Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna - Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 9. dio




DUH PERPETUM MOBILE

Najve?a snaga svijeta je Duh.

No, mnogi su skloni takvoj sili pripisati nekakvu materijalizaciju. Duh je cjelina svijeta, ali i onkraj svijeta. Duhovna snaga je u PRAZNINI, to?nije VAKUUMU, kao jedinom Perpetum mobile na svijetu.

Duh je apsolutno stanje, koje je jedino mogu?e u PRAZNOM. ?ak se i logi?kim promišljanjem može zaklju?iti da je suprotnost materiji i energiji - Duh.

Postoje razmišljanja da se Duh prikazuje kao punina, me?utim, to je više zbog nekakve sentimentalnosti prema beskrajnoj snazi Duha. A što fali PRAZNINI, mislim da je to jedino savršenstvo svijeta, ako uop?e nešto može biti apsolutno prazno.

komentar

Kada ?ovjek umre, na duhovnom i vibracijskom planu se ništa n mijenja. Duh je uvijek prisutan, a energija poluraspadom tijela samo mijenja oblik.

Jedino se gubi svijest kao jedina veza ?ovjeka i Duha. Kada kažem svijest, to se odnosi na sve razine svijesti, od slijepih osje?anja, misli, ega, emocija, uma, do superuma (nadsvijesti).

nije objavljeno

Priroda se savršeno uklapa u prostor duhovne suštine svijeta. Živi svijet i neživa priroda u svemu prate vibraciju energije.

Problem dolazi od ?ovjeka koji je pokušao mnoge stvari u prirodi promijeniti. Zato nam ona danas izgleda kao iznemogla starica.



PRIRODA I UM

Duhovna bi?a su svjesna vezanosti sa prirodom, i otuda prave jasnu razliku izme?u djela prirode i djela uma.

Kada pogledamo kap rose na zelenom listu, budimo ve?u inspiraciju, nego razgledavanjem Dubai. Žubor vode, cvrkut ptica, rascvjetane biljke u prolje?u, vedro nebo, zelene livade i šume, samo su djela prirode u kojoj živimo.

Ljudski um prepun ideja po?eo je stvarati vješta?ku prirodu, koja se svima nama posvidjela, jer smo u tome pronašli izvor zadovoljenja naših osjetila. Ali je u svemu izostala inspiracija, kao pokreta? ljubavi, i uskla?ivanje srca sa dušom.

Jedino jasna umjetnost ne utje?e negativno na prirodni tok stvari i vibraciju energije. Razni smjerovi apstraktne umjestnosti, tako?er ograni?avaju um, i to nije dobro. Danas postoje mnoge umjetni?ke perverzije, za koje ne možemo re?i da su vrijedne inspiracije.

Sve što je prirodno, ima ?istiju vibraciju energije, jer je prirodni tok u svemu povezan s kozmi?kim redom.

Vješta?ke tvorevine koje kreira um, ne prate prirodu, samim tim niti energiju, niti kozmi?ki red, i mogu kod pojedinca stvoriti iluziju prave vrijednosti. Naravno, svako oduševljenje na vešta?koj stvari, jasno govori da površinski reagirate osje?anjima i emocijama.

Elektri?na metalic glazba lažno uveseljava mlade, koji slijepo vjeruju da u njoj nalaze inspiraciju. Netko bi primjetio: kakva inspiracija, takva ljubav. Mladi nemaju pojma o ljubavi.

Ali jednako tako nitko nema pravo sugerirati drugome izvor inspiracije i na?in bu?enja ljubavi.

komentar

ŠTO SMO, DAKLE, MI?

Znanstvenici kažu (LAŽU) da je 95% Svemira neistražena tamna materija.
Znanstvenici kažu (LAŽU) da je 95% mozga neistražena siva tvar koja nije u funkciji.
Znanstvenici kažu (LAŽU) da je 95% DNK neistraženo, nekorisno ili DNK otpad.

Što smo, dakle, mi?

5% od svega toga ili 95% neistražena, nesvjesna bi?a ?iji je osnovni, gradivni, genetski i informacijski temelj u stvari "otpad".
To bismo, dakle, trebali prihvatiti kao provjerenu znanstvenu istinu.

Ili je istina da je to sve u funkciji na nekim višim razinama i frekvencijama koje su nam, u okvirima naših osjetila, još uvijek nedostupne, pa ih logikom da ono što ne znamo, ne vidimo i ne ?ujemo, što nema boju, okus i miris, niti ne postoji. Radije ?emo to pore?i i nazvati "otpadom" nego što ?emo priznati da postoji nešto drugo izvan vidokruga naših osjetila i naših uvjerenja. Radije ?emo živjeti u lažnoj sigurnosti lagodne i ugodne zablude i iluzije, nego u istinskoj spoznaji da smo visokoosjetilna, svjesna bi?a i da u stvari ne postoji ništa izvan nas. Naše ku?e, automobili, poslovi, naša tijela, pa ?ak i naše misli i osje?aji samo su energija koja vibrira izme?u umjetno stvorenih polarnosti i našeg neprirodnog stanja odvojenosti od beskrajne svijesti i beskrajne ljubavi.

Mi smo "spava?i" koji sanjaju uvijek isti san sa unaprijed napisanim scenarijem i ne želimo se probuditi zato što bi se trebali odre?i svega što je milijunima godina bilježeno u naš genetski kod. Zato što bismo trebali u?initi napor i uklju?iti Svijest koja jedina može promijeniti te genetske zapise, reprogramirati ih na višu frekvenciju, priklju?iti nas na Izvor kako bismo zavibrirali i zarezonirali s onim što doista jesmo. A mi doista JESMO beskrajna svijest i beskrajna ljubav.

moj komentar

Istina je samo ono što slijedi prirodni tok stvari i kozmi?ki red. Prostorno, istina je izme?u naj?istije energije, kao nekakav prsten, zid ili filtar koji štiti pala?u (prostor) Duha. Sam Duh može bez svega i zato je Apsolut, jedino ne može bez prostora, i od te refleksije mi budimo svijest i održavamo život. Mi smo ogledalo sa slikom Duha, preko individualizirane duše, koja se prerušila u tijelo, jer ambijent prirode i vibracijski potencijal energije to dopuštaju. Nama je dato na volji da se igramo sa tijelom kroz prolazni život, da volimo tvorca (Duha), jer bez ljubavi prema njemu, materijalna priroda ?e povu?i naš um u iluziju, gdje teže dolazimo svijesti. Svatko mora u svojim mislima oblikovati i zamislaiti životni Put, kao jedinu stazu, proceduru i red, koja je stvarnost. Mi Duh nosimo u sebi, i oko nas je sve prostor Duha, bez obzira bili mi svjesni toga ili ne. Ali, svaku milost i blaženstvo (probu?eno od ljubavi u srcu), u mnogome poja?avamo (do razine ekstaze), ako smo osvijestili tijelo.

Kada se u spiritualnom iskustvu jednom suo?ite sa istinom i spoznate da je suština svijeta sadržana u vašoj svijesti, odjednom ?e vam sve biti jasno kao na dlanu. Ono što ?e vas nadalje privla?iti u životu, biti ?e ljubav prema Duhu, zbog refleksije u sijesti. To je zaista veoma jednostavno, ali na tom putu postoje mnoge prepreke, koje vašu pažnju odvla?e od istine. Umjesto ljubavi prema Duhu, vaša ljubav je usmjerena na nebitne stvari, i na kraju osje?ate kako ste promašili život. Samo zbog neprobu?ene svijesti.

Ako naša površinska osje?anja i misli u vezi tih osje?anja, kontempliramo (usmjerimo) ka rješenju i izlazu, preko najdubljih osje?anja (da bi zadovoljili tijelo), i izveli ih pred zid istine, s ciljem predaje praznom prostoru - Duhu. Osje?aj na kraju te procedure nazivamo probu?ena svijest.

Mi ne moramo biti dobri poznavaoci svih svjetskih znanja, ali nam i tu Duh pomaže, apsolutnim stanjem - prazninom. Imati sva znanja svijeta zna?i biti mislima u prostoru Duha.


DUHOVNA REFLEKSIJA

Znamo, svijet je cjelina prostornog holograma Duha, u svakoj najsuptilnijoj to?ki, sadržan u ljudskoj svijesti, preko refleksije. (Religije to opisuju kao: ?ovjek je stvoren na sliku i priliku Boga).

Na samom po?etku te kreacije i Puta, još nema ni ideje, me?utim, kao u ogledalu, pojavi s slika budu?e duše, koja se sastoji od inteligencije (milosti Božanstva, koja nosi kod istine o Duhu). U tom trenutku refleksija se ne može vratiti odakle je došla (sa zida apsolutne istine), nego je val energije povla?i i usmjerava ka periferiji, gdje ?e se ona izgubiti u prostoru smanjene gustine energije, sve do naše materijalne prirode.

Dalji tok je prpušten duši-energiji, koja nema izbora, nego se mora metabolizirati u fizi?ko tijelo. Upravo je božanska slika bila kodirana ideja za budu?e tijelo. 3D maksimalno usporava energiju i duša se kopira u mikrokozmosu majke, preko DNK na stanice tijela. Oblikovano tijelo se ra?a, ali se budi u ambijentu 4D (prostorvrijemematerije), gdje je gustina energija još slabija. Po?etna inteligencija ne?e biti dovoljna za vo?enje života u takvim uvjetima. Ta inteligencija samo zadovoljava elementarno održanje života u disanju.

Dijete nema izbora. Za prvo povezivanje sa majkom i dojenjem, djetetu pomaže EGO, predstavljaju?i se kao pravi životni vodi?. Naravno, nejaka beba nema izbora, to mora prihvatiti.

Kada beba progovori, ego prelazi u mnogo širu viziju, koju nazivamo um, i on ?e dijete pratiti do kraja života.

Me?utim, mi stalno udišemo zrak, i stalno nas prirodna inteligencija podsje?a na Izvor i sjeme od koga smo stvoreni. Istina je nedostižna, mu?imo se, bude se osje?anja, razmišljamo, ali ne možemo otkriti tajnu TKO SAM.

Na to pitanje nudimo bezbroj odgovora u raznim materijalnim identifikacijama, i nikako da spoznamo istinu JA JESAM (Duh, jer je to moj Izvor). Na planu osvješ?ivanja maskiranog tijela od ega i uma, moramo u?initi mnogo napora i poro?ajnih muka, kako bi došli do prvog spiritualnog iskustva, koje nam oživljava ?istu svijest, uzdižu?i nas na razinu Duha.

Sve ovo što postoji, stvoreno je od refleksije - slike zamišljenog Duha. ?itava priroda je tako stvorena, sve je mirno, šuti, jedino ?ovjek u svemu odska?e, jer mu probu?ena svijest neda mira, vodi ga ka istini, ka Izvoru. Nitko na svijetu nije svijestan istine o Duhu, jedino se pojedinci odvaže uzdignuti do duhovnih razina. Naravno, time doživljavaju prosvjetljenje, svu milost i blaženstvo, ispoljenu kroz ljubav prema Duhu. Kod bezuvjetne ljubavi, pa i prave božanske ljubavi, povezanost sa Duhom je jaka. Inspiracija vas toliko vu?e ka svijesti, da se tome ne možete suprotstaviti. Naravno, sve ovisi o snazi ljubavi, i prema ?emu je ona usmjerena. Mnogi su odabrali objektivnu ljubav, njeguju je i sada, ali sve više uvi?aju da ona nije prava. Neki su to rano spoznali i nastavili sa duhovnim rastom, kako bi kona?no spoznali istinu, i doživjeli ekstazu u zagrljaju sa svojom istinskom majkom - Duhom.

Sama procedura refleksije Duha u prostoru metafizi?ke realnosti energije (daleko od istine), nepoznata je svemu što postoji na ovom svijetu, pa i samom Duhu.

?ovjek sa probu?enom svijesti želi obznaniti svoje mo?i, da je jedini na svijetu u mogu?nosti igrati se s ?arolijom Duha. Ta ?arolija nije ništa drugo, nego slobodna igra u vidu letenja u beskrajnom prostoru svijesti i Duha, u najve?oj praznini i najja?oj snazi vakuuma svijeta.

Još uvijek je ?ovje?anstvo u fazi nesvjesne evolucije, jer su samo izuzeci prosvjetlili.

Kada dostignemo razinu svijesti gdje ?e prosvjetljenje biti normalna pojava, u?i ?emo u novu svjesnu evoluciju.

komentar

Duhovna suština svijeta je najjednostavnija u svemu, me?utim iz te praznine ra?a se potpuna suprotnost u apsolutnoj senzaciji svijeta, po svemo?i , sveprisutnosti, po beskrajnom ispunjenju prostora vakuumom.

Od zida apsolutne istine odbija se najblještavija svjetlost od hrama Duha, koju valovi energije prihva?aju i raznose svuda u prostornom hologramu svijeta. Negdje je svjetlost jaka, ali je više tame u svijetu. Preko svjetlosti od istine o Duhu raznosi se kod koji se jedino može dešifrirati u potpunoj svijesti, pri ?inu prosvjetljenja. To zna?i, ništa nije svjesno istine o Duhu, dok ne prosvijetli. Naravno, Buddha, Isus, Zaratustra, Mahavira i još neki pojedincu su nam to pokazali, ali mi toga ?ina još nismo svjesni.

Prosvjetliti nije teško, samo se treba znati suština i držati se Puta. Naša razmišljanja tu ne pomažu, jedinu pomo? možemo dobiti od ljubavi prema Duhu. Preko ljubavi duhovna ?arolija lako prelazi u svijest.

Ono što prosvijetli, prelazi u ?isti Duh.

Ako dublje promislite do?i ?ete do spoznaje, prosvijetliti se može svjesno, ili nesvjesno - umiranjem. To zna?i ?itav Svemir, sve zvijezde i planeti, uklju?uju?i i našu prirodu, mora jednom umrijeti, ako se prije toga ne prosvjetli.

Duh ne zna za sebe i ni?emu se ne raduje. Kozmi?ka pravda nije sentimentalna, tu je energija neumoljiva, a sa njom i naša duša, kojoj ipak prilazimo sentimentalno.


KARAKTER

Bljesak svjetlosti od istine osvjetljava našu svijest.

Na jednak na?in ja?ina naše ljubavi prema duši, u svemu se prepoznaje u karakteru.

Duhovna refleksija na svijest, jednaka je duševnoj refleksiji na karakter.

Nedostatak ljubavi prema duši, Božanstvu i Duhu, povla?i razvoj karakternih obrana, u smislu naših karakternih ograni?enja.

Materijalizirani smo u svemu, i to nas privla?i iz vanjskog svijeta, pri ?emu zaboravljamo na mentalni sadržaj i duhovnu jedinstvenost.

U strahu su samo oni koji žive izvan istine.

Pohlepni su svi oni ?ija se osjetila ne mogu ni?im zadovoljiti. Njima materijalno ništa ne zna?i. Samo ih ljubav može ispuniti.

Psihopate su optere?ene ljubavnom izdajom od bliskih ljudi. Radije bi se za tu stvar borili, nego probuditi ljubav u sebi.

Mazohisti u trenutku mrze svakoga tko ih ne sluša.

Ponosni ljudi nemaju vlastitu vjerodostojnost. Osje?aju se kao da nemaju dušu. Zbog toga se ponose vanjskim izazovima.

Princip „Ja jesam“, osloba?a nas svakog karakternog ograni?enja, jer smo time najbliži duši, svijesti i postojanju.

Skladni odnos duše i srca (tijela), ispoljava se kao miran karakter.

Poslije osvješ?ivanja spoznajemo našu istinsku prirodu, da smo jedinstveni na svijetu, originalni, i ne moramo se ni sa ?im identificirati. ?ak nam nije potrebna ni identifikacija s Duhom.

Drugi nas privla?e svojom pažnjom, ljubaznoš?u i odgovornoš?u (primarna energija, lice ?akri).

U svakom pojedincu, preko karaktera, lako prepoznajemo koliko je otvoren prema ljubavi, i koja su njegova ograni?enja (preslika duše u tijelo).

Preko volje pojedinca (vjetar u le?a, nali?je ?akri), prepoznajemo njegovu snagu, i kako je uskla?en sa energijom.

Prema svemu se moramo odnositi kao promatra?i ili svjedoci. Moramo voditi ra?una ?ime to možemo drugoga privu?i. Sve se ponavlja: pažnja, ljubaznost, odgovornost, ljubav.


MOJA PRI?A

Nekada je svaka moja pri?a imala veze sa energijom, ?akrama, beskrajnim svemirom. Poslije spiritualnih iskustava to se mijenja, energija je negdje nestala, a umjesto toga pojavila se ?arolija Duha.

Mi ljudi, ne možemo bez tijela i energije, me?utim naš um je duboko meditativan i možemo ga prevesti u višu duhovnu stvarnost. U tom slu?aju naša osje?anja, misli, ego, emocije i um, usmjeravamo ka jasnijem vi?enju koje nazivamo svijest, a njena je suština uvid, koji se jednostavno postiže, jer nemamo što uvi?ati, kada smo u prostoru i praznini Duha.

U objektivnoj stvarnosti naše misli su primorane pratiti osje?anja i vanjske izazove. To je neminovnost. Preko pra?enja daha, kontemplacijom, meditacijom, jogom i drugim disciplinama za ?iš?enje tijela i smirivanje uma, uz dugu praksu, nekako uspijemo do?i do prvog spiritualnog iskustva, to?nije do praznog prostora, u kome ni?ega nema, izuzev naše svijesti. Taj osje?aj je fascinantan u svemu, po?ev od beskrajne slobode, svjetlosti, božanske milosti, i igre koja samo postoji na toj razini stvarnosti. Poslije tog iskustva, sva naša osje?anja, beskrajne misli i razulareni um, polako postaju mirni, i sve prepuštaju višoj svijesti.

Više desetaka ništica kojima se u kvantnoj mehanici želi predstaviti neka dimenzija svemirskog prostora, ili linearnog vremena, u duhovnosti jednostavno nemaju nikakvog zna?enja.

Duhovnost je jednostavna u svemu, jer se na duhovnom planu uzdižemo iznad svih mogu?nosti energije i zra?enja, fokusiraju?i svoju svijest na najsuptilniju to?ku prostornog holograma svijeta, u bezvremenom sadašnjem trenutku. Cjelina svijeta je JEDNO, gdje svaka najsitnija to?kica tog prostora predstavlja centar svijeta.

Kada svoje tijelo osjetimo kao balon praznine i Duha, jednostavno moramo biti o?arani, kako nam vlastito tijelo više ne predstavlja nikakav problem. U tome je sva draž duhovnosti, da kroz refleksiju Duha u našoj svijesti, osjetimo svu mo? svijeta. To je fascinantno, neponovljivo i istinito, u odnosu na tijelo i energiju koji su usput nestali. Sa njima su nestale i sve naše zamorne misli, karma, a ostala nam je jedina identifikacija s Duhom.

Atomska fizika, kvantna mehanika, astronomija, i druge grane koje prou?avaju Svemir, upravo prou?avaju prostor energije i zra?enja, gdje još uvijek ne dodiruju apsolutnu istinu i Duh. Zato su te dimenzije irelevantne, neto?ne, i duhovno nebitne.

Mnogo je zaslužnih znanstvenika svijeta, ali nitko od njih nije prosvijetlio. O?evidno je da njihove teorije o Svemiru, nisu u stanju objasniti apsolutno stanje - Duh, jer je takva spoznaja jedino mogu?a u svijesti, a ne na papiru.

Nama je u životu sve dragocjeno, od tijela, energije, znanja, umjetnosti, ali ništa od toga nije duhovna stvarnost. Zato moramo praviti razliku izme?u baba i žaba.

U našoj prolaznoj stvarnosti svi su ljudi u pravu, šta god izgovorili, jer ništa od toga nije istinito. Kome je stalo do više spoznaje i apsolutne istine, neka se duhovno uzdigne, i neka svoj um utrenira do razine superuma (nadsvijesti).

Koli?ine ukupne energije svijeta nebitne su prema svemo?nom prostoru Duha, upravo kao mala prašina na žarulji, koja joj ne može umanjiti ja?inu svjetlosti.

Iz našeg kuta promatranja, zvijezde na nebu i planeti, poput sunca i ve?ih, imaju nevjerojatne dimenzije, ali su one poput tananog pera koje lebdi u zraku, praznog prostora i vakuuma Duha. Svaka fizi?ka i metafizi?ka realnost i dimenzija, za Duh su nebitne, jer je i sam Duh sebi nebitan.

Pred duhovnom stvarnoš?u mi se u svemu ?udimo, umjesto da u?inimo napora i kona?no spoznamo pravu istinu našeg postojanja i svijeta. To može uraditi svatko. Osobna je stvar kako ?e to i kada postignuti.

Jednostavnost Duha, njegova ?arolija praznine i vakuuma, nadilazi svaku fascinaciju uma. Taj luckasti um lako dolazi svijesti, pred istinom o Duhu. To je sli?no kao kada nestašno dijete kona?no u nešto ubijedite. I u objektivnoj stvarnosti se sve odvija po tom principu. Svi se mi pravimo nedovoljno svijesni (ludi), jer uporno koristimo svaku mogu?nost (rupu), od energije i materijalnog svijeta. Upravo tada bježimo od istine, sebe i života. Bez obzira koliko smo se predali strastvima, u trenutku istine, naš se um smrzne od stida, i taj efekat mirnog uma, oživljava uvid i svijest.

Kada se u spiritualnom iskustvu jednom suo?ite sa istinom i spoznate da je suština svijeta sadržana u vašoj svijesti, odjednom ?e vam sve biti jasno kao na dlanu. Ono što ?e vas nadalje privla?iti u životu, biti ?e ljubav prema Duhu, zbog refleksije u sijesti. To je zaista veoma jednostavno, ali na tom putu postoje mnoge prepreke, koje vašu pažnju odvla?e od istine. Umjesto ljubavi prema Duhu, vaša ljubav je usmjerena na nebitne stvari, i na kraju osje?ate kako ste promašili život. Samo zbog neprobu?ene svijesti.

Ako naša površinska osje?anja i misli u vezi tih osje?anja, kontempliramo (usmjerimo) ka rješenju i izlazu, preko najdubljih osje?anja (da bi zadovoljili tijelo), i izveli ih pred zid istine, s ciljem predaje praznom prostoru - Duhu. Osje?aj na kraju te procedure nazivamo probu?ena svijest.

Mi ne moramo biti dobri poznavaoci svih svjetskih znanja, ali nam i tu Duh pomaže, apsolutnim stanjem - prazninom. Imati sva znanja svijeta zna?i biti mislima u prostoru Duha.


OSJE?ANJA

Okoliš doživljavamo preko pet osjetila: vida, sluha, mirisa, okusa i dodira.

Kažemo da su ona površna, i u nesvjesnom umu nemamo jasnu viziju što nam osje?anja poru?uju.

Misli pokušavaju pojasnaiti doživljaj.

Ego je naviknut na površinska osje?anja, i cjelu stvar svodi ka emociji.

?esto puta uvi?amo da je emotivna reakcija neprakti?na, i da nas vodi u neprijatnost.

Zato po?injemo dublje promišljati, kako bi stvorili jasniju predstavu.

Uz pra?enje daha, dizanja i spuštanja trbuha, lakše vodimo misli, i to nazivamo kontemplacija.

Kontemplacijom se trudimo svako osje?anje u?initi jasnijim, jer nam mir ovisi o tome.

Doživljaj iz vanjskog svijeta je nejasan ako je propra?en samo jednim osje?anjem. Znanjem i iskustvima, na razini misli, možemo stvoriti jasniji uvid, uklju?uju?i i ostala osjetila kroz misaonu formu. Na taj na?in prema izvoru osje?anja šaljemo vibracijsku poruku, i kroz refleksiju dobijamo odgovor. Tako smo u prostoru stvorili jasno?u uvida, koji nazivamo svijest.

Na prvi pogled sve je nejasno, ali mirnim promišljanjem, znanjem i iskustvom, imamo šansu do?i do istine.

Na ovaj na?in, vibraciju energije od osje?anja iz vanjskog svijeta, transformirali smo u mislima, kroz sva osjetila. U tom slu?aju površinsko osje?anje je preneto na unutarnje organe, zna?i u našu dubinu.

Naša osjetila nemaju mo? spoznati istinu. Ona nas elementarno upozoravaju da se u prostoru oko nas nešto mijenja. Misli su viša vibracijska razina kojima se dolazi do istine. Poslije spoznaje istine javlja se svijest. Svijest je najširi duhovni uvid, gdje je sve i uvijek jasno.

Mi smo misaona bi?a i nikada ne trebamo biti zbunjeni pred životom. Odgovor u istini uvijek postoji. Ne moramo emotivno reagirati, nego mislima pojasniti cjelu stvar. Kada se istina pojavi, misli automatski nestaju, a mi osjetimo istinski mir i radost. Na ovaj na?in radost pokre?emo uvijek, koja se jedino pokre?e iz naših misli i dubine. Objektivna radost ne postoji, kao što ništa objektivno ne postoji, u odnosu na ŽIVOT.

Mnogi misle kako je ljubav i svijest nešto što se ti?e tijela. To nije istina, jer su ljubav i svijest kategorije duhovne stvarnosti, koje se bljeskom istine (refleksijom Duha), manifestiraju u tijelu, kroz odnos duše i srca.

Proces bu?enja ljubavi i svijesti kre?e iz regije spolovila (Kundalini rezervoara - životne sile), gdje se vibracija energije metabolizira u fluid krvi i limfe. Rezoniranje sa vibracijom ide preko duše, i dalje na srce, ?ime se postiže sklad i mir.

Ljudi vole sex, jer je on povezan sa prirodom energije, ali vidimo da površinsko seksualno zadovoljenje nije zna?ajno za život, ako nije prešlo u ljubav i srce, sve do posljednje stanice tijela. No, sex se najprije javi, ali nije garancija bu?enju ljubavi. Kada se ljubav probudi, sex je suvišan.

Ljubav i svijest se ne mogu primiti niti dati, ve? se preko istine bude i osvjetljavaju.

Tako je nastala Tantra, koja sex vodi i uskla?uje sa životnom silom, limfom, krvi, srcem, tijelom i životom. Ona vodi i u prosvjetljenje, jer fizi?ki dio sexa i tijela prevodi u ekstazu (trajanje milosti i blaženstva), koja se lako prevodi u svijest i ?istu duhovnost.

Ljubav i svijest su dovoljne za život u prolaznom tijelu. Prije ra?anja i poslije smrti ljubav i svijest nisu potrebne, ali tada nema ni tijela.

Vid je povezan sa o?ima i parnim organom jetrom.

Sluh je povezan sa ušima i parnim organima bubrezima,

Miris je povezan sa nosom (sinusima) i parnim organom želucem,

Okus je povezan sa ustima (jezikom) i parnim organom srcem, i

Dodir je povezan sa kožom i parnim organom plu?ima.

Vibraciju ne možemo vidjeti niti osjetiti, to je munjevita energija, ali parni organi na nju reagiraju.

Zamislite jasno?u uvida i svijesti, kada sa svim osje?anjima, mislima, dubljom reakcijom organa, usmjerimo našu pažnju ka istini. Ona se mora pojaviti i biti ?emo osvjetljeni i mirni.

Energija u nama se pokazuje toplinom tijela, snagom, voljom, seksualnom željom, imunitetom, ljubavlju, ?istom krvi, zdravljem, s tendencijom ka višoj duhovnoj stvarnosti - svijesti i Duhu.

Na taj na?in slijepa fizi?ka osjetila budu na mentalnoj razini, u mislima i umu poja?ana, do pojave jasnog uvida - svijesti, koja nas jedino može povezati s Duhom.

Svi smo mi od ljudske vrste, ali naša istinska priroda nije kod svih uskla?ena s energijom i Duhom.

U svima nama je život kao duhovno ustrojstvo, me?utim na taj život je oka?eno tijelo, stvoreno pod ?udesnim uvjetima i najrazli?itijim mogu?nostima vibracije energije. Tijelo i um se mu?e uskladiti sa dušom - energijom. U tu svrhu se pokazalo da je ljubav najbolje rješenje. Biti u ljubavi zna?i privla?iti Božanstvo (dušu), svu milost i blaženstvo, na putu ka istini, svjetlosti, svijesti i Duhu.


ŽIVOT

Na pitanje što je život, možemo dati najkra?i odgovor da je Duh (spirit).

Drugo pitanje jest: ?emu život služi? Život je sam sebi svrha, sebi dovoljan, bezvremen i kao takav vje?an.

Život ne može biti moj, ne?iji, nego je u svemu slobodan i duhovan. Nitko ne može biti vlasnik života, i ne možemo ga ni sa ?im identificirati.

Žive?i život, u suštini budimo svijest o ne?emu što ve? postoji samo od sebe. Neprobu?ena svijest, na razini nesvjesnog uma, je naša, a kada je probudimo do razine superuma, onda je ni?ija - duhovna (apsolutna ili univerzalna).

Duh, istina, sloboda, život i svijest su JEDNO, kao original, neponovljivo, vje?no.

Život, kako ga mi doživljavamo, ?ine više razine stvarnosti, od objektivne-fizi?ke stvarnosti, preko mentalne-umne, do duhovne-svjesne stvarnosti. Razina uma je nešto izme?u dvije krajnosti, fizi?kog tijela i duhovne svijesti. U ovisnosti kako smo izgradili svoj um, biti ?e naše ponašanje. Nesvjesni um nas ?ini nagonskim bi?em, a super svjesni um nas ?ini svjesnim, ili prosvjetljenim bi?em.

Život najbolje doživljavamo kada smo mirni, preko neke razine svijesti, ili mo?i prosu?ivanja (uvida).

Preko nesvjesnog uma oživljavamo strasti i slijepo ovisimo o tijelu.

Suština svijeta je duhovna i pitanje je tko može biti izvan Duha?

Svemirom vlada kozmi?ki red, gdje caruje energija. U tom vibracijskom opsegu je i naše tijelo. Me?utim, život i svijest su iznad energije, iznad tijela, i pripadaju apsolutnoj istini i Duhu.

Obzirom da je život svetinja, ne smije nam biti teško odre?i se svega onoga što nas odvaja od njega. Moramo nau?iti ponašati se u skladu sa originalnom dubljom naravi, a ne samo formalno životariti.

Dušu i tijelo ?emo sigurno uskladiti kada smo svjesni. Prema njima nije potrebna sentimentalnost. ?esto puta sami sebe dovodimo u stanje cmizdrave osobe, a to nije u našoj naravi.

Ljubav je najjednostavniji put do svijesti.

Duhovni principi nas u svemu povezuju sa životom, pri ?emu smo svjesni principa „Ja jesam“. U tom kontekstu, tijelo je samo kopija, u vidu prolazne iluzije. No, tijelo je ipak sastavni dio životnog puta.

Preko svijesti život je u svemu miran.

Preko uma naše se strasti poja?avaju, stvaraju?i od nas slijepu ovisnost o tijelu. Me?utim, um jednako može biti nesvjesni (nagonsko ponašanje), ili superum (nadsvijest). Um se izgra?uje u ovisnosti kakve su nam misli od osje?anja.

Život je zaista jednostavan, savršen, božanski, istinit, ali je tijelo u svemu komplicirano.
Kada životu prilazimo s mirom, i tijelo ?e biti u redu. Moramo se ?esto pitati što nas ?ini nemirnim, i raditi na popravci toga stanja. Poštivanjem obi?nog reda, postajemo svjesniji života.

Duhovnost ?e nam razjasniti sve do najdublje spoznaje „Tko sam“.

Tijekom faza odrastanja, dogodio nam se ego i karakter. To je neminovnost, u nedostatku uma, i vidljiva preslika duše, kroz naše ponašanje. Karakterne obrane su odgovor na sva karakterna ograni?enja (neuskla?enosti duše i tijela). Me?utim, sada smo odrasli i svaku slabost možemo popraviti. Jednostavnim bu?enjem ljubavi, duša i tijelo se dovode u sklad, a time po?inje osvješ?ivanje tijela.

Život mora biti jednostavan, jer je duhovan, toga ?ak ne moramo biti svjesni.

Svijest nam je potrebna zbog mogu?eg straha od prolaznosti tijela (na umu to doživljavamo kao prolaznost života). Naš glavni problem je ovisnost o tijelu, koje se možemo osloboditi bu?enjem ljubavi i svijesti.

komentar

Moramo se složiti da skoro ništa ne znamo o vlastitom životu. Nemamo odgovor na jednostavno pitanje „Tko sam“. Kad god kažemo „Ja jesam“, to ne zvu?i istinito kome to govorimo.

Ako je Duh, sloboda, istina, svijest i život - JEDNO, zašto su toliko podvojeni? Imam samo jednu ideju, da je svijet savršena cjelina - po Duhu, na jednoj strani, i nesavršena priroda, na drugoj strani. Izme?u njih je nemirna energija, koja svojom vibracijom prolazi sva mogu?a stanja na svijetu. Na jednom kraju svijeta, energija se skameni i blokira, dok na suprotnoj strani prelazi u briljantnu svjetlost.

Preko svijesti smo povezani s cijelim svijetom, i možemo biti sveprisutni u svemu. Duh, utjelovljen u nama, daje nam sve spiritualne mo?i, samo kada smo svjesni toga.

Kada kažemo brinemo za život, to se u suštini odnosi na tijelo, i u tome je naš najve?i problem.

No coment

Mi ljudi, onakvi kakvi jesmo, po ponašanju - griješnici, povezanost sa Božanstvom i Bogom iskazujemo na najprimitivniji na?in.

Nije nimalo slu?ajno što je Bog uvijek prisutan u našim rije?ima, jer nismo svjesni njega, i ispada da ga se bojimo.

Nevolja je u tome što je naj?eš?e izgovorena rije? na svijetu, upravo ime Boga, ali sa krajnje vulgarnim dodatkom glagolom jebati.

Od naše duhovnosti, me?u ljudima jedino možeš ?uti - jebati Boga.

E baš ?emo se osvijestiti.


ŽIVOT JE DUHOVNI PUT

Duhovnost ima za cilj pojasniti nam svaku fazu života, u smislu spoznaje životnog puta, istinu o Duhu, vje?nosti života, i fizi?kom tijelu, kao relativnoj i prolaznoj formi Puta. Preko duhovnih principa spoznajemo vezu Duha - Apsoluta, života i svijesti, kao jedini na?in gdje nevidljivi Duh - život, vidi sebe u ogledalu materijalne prirode - kroz tijelo. Prakti?ki, apsolutno prazan prostor i vakuum Duha, bude doveden u pitanje, kada u taj prostor u?e nešto što ?e narušiti apsolutnu ?isto?u - prazninu.

Jedino ?ovjek ima spiritualne sposobnosti u osvješ?ivanju tijela, i jedino on može spoznati istinu o Duhu. Ostala materijalna priroda nije na tom stupnju evolucije.

Život je svijest o vje?nom trajanju, koji se Duhom (životom) i disanjem (dušom - energijom) utjelovljuje u fizi?kom tijelu. Duh u smislu Apsoluta ne može biti svjestan sebe i postojanja, ali kroz formu istine, apsolutno stanje prelazi u po?etnu vibraciju energije, a to je dovoljno da se Duh ogleda i spozna sebe.

Duh, život, istina, sloboda i svijest su JEDNO.

Prije ro?enja „Ja jesam život“.

Sa ro?enjem „Ja jesam život“ i dalje, samo što sam dobio teret od fizi?kog tijela. To se dogodilo u jednoj fazi životnog puta, kada se Duh mora pro?istiti preko svjetlosti istine. Prostor Duha mora vje?no biti Apsolut, a kada se to stanje naruši, dolazi do velikih vibracijskih pražnjenja, kada se javlja najja?a blještava svjetlost, koju nazivamo istina. Ime istina samo govori da je prostor Duha i dalje apsolutno stanje. Vibracija uvijek polazi iz sjemena, iz centra, a upravo je centar u svakoj to?ki, gdje je Duh.

Me?utim, pojavom istine i svjetlosti od nje, došlo je do vibracije energije (tu je život prešao u dušu). Od tog trenutka ništa se ne može vratiti unazad, nego duša dobija auru, rije?u vibraciju energije, udaljava se od istine i ?iste svjetlosti, i u nekoj budu?oj fazi prelazi u fizi?ki oblik. Tako vje?ni život zaluta u ambijent smanjene gustine vibracije energije, u materijalni svijet prirode. Sve je to Put života.

Kroz formu fizi?kog tijela moramo pomo?i duši izvršiti zada?u transformiranja svoje energije u fizi?ko tijelo. To je veoma složen metaboliti?ki proces, koji ?esto puta ne bude završen u jednom životu, ve? je potrebna ponovna inkarnacija duše.

Principijelno se moramo osvijestiti i vratiti u prostor Duha, kako bi vlastitom životu pokazali nastavak vje?nog duhovnog puta. To je prirodni proces, ?esto puta blokiran od strane fizi?kog tijela, osje?anja, misli i uma.

Od istine duša dobija vibracijsku formu aure, koja može biti kilometrima duga, kao paunov rep, ili haljina princeze u prostoru energije. Snaga aure se usmjerava na metabolizam u fizi?kom tijelu. Duša putuje kroz sjeme, kao najbolju duhovnu formu, u smislu 3D transformacije. Od sjmena, u mikrokozmosu majke, duša se kopira u fizi?ko tijelo, u najoptimalnijim uvjetima, nalik ambijentu kozmosa.

Poslije ro?enja transformiranje duše ulazi u veoma kompliciranu 4D proceduru, kroz otpor ProstorVrijemeMaterije. Preko faza odrastanja, fizi?ke zrelosti, stvaranja novog sjemena, tijelo sve teže prihva?a metaboliziranje duše, izmjena tjelesnih stanica je otežana, javljaju se bolesti, i tijelo mora umrijeti. Poslije smrti, duša postaje slobodna, dobija na ?istijoj vibraciji energije, ulazi u prostor istine, prosvjetljava i ponovo postaje Duh.

Svijest je uvijek povezana sa životom i Duhom, jer je suštinska definicija života - SVIJEST.

Duhovni život kroz formu ljubavi prema Božanstvu (duši), najbliži je stvarnom životu. Zbog toga slaoboda, istina, ljubav i svijest, kao najviše duhovne vrijednosti, nemaju alternativu.

Održanje života ide preko disanja (unos chi energije, kisika, vodika, ugljika i dušika), i to nazivamo elementarna svijest. Fina regulacija metaboliranja duše u tijelu, obavlja se preko sustava ?akri, gdje je svaka tjelesna stanica posebna ?akra (u medicini endokrini sustav tijela), a mi se naj?eš?e bavimo sedam glavnih ?akri. ?akre rotiraju, uvla?e?i vibraciju energije u tijelo, to?nije u organe, poja?avaju?i njihov rad i finu regulaciju.

Preko metabolizma, ?ista energija duše se transformira u tjelesne stanice, preko DNK kodova. Fizi?ki prijenos kodova se odvija preko krvi i limfe, zato je srce sinonim za tijelo, a limfni sustav za imunitet.

Obzirom da je tijelo ?esto puta izloženo usporavanju disanja, metabolizma, sklada duše i srca, te nepravilnom ritmu srca, unos energije nesvjesno tražimo u hrani, pi?u, sexu, poslu, novcu, materijalnim vrijednostima, i drugim strastvima. To nadalje budi osje?anja koja nam oduzimaju mir, poja?avaju misli, a um poprima definiciju nesklada sa životom. To?nije, „Ja jesam život“ i um se ne uklapaju, jer život nije naviknut na um, ve? na svijest koja je u svemu duhovna. Um prati osje?anja, misli i tijelo, a svijest i život su izvan tijela. Što se uma ti?e, on savršeno prati vibraciju enerije, ali ovoga puta, „Ja jesam život“ nije vje?an kao onaj pravi - duhovni. Duhovne razine su iznad energije. Um nema pojma o životu, njegova zada?a je voditi energiju, na na?in kako mu nalažu misli, a misli se bude od osje?anja. Sve u svemu, um je slijepa ulica po pitanju života. Um za to nije kriv, nego „Ja jesam život“ koji tek moramo probuditi i spoznati u sebi, kao jedinu istinu. Nije u mo?i uma voditi život, to pripada svijesti - duhovnoj razini, a to je jedino mogu?e kada nesvjesni um prevedemo u svjesni um, ili nadsvijest.

Jednostavnost duhovnosti je u tome što se bavi životom, gdje mora odbaciti osje?anja, misli, ego, emocije i um, a na njihovo mjesto uvodi svijest - kao vje?ni život (Duh). Ako sebi i drugima želite život, onda budite pažljivi, ljubazni i odgovorni prema njihovoj stvarnoj potrebi da imaju jasan put duše. Kada ste u ljubavi sa svojom dušom, onda vibraciju prenosite preko aure, do duša srodnika, prijatelja i drugih ljudi.

Iz svega proizilazi da je u životu tijela najvažnija ljubav, koja se savršeno uklapa u proces metaboliziranja duše i realiziranja Puta.



BOG, ŽIVOT, SVIJEST....

Nitko od nas ne može zamisliti koliko smo sami sebi zna?ajni, jedinstveni, najbolji. Upravo je u našem bi?u sadržano sve što na svijetu postoji. U nama svijet po?inje, traje i nestaje, na najjednostavniji na?in. Najbolji lije?nik i iscjelitelj je upravo alkemija vlastitog tijela. Bolje od toga na svijetu ne postoji. Nije potrebno mnogo promišljati da bi se shvatila suština našeg postojanja.

No i pored svake superiornosti što u suštini jesmo, mnogi se ovoga trenutka osje?aju nevoljno, bespomo?no, bez radosti i ljubavi, a mnogi su teško bolesni. Da li je uop?e primjereno ?ovjeku biti u opsegu negativnosti života, kada je svatko od nas istinski Bog, za koga znamo da je svemo?an.

Obzirom da smo i dalje živi, postojimo, to zna?i nismo dovoljno svjesni svoga bi?a, vlastite prirode, i svega onoga što spada putu svjetlosti svakog pojedinca. Mnogo puta moramo ponoviti da život i postojanje moraju biti u vezi, u ljubavi, u svijesti, jer bez toga kao da ništa nema smisla. Bez samospoznaje nije mogu?e osvjetliti vlastiti put i nastaviti u jedinom ispravnom smjeru, koji je predodre?en svemu što postoji.


Najve?i kamen spoticanja je sam Bog ( život, više Ja, svijest ), koji je uvijek prisutan u nama i oko nas ( jer je to jedino mogu?e stanje Apsoluta ), ali mi nismo u svojoj svijesti prisutni u njemu ( sebi samom ).


Što je Bog?

Ako je u tom imenu sadržano sve apsolutno na svijetu, onda mora postojati prostor u kome se to nalazi. Taj prostor je jedinstvena cjelina, duhovna suština svijeta, nama poznata kao JEDNO. Obzirom da je Bog svemo? svijeta, sveprisutan i bez manifestacije, za našu svijest (koja je nastavak univerzalne kozmi?ke svijesti), Bog je njjednostavnije apsolutno prazan prostor cjelog svijeta. Svaki individualiziran život duše se upravo odvija u tom prostoru. Sve što je manje slobodnog prostora (duha), u bilo ?emu, u našem tijelu i oko nas, osje?amo tjeskobu. Upravo je feng shui nastao kao jasno vi?enje i potreba za spoznajom prostora, Boga - života (sa zna?enjem zrak i voda, ?ime se svaki život podržava).

Snaga Boga je beskrajni vakuum.

Svaki put kada mislite na Boga (prazan prostor), kada ?istite svoje tijelo od nepotrebnih misli i viškova tijela, kada ?istite prostor u kome živite, jednostavno osje?ate zadovoljstvo kroz bo?ansku ljubav koja prožima vaše bi?e.

Ljudi vole komplicirati život, i otuda Bog ne može biti shva?en na pravi na?in, zbog svoje nevjerojatne i apsolutne jednostavnosti.

Bog je izvan objetnivne stvarnosti (materije), i iznad metafizi?ke realnosti energije, i nije mogu?e spoznati njegovu suštinu logi?kim promišljanjem, jer logika pripada pojavnom materijalnom svijetu, osje?anjima, mislima, egu i umu, koji su na suprotnoj strani svijesti.

Onog trenutka kada u?emo u prazan prostor, imamo mir, prestaje logika i razmišljanje, a otvara se astralno polje svijesti.

Temeljem znanja naša mo? prosu?ivanja postaje ja?a, imamo jasniji uvid u sam život i za ?im tragamo u samospoznaji.

Svi oni koji žele duhovni rast i ponašati se u skladu s duhovnim principima, moraju ostaviti po strani sve što je vezano za relativnost. Svima nama je najpotrebnija istina, sloboda i mir. Sve to mora biti pra?eno osje?anjem volje, radosti i ljubavi. Na putu ka Bogu (životu i samom sebi), u osje?anjima, sje?anjima, mislima i svijesti moramo jedino ?istiti put ?ime on postaje osvjetljen. Nije primjereno baviti se nebitnim stvarima objektivnog života. To nije bježanje od samog sebe, naprotiv, to je jedini i najkra?i put ka nejasnoj i nepoznatoj suštini vlastite nutrine i bi?a.

Ljudi se trude biti pametniji od drugih, iznositi svoja vi?enja i iskustva, a u suštini sve to nije potrebno, jer se moramo po?istiti u svakom pogledu, kako bi na kraju zaista dobili prazan prostor, gdje caruje istina, mir i sloboda.

Uz božju pomo? ro?eni smo iz zrna sjemena, postali ono što opažamo, ali moramo skinuti to ruho (tijelo), i preko individualizirane duše vratiti život tamo gdje pripada: vje?nosti, praznini - Bogu.

Samo jednostavnim shva?anjem suštine posta?emo mir, život i Bog, što smo i sada, ali nedovoljno svjesni toga. Logika nam zaista nije potrebna, jer tragamo za duhovnim vrijednostima. Sve što prati društvenu, ideološku, religijsku i bilo koju logiku, nije u funkciji života, i tu moramo praviti razliku.

Pretrpano tijelo je kvarljive prirode, pretvorit ?e se u otrov i ugušiti nas, kad-tad. Moramo se ?istiti od svega, i to odmah. Ne smijemo gubiti iz vida zna?aj našeg tijela, jer je nezaobilazno na putu samorealizacije, ali moramo u?initi sve da tijelo sazrije i bude sposobno osloboditi duh, ?ime se ostvaruje naša svjesnost.


ZNANJE I ŽIVOT

Kroz duhovnost ostvarujemo neophodnu prisutnost u svom bi?u-životu. Bez mira, volje i ljubavi, isklju?ujemo sebe iz života, jer je tada metabolizam nepravilan (metaboliziranje duše u tijelo, preko DNK), životna sila i protok energije su blokirani. Mi smo i dalje živi, u nama sve postoji, jedino je potrebno prisustvo daha, ljubavi i duha za prirodni tok života.

Kroz materijalizam kao neizbježan dio našeg životnog puta, preko fizi?kog tijela, mir je naj?eš?e nemogu?, i tada svi procesi u tijelu i bi?u nisu uskla?eni. ?akre ne rotiraju, krv je kisela, limfa ne stiže braniti imuno sustav. Uzbu?eni smo od vlastitih osje?anja i misli, svih mogu?nosti, promjena i odnosa kojima smo izloženi, i koji se mijenjaju iz trenutka u trenutak. Uz sve to nemamo pravi odgovor u vlastitom znanju i svijesti. Izloženi smo linearnom vremenu koje nema milosti ni prema ?emu.

Relativnost u svemu ispunjava naše bi?e i prostor oko nas. Zato je potrebno poslužiti se duhom i uhvatiti priklju?ak na ono što daje mir, volju, i ispuniti nas božanskim osje?ajem ljubavi. Upravo se radi o svijesti koja nas direktno spaja s Bogom.

Moramo sebe izgra?ivati cjelovito, kroz ?isto tijelo, obitelj, uskla?ivanjem svojih mogu?nosti i potreba s društvenim bi?em, imaju?i u vidu prioritet vlastitog života.

Ništa na svijetu nije vrednije od nas samih, jer smo preko duše, duha i svijesti, oli?enje pravog Boga.

Moramo ostvariti potrebnu životnu zrelost i postaviti se u svemu prirodnim principima.

Sama duhovnost je prirodna, jednostavna i prakti?na, jer nas isklju?uje na razini tijela i uzdiže (uvodi u sebe), ka višoj stvarnosti života, od onoga što nam se u pojavnom svijetu samo pri?injava.

U svakom slu?aju ?ovjek mora negdje biti. Najbolja je sveprisutnost, a to možemo lako ostvariti fizi?kim rastom i spiritualnim mo?ima. Za takvo ponašanje potreban je mir, ljubav, istina i sloboda. Da li to možemo sebi priuštiti, ili je previše skupo? Na kraju ?e svaka pogreška biti zbog vlastitog neznanja.

Urediti život je u svemu jednostavno, jer je vo?en kreacijom svijeta, jedino ga moramo znanjem i sviješ?u voditi, osvjetljavaju?i put kojim se on realizira. Smjenjivanjem dana i no?i lako uvi?amo da smo preko dana aktivni, a no?u se povla?imo spavati. No?u nema svjetlosti, i ne možemo nikuda krenuti, ne ulaze?i u dublji problem vezan za valove energije. Život se jedino odvija u sebi, a nikako izvan sebe, kako mnogi vjeruju, ili svojim ponašanjem prema vanjskim izazovima pokazuju.

Nikada ne smijemo biti zavedeni željama, jer one izviru iz objektivnosti doživljaja sredine u kojoj živimo, sje?anja, osje?anja, misli, ega, uma, logikea i neznanja. Naš život je sasvim nešto drugo, i odvija se dublje, kroz metabolizam, krv, limfu, unutarnje organe i njihovih funkcija, jednom rije?i preko duše i srca (tijela), a to nema nikakve veze sa ispunjavanjem želja. Mir, dah i duh su svima nama sasvim dovoljni za prirodni doživljaj života. Sunce, zrak, voda, zemlja i nebo podržavaju naš život.

Pretjerivanja u hrani, poslu, novcu, seksu i ostalim izazovima, zaista nije potrebno ?istom životu.

Zamjenica našeg života mora biti ljubav kao doživljaj i iskustvo osvjetljenog nam puta. Ona je unutarnja alkemija koja dobija smisao kada se ogleda u odnosu na vanjski svijet.

Bog se iskazuje kroz svijest i postojanje, a ?ovjek kroz ljubav i Božanstvo.

Kada spavamo dubljim snom, ili u meditaciji, nemamo nikakvih želja, mirni smo i život se odvija prirodno, jer je naš put upravo usmjeren ka mirnom vje?nom snu.

No, nismo ro?eni samo spavanja radi. Sve naše aktivnosti moraju biti vo?ene znanjem i sviješ?u. Jedino tako možemo o?ekivati prosperitet.


LOGIKA I ISTINA

Više faza prati ?ovjeka tijekom fizi?kog rasta i osvješ?ivanja tijela.

Rodimo se bez svijesti, vo?eni prirodnom inteligencijom.

Prvi udah zraka uvodi nas u po?etak dijela života s fizi?kim tijelom i disanjem kao elementarnom svijesti.

Po?etne radnje i odnos prema vanjskom svijetu (sisanje, motorika tijela), preuzima ego, budu?a maska i lažno iskustvo svijesti.

Dolazi faza prvih izgovorenih rije?i, što ukazuje na bu?enje uma koji ?e pokušati upravljati životom.

Sazrijevanje se produbljuje prema logi?kom promišljanju.

Navedene faze osvješ?ivanja tijela:

-prirodna inteligencija,

-disanje (elementarna svijest),

-ego,

-um i

-logika,

predstavljaju uskla?ivanje ?ovjeka s vanjskim svijetom. Tu nedostaje glavna karika života - uskla?ivanje i prisustvo u svome bi?u i svijest o postojanju.

Um postaje dominantan, što za posljedicu ima fizi?ki doživljaj života i blokiranje bu?enja svijesti.

Obzirom da smo bi?a sa spiritualnim mo?ima, fizi?ki doživljaj nije dovoljan za stvaranje uvida o životu i svijetu u kome živimo. S druge strane, objektivna stvarnost i logika, uvijek su nasuprot istini i svijesti, maskirano umom.

Princip jednostavnog i prirodnog sazrijevanja i osvješ?ivanja svakako je ljubav. Me?utim, ljubav se ?esto ne probudi, ?ime ostajemo uskra?eni za pravilan rast i životnu ispunjenost. Preko ljubavi najlakše ulazimo u vlastitu dubinu, gdje osvjetljavamo put ka istini, koja je usredoto?enje na sam život i Božanstvo kao kona?ni cilj.

Logika isklju?uje istinu time što se bavi materijalnom analizom, gdje se previ?a ono najbitnije - duhovna stvarnost kao izvor postojanja. Zato su medicina i druge grane znanosti ograni?ene.

Kod obi?nih ljudi je problem probuditi dublju duhovnu stvarnost, jer su njihova logi?ka promišljanja vezana za osjetila, koja ne mogu osvjetliti put života.

Jedino kontemplacijom (dubljim promišljanje) i meditacijom, možemo u svoj život uvesti duhovni sadržaj, koji je kao Apsolut i istinska snaga praznine vakuuma (bolje tuma?enje ne postoji), nevidljiv na fizi?koj razini. Zato me?u ljudima nema ljubavi, jer to o?ekuju od drugih i iz vanjskog svijeta, umjesto da svoj život vode mirnim ritmom srca i blaženstvom koje iz toga izvire, kao veza s Božanstvom, u jedino ispravnoj religioznosti - srca.

Kada dubljim promišljanjem pokušamo uvjeriti um o postojanju više stvarnosti, ako ga mislima smirimo, on se predaje jer je vezan za vanjski doživljaj svijeta, a na njegovom mjestu se ra?a zametak svijesti, kao novo iskustvo oslobo?eno logikom i materijalnom istinom.

Zbog ograni?enosti tijela i materijalne logike, postajemo ovisni o drugima, ne gradimo dobre odnose, nismo pažljivi, ljubazni i odgovorni, jer vlastiti život ne podržavamo u sebi, preko duhovnosti, što je jedino prirodan put stvari.

U stanju smo zadovoljiti se logikom i materijalnom istinom, a to nije cjelovit pristup životu.


BOG JE SVE

Suština apsolutnog stanja - Boga, upravo se definira preko cjeline prostora svijeta. U odnosu na materiju, Boga zamišljamo kao prazninu i vakuum prostora svijeta, cjelinu svega kao jedan život, u kome se odvijaju svi individualizirani životi.

Vjerojatno ?e mnogima zasmetati opis apsolutnog stanja - Boga kao prazninu prostora, me?utim, ne radi se o bukvalnoj praznini, ve? o beskrajnoj sili i duhovnom prostoru svijeta, gdje je Bog vje?ni život, materija je u svemu relativna, a energija ima metafizi?ku realnost.

Ništa se o Bogu, svijetu i životu nije znalo, sve dok ?ovjek nije evoluirao, oslobodio duh iz fizi?kog tijela, ?ime je probudio svijest i povezao se s Bogom. U svijesti ?ovjeka se o?ituje svijet kao u ogledalu. Gdje svijest nije probu?ena, o Bogu se skoro ništa nezna, tako da ljudi ne shva?aju suštinu vlastitog života u prostoru svijeta. Upravo zbog neprobu?ene svijesti sve izgleda nejasno i misteriozno, a u principu je najjednostavnije.

Izvor života se znanstveno povezuje s Velikim praskom, gdje se dogodila najsuptilnija to?kica prašine u apsolutnom ?istom prostoru Boga, koja je na ra?un vakuuma i ubrzanja, stvorila prve valove energije koji se beskrajno šire, gube na snazi i gustini, ?ime se otvaraju mogu?nosti za pojavu krupnijih ?estica, sve do materije, nebeskih tijela i materijalne prirode na Zemlji.

Spoznali smo Bog kao svemo? svijeta, sveprisutnog, bez manifestacije, na neki na?in neutralnog u svemu. Me?utim, sveprisutnost Boga je stati?ki dio vje?nog kozmi?kog motora svijeta, u kome materija svojim kretanjem (rastom i širenjem), stvara indukciju energije, polarnost i dualnost svega u prostoru. Ono što se jednom pokrenulo, više se ne može zaustaviti, jedino se širi, sjemenom ra?a i umire.

Materiju poznajemo preko naših osjetila i fizi?kih zakona koji se izvode logi?ki i ekzaktno, a za energiju moramo probuditi najdublje slojeve svijesti, kako bi mogli sagledati njenu metafizi?ku realnost.

Kretanje materije kroz prostor nazivamo linearno vrijeme, gdje se stvara 4G otpor, starenje i njen poluraspad, što prakti?ki zna?i kota? života; od Boga, preko apsolutne istine i energije do materije, a onda preko duha i svijesti, ponovo ka ?istoj energiji, istini, slobodi i Bogu.

Bog je život i vje?nost, sam sebi dovoljan, nije svjestan sebe jer je ?ista praznina i vakuum, me?utim, kada se reflektira preko energije na materiju, dobija pun smisao u našoj svijesti.

Meditativnim iskustvima, na putu života, prema apsolutnoj istini i slobodi, ove se tvrdnje o Bogu i energiji lako mogu spoznati.

Bitno je shvatiti da je naše bi?e, s fizi?kim tijelom i dušom, samo gran?ica individualiziranog života, u odnosu na JEDNO stablo života - Boga. Mi smo fizi?ki prisutni u apsolutno ?istom prostoru Boga, a vezu ostvarujemo preko svijesti, ljubavi i vlastite religioznosti u srcu, koju Božanstvom zovemo.

Naša svjesnost o životu - Bogu, jednostavno nas pro?iš?uje, ispunjava, snaži i osvjetljava put kojim realiziramo život. Zbog toga moramo voditi ra?una o fizi?kom, mentalnom i duhovnom aspektu života, jer su cjelina našeg bi?a.



LJUBAV JE ŽIVOT

dualnost : stvoritelj i stvoreno

Kod ?ovjeka se dualnost iskazuje u svijesti o životu - postojanju. Ne prihva?anjem ovog principa, prakti?ki smo slijepi putnici u prostoru i vremenu života.

Priroda koja nas okružuje, koliko god bila lijepa u našim o?ima, traži od nas znanje, red i poštivanje svega što život zna?i.

Ljubav je zaista jednostavna, kao odgovor na Božanstvo, jedino kada smo svjesni života. Upravo su mnogim ljudima nebitne stvari ispred života, i naravno, oni nisu u stanju probuditi ljubav u svom srcu. Bez ljubavi ne možemo biti u stanju prepoznati suštinu života, razdražljivi smo, prgavi, nezadovoljni, sve nam smeta, jer su naše misli i osje?anja okrenute prema vanjskom svijetu, koga ne možemo posjedovati. Obzirom da se život jedino može proživljavati unutar svoga bi?a, s negativnim mislima blokiramo sve ono prirodno u nama, i postajemo sve drugo što nikada nismo željeli.

Tu nedostaje svjesnost o životu, koja se najjednostavnije i prirodno budi preko ljubavi.

Ako vam je teško shvatiti suštinu ljubavi, onda morate znati da se ona ne dobija iz vana, nego se budi u sebi, kao odgovor prisutnosti u vlastitom životu i Bogu.

Obzirom da smo bi?a sa spiritualnim mo?ima, smiješno je i neprihvatljivo živjeti zbog hrane, novca, posla, sexa i drugih želja. Najbitnije u životu je spoznati sebe, sredinu i svijet u kome živimo. Samospoznaja ne spada u domenu ispunjavanja želja, ve? se od nas traži osvješ?ivanje tijela, u kome duša nailazi na mnoge otpore, kr?e?i put prema duhu, s ciljem povratka na Izvor.

Zajedni?ki imenitelj za život je ljubav, koja je skrivena duboko u nama i upravo ?eka zagrljaj s nama samima, a kada ?e se to dogoditi ovisi od probu?ene svijesti.

Ako netko vjeruje da je život u cjelini kompliciran, nije u pravu, imaju?i u vidu ?injenicu da nas ljubav u svemu ispunjava, i ništa nije potrebno probuditi je u srcu, imati je do kraja života i reflektirati je prema svima i vanjskom svijetu u cjelini. Tek tada ljubav dobija smisao, a svijest potvrdu života i postojanja.

Kroz samospoznaju zazrijevamo i budimo svijest da je naš život samo gran?ica na malo debljoj grani, i tako redom do korjena najve?eg stabla, što predstavlja drvo jednog života svijeta - Boga. Kada shvatimo suštinu života, biti ?e nam jasno da smo u svemu ovisni od Boga, istine, slobode, energije, duše, tijela i duha, sredine, podneblja i svijeta u kome živimo.

Proizilazi da smo neprekidnim lancem - kota?em života povezani s cijelim svijetom. S jedne strane od Izvora - Boga, linijom ljubavi i Božanstva, a s druge strane od tijela, sredine i podneblja u kojoj živimo, te cjelog svijeta koji na neki na?in doprinosi našem životu.

U novije vrijeme puno se piše i govori o hologramskom pristupu životu. To nije ništa novo, upravo je hologram uvid na stablo jednog života svijeta - Boga, od ?ega je svako sjeme i sve se vra?a njemu, preko novog sjemena, osloba?anja duha, itd.

Sve što postoji u prirodi i svijetu, upravo i mi koristimo, preko elemenata, mineralizacije, vegetacije, neba, atmosfere Zemlje, ali je ipak ?ovjek na samom vrhu stabla života - Boga, jer možemo probuditi svijest i spoznati izvor postojanja (to je sjeme koje se duhom osloba?a preko svijesti). Druge tvari, biljke i životinje osloba?aju duh na primitivan na?in, umiranjem, sagorjevanjem, truljenjem, oksidacijom, jednom rije?i poluraspadom. Me?utim i ?ovjek umire, ali ima spiritualne mo?i, mogao bi sebe prosvijetliti i u potpunosti biti svjestan svoga postojanja, istine i Boga.


PATNJA I ŽIVOT

Lako ?emo se složiti da je na svijetu najvažniji Bog, u smislu jednog života, stabla, iz koga se ra?aju svi individualizirani životi i oblici. Život je, kao takav, sam sebi dovoljan i svrha. Svaka radost upravo izvire iz života, koju najbolje doživljavamo kroz probu?eno iskustvo ljubavi.

Kada netko kaže: „Nemam vremena“ ili „Dosadno mi je“, zna?i taj pojedinac, tog trenutka, uop?e nije prisutan u sebi, svom životu, niti je toga svjestan. Ono što slijedi kao nezadovoljstvo, napetost, strah ili bolest, upravo se javlja kao refleksija kada nismo prisutni u svom životu. Ne postoji niti jedno zadovoljstvo iz vanjskog svijeta s kojim se može uporediti život. Nama su poznati ljudi u svijetu koji posjeduju najve?a materijalna bogatstva, mjerena imperijama, ali su nam poznata njihova ponašanja u smislu svake dominacije nad ljudima, nametanja sile i svega onoga što nema veze s dobro?instvom, životom, ljubavi i Božanstvom.

Kako se najlakše možemo povezati sa životom?

Ako ?emo u jednoj rije?i sveobuhvatno opisati stanje ?ovjeka unutar cjelovitog doživljaja života, onda ?emo uzeti rije? LJUBAV, svima nama poznatu kroz osobno iskustvo ili najljepšu pri?u koju ?ujemo od drugih ljudi.

Me?utim, na temu ljubavi i života, nikada kao sada nismo bili gluhi, kao da se radi o ne?emu što moramo platiti pozamašnom svotom novaca. A ljubavi je u nama u izobilju, onoliko koliko je beskrajan sam Bog, koga možemo osjetiti kroz mir i Božanstvo u srcu.

Naravno, sve ovo izgleda poznato, jednostavno, kao da o tome ne trebamo govoriti, ali i dalje ostajemo zavedeni i ovisni o vanjskim izazovima, zaboravljaju?i na život i ljubav prema njemu. Sve mi se više ?ini da je život ?ovjeka prava ironija, imaju?i u vidu ?injenicu ukupnog ponašanja ljudi, nezadovoljstva, patnje, bolesti, pa i ratovanja.

Možemo li se ikako otrijezniti?

Obzirom da je život duhovne prirode, sada u prolaznoj fazi tijela, gdje je sve relativno, i samo osvješ?ivanje je individualno, ne možemo govoriti o boljitku grupe ljudi, društva i šire zajednice u cjelini.

Duhovnost je osobna stvar mira, ljubavi, istine, svijesti i slobode svakog pojedinca i tu se ništa ne?e dogoditi bez dubljeg promišljanja (kontemplacije) i meditativne prakse, koja se najlakše izvodi sjede?i, a još je bolje nastaviti je u hodu, bilo kom poslu ili okružju.

Ova pri?a je u korist onima koji nepotrebno pate, jer se ponašaju kao ovisnici, a u suštini imaju u sebi božanski život, koga nisu još svjesni.

 

Stranica 9 od 15 Sve stranice