Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna - Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 4. dio



ŠTO ZNAMO O 4D

Putem znanja, na umu, možete posti?i kao da je sve duhovno, a nije. Duhovno se budi od dubinskog proživljavanja.

Istraživa?i uglavnom iz knjiga saznaju ono što o?ekuju da ?e saznati, a potom uo?avaju ono nesvjesno na što su upu?eni u o?ekivanju. Jedino je dijete neutralni promatra?, jer još nije izgradilo um.

Muškarac i žena moraju graditi odnos na temelju slobode, istine i ljubavi.

Ljubav je kao pogled o?ima, ne može se dati niti primiti, samo je vidljiva. Gdje je ljubav, ona pjeva. Ona je osobna razina, preko nje volimo sebe i kreaciju svijeta. Možeš nekoga gledati da te on ne vidi, a možete se oboje gledati. Tako je u ljubavi.

Zbog ?ega se roditelji i djeca mogu bezuvjetno voljeti?

U kreiranju novog života pošli su od izvora, prostorne dimenzije, i na taj na?in imaju bezuvjetnu vezu.

Drugi ljudi žive u 4D prostorvremenu, gdje je sve relativno, pa i ljubav, i podložno zubu vremena - starenju, kao generatoru kreacije svijeta. Ljubav se može pokrenuti kada se dovedemo u 2D, na razini duše i srca. Spiritualne mo?i daju ?ovjeku mogu?nost prevo?enja uma iz 4D u višu dimenziju 2D svijesti. Kada spoznamo 4D, znat ?emo sve odgovore kako je nastala priroda, ali je 4D zasigurno dimenzija poluraspada, kao generator, gorivo i hrana za održanjem, jer život dobija pogon kada se materija raspada u vremenu, i time prelazi u vibraciju energije, na putu ka izvoru.

Sve kre?e iz jedne to?ke, to je samo prostor - 1D,

i širi se prema 2D - vibracija energije,

koja prelazi u 3D atomsku strukturu mrtve prirode,

te završava u 4D - život u prostorvremenu.

Iz kristalno ?istog Apsolutnog stanja - 1D, zbog prostorvremena, pokre?e se vibracija energije, koja gubi na ?isto?i, snazi i gustini, zbog otpora od 2D, 3D i 4D. Ovaj princip pokre?e kreaciju svijeta, od apsolutno ?istog do pepela i smrti, stalno u krug spirale.

U svaku stvar, svaki život, ugra?en je dio prostora i dio vremena. Kad spoznamo na koji na?in je to u?injeno sve ?emo znati i svime ovladati.

Ovladati ?emo prirodnim tkala?kim strojem, kvantnim prirodnim rotatorom tvorbe i mo?i proizvesti sve što ?ini i tvori naš svijet prirode - sve što ?ini sama priroda.


Prostornost ne postoji bez vremenosti niti vremenost bez prostornosti jer je PV povezano s konstantom neistodobne zavisnosti 3,33........ ns/m što je jednako 1/c, tj. kozmološkom konstantom zavisne neistodobnosti - kvantne neodre?enosti.

Prostorna vremenost je um i svijest i život i tvar i materija u kojoj (kvantni prostor vremenski rotator tvorbe) je uzrokom svih nivoa tvorbe - relativnim spinovima rotatorske strukture od galakti?kih pa do biomolekularnih, atomskih, nuklearnih, ...

Naš doseg razmišljanja nije 4D na svim procesima, nivoima održanja - nivoima vizualne i osjetne opservibilnosti, jer su i prostornost i vremenost i elektri?nosti, magneti?nosti u uzajamnoj neistodobnoj zavisnosti. Jer ?etiri poznate (konvencionalne) sile toliko razli?ite i odvojene, ne mogu objasniti svekolike fenomene prirode.

Duhovnost i Božanstvo vas vode kroz život u svim dimenzijama prostorvremena i spiritualne stvarnosti, preko uvida.

Meditirati i baviti se jogom trebaju po?etnici, a majstori života meditiraju u hodu, i bave se kreativnim stvaralaštvom.

Svi smo vo?eni umom, koji nas uvijek drži u nadi, neizvjesnosti ili strahu od vlastitog života.

?ovjek brže stari kada inzistira na prostornovremenskoj dimenziji objektivne stvarnosti. Vitalnost ?ete zadržati ako okrenete le?a tom konceptu života, i preko novih znanja, dovedete sebe u višu razinu spiritualne stvarnosti, kada po?inje prirodni proces samoiscjeljenja svake boli.

Zub vremena je sve ono što percipira um (nada, neizvjesnost ili strah), zbog prolaznosti života. Toga u svijesti nema, jer je to razina vje?nosti života.

Opažanje prostorvremena dolazi od turbulencije naših misli. Kada umirite misli, prestaju osje?aji nesigurnosti od prolaznosti života, i ulazite u novu kvalitetu radosti.

Ako ?ovjek teško prihva?a duhovnost i Božanstvo, možda ?e lakše stvoriti uvid u vlastiti život i kreaciju svijeta, kroz novo znanje 4D prostorvremena. Tu ?e se jasno pokazati da je Duh beskrajna ljudska svijest.


ISTINA O DUHU

Za ?ovjeka spiritualnih mo?i, najprirodnije stanje života je probu?ena svijest o istini Duha. Vakuum Duha u ljudskom bi?u savršeno privla?i ?ovjeka, na najsuptilniji na?in, ali je to mogu?e uz ljubav, svijest i istinu.

Mnogi znaju re?i Duh je svemogu?, zašto nam ne ?ini samo dobro? Me?utim, Duh ne ?ini nikome ništa, jer je to Apsolut koga jedino možemo biti svjesni.

Apsolutno stanje je ipak apsolutni vakuum, jedina sila svijeta koja ga drži u cjelinu i JEDNO.

Obzirom da se radi o sili iznad svijesti, energije, istine i svjetlosti, moramo je prihvatiti kao pravi PUT naše životne sigurnosti.

U kontekstu u?enja, smisao života je osloboditi se materijalnog, preko svijesti i istine o Duhu.

Ništa ne smije biti nametnuto, a svatko mora sam shvatiti suštinu Duha.

Duh se mora voljeti, jer je to jedini na?in držati s tog puta.

U životu jedino trebate biti svjesni Duha, i time ste njegovu svemo? utjelovili u sebi.

Možemo re?i, veza sa Duhom je bezuvjetna ljubav sa sobom i cjelim svijetom. Sve što bi od srca poželjeli i podarili Duhu, u suštini radite sebi. Naravno, Duh ne traži ništa zauzvrat, jer je najve?a sila svijeta.

Istina o Duhu se ne može spoznati bez svijesti.

Ako tražite Duh na razini osjetila, misli, ega, i uma, sigurno ga ne?ete prona?i, jer je Duh mogu?e spoznati samo do razine apsolutne istine, preko svijesti.

Doživljaj Duha na razini uma je ?ista iluzija, i to je slu?aj mnogih ljudi.

Pravu ?aroliju Duha mogu?e je doživjeti u srcu, i cjelom bi?u, od najdubljih osje?anja, bezuvjetne ljubavi, istine, svjetlosti i slobode.

Ljudi su veoma podložni iskušenjima koja ih ?ine griješnim bi?ima. Zbog toga ?esto puta pate, i mogu stvoriti sebi i drugima dodatnih životnih problema. Životinje instiktom održavaju život i nikada ne mogu po?initi grijeh.

Sa Duhom i u Duhu, svaki pojedinac je spašen u onoj mjeri kolika je njegova probu?ebna svijest istine o Duhu, i koliko ljubavi osje?a prema Duhu. Duhovnost u?i ?ovjeka i drži ga podalje od iskušenja, strasti i grijeha.

Ako po?injeni grijeh u umu ima težinu neoprostivog grijeha, ?ovjek bi mogao sebi u?initi nešto nepromišljeno, u najgorem slu?aju, oduzeti sebi život. U tom slu?aju bi povrijedio sve bliske ljude. Zbog toga grijeh nije osobna stvar pojedinca, ve? ima širi smisao.

Duhovnost kao svijest i preventiva, isklju?uje ponašanje pojedinca koje ga vodi u grijeh. Nitko ne može re?i da je imun na iskušenja, ako nije probudio svijest do razine istine o Duhu.

Do sada, duhovnost nije prihva?ena na pravi na?in, jer u umu ne producira dobitak, koji je ?ovjeku najvažniji.

Izvorna duhovnost se lako prepoznaje preko ljubavi.

Svi oni koji na razini uma personiliziraju Duh u Gospodinu, dokazuju da nisu blizu svijesti i istini od Duhu. Duh je u ?ovjeku, njegovoj namjeri, pažnji, ljubaznosti, miru, dobroti, slobodi, ljudskosti.

Ovca nikada ne traži specijalnu zelenu travu, nego u svakoj travi, preko instikta održava život.

?ovjeku je sve dostupno, može smisliti, izmanipulirati, posjedovati, ali to ne zna?i da je, u materijalnom smislu, ?itav svijet njegov. Na duhovnom planu, zaista se osje?ate kao da je svijet samo zbog vas.

Zato služi svijest i istina o Duhu, da bi griješnog ?ovjeka oslobodila poroka.

Svi dobro znamo kada se dobro osje?amo, okupani, mirni, i kada napravimo dobro djelo. Na drugoj strani, gdje vjerujemo uživanju i strastvima, u dubini osje?amo napetost. Po?etna zadovoljstva od uma, u vezi hrane, sexa, novca, itd., veoma brzo se ispolje u vidu svijesti da se time ipak prlja tijelo.

Pravi doživljaj Duha, Božanstva i religioznosti, jedino je mogu? u sebi i od sebe, jer je to potpuno spajanje sa izvorom, kao najbolji sklad srca i duše. Povezivanje sa vanjskim svijetom ide preko uma, i to ne može biti apsolutna istina o Duhu.

Odnosi me?u ljudima su optere?eni odmjeravanjem znanja na razini umova. Svaki pojedinac posjeduje u svojoj dubini sve što je duhovno, i preko ljubavi, nastoji se svakoga probuditi. Zato u duhovnosti ne postoje bolji i lošiji pojedinci, nego oni koji žive u svjetlosti istine o Duhu, i oni koji još uvijek tumaraju po mraku materijalizma.

Najbolje je kada se o Duhu ne govori, i kada ljubav sama izvire iz naših srca, iskazuju?i koliko smo bliski sa svjetloš?u istine o Duhu.


DA LI VRIJEME POSTOJI

?ovjek još uvijek nije probudio svijest, i zbog toga pripadamo civilizaciji koja još nije završila nesvjesnu evoluciju.

Vo?eni Duhom, Apsolutom, prostom formulacijom konstatiramo: VRIJEME NE POSTOJI.

Me?utim, iz spoznaje da je Duh u svemu, proizilazi, pored Duha postoji još nešto. Upravo to nešto ti?e se dimenzije PROSTORVREMENA.

Duhovni traga?i znaju za linearno vrijeme, ali je njima važan sadašnji trenutak, bez vremena, gdje se budi svijest.

Predlažem malo druga?iji pogled na problem postojanja vremena.

Najprije, Duh ne zna za sebe, i ništa na ovom svijetu ne može biti ni?ije vlasništvo. Znamo da je svijet sadržan u beskrajnoj svijesti ?ovjeka. Onda je najlakše sve promatrati kroz prizmu svijesti. Naravno da postoji prostor i vrijeme, a to najlakše možemo prihvatiti preko brzine svjetlosti, i povezanosti Sunca, Mjeseca i Zemlje.

Problem svega je u našoj svijesti, koju moramo prilagoditi svim dimenzijama svijeta. To zna?i, ne moramo sebe silovati i uvla?iti u sadašnji trenutak, ali možemo ubrzati našu svijest, i time biti u rezonanci sa vremenom, a to ?e biti isti efekat sadašnjeg trenutka.Ako je vrijeme kozmi?ka konstanta 3,33...... ns/m, zamislimo to vrijeme kao zrakoplov koji leti. Sadašnji trenutak ?emo dobiti ako našu svijest uskladimo sa brzinom vremena, i imat ?emo doživljaj sadašnjosti i vje?nosti. Rezonanca kozmi?kog vremena i naše svijesti, drži nas u vje?nosti. Svako odupiranje toj sili, za posljedicu ima tihi raspad tijela, nama poznato starenje. Tako jedino možemo shvatiti zub vremena, i položaj ?ovjeka u vrtlogu 4D, gdje se jedino može nositi putem svijesti.

Kod meditacije, poniru?i u trans, u suštini ostvarujemo isklju?enje misli i uma, na na?in vrtloga od koga postajemo priklju?eni na rezonancu energije. Tada, vrijeme kao da stoji.

Na razini uma je naša o?ekivana projekcija, koja proizilazi iz osje?anja i misli, i time se isklju?ujemo iz poželjne rezonance uvida.

U životu ništa ne smije biti složenije od udaha i izdaha zraka, jer ne?e biti shva?eno.


IZ KUTA DUHOVNOSTI

Istina je fascinantni doživljaj koja se ponaša kao filtar svjetlosti u svakom djeli?u beskrajnog prostora. Obzirom da je mogu?a u prostoru, kod ?ovjeka, nije na površini kože ili izvan tijela, nego upravo u dubini tijela. Sve što radimo moramo propustiti kroz istinu, i time, na jednostavan na?in, postajemo duhovni i stvarni. Prihva?anjem istine stajemo na vlastiti životni put, prema sebi, svojoj stvarnosti i duhu.

Emocije su ekstremna reagiranja na temelju osje?anja. Površinske su, relativno brzo prolaze, ali mogu dovesti ?ovjeka u stanje nekontroliranog ponašanja, bijesa i gnjeva.

?ovjek ponajviše ima dubinu, koju jedino može spoznati uvo?enjem vanjske svjetlosti u taj prostor, do srca i svake stanice. Smisao duhovnosti i spiritualnosti jest upravo u svjetlosti i istini, bez kojih ne može biti ni duha u tijelu. U mraku nutrine tijela nema ni?eg izuzev straha, kojeg ?emo se osloboditi osvjetljavanjem tog prostora.

Duhovni okvir ?ovjeka ti?e se stvarnih potreba i mogu?nosti tijela.

Preko daha to?no znamo koliko je naše tijelo, srce i snaga, uskla?eno sa životom, vanjskim svijetom, izvorom energije i duhom.

Proširivanjem duhovnog znanja na putu smo prema radosnoj svjetlosti.

Meditacija se može porediti sa laboratorijom koja ima najbolje alate za detaljno istraživanje uma.

Svi fenomeni su, nesumnjivo, u interakciji i nemogu?e je promatrati stvari u vanjskom svijetu bez njihovog mijenjanja. Usmjeravanje pažnje unutra, ka mentalnim procesima, gdje važe iste zakonitosti, je poput znanstvenog pristupa. U oba slu?aja mnogobrojni faktori utje?u jedni na druge - ali i dimenziju prosvjetljenja.

Ono što donosi mnogobrojne dobrobiti je spoznaja da postoji nepromjenljivi centar - sveprožimaji?i prostor - koji je svjestan i koji daje apsolutnu dimenziju onome što se dešava. Ovo gledište, koje ne?emo prona?i na drugim mjestima, donosi veliku transformaciju. Sa dubljim ulaskom u meditaciju javlja se spoznaja o onome što je izmedju misli, iza njih, o onome što zna misli. Sam ovaj proces je nešto potpuno zadovoljavaju?e - bogat i predivan sam po sebi. Tada rastu?e iskustvo uma postaje savršeno - neovisno od misli, osje?anja ili bilo ?ega drugog i donosi iskustvo trajne sigurnosti. Nema drugog objekta ili cilja.

Ono zaista zanimljivo je sam potencijal, koji misli ?ini mogu?im... ta jasno?a koja zna i razumijeva, ta bezgrani?na suština u kojoj misli, nanovo, nestaju. Sama ?injenica da netko posjeduje misli, osje?anja i druge, bezbrojne kvalitete - tu mo?, bogastvo i potencijal uma - postepeno postaje važnija od toga da li ?e misli i osje?anja imati dodatno zna?enje prijatnog ili neprijatnog.

Metod rada sa umom i promatranje svijeta onakvog kakav jest - ne kao projekciju osobnih nadanja ili strahovanja - jest eksperimentalni pristup.

Istina se, ovdje, spoznaje kao sveprožimaju?a i neodvojiva od svih bi?a. Da bi se to ostvarilo, prakticiranje mora biti neprekidni eksperiment sa umom i voditi ka svjesnosti o njegovom bogastvu i mogu?nostima.

Iskustvo ne isklju?uje intelektualnu razinu, ali je neophodno proživjeti bar neka spiritualna iskustva, jer ako netko pokušava spoznati um bez zrelosti, samo intelektom, gubi suštinu.

Za one, koji nisu umeli prepoznati vanvremenu prirodu promatra?a, "praznina" je mogla biti jedino ništavilo. Zato su mnogi, vodjeni ovim ograni?enim razumijevanjem, objašnjavali "nirvanu" - najviši cilj, kao dokon?anje ili nestanak. To svakako nije tako: samo oslobodjenje je ve? veli?anstveno, a prosvjetljenje je eksplozija radosti, mudrosti i suosje?anja - neuporedivo sa bilo ?im.

"Prostor je informacija" - vjerojatno je nabolji na?in za to, ili "prostor je neispoljena energija", "prostor je potencijal" - ove tri definicije dobro funkcioniraju. Ako usmjerimo pažnju unutra sreš?emo jasnu svjesnost. Potom misli, osje?anja ili sje?anja izranjaju i ponovo nestaju u tom prostoru. Vanjski svijet funkcionira na isti na?in: galaksije nastaju, mijenjaju se, i zatim nestaju u crnim rupama, vjerovatno osloba?aju?i vodik za sljede?i univerzum.

Da bismo ostvarili odredjena stanja svijesti, možemo koristiti i posebne metode. Medju njima, najdjelotvorniji je rad sa identifikacijom, interakcijom sa muškim ili ženskim, samim ili u uniji, miroljubivim ili zaštitni?kim formama koje su odre?ene boje i u rukama drže razli?ite atribute. One utje?u na imaginaciju, tok energije kroz tijelo, pa samim tim i na um. Ove meditacione forme izražavaju aspekte naše prosvjetljene prirode, i one pomažu bi?ima da stupe u dodir sa vlastitom suštinom. Zato nam ova vrsta meditacije omugu?ava kontakt sa prosvjetljenjem - koje je neodvojivo od nas - i dostizanje iskustva punih potencijala uma.

Slogovi koji se koriste - mantre - dovode energiju u razli?ite centre u tijelu: OM dovodi energiju u glavu, sa A vibrira grlo, HUNG aktivira središte grudi. Pošto su ovi metodi proverljivi, kako za znanstvenike tako i za one koji meditiraju, rezultate razvoja treba tražiti u sebi, umjesto u vanjskom svijetu - gdje se ne nalaze uzroci sre?e ili patnje. Sve što doživljavamo nije ništa drugo do um - zato je smisleno baš tu potražiti sre?u.

Ako ljudsko bi?e stavimo u središte onoga što se dešava, mjerila postaju veoma jednostavna. Odre?ena aktivnost se može procjenjivati samo na osnovu toga da li donosi dobrobit drugima ili ne. Donekle, materijalizam je koristan. Materijane stvari, postepeno, oduzimaju energiju i vrijeme - to nije nimalo korisno. Ljudi mogu koristiti izobilje svega, ali ne trebaju posjedovati ništa, jer brige nastaju od posjedovanja.

Bi?a, ?ija je suština prostor, proživljavaju bezbrojne živote, sve dok iskustvo mo?i uma - svjesnost - ne postane dominantnije od svega što se u njemu može pojaviti. Tada možemo izabrati da li ?emo ostati u vanvremenom stanju izvan ega, razvijaju?i bezgrani?ne uvide i kvalitete uma ili ponovo preuzeti tijelo kako bi pomogli bi?ima uslovljenog svijeta.

Tibetanci kada kažu "um" obi?no pokazuju (misle) na srce, dok se mozak smatra mjestom gdje se uskla?uju pojedina?ne tjelesne funkcije. Možemo vidjeti da u slu?ajevima transplantacije srca, pohranjene informacije primaoca ostaju, dok osje?anja i sklonosti ?esto teže ka onima koje je posjedovao davalac.

Ipak, sve to ne objašnjava neke stvari: trajanje izuzetno opuštaju?eg stanja dubokog sna od 4 do 6 sekundi je neobi?no - ono obi?no iznosi oko 90 minuta; mozak ispunjen teta-talasima, koji iz centralnog nervnog sustava iz?ezavaju do druge godine života; dramati?ne oscilatorne krive, koje se poklapaju sa onima tokom epilepti?nih napada, u trenucima proživljavanja blaženstva u svakoj stanici tijela.

Zanimljivo je da se isti uvidi javljaju bilo da promatramo vanjski svijet kroz teleskope, mikroskope i ure?aje koji cjepaju atome, ili unutarnji, kroz meditaciju. "Forma je praznina, praznina je forma. Forma i praznina se ne mogu razdvojiti", ako ništa nije tu - onda je to "prostorna suština" uma; ako se nešto pojavi, bilo izvana ili unutra - to je slobodna igra uma. ?injenica da oba iskustva postoje su beskona?ni potencijali ispoljavanja uma.

U svakom slu?aju promatra?, ili metod promatranja, utje?u na rezultat, promatra? utje?e i daje ton svakom iskustvu.

Ovaj svijet, naši životi i sve oko nas je kao san. To je zato što se situacija neprestano mijenja i ništa nije trajno. Ništa ne postoji, niti se može definirati, samo po sebi. Pošto se sve pojavljuje, mijenja i nestaje - cjeli svijet izranja iz promjenjljivih misaonih formi (karme) kao kolektivni san bi?a. U stanjima duboke meditacije može se iskusiti kako kolektivni ponos uzrokuje pojavu svega ?vrstog; kako bijes bi?a proizvodi sve što je fluidno; da su naše vezanosti i strasti uzrok topline i da je kolektivna ljubomora izvor kretanja nalik vjetru. Sa ovim uvidom neznanje i konfuzija se rastvaraju u prostoru, i umjesto ne?ega razdvajaju?eg postaju ono što sjedinjuje sve. Zato, ne postoji svijet izvan bi?a koja ga sanjaju, daju mu oblik i doživljavaju ga.

Promatra? mijenja promatrano, pošto je sve dio jedinstvene cjeline. Svaka podjela koja ?ini subjekat i objekat posebnim i neovisnim etintetima je vješta?ka. Ipak, pošto nisu spoznala um, bi?a, u svakom trenutku, preko osjetila dobivaju upravo suprotne informacije - što, kroz šablone, ovu razdjeljenost ?ini snažnom i trajnom. Potrebne su godine meditacije da bi se ona prevazišla ili znatno oslabila.

Sve dok se igra onog što se dešava ne bude mogla objektivno izmjeriti kao puna radost, ova vrsta uvida, od strane osjetnih bi?a, može biti potvr?ena jedino kroz meditaciju i život. Razlog zbog koga možemo o?ekivati da su prostor i radost nerazdvojivi, ?ak i ideja da kako bi u tome uživali, je u tome što su jogini iskusili da spontana radost ima veoma duboki smisao - ljubav i sre?u, bezgrani?no bogastvo koje se rije?ima ne može opisati i koje, možda nikada, ne?e biti mogu?e znanstveno dokazati.

Ako bi psihologija postala dovoljno dobra - bila bi duhovnost. Zapravo, postoji veoma dobra suradnja: psihologija vodi ljude od njihovih loših projekcija do prostora gdje mogu normalno živjeti - a od te to?ke, duhovnost ih vodi izvan projekcija i ega do spoznaje onoga što zaista jesu.

Moderna psihologija radi sa uobi?ajenim stanjima uma. U njima se dualnost doživljava kao istinita i vjeruje se da su promjenljiva emocionalna stanja stvarna. Sve dok je tako, ne opaža se svjetlost svjesnosti izme?u i iza misli i osje?anja.

Svakako, u jednom trenutku, kvantitet se pretvara u kvalitet - jedino je iz pozitivnih iskustava mogu?e bu?enje ka osloba?anju ili prosvjetljenju, jer nas ona loša blokiraju i uzrok?e patnju. Drugim rije?ima, um ?e spontano prepoznati sebe iz stanja unutarnjeg bogatstva i pozitivnih osje?anja - ali nikada iz neuroza i straha. Zato, sve dok netko vjeruje da su promjenljiva iskustva nešto stvarno - pozitivne misli i osje?anja su put. U jednom trenu, narasta svjesnost o onome što stvara i zna misli - nadanja i strahovi se tope - i sva iskustva postaju fantasti?na jer pokazuju potencijale uma.

Zapadna medicina je odli?na za sve ono što zahtjeva brzu reakciju, za akutne bolesti, kirurške intervencije. Pristup Istoka je odli?an za kroni?ne bolesti i vra?anje svega u ravnotežu. One su zaista upu?ene jedna na drugu. Ako netko, na primjer, oboli od kancera savjetovao bih da ga najprije ukloni, pa da potom, sve vrati u ravnotežu pomo?u metoda Istoka.

Isto tako se može re?i da medicina Istoka radi sa tjelesnom ravnotežom i dugoro?nim zdravstvenim stanjem, dok zapadna medicina veoma dobro rješava (zbrinjava) hitne slu?ajeve.

Linearni na?in razmišljanja znanstvenika je obi?no povezan sa izuzetnom motivacijom, i ako bi zamislili prostor kao nešto bez po?etka, logi?no je predpostaviti da kada je mogu?e dokazati jedan "veliki prasak" - sigurno je bilo još bezbroj drugih. Ovo je mesto približavanja duhovnosti, gde se tvrdi da nema nikakvog apsolutnog po?etka. Prostor je, suštinski, neograni?en - ne postoji ništa što bi se moglo dodati njegovoj bezvremenoj suštini. Tako, sve ono što se vezuje za odre?eno vrijeme i mjesto, ne može biti po?etak ne?emu drugom. Ovaj cikli?ni, nelinearni model univerzuma, predstavljen u spisu Abidarmakoša, objašnava faze nastajanja i nestajanja univerzuma tokom izuzeno dugih vremenskih perioda nazvanih kalpama.

I koncept paralelnih univerzuma približava se duhovnosti. On pretpostavlja bezbrojne svetove koji izranjaju iz potencijala prostora, i tako, ?ine relativnim svako ograni?avanje bilo ?ije svjesnosti.

Duhovnost je kao glava i srce a znanost kao ruke, noge i o?i. Znanost objašnjava "kako" i ljudima olakšava prakti?ni dio života. Duhovnost pokazuje "zašto" i ?ini ljude sretnim. On pomaže bi?ima da žive, umru i da budu ponovo rodjeni bolje.

Ajnštajn je rekao da je budizam jedina religija koja je dosljedan, logi?an sistem, koji polazi od iskustva stvarnosti kao cjeline i da zato, izme?u ostalog, može zadovoljiti i standarde znanosti.

Ako postoji nešto što bismo nazvali naukom o umu, gdje um vidi direktno sebe, onda su to u?enja "Velikog pe?ata" i "Velikog savršenstva" - Mahamudra i Maha Ati. Mahamudra ili na tibetanskom ?ak ?en, se podu?ava ako je ne?ija po?etna to?ka - energija koja se transformira - strast, dok Maha Ati ili na tibetanskom Dzok ?en, ako je po?etna to?ka gnjev. Kada se ove energije svjesno koriste kako bi se spozanala svarnost i um, doseže se prosvetljenje. Ovo su najmo?nija oru?a, koja ?ine da se prostor iskusi kao radost. Sa ove to?ke gledišta, svaki univerzum je kozmi?ka šala prostora. Ne postoji ništa fantasti?nije i uzbudljivije od iskustva slobodne igre uma, njegovih punih potencijala koji se ispoljavaju kao sveprožimaju?a mudrost, spontana radost i aktivno suosje?anje. Duhovnost je put koji vodi do tog iskustva.


ŽIVJETI JEDNOSTAVNO

Obi?ni ljudi danas žive komplicirano u svemu. Postavlja se pitanje da li uop?e mogu zamisliti jednostavan na?in življenja, kada su u svemu izgubili vezu sa vlastitim životom.

Život kao osnov postojanja, nije danas uskla?en sa objektivnim životom. Drugim rije?ima, ?ovjek ne živi u sebi i za sebe, kao da nije uskla?en sam sa sobom.

Postoje?e znanje i izgra?eni um ne služe jednostavnosti života. Previše se trošimo u nebitnim životnim stvarima.

Ova pri?a ima za cilj ukazati na jednostavnost života, to zna?i takav život postoji i po mjeri je svakog pojedinca i svakog vremena.

Što život ?ini jednostavnim?

Koliko je umova na planetu, toliko je životnih pri?a. Me?utim, poveznicu svih života ?ini sama suština. Živjeti suštinski - ?ovje?no, zna?i upravljati životom u svemu - suštinski.

Naše odrastanje prate osjetila, misli i ego. Preko govora i novih znanja, izgra?uje se um, koji ?e nas neumorno služiti cjeloga života. Preko uma spajamo fizi?ko i duhovno postojanje, tijelo i duh, srce i energiju.

Fizi?ki aspekt života je onakav kakav jest, i možemo ga usavršiti preko adekvatnog znanja i uma. Znanje je ipak najvažnije, jer se preko znanja direktno utje?e na formiranje uma. Misli se na duhovno znanje, kojim se um priprema za lakše prevo?enje u dublje duhovne dimenzije stvarnosti. Znanju još nedostaje iskustvo proživljeno u dubini bi?a.

Ako možemo samo jedan sat života urediti da nam bude savršen, zašto ne bi uredili i ?itav život? To zna?i, bavimo se nebitnim stvarima, i ?esto puta previdimo što nam je životno najvažnije.

Naš život se odvija unutar tijela, kao cjelina bi?a, gdje je veoma bitno imati dobar rad unutarnjih organa i njihovih funkcija, kao odnos srca i duše.

U odnosu na naše bi?e, vanjski svijet je nebitan. A ve?ina ljudi upravo najviše gubi sebe zbog utjecaja iz vanjskog svijeta, i površinskih osje?anja.

Mir u srcu je istina, život i svrha, a ono što je izvan tijela, možemo re?i kao da ne postoji. Kada govorimo o dubini srca, onda pod tim podrazumijevamo alkemiju tijela, metaboliti?ke procese, životnu silu, toplinu, imunitet, volju, radost, zdravlje, životnost.

Ve?ina ljudi najviše razmišlja na temelju osje?anja i emocija.

Intelektualci razmišljaju afirmativno, vezano za struku i društvenu podobnost.

Sve je više onih koji razmišljaju duhovno, suštinski, vezano za istinu, svijest i duh.

Svako znanje nam proširuje vidike, ali nas jedino duhovno znanje može povezati sa suštinom.

Nikada ne mogu biti jednaka znanja o ratovanju i znanja o zdravoj prehrani.

Za razliku od društvenog znanja (politi?kog, ideološkog, moralnog, religioznog), koje je napor jer nema po?etak ni kraj, duhovno znanje odiše jednostavnoš?u, i sa lako?om se usvaja. Na temelju duhovnog znanja, naš um postaje miran.

Um ?e nas uvijek voditi putem koji je njemu poznat preko znanja ili osjetila.

Mogu?nosti promišljanja su beskrajne, ali što ?emo promišljati, ovisi što dominira percepcijom uma. Ako se oslonimo na osje?anja, onda ?emo zasigurno emotivno reagirati, a cilj života nije ispoljavanje emocija, nego pristojno, mirno ponašanje, uz pažnju i ljubaznost.

Sa obi?nim znanjem (bilo koja razina stru?nosti), um ima bezbroj mogu?nosti, i teško je odabrati pravi put.

Duhovno znanje je u svemu usmjereno na suštinu, istinu i sam život (metafora u srcu). Na taj na?in zabavljamo vlastiti um, koji je neumoran kada je u pitanju akcija (i mir je vid aktivnosti).

Obi?no znanje nudi ?ovjeku snalaženje u društvenoj stvarnosti, izvan potreba i mogu?nosti bi?a. I tako se pojedinac troši u svakom pogledu, pred svojim o?ima, u svome neznanju. Diplome visoko umnih ljudi jesu društveni respect, ali nisu uskla?ene sa potrebama života.

Samo oni koji duhovno razmišljaju (kontempliraju), znaju kako se um ponaša. U svakom slu?aju, kada um dostigne svoj vrhunac, onda sigurno prelazi u svoju suprotnost (princip ogledala, kada objekt - tijelo ostavlja sliku, i ako je ona jasna, ?ista i sa jakom aurom, može povesti um u duhovne dubine, više dimenzije stvarnosti - subjektivnu svijest).

Svima nam je poznato da se u teškim životnim prilikama najradije želimo povezati sa duhom. To zna?i da u sebi nosimo duh koji nam se jedino pokazuje kada smo njega svjesni.

Jednostavnost života upravo dolazi od znanja i duha. Kada smo svjesni duha u srcu, onda imamo sve milosti koje izviru iz tog odnosa. Uz duh smo oslobo?eni bilo kakvog eksperimentiranja na razini osjetila.

Me?utim, moramo sebe izgraditi duhovnim znanjem, da bi uop?e mogli prepoznati duh u sebi i drugima.

Samo na taj na?in ?emo spoznati sebe, vlastitu prirodu, i znati se postaviti prema osje?anjima, egu, pravilno misliti, imati miran i usmjeren um, emotivno biti uravnoteženi, i pravilno se odnositi prema fizi?kom, mentalnom i duhovnom aspektu života u sebi.

Danas je duhovno znanje najpotrebnije, kao odgovor kaosu sa kojim se ?ovje?anstvo jedino može nositi, na na?in prepoznavanja pravih vrijednosti.

Tradicionalno i kulturno samo produbljujemo društvenu zbrku. Kao što smo mnogo puta sami sebi rekli, jedino nam Bog može pomo?i.

Vrijeme je da bitno i cool prepoznamo u duhu.

Srce je metafora cjeline bi?a.

Normalan ?ovjek bi morao imati potrebno znanje i nikada ne dovoditi vlastito srce u nesklad sa duhom, svojim potrebama i mogu?nostima. Tu po?inju i završavaju svi problemi ?ovjeka.


DUHOVNO ZNANJE

Kada bi svi znali ono što neki znaju, jednostavno bi uživali.

Znanje nam daje sigurnost, snagu, mo?, i osje?aj da nikada nismo sami.

Djeca i ljudi sa nedovoljnim znanjem, misle svašta, ponajviše na temelju osje?anja, i nisu sigurni u sebe.

Znanje nam služi da bi znali što ?emo misliti, i na koji na?in ?emo uposliti i voditi vlastiti um. Sa obi?nim znanjem ?ovjek je previše emotivan, nemiran, razdražljiv, ?esto bijesan.

Stru?no znanje daje ?ovjeku potrebnu snagu za obavljanje stru?nih poslova, ?ime se on osje?a sigurnije. No i pored sigurnosti od stru?nog znanja, i dalje ostaje otvoren problem, jer nikada ne možemo do?i do kraja u znanju iz neke oblasti. Ne mogu vam pomo?i ni sve knjige najve?e knjižnice, ako ne znate za kojom suštinom tragate.

Svako znanje za posljedicu ima usmjeravanje uma, koji se nikada ne?e smiriti, ako znanje nije bilo cjelovito. Upravo um može biti miran ako ga argumentacijom znanja dovedete u položaj pobje?enog.

Jedino sa duhovnim znanjem možemo osje?ati mir, zadovoljstvo i radost života.

Duhovno znanje je kada si miran i kada ti je sve jasno.

U duhovnom rastu znanje nam služi za kvalitetnije i dublje promišljanje, o istini i duhovnoj suštini svijeta. Od duhovnog znanja nikada ne možemo osjetiti napor, jer sve što idemo dublje prema sebi, svojoj suštini i duhu, ?arolija postaje jasnija, zanimljivija, i znanje više nije potrebno. Na odre?enoj duhovnoj razini, po?inje istinsko proživljavanje svega u srcu, kao odgovor na sva površinska osje?anja, emocije i niže razine prosu?ivanja. Od tog trenutka znanje kao oru?e, više nije potrebno, jer smo priklju?eni na univerzalno (apsolutno) kozmi?ko znanje, preko duha. Na tim (višim dimenzijama stvarnosti), um prelazi u svoju suprotnost, a mi to osje?amo u vidu svjesnosti.

Duh je najve?a riznica znanja na svijetu. Znanje nas usmjerava na put prema istini i suštini duha i života. No, i dalje ?emo ostati nepismeni i u mraku, ako ne znamo služiti duhu. Poznato je da mudraci Dalekog Istoka rijetko pišu, a još manje ?itaju, iz prostog razloga jer su dosegli duhovnu zrelost, priklju?eni su na Izvor, i iz njega izvla?e sva znanja svijeta. Svjetlost od istine o duhu je naj?istija, najjasnija i sveznaju?a. Svako naše nepoznavanje istine, automatski nas udaljava od svjetlosti.

U lancu kreacije svijeta, muškarac i žena imaju svoje mjesto.

Ono što znamo........žena ra?a fizi?ko tijelo, a muškrac iz tog tijela osloba?a duh. Tako je zamišljeno kreacijom svijeta.

Što ostaje iza smrti ?ovjeka?

Za primjer uzimamo prosvjetljno bi?e koje se više ne?e inkarnirati. Nakon smrti takvog bi?a duh je oslobo?en, a na fizi?koj razini, tako?er ostaje trag, kroz RELIKVIJE (?ista zgusnuta energija od cjelog bi?a, u vidu sitnog zrna blještavog dijamanta, iz testisa).

U pojavnom, relativnom i materijalnom svijetu ?ovjek ne može živjeti bez svjetlosti, zato nam je ona u svemu jako potrebna.

Poslije potvrde života od svjetlosti istine, osloba?a se duh, kao simbolizam prevo?enja tijela u vje?nost. Naravno, živost tijela prati svjetlost, a duh („živi“), kao Apsolut, koji za ?ovjeka još uvijek zna?i najve?u tajnu svijeta, tamu, mrak, nešto prazno, hladno i vje?no.

Važnost duhovnog za ?ovjeka je što ranije osvjetliti istinu o duhu, ?ime sam život dobija svu milost vrhovne mo?i svijeta. Kada pre?emo iz svjetlosti (dana i života), u tamu (no?i i onostranog), onda to više nema nikakvog zna?enja za ovozemaljski život.

Duhovno znanje mora ?ovjeku pojasniti sve ono što nas ostavlja u nedoumici, i tek tada možemo biti mirni.

Drugo pitanje znanja jest sam svijet u kome živimo. Proizilazi, svijet je beskrajan, ali kona?an, sfernog oblika, u kome je svaka to?ka prostora ispunjena ne?im što predstavlja neku stvarnost. Sve je to u vezi sa gustinom vibracije energije, njenih valova, i svjetlosti kao konstante zna?ajne za život na Zemlji.

Sve ono što se dešava u hologramu duhovne cjeline i suštine svijeta i našoj svijesti, može biti prebrzo ili presporo, što u kona?nici ima doživljaj odstupanja od same vibracije, koju osje?amo u vidu istine i svjetlosti od nje.

Prostor-vrijeme-materija (nematerija) su neodvojiva cjelina, ili 4D, koju najbolje možemo shvatiti kroz sadašnji trenutak, kada kažemo vrijeme ne postoji, jer je tako lakše spoznati 3D.

Ovo je veoma važno što percipiranje svijesti ne ide filmski, nego fragmentalno, preko dvodimenzionalnih slika u prostoru. Tko malo dublje promišlja o višim duhovnim stvarnostima, lako ?e shvatiti pri?u.

 

Stranica 4 od 15 Sve stranice