Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna - Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 8. dio


OBITELJ PRIRODNO UTO?IŠTE

Svima nama obitelj najviše zna?i u životu. Vjerojatno zbog toga što se u okviru obiteljskog kruga najlakše može probuditi bezuvjetna ljubav. Tu smo ro?eni, odrasli, stvorili navike, i osje?amo se sigurnim i zašti?enim u tom prirodnom nukleusu i skrovištu, u kome možemo izraziti sebe na fizi?kom i mentalnom planu. Obitelj je ujedno pravi temelj duhovnosti.

Sva životna ostvarenja, upravo se dešavaju u obitelji.. Tu se ra?aju djeca, odrastaju i postaju zreli ljudi, sposobni roditi novo sjeme i djecu.

Prva iskustva radosti, ljubavi, odgovornosti i prosperiteta, upravo dobijamo od obitelji.

Fizi?ko odrastanje djece mora biti pra?eno duhovnim rastom roditelja. Tako dolazimo do prirodnog uskla?ivanja fizi?kog, mentalnog i duhovnog aspekta. Na primjeru unuka, oca i djeda, to se lako vidi. Obitelj je prirodna škola za svaki uzrast.

U okviru obitelji, ponašanje svih ?lanova zajednice je vidljivo u svemu, i kontrolirano od svih. Na taj na?in, svaki pojedinac lako spoznaje vlastitu narav, suo?ava se sa njom na pravi na?in, i ima mogu?nosti raditi na sebi, podržan od svih.

Kada je ?ovjek usamljen, bez obitelji, primoran je prikloniti se drugima, pri ?emu napušta vlastitu prirodu. ?ovjek nema vremena promatrati sebe, nego se u svemu bavi promatranjem i identificiranjem sa drugima.

Životna sila i snaga ?ovjeka, najlakše se gubi ako je usmjerena ka vanjskom svijetu.

?ovjek je prirodni biogenerator velike snage, namijenjen za održavanje vlastitog sustava (tijela i života), i ne treba skrbiti druge, jer i oni imaju vlastite biogeneratore.


LJUBAV

Duh je ?arolija i kozmi?ka igra u koju smo uklju?eni preko Božanstva. Naši bliski ljudi, prijatelji, poznanici i svi ostali, uklju?eni su u ?aroliju Duha, netko sa više, a netko sa manje žara za ljubavnom igrom, što ?ini individualnu stvar svakog pojedinca. Me?utim, u ovisnosti od ljubavne volje prema Božanstvu, gradimo vlastite odnose prema drugima.

Koliko je netko probudio u sebi ljubav prema Božanstu, njegova sila privla?enja prema drugima ?e biti sukladna tome.

Ljubav u svemu djeluje kao osloba?anje. ?esto ne pravimo razliku izme?u fizi?ke - seksualne privla?nosti, s jedne strane, i duhovne slobodne ljubavi, s druge strane.

Fizi?ka privla?nost me?u ljudima je prolazna, i nema nikakve veze sa božanskom ljubavi.

Popunjavanje ljubavne mreže prema Božanstvu (širenje ljubavi u svijetu), na planu cjeline holograma svijeta, ?ini suštinu ?ovje?anstva i ljudske vrste.

Ljudsko bi?e ima fizi?ko tijelo, to je naša individualna materijalizacija, i tu ništa nije sporno. Sve je to dio duhovne kreacije svijeta, i tako je moramo prihvatiti.

Ljubav nas ?ini božanstvenim bi?em, i sve što vodi prema ljubavi, moramo podržati.

Doživljaj ljubavi je slojevit, gdje se blaženstvo, milost, pažnja i potpuna odgovornost dopunjuju i poja?avaju.

Kada u fizi?kom tijelu pratimo dah, kontempliramo i misli usmjerimo prema Božanstvu, naše se bi?e mijenja, jer se doživljaj života penje na višu razinu.

Život ne smije biti ni?im ograni?en, još je najgore kada sami sebe, iz neznanja, ograni?avamo u mnogim stvarima.

Imaju?i u vidu beskrajne mogu?nosti dubljeg promišljanja, i duhovno bu?enje, u smislu proširivanja svijesti do viših slojeva apsolutne svijesti (univerzalne kozmi?ke svijesti), jednostavnost života mora uvijek biti prisutna. Ne postoje granice samospoznaje, samo je potrebno duhovno znanje, procedura prisutnosti u dahu, kontemplacija, meditacija, yoga i fizi?ko pro?iš?enje tijela.

U našem bi?u sve je idividualizirano: volja, radost, zdravlje, duša, seksualnost, ali se sve preliva na širi kozmi?ki plan, svuda gdje energija vibrira.

Zato je pogrešno tuma?enje u smislu posjedovanja istine, ljubavi, svijesti i slobode, kako mnogi misle, jer ništa od toga ne može biti ni?ije vlasništvo, izvan duhovne suštine svijeta.

Moramo uvijek dublje promišljati, i biti ?e jasno da ne postoji mogu?nost posjedovanja sebe, i drugoga, jer nas nitko ne može ograni?iti u osje?anjima, emocijama, mislima, svijesti, istini, ljubavi.

Upravo nas misli dijele od samospoznaje i najvišeg ljudskog ostvarenja.

Viša razina prosu?ivanja, kao širi uvid u pravo stanje stvari, dovodi nas u vezu sa Božanstvom, koje nas ?ini pažljivim, ljubaznim i odgovornim bi?em. Ne moramo biti savršeni, ali je ugodno imati mir, biti radostan, zdav, s osje?anjem ljubavi, istine, svijesti i slobode.

Svi mi olako upadamo u stanja ljutnje, bijesa, previše pri?amo, svašta pri?amo, gubimo sirovu snagu, rijetko smo mirni, a još manje dublje promišljamo. I to nam se sveti na svakom koraku.

Moramo uvijek imati u vidu, sve što je duhovno, jedino izvire i završava u Duhu, i ni pod kojim uvjetima ne može biti duhovna materija, ili duhovna energija.


DA LI BOG POSTOJI

Stalna je tema da li Bog postoji?

Jednostavnim razmišljanjem uvi?amo da je svijet cjelina, kao JEDNO, kao Bog. U kontekstu jednote, ne može postojati ništa duplo.

Sve na svijetu za sebe može re?i: „Ja jesam Bog“, i to je ispravno. Ali, ništa na svijetu ne posjeduje svijest, izuzev ?ovjeka, i ništa na svijetu nikada ne?e re?i „Ja jesam Bog“.

To jedino možemo o?ekivati od ?ovjeka.

Me?utim, da bi ?ovjek izgovorio „Ja jesam Bog“, onda zaista mora biti na razini Boga, u svemu. ?ak i kada netko kaže „Ja jesam“, postavlja se pitanje na koga je mislio. Naše su identifikacije beskrajne, i upravno je u duhovnosti najbitnije pitanje: „Tko sam“.

Zaklju?ak je, ?ovjek ne smije biti izvan Boga, jer je upravo od Boga dobio svu mo? svijeta - SVIJEST. Svatko ima obvezu prema Bogu, osvijestiti svoja tijela do najviše razine, apsolutne svijesti. Zbog poznatih ograni?enosti materijalnog svijeta, to se ne može napraviti u jednom prolaznom životu, kakav mi živimo. Potrebno je puno raditi na sebi, imati sva znanja svijeta, biti posve?en duhovnoj praksi, i na kraju osloboditi Duh.

Krajnje je nesvjesno ponašanje, isticati materijalno tijelo i osje?anja, a odbacivati ljubav, istinu i svijest.

Da li Bog postoji je individualna stvar svakog pojedinca, do koje razine je uspio sebe osvijestiti. Obzirom da sve radimo i postojimo kao svjesna bi?a, moramo znati da je naša svjesnost rastegljive prirode, od elementarne svijesti (obi?nog disanja), pa sve do apsolutne svijesti (Duha). Na raznim razinama svijesti, naše identificiranje može biti u bezbroj mogu?nosti. Ne možemo nikome zamjeriti zbog toga da li je manje ili više probudio svijest. To ?e se svakome dogoditi kada do?e pravo vrijeme.


O?I SU OGLEDALO DUŠE

Obi?no ve?ina ljudi koristi ogledalo da vidi svoju frizuru, šminku, garderobu i vizualni izgled.

Ovoga puta naš pogled ?e biti prema o?ima u ogledalu. Prema onome što zna?i naše istinsko „Ja jesam“, koje prepoznajemo preko zenica o?iju u kojima se reflektira duša.

Stanite ispred ogledala.

Opažate svoje tijelo, za koje kažemo da je objektivna realnost.

U ogledalu opažate svoju sliku, koja predstavlja dvodimenzionalnu sliku vaše duše, za koju kažemo da je metafizi?ka realnost.

Sebe u ogledalu doživljavamo preko osjetila vida, naših o?iju, pri ?emu nam misli pokušavaju dati nekakvu viziju onoga što o?i opažaju. Bez misli i uma, nije mogu?e registrirati opažanje.

Opažanje je višedimenzionalno, i ne možemo se fokusirati samo na jedan detalj u trenutku. U našem umu se ve? stvorio duži film onoga što smo vidjeli. Ako kojim slu?ajem nismo zadovoljni svojim izgledom i dušom, u mislima može do?i do nezadovoljstva. Umjesto da smo mirni pred fizi?kom i metafizi?kom realnoš?u, mi se nepotrebno zabrinjavamo, i istražit ?emo zbog ?ega se to javlja.

Kada bi sve oko sebe promatrali na takav na?in, vjerojatno bi uskoro poludjeli od beskrajnih misli i mnoštva informacija u umu. Umjesto toga, postoji nešto drugo, koje nas u potpunosti osloba?a takve napetosti. To drugo je nevidljivo ogeldalo, koje jednovremeno vidi fizi?ko tijelo ispred ogledala i sliku duše u ogledalu, a nazivamo ga TRE?E OKO ili SVIJEST.

Obi?nim o?ima, uz svjetlost, vidimo samo do horizonta.

Iza horizonta nije potrebna nikakva svjetlost, ve? tre?im okom opažamo ISTINU, koja zra?i NADSVJETLOST, štite?i pala?u Duha, od fizi?kih i metafizi?kih one?iš?enja.

U svijesti ne postoje nikakva dimenzionalnost opažanja, nego je sve kolažni uvid, u trenutku.

Kada gledamo sliku na ekranu, mi opažamo cjelinu filma, me?utim, ako usporimo reprodukciju, vidjet ?emo da u svakoj sekundi pro?e 24 slajdova, posebnih slika.

Zna?i, svijest je neutralni jednovremeni promatra? u trenutku, tijela i duše. Zato svijest nije ni materija, niti energija, ve? izvire iz apsolutne svijesti Duha.

Nije jednostavno gledati sebe u o?i, u ogledalu, jer se javlja stereoskopski (višedimenzionalni) doživljaj, koji nije istina, ve? stvorena iluzija na razini uma. ?esto puta ljudi znaju nekome re?i: „gledaj me u o?i“, jer time mogu prepoznati istinu „Ja jesam“, jer je mogu?e da se JA, u tom trenutku, odnosi na nešto drugo. Život je jako kompliciran kada ga živimo u ne?ije ime. Mi osje?amo u dubini da nešto nije u redu, ali nas ego stalno uvjerava kao da je sve normalno.

Neki se ?esto razo?araju gledaju?i sebe u ogledalu, iz prostog razloga što nemaju pravi doživljaj o sebi, nemaju istinu „Tko sam“, i nemaju probu?eno tre?e oko i duhovnu svijest. Kreirati istinu o sebi na ra?un frizure, šminke, vanjskog izgleda i garderobe, zaista je naivno i smiješno. Na žalost, mnogi se time služe, jer nemaju pojma o vlastitoj duši, koja je uvijek božanska.

Tko ne može sebi gledati u o?i u ogledalu, znak je neprobu?ene ljubavi. Ako promatranjem sebe u ogledalu, jedino osje?amo fizi?ki, vizualni doživljaj, onda zaista nismo probudili ljubav i svijest. U tome je izvor svih naših nezadovoljstava. Uspostavljaju?i ljubavni odnos sa vlastitom dušom, mi se u trenutku mijenjamo i uskla?ujemo sa duhovnom suštinom svijeta.

U toj ljubavi više nije bitna frizura, šminka, vizualni izgled i garderoba. Jedino je važan osje?aj „Ja jesam“, kao ugodna manifestacija i refleksija ljubavi prema Božanstvu u grudima, i srcu.

Opažanje tre?im okom, još uvijek nije cjelovit uvid i svijest, sve dok se ne poveže sa apsolutnom svijesti, iznad tjemena glave, u sedmoj ?akri.

U duhovnoj stvarnosti nije mogu?e nametati svoju volju drugome, i svatko neka radi onako kakva mu je svijest. Me?utim, neprijatna je slika iskompleksiranih mla?ih osoba, koji su razo?arani u sebe, zbog neznanja, jer nemaju pojma „Tko sam“. Njhova identifikacija nije uskla?ena sa vlastitom dušom, i naravno da se osje?aju jadno, zabrinuto i uplašeno, jer nemaju istinu o sebi, kao nešto što ih spaja sa Božanstvom.

Iz perspektive obi?nog ?ovjeka, put ka uzdizanju mogu? je uz duhovno znanje.

Veoma je prirodno, istinito, ljubavno, svjesno, zdravo, radosno, prosperitetno, živjeti sa osje?anjem u grudima - „Ja jesam“. Taj osje?aj je ?ovjeku najbitniji. U tom osje?aju je sadržano životno ostvarenje ?ovjeka. Do njega se najjednostavnije dolazi istinom i ljubavlju prema Božanstvu.

To je sve.


SVIJEST IZBLIZA

Nešto najgore što se pojedincu može dogoditi jest da ne probudi svijest.

Da nije spiritualnosti i probu?ene svijesti, ništa ne bi bilo od spoznaje svijeta, Boga, duhovnosti, energije, duše, itd.

Najširi uvid prema beskrajnom svijetu jedino je mogu? kada se taj svijet fokusira u najsuptilnijoj to?ki, i upravo se refleksija svijeta dešava u našoj svijesti. Duhovnim putovanjem, iznad brzine svjetlosti, kao na dlanu, možemo vidjeti cjeli svijet.

Spoznaja svijeta kroz objektivnu realnost pojavnog svijeta, metafizi?ku realnost energije, apsolutnu istinu i Duh, jedino je mogu? u TRENUTKU SVIJESTI.

Na taj na?in je postala teorija Velikog praska. Na temelju toga procjenjuje se da je po?etak svijeta od prije 13,5 mlrd godina, a ljudske vrste prije 4,5 mlrd godina, ili 700 milijuna godina od postanka pra?ovjeka.

Netko je nekada prosvijetlio i spoznao istinu o svijetu u kome živimo, od ?ega se razvila duhovnost.

Bez svijesti, svijet, Duh, materija, energija, kao da ne postoje, i predstavljaju veliko NIŠTA.

Kada našim mislima idemo u dubinu do najsuptilnijih detalja, i osvjetlimo istinu, pojavi se jasno?a, nama poznata kao SVIJEST. Upravo je svijest refleksija i potvrda da je istinito sve ono što smo promatrali. Ojekti i subjekti promatranja su beskrajni, upravo u svakoj to?ki holograma svijeta. Obzirom da je kroz prostorni hologram obuhva?ena svaka to?ka, nema mjesta za VRIJEME, i zato kažemo da je svijest jedino mogu?a u SADAŠNJEM TRENUTKU, bez vremena, kao osvjetljena istina i slika.

Vrijeme jedino ima zna?aj kada se mjeri udaljenost izme?u dvije to?ke u prostoru, koje nazivamo linearno vrijeme. To linearno vrijeme predstavlja ?ovjeku veliki problem, jer se time oživljavaju sje?anja, prošlost, poznata kao ego. Budu?nost je tako?er neutemeljena, jer nije mogu?a u vremenu, ali je u umu doživljavamo kao realnost. Naravno, radi se o iluziji.

Obzirom da je pojavna, relativna i materijalna priroda iluzija u odnosu na duhovnu realnost, primorani smo živjeti u takvoj sredini i realnosti gdje postoji linerano vrijeme.

Preko spiritualnosti i svijesti, imamo mogu?nost jednovremene prisutnosti, poznate kao SVEPRISUTNOST, u svakoj realnosti svijeta. Tu ne možemo biti isklju?ivi, jer je za nas jednako bitan fizi?ki, mentalni i duhovni aspekt života.

Na freskama svetaca, oko glave je prikazan oreol svjetlosti kao simbol da je beskrajni svijet sadžan u svijesti ?ovjeka.

Ovu potvrdu sre?emo kod gledanja aure, gdje se svjetlost javlja u raznim bojama, u ovisnosti od razine probu?ene svijesti.

Jednako tako svijest se javlja u intuiciji, kontemplaciji, meditaciji, uvijek na jednak na?in.

Svi smo jedinstveni, jer smo stvoreni od JEDNO. Na najvišoj razini stvarnosti ne postoji muško i žensko. To se pojavljuje u objektivnoj stvarnosti, pojavnoj, relativnoj, prolaznoj i materijalnoj prirodi, kao dokaz njene nesavršenosti, gdje mora postojati polarnost radi stvaranja naboja, kao pokreta?a života.

Podjele me?u ljdima su neprimjerene ljudskom rodu u svemu. Rangiranje ljudi na temelju diploma, društvene podobnosti i dr. ne vodi dobro?instvu, ljubavi, istini, svijesti, slobodi i miru. Naša su djeca božanska, a društvo se usudi, kroz obrazovanje, davati im ocjene od 1 do 5. Ako su djeca božanska, nisu im potrebne sramne ocjene. Mnoge stvari društvo radi protiv ?ovjeka, ali nitko ne vidi istinu.

Pravim znanjem oživljavamo refleksiju svijeta u našoj svijesti, ?ime dolazi do jasno?e pogleda na svijet, i potpunog uvida u smislu istine.

Put, magistrala, jasno?a, uvid ili svijest, izme?u nas i svijeta je jedan, dvosmjeran, u vidu beskrajnog osvjetljenog kruga.

To je uzvišeni put, o?iš?en od svega onoga što bi zasmjetalo i usporilo brzinu naše svijesti. Na tom putu postoji samo svjetlost i ništa više. ?ak i sama svijest ide ve?om brzinom od svjetlosti, jer je svijet beskrajan, a moramo u trenutku sti?i u bilo koji prostor i to?ku svijeta.

Svijest nije naša, neovisna je, i poja?ava se samo onda kada smo potpuno prisutni u njoj.

Ako pažnju usmjerimo na nešto izvan glavnog puta života, naša svijest se u trenutku ruši, i ponovo usmjerava na objekt razmatranja u mislima. Sve dok ne postignemo iskustvo cjelog puta, nije mogu?e probuditi svijest do kraja.


BUMERANG

Duhovno promatrano život ?ovjeka ne može biti privatno vlasništvo, jer zbog osje?anja, misli, emocija, ega, uma i svijesti, lako utje?emo na bliske i druge ljude, ?ime direktno mijenjamo njihove živote.

Filozofija, ideologije, religije, moderno društvo i globalni svijet, na svaki na?in koriste tu mogu?nost duhovne pripadnosti ?ovjeka svima, i pojedincu uskra?uju prava na ljubav, istinu, svijest i slobodu. To se radi krajnje perfidno, u vidu socijalne brige za ?ovjeka. Svaki slobodan pojedinac može sebi urediti život do najviših ljudskih vrijednosti, i za to mu nitko nije potreban.

Koriš?ena je svaka rupa u neznanju ljudi, duhovnoj neprosve?enosti, i usmjeravanju ljubavi prema moralnim (izmišljenim) vrijenostima. Na taj na?in pojedinac nikada nije imao slobodnog prostora za sebe, gdje bi se probudio i shvatio suštinu života.

Duhovnost se lako u?i kada se tradicionalno prenosi s koljena na koljeno. U našem slu?aju, sve je u?injeno da ne budemo duhovni ljudi, ve? slijepi poslušnici religioznog morala, društvenog znanja i vladavine mo?i.

Duhovnost je božanska, nenametljiva, i uvijek se pokazuje kroz najviše vrijednosti svijeta, kroz ljubav, istinu, svijest i slobodu.

Danas kada nam je najviše stalo do najviših ljudskih vrijednosti, daleko smo od vlastite duhovnosti, i jedino možemo re?i to je bumerang kvarne igre pojedinaca i mo?nika, koji su zabranjivali i skrivali duhovne vrijednosti od ljudi i ?ovje?anstva.


VRIJEME

U prostoru naj?istije vibracije vlada konstanta energije, gdje vrijeme ne postoji. Vrijeme je u prostoru jedino mogu?e preko valova kozmi?kih zra?enja, ili materije.

Sama vibracija je toliko suptilna da se ne može izraziti nikakvom dimenzijom, a samim tim ne možemo niti definirati postojanje vremena u takvom prostoru.

Od Velikog praska bilo je potrebno 300.000 godina do pojave prvih valova subatomskih ?estica, i mogu?nosti mjerenja linearnog vremena.

Simbolizam Velikog praska se o?ituje kroz neizbježnu potrebu energije, da pro?e zid apsolutne istine i postane ?isti Duh.

U materijalnoj prirodi prostor i vrijeme definiraju objektivnu realnost.

Priroda nastaje kada vibracija energije polako gubi apsolutnu ?isto?u, i u prostoru dolazi do sve ve?e prisutnosti materijalnih elemenata. Zbog toga bezvremena konstanta gustine vibracije energije poprima dimenziju linearnog vremena. Naša tijela su upravo stvorena u prostoru materijalne prirode, gdje su povoljne mogu?nosti vibracije energije za razvoj života.

Prošlost, sadašnjost i budu?nost gube linearno vrijeme kada vibracija energije pre?e u prostor apsolutnog stanja. Tada kažemo da se krajnosti linearnog vremena spajaju u JEDNO, bez vrmena.

Gdje je materija tu postoji linearno vrijeme, od koga ovisi bu?enje ljudske svijesti. Pojavom subatoma, atoma i molekula, stvara se atmosfera u kojoj je zrak sa kisikom i vodikom, a oni ?ine preduvjet života preko disanja (elementarne svijesti). Dovo?enjem disanja u rezonancu sa linearnim vremenom, direktno mijenjamo razinu svijesti.

Bezbrojne su mogu?nosti razine svijesti, ali ipak izdvajamo one najvažnije:

- elementarnu svijest (disanje pri dubokom spavanju),

- podsvjesni um,

- svjesni um i

- nadsvijest.

Na sadašnjem stupnju evolucije i svijesti, mi ne znamo što ho?emo; raditi na novim tehnologijama na produženje života, biorecikliranjem organa i tijela, ili prihvatiti duhovnost kao prirodni put za osloba?anje Duha.

Apsolutno stanje je prostor apsolutne stvarnosti, ili istine.

Prostor metafizi?ke realnosti energije se o?ituje kroz vibracije.

Prirodu ?ini pojavni, relativni i materijalni svijet.

Sve što ?ini suštinu i cjelinu svijeta, sadržano je u svakoj to?ki prostora, jer sadrži prostorni model svijeta, do najsuptilnijih granica, istine i apsolutnog stanja.

Kreacija svijeta se odvija sama od sebe, neovisno o bilo ?emu drugom.

Jedino ?ovjek može biti svjestan istine svijeta, djelomi?no ili potpuno, u ovisnosti do kojih razina je probudio svijest.



ŽIVOT I TIJELO

Život naš je duhovne prirode, što zna?i da je vje?an.

Tijelo naše je veoma kvarljiva roba, kao što je sve od krvi i mesa kvarljivo.

Na život ne možemo utjecati, jer je on komadi? duhovne suštine svijeta. Jedino možemo biti svjesni života i Duha. Što god radili i ma gdje bili, uvijek smo živi.

Tijelo smo prihvatili svojom voljom, ?ime je zadovoljena kozmi?ka pravda. Što se tijela ti?e, ono ne mora živjeti niti jedan da. Život ne trpi strah, neizvjesnost, i sve ono kada nemamo jasnu odluku. Smrt je za život potpuno izvjesna stvar, jer se tada osloba?a Duh.

Za održanje života nije potrebno ništa.

Za održanje tijela potrebno je održavati dah i biti izložen svjetlosti. Ovo se odnosi na elementarno održanje.

Prosto re?eno, kakve su nam misli takva nam je i hrana potrebna za život.

Uz duhovne misli, ?ak nije potrebno ni disanje (primjer višegodišnjih meditacija lama na Tibetu).

Svaka misao koja nas identificira sa materijom i tijelom, traži hranu sli?nog porijekla. Kvarljive misli traže kvarljivu hranu (u smislu strasti). Ništa ne može biti slu?ajno, i svaka manifestacija ima uzrok.

Preko svijesti održavamo razine duhovnog ostvarenja, jer je svijest jedino duhovno u nama.

Niska razina svijesti daje nam nisku mo? prosu?ivanja i uvida.

Najviša razina svijesti vodi nas u prosvjetljenje.


UM KAO BLAGOSTANJE

Um se u nama u svemu ponaša kao um našeg ku?nog ljubimca. Ako mislima ne usmjerimo um, ne znamo ga voditi i smiriti, on ?e slijediti osje?anja i misli (nagonski), jer um upravo zato služi. Bez naše odluke, um nema izbora, i mora nešto raditi, pa makar to bilo štetno i opasno po nas i okoliš.

Um je ?vrsto vezan za tijelo, i njegova širina svijesti je samo do horizonta. Za ?ovjeka je to nedovoljno i mora nastaviti proširivati vidike prema svijetu u kome živi.

Tu mnogo može pomo?i znanje. Me?utim, u nedostatku znanja, postoji nešto što ?e svakog pojedinca osvijestiti do najviših razina, a to je božanska ljubav.

Snaga ljubavi je usmjerena prema našem životnom putu, istini i Duhu. Ljubav nas osloba?a suvišnih misli, i fokusira da volimo ?aroliju Duha. Kroz ljubavnu igru postajemo svjesniji, i time naš um možemo kontrolirati, voditi i smirivati.

Um ?emo smiriti od dobre hrane, ugodnog sexa, hrpe novaca, zanimljivog putovanja, i mnogo ?ega drugog iz domene materijalnog. Me?utim, time nismo dotakli pravu ljubav (prema Duhu), jer je ona mnogo dublja od prolazne ljubavi prema materijalnom.

U prirodi uma je da mora uvijek nešto raditi. Kada u meditaciji smirimo um, u suštini on i tada radi, jer bez aktivnosti uma, mi smo izgubljeni u prostoru i linearnom vremenu.

Um je um, savršena prirodna navigacija ?ovjeku, a kuda ?e nas voditi, upravo ovisi o našim mislima, namjeri, odluci, svijesti.

Ako nismo prisutni u našem umu, ako ga ne usmjeravamo, on ?e se ponašati do razine svijesti i prosu?ivanja gdje smo zadnji put stali. Nove misli, nove ideje, iznova formatiraju um, i on se u trenutku predaje našoj odluci. Za ?ovjeka je najgore kada nema jasnu namjeru i odlu?nost. Tada um radi ono što najbolje zna, a to može biti i grijeh. Znanjem i proširivanjem uvida prema svijetu, naš um postaje oaza mira i blagostanja. Tako je mogu?e, od neprosve?enog i nagonskog bi?a, napraviti genijalni um, uz to i super um (nadsvijest).

Duhovnost Istoka upravo nudi mnogo disciplina za kontrolu uma, i svaka od njih na svojstven na?in pomaže.

No, netko godinama koristi šansu da preko naših umova postigne apsolutnu kontrolu ?ovje?anstva. Metode su razli?ite, a cilj jedan. U?initi ljude poslušnim.

Sve je više slobodnih strijelaca, duhovnih traga?a, po?etnika, koji se trude vlastite umove usmjeriti ka višim razinama svijesti, ?ime bi u mnogome popravili sliku svijeta. Me?utim, nije jednostavno biti u nirvani, biti hodaju?i Duh koga ?e ljudi sretati na ulici, prepoznavati, diviti mu se i imati životnu inspiraciju za dobrobit ?ovje?anstva.

Imamo mnogo prosvje?enih pojedinaca, mudraca, duhovnih u?itelja, ali njihova duhovna snaga još nije dovoljna da pokrene promjenu u umovima svih ljudi. Još uvijek je mo?niji utjecaj coca cole, še?era, ?okolade, sexa, novca, modernih tehnologija, facebooka, moralnih religija, društvenog odgoja, od probu?ene svijesti pojedinca. Bilo bi sasvim dovoljno da se sada u svijetu probudi samo jedan ?ovjek. No, takvih ve? imamo, na primjeru Buddhe i Isusa, ali su njihova u?enja godinama zabranjivana, omalovažavana i potiskivana u drugi plan, ?ime je njihova duhovna snaga u mnogome izblijedila u umovima ljudi.

Možda se danas ipak nešto mijenja na bolje. Zapad priziva duhovnost u pomo?. Budizam je sve više prisutan u glavama ljudi (mislim na u?enja Buddhe, a ne budizma kao religije).

komentar:

No, um nas može prevariti i u ljubavi, i umjesto prave ?arolije sa Duhom, um nam podme?e ?aroliju sa tijelom (sex, hrana, novac, itd.).

Um nam se uvijek sveti ako ga ostavimo da sam odlu?uje. On traži odlu?nost i da ga zasigurno prevedemo u prostor nadsvijesti. U tom prostoru je istina i Duh, um se razoružava i predaje. Biti bez uma je luda?ka stvar, ali, biti sa usmjerenim umom je savršenstvo.

Vaš pas ima um, i on se pažljivo ponaša prema vama, voli vas, odgovoran gdje ?e piškiti i kakiti, zna vas ljubiti i igrati se. Pas sve zna, ali mu još malkice nešto fali da bi bio svjesniji, nego je i dalje na razini životinje i nagona. Po ponašanju, ?ovjek ?esto puta podsje?a na psa, ali su spiritualne mogu?nosti proširenja svijesti beskrajne, i šteta je to ne probuditi u sebi.


SLOBODA NA PRVOM MJESTU

Ništa na svijetu, ?ovjeka ne povezuje lakše sa njegovom prirodom kao sloboda.

Prostor svijeta je ispunjen Duhom, Apsolutom, koji je svemo?an, gdje preko Duha, najprije imamo osje?aj slobode. Duh ne leti (jer nije materija niti energija), ve? beskrajno ispunjava prostor svijeta.

Suština duhovnog prostora je u praznini i vakuumu, koji svaku to?ku povezuje u cjelinu.

Mi smo po prirodi materijalizirana bi?a, relativni u svemu, griješni i strastveni.

Najlakše ?emo obuzdati strasti i imati mir, ako imamo slobodu.

Sa fizi?kom slobodom lako smirujemo strasti, a sa mentalnom slobodom misli i um.

Životno ostvarenje je jednostavan put kada slijedimo svoju prirodu.

Sloboda je najve?i vid potpune odgovornosti. U njoj se najlakše predajemo miru, ljubavi, istini, svijesti i Duhu.

Fizi?ka i mentalna sloboda, s lako?om nas uvode u vlastitu duhovnost. Nekada su ljudi u svemu bili slobodni, i zato su brzo napredovali. Nitko danas nema slobodu, jer je gubimo s brakom, poslom, moralom, ideologijama, religijama, društvenom kontrolom i svjetskom vladom.

Svima nam je stalo probuditi se, imati mir, ve?u mo? prosu?ivanja, duhovno napredovati. Zbog toga usvajamo nova znanja, pokušavamo mijenjati sebe, ali ipak nedostaje glavna karika života - SLOBODA. Bez slobode nema mira, bez mira ne možemo kontemplirati, dublje promišljati, meditirati, probuditi volju, radost i ljubav, i daleko smo od istine, više svijesti i Duha.

Za samoostvarenje svatko od nas može biti sam, me?utim, doživljaj ljubavi lakše budimo preko voljene i drage osobe.

Seksualnost svakog pojedinca mora biti slobodna, jer je to prirodni na?in kada je lako možemo usmjeriti ka bu?enju ljubavi. Svako ograni?avanje seksualne slobode, dodatno komplicira stvar, i ?ini ?ovjeka još više strastvenim. Sam ?in osporavanja je kontra produktivan.

Slobodan ?ovjek je najprije miran, smislen, i ne želi gubiti svoj mir.

Mi pokušavamo govoriti o duhovnosti, svijesti, istini, ljubavi, ali gubimo iz vida da sve to nije mogu?e bez slobode.

Upravo sloboda svima nedostaje, bilo fizi?ka, moralna, ideološka, društvena, religiozna, itd.

Suvremeni na?in življenja i udruživanja ljudi, preko demokracije, na prvi pogled izgleda kao da su ljudi time slobodni. To nije to?no, društvenim uplitanjem u život pojedinca, gubi se u njemu mogu?nost probu?ivanja vlastite duhovnosti. Uz društvenu brigu, svi se na neki na?in osje?amo ovisnicima, a to nikako ne može biti dobro.

Ako želimo bilo koji rast na duhovnom uzdizanju, najprije se moramo osloboditi. Osloba?anje se odnosi na svaku fizi?ku i mentalnu ovisnost (od hrane, posla, obitelji, novca, sexa, osje?anja, emocija, ega, uma). Duhovnim principima na jednostavan na?in možemo kontrolirati svaku ovisnost.

Preko slobode lako uskla?ujemo dušu i tijelo, Duh i svijest. Slobodan ?ovjek je kao najve?e ogledalo koje lako upija refleksiju svijeta. Od toga nastaje uvid i interakcija svijesti sa apsolutnom svijesti. Tada postajemo sveprisutni, istinito doživljavamo sebe i svijet. To je istinski osje?aj slobode.

Na duhovnom planu sloboda ne postoji, jer je Duh iznad svega, sveprisutan, svemo?an, apsolutan.

Pravo znanje nikada nije napor i ti?e se života i duhovnih vrijednosti. Fizi?ki zakoni i metafizi?ka realnost su komplicirani u svemu.

Zato kažemo, u materijalnoj prirodi život je kona?an, a u Duhu je vje?an.

Zamislimo malo svijet kao cjelinu, gdje svaku to?ku prostora ispunjava Duh. Objektivnu realnost preko fizi?kih zakona, nekako poznajemo. Metafizi?ku realnost vibracije energije pokušavamo spoznati, a o Duhu nemamo ideju što bi to moglo biti. Sam Duh nije prošlost, sadašnjost, budu?nost, materija, energija ili što drugo. Duh je apsolutno stanje, u smislu zasi?enja svih stanja. Materija ima fizi?ke zakone, energija ima konstantu vibracije, a Duh nema ništa. ?ak i vakuum koji cjeli svijet drži u cjelinu, najprije sli?i na ništa.

U nedovoljno promišljenom razgovoru znamo re?i kako Duh bježi, želi biti slobodan i sli?no, me?utim, Duh je beskrajni mir, potpuno svršeno stanje, bez ikakvih mogu?nosti i promjena. To zna?i da u prostornom hologramu svijeta Duh ispunjava svaku najsuptilniju to?ku prostora (bezvremeno, beskrajno, apsolutno).

Poslije smrti tijelo se poluraspada (ostaje duša-energija), a sa Duhom se nije ništa dogodilo. Duh je uvijek Duh, i ostaje tamo gdje je i bio.

Prostor svijeta je potpuno duhovan, samo mali dio pripada materiji i energiji.

Iluzija jedino živi u našim mislima, a možemo je rastopiti prevo?enjem uma u svijest. Obi?no ljudi vjeruju i kažu: tijelo je glavno, a Duh se osloba?a. To nije dobro re?eno, Duh je uvijek Duh, a tijelo se ra?a zato jer postoji mogu?nost oživljavanja sjemena uz pomo? energije - duše.

Na primjeru velike žarulje, pokušat ?u pojasniti suštinu svijeta. Sama žarulja je cjelina svijeta, ispunjena vakuumom, kao ništa, kao Duh. Volframova nit predstavlja apsolutnu istinu, koja zasija ako je energija dovoljno jaka i pro?iš?ena. Bez obzira da li žarulja svjetli ili ne, ona je ispunjena Duhom. Tako je i sa nama i sa cjelim svijetom. Energija ima svoju vibraciju i konstantu, ali to ništa ne zna?i ako ne postoji nekakav otpor (materija), gdje ?e se dejstvo i snaga energije pokazati. Najve?i otpor u našem bi?u dolazi od misli, i tu smo direktno odgovorni za stanje životne sile (Kundalini energije). Iz Kundalini rezervoara, energija se pokre?e obi?nim disanjem, a poja?ava dubljim dahom i vo?enim mislima.

Kada spavamo, disanje je slabo, elementarno, i tijelo se lako hladi. Pri fizi?koj aktivnosti, protok životne sile je intenziviran i tijelo ima ve?u toplinu. Zrak nije dovoljan za održavanje temperature tijela, jer je loš vodi? topline, i u tu svrhu služi voda, kao veoma dobar vodi? topline. Voda se u tijelu sama stvara biokemijom i alkemijom bi?a, uz pomo? metabolizma i energije. Prekomjerna prehrana traži mnogo vode i to nije dobro. ?ojek treba mokriti u 24 sata 3-4 puta (žene), i 4-5 puta (muškarci).

Nastavljamo pri?u o svijetu i modelu žarulje. Duh je u žarulji, bilo ona uklju?ena ili ne, jer da nije tako, žarulja nikada ne bi mogla sijati.

Kada prašina i pau?ina padnu na žarulju, to bi mogli predstaviti koli?inu materije u svijetu. Zna?i, u prostoru svijeta, veoma je malo materije, bez malo bezna?ajno. Prašina na žarulji nikada ne?e umanjiti mo? energije, s jedne strane, apsolutne istine, i Duha, s druge strane.

To zna?i, svaka to?kica našeg tijela je Duh, na koji se uhvatila prašina (tijelo). Svaka naša tjelesna stanica je sli?na modelu žarulje, ima prostor Duha, energiju, i nekakvu materijalnu podlogu. Možda ne možete odmah shvatiti suštinu upore?ivanja bi?a i svijeta, ali mi smo u svemu samo komadi? svijeta, gdje su naše misli energija, a naša probu?ena svijest predstavlja istinu o postojanju Duha u nama.

Kod površinskih osje?anja i emotivne reakcije, nemamo doživljaj pravog uvida, i možemo re?i da nismo svjesni, jer nismo dotakli istinu. Kada um oslobodimo dolaze?ih misli, i kada on ne reagira na njih, onda kažemo da smo um preveli u svjesni um, i ako tako nastavimo, možemo ga još prevesti u nadsvijest (veza sa apsolutnom svijesti).

Na primjeru žarulje svijet je ispunjen Duhom neovisno o bilo ?emu. Može biti dan, no?, toplo, hladno, svejedno je, Duh je uvijek prisutan. Duh nema veze niti sa materijom, niti sa energijom, ali na sebi svojstven na?in prisutan je u svemu.

Iz ove pri?e proizilazi da je materija u svemu ovisna o energiji i Duhu. Našem tijelu je potrebno energije, ali moramo biti svjesni da je ona (kroz konstantu), uvijek u izobilju prisutna. Uz to, i Duh je prisutan. Samo od naše svijesti ovisi kako ?emo upravljati svojim bi?em. Da li ?e nam tijelo biti zdravo, ili nesposobno za metaboliziranje (pretvorbu) energije.

Svijet je JEDNO, s fizi?kim (materijalna priroda), metafizi?kim (energija) i duhovnim aspektom.

Istina se uvijek javi kada tijelo nije bitno, u mislima, umu, svijsti, prostoru i linearnom vremnu.

Mnogi vjeruju da je centar svijeta negdje, beskrajno daleko, me?utim, Duh je u svemu, i centar svijeta je u svakoj to?ki prostornog holograma. Duhovnost po?inje sa nama, kada istinski osjetimo da je u nama i oko nas prazan prostor - Duh.

Svi se osje?amo dobro, u svom elementu i vlastitoj prirodi, kada smo slobodni. Ako se uzdignemo na višu duhovnu stvarnost, zaista postajemo ?udo. Napor dolazi od fizi?kog i mentalnog aspekta, dok nas duhovno u svemu osloba?a.

Svi znamo da se u brzim automobilima koriste zra?ni jastuci za sigurnost voza?a. I našim životom upravljamo kao pravi voza?i, gdje tako?er trebamo biti sigurni. Tako nešto možemo posti?i ako unutar tijela (plu?ima, trbuhu, i svakoj šupljini tijela), imamo zra?ni jastuk koga ?emo vizualizacijom doživljavati u mislima. Jednako tako iz vana trebamo imati ogroman zra?ni jastuk koji ?e štititi naše tijelo od svega. Ono što ?ini naš život i suštinu „Ja jesam“, treba biti u sendvi?u izme?u dva sigurnosna zra?na jastuka, iznutra i iz vana. Simbolizam zra?nih jastuka je Duh, koji nas u svemu štiti kada smo njega svjesni, kada smo povezani sa njim, kada mu se predamo. U ovom slu?aju mi smo samo mala djeca koja se predaju na milost Duhu. Nema mjesta ni za kakav strah, neizvjesnost ili bolest, ako se zaštitimo Duhom, preko jednostavne svijesti.

Moramo shvatiti da smo mi ljudi, samo ljudska bi?a, materijalizirana, u objektivnoj, relativnoj realnosti, od krvi i mesa, sa fzi?kim tijelom, ali ispunjeni Duhom i energijom.

Ako se služimo ra?unalom, to ne zna?i da je naš mozak postao kompjuteriziran.

Jednako tako, služe?i se se probu?enom svijesti, ne zna?i da smo prestali biti tijelo.


PROSTORVRIJEMEMATERIJA

Evolucijski promatrano, ljudski um još nije spreman biti neovisan o dimenziji prostorvrijememateriji. To bi zna?ilo da konstatiramo kako ispred naših osjetila ništa ne postoji, i kao takva, ?e izgubiti osjetilnu mo?, i percepciju svijesti usmjeriti na višu razinu postojanja. Sam prostor predstavlja apsolutno stanje, ali ne bi došlo do naše tjelesne manifestacije da nije dimenzije vrijemematerija.

Moderno doba sa novim tehnologijama ogolit ?e planet Zemlju u smislu iskoriš?enja svih prirodnih potencijala, poslije ?ega ?e morati potražiti novu mogu?nost za energijom. U tom smislu, kao energetski izvori, ostaju mineralno tlo, voda i zrak. Tako se sužavaju mogu?nosti u energetskim izvorima, i nove tehnologije ?e pratiti to stanje. Sve više ugljik ?e biti zastupljen, kao materijalni izvor energije (umjetni dijamant), da bi na kraju jedino ostao vodik, koga najviše ima na svijetu.

To bi ukratko mogao biti životni put planeta Zemlje. Rodila se jednog dana, morala bi i umrijeti.

Nemogu?nost jasnijeg uvida, upravo dolazi od mentalne ovinosti uma, koji je ?vrsto vezan za prostorvrijememateriju.

Na taj na?in je naše tijelo prepušteno slu?aju, mentalno smo zasljepljeni u svemu, a duhovnost se ne nazire.

Za po?etnike je važno da svoje razmišljanje usmjeravaju ka svjetlosti, i nikada ne treba strahovati nad životom. U tom smislu, budisti?ka u?enja „?etiri zaštite“, su zna?ajna. Tu se misli na duhovnost, sveop?u ljubav, ne?isto?e tijela i smrt.

Duhovna razmišljanja nas vode ka višim razinama prosu?ivanja i svijesti.

Razmišljanje o ljubavi je usmjereno prema svim osjetilnim bi?ima, i cjelom svijetu.

Tre?e razmišljanje se odnosi na shva?anje sve odvratnosti tijela, i nezdrave privrženosti njemu. Pozabavite se njegovim ne?isto?ama, kao što su: gnoj, krv, pljuva?ka, mokra?a, serum, znoj, i ne?isto?a organa. Morate dublje promišljati, kako bi zaljubljenost prema tijelu nestala.

?etvrta zaštita za vaš mir je neprekidno razmišljanje o stalnoj prisutnoj smrti. Život je neizvjestan, ali je smrt sigurna. Život ima smrt kao svoj cilj. Postoji ro?enje, bolest, patnja, starost i, kona?no smrt. Ovo su karakteristike procesa postojanja.

Simbolizam praznog prostora je veoma zna?ajan, jer najlakše prepoznajemo Duh u njemu. Gdje ne postoji praznog prostora, ta mjesta su potencijalno opasna. Primjer pretilog tijela, plinova pod velikim tlakom, atomska bomba, itd. Jednako tako ako u našim osje?anjima, mislima i umu, nema praznog prostora, u smislu mira, moramo se osje?ati napeto.

Ambijent našeg prolaznog tijela je prostorvrijemematerija, i ne vidim nikakvu potrebu od ?ega bi morali bježati. Ostavimo sve kako jest, i kreacija ?e nas dovesti na isto mjesto odakle smo krenuli, bez obzira da li smo promašili Put, ili ga jasno slijedimo.

Pojmovi: sloboda, istina, svjetlost, ljubav, radost, volja, vo?ene misli, dublja osje?anja, svijest, zdravlje, smrt, ti?u se prostora, i zato nas lakše povezuju sa Duhom.

Pojmovi: osje?anja, misli, emocije, ego, um, strast, želja, nada, strah, ponos, mržnja, ovisnost, pohlepa, itd., više nas vezuju za vrijememateriju, i udaljavaju od duhovnog.


LJUBAV ZAŠTO

?ovjek kako ga znamo, ro?en, živ, od krvi i mesa, ispunjen Duhom i energijom, probu?en ili ne, mora ostvariti životni put, kroz samorealizaciju.

Na svom putu moramo se identificirati na više razina, ali su tri najbitnije:

- duhovna identifikacija je mogu?a preko slobode,

- mentalna identifikacija se ti?e duše-energije, koja je najjednostavnija preko ljubavi, i

- fizi?ki se identificiramo preko svijesti.

Po pitanju slobode sve je jasno, jer se kroz nju Duh utjelovljuje u nas, preko apsolutne istine i Božanstva.

Stvoreni smo na sliku duše, i kopirani preko DNK u fizi?ko tijelo. Od tog trenutka duša-energija stalno osvježava život naših stanica, a sve u skladu sa valovima energije. Upravo je energija nešto što se metabolira u tijelo, fizi?ku snagu, volju i ljubav.

Poslije slobode, ljubav nam je u životu najpotrebnija, jer iz ljubavi dobijamo filtriranu energiju kakva je potrebna našem bi?u. Vjerujem da ljudi veoma malo znaju o ljubavi, a mnogi još nisu imali to iskustvo. Svi se olako poigravaju sa davanjem i primanjem ljubavi (u osje?anjima i pri?i), a to uop?e nije to?no, jer se ljubav ne može dati, niti primiti, ve? isklju?ivo služi svakoj jedinki za održanje života.

Svima mora biti jasno da ljubav nije luksuz, moda ili što drugo, nego prirodna potreba svakog pojedinca da na jednostavan, božanski i istinit na?in, vodi energiju kroz svoje bi?e, do samih tjelesnih stanica. Kada je bi?e osvježeno novom energijom, doživi radost i posebno blaženstvo koje nazivamo ljubav.

Na osnovu ovih spoznja proizilazi, da je ?ovjek sam sebi najkorisniji, i uskla?en sa sobom i prirodom, ako se ponaša u okviru svojih mogu?nosti i potreba tijela.

Svi mi možemo izložiti svoje bi?e raznim situacijama, po pitanju uživanja hrane, sexa, posla, fantazijama, itd., me?utim, jedino je ispravno kada u svom bi?u probudimo ljubav. Tek tada dolazi do sklada duše i tijela, a to se osjeti po mirnom radu srca, kao znak da je krv ?ista, da je prati zrak iz disanja, da je limfa kvalitetna za stvaranje imuniteta tijela.

Imam osje?aj da ljudima nikada nije objašnjena suština ljubavi. Tuma?enje ljubavi se svodi na neku sentimentalnost, uživanje i sex zadovoljenje, me?utim, istinska priroda ljubavi je fundamentalna za život. Bebama je ljubav najpotrebnija, u smislu stvarnih energetskih potreba tijela, i zato se u njima budi najja?a ljubav, nama poznata bezuvjetna ljubav.

Obzirom da je duša nevidljiva i bliža Duhu, životno se stvorila identifikacija sa Božanstvom. Zna?i, Božanstava može biti koliko i duša.

Duh i ?ovjek su JEDNO, a dijeli ih i spaja:

- apsolutna istina (kao apsolutna, ili univerzalna kozmi?ka svijest), definira vje?nost,

- Božanstvo (naj?istija vibracija energije-duše), u objektivnoj stvarnosti - ljubav,

- svijest (od slijepih osje?anja, misli, ega, uma, do ?iste svijesti).

Uz ljubav prema Duhu, ispunit ?emo duhovni plan, kozmi?ku kreaciju, i dušu prevesti kroz fizi?ko tijelo, vra?aju?i se ponovo tamo odakle smo došli.

Na tom putu jedino što je stvarnost ti?e se duhovnih vrijednosti, sve drugo je prolazno, relativno, sli?no iluziji, koja se pojavi pa nestane. Me?utim, sve su faze bitne, svi aspekti života su sastavni dio cjeline, i svemu moramo prilaziti s potrebnom pažnjom, ljubavi i odgovornosti.

Iz svega proizilazi da ne moramo biti žrtve materijalnih vrijednosti, sebi?ni i pohlepni, ve? da smo izravno uklju?eni u božansku milost, preko ljubavi.

Ljubav je vibracija duše-energije, ona nas oživljava, ?ini mirnim, snažnim i radosnim, a uz to, savršeno nas povezuje sa cjelim svijetom.

Uz ljubav mi živimo, bez nje - mu?imo se.

Povu?eni pohlepom i egom, ljudi nisu sebe dovoljno osvijestili, zato su op?injeni materijalnim vrijednostima, previ?aju?i pravu stvar u ?aroliji Duha i Božanstva (energije duše). Ovisni smo o nebitnim stvarima, i time limitiramo život sve dok ovisnost traje. Na duhovnom planu ne postoji nikakva ovisnost, nema limita, i možemo živjeti vje?no. Nitko nije u stanju izgraditi sebe, ako svoje bi?e drži u bilo kakvoj ovisnosti. Kreacija svijeta je stvorila ljudsko bi?e, podarila mu svijest, a ?ovjek sam sebe gura tamo gdje mu nije mjesto, u nagonsko ponašanje koje imaju životinje.

Nitko tu nije kriv, ve? su odre?ene mogu?nosti kumovale takvom ponašanju. Um kao vodilja duše-energije, vezan je za osje?anja i tijelo. Na nama je popraviti to stanje i prevesti um na višu razinu u svijest. U tu svrhu najprije ?e nam pomo?i dublje promišljanje (u smislu najdubljih osje?anja i ljubavi).

Ne smijemo biti sitni?avi kada je u pitanju ljubav, jer je ona najprije duhovna, božanska i na kraju individualizirana zbog duše.

 

Stranica 8 od 15 Sve stranice