RAZMIŠLJANJA

Misli:

Na jednostavan način možete upravljati svojim mislima, bez obzira na njihov sadržaj i nemir. Najlakše ćete sebi pomoći ako mislima ne pridajete poseban značaj, nego se postavite prema njima kao da su nebitne. Niti jedna misao ne može biti važnija od vašeg života, i sama duhovnost se temelji na praznoj glavi i mirnom umu.

Pojam praznine u duhovnosti označava Duh kao apsolutnu čistoću, i dovođenjem misli u to stanje, rasprše se u eteru. Sam proces upravljanja i vođenja misli nazivamo kontemplacija (usmjereno najdublje promišljanje). Iskusni duhovni tragači se odnose prema svojim mislima na klik, dovodeći ih u trenutku u stanje praznine.

Morate praviti razliku između kontemplacije (vođeno promišljanje), i kaotičnih misli koje same ulijeću u prostor uma.

Hrana:

Medicinska znanost nikada ne želi osvijetliti istinu u vezi prehrane namirnicama životinjskog podrijetla.

Kada jedete namirnice od biljaka, to je prirodan proces transformiranja tvari i vibracije kroz pet elemenata.

Ako jedete namirnice od životinja (meso, milijeko, jaja i njihove prepađevine), to je kompliciran kemijski proces, koji na razini DNK dovodi do mutagenih deformacija, najrazličitijih formi.

Poznata je važnost krvne grupe kod transfuzije krvi. Hormonska struktura i drugi čimbenici krvi mogu prouzročiti ozbiljne probleme kod primatelja. Što mislite koje je krvene grupe namirnica životinjskog porijekla koju jedete, i koliki je rizik od takvog vida prehrane?

Svi oni koji jedu namirnice životinjskog porijekla, moraju u nečemu sličiti životinjama (po principu skim si-takav si). Najviše se javlja agresivnost i različite forme bolesti sa poremećenim DNK sadržajima. Takvi su skloni podjelama, mržnji, olako izazivaju sukobe, pravi su mučitelji, nemaju potpunu odgovornost za ponašanje. Daleko su od ljubavi i Božanstva (u najdubljoj naravi varvari, a mogli bi biti i kanibalisti). Neshvatljivo je da čovjek uopće može jesti meso i krv, kada je i sam tako građen.

Vegetarijanci i makrobiotičari su mirniji ljudi i imaju veću razinu prosuđivanja.

Duhovnost:

Temelji se na Duhu (apsolutnoj čistoći, slobodi, istini, ljubavi i svijesti).

Duhovnost u praktičnom životu znači:

- Ne mijenjati postojeće fizičko stanje stvari.

- Prema svemu se odnositi kao promatrač - svjedok.

- Biti prisutan u svom dahu (izvor duhovnosti).

- Održavati čistim fizičko tijelo, preko odabrane balansirane prehrane.

- Mentalnom sadržaju obezbijediti mir. Oslobodite se sjećanja.

- Ne služiti se materijalnom logikom, jer je duhovno suprotno logičnom, kao jedina uzvišena stvarnost.

- Držite se puta istine.

- Ljubav u vama znači da ste na pravom putu.

- Živite u sadašnjem trenutku.

- U svemu pronalazite inspiraciju, preko afirmacije VOLIM TE (odnosi se na Duh).

- Duhovno znači vrhovno, sveto, univerzalno, apsolutno, koje nije samo vaše.

- Budite pažljivi, ljubazni i odgovorni prema Božanstvu (utjelovljenom Duhu).

- Jedino možete manipulirati svojim tijelom i osjetilima, Duhom ne možete i ne pokušavajte.

- Ne podržavajte dvojnost, jer vas vodi u emocije i strasti.

- Neka vam se tijelo i JA stapaju u JEDNO u srcu. To će biti sklad tijela i duše, te usmjereni um ka svijesti.

- Čovjeku je dato misliti, za stvaranje uvida i ništa više.

- Svojim ponašanjem možete prosvijetliti, ili povrijediti mnoge duše bliskih ljudi i šire.

- Duhovnost je JEDNO gdje nema loših i boljih, nema nadmetanja i posjedovanja. Ili ste prisutni u Duhu (najviša duhovna stvarnost), ili ste još neprobuđeni.

- Svijet se sve više mijenja, oko vas je sve više probuđenih ljudi, zato nemojte prosipati primitivizam.

- Duhovnost je istina, ljubav, sloboda i svijest, gdje ne pomaže protekcionizam, materijalno bogatstvo, moral, ideologija ili bilo koja moć.

- U objektivnoj stvarnosti u korelaciji ste sa nekim, nečim i linearnim vremenom. U duhovnosti toga nema, sve je JEDNO - Duh.

- Osjetila vas lako mogu skrenuti sa puta, zato se držite istine i ljubavi, koje su iznad reagiranja tijela.

- Duhovno čisto je od zraka i svjetlosti, za iscijediti duhovno čisto iz materije - hrane, sexa, bilo čega drugog, potrebna je svijest.

- Duhovno je neprolazno, vječno, bez vremena. Fizičko je prolazno, ograničeno vremenom, u svemu relativno.

Preko ljubavi, slobode i istine, duhovnost daje mogućnost jednovremene prisutnosti u Božanstvu i materijalnom. Neka duhovno bude na prvom mjestu, a materijalnu ovisnost koristite u granicama stvarnih potreba tijela.

Na račun duhovnosti, zaista ne morate biti rob vlastitog tijela, materijalne ovisnosti i fizičkih ograničenja objektivne stvarnosti. Površinsim osjećanjima, emocijama, strastvima i egom, nikada nećete dodirnuti istinu, jer se do nje jedino može doći usmjerenim mislima, koje imaju snagu probuđene svijesti. Učite se usmjeravati svoje misli ka istini i slobodi.

U materijalnoj prirodi postoje mnoge zanimljivosti od kojih vam zastaje dah. Međutim, to se nikako ne može porediti sa čarolijom koja donosi inspiraciju, ljubav i Božanstvo.

Na duhovnom planu zaista možete uživati u slobodi svake vrste. Ništa nije osobno, ne morate voditi računa o privatnosti, da li ćete nekoga povrijediti ili ne. Duhovnost je i apsolutna pravda ikad viđena. Na duhovnom putu samo ste vi i svjetleća palača Duha. Sve je beskrajno jednostavno, istinito, ljubavno, slobodno, jasno, zdravo i vječno. Jedino što radite, navodite misli u prostor čarolije.

Svako fizičko zadovoljstvo jednostavno možete prevesti mislima u višu duhovnu stvarnost. Naravno, trebate duhovno znanje, radi jasnog uvida, sa kojim vidite razliku između iluzije i duhovne stvarnosti.

Također ni smrt, kao druga strana rađanja, nije shvaćena od običnih ljudi. Simbolizam smrti je u ponovnom rađanju. Kada tijelo izgubi moć održati se u linearnom vremenu (4D), duša (energija) napušta tijelo i prelazi u novi život na višoj razini stvarnosti, tamo gdje je čistija vibracija energije, i gdje nema vremena.

Duhovni dio vas, uvijek vodi svjetlijoj strani života.

Na primjeru ljubavi najbolje se vidi koliko je materijalni dio života ograničen, gdje birate što ćete, i koga ćete voljeti. Takve podjele su ravne slijeposti.

Duhovno, volite JEDNO, koje prepoznajete u svemu, uz najjednostavniju afirmaciju: VOLIM TE.

Za sve nas jedino savršenstvo jest duhovni put, osvjetljen istinom, ljubavlju i slobodom.

Učinite nešto za sebe, i od tromog, slijepog tijela (gusenice), napravite slobodnog šarenog leptira, koji će letjeti kao duh


IDENTIFIKACIJA

Ništa na svijetu nije identično vama, i zato uživajte u svojoj jedinstvenosti.

Jedino sa čime se možete identificirati jest Duh, preko Božanstva.

JA ne može biti ništa MOJE, ali su ljudi naučili govoriti: JA, MOJ posao, dijete, bračni drug, auto, kuća, novac, vlast, um, ime i prezime, JMBG, OIB. Ništa od toga nije istinito, jer JA jedino ima duhovnu stvarnost. Ljudi su previše smoreni identifikacijom, i nemaju više osjećaja sa čime se sve poistovjećuju.

Najveća radost izvire iz istine, ljubavi, slobode i svijesti, gdje se ne morate ni sa čim poistovjećivati.

Dobro je netko poručio, budite kao kocke leda u čaši, mirni, i doći će trenutak vaše pretvorbe iz leda u vodu. Tako se ponaša i kokoš na jajima, koja je mogla svojim mirom izleći piliće.

Nije moguće smiriti sebe u linearnom vremenu, kao što nije moguće ni pod kojim uvjetima smiriti valove oceana.

U fizičkom smislu i relativnoj prirodi, nije moguće potpuno samoostvarenje, i zato se moramo uzdignuti do viših dimenzija duhovne stvarnosti, učiniti cjelu stvar jednostavnom, udaljiti se iz linearnog vremena i mučenja u 4D.

Bezuvjetna ljubav, apsolutna istina i sloboda, nisu moguće u objektivnoj stvarnosti.

Prijatno je osjećanje fizičke slobode, ljubavi koja je u svemu prolazna i istine koja je relativna, ali to nije ni izdaleka nalik apsolutnom stanju, Duhu i Božanstvu, koje možemo ostvariti kroz duhovnost.

Materijalne vrijednosti su promjenljive, ne možete im vjerovati, a duhovne vrijednosti su neprolazne, nemate potrebu identificirati se sa njima, ali ste preko probuđene svijesti, istine i ljubavi, sastavni dio toga.

Kad god svoje misli pretačete u materijalnu identifikaciju, napravili ste nepromišljenu pogrešku, koja prerasta u stvarni problem. Na taj način se budi strah. Najprije se pojavi osjećanje, onda površinska misao, koja se lijepi za nešto materijalno.

Problem mnogih ljudi je upravo zbog identifikacije JA sa nečim iz vanjskog svijeta. Kada pomislite da nećete imati dovoljno novaca do kraja mjeseca, vi se na silu, u mislima, gurate u fizički doživljaj novčanica kojih nemate. Na sličan način izmišljate svaku bolest i svaku negaciju života. Vođenjem misli, možete uzdignuti sebe, dosegnuti slavu, ili ostati na razini skromne moći prosuđivanja.

Simbolizam slobode se očituje u slobodi misli. Mnogi ljudi (ideološki fanatici, religozni moralisti), jednostavno nemaju slobodu misli, plašeći se da će napraviti grijeh ako dublje promišljaju o nekoj stvari, možda sexu.

Simbolizam ljubavi nije u prolaznoj ljubavi prema nečemu ili nekomu, nego u trajnoj ljubavi prema Duhu.

Simbolizam istine je u božanskoj čistoći stvari, koje se rastapaju u Duhu, poslije pročišćenja enerije sa istinom.

Pred zidom osvjetljene istine, odjednom sve postaje jasno, slobodno, bezvremeno.

Misli se munjevito smjenjuju, i ne stignete dublje o njima promišljati. Zato je važno imati duhovno znanje, praksu kontemplacije (usmjerenog promišljanja), učiti meditirati, i lagano mjenjati sebe od kompliciranog materijalnog, ka jednostavnom duhovnom.

Duhovni ljudi imaju pravi osjećaj za Božanstvo, jer jedino u njemu vide stvarni smisao života.

Duhovnost je potreba svakog čovjeka. Lagano ulazimo u fazu kada će duhovnost biti najobičnija stvar svakog pojedinca. Po prirodi stvari, naviknuti smo na čuda, koja su najprije bila nezamisliva, a onda postala naša stvarnost. Za čovjeka ni duhovnost (kao čudo), nije izuzetak.


VRIJEME OTPOR SVIJESTI

Početna horizontalna brzina Zemlje (1666 km na sat), i rotacija oko svoje osi, za čovjeka čini 4D linearno vrijeme, i otpor u buđenju svijesti. Osvješćivanje je proces usklađivanja unutarnjeg prostora tijela sa prostorom duhovne suštine svijeta. Ali taj proces mora ići najdublje, do samih tjelesnih stanica.

Na fizičkom planu sve se dešava sa velikim kašnjenjem, zato nismo u ritmu linearnog vremena, i u suštini nismo ni u kakvom ritmu. Sjećanja i proživljavanja prošlosti, te pojava maske ega, upravo su posljedica nesnalaženja uma u linearnom vremenu.

Prostorno gledano, naše tijelo je kao najmanja barka na uzburkanom oceanu. Moguć je strah i sva mučenja u osjećanjima i mislima, kako se spasiti i preživjeti. U takvoj osami jedini spas možemo potražiti u čudu, prizivanjem božanske milosti. Upravo se duhovnost i svijest čovjeka tiče istine i ljubavi prema beskrajnoj milosti, koja svima pomaže, proporcionalno služenju, kroz uzvraćenu ljubav i probuđenu svijest.

Cjela stvar može biti usklađena na jedini način sadašnjeg trenutka. Sama svijest je nevjerojatno olakšanje i radost, ali do nje moramo doći. U svakom trenutku moramo sebe pitati „Tko sam“, i odmah dati odgovor i poistovjetiti se sa „Ja jesam“. Ta usklađenost prati linearno vrijeme u svakom trenutku, u vidu najprijatnije širine duhovne svijesti.

Simbolizam sadašnjeg trenutka u smislu pobjede nad linearnim vremenom, dovodi nas u osjećaj radosti, ljubavi , lakoće misli i svijesti, beskrajane slobode, koja je jedino moguća kroz Božanstvo.

Lako možemo primjetiti da je sam proces usklađenja individualnog unutarnjeg prostora tijela, sa duhovnim prostorom svijeta veoma bitan, jer od toga ovisi sama svjesnost.

Sljedeća stvar jest prisutnost u dahu, kontemplacija i meditacija.

Naravno, duhovno znanje i fizičko čišćenje tijela u mnogome potpomažu osvješćivanju.

Principijelno se ništa duhovno neće dogoditi ako ne slijedimo alkemijski proces.

Ako je netko prije više tisuća godina spoznao cjelu stvar, prosvijetlio i ostavio pisani trag, nemamo potrebe razbijati glavu, jer je duhovna stvar uvijek JEDNO, nikada ne možemo izmisliti nešto novo.

Moramo biti duboko zahvalni svima onima koji nas žele probuditi, preko Božanstva.

Lako možemo uskladiti spregu osjećanja, misli, ega i uma, ako se držimo reda, u smislu duhovne procedure.

Većina ljudi nema pojma o duhovnosti, i njihov je život obojen neznanjem i mučenjem u vlastitim mislima.

Druga skupina duhovnih tragača početnika ulazi nepripremljeno u duhovni prostor, pokušavajući na prečac smiriti uzburkani ocean misli.

Samo je mali broj onih koji prepoznaju duhovnu suštinu svijeta, i sa lakoćom osvajaju najdublji unutarnji prostor tijela, s ciljem osvješćivanja.


DUHOVNI PRINCIP „JA JESAM“

Obzirom da posjedujemo svjesnost, nameće se pitanje „TKO SAM“, jer u neosvjetljenoj istini bića postoji nešto što morate istražiti i osvijetliti do kraja. Uvod u duhovnost počinje tu.

„JA JESAM“ („više Ja“, „duhovno Ja“, „Jastvo“), jest prirodan meditativan princip na čemu se temelji duhovnost. „Ja jesam“ prostorno definira našu duhovnu suštinu sa Apsolutom. Njime iskazujemo božansko JEDNO, preko individualizirane duše.

„Ja jesam“ je svetovna sila koja pokreće volju, snagu, radost i ljubav. Ne samo to, njime počinje i naša svjesnost.

Kada „Ja jesam“ mislima dovedemo do samih stanica tijela, pojavi se milost u vidu ljubavi i svijesti.

Upravo je vaša duhovna razina određena koliko ste istinski svjesni principa „Ja jesam“.

„Ja jesam“ je uvijek prisutno u vama, i prava je šteta ne prepoznati to u svakom trenutku.

„Ja jesam“ se povezuje preko svijesti sa kreacijom svijeta, i život čini jednostavnim u svemu.

Kako prepoznati „Ja jesam“ u sebi?

Osjećanje ljubavi kao refleksija božanske milosti, sjedinjuje duhovni aspekt u vama. Sve što je sveto, duhovno i božansko, oduvijek postoji, jedino ga trebate prepoznati u sebi, preko osvjetljene istine i svijesti.

Onoga dana kada ste se rodili u fizičko tijelo, rodilo se sve što nije duhovno: osjećanja, misli, emocije, ego, i um. Morate biti zahvalni fizičkom aspektu, jer vam je bio najznačajniji na početku života (osvješćivanje je usljedilo mnogo kasnije). Prvo dojenje, plač, itd. jedino ste mogli uraditi sa egom. Bez obzira što ste sada zrelija osoba, i dalje imate potrebu služiti se fizičkim principom („niže Ja, ego, um, „Ja tijelo“). Nevolje dolaze od toga što je „Ja tijelo“ vidljivo očima i osjetilima, i kao po pravilu, gura se i prethodi „Ja jesam“, zbog nedovoljno probuđene svijesti. Kada je svijest na višoj duhovnoj stvarnosti, „Ja tijelo“ ostaje u pozadini.

„Ja jesam“ i „Ja tijelo“ su dvije suprotnosti, i sve što morate uraditi za života jest spojiti ih u JEDNO. Ta podvojenost u svome biću (dualnost), donosi mnogo nevolja, najprije u vidu straha i neizvjesnosti života, a onda kao nejasan uvid u pravo stanje stvari. Poseban vid mučenja je stalno traganje za istinom. U slučaju probuđene svijesti postoji najširi uvid, u čemu je već uključeno sve duhovno i božansko, od istine, ljubavi, svjetlosti, istine.

Najjednostavnije je dijecu izgraditi duhovno, jer su ona u svemu božanska. Djeca sa lakoćom osjećaju bezuvjetnu ljubav prema roditeljima, umjesto osjećanja i misli, prema drugima i stvarima reairaju direktno srcem. Ne znaju kalkulirati. Prema hrani se odnose samo koliko im je istinski potrebna. Najviše vole šećer jer je i sam život nastao iz glukoze, vode i nekih fosfornih tvari. Moramo djecu naučiti da je najprimjerenija prehrana od vegetacije i šećera iz integralnih žita, a ne od mesa i krvi životinja. Djeca se zgražaju kada im majke miksaju meso i daju im ga flašicom, ali su majke uporne u tome, i dječiji um se vremenom navikne.

Ono što je posebno značajno, njihova seksualnost je iznad svega duhovna. Seksualnost odraslih ljudi nije moguće primjeniti prema djeci, jer ona to odbijaju kao nešto prejako, neprirodno i zastrašujuće. Toliku dozu seksualne uzbuđenosti, djeca ne mogu izdržati u svojim spolovilima.

Možda niste znali, djeca imaju i prirodnu obranu u vezi seksualnosti. Djevojčice do puberteta u sebi imaju muške hormone, i jednostavno odbijaju muškarce. Dječaci, također do puberteta imaju ženske hormone, i prema djevojčicama se uvijek ponašaju arogantno, jer ih doživljavaju kao da su istog spola.

Mnogo toga možemo naučiti od djece, upravo ih rađamo zbog toga.

Duhovno promatrano, svaka individualizirana duša se rađa po božanskoj volji, jedino što sama bira duše roditelja, kao najbolji izbor u njenom prostoru duhovne suštine. Time je zadovoljen princip kozmičke pravde, gdje nitko i ništa ne može biti drugome kriv. Obzirom da ništa nije slučajno, spol, ime i sve ostalo u životu, individualizirana duša bira sama, jer je ona original koji će biti prekopiran u fizičko tijelo, preko DNK nositelja.

Ima ljudi koji nisu zadovoljni svojim fizičkim izgledom, nalaze na sebi mnoge mane, i pri tome uopće nisu svjesni da su sami sebe odabrali i kreirali kroz dušu. Na duhovnom planu, kada su se spojile duše roditelja, nova duša je već vidjela svoju dvodimenzionalnu sliku, budućeg tijela. Nije morala nastaviti proces tjelesne pretvorbe.

Mnogo je razloga zbog čega morate probuditi svjesnost i istražiti do kraja „TKO SAM“, jer ta spoznaja nije moguća na temelju fizičkog tijela.

„Ja jesam“ morate konačno povezati sa vlastitom dušom, i vidjet ćete kolika se radost budi u srcu. Upravo je ta početna radost vlastite svjesnosti, početak beskrajne ljubavi prema duhovnoj stvarnosti. Tek trebate spoznati besmislenost relativnih vrijednosti, relativne istine i ljubavi.

Vi imate spiritualne mogućnosti, ali nemate spiritualna iskustva. Pribavite duhovno znanje čime ćete oživiti vlastitu duhovnost, spoznati čudo, i uživati u čaroliji Duha. Jednostavnost vašeg života upravo je ovisna o duhovnom znanju.

Morate očekivati u bliskoj budućnosti da će sve više ljudi biti duhovno usmjereni, a neznanje i primitivizam „Ja tijelo“, konačno mora biti razotkriveno jedinom istinom. Duhovna bića u ničemu ne žure, i koliko god se neprobuđeni ponašaju neprimjereno vlastitoj spiritualnoj prirodi, učinit će sve i preko ljubavi privlačiti pažnju, buditi ljubaznost neprosvjećenih, ukazujući im na potrebu potpune odgovornosti za opće ljudsko neznanje.

Sve ono što vas muči i stvara nezadovoljstvo u životu, upravo dolazi od tijela, osjećanja, površinskih misli, ega i uma. Tu kraja nema izmišljotinama, emotivnom reagiranju, izmišljanju straha i svih mogućih bolesti. Na duhovnom planu ništa od toga ne postoji.

A što je duhovni plan?

Tijekom dana odvojite za sebe pet minuta i propratite duhovnu proceduru. Najprije se pitajte „Tko sam“. Imajte mir, pratite dah, vodite u mislima princip „Ja jesam“ duboko u sebe, sve dok ne osjetite radost. Osjetite da „Ja jesam“ jedino postoji u vama, u vidu beskrajnog čistog prostora. Ako se više puta u toku dana možete staviti u duhovnu proceduru, vaše osvješćivanje će biti prošireno i podignuto na višu razinu uvida, istine i duhovne stvarnosti. Kad god vam nešto ne ide, pomognite se principom „Ja jesam“. Alkemija odmah djeluje. Na taj jednostavan način možete kontrolirati svako osjećanje, svaku emociju, strast, slabost i bolest. Uvođenjem Božanstva u sebe, vi više niste ono mlohavo ništavno tijelo.

Možda ste ovoga trenutka gladni, bolesni, trebate novac, možda sex ili slaviti rođendan?

Sve to govori o fizičkoj potrebi tijela. Imajte na umu da ste vi najprije duša, a onda tijelo. Idite tim redom rješavanja problema i stvaranja uvida. Nemojte ništa raditi površno, neodgovorno, nepromišljeno, bez stvarne potrebe, bez vaše mogućnosti i prave odlučnosti. Sve što radite u životu vođeni emocijama, morate znati da nije u duhu istine, i time dovodite u pitanje mnoge druge stvari, koje će se gomilati u jedinom prostoru bića, koji uvijek mora biti ispraznan i čim više čist.

Ako shvatite suštinu da ste najprije duša, onda iza toga slijedi jasan odgovor: duši je potrebna duhovna hrana u vidu ljubavi i ništa više. Sve drugo (hrana, strasti, itd.) vaše je neznanje i odgovornost za nezadovoljstvo.

Bilo što da želite ovoga trenutka uraditi, propustite tu ideju kroz duhovni filtar „Ja jesam“. Odgovor ćete dobiti u trenutku svijesti. Tako nećete činiti pogreške, niti živjeti u grijehu.

Tijelo je u svemu slijepo, ne budite ludi, i ne dozvolite osjećanjima i emocijama da vas vode kroz život. Upravljajte svjesno svojim bićem, zaista je jednostavno.

Slažem se da u pisanoj formi nije jednostavno razjasniti suptilne detalje duhovnosti, i zato se mnogi ne mogu vezati na jedinu istinu „Ja jesam“. Lakše im je slijediti osjećanja i fizičke potrebe tijela.

Ponavljam, tijelo je slijepo, u svemu odlučuje um, koji se ponaša u skladu sa vašim navikama i znanjem koje unosite u njega. Sve je to fizičko, fizičko, fizičko, slijepo i neistinito, koliko god vam se činilo stvarno. Preciznije, to jest stvarnost ali samo objektivna, relativna. Prava stvarnost je samo duhovna, koja je uvijek čista i neda se mijenjati zato što vi nemate pravo znanje.

Duhovni plan je istina, svijest i beskrajna sloboda. To je jedina svjetlost.

Fizički plan je samo sjena koju moramo osvijetliti. Jednostavno je, princip „Ja jesam“ i alkemija počinje. Imajte mir i promatrajte čaroliju. Budite čim više oslobođeni besmislenih, nejasnih i mračnih potreba tijela. Rasvijetlite svoje misli do kraja. Povedite ih preko „Ja jesam“ u dubinu čistog prostora bića. Tamo ih čeka istina, koja će ih lako smiriti.

Emotivni ljudi uopće nemaju smisla prepoznati duhovnu stvarnost. Toliko su zavedeni maskom ega, moralom, nebitnim znanjem o materiji, i jednostavno drhte u svakom pogledu. Kako može netko biti normalan i prirodan ako drhti, ako nije u stanju imati mir?

Većina ljudi se gubi u moru kopliciranog života, i prosto im je neshvatljiva jednostavnost principa „Ja jesam“. Sistem vrednovanja života vide kroz materijalno bogatstvo.

Individualna je stvar svakog pojedinca hoće li probuditi svijest do kraja ili ne, da li se želi služiti istinom, ljubavi i živjeti oslobođen svega, ili će tavoriti u neizvjesnosti svog neznanja.

Trud i napor koji ulažem u rasvjetljavanju istine o Duhu, samo je refleksija koja mi se u svijesti javlja u vidu beskrajne ljubavi i potpune odgovornosti za sve one koji ovoga trenutka nisu u stanju prepoznati vlastitu prirodu, nego se u svemu identificiraju sa prolaznim tijelom, imenom, poslom, novcem, društvom, moralom, religijom itd. Sve to radim sa lakoćom koja izvire iz ljubavi i najšireg uvida. Osvjetljavajući druge, činim osvjetljenim čitav prostor oko sebe. Nije dovoljno da moja kuća bude osvjetljena, a sve druge kuće u ulici mračne.

Nedovoljnim promišljanjem, vi zapravo, niste u stanju prepoznati najdublja osjećanja ljudi. Vi ignorirate ljude, namećete vlastite stavove, želite da vas drugi slušaju, a upravo živite u neznanju, bez ljubavi prema sebi i drugima, i to je vidljivo. U emotivnom reagiranju nema milosti, i naklonost prema pravim vrijednostima. Tu se javlja sebičnost i sve negativnosti ponašanja.

Dubljim promišljanjem princip „Ja jesam“ morate učiniti jasnim u ljubavnom činjenju u srcu, a ne poistovjećivati se sa tijelom i materijalnim. Besmisleno je oslanjati se na fizički doživljaj kada postoji spiritualna mogućnost.

Učinite sve da se princip „Ja jesam“ rodi u vama, jer je to jedini put koji cjelu stvar, na roditeljski način, čini jasnom, ljubavnom, istinitom, svjesnom, odgovornom. Svi znamo da neodgovorna mladež, bahatog ponašanja, odjednom postaju odgovorni ljudi kada izrode djecu. To je prirodni fenomen, i božanska stvarnost. Time iskazuju zrelost duhovnog sjemena.

Da li ćete u svakom trenutku biti raspoložni, poletni, zdravi, u ljubavi, ili mrzovoljni, bolesni, jadni i nikakvi, ovisi o najjednostavnijem duhovnom principu „Ja jesam“, na najjednostavniji način, koliko ste toga svjesni.

„Ja jesam“ je mantra koja se izravno pretače u svijest.


SUBJEKT SVIJESTI

Sjedim, malo sam se zamislio, i pitam se „Tko sam“. Dugo vremena razmišljam o tom pitanju, ali nikako krenuti prema suštini samospoznaje. Obzirom da nemam odgovor na to pitanje, vjerojatno nikada nisam tako dublje promišljao. Čini se, ovoga puta biti ću uspješniji. Kaže se, u svakom pitanju postoji pravi odgovor, samo moraš o tome dublje promisliti.

Nešto tu nedostaje. Imam tijelo, ime, prezime, OIB, JMBG, obitelj, djecu, bračnog druga, posao, obrazovanje, državu, prirodu, svijet, zapravo sve imam, a i pak postavljam pitanje „Tko sam“. Znači neko veće čudo postoji u vezi moga bića koje moram istražiti do kraja.

U spoznaji sebe vidim jedno rješenje, u vidu puta, dvije krajnosti, koje se stapaju u Jedno (nekakvu cjelinu svega). Ako odaberem početnu točku za razmišljanje, onda to može biti bilo koja točka na tom putu. Svejedno je, krug je u pitanju. Ako se razmjerno udaljim i bolje pogledam vidjet ću cjeli svijet kao Jedno, a unutar toga svijeta i moju malenkost, stvorenu iz sjemena. Što se sjemena tiče nisam pravi stručnjak za biokemiju, onda ću ipak razmišljati sa ove druge strane krajnosti, od cjeline svijeta.

Kada isključim u svojim mislima fizičko tijelo, onda mi se javlja misao da „Ja jesam“, samo komadić nekakvog prostora, unutar svekolikog prostora svijeta. Sad je već lakše razmišljati. Ne moram razbijati glavu oko beskrajnih fizičkih mogućnosti, nego ću se samo baviti pitanjem prostora.

Prvo što mi pada na um jest da je prostor moga bića topao. Odmah se dalje pitam, odakle toplina u mom tijelu? Ono što znam o sebi jest da sam od krvi i mesa, ali kako to meso može zračiti toplinu? Odgovor na to pitanje je ipak jednostavan, toplina dolazi od Sunca, a kada nema njega, ugrijem se odjećom, vatrom u sobi, ili toplom hranom.

Imam osjećaj da ću ovoga puta zaista otkriti „Tko sam“.

I dalje odbacujem tijelo u otkrivanju sebe, i jedino razmišljam o suštini prostora. Što bi to moglo biti što ispunjuje prostor u kome se ne vidi ništa. Zapravo, ništa ne vidim, ali ipak osjećam toplinu tog prostora. To znači ipak nešto mogu spoznati preko osjetila. Ali, to što osjećam toplinu, jest ugodno, samo je prilično nejasno. Moram dublje, dublje promišljati. Sunce mi je daleko, previše sija, ne mogu gledati u njega. Vatra u peći je jednako prejaka, ne mogu se koncentrirati na suštinu plamena. Moram uzeti svijeću, to je ipak vatra, svjetlost i toplina, a ipak je mogu izbliza promatrati i razmišljati što se zapravo sa njom dešava. Valjda je to slično sa mojoj vatrom u tijelu?

Moju toplinu u tijelu ne vidim, a plamen svijeće vidim. To znači da je nekakva energija u tijelu mnogo rijeđa od gustog plamena obične svijeće. Taj plamen od svijeće postoji jer se odvija proces sagorjevanja voska svijeće uz pomoć kisika iz zraka. Zanima me što je sa nevidljivom toplinom koja odlazi u etar iznad svijeće? Mislim da je to pravo pitanje, i mislim da je nešto slično i u mojoj vatri tijela. Nemam neko posebno mišljenje o toj stvari, prosto bih je nazvao nevidljivo čudo ili Duh.

Sve dok sam ovo razmišljao, sve više osjećam nekakvu lakoću u sebi. Čini mi se kao da gubim tijelo, i ostaje mi samo osjećaj balona koji može lako letjeti, baš kao Duh. Sve to jest nevidljivo, ali sam potpuno svjestan onoga što osjećam. Ako na trenutak pogledam u moje ruke, nestaje mi čarolija o Duhu, nekako se na brzinu izgubi.

Moram sebi postaviti pitanje: da li sam ovoga trenutka lud, kada moram razmišljati o Duhu, jer, vjerojatno, nitko drugi ne razmišlja na ovaj način. Ljudi sve vide, čuju, dodiruju, imaju osjetila i osjećanja, pa to im je dovoljno za život. To je točno, ali je čarolija od dubljeg promišljanja zaista fantastična, u smislu nekakvog oslobođenja od same glomaznosti prilično krutog tijela. Lepršave misli i tijelo uopće nisu usklađene. One lete na sve strane svijeta, a tijelo, kao vreća mesa, stoji bespomoćno, jer nema što osjećati ovoga trenutka. Tijelo je zaista glupo, i jedino reagira kada je nečim izazvano iz vanjskog svijeta. Da li je to bljesak nekog svjetla, vjetar, miris parfema, neka hrana, glazba, ili bilo što drugo materijalno?

Ovdje moram duboko promisliti. Tijelo jedino osjeća, a „Ja jesam“ misli. To što tijelo osjeća, JA mmogu zamisliti i bez osjećanja. Mnogo više promišljam od onoga što mogu napisati u tekstu ove priče. Zato ću se baviti samo ključnim detaljima, koji će rasvjetliti cjelu stvar. Kako sam počeo priču, na kraju može biti cjela knjiga. Toliko je sve bitno u rasvjetljavanju istine o ljudskom biću, njegovom tijelu i neprobuđenoj svijesti o čaroliji Duha, suštine svijeta.

Obzirom da je moje tijelo cjelina nečega (duše i tijela), nije dovoljno imati jasnu viziju života „Ja jesam“ - samo u glavi, nego ta svijest mora biti proširena na cjelo biće, točnije, do svake stanice tijela, jer su one krajnost koje život znače.

Sve dok ovo razmišljam, primjetio sam da se disanje produbljuje, smirenije je, a također, u grudima osjećam mir srca. Ova čarolija dubljeg promišljanja zaista efektno popravlja moje raspoloženje, nekako me obuzima radost. Imam volju non stop razmišljati o čaroliji. Naravno, za danas imam i drugih poslova, ali mi je razmišljanje o čaroliji mnogo draže. Toliko sam se zaneo razmišljanjem, i zaboravio sam ručati. Imam osjećaj, taj Duh u meni, sadrži upravo sve ono što mi treba. To sam najprije shvatio, kada se pojavila radost od promišljanja. U suštini uvijek nešto razmišljam, ali ovoga puta se radi o potpuno usmjerenom razmišljanju o prostoru, o čaroliji, o nečemu što me posebno ispunjava i raduje. Sva moja dosadašnja razmišljanja bila su inicirana osjećanjima, nekakvim potrebama tijela, obitelji, posla, i svega ostalog materijalnog. Ova duhovna čarolija je zaista pravo zadovoljstvo, koje moram istražiti do kraja.

Poznato mi je kako ljudi na Istoku tradicionalno meditiraju, i mislim da sam danas i ja meditirao, kada sam toliko duboko mogao promišljati o nevidljivom čudu, i uspio probuditi svijest i radost od iskustva čarolije. Nikada do sada nisam imao toliku volju i poletnost. Ovo je zaista posebno osjećanje snage, koja me drži kao da vibriram u zraku. Toliko sam se predao čaroliji nepoznatog Duha, mislim da sam je već potpuno zavolio.

Misli ne miruju, pokušavam ih usmjeriti prema čaroliji Duha, jer jedino na taj način osjećam svijest i ono „Ja jesam“. Dok krenem misliti nešto drugo, materijalno, čarolija mi se gubi, sve mi postaje manje jasno. Kao da me hvata blaga nesvjestica, od beskrajnih gluposti materijalne prirode koje smo sami uzročili, ukupnim ponašanjem i neznanjem.

Primjetio sam, misli uvijek idu na onu stranu gdje nešto nije u redu, gdje postoji problem, gdje je nesklad, gdje se uzburkala energija. Ako JA ovoga trenutka mogu uživati u dubljem promišljanju o čaroliji Duha, ako sam od toga radostan i osjećam ljubav, pitam se zašto i drugi ljudi ne bi mogli to isto? Jedino mir i vođena misao čini širinu uvida u beskrajni prostor Duha.

Imam osjećaj da smo Duh i JA, kao u ogledalu. Sve dok sam miran i upravljam svojim mislima, sve dok ih usmjeravam ka Duhu, od njega se odbija refleksija koju doživljavam kao čistu svijest. U tom trenutku sve mi je lako, izvjesno, istinito, mirno, slobodno, ljubavno.

Ovo usmjereno promišljanje (kontemplacija), zaista je očaravajuće, možda me može odvesti u nekakav trans. Međutim, svijest mi se sve više produbljuje i apsolutno se ne bojim tog propadanja. Ništa u tom razmišljanju nije neizvjesno, a potvrdu dobivam kroz radost u srcu. Naravno, naiđem na neki čvor u mislima, vjerojatno što se prvi put u životu susrećem sa takvim iskustvom vlastite dubine duhovnog prostora.

Najveće zadovoljstvo od svega ovoga jest osjećaj slobode, beskrajne širine svijesti, kao da sam rastopljen u oceanu svijeta, i svu njegovu snagu dobijam u trenutku.

Ovo dubinsko osjećanje čarolije ne može se riječima opisati. Sada sam svjestan koliko su ljudi jadni, brinući za svoja tijela, posao, novac i sve ostalo materijalno.

Ljudi moji, nisam sanjao, zaista je u meni prava svijest i olakšanje koje sam prvi put mogao spoznati. Naravno, imao sam u djetinjstvu sličnih trenutaka, ali nisam imao pojma što bi to moglo biti. Od sada pa ubuduće svjesno mogu ulaziti u dublje promišljanje, u prostor Duha, gdje dobijem sve što mi je za život potrebno.

Kada budem ovo pričao bliskim ljudima, bojim se neće me shvatiti, reći će da sam možda odlijepio. Valjda će primjetiti u mom ponašanju posebno ushićenje, a ne tugu koju može imati bolesnik? Primjetna je razlika kada je netko lud od ljubavi, i kada je netko lud zbog mentalnog poremećaja. Velika ljubav nikada ne može naškoditi, baš kao velika čistoća zraka, kisika i ozona. Mnogi imaju pogrešno mišljenje i kažu netko pati zbog ljubavi. To nije istina. Prava ljubav je mir, milost, radost, istina, svijest i olakšanje od svega.

Primjećujem, dok mislim o Duhu, obuzima me prijatna toplina. Skrenem li sa tog puta promišljanja, nailazim na more nejasnih misli vezanih za razne materijalne probleme, i odmah se hladim od prstiju prema tijelu.

Imam uvjerenje i spoznaju da moj dah, vođene misli i čista svijest vodi čaroliju Duha, bolje rečeno, čista svijest osvjetljava istinu o Duhu, jer on ne dolazi niodkuda, on je uvijek tu u meni, jer ispunjava svaku točkicu beskrajnog prostora svijeta. U odnosu na svijest, tijelo se mijenja kao kameleon, mijenjajući boju, u ovisnosti od fizičke topline i energije. Kada bi netko mogao promatrati moju auru, imao bi svašta vidjeti, a to sve dolazi od misli i svijesti.

I dalje mislim o Duhu, prisutna je prijatna toplina i radost. Jednako tako, između radosti i lošeg osjećanja, uvideo sam, jedino me dijeli svijest.

Siguran sam u meni postoji sve: tijelo, krv, limfa, unutarnji organi i njihove funkcije, metabolizam, osjećanja, misli. Nekada mi je sve jasno, ali više puta to nije slučaj.

Proizilazi, Duh je čarolija svijeta, a svijest je čarolija tijela, lako se povezuju, jer je Duh sadržan u svijesti.

Posebno me raduje spoznaja, svijest nije energija i ništa materijalno.

Probao sam misliti o Duhu i misliti o problemima.

Između tih razmišljanja moje se raspoloženje mijenja u trenutku, a bukvalno ništa drugo nisam radio, jedino što sam mijenjao SUBJEKT SVIJESTI.

Razmišljajući o tijelu i materijalnom, obuzima me nemir, emocije, nejasnoća, bunilo, neizvjesnost, možda i strah. Nastavljam voditi misli prema Duhu, i raspoloženje se popravlja.

Definitivno zaključujem, SVIJEST, kao komadić prostora Duha, ispunjava moje tijelo, prostim vođenjem misli i praćenim dahom, dovodeći me u skladni odnos sa tijelom, srcem i vanjskim svijetom.

Sama afirmacija „Ja jesam“ može imati bezbroj mogućnosti, jer iza toga moram dodati objekt ili subjekt svijesti, kako bi misaoni tok išao dalje. Vođenim mislima „Ja jesam.... Duh“, sve u meni poprima suštinu Duha.

Eurekaaaaa!!!!!!

Proizilazi, „Ja jesam“ samo ono čemu usmjeravam svoju svijest, sada, u trenutku.

Prema tome, uvijek sam nečega svjestan (pišem, radim nešto), s tom razlikom što sam nekada identificiran sa tijelom i materijalnim, a rijetko sa svemoćnom čarolijom Duha.

Svijest je samo svijest, spiritualni dar. Pitanje je prema čemu je svijest usmjerena.

Ako smo previše svjesni objektivne (relativne, materijalne) stvarnosti, onda smo isključeni iz duhovnog života.

Usmjeravanjem svijesti ka Duhu, tijelo i materijalna priroda kao da nestaju.

Svijest je najsuptilniji prirodan žirokompas, koji nas savršeno orijentira u prostoru i linearnom vremenu, dok smo budni.

Najjednostavniji život je ljubav prema Božanstvu.

Povežite se ovoga trenutka, u mislima, preko afirmacije „Ja jesam“, sa Duhom (praznim prostorom u sebi), i možete odmah osjetiti radost od čuda čarolije u srcu. Učinite tu mantru jasnijom, i vaš uvid će biti širi i jasniji.

„Ja jesam ..... Duh“, ne smije biti napor, nego istinsko prožimanje u srcu.

Suština samospoznaje tiče se navikavanja uma na sveprisutnost, i jednostavnost usmjeravanja svijesti ka Duhu, s ciljem buđenja osjećaja da se uvijek radi o jednom prostoru svijeta, iz koga se često puta izdvajamo, vezujući se za tijelo i materiju.

Podvojena svijest (dvojnost ili dualizam), vodi me u strah, gdje sve doživljavam nejasno i konfuzno.

Sama svijest je iznad tijela, materijalnog i iznad energije. Ona je čista duhovna poveznica slijepog tijela i beskrajne moći Duha, nama bliske ljubavi prema božanskoj milosti.

Više nemam nejasnih misli, jer sam ih izveo u čist osvjetljen prostor ISTINE, iza koje ne postoji ništa drugo, nego Duh.

Naravno, moram još mnogo toga naučiti i posložiti u mislima, kako bi moja usredotočenost s lakoćom bila povezana sa Duhom.

Radujem se što ništa posebno ne morm raditi, nikuda ne moram ići, ne moram biti nitko poseban.

„Ja jesam .... Duh“, kako je to moćno osjećanje u meni.

Iz stječenog iskustva vjerujem, vodit će me čarolija Duha. Sve će se samo pojaviti u mojoj svijesti; da li moram jesti, raditi, brinuti za nešto. Kroz svijest sam otkrio Duh u sebi, osvjetlio ga istinom, radostan sam što ga bezuvjetno volim, i siguran sam da će mi u svemu pomoći.

Moja pažnja, ljubaznost i potpuna odgovornost, biti će usmjerena mislima ka istini o Duhu.

Prioritet moje svijesti će biti duhovni sadržaj.

Imajući svijest o čistom duhovnom prostoru tijela, moj život će zasigurno biti ispunjen.

Sve drugo je stvar vlastitog izbora, kako se kaže slobodne volje, u ovisnosti prema kom subjektu ću usmjeriti svijest.

Po pitanju svijesti ništa nije sporno, to je božanska nota, i uvijek je prisutna na nekoj razini prosuđivanja. Njome se služimo trenutačno. Problem dolazi od tijela (osjećanja, misli, ega, i uma), koji se grčevito bore privući svijest.

Pokazalo se da je najjednostavniji način života kada se svjest usmjeri na ljubav prema Božanstvu.

Duhovno znanje je veoma značajno za jednostavno upravljanje mentalnim i duhovnim sadržajem.

Pođimo od spavanja, gdje je svijest prisutna u vidu elementarnog disanja.

Dječija svijest jest ego.

Svijest odraslih i zrelijih osoba jest um.

Puna duhovna svijest je povezana preko apsolutne istine sa apsolutnom svijesti i hramom Duha.

Svaka svijest ima određenu snagu, koja se prenosi vibracijom energije, i njome osvjetljavamo neki objekt ili subjekt promatranja.

Zanimljivost svijesti je u tome što nemam potrebe ništa popravljati po pitanju svijesti, jer je ona duhovne kategorije, već moram osvješćivati tijelo i um, da bih mogao upravljati mislima.


SEX

Rijetko ljudi koriste sex na pravi način, i uglavnom se zbog toga stide, gurajući ga u vječiti tabu.

Ako želimo čovjeka duhovno uzdignuti i probuditi svijest na višu duhovnu razinu, moramo imati znanje kako se to radi.

Sama svijest se tiče Božanstva i najdubljih osjećanja, nešto što nadilazi površinska osjećanja, misli, ego i um.

U čemu možemo pronaći najdublja osjećanja, kod duhovnog tragača, početnika?

Zasigurno se radi o seksualnosti, jer se kroz nju, pojedinac, na fizički način, najdublje može približiti Božanstvu, ljubavi, svijesti i istini.

Nameće se pitanje, što je u tome nenormalno, i zbog čega pojedinac skriva svoju seksualnost?

Kod svih životinjskih vrsta, sexualnost je u funkciji prirodnog produžetka vrste. Životinje su stalno seksualno spremne, ali to koriste samo kod parenja.

Čovjek je izuzetak u svemu, naravno i u svojoj seksualnosti.

Jedino djeca do puberteta imaju prirodan - božanski odnos prema svojoj seksualnosti, ali to nije ni najmanje slučajno. Djeca se time brane, i seksualnu kušnju ne dovode u pitanje prije fizičke zrelosti (poslije puberteta i socijalne podobnosti).

Nema sumnje, seksualnost je najprirodnija stvar, jedino je pitanje kako je izvući iz prljavog veša, i učiniti je životno i duhovno svrsishodnom. Pri tome moramo imati u vidu činjenicu da seksualnost i sex nisu ista stvar. Seksualnost je čovjeku veoma značajna u svakom pogledu, i može ga uzdignuti do prosvjetljenja (kroz Tantru). Na drugoj strani, sex je nešto krivo postavljeno, u odnosu muškarca i žene.

Sex spada u sva fizička i strastvena pretjerivanja čovjeka.

U duhovnosti, kroz prizmu sexa nazire se mogućnost buđenja ljubavi, i to je jedino dobro, zbog čega ga svi ljudi na svijetu vole. Prava je šteta ako se iz svakog sexa ne izrodi ljubav, jer suština svijeta nije u tome da na planetu bude toliko ljudi koji neće imati što jesti, nego osloboditi Duh iz svega materijalnog.

Ljudi su izuzetno svjesni svojih poroka (sex, novac, alkohol, droga, pretjerivanaje u hrani, pohlepa), zato vješto izbjegavaju svaku priču o svojim tjelesnim slabostima.

Na drugoj strani, ljudi otvorenog srca, puni ljubavi, slobodno se osjećaju u svemu, pa i u sexu.

U objektivnoj, relativnoj i materijalnoj prirodi, postoji bezbroj devijacija gdje nije poštivan kozmički red, međutim, većinu pogrešaka nazivamo greškom prirode.

Sve ono što je djelo čovjeka spada u neznanje, neprobuđenu duhovnu svijest, nedostatak ljubavi prema Božanstvu, neprihvaćanje apsolutne istine i slobode, i konačno, nesvjesno ljudsko nadmudrivanje sa svemoćnim Duhom.


REALNOST KREIRAMO SAMI

Na duhovnom planu ništa nije materijalno, niti energija. Zato se ne moramo mislima opterećivati u vezi sjećanja, ili bilo čega drugog. Tu ne postoji želja, jer je duhovni plan upravo SADA, gdje već imamo sve. U vezi sa tim moramo odbaciti svaku iluziju, svaku želju, i umjesto toga zamisliti kao da je već prisutno. Zbog toga kažemo, na nirvanskoj razini vrijeme ne postoji, jer je sve vječno.

Svakom željom, nadom i očekivanjem, upravo u mislima kreiramo realnost, koja nas veoma uzbuđuje. Mi to činimo stalno. Naše su misli u tom slučaju okrenute vanjskom svijetu (koji će ispuniti želju). A takvih želja ima bezbroj, upravo onoliko koliko smo slabi prema materijalnim izazovima (hrani, novcu, sexu i dr.).

Ako u vezi neke želje dublje promislimo, time što ćemo misli usmjeriti u suprotnom smjeru, prema našoj unutarnjoj dubini, dolazimo do istine gdje misli nemaju nikakav značaj, a želja, kao objekt razmišljanja, kao da je već tu - ispunjena.

Kontemplacijom (usmjerenim mislima), naš um postaje prilagodljiv u trenutku, različitim razinama zamišljene realnosti.

Na taj način svaku projekciju subjektivne duhovne stvarnosti možemo imati SADA. Takvim ponašanjem lako sebe dovodimo u stanje mira, prazne glave i uvida gdje se prijatno osjećamo.

Trening kontemplacije će nas dovesti do stanja kada možemo svaku želju, mislima odvesti u prostor istine, gdje će ona biti analizirana, ogoljena i rastopljena, na način da je vidimo sada u ovom trenutku duhovne stvarnosti. To nije iluzija, nego spiritualna mogućnost. Zid istine koji čuva hram Duha je blještava svjetlost nevjerojatne jačine u koju ne možemo gledati, čak ni trećim okom. Takva svjetlost (poput najjačeg prirodnog lasera), rastapa vibraciju energije, prevodeći je u apsolutno stanje - Duh.

Sa istinom prestaje iluzija, koja nam neda mira u mislima.

U objektivnoj stvarnosti idemo za tim da sve doživimo osjetilima.

Na višim duhovnim razinama sve je slično, samo što smo materijalnu stvarnost zamijenili duhovnom., i time postigli savršenu čistoću života.

Često puta dopuštamo da vanjski svijet kontrolira naš unutarnji svijet. To moramo preokrenuti. Naše misli diktiraju šta ćemo privući. Moramo dopustiti da naš unutarnji svijet pokreće naš vanjski svijet.

Moramo u potpunosti poništiti realnost koju imamo, čak i da ne mislimo o njoj kao o realnosti, niti kao o nečemu što ne želimo, već kao o iluziji - i da u potpunosti kreiramo realnost koju želimo, najprije u imaginaciji ali tako kao da je ona jedina realnost ovdje i sada; nikako kao nešto što je zamišljeno i što će tek doći i što mi "privlačimo".

Nikako ne smijemo "mijenjati stvari" i boriti se protiv nečega što ne želimo, tako što ćemo "privlačiti ono što želimo". Time još više dajemo značaj realnosti koju ne želimo, i na taj način je držimo i dalje. Ovdje samo privlačimo, ništa ne odbijamo.

Duhovna razina je prostor apsolutne svijesti, istine i slobode. Prostorno promatrano na modelu holograma svijeta, Duh je iznad metafizičke realnosti energije. Duhovnost nas upravo uzdiže u prostor gdje možemo imati mir, i bez svekolike pomoći Duha. Zato se to i kaže: oslobađanje Duha.

Iz svega proizilazi da nam Duh u svemu pomaže, a da toga nismo dovoljno svjesni. Tek onda kada oslobodimo Duh, ulazimo u stanje mira (potpune bespomoćnosti, u vidu blaženstva).

Svakako je umiranje najbolji primjer, gdje se kreacija bića potpuno razlaže i oslobađa Duh. Tijelo se razlaže poluraspadom tvari (prelazi u neki novi oblik), a duša, u ovisnosti da li je ispunila zadaću, ili će ponovo inkarnirati, ili će otići u vječni mir, rastopljena od svjetlosti istine, i postati Duh.

Nikada u životu ne moramo patiti zbog neispunjenih želja, ne moramo biti pohlepni, kad već imamo spiritualne sposobnosti, sa kojima budimo svijest o svakoj zamišljenoj realnosti, kao refleksiji beskrajne pomoći Duha.

U ovim riječima je sve sadržano, no da li će svima biti jasno?

Ništa fizičko se ne može porediti sa energijom.

Energija se ne može porediti sa apsolutnim stanjem - Duhom.

Obzirom da smo materijalizirano biće, pripadamo svim razinama stvarnost: fizičkom tijelu, energiji i Božanstvu. Od nas se traži sklad i mir, jednostavnim usklađenjem fizičkog, mentalnog i duhovnog aspekta.

Zajednička razina ili prostor odakle je moguće biti prisutan u svim aspektima života jest astralna razina srca (četvrta čakra), u kojoj pjeva ljubav. Ali, to je samo početak duhovnosti. Sve drugo moramo sami istražiti kroz vlastitu samospoznaju.

Ne smijemo se odupirati ničemu, pa i željama. Dopustimo umu neka kreira želju, koju ćemo mislima propratiti do istine, gdje će se pokazati da li je želja opravdana ili nije.

U našim životima biti će mnogo neostvarenih želja i beskrajnih misli.

Prisustvom u dahu dobijamo mir i svaka će misao ipak biti spržena, a time nestaju i želje, ali zato počinje meditacija.

Oko nas sve izgleda materijalizirano, sumorno, bez nade. Ljudi su daleko od ljubavi, i sve nam je teže biti pažljiv, ljubazan i odgovoran. Onaj tko se u tom kaosu sjeti prisutnosti Duha, udahne duboko i dublje promisli, biti će trenutačno oslobođen svih mučenja u mislima.

Iz naše prostorvrijeme perspektive, čak ni nebo ne obećava. Često puta je magla, oblačno i tama od noći. No, ako malo dublje promislimo, iza noći sviće jutro, iznad oblaka je nebo čisto, a magla se raziđe kada u prostor bude svjetlosti i topline.

Nije praktično izjedati sebe zbog neostvarene želje. Umjesto toga želju moramo povesti u visine čistog prostora, pa neka ona sama odluči da li je prava ili nije. Ako nije prava, uplašit će se vidsine i istine i odustati na pola puta.

Ne smijemo dozvoliti stišavanje misli, nego im dozvoliti da se izraze do kraja, jedino tako će nestati napetost i biti mir u kući (tijelu). Misao je uvijek nečim izazvana, i to se mora rasvijetliti do kraja.

Neprijatan je osjećaj prostora i protoka linearnog vremena, i zato je važno imati jasne i mirne misli. Ako niste u stanju sebe smiriti u mislima, imat ćete pravi ringišpil u glavi.

Kod svakog fizičkog zadovoljstva, nedostaje duhovna dimenzija (i životinje se fizički zadovoljavaju), jer je tijelo u suštini slijepo, i cjelu stvar možemo popraviti, ako je rasvjetlimo do kraja. Fizička zadovoljstva niti obećavaju, niti ispunjavaju čovjeka, jedino ga dovode u stanja iluzije.

Stranica 7 od 15 Sve stranice