Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna - Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 11. dio


?EMU OSJETILA SLUŽE

Prirodno je i ugodno imati ?ista osjetila. Preko njih dobivamo sve informacije iz vanjskog svijeta. Me?utim, problem nastaje kada opažanja od osjetila po?injemo prekrajati u mislima, ?ime budimo strasti i želje. Umjesto da promatra? i promatrano budu neutralni, promatra? zamišlja posjedovanje doživljenog zbog zadovoljenja tijela. Sva osjetila bude površinsku inspiraciju, koja je prirodna i najbolja, ako nije prekrojena u mislima. Svaka ostraš?enost vodi u ovisnost i tako varamo sami sebe, blokiraju?i dušu. Naravno, sve što nije iz prirode, ne budi nikakvu inspiraciju i zato smo svi sumorni gledaju?i plasti?no cvije?e i ostale predmete koji su svuda oko nas.

Zloupotreba osjetila, prekrajanjem u mislima, ravna je perzveznom ponašanju.

Naša djeca više ne idu u prirodu, nego im je ona prezentirana na videu, uz imitaciju oblika, tonova, boja, neki su ve? smislili televizore koji puštaju razne mirise, u ovisnosti od slike na ekranu.

Prirodu uništavamo jer u našim umovima stvaramo sve ono što smo zamislili, zadovoljavaju?i time vlastitu slijepost. Ništa ne može biti ljepše od onoga što je stvoreno prirodnim tokom i vibracijom energije. Nasilno prekrajanje prirode i kreiranje novih oblika, jednako je stvaranju ožiljaka duši.

Vjerujem, ve?ina ljudi na sli?an na?in opaža vanjske promjene i nije ?udo što su ljudi pohlepni, sebi?ni, ostraš?eni i površni u svemu.

U duhovnoj stvari takav princip ne postoji, jer se duhovno ne može posjedovati, niti zamisliti u tom kontekstu.


EMOCIJE I LJUBAV

Nikada ne?ete osvijestiti tijelo, imati doživljaj potpunog uvida u pravo stanje stvari, oslanjaju?i se na površinski doživljaj osjetila, emocija, želja i strasti, dok ne uspostavite dublji dijalog sa svojim unutarnjim božanskim djetetom, sa svojim životom. Sliku života jedino je mogu?e sagledati unutar njega samog. U tom slu?aju život izvan bi?a nije mogu?, jer je to samo privid ovisnosti iz vanjskog svijeta, stvoren u mislima i umu, pod utjecajem osjetila i nepromišljanja.

Spiritualne mo?i daju nam mogu?nost povezivanja, u mislima, sa ?ime poželimo. U tu svrhu služe mnoge discipline Istoka (makrobiotika, yoga, tantra, meditacija, reiki, itd.). Kod emotivaca i ljudi nižih mo?i prosu?ivanja, misli su vezane na doživljav od osjetila i sje?anja, emocija i strasti. Radi se o pojedincima koji nemaju probu?eno iskustvo ljubavi, nemaju astralnu širinu pogleda na svijet, ve? je njihov doživljaj života ograni?en na prijem ?iste prane u nižim fizi?kim ?akrama, ispod grani?ne razine ljubavi, na liniji srca (4. ?akra).

Takvi ljudi doživljavaju svjetlost jedino kada je stvarno ima po danu. Oni ne mogu zra?iti i ne mogu u sebi producirati vlastitu svjetlost u smislu probu?ene svijesti. Zbog toga nemaju samopouzdanja, mogu biti nervozni, napeti, nesigurni, stalno u neizvjesnosti što donosi sutra, a možda i u strahu.

Oni strastveno vole, ali nisu u stanju usmjeriti impuls voljenja na ljubav, a kasnije milost. Kod njih je mogu?a i mržnja, kao nali?je voljenja.

Najgora stvar za ?ovjeka je biti s neprobu?enom svijesti i oslanjati se na usmjerenost pažnje uma na razinama podsvijesti (fizi?kog doživljaja). Uz malo pažnje, ljubaznosti i potpune odgovornosti, ljubav se lako budi u ?ovjeku, a time i mogu?nost bu?enja svijesti. Fizi?ki doživljaj života nam daje nejasnu sliku i drži nas u mraku. Potpun uvid se ostvaruje kroz stalnu prisutnost u svim aspektima života: fizi?kom, mentalnom i duhovnom. Fizi?ki održavamo tijelo ?istim, mentalno uvodimo jasne misli i usmjereni um, budimo ljubav i težimo ka najvišim vrijednostima života: slobodi, svijesti i istini, o vlastitom postojanju i Bogu – jedinoj stvarnosti na svijetu.

Mentalno upravljanje životom podrazumijeva dublje promišljanje, neovisno o vanjskom doživljaju stvari. To nam usmjerava pažnju uma prema višoj stvarnosti, od one koju doživljavamo na prvi pogled, u relativnom i objektivnom.

Na duhovnom planu ostvarujemo spajanje duha s Božanstvom. Tu je ve? prisutna svijest. Postoje?a ljubav dobija ja?u snagu i lagano prelazi u op?u milost. Vertikalno, u zaustavljenom vremenu, dolazi do stapanja sa Izvorom, gdje ne postoji nikakva podvojenost. Na toj razini (u nirvanskom), ni?ega nema, nema osje?aja, ljubavi, svijesti, jer je to hladan, bezuvjetni vje?ni mir, u svemu kao Bog.

Kroz prolaznu fazu života u fizi?kom tijelu ne možemo stalno biti u nirvani, ali svakako možemo probuditi svijest do razine istine. Kroz istinu imamo potpun doživljaj ljubavi, radosti, mira, slobode i svijesti.

?ovje?anstvo je danas u velikoj krizi, koja se najviše o?ituje kroz neprobu?enu svijest pojedinca. Udaljeni smo od prirodnih tokova. Konzumiramo prera?enu hranu, koja je sve više GMO. Nemamo prirodan doživljaj života, ve? smo postali digitalizirani zombi. Na prvi pogled sve to izgleda zastrašuju?e. Malo širim uvidom, možemo sagledati i nali?je toga. Svijet postoji temeljem suprotnosti. Sve ima lice i nali?je, dobru i lošu stranu, sve ima svoju svrhu. Bez obzira na bilo koje stanje, evolucija ne miruje, ve? stalno ide dalje. To zna?i da je kriza ?ovje?anstva samo prolazna faza na putu ka kona?nom probu?enju. Naravno, to se ne?e dogoditi preko no?i u snu.

Ljudi su danas jako zabrinuti zbog GMO, ?ipova, novih tehnologija koje mo?nici mogu upotrijebiti za uništenje civilizacije. Jedino nas duhovnost može osloboditi takvih briga. Na duhovnom planu ništa ne može biti bolesno, niti ja?e od Boga. Uz malo mira, dubljeg promišljanja, ?iš?enja tijela i pra?enja daha, možemo nau?iti meditirati i shvatiti suštinu života, u smislu istinskog Boga, vje?nosti i jedine stvarnosti. Život je zaista vje?an, prolazno je samo fizi?ko tijelo, s osjetilima, emocijama, egom, mislima, umom, navikama i svega drugog zbog ?ega smo jedino zabrinuti. Mi nismo zabrinuti zbog života, jer ga nismo ni spoznali, ali brige izviru iz neostvarenih želja i beskrajnih misli.

Statisti?ki promatrano, veliki je broj ljudi s emotivnim reagiranjem. Sama po sebi emocija je prirodan slijed stvari u odnosu na doživljaj od osjetila, me?utim, to je samo prvi, površni dojam stvarnosti, gdje se ne vidi istina. Istinu ?emo sagledati samo dubljim promišljanjem, uz malo mira. Ako nismo u stanju kontrolirati emocije, onda ?e one nekada prerasti u afekt, a znamo što sve možemo napraviti u afektu. Upravo nam dublje promišljanje pomaže da ne napravimo pogrešku iz afekta. Ništa na svijetu ne postoji zbog nas, zato moramo sve prihvatiti i nemamo pravo mijenjati prirodni tok stvari. Ako sve ima svoju svrhu, onda u svakom dobru mora postojati i loša strana. Dan nije mogu? bez no?i, sve što je toplo mora se ohladiti itd.

Zaista je nevjerojatno i zabrinjavaju?e koliko pojedinac može biti opijen i zaveden nebitnim stvarima, zbog kojih ne vidi pravo lice vlastitog života. Možemo to oprostiti mladosti, ali su i zreliji ljudi jednako na niskim razinama probu?ene svijesti.


MISLITI KAKO TREBA BITI

Napor je razmišljati o onome što ve? jest, što se dogodilo, što su naša osjetila registrirala. Olakšanje slijedi ako umjesto toga dublje promislite KAKO TREBA BITI. Taj princip misli neovisan je o osjetilima i možete u miru do?i do jasnijeg uvida.

Smiješno je, glupo i nesvjesno, kada nemate direktan dijalog s unutarnjim božanskim djetetom, sa životom i vlastitim bi?em, ve? tu vezu pokušavate uspostaviti iz vana, preko osjetila, misli, preko želja, strasti, tjelesnog i materijalnog zadovoljenja. U tom slu?aju je pažnja uma usmjerena na nebitne stvari života, u zoni nesvjesnog ili objektivne svijesti, što je daleko od istine.

U suštini nitko nam za ništa ne može biti kriv, jer je sve relativno i mogu?e, a naša osje?anja i ponašanje samo izvire iz toka naših misli i stvorenog uma od njih.

Poruka je jasna, ne trebamo misliti ništa, neka sve bude kako jest. Kada želimo o ne?emu misliti, neka to bude zrelo promišljanje o svemu KAKO TREBA BITI.

Kada su misli u pitanju, u praksi se pokazalo da je najbolje razmišljati o ljubavi, radosti ili duhovnim vrijednostima: slobodi, svijesti, istini i Bogu. Takvo razmišljanje nikada ne može biti napor, ve? vodi u mir i meditaciju.

Ono što se dogodilo ne možete popraviti svojim mislima, ali od njih možete zaista biti slu?eni. Zato ne mislite i ne oživljavajte sje?anja. Život je SADA, pratite ga kroz dah i budite prisutni u njemu.


DUHOVNOST JE PUT PREMA ISTINI ŽIVOTA

Na fizi?koj razini održavamo tijelo temeljem osjetila, logike i znanja o materiji.

Mentalna razina su aktivnosti vezane za usmjeravanje pažnje uma.

Duhovna razina je životni put u smislu uvo?enja duhovnih principa u rasvjetljavanju istine o životu. Taj put je prirodan jer prati kozmi?ki red i valove energije u oblikovanju svega stvorenog. Može biti jednostavan, ako smo uskla?eni s cjelom procedurom osvješ?ivanja.

Život naš je zapo?et iz sjemena stvoritelja jedinog života i svijeta – Boga, u smislu apsolutne istine o Bogu, jedinoj stvarnosti na svijetu. Ušli smo u fazu prolaznog života u fizi?kom tijelu, putem prirodne inteligencije tijela i disanja. Životni put nastavljamo kroz fizi?ki rast i osvješ?ivanje cjelog bi?a, do najsuptilnije stanice tijela. Na tom putu nailazimo na mnoge nejasno?e, vezane za fizi?ki, mentalni i duhovni aspekt života. Zbog tih nejasno?a nemamo potreban mir i radimo mnoge stvari kako bi se održali na putu života. ?esto puta je to veliki napor. Duhovni u?itelji kažu da je život najjednostavnija stvar na svijetu, kao Bog, oslikavaju?i ga kao apsolutno stanje, beskrajnu snagu vakuuma i prazan prostor. Nije jednostavno shvatiti suštinu Boga, jer ga ne možemo nikako osjetiti.

Postoje mnoga u?enja kako spoznati sebe, svoj život i istinu o Bogu, ali put može biti samo jedan i to onaj koji vodi preko nas samih. Tragaju?i za istinom života izvan sebe nije mogu?e i to je velika zabluda mnogih. Zaneseni i opijeni mladoš?u i sirovom snagom, nemamo uvid u pravo stanje stvari, gdje nas ego i um odvedu u krivi smjer, a oni su ipak djelo naših osje?anja i misli. Vratiti se na osvjetljeni životni put jedino možemo uraditi sami, tako što ?emo pažnju uma usmjeriti isklju?ivo na put prema istini života. Taj dio nazivamo osvješ?ivanje tijela ili samospoznaja.

Netko ?e primjetiti, što nam je sve to trebalo. Prije ro?enja smo bili na Izvoru, božanski, a sada tragamo za izgubljenim putem. Odgovor je jednostavan. Bog – život – stvoritelj svijeta je cjelina duhovnog prostora u kome živimo. To je naš dom, otac, majka, život, postojanje, radost. Me?utim, Bog je Apsolut, nema svijest i jedino preko svijesti stvorenog, kreacija svijeta ?e spoznati istinu života.

Sve što je stvoreno dogodilo se u jednom trenutku, ali se taj eho usporava preko energije i vremena.

Naš put je obrnuti red stvari, nije osvjetljen i to moramo uraditi sami. Uskla?ivanjem života u materijalnoj prirodi, izgubili smo vezu s prirodnom inteligencijom, ili je postala veoma slaba. To se najviše odnosi na vezu tijela i duše i disanja. Da li smo u redu ili nismo jedino možemo osjetiti preko ritma srca, za dublju analizu svog stanja nismo svjesni. Upravo osvjetljen put ima za cilj da nas poveže (duhom) s prirodnom inteligencijom, s Izvorom, s univerzalnom kozmi?kom svijesti.

Kroz samospoznaju i svijest moramo posti?i da stvoritelj i stvoreno budu JEDNO, jer je to istinska cjelina, samo nije postojala svijest u stvorenome.

Bog nezna za sebe jer mu to nije potrebno. Bog je Apsolut, svemo? svijeta i prisutan u najsuptilnijoj to?ki prostora. Bog je vje?ni život i vje?ni mir, njemu ništa nije potrebno. Onaj tko nema mir upravo sam JA, i da se ne bih vrtio u za?aranom krugu tame, moram u?initi napor i osvjetliti istinu o životu. To ?e biti samospoznaja i mir.

Obi?ni ljudi nemaju pojma o mnogim stvarima, pogotovu o duhovnoj proceduri i spoznaji istine o životu – Bogu. Najlakše je do?i do duhovnog iskustva samospoznaje, preko majstora koji je prošao taj put. Me?utim, ni majstor nam ne?e pomo?i ako sami ne osvjetlimo zamišljenu stazu života u sebi.


LJUBAV NIJE VOLJETI

Upravo tako, ljubav nije radnja, ve? ime za najdublja i najviša osje?anja pojedinca prema Božanstvu.

Voljeti se odnosi na voljenje ne?ega iz vana, a ljubav se odnosi na uspostavu dijaloga sa sobom, preko unutarnjeg božanskog djeteta, s vlastitim životom i bi?em, temeljem božanske milosti, kao vrhunskom cilju postojanja.

Ljudi miješaju ljubav i voljenje, a svojim ponašanjem sve više pokazuju da nisu ni za jedno ni za drugo, ve? za neispunjene želje, strasti i nemirnim mislima u vezi toga.

Ljubav je uvijek individualna, u svome bi?u, svima lako vidljiva, jer takva osoba zra?i, stalno se širi i povezuje s drugim ljubavima, preko aura duša, s božanskom milosti. Ljubav nije kona?na, ve? je na granici tijela i duše, kao simbol mira, na putu ka slobodi, svijesti i istini o Bogu – jedinoj stvarnosti života.

Svako voljenje treba prerasti u ljubav, a svaka ljubav u božansku milost. Tu se jasno vidi razlika izme?u materijalnog i duhovnog. Obzirom da smo u fizi?kom tijelu, moramo po?eti od voljenja, od nižih razina prosu?ivanja, buditi se, osvješ?ivati, mijenjati navike, dublje promišljati i sagledavati život kroz najdublja osje?anja kojima je mogu?e uspostaviti vezu s božanskim.

Površna zadovoljstva, ispunjenje želja i strasti nije dobro, jer nema kraja. U tome se možemo lako izgubiti i potpuno zaboraviti na vlastiti život.

Suština ljubavi je da se kroz najdublje iskustvo blaženstva približimo božanskoj milosti, koja se ne može ni?im uporediti. Ono što ljudi mogu spoznati o božanskoj milosti je mogu?e kroz ljubav prema djeci ili preko proste, prirodne i poznate forme sexa, gdje do?e do kratkotrajnog blaženstva, poznatog orgazma. Me?utim, iskustvo orgazma je nagonska ostraš?enost za ne?im što ne traje. Nama je potrebno probuditi u sebi trajno blaženstvo, a to je jedino mogu?e preko ljubavi.

Osje?ati ljubav je osobna stvar, nije ni?im uvjetovano i nema ograni?enja.

Moramo praviti razliku, u ljubavi ne mora biti voljenja, jer je ona stvar najdubljih osje?anja, a ne iskazivanje emocija radi ispunjenja želje. Ljubav smiruje ?ovjeka, ne ?ini ga uzbu?enim i strastvenim jer tu nema objekta voljenja. Naš život se odvija u duhovnom prostoru Boga. Mi se cjelim bi?em kupamo u toj milosti, jedino preko ljubavi moramo biti svjesni toga. Ljubav je poveznica izme?u slijepog fizi?kog tijela, njegovih osjetila, s jedne strane, misli i usmjerenog uma, s druge strane, sve s ciljem radosti života. Zato ljubav najdublje osje?amo u 4-toj ?akri, na liniji srca, gdje se stvara imunitet, jer smo jedino tu najbolje zašti?eni božanstvom. Preko ljubavi budimo svjesnost, ?istimo tijelo, ?ime otvaramo energetske kanale duši, koja ?e osnažiti naš duh i lako ?emo postati svjesni života, a možda i prosvjetliti.

Sve što može probuditi ljubav mora biti prihvatljivo za svakoga. Naravno, prave vrijednosti života, preko obi?ne ljudske pažnje, ljubaznosti i odgovornosti, sigurno vode bu?enju ljubavi.

Ljudi malo znaju o ljubavi i više su orijentiranji na voljenje, jer u tome zadovoljavaju želje i strasti, površno, ali to njima godi. Ljubav je smisao života i put u vlastitu duhovnost. Zbog neshva?anja ljubavi, ljudi malo znaju o religioznosti, vjeruju?i u neka tajanstvena ?uda, stvaraju?i iluziju o Bogu, preko crkve, molitvi itd.

Istina ljubavi je u vlastitoj religioznosti u srcu, nevezano za moral, društvene religije, ideologije, obrazovanje ili što drugo. Ljubav je najdublje osobno proživljavanje, s ciljem bu?enja blaženstva od božanske milosti. To se jedino može probuditi u sebi, a nikada izvan sebe, preko drugih.

Zato ljubav nije mogu?e dati, niti primiti, ona je samo vlastiti doživljaj blaženstva, zbog ?ega život dobija najve?i smisao.

I taj sex je velika zabluda mnogih u vezi ljubavi. On je samo primitivna, ali prirodna slijepost fizi?kog tijela, nagona, osjetila i misli, u nadi za nešto uzvišenije. Zato ve?ina ljudi doživljava sex kao nešto sramno. Naravno i tu je sve individualno. Svaki sex je u?inkovit samo ako vodi ka bu?enju ljubavi i jedino tada je prihvatljiv. Kod zaljubljenih partnera koji kroz sex probude ljubav, kasnije taj sex biva pravilno shva?en i nije više bitan za vezu, partnerstvo ili brak. Sex je nagonska žudnja, a ljubav je blaženstvo od Božanstva.

Netko ?e re?i, zar to nije isto?

Naravno da nije isto. Primjer možemo potražiti kod nesvjesnog uma (to je sex) i probu?ene svijesti (to je ljubav).

Poru?ujem svima, ne morate voljeti nikoga i ništa, ali radite na bu?enju ljubavi u svom srcu. Jedino probu?ena ljubav zra?i preko vaše aure i lako se veže s aurama drugih duša. Ljubav nikada nije slijepa i nije ni?im ograni?ena. Ljubav ne poznaje granice, jer je u pitanju Božanstvo, a ne ljudske strasti.

„TAMO GDJE JE LJUBAV, ONA PJEVA“


LJUDSKA SVIJEST

Naša osje?anja i zadovoljstvo ovise o dubljem promišljanju i jasno?i odluke s kojom ?emo izvršiti neku namjeru. Neodlu?nost je smetnja ve?ine ljudi koji se osje?aju beznadno. Me?utim, ljudi su odlu?ni prema nebitnim stvarima , i po onoj narodnoj, onakav si kako misliš i s kim se družiš.

Kalkuliranja u mislima ne smije biti. Brza i promišljena odluka je ravna potpunom uvidu i svijesti, gdje nam se istina pokaže u trenutku.

Ako sve promatramo kroz prizmu života, taj život ?emo imati.

Naša svijest je ?isto ogledalo Boga. Sa koliko svjetlosti vidimo Boga, takav je i doživljaj našeg života.

Zbog toga je bitno o?istiti se od svakog balasta i sme?a. Prava je stvar živjeti s povoljnim feng shui, kada nam duša dobija najviše ?iste energije.

Ljudska svijest nije znanje i nije nikakva memorija, ve? pro?iš?eno tijelo, bi?e s umjerenom pažnjom uma prema ISTINI, beskrajnom znanju svijeta i memoriji svega što na svijetu postoji.

Ne smijemo biti spužva koja upija svaku prljavštinu i nebitne stvari života. Od nas se traži pro?iš?enje u svakom pogledu, jer jedino tako otvaramo kanale energiji i osvjetljavamo svaku stanicu tijela, što za posljedicu ima jasan i osvjetljen put života.

Podu?avali su nas da se moramo obrazovati, proširivati znanja, govoriti strane jezike, me?utim, u tome nema ni?eg duhovnog, istinitog i životnog. Ako nam je duša mjerilo života, onda za tu dušu ništa nije potrebno izuzev ?iste energije (prane), a znamo odakle to dolazi, samo iz naj?istijih slojeva metafizi?ke realnosti energije, koji su najbliži zidu istine.

To zna?i, sve što je prirodno stvoreno, ima dušu. Svaka druga izmišljotina i tvorevina nemirnog uma ?ovjeka, nije prirodna stvar, nema dušu i nije vrijedno pažnje i života. Od prirode smo uvijek o?arani, bez obzira da li je doživljaj ugodan ili nije. Lijepo je plavo nebo, more, potok, žubor vode, cvrkut ptica, treperenje liš?a, miris livade, boje cvije?a, ali je lijepo, na svoj na?in, oblaci, kiša, snijeg, iskrivljeno stablo drveta, gola stijena, pustinja, jer je sve to stvoreno od energije i mogu?nosti da se to stvori.

Na drugoj strani, sve što je vješta?ko nije lijepo, bez obzira na uloženi trud, cijenu koštanja, itd.

Najbolje se osje?amo u sun?anom danu, na nekom proplanku i zelenoj livadi ili pored rijeke, jezera ili mora. To je prirodno, jer snaži našu dušu.

Duhovno je potpuna suprotnost materijalnom, društveno znanje nema veze s duhovnim znanjem, kao što nesvjesni um nema veze sa usmjerenim umom i probu?enom svijesti. Duhovno je najjednostavnije na svijetu, a što se ti?e duhovnog znanja, to nije ništa drugo nego istinski MIR, proživljen u cjelom bi?u. Zašto bježati od duhovnog kada u nama taj aspekt živi? Nikada ne?emo povrijediti tijelo i mentalni sadržaj, ako doživljaj života podignemo na duhovnu razinu. Duhovnost ?e nam uvijek biti slamka spasa, uvid istine, jasno?a života, mir, sloboda, ljubav i radost.

Kada život ne bi mogli rasvjetliti kroz istinu i svijest o Bogu jedinom postojanju, onda bi još bili na razini životinje.


KAKO LJUBAV DJELUJE

Bez obzira u kakvom se stanju nalazite, uvijek imate na raspolaganju ljubav. Od vas se jedino traži da dozvolite da se ljubav u vama dogodi.

A što ?e se dogoditi?

Materijalno se ništa ne?e dogoditi.

Ljubav je kompleksna psiho-seksualna senzacija, koja se jedino može probuditi iznad fizi?kog doživljaja života, iznad tri fizi?ke ?akre, na liniji astralnog uvida, liniji srca, u 4-toj ?akri, na mjestu gdje su osje?anja najdublja, gdje se duša uskla?uje sa tijelom (preko ritma srca).

Ljubav se budi munjevito, samo ako to dozvolite u svojim mislima i ako pažnju uma usmjerite na Božanstvo. U tom trenutku svi kanali energije se otvaraju, a vi osje?ate mir i blaženstvo u grudima.

Bu?enje ljubavi je prirodan fenomen i jedini smisao života. Ljubav za uzvrat ne traži ništa, kako mnogi misle. Ljubav ne možete dati niti primiti, jer se ona ne može pokrenuti bez sjemena vlastitog bi?a.

Ljubav nije voljenje, u smislu nešto sada volite, a sutra ?ete ga možda mrzeti. To nije ljubav. Ona je u svemu neovisna, jer se odnosi na Božanstvo. Ljubav je jedina mogu?nost za povezivanje fizi?kog i duhovnog aspekta i kao takva svima dobro došla, bez obzira na razinu probu?ene svijesti i mo?i prosu?ivanja. Možemo primjetiti da se u ljubavi ne može mentalno kalkulirati.

Kako odrastamo, ego je prisutniji, um je sve više usmjeren na materijalne stvari, tako dolazi do zapušavanja energetskih kanala duše, ?ime blijede najdublja osje?anja i ljubav. Umjesto toga, pojedinac se sve više veže za materijalno, za želje, strasti i fizi?ki doživljaj života. Slike ega su jak pe?at i doživljaj postojanja, i odbijaju vezu s Božanstvom. Kroz ljubav ego se rastapa, a na njegovo mjesto javlja se božanska milost.

Tako božansko dijete u nama sve više poprima nagonsko ponašanje, ?ime se budi seksualnost ?ovjeka. Me?utim, sex nije i ne može biti ljubav. Emotivci, površni ljudi, nepažljivi, neljubazni i neodgovorni pojedinci, ne?e dopustiti da im se ljubav dogodi. Oni nemaju vremena u svojim mislima za mir i najdublja osje?anja. Uvijek su u žurbi, ništa ne rade zbog vlastitog života, ve? su u svemu identificirani s vanjskim doživljajem života. Takvima se ljubav ne može dogoditi, jer je ona nemogu?a izvan srca. Njima je sve više važnija materijalna sigurnost , jer sve doživljavaju krost posjedovanje i korist. Jedino što im je od iskustva ljubavi ostalo, to je onaj doživljaj iz djetinjstva, ljubav prema roditeljima i ta veza uvijek postoji. Jednom uspostavljena ljubavna veza preko aure i duša, nikada ne blijedi, jer je to proživljeno iskustvo. Materijalisti sada imaju mnogo ja?a iskustva prema materijalnim vrijednostima i ljubav potiskuju u drugi plan.

Svatko ima pravo na vlastiti doživljaj života, no bez ljubavi, doživljaj je kao da je život promašen.

Za život je neuporedivo bolje osje?ati ljubav, nego posjedovati veliko materijalno bogatstvo. Ne može se materijalno upore?ivati s božanskim.

Kako sada probuditi ljubav?

Ljubav je neovisna i nezna za granice. Za nju ne postoje nikakva ograni?enja. Pjesni?ki re?eno, duša sviju nas je jednako mlada, uvijek spremna za ljubav. Obi?nom ljudskom pažnjom i sluhom za osje?anja drugih, stajemo na put ljubavi. Ljubav je uvijek tu, u nama, samo joj trebamo dopustiti da ozra?i naše slijepo tijelo, opijeno i zatrpano materijalnim viškovima i otpadom. Ljubav ne traži ništa. Istog trenutka kada se duša poveže s Izvorom, božanska milost je prisutna u vama u vidu potpunog blaženstva. To je vaš život, snaga, radost i imunitet, koji osje?ate u grudima i cjelom tijelu.

Umjesto razmišljanja o željama, odvojite malo vremena za dublje misli o božanstvu. To ?e pokrenuti ljubav. Ništa specijalno ne morate voljeti da bi probudili ljubav.


JEDNOSTAVNOST ŽIVOTA

Po pitanju Boga, života i uop?e postojanja (u daljem tekstu život), ve?ina ljudi nema jasan odgovor, smatraju?i da se radi o najve?oj tajni svijeta, crnoj rupi i nekakvom praznom prostoru, bez ikakve logi?ke definicije.

Uporni duhovni traga?i dobro znaju da to nije tako, tim prije imaju?i u vidu ?injenicu što se svi slažu da je „tajna svijeta“ cjelina svijeta, kao JEDNO, nedodirljivo, apsolutno i vje?no.

Me?utim, i u takvom savršentvu nešto se ipak dešava, što i sami opažamo.

Sam Bog, život i postojanje, kao jedno, je najsvjetlija strana, lice svijeta, duhovna suština koja jedinstvenom kreacijom s lako?om drži svijet kao na dlanu.

U prostoru Boga, zbog beskrajno jakog vakuuma dolazi do stvaranja mlazeva svjetlosti, koji u svemu podsje?aju na energiju. Od nemirne energije, u prostoru Boga, stvara se sve što postoji, ali u formi najrazli?itijih oblika i života individualiziranih duša, sa prolaznim i ograni?enim vijekom trajanja.

Sve se to dešava u linearnom vremenu, koje ?e na kraju ipak rastopiti sve oblike i individulizirane živote duša vratiti na po?etak jednog života Boga.

Na taj na?in se kreacija svijeta održava, sve se ra?a iz sjemena života i sve nestaje kada ne može održati ?istiju vibraciju energije. Stalno kretanje energije unutar prostora Boga, nazivamo evolucija.

Energija ima metafizi?ku realnost, koja, kada izgubi odre?enu gustinu vibracije, prelazi u materiju. Tako su stvorena naša tijela, za koja umišljamo da su život, a u suštini samo se radi o prirodnom fenomenu kada se za dušu uhvati nekakva materijlizacija.

Duša je nemirna u tijelu jer joj ono zatvara kanale po kojima se ona snabdjeva ?istom pranom. Slobodne kanale nazivamo DUH. On služi duši da može napustiti tijelo kada postane kruto, u smislu slabog vodi?a suptilne energije. Takvo tijelo ostaje bez duše i raspada se, jer je s dušom nestao život.

Mnogi misle da je fizi?ko tijelo život, a jasno se može zaklju?iti da nije, jer je život ipak Bog.

Duša preko duha samo osvjetljava život u mra?nom tijelu. ?ovjek posjeduje spiritualne mo?i i može do?i do istine o Bogu, životu i postojanju. To je samospoznaja, u smislu osvješ?ivanja i stvaranja potpunog uvida o prostoru svijeta.

Zbog tijela život se ne vidi. Sva ponašanja ?ovjeka idu horizontalno, linijom vremena, jer se u vremenu vidi starenje tijela i to ?ovjeka plaši. Život je konstanta, bez vremena, suprotnost vremenu i vertikala sadašnjeg trenutka. Svi mi u podsvijesti osje?amo postojanost života, zato smo najviše okrenuti održanju tijela. Fizi?kom i mentalnom higijenom, ipak je mogu?e održati tijelo vitalnim mnogo duže od uobi?ajenog vijeka, sukladno usmjerenosti pažnje uma.

Život ?ovjeka je samo svijest o životu - SADA. Sve drugo, uklju?uju?i fizi?ko tijelo je privid života.

Naravno, mnogi to ne mogu ni zamisliti, ali je istina jedina kozmi?ka pravda, koja štiti Apsolut bezuvjetno. ?ovjek je svašta umislio i izmislio relativnu istinu, ali relativnost ne rasvjetljava život. Apsolutna istina je ?ista duhovna vrijednost, koja se ne izvodi logikom.

Besmisleno je i neodrživo što nas društveni moral, religije, ideologije i demokracija drže u mraku, ne dozvoljavaju?i malo prostora u spoznaji istine o životu. Preko obrazovanja, djeca su od ranog djetinjstva usmjerena na moralno-religioznu-društvenu iluziju o životu, isklju?ivo usmjerenu na logiku, fizi?ke zakone i tijelo koje moramo spasiti po svaku cijenu, preko izmišljene religiozne duhovnosti, nekakve suvremene medicine i drugih grana znanosti koje nemaju nikakve veze sa životom i duhovnoš?u.

Zapad se utrkuje u novim tehnologijama, najmo?nijim laserima i mikroskopima, sciljem lije?enja tijela, ne prihva?aju?i da je duhovnost Istoka prije mnogo tisu?a godina otkrila sve tajne ljudskog uma, kao jedinog prirodnog instrumenta kroz koji je mogu?e sagledati život, na jednostavan na?in osvješ?ivanja tijela. Sve je to davno izmaklo kontroli, jer se vladari svijeta gr?evito bore za svoju iluziju. Koliko god je to pogrešan smjer civilizacije, ipak se radi o normalnom toku evolucije i dogodit ?e se ono što se mora dogoditi, završit ?e ova faza nesvjesne evolucije i bezuvjetno ?e do?i nova epoha civilizacije s novom svjesnom evolucijom ?ovjeka.

Život je najjednostavniji na svijetu. Potpuno je neovisan, sam sebi dovoljan, savršen u svemu kao Bog i iznad svega vje?an.

Teško je shvatiti jednostavnost života, kada oko nas ništa nije jednostavno i sve predstavlja napor.

Životu ne morate ništa dati; ne morate ništa raditi, jesti, piti, misliti, voljeti ga, biti u ljubavi, ne morate ?ak ni disati. Život jest tu zbog vas, ali se njime ne možete igrati. Ne možete ga ni?im povrijediti, ne možete ga dodirnuti, iako se stalno prepli?ete s njim, on u vama i vi u njemu.

Što jedino možete s životom?

Po pitanju života jedino trebate sjedeti mirno, slobodno i istinski biti njega svjesni. To je sve.

Naravno, mnogi nemaju pojma o životu i ne?e shvatiti što zna?i ova pri?a. Sve ono što radite, jedete, pijete, imate želja, strasti, emocija, volite ovo ili ono, u ljubavi ste ili niste, mislite lijepo ili ružno, sanjate, dišete duboko ili plitko, svjesni ste ili ne, pod maskom ega ili ne, nema nikakve veze s životom. To su vaše navike, osje?anja, sje?anja, umišljene, umom vo?ene i kroz ego zamišljene kao lažno JA, lažni život i lažno postojanje.

Život je nedodirljiv, pravi Bog - Apsolut.

Principijelno život nikada ne može biti problem, a jedini problem koji se javlja ispred života jest ego, lažna slika i nepostojano JA. Zbog ega nemamo mir, slobodu, istinu, nemamo vezu s vlastitim životom, jer je njegova maska poput savršenog oklopa, zabranila bilo kakav dijalog s unutarnjim životom. I sve što radimo, u suštini radimo zbog ega, jer smo ve? konstatirali, životu nije potrebno ništa.

Ego su sve naše muke, neraspoloženja, strahovi, bolesti, nejasne slike o životu i tamna mrlja na božanski život.

Mnogo toga moramo raditi kako bi zamijenili slike ega za najdublji osje?aj istinskog života i postojanja. Zbog ega nemamo jasan uvid u postojanje i radimo sve i svašta, života radi, a istina je, životu ništa nije potrebno.

Kroz samospoznaju i usvajajanje duhovnih principa, budimo svijest o postojanju, životu i Bogu, i možemo lakše uspostaviti unutarnji dijalog sa životom. Ego je uvijek izme?u JA i života, tako da je ta podvojenost napor, ?esto puta nepodnošljiv, sa manjom ili ve?om dozom straha.

Rekli smo, život ne može biti bolestan, ali zbog ega, to lažno JA u meni se osje?a bolesno, uplašeno i nestvarno.

Dublje promišljanje u smislu usmjerenih misli i usmjerenosti pažnje uma, sigurno rastapa konstrukciju ega i time uspostavljate unutarnji dijalog sa životom. Upravo je kontemplacija pravi na?in za dublju koncentraciju prema životu i meditativno vo?enje uma ka svijesti.

Bog je jedno ljudsko dopuštenje da vam se dogodi mir, iz ?ega se budi ljubav, a iz nje svijest. U životu ne morate ništa raditi, samo budite svjesni toga. Kada se smirite, poistovjetite s životom, postajete jedno s njim. Tu nema nikakve podvojenosti, nema nekontroliranih osje?anja, misli postaju usmjerene, um tako?er, a ego ostaje rastopljen i uskra?en za sve maske lažnog predstavljanja JA i sve slike sa kojim se identificira. Ono što ostaje je istina i život, kao rijeka koja te?e, kao potpun doživljaj najdubljih osje?anja.

Život je u svemu Bog i kao takav živi u prostoru Boga. Besmisleno je život identificirati s nebitnim stvarima, jer je sam sebi dovoljan. Njega ne možemo ni?im ukrasiti, jer je savršenstvo svijeta. Ne možemo ga kupiti jer je najve?e bogatstvo. Ne možemo ga pokloniti, jer svaka duša ima isti taj život.

Kada postanemo svjesni života, prestaje bilo kakvo razmišljanje o njemu. Tada ga ne moramo ni voljeti, jer je postao istina, nešto više od same ljubavi. Ljubav povezuje fizi?ko tijelo s duhovnim aspektom, a život je Apsolut.

Naše misli izviru iz neizvjesnosti i straha za život, temeljem niske razine prosu?ivanja, nesvjesnog uma i ega.

Život ne postoji izvan nas. Naravno, svaka individualizirana duša ima svoj život, ali naš život je jedino u nama.

Mi zaista moramo nau?iti, shvatiti i biti 100 % spokojni i mirni u vezi života. On je iznad svega što postoji u materijalnoj prirodi. Život je nešto istinski božansko.

Nikada ne?ete dobiti ništa negativno od života, jer je vertikala neovisna o vremenu i nikada ne može posrnuti. Svaka negativnost dolazi od od materijalnih vrijednosti u vremenu.

Budite uvijek ono što u istini jest; fizi?ko tijelo, mentalni sadržaj i ne zaboravite uroniti u duhovno polje, jer je život upravo u njemu.

Život je nešto najuzvišenije na svijetu i snjim se ne mogu poigravati djeca, nepažljivi, neljubazni i neodgovorni ljudi. Život imamo svi, to nije sporno, ali radost od života imaju samo mirni, svjesni ljudi, puni ljubavi, koji su uvijek budni nad životom.

Nesvjesnima život i nije potreban, jer se oni upravo tako ponašaju i tako ga doživljavaju. Jedino se nadaju da ?e im, možda, sudbina, nešto popraviti. No, život i svijest ?ovjeka, nemaju nikakve veze ni sa ?im, niti sa sudbinom.

Život je u svemu duhovan i jedino ga možemo sagledati kroz duhovnu prizmu jedine božanske stvarnosti. Besmisleno je baviti se životom osje?anjima, mislima, sje?anjima, emocijama, nesvjesnim umom i egom, jer ga time nikada ne?emo dodirnuti. Nepodvojenost života , s po?etka pri?e, jedino je mogu?a uz ljubav, ja?anje duha (?iš?enje tijela i otvaranje kanala duši), uz dubok mir, slobodu i istinu.

Da bi bili životni, radosni i duhovni ljudi, jedino moramo biti mirni, pažljivi, ljubazni i odgovorni, oslobo?eni ovisnosti prema osje?anjima, mislima, sje?anjima, nesvjesnom umu i egu.

Kroz duhovne vrijednosti: mir, slobodu, ljubav, duh, istinu i svijest, ispunit ?emo svoj život i biti uvijek radosni, sa najdubljim osje?anjima božanske milosti. Princip Boga je jednostavnost života uz potpuno osloba?anje od svega.

Život i Bog su jedno stvarno.

Život nije tijelo, kao što voljenje nije ljubav. Ali u tijelu je duša, a ona nosi život. Sve što je izvan duše, nije potrebno životu. Ako je ta ista duša oblikovala tijelo, zbog ?ega tijelo nije u skladu s njom, nego teži odvajanju? Naravno, tijelo ne može misliti, a onaj tko u meni misli taj je izvan života.

Tko se ne složi sa ovom pri?om, njegova je stvar logika, me?utim, istine radi, onostrano je stvarni život, a ego je samo bolest. Na duhovnom planu nitko ne može biti najpametniji i zadovoljstvo mi je baviti se spoznajom istine o životu, jer time doprinosim op?em probu?enju. Nama se dogodio Buddha, Isus, Zaratustra, Mahavira, Soson i još neki prosvjetljeni ljudi, ali ni njih još nismo shvatili, jer smo i dalje umišljeni i pristrasni nad tijelom.


ŽIVOT I EGO

Odrastanje, sazrijevanje i osvješ?ivanje tijela prati fizi?ko-mentalna spekulacija, stvorena u mislima i umu kao lažna predstava života, koju nazivamo ego. Sam po sebi ego je stanje ljudske neosvještenosti, uvijek se pojavi kada je usmjerenost pažnje uma okrenut nebitnim stvarima, a ne stvarnom životu. Na taj na?in ego je neizbježno stanje li?nosti ?ovjeka, kada nemamo pravi odgovor na život u našem mentalnom sadržaju.

Kod vo?enih misli, dubljeg promišljanja (kontemplacije), dolazi do koncentracije koja usmjerava pažnju uma na objekt razmišljanja. Ako je taj objekt u vezi života, onda se ego poistovje?uje s životom. Ako je um usmjeren na fizi?ki izgled tijela, onda smo optere?eni svojom vanjštinom, i tako redom, ego su beskrajni slajdovi i slike stvorene u našim mislima.

Onog trenutka kada um usmjerimo na život, postojanje i Boga, dolazi do nadilaženje fizi?kog i mentalnog doživljaja, uplovimo u duhovnost, gdje ego ne vegetira, a na njegovom mjestu se pojavi ?ista svijest, kao olakšanje, uvid i jasno?a doživljaja svijeta.

Ego je dvojnost, tjeskoba, strah, bolest, neizvjesnost, nestvarnost života koja lako može pre?i u aroganciju i smrt. Egocentri?ni ljudi žive zato jer mogu udovoljiti želji ega. Onog trenutka kada više nisu mo?ni ispunjavati svoje želje, njihov doživljaj života pada u krizu. Tada se ego ispolji kao potpuna negativnost koju nitko na po?etku ne primje?uje.

Od ega ne treba bježati, jer je on budniji od nas i prisutniji od nas u vlastitom životu. Umjesto toga srušiti ga možemo samo ako budemo stalno prisutni u svom životu, preko svijesti. Tada ego ne postoji, a doživljaj života je sasvim jasan.

Biti bez ega zna?i biti ?ist, miran, u ljubavi, na putu prema duhovnim vrijednostima, slobodi, istini i svijesti.

Radi pojašnjenja stvari, ego je sve ono što nema veze sa izvornim životom. Tu spada sve društveno, moral, religije, ideologije, demokracija, obrzovanje, vlast i vladavine, dominacija sile, novac, materijalna bogatstva.

Nije ego sve što je duhovno, izvan materijalnog i logi?nog. Ego nije život, istina, sloboda, svijest, postojanje i Bog.

Da li ?e nešto biti ego ili bez njega, samo je stvar usmjerenih misli i uma. Na istom mjestu se ra?a i ego i svijest, ali ne mogu skupa opstati. Ili je dominantan ego ili život. Kod dominacije ega sve je logi?no kao stvarno, ali je velika napetost, strah i nejasan pogled na svijet, jer je ego samo slika ovisnosti.

Kod budnosti i prisutnosti u životu, sve je jasno, jer je na djelu svijest, oslobo?ena svake ovisnosti.

Odluka je u svemu veoma bitna. Ni beba se ne može roditi ako nema odluku pro?i kroz tjesnac kostiju karlice majke.

Ništa nije slu?ajno, sve ima svrhu, lice i nali?je, svjetlo i tamu, na koju stranu staneš u mislima, takav ti je doživljaj života, a život je ipak neovisan od bilo ?ega. Ako nisi uz život onda si usamljen i strah te.

Duhovna igra nije društvena igra loto, ve? najve?a istinska ?arolija svijeta u kojoj su svi dobitnici.

Kada kažemo da je život sam sebi dovoljan, onda moramo znati da su yoga i meditacija, tako?er praksa koja životu nije potrebna. ?ovjek mora postati svjestan bez ikakve prakse, jer su kodovi života upravo božanski i u njima je sve sadržano. Svaka praksa je izvan života. Zen je bolja praksa od yoge, jer joginima može zasmetati sama tehnika zbog koje ne mogu u?i u nirvanu. Obi?no se kaže, gdje završava yoga po?inje Tantra.

Princip prirodnog osvješ?ivanja je odrastanje i sazrijevanje uz bezuvjetnu ljubav. Ljubav ve? nije praksa, nego istinski život.

U prirodi uma je da se uvijek mora na nešto osloniti. Da li ?e oslonac potražiti u ljubavi ili patnji, za um je svejedno. Zbog uma (umova), priroda je uništena, jer je svejedno da li ljudi žive u blagostanju ili su u ratu. Presudno je koji um vodi igru, jer se od njega inficiraju svi umovi podložni egu.

?ovjek zavre?uje pažnju sredine u kojoj živi samo kada je pažljiv, ljubazan i odgovoran. Uvijek dolazi do izražaja model ogledala i sjemena. Ono što stane ispred ogledala takva ?e slika biti. Što posiješ to ?eš požnjeti.

Svaki pojedinac koji sebe drži u ego tripu, sam sebe izolira od sredine. Ne može ocean pri?i kapi vode, nego obrnuto, to je priroda stvari.

Ljudi se ne druže, jer njihove želje nisu u vezi korice kruha nego nešto nedefinirano, nelogi?no, neistinito i neživotno. U takvom oklopu ega vegetiraju, zabrinjavaju se, priželjkuju?i da sve to brzo završi, kako bi se ponovo rodili u jasnijem životu.

Me?utim JA nisam ni ego, ni slika, ve? istinsko postojanje. Kod ega je najgore što se uvijek pojavi SADA, jer on ne živi ni ju?er ni sutra, jedino prati um usmjeren od mojih misli. Od vlastitih osje?anja, sje?anja, emocija i želja, u mislima i nesvjesnom umu stvori se ego , lažna slika života, kao lažno JA. Sve se to dešava na mentalnoj razini.

Um je obi?na libela, klackalica ili prevaga misli. Može biti u zoni podsvijesti gdje ego dominira ili na drugoj strani svijesti, gdje je radost života.

Veza sa životom je mogu?a kada na tom putu nema nikoga, ni osje?anja, sje?anja, emocija, misli, ni ega. Jedino je pažnja uma tada usmjerena na JA, na život. Ni?im se život ne može uporediti, zamjeniti niti identificirati. Jedino ispred života mogu stati duhovne vrijednosti: energija, duša, duh, istina, sloboda i svijest. Ali te vrijednosti ne mogu biti zamišljena slika. I njih skupa proživljavamo sa životom.

U tom slu?aju samo prostor Boga, kroz božansku milost stvorenu u srcu, ispunjava, podržava i krasi moj život.

Kako mogu osjetiti Božanstvo?

To se jedino može preko ljubavi, koja nas direktno spaja. Bez ljubavi nije mogu?e uspostaviti vezu sa vlastitim životom. To je dokaz da je život istinski božanstven.


BEZUVJETNA LJUBAV

Pokušat ?u pojasniti bezuvjetnu ljubav iz perspektive ?ovjeka, s logi?kim promišljanjem, dominacijom tijela i mentalnog sadržaja.

Bezuvjetna ljubav je skupina svih duhovnih principa, najsloženija biokemija i alkemija ljudskog bi?a, njegove spiritualnosti, na granici izme?u tijela i duše, u trenutku osloba?anja duha, pojave svijesti i sjedinjenja s postojanjem, životom i Bogom.

Bezuvjetna ljubav nije slu?ajna stvar, ve? nosi kodove iz sjemena i duše, samo s jednim ciljem, da STVORENO pro?isti kroz energiju, dodirne zid apsolutne istine i svjesno se bezuvjetno spoji sa STVORITELJEM, kada postaju JEDNO - nepodvojeno. Ta bezuvjetnost se odnosi na totalnu predaju svega materijalnog (fizi?kog tijela) i svega mentalnog (osje?anja, misli, um, ego, emocije i želje).

Bezuvjetnost nije ništa drugo doli kozmi?ki red, po kome se kreacija svijeta odvija, u prostoru apsolutnog stanja, s energijom koja oblikuje sve stvoreno u pojavnom svijetu. Lanac svih uzroka i posljedica, mogu?nosti energije, svih promjena i odnosa, ima za cilj stalno kretanje u svemiru, privla?enje i odbijanje, kroz stvorenu suprotnost (antagonizmi yin-yang).

Prije ro?enja fizi?kog tijela, bilo je lako posti?i bezuvjetnu ljubav u rodnici majke, gdje se fetus razvijao iz sjemena i duše. Me?utim, u trenutku ro?enja sve je postalo problemati?no, jer se pojavilo vrijeme, kao evolutivni faktor pro?iš?enja, starenja i umiranja. Taj trenutak je trauma. Ako se kroz maj?instvo ne nastavi bezuvjetna ljubav roditelja prema djetetu, ono ostaje osaka?eno i uskra?eno za božanstvo. Bezuvjetna ljubav je jedini put i garancija da ?e prolazna faza života kroz fizi?ko tijelo završiti s najmanje boli.

Ovoga puta nije u prvi plan da li ste vi odrastali uz bezuvjetnu ljubav i da li možete u?i u to iskustvo. Važno je shvatiti njenu suštinu, jer je ona definitivno neshva?ena od mnogih. ?ak ni pojedinci koji se dugo godina bave duhovnom praksom, ne shva?aju bezuvjetnu ljubav, ve? imaju nekakvu svoju verziju logi?kog promišljanja.

Kroz bezuvjetnu ljubav nestaje sve materijalno, fizi?ko i mentalno, samo ostaje svjesno stapanje s cjelinom prostora, bez vremena, uz najdublji osje?aj blaženstva od beskrajne milosti koja izvire iz samog postojanja, života i Boga. To je prava radost i eliksir života o kome mnogi sanjaju.

Kada shvatite suštinu bezuvjetne ljubavi, onda ste shvatili cjelu duhovnost ?ovjeka. Naravno, umjesto bezuvjetne ljubavi, svima nama je poznata relativna ljubav, kao nešto prolazno kroz voljenje. Zato se ne možemo odlijepiti od fizi?kog tijela, ne možemo usmjeriti misli, ne možemo usmjeriti pažnju uma na život i ne možemo srušiti konstrukciju ega koji nam stoji kao maska ispred vlastitog života. Sve je stvar shva?anja pojedinca, jer je život zaista najjednostavnije na sijetu, ali ako još niste probudili svijest o životu, postojanju i Bogu, kroz ljubav, onda ste zaista u neizvjesnosti, strahu, bolesti i mraku.

Iz ove kratke pri?e o ljubavi, možete, bez pretjerivanja, zaklju?iti da je ljubav zaista svetinja u životu svakoga od nas. Koliko možemo sebi priuštiti ljubav? Ona je u nama i besplatna. Sredina u kojoj živimo, suvremenost, društvena dominacija i sve drugo, može biti potpuno neprihvatljivo za obi?an život, me?utim i u takvom kaosu ljubav je uvijek mogu?a i u nama. Pravi život nije osje?anje patnje, nego nešto najsvjetlije na svijetu koje se ni?im ne može uprljati, oduzeti itd. Svetovnost života je u vje?nosti božanskog prostora svijeta.

Bez obzira na sva ljudska postignu?a, život, postojanje i Bog, kao jedno i dalje nisu shva?eni. Ljudi su slu?eni na koji na?in je život predstavljen kroz religije, ideologije, obrazovanje i društveni moral. To je zaista slijepost, koja jedino pogoduje egu. Nikome nije stalo do ljubavi, jedinom putu i poveznici s životom, jer ego upravo živi u tijelu bez ljubavi. To je lažna predstava, ali društveno prihva?ena od ve?ine i tako ?ekamo da se stvari same dogode od sebe, kroz zub vremena. Samo se buntovnici mogu probuditi, jer su najbliži istini o životu.

Ne morate više biti u dilemi da li Bog postoji, jer je to suština postojanja i života. Naš život je samo jedno duhovno putovanje i pro?iš?enje kroz ljubav. Na kraju tog puta do?emo do zida istine koji nevjerojatno svjetli i ?uva život. Upravo nas ljubav približava istini, bez koje ne možemo biti sjedinjeni s vlastitim životom. Osje?aj podvojenosti li?nosti i ega, upravo je zbog privida i neistine s kojom vegetiramo.

Ljubav ?ete probudite u sebi ako o njoj stalno razmišljate, ako pažnju usmjerite na najdublji osje?aj milosti i ako ste spremni bezuvjetno se predati i prihvatiti sve što je stvoreno, bez želje da išta mijenjate. Bez tog minimuma ljubav vam se ne?e probuditi. Ako je sve od Boga, pitajte se TKO STE, jer ?ete time produbiti i usmjeriti misli na život, a ne na lažnu predstavu ega. U tome ne morate ništa vjerovati, ništa voljeti, ništa dati, ništa željeti, ništa znati, samo osje?ajte život. To je ono kada vam trnci idu ispod kože i uhvati vas jeza, jer ljubav nije usijana glava i tijelo s povišenom temperaturom i tlakom, nego mir i hladno?a koju morate podnijeti kao žrtva. U?ite se prihva?ati sve, bez obzira da li ste time zadovoljni. Postavite se prema svemu na na?in: „Volim te ne zato što si poseban, nego što je to božanski princip života“. Ovo pravilo vrijedi i za neprijatelja i za sve ono što vas je povrijedilo, jer bez oprosta nema mira, bez mira nema ljubavi, bez ljubavi nema života.

Trudite se praviti u sebi konstruktivnu predstavu i najdublje promišljanje o životu. Bezuvjetna ljubav je najbolji iscjelitelj svih vaših strahova, patnji i boli. Promislite duboko i ne vjerujte slijepo religioznom moralu i biblijskim mitovima koji su za vas nebitni, jer to zaista nema smisla ako niste u stanju sve to spojiti s vlastitim životom, kako se kaže, ako niste u stanju osjetiti milost u srcu. Neka vam hram bude svaki prijatelj i sve ono što vas pro?iš?uje, a odbacite sve ono što vas prlja i odvaja od života. Ljubav i život nemaju ni cijenu ni granice, oni su bezvremeni i kao takvi jedino prihvatljivi.

Pri?a o ljubavi je stalna tema svih koji nešto pišu o životu, me?utim, ništa od tih pri?a nema koristi ako niste u stanju stvoriti vlastito iskustvo ljubavi, kao vlastitu religiju.

Ljudi zaista svašta rade jer su samo nezrela djeca i ne možemo im ništa zamjeriti. Ajnštajn je respekt znanosti, ali se u svemu ponašao nezrelo. Na pitanje novinarke zašto je takav, odgovorio je: „Što možete o?ekivati od dje?aka koji ima tek deset godina, ja se tako osje?am“. Volio je duhovnost. Tesla je tako?er prou?avao duhovnost od djetinjstva i usvojio makrobiotiku. Plašio se žena jer je govorio da mu najviše crpe energiju. U suštini sva velika postignu?a ?ovjeka djelo su ljubavi. Ako ho?ete, ni prosvjetljenje nije mogu?e bez ljubavi.

Pozivam vas, predajte se, bez obzira na krutost ega. Rastopite kroz ljubav sve slabosti, napetost, probleme i boli. Ljubav je milostiva, probajte, zaista pomaže. Za nju nikada nije previše biti žrtva. Gajite u sebi duh bezuvjetne spremnosti na smrt radi ljubavi, jer ?e to biti pravi na?in za prepora?anje i spajanje s životom, koga sada ne osje?ate. Nitko u duhonosti nije napredovao dok se nije potpuno predao, dok nije umro u jednom trenutku, a sve ljubavi radi i života radi. Ne možete sjedeti na dvije stolice, ili ste za ljubav i život, ili za patnju i iluziju ega.

Niste shvatili pri?u ako kažete da bezuvjetna ljubav nije mogu?a, jer je ona jedini put. Drugo je pitanje što vama odvla?i pažnju od života.

Mnogo se danas piše o hologramskom pristupu životu. To je ono, luster s mnogo žaruljica, pa kada neka ne svjetli to svi vide, ali ona živi zbog drugih svjetlosti žaruljica.

Nama se dogodio Buddha, Isus, Zaratustra, Mohavira, Soson i drugi prosvjetljeni ljudi, me?utim, suština evolucije ?ovjeka je da svatko prosvjetli.

Nije nedostižno, radite na tome, ljubavi i života radi.

„TAMO GDJE JE LJUBAV ONA PJEVA“.


komentar:

ZAŠTO SU DJECA BOŽANSKA

Kada se beba rodi prekida se blaženstvo i bezuvjetna ljubav, nastupa trauma, koju ublažava majka time što bebi uzvra?a izgubljenu ljubav, kao iskustvo kroz koje su prolazile devet mjeseci.

Svi mi dobivamo svjetlost i vibraciju energije, ali nismo svi radosni, jer nam nedostaje ljubavi.

Svjedoci smo da je sve više bolesnih beba od najtežih bolesti, najviše zbog nesretnih roditelja i nedostatka ljubavi.

Upravo od ljubavi ovisi razvoj djeteta i ?ovjeka. Gdje je bezuvjetne ljubavi, tu nema ega.

Bezuvjetna ljubav je najdublja pažnja i potpuna odgovornost za sve stvoreno, za život. Medicina pokušava lije?iti ljude kemijom, što je apsurd, jer time uspavljuju tijelo i ego, a zaboravljaju na dušu ?ovjeka i život. I ve?ina ljudi pokušava na razne na?ine lije?iti sebe, kroz ispunjenje želja, me?utim, bez ljubavi to nije mogu?e.

dopuna:


APSOLUTNA ISTINA

Bez apsolutne istine nije mogu?a radost života.

Koji je put do apsolutne istine?

Preko pro?iš?enja tijela i bi?a, kroz ljubav, u jednom trenutku dolazi do pojave ?iste energije (duha), koja se mora osloboditi. Duh je u suštini jaka usredsre?enost uma prema duhovnim vrijednostima, slobodi, svijesti, istini i životu. Do kulminacije dolazi u trenutku istine, gdje se sve osvjetli, sve postane kristalno jasno, neovisno od bilo ?ega, a iza tog zida svjetlosti je apsolutni život - Bog.

U životu obi?nog ?ovjeka sve je relativno, ljubav, istina, duh i svijest, i zato nitko nema jasnu definiciju radosti i mira u sebi. Sve je nekako nejasno, na pola. Sve je vezano za materijalizam, za logiku, za želje, emocije i ukupni doživljaj je ego.

Kada se posvetite sebi, ljubavi, istini i životu, postajete duhovno bi?e, mirni i milostivi. Ta procedura nije mogu?a bez potpune budnosti, kao kada je majka budna nad nemo?nom bebom. Jer u nama je ?avo, iluzija ega, jaka osje?anja, možda traumati?na sje?anja, a sve to za posljedicu ima nemirni um, koji nas može povesti u bolest, ne?asne radnje, kriminal, aroganciju, ubojstvo i smrt. Sve se to oko nas dešava. Ljudi su maskirani ispod skupih odijela, frizura, šminki, automobila, društvenog položaja, bogatstva, ali njihov doživljaj života je sasvim nešto drugo, duboko su nesretni ljudi, a fali im mir, istina i ljubav, o kojima stalno pri?amo.


ŽIVOT ?OVJEKA I UM

Na svijetu postoji Bog - STVORITELJ, kao otac (zbog klice sjemena) i STVORENO, kao majka prirode. To su dvije suprotnosti, dva suprotna spola (poznati antagonizmi yin-yang), koji su generator svijeta, jer stvaraju energiju.

Bog je ?itav prostor svijeta, kao vakuum koji tu kreaciju drži u jednu cjelinu.

Priroda je nešto pojavno, relativno, ograni?eno, promjenljivo i prolazno u linearnom vremenu.

Boga još nazivamo Apsolut, u smislu apsolutno ?istog prostora, koga štiti apsolutna istina, zamišljenim zidom svjetlosti. Zna?i, u apsolutnom prostoru je tajna sjemena, kao istina, život i postojanje, a u prirodi je ogledalo tog sjemena, u smislu stvorenih oblika i života. Svako zrno sjemena , kada napusti zid istine, vo?eno je energijom i dušom i to ?e biti individualizirani život kada padne na plodno tlo prirode, gdje ?e duša oblikovati trodimenzionalnu formu novog života. Samo sjeme je najprije tajna, kao ništa, a sa dušom i energijom postaje nešto, vidljivo, jer ga svjetlost obasjava.

Bog je original, potpuna tama, bez svjetlosti, bez i?ega, kao vje?nost, bez vremena, po vertikali života SADA.

Priroda i sve stvoreno je nekada u mraku, a nekada na svjetlosti.

?ovjek posjeduje spiritualne mo?i, može izgraditi duh, osloboditi ga tijela i duše, i osvjetliti svoj život do najdubljih stanica tijela koje su u potpunom mraku.

Ulogu vo?enja duše-energije ima UM. On se formira od stvorenih pokretnih slika u mislima, kao film koji duša gleda i po njemu se upravlja.

Misli se pokre?u od opažanja osjetila (vida, sluha, okusa, mirisa i dodira).

Sve što je prošlo kroz misli, zabilježeno je kao karma (u biomemoriji mozga), a mi to zovemo sje?anje.

?ini se da je sve jasno, a ipak nije, jer tu nedostaje glavna stvar, a to je život i postojanje.

Moramo spoznati gdje se u prostoru i vremenu nalazi život.

U svijetu imamo apsolutne i relativne pojave. Apsolutno je Bog, kao život, postojanje, istina i sloboda. Relativno je materijalna priroda, pa tako imamo život (kao relativnost), relativnu istinu i slobodu.

Um nam je sve što od svijesti imamo. On može biti nesvjesni dok spavamo, kada smo bili djeca, a sazrijevanjem tijela um dobija usmjerenje, preko vo?enih misli i životnih iskustava. Malo po malo, postignemo koncentraciju uma, kada on dobije fokusiranu snagu, spremnu za daleka putovanja, izvan fizi?kog tijela. Tako usmjeren um je duh, s kojim možemo sagledati sve ono što nam osjetila ne opažaju. Bez probu?ene svijesti o životu, on nema smisla i potpuno je nejasan. Djeca, bolesni ljudi i svi neprobu?eni, prakti?ki nemaju viziju života, jer nemaju izgra?en duh. Kada duh dodirne zid i svjetlost istine, trenuta?no se pojavi ?ista svijest.

Proizilazi da je Bog utjelovljen u ?ovjeku preko duše, a putem usmjerenog uma i oslobo?enog duha, do?i ?emo do jasnog uvida koji nazivamo svijest. U suštini svijest je isti onaj um, samo duhovno sazreo, kao što je ?ovjek božansko dijete, ali je odrastao. Duhovnost upravo ima jedini cilj prosvijetliti ?ovjeka, kroz jednostavnu formu svjesnog uma.

Ako je Bog život i postojanje, onda je život jedan na svijetu, a iz njega se granaju individualizirani životi duša. Zna?i život ne može biti prostorno i vremenski ograni?en, i on je izvan ograni?enog fizi?kog tijela i domašaja uma.

?ovjek ne može biti radostan dok nije svjestan života, jer ga nesvjesno tijelo drži u strahu.

Pokazalo se da je bezuvjetna ljubav najbolja i prirodna forma za osvješ?ivanje slijepog tijela, kroz usmjereni um. Ona je iskustvo koje se prenosi od roditelja. Ako to iskustvo nije probu?eno u djetetu, biti ?e teško ili nemogu?e do njega do?i u kasnijem odrastanju, jer ?ista ljubav bude zamijenjena voljenjem nebitnih stvari, koje udaljavaju ?ovjeka od života.

Bezuvjetna ljubav su suze radosnice majke u njenom srcu, kao mirne, životne, ledene i milostive kapi blaženstva, i molitva da beba ostane u životu, jer je u svemu nejaka. Ljubav je hladna kao vje?nost, ali zra?i milostivo. To je najdublji osje?aj povezanosti ?ovjeka s životom, postojanjem i Bogom, zato je ?ovjeku najzna?ajnija.

Kada vam je hladno po koži, na površini tijela, onda ste uplašeni i bez snage, me?utim, mirno?a i hladno?a u srcu od ljubavi daje vam najve?u snagu samopožrtvovanja za goli život. Obzirom da je život jedan za sve, ?ovjek pun milostive ljubavi je hladno spreman žrtvovati sebe za spasenje nejakog i nesvjesnog bi?a. Kaže se da svaki ?ovjek jedino treba postati žrtva ljubavi, jer sve je u prirodi žrtva pod zubom vremena koje rastapa sve stvoreno, s ciljem pretvaranja u pepeo za nasilno osloba?anje duha, jer evolucija mora i?i dalje.

?ovjek je izuzetak prirode i može mirno osloboditi duh bez umiranja. Mi imamo prosvjetljenog Buddhu, Isusa, Zaratustru, Mohaviru, Sosona i druge, me?utim, civilizacija ljudske vrste mora biti prosvjetljena, jer ?e zub vremena pojesti prirodu u kojoj živimo.

Ništa ne zna?e prosvjetljeni pojedinci, ako se oko nas i dalje ratuje, jer nema ljubavi me?u ljudima, koji nisu svjesni jedinog života Boga.

Bez svijesti zagrljaj s životom nije mogu?. Umjesto toga pojedinac ima nejasnu viziju života preko iluzije ega. Sam ego je lažna i površna slika života i uvijek nas tjera u strah da ne bude otkriven od uma. ?ovjek može biti ego (nesvjesni um, sa jakim emotivnim reagiraanjem i željama), duhovan (životan, jasnog uvida i probu?ene svijesti), ili na granici tih krajnosti, kao nedefinirano mentalno stanje podvojene li?nosti (u psihijatriji poznati Boderline). Ta podvojenost ?ovjeka su teške patnje i strah, koji je prakti?ki uvijek izmišljen zbog loše vo?enog uma i prisustva jakog ega. Istine radi, 70 % populacije rabi karakternu obranu straha, poznatu kao šizoidno ponašanje. Nije mogu?e uzgajati ljubav u strahu, zato nam ljudi u prolazu sve više li?e na zombi. Nemamo više sigurnost u ljudima, nego se sve više plašimo njihovih nekontroliranih ego postupaka. Ne vrijedi više pravilo da je ?ovjek ?ovjeku najbolji drug ili svetinja.

Dolazimo do to?ke kada moramo shvatiti da je život u svemu neovisan od tijela i bi?a, jer je duhovan i nedodirljiv, a tijelo i bi?e su fizi?ka i mentalna dimenzija, sklona svim mogu?im promjenama u vremenu i zato kažemo da je iluzija u odnosu na život i Boga.

Ako je život savršenstvo, nešto sveto i vje?no, ?emu onda tolike brige za prolaznim tijelom? Nama zaista nedostaje dubljeg promišljanja i spoznaja suštine postojanja. Pa to je sve tako jednostavno postavljeno od kreacije svijeta. Sve mora pratiti prirodni tok, kako se to kaže kozmi?ki red, sve ima svoju svrhu, dogodit ?e se kada sazrije i nama jedino ostaje biti miran, spokojan i jednostavno promatrati život, bez fantaziranja u mislima, jer se od njih kvari um.

Lako je to napisati, ali ?ovjek je nemirnog uma, pun emocija i želja, prazan ljubavi, nasilan, nagonski nastrojen, bez milosti i s niskom razinom prosu?ivanja istine, strastven i seksualno nedefiniran, sve u svemu potpuno nejasan sam sebi. Za takvog ?ovjeka život kao da ne postoji ili je daleko od njega. U stvari, ?ovjek i život se stalno prepli?u, ali niti život nezna za sebe, a slijepo tijelo još manje. Za to vrijeme osjetila reagiraju na vanjski svijet, misli luduju, um je potpuno dezorijentiran, ego se šepuri kao doma?in i JA, a tijelo pati u stalnom strahu od smrti.

Pojava svake prehlade ili bilo koje bolesti je u stvari djelo nesvjesnog uma. Jednostavno ?ovjek poželi biti bolestan, jer ?e tako izazvati sažaljenje bližnjih. To ?e njemu biti zamjena za ljubav. Svi oni koji boluju od leukemije, raka i drugih „neizle?ivih bolesti“, dugo godina treniraju svoj um, kroz misli i zabrinjavanje, s ciljem bu?enja ljubavi, ali je to zaista pogrešan smjer. Dokaz ovoj tvrdnji su oni pojedinci koji su sebe izlije?ili i napisali knjige o tome. Što se dogodilo? Radili su strpljivo na sebi, po?istili tijelo, prizvali duhovne principe, po?eli razmišljati u smjeru ljubavi i njihov um je dobio usmjerenje za iscjeljenje bolesti. To se na kraju dogodilo, na mjestu bolesti dogodilo se zdravlje. Tako je sa svim bolestima. Zna?i, ne postoje bolesti, samo može biti neosvješteni um.

Naravno, ne može ?ovjek raditi na sebi i duhovno se uzdizati ako je u strahu, jer je potreban mir. U tom slu?aju najbolje je pro?istiti tijelo kroz pravilnu prehranu i tjelovježbe, koje ?e donekle usmjeriti um, a kasnije slijedi ono pravo duhovno i životno.

Moramo znati, duhovno se ne može putovati bez ljubavi, bez šireg uvida, bez otvorenog astralnog polja i bez oslobo?enog duha.

Mnogi se hvale kako idu na te?aj meditacije ili yoge, a jasno se vidi koliko su nemirni, emotivni i egocentri?ni. Ne mogu se stvari preskakati. Duhovno je onostrano ili nirvana, izvan svekolike materijalne prirode, u opsegu metafizi?ke realnosti energije, do istine, slobode, svijesti, svjetlosti, života i Boga.

Misli su uvijek oka?ene na osjetila, a um uvijek mora biti za nešto vezan. Ako mislite na život, onda imate radost, ako je um usmjeren na bolest, onda se bolest pojavi. Iscjeljenje je samo obrnuti red stvari, usmjerite um na bolno mjesto, on ?e dovesti snop energije i pojavit ?e se biolaser za prirodno iscjeljenje. Samo krajnje milostivi ljudi mogu iscjeljivati druge živote duša, a takvih nema.

Princip postojanja mora biti kroz DAVANJE (u smislu ljubavi i milosti) i PRIHVA?ANJE (svega stvorenog, bez uplitanja naših misli). Emotivci upravo žele sve urediti po svojim zamislima, a to nije prirodno ni svjesno. Priroda je uništena jer su nemirni umovi, emotivci i ego pojedinci, na silu, prekrajali lijepu prirodu po svome, i dobili smo bezživotne oblike industrijskih dimnjaka, tvornica, autocesta, solitera, od kojih danas svi želimo pobje?i, ali nemamo gdje, jer je um svugdje stigao promjeniti prirodni tok stvari.

Teško je i možda nemogu?e objasniti djetetu i nebudnome što je duhovno, život, Bog. Takvi se radije vežu za fizi?ko tijelo, vjeruju?i da je to život, a u stvari to je maska ega i lažno JA. Jer tko može zamisliti da je život samo prazan prostor i nekakva snaga vakuuma i Bog koji je nevidljiv. Na duhovnom planu sve je vidljivo kroz tre?e oko. Zbog toga je ljubav svetinja, jer od ranog djetinjstva u djetetu stvara osje?aj ljubavi, mira, milosti i dobro?instva, a to je sasvim dovoljno za kasniji duhovni rast i usmjeravanje uma prema duhu, istini i svijesti. Ljubav nije duhovna stvar, ali povezuje tijelo i život, što nam je jedini cilj.

Za razliku od uma koji je ?isto mentalni sadržaj, kojeg prevodimo u duh i svijest, ljubav je direktno usmjerena na život, jer ljubav preska?e sve faze neodlu?nosti, osje?anja, razmišljanja, iluzije. Ljubav je prakti?ni doživljaj stvarnog života kroz mirno srce, a ne lažna površinska slika ega.

Bez iskustva ljubavi ljudi su u svemu površni, nedefinirani, jer nemaju odlu?nost prema životu kao najvišoj vrijednosti. Neodlu?nost može biti od naivne kod djeteta do arogancije kod zrelijih ljudi.

Ljudska radost je maj?inski zagrljaj tijela i bi?a sa životom. To je doživljaj istine i slobode, kao da ste u najve?em balonu svijeta, svih svjetlosti, u najve?oj ?aroliji, koja vas ?ini mirnim, zadovoljnim i spokojnim. Bez duha ?ovjek je otu?en od života i naravno da je prepušten sudbini, a sudbina za svjesni um ne postoji, jer se uvijek veže za božanski život.

Zaista, život je toliko jednostavan, da se ne može ni zamisliti. Doživjeti ?aroliju života jedino je mogu?e uz mir i ljubav, u milosti, slobodni u svemu, sa istinom. Tko može sebe zamisliti takvim? Samo oni koji osje?aju ili probude ljubav, a ona ?e ih u?initi duhovnim. Radite sve što na neki na?in može probuditi ljubav, jer ona ne može biti grijeh, nego istinska svetinja.

Mnogo je manipuliranja u vezi ljubavi, od društvenog morala, religija, ideologija, obrazovanja, do medicine i drugih znanstvenih sfera. Svima je stalo do poslušnosti pojedinca, a ne do njegove slobode ljubavi. Ništa vam od toga nije potrebno. Radost života je jedino mogu?a u vašem srcu, bez i?ega drugog. Život je vanmaterijalni doživljaj i zato ne morate biti ovisni ni od ?ega. Ali život je nemogu? bez slobodnog duha.

Da li uop?e imate namjeru spoznati život, sresti se snjim, zagrliti se kao majka i dijete, da vas prožme jeza ljubavi i radosti? Možete li dublje promisliti, usmjeriti um ka duhu, odbaciti ego i tijelo, života radi? Naizgled ništa se dogoditi ne?e, ali ?e vaš doživljaj života postati ljudska radost, mir, ljubav, dobrota, milost i zra?enje svjetla koje je svima vidljivo i privla?no. Od jedne namrgo?ene i uplašene hrpe slijepog tijela, ovog trenutka možete sijati kao zvjezda na nebu, samo sa dopuštenjem da vam se dogodi život.

Duhovna praksa je dug proces usvjanja duhovnih principa, ali sve se to može dogoditi u ovom trenutku, samo ako ste spremni shvatiti suštinu života.

Znate, na po?etku, ?ovjek nije znao ništa, ali malo po malo zub vremena ga tjera da se mijenja u smislu golog opstanka. Strah od smrti je nezamisliv pojam za ve?inu ljudi. Me?utim, dok tijelo ne umre, ne može se dogoditi život. Spiritualnost je mogu?nost istinskog života bez umiranja. Prosvjetliti je prirodna stvar i jedini odgovor na strah od smrti. U suštini tijelo ?e svakako nestati, ali ?emo prije tog ?ina biti u zagrljaju s vje?nim životom. Gubitak tijela tada ne?e biti bolan i trauma.

Duhovni ljudi ve? imaju božanski mir i život, samo promatraju što ?e se dogoditi sa tijelom i dokle ?e ono biti sposobno podržavati dušu. Za to vrijeme, ljubav, priroda i radost ne moraju biti mjesto za izbjegavanje. U duhu i svijesti spoznajemo da je životni put jedna kreacija svijeta od sjemena, ra?anja, stvaranja novog sjemena, umiranja i ponovnog ra?anja. Tu zaista nema mjesta strahu jer je sve prirodno. Neprirodno je samo stanje ?ovjeka bez ljubavi i kada nije budan nad umom. U opsegu ega caruje strah i zato je jedino rješenje samospoznaja, uz ljubav i usmjeravanje uma prema životu.

Kada postanemo budni, naše tijelo nije više u mraku, bez obzira da li je no? u pitanju. U nama ?e biti radosti, ljubavi, milosti, svjetlosti, topline, mira, zdravlja, sve ono što prili?i ?ovjeku. Tada ?e nam život biti jasan, jer duhovno znanje je najve?e znanje na svijetu, sadržano u miru i doživljaju božanske milosti.

Ne treba nam ništa, ni enciklopedije znanja, ni logika, ni hrana, ni sex, ni novac, ni medicina, ni disanje, ni meditacija, moramo biti slobodnog duha. Na planu energije sve je napor, pa i ono što na prvi pogled izgleda lijepo. Život je izvan energije i nije mu potrebna nikakva fizika ni metafizika. ?ak su i duhovne prakse napor. Jedino ljubav nije napor. Ljubav ?ovjeka zaista osloba?a od svega. Za ljubav nije potrebno vrijeme, mjesto, posebne godine uzrasta, nije potrebna koncentracija, ni um, ni ego, jer ljubav je vertikalni kanal koji spaja oca Boga i majku prirodu, s jednim ciljem božanskog djeteta u nama.

One koji me vole slušati savjetujem da se gledaju u ogledalu u o?i i prate disanje. Svi kažu da im to teško pada. Razlog je jednostavan, jer je teško gledati neistinu, u kojoj nema života, ve? doživljavate u svojoj dubini nešto nestvarno (to je ego) i dah koji se ne može brojanjem održati, jer je disanje elementarna svijest i prirodna inteligencija tijela. Kod susreta s životom, prestaje potreba za gledanjem i disanjem, jednostavno život je sve u vama i oko vas, osje?ate bezuvjetnu istinu o njemu i nevjerojatnu slobodu.

Ova pri?a traži dublje promišljanje, ali je zaista sve mogu?e u trenutku, jer život je samo svjesni doživljaj SADA. Do susreta sa vlastitim životom i dalje ostanite nebudni, jer se ne?ete probuditi dok niste spremni za ?in ljubavne žrtve (zamislite budnu majku koja ne smije zaspati jer štiti nesvjesnu bebu).

Kako probuditi ljubav?

Jednostavno, predajte se u svemu, kroz misli i um. To nije predaja ku?e, automobila ili bankovne kartce. No predati se ne možete bez potpunog mira, davanja sebe i prihva?anja svega i svakoga. Ljubav nije voljenje od želje, nego put prema životu gdje se mora osloboditi duh od tijela.

Ne brinite, sve je kreacijom osmišljeno i evolucijom potvr?eno, samo posmatrajte kemiju i alkemiju, dajte sve što imate (jer nemate ništa, život niste dotakli) i prihvatite sve, jer u svemu je život neke duše.

Život je stvarnost, a ono što vi umišljate nije stvarnost. Kada imate život, vi ste stvarni i postojani. Bez doživljaja života vi ste onakvi kako ste smislili iluziju i prema ?emu je pažnja vašeg uma usmjerena.

Zato ne oklijevajte, predajte se ljubavi, iza nje dolazi ?arolija života. To vrijedi za sve ljude, djecu, mlade i stare, siromašne i bogate, jer život je iznad materijalnih ograni?enja, život je u svemu Bog samo kada postignete svjesnost o postojanju. Sve što radite uvijek postaje napor. Jedino ljubav nije napor, možete u ljubavi ostati vje?no i nikada se ne?ete umoriti.

Ako ste jadni, nervozni, bolesni, ne pravite od sebe cmizdravo dijete, nego se probudite, jasno odlu?ite slijediti prirodu, kozmi?ki red i životni put. Što morate biti umišljenik i pacijent izvan svijeta? Budite prirodni. Sve oko vas je nestvarno ako u tome ne možete prepoznati ljubav. Usmjerite se jedino prema izvoru ljubavi, a to se lako prepoznaje.

Sve probleme koje imate i sve bolesti, rastopi?e se u ljubavi, osobito u zagrljaju sa životom, jer je on od Boga i najviše milosti.

Što ?e vam našminkano tijelo, ako je u strahu i bez života?

Nikoga život nije ostavio na cjedilu, jer je Bog koji nezna za sebe, sve dok vi ne spoznate njega. Kada se sjedinite sa životom, onda ste pravi Bog i imate sve na svijetu.

Morate o svemu duboko promišljati, biti budni, odlu?ni, shvatiti suštinu i red, ne preskakaju?i ono što je važno, a sve je sadržano u obi?noj ljubavi i da ne skre?ete s životnog puta, jer izvan njega nema svjetlosti. Budite dosljedni kroz duhovne principe. Život je biokemija i alkemija, ?arolija energije i svjetlosti, vidljivog i nevidljivog, ali ipak mogu?a u vašem usmjerenom umu.

Kako po?eti?

?istite se, osloba?ajte od svega, kako fizi?ki, tako mentalno, da bi na kraju mogli duhovno ugledati istinu, slobodu i život.

Sve neka vam bude u bojama ljubavi. I ono što je na prvi pogled ružno, od Boga je i sigurno ima dušu. Vaša duša i sve druge duše su samo jedan život Boga, koji nikada ne?e saznati za sebe dok ga ne oživimo u sebi.

Život ne smije biti društvena, moralna i religiozna farsa, ve? osobna budnost.

Ako umijete radujte se, ako vam nešto drugo odvla?i pažnju uma, budite ego, ali pazite na grijeh prema duši, to vas može jako zaboljeti.

Život je svetovan, zato bez ljubavi, slobode, istine i Boga nije mogu?. Mislim, mogu? je ali traljavo u patnji, a to i nije život. Postavite sve na svoje mjesto u vremenu i prostoru i stvorite osvjetljeni hologram svijeta.

Kroz pro?iš?enje i samospoznaju na poklon dobivate vlastiti život koji ste izgubili jer ste krenuli u krivi smjer navode?i um prema egu, ali nikada nije kasno za probuditi se.


LJUDSKO BI?E

Koncept ljudskog bi?a je u prostoru i vremenu, temeljem života kroz tri prirodna fenomena.

Prvi fenomen je duhovni aspekt prostorne slike duše sa svjetlosnom aurom i istinom.

Drugi fenomen je mentalni aspekt metafizi?ke realnosti energije i njene slobode (sloboda osjetila, misli, uma i ega).

Tre?i fenomen je fizi?ki aspekt kroz funkcionalno tijelo uz ljubav.

Sve ovo odre?uje život ?ovjeka u prostoru Boga kroz prolaznu fazu fizi?kog tijela, u horizontalnom vremenu, uz pretpostavku ljubavi, slobode i istine, temeljem usmjerenog uma i oslobo?enog duha u sadašnjem trenutku, po vertikali probu?ene svijesti o vlastitom postojanju.

Ljudsko bi?e je najsloženija biokemija i alkemija, ispoljene kroz jednostavnost istine, u smislu vje?nosti života, slobode kroz radost (izobilje energije za dušu) i ljubavi kroz najdublja osje?anja mira (fizi?kog tijela).

Život je op?a budnost svih duša, svega stvorenog i evolutivno usmjerenje ka Bogu - stvoritelju svijeta. Za evolutivno prosvjetljenje stvorenog, potrebna je svjetlost i toplina duše, strpljivo promatranje prolaznog vremena, uz hladni mir.

Kreacija svijeta i život, mogu?i su samo uz kozmi?ki red, gdje sve ima svoju svrhu, sve se mijenja od uzroka do posljedice, svjetlosti i tame, s ciljem harmonije koja održava božansku ?aroliju. U slu?aju narušavanja reda bilo kog entiteta, energija ?e ga spržiti u pepeo i osloboditi duh. Poštivanjem reda, opstanak stvorenog je neograni?en vremenom, jer plemenite vrijednosti ne prljaju prostor i istinu (prosvjetljeno bi?e, dijamant, zlato, itd.), i ?ine uzor.

?ovjek mora nau?iti i uskladiti sebe sa životom, radosti i mira radi, ali i radi skladnog odnosa sa sredinom u kojom živi i svim dušama koje ga okružuju. Usvajanjem duhovnih principa, koji su najbliži životu, sve postaje jednostavno i prirodno, istinito, ljubavno, u slobodi i bez straha.

Ponašanje ?ovjeka treba biti temeljem istine, uz slobodno odlu?ivanje, uz budnost i mir kroz ljubav. Ove tri zna?ajke su minimum za jednostavnost života.

Bez istine ?ovjek ne osje?a život.

Bez slobode ne možemo biti kreativni.

Bez ljubavi ne možemo imati mir i milost.

Istina je trenutna kao svjetlost koja osvjetljava životni put.

Sloboda je u kreativnim mislima, usmjerenosti pažnje uma, svijesti i stvorenom duhu.

Ljubav je reset na sva reagiranja osjetila.

Istina, sloboda i ljubav su neovisne od bilo ?ega, zato su najbliže životu.

Me?utim, ljubav daje ?ovjeku osje?aj blaženstva i milosti, u smislu najve?eg dobitka od života. Moramo shvatiti da je život Bog i kao takav apsolutno nedodirljiv. Uz ljubav ?ovjek osje?a blaženstvo i božansku milost, i to ga ?ini životnim. Sam život ni?emu ne pripada, ako se ne držite njega, ako njega niste svjesni. Bez dobitne kombinacije stalne radosti i blaženstva od ljubavi, vi ste obi?an gubitnik i to vam je teško. Zna?i, ljubav nije prolazno voljenje ne?ega radi ispunjenja želje i strasti, ve? mehanizam istinske budnosti nad životom. Samo zbog toga ljudi ra?aju djecu, jer time mogu prirodno probuditi bezuvjetnu ljubav, koja je za ve?inu nezamisliva.

?ovjek je griješno bi?e i uvijek hoda stranputicom života, jer nije uskla?en.

Kroz samospoznaju ?ovjek najlakše može odbaciti loše navike i sva iskustva, koja ga drže u mraku logike, društvenog i religioznog morala, daleko od vlastitog života, u stvorenoj iluziji ega (umišljene slike života).

Život je nešto sveto, naj?istije, apsolutno, potpuno nedodirljiv, ali je naše fizi?ko tijelo i bi?e u njegovom prostoru i možemo re?i kao da imamo život. U suštini, život imamo samo uz najdublja osje?anja, ljubav, mir, istinu, slobodu i uvid da postojimo.

Doživljaj života je samo golo osje?anje svijesti i uskla?enosti ne?ega (tijela i duše), što uop?e nije naše. Iluzija je posvjedovati bilo što, jer gdje ?ete stim, kada ne možete i?i izvan prostora. U prostoru života i Boga nema drugog prostora koji bi bio samo vaš, jer to vam nije potrebno, kada vam je cjeli prostor svijeta na raspolaganju, kao izobilje života. Upravo materijalna priroda koristi to izobilje života i mirno opstaje u šarenilu svih boja, ne žele?i nikakvu promjenu niti ubrzanje evolucije. Jedino je ?ovjek nemiran, jer želi vlasništvo nad životom, a to nije mogu?e. Takvo tvrdoglavo ponašanje ?ovjeka ?ine nesvjesnim, krutim, psihopatskim, šizoidnim, lažno ponosnim i pohlepnim.

Život je iznad svega stvar dobro?instva, mirnih, pažljivih, ljubaznih i odgovornih pojedinaca.


ŽIVOT DUŠE

Život je vje?ni prostor svijeta, neovisan o vremenu, zato je vje?an, koga nazivamo Bog.

U tom prostoru postoje sve duše svijeta, kao samostalni entiteti, ali u svemu ovisne od života, kao kap vode od oceana. Duše kao zvjezdice na nebu, vidljive su samo sa sjajnom aurom. Svrha postojanja je dopustiti u tijelu da duša uradi ono što je njena misija (da oblikuje tijelo do kraja, izgradi duh i sa njim stane na put istine i vje?nosti).

Obzirom da je život božanski apsolutan, ništa na svijetu ne može posjedovati taj život. Naravno, mi smo prihvatili taj izraz kao ime za postojanje, ali suštinski promatrano, istina je, život nitko dodirnuti ne može.

Život se postaje samo onda kada se energija stvorenog pro?isti do apsolutne istine, koja nikada više ne može biti ono što je bila prije istine.

U vremenu se sve stvoreno raspada i za o?ekivati je da ?e evolucijom svega, do?i do stanja svijeta u kome samo Apsolut postoji. Milijarde godina su u pitanju, a nama to služi samo kao vizija suštine prostora svijeta, jer smo i mi u njemu.

U?enja i budnosti radi, moramo shvatiti, prihvatiti i dozvoliti da se u našem bi?u doga?a samo ono što je u skladu sa prostorom i vremenom postojanja. U tom kontekstu slobodno ostavite život po strani, jer ga ne možete dodirnuti. Umjesto toga bavite se onim što se ti?e života individualizirane duše i tijela, kao prolaznom fenomenu vremena u prostoru apsolutne vje?nosti.

Pokazalo se kroz vrijeme, jedini život u kome istinski osje?amo bit postojanja jest bezuvjetna ljubav (u daljem tekstu - ljubav). Ona je maksimum uskla?enosti duše i tijela i dovodi do potpunog mira i milosti, najbliže životu.

Ljubav je stanje, dopuštenje i postojanje mira u ljudskom bi?u najsloženije alkemije. Ljubav je život u malom, kao potvrda i veza života božanske duše. Zato ljubav mora biti shva?ena, prihva?ena i probu?ena u svakom pojedincu. Mi smo navikli na doživljaj površinske ljubavi ili je tako definiramo. Neki povezuju ljubav sa voljenjem, ali njena je suština najviše što možemo posti?i po pitanju postojanja.

Ljubav nije misao, jer su misli nastavak doživljaja fizi?kih osjetila. Ljubav nije nesvjesni um, niti emocija, a ponajmanje ego. Ljubav je božanski mir zbog najšireg uvida stvari. Ljubav je neovisna od mentalnog aspekta, spajaju?i direktno fizi?ko tijelo i dušu. Ljubav je zaista fenomen vje?ne maj?inske budnosti, blaženstva i milosti.

Bivaju?i ljubav, ?ovjek najdublje i istinski doživljava blaženstvo i milost postojanja, baš kao da je živ. To nije iluzija, jer ste oslobo?eni svakog straha od smrti, što je najvažniji cilj ljubavi i mira u bi?u.

Suština ljubavi je u tome da proživljavate apsolutni život, prihva?aju?i mirno gubitak fizi?kog tijela, jer aApsolut nije mogu? bez osloba?anja od tijela, mentalnog sadržaja i duha. Život kao beskraj, vje?nost i onostrano, je jedno veliko ništa, koji nitko nije spreman prihvatiti da nije ljubavi. Milost od ljubavi tjera ?ovjeka na prihva?anje ?arolije i spreman je žrtvovati tijelo zbog toga. ?ovjek se prestraši kada mu lije?nik popravlja zub, a zamislite koliki je strah od smrti, me?utim, uz ljubav, ?ovjek se ne boji ni umiranja.

?arolija od ljubavi je zaista nešto nevi?eno u pojavnoj prirodi. Ljudi su podložni utjecajima iz vana, iluzijama, slikama ega, emocijama, željama i strastvima, samo zato jer nisu probudili ?aroliju. Blaženstvo i milost od ljubavi, oslobo?a ?ovjeka svih želja, svega što je materijalno i svega što je mentalno. Jedini osje?aj od ljubavi je op?i mir i milost. Tako ljubav postaje božanska, kao istinski život.

Ljubav je uvijek sputavana jer zaljubljeni ništa ne misle i ne vole raditi. Takvi pojedinci nisu društvu potrebni, ne drže se lažnog morala i nisu društveno religiozni. Zato je ljubav usmjerena na brak i voljenje, ?ime je potpuno izgubila smisao, jer to nije ljubav i ne postiže svrhu.

Nikada nije kasno probuditi ljubav. ?ak i posljednjeg dana života duše u tijelu, kod umiranja, pojavi se ljubav kao olakšanje i osloba?anje od smrti. Zato se nitko na samrti ne plaši, nego je miran, jer ga ljubav ?ini milostivim i spokojnim, kao da nastavlja pravi život.

Od davnina je život duše samo ljubav ?ovjeka. U poeziji nitko ne spominje mozak, um ili život, ve? samo dušu, srce i ljubav.

Svi oni koji ne proživljavaju ljubav, duboko u sebi osje?aju strah, jer nemaju nikakvu potvrdu života od tijela i prirode u kojoj žive. Njihov doživljaj je samo jedna lažna nada.

Ljubav nema alternativu i jedini je život ?ovjeku.

Prave vrijednosti su uvijek osporavane i skrivane od pojedinca. Red je da se taj pojedinac kona?no probudi i spozna istinu o sebi.

Nitko vam ne može dati, oduzeti ili ograni?avati ljubav, jer je ona samo život vaše duše, koja vas ne?e napustiti sve dok u vama postoji neizvjesnosti i straha. Samo onda kada budete potpuno mirni, uz ljubav i milost, duša ?e stvoriti duh i biti slobodna iza?i iz vašeg tijela. To ne?e biti bolno, jer ste dopustili da kreacija ide svojim tokom.

Tako naizgled obi?na ljubav ?ovjeka postaje istinski život duše i božanstvo.

Ljubav je ?ovjeku superlativ najdubljih osje?anja i postojanja. Uz ljubav ?ovjek je milostiv, a to uklju?uje istinu, slobodu, duh, svijest, radost, zdravlje. Kažemo, uz ljubav, ?ovjek je oslobo?en napornih osje?anja, misli, sje?anja, nesvjesnog uma, ega , emocija i želja, jer jednostavno mirno živi.

Ljubav kao suština života nepoznata je mnogima. Osobito nitko ne shva?a bezuvjetnu ljubav, vjeruju?i da je nemogu?a, me?utim ona je ?ovjeku ispunjenje života.

Ljubav, kao život duše i božanska milost, nema granice i širi se kao svjetlost prema svakom dopuštenju da se dogodi. Ljubav je jedan život svih duša.

Bez ljubavi nije mogu? dublji doživljaj stvarnosti. To za posljedicu ima površinsko oslanjanje na osjetila, što mora dodatno biti predmet stalnih misli. To je napor, um je u tom slu?aju svuda, samo nije usmjeren prema miru. Zbog nedostatka uvida pravog života, ego producira strah, boje?i se da ne bude otkriven kao uljez.

Ne?asni ljudi, bez ljubavi i milosti, nekada davno, skrivaju?i se iza nadmo?i nad slabijima, osmislili su moral, religiju, ideologiju, društvo, što je i danas najviše izraženo kroz fini paketi? demokracije.

Tko u ljudskom bi?u pati i boluje?

Patnja i bol su najobi?niji nesklad duše i tijela, gdje dolazi do zastoja metaboliziranja duše u tijelo, kada je energija blokirana, zbog narušene koordinacije vodi?a energije i sustava u cjelini. Ovo se doga?a kada u bi?u nema ljubavi, jer je ona najmo?nija alkemija, sposobna u trenutku otvoriti sve kanale energiji. To zna?i, patnja i bol se javljaju kada je život duše ugrožen zbog nedostatka ljubavi.

Duša ne pati i ne može bolovati jer je ?ista energija. Tijelo je u svemu slijepo i ne osje?a ništa. Ljubav kao život duše je neovisna i okrenuta milosti. Jedino može patiti i bolovati ego, jer mu um stalno mijenja zamišljene slike identifikacije sa ne?im, a to je bolno.Ego se tada jako brani, jer je stalno ugrožen.

Bu?enjem ljubavi, alkemija u trenutku revitalizira cjelo bi?e i u najkra?em vremenu otklanja svaku bolest. U ovisnosti od ja?ine pažnje uma, svaka bolest može biti sanirana veoma brzo. Tada kažemo da je nestala u milosti božjoj.

Ljubav je život i najbolji iscjelitelj.

Ustrojstvo prirodnih zakona je u svemu jednostavno, ništa nije fenomen i izuzetak, ve? se sve stvari doga?aju onda kada za to postoje stvoreni uvjeti.

?ovjek osje?a, doživljava vanjski svijet, misli, mašta, fokusira se na to, identificira se sa iluzijom i stvara želju koja lako prelazi u patnju i o?aj. Sve se to dešava kada isti taj ?ovjek nema elementarnu slobodu, a bez slobode nema ni istinu, jer je ne smije izraziti. Zna?i, ?ovjek je na samom po?etku svog postojanja ve? ugrožen. Sva ponašanja ?ovjeka su posljedica iz djetinjstva. Upravo djeca nemaju nikakvu slobodu, ve? su u svemu kontrolirana, tako da se njihov mentalni sadržaj oblikuje u um nemirnog duha. Posljedice odrastanja mogu biti katastroflne, to nitko ne shva?a, a medicina se bavi lije?enjem materije tijela a ne duše koja pati kroz ego. Djeca odrasla uz ljubav, slobodno se ponašaju, ne moraju imati želja i tajni, ne moraju maštati, jer se lako dogovore s roditeljima, a to je dovoljno i prirodno za pravilno sazrijevanje i bu?enje duha u sebi.

Kada nemate slobodu, onda patite ili ste buntovnik, u ovisnosti koliko se oslanjate na ego.

 

Stranica 11 od 15 Sve stranice