PROVJERA LJUBAVI

Svatko se često pita da li je dovoljno voljen od drage osobe, prijatelja, bračnog druga.

Ljubav je duhovna kategorija, dolazi od svijesti, svjetlosti istine i Božanstva. Predstavlja osobnu razinu do koje mjere je pojedinac spoznao svoju prirodu, istinu i svijet u kome živi. Koliko je probudio duhovne znanje kroz svijest.

Pokazatelj ljubavi je radost, volja i mir u srcu. Ljubav je lako vidljiva u drugome.

Između roditelja i djece postoji bezuvjetna ljubav, dok je u drugim odnosima ljubav manje izražena, ili uopće nije probuđena.

Preko ljubavi, u svakom trenutku možete znati koliko je vaš život istinit, koliko ste prisutni u sebi, koliko ste pažljivi i ljubazni prema drugim ljudima i svijetu.

Kroz evoluciju ljubav je usavršena do Božanstva, i jedino za nju znamo.

Život se može odvijati bez ljubavi, i to je sve češći slučaj kod ljudi, ali na taj način život je nejasan, neistinit, bez volje, radosti i zadovoljstva.

Partneri u braku često puta razmišljaju koliko je partner ljubavno orijentiran prema njima. Neki idu provjeravati ljubav partnera kroz sex. Sve to nije potrebno, jer je ljubav isključivo osobna razina svijesti čovjeka o Božanstvu. Čovjek bez ljubavi živi na nižim razinama postojanja, na fizičkom i mentalnom planu, zaboravljajući ono najvažnije, duhovni život.

Našu svijest, vjerodostojnost, naklonost Božanstvu, jedino možemo izraziti preko ljubavi, zbog toga je ona najznačajnija čovjeku za uređivanje odnosa. Ne možemo u drugoj osobi prepoznat vibraciju energije, ali ljubav, svakako, možemo. Ljubav nam pokazuje stanje bića u cjelini.

Svi oni koji ne žive u ljubavi sami su sebi uskratili najveće zadovoljstvo na svijetu, jer se ljubav ne kupuje, niti se prima od drugih. Ljubav se pokreće u sebi, kroz svijest, dobrotu i poštivanje istine i Božanstva.

Moramo shvatiti suštinu ljubavi, na primjeru kada as svi vole a vi to ne osjećate niti prepoznajete. Znači, nije u pitanju njihova ljubav, nego vaša, koju još niste probudili.

Velika je greška svakog pojedinca ako ne živi u ljubavi, jer se postavlja pitanje u čemu može živjeti izvan ljubavi. Ljubav je primjerena čovjeku, ona spaja ljude, ne vodi ka podjelama, već usmjerava svako biće ka istini, svijesti, svjetlosti i Božanstvu.

Život bez ljubavi je promašen.


SUŠTINA DUHA JE U SVIJESTI

Svijest se pokreće između dvije krajnosti, nečistog tijela - fizički aspekt, i Duha, Apsoluta - duhovni aspekt. Između ove dvije krajnosti vibrira energija, najrazličitijim gustinama, sa tendencijom pročišćenja do razine vibracije svjetlosti. Trenutak kada energija dobije najsuptilniju vibraciju, i najveće gustinu, pojavi se bljesak svjetlosti. U ljudskom biću se taj efekat manifestira u vidu apsolutne istine.

Preko prizme svemoći Duha, u suštini sami sebi dajemo sve moći ovoga svijeta u probuđenoj svijesti, na savršen način preko mira i ljubavi, prema sebi i svijetu (prema Duhu). Svijest nije stvar površinskih osjećanja, nego najdubljih proživljavanja do razine tjelesnih stanica. Prihvaćajući Božanstvo, otvaramo sebi put svijesti i prosperiteta. Ali, istinu svakako moramo znati. Ništa nećete dobiti od Božanstva, ako ne shvatite suštinu toga. Ljudi ne osjećaju ljubav, jer je očekuju od drugih, a ne znaju da je ljubav stvar svijesti, istine i Duha.

Svijest izvire iz najdubljih osjećanja, i pripada vibraciji energije. Ta vibracija se želi osloboditi tijela i preko istine prosvijetliti. Tko ne promišlja o energiji, ne može probuditi najdublja osjećanja, istinu i ljubav.

Čovjek mora, kroz svijest, probuditi svo znanje svijeta, sadržano u vibraciji energije. Na taj način, kroz svijest, postaje najbogatiji na svijetu, jer bogatstvo nije posjedovanje, nego svijest i sloboda.

Ako je čovjek, preko svijesti, uspio približiti se vibraciji energije, svjetlosti i istini, te na kraju puta izmislio Duh, ne vidim razlog zašto ne bi imao miran život u radosti, ljubavi i slobodi.

U vječnost je jedino moguće ući u SADAŠNJEM TRENUTKU. Naličje života - smrt, vodi u inkarnaciju, na popravni ispit osvješćivanja, kroz ponovno rađanje i sve patnje.

Um bića, je slijepo vezan za ego, i preko njega ne možemo pratiti duhovnu senzaciju, iz prostog razloga što prati osjećanja i misli, površinski, bez moći prodiranja u suštinu. Zbog toga nam treba savršen mir, kako bi uplovili u suptilne razine vlastitog tijela.

Kroz vlastitu evoluciju, čovjek je morao izmisliti protokol za oslobađanje od tijela, u vidu zacrtanog Puta koji vodi od površine bića, prema najdubljim slojevima, sve do stanica tijela. Na tom putu su prosvjetljeni ljudi otkrili duhovne senzacije, koje su kasnije usavršili i pretočili u Božanstvo.

Mi, kao ljudi, znamo za prosvjetljene ljude, Buddhu i Isusa, znamo za njihove živote, patnje, stadanja i dobročinstva, ali znamo i za njihova prosvjetljenja. Umjesto da njihova iskustva i učenja prihvatimo kao najljepši poklon, mi i dalje ne razumijemo suštinu njihovog prosvjetljenja, jer ne živimo u duhu Božanstva, od koga nam ovisi izlazak iz mraka, oslobađanje od fizičke ovisnosti, straha od smrti i neizvjesnosti, život u istini, slobodi, ljubavi, radosti i prosperitetu.

Apsolut - Duh je čovjek izmislio, ali to je jedini način za osvješćivanje. Nije moguće duhovno putovanje u vlastitu dubinu bića, ako nemate viziju puta, jer su to dešavanja izvan materije. Prihvaćanjem Duha, mi otvaramo sebi put za vlastitu spoznaju i suštinu svijeta. Bez tog puta ne postoji način za svijest o istini, svjetlosti, vibraciji energije, slobodi i ljubavi. Svijest su naše duhovne oči preko kojih vidimo vibraciju svjetlosti, osjećamo najdublja osjećanja, upravljamo svjesno životom, ne plašimo se, imamo uvid i širinu pogleda na svijet, živimo u slobodi, i živimo koliko hoćemo. I ne samo to, preko Božanstva, svijesti, istine i ljubavi, naš život ima smisla u svemu, radosni smo i prosperitetna bića.

Nije normalno pripadati ljudskoj vrsti, a biti slijep, nesvjestan, agresivan, nepažljiv, neljubazan, nepodnošljiv sebi i okolišu.

Kada govorimo o Duhu, Apsolutu, Bogu, Božanstvu, svijesti, istini, slobodi i ljubavi, ne možemo to promatrati iz našeg kuta. To su suptilne stvari koje jedino imaju smisla kao cjelina, kao kreacija svijeta, kao univerzalna svijest, kao JEDNO. Na duhovnom planu ništa nije naše, jedino koristimo spiritualne sposobnosti, koje smo kroz evoluciju usavršili do svijesti.

Možemo reći, do sada smo živjeli u mraku, do razine ega i uma, u nesvjesnoj evoluciji.

Pojavom svijesti i prosvjetljenja, čovjek će zasigurno nastaviti vlastiti prosperitet i uploviti, preko svijesti, u novu svjesnu evoluciju. To su dugi procesi, koji se tiču čovječanstva, a ne samo sporadičnih slučajeva. Nikakva korist nije od Buddhe i Isusa, ako svi ne prosvjetlimo, kad-tad. Bili mi toga svjesni ili ne, čekaju nas porođajne muke, umiranja i inkarnacije, sve dok se ne prizovemo svijesti, i dok ne oslobodimo Duh (u biti to je oslobađanje duše i energije).

Osvješćivanje ljudi i čovječanstva je blokirano društvenim utjecajima, ideologijama, moralnim religijama, vladavinom moći, gdje su ljudi ovisni o društvu, nisu slobodni, bez čega ne mogu duhovno napredovati i probuditi svijest. Naravno, ako netko želi manipulirati vama, onda vješto koristi vaše slabosti koje proizilaze iz vaše nesvijesti. Kada je netko pri čistoj svijesti, ne možete mu reći da je crno-bijelo.

Danas živimo nekvalitetno, u strahu, u neznanju, u neizvjesnosti, ovisni u svemu kao mala djeca. Nikako da sazrimo kao ljudi, da se osvjestimo, da se oslonimo na vlastite mogućnosti, da možemo kontrolirati strasti i nagone, i da možemo upravljati životom. Zbog neprobuđene svijesti ne vidimo istinu, ne ponašamo se u duhu slobode, ljubavi i svjetlosti. Malo je danas pažljivih i ljubaznih. Sve više se plašimo pojedinaca koji pripadaju našoj vrsti, samo zato što imaju oblik čovjeka. Moramo biti svjesni, da ljudsko biće čine tri aspekta, fizički, mentalni i duhovni, ukomponirani u skladnu cjelinu. Bez toga čovjek je nejasan, kao strašilo. Divlje zvijeri nisu opasne jer ništa ne rade s predumišljajem. Čovjek manipulira u svemu.

Imamo stanje onih koji jedva spajaju kraj s krajem i onih koji svijest kupuju snagom moći i materijalnim bogatstvom. Sve više se osjeća nemoć filozofije, religija, obrazovanja, jer nisu na liniji Božanstva, bez čega nema ni svijesti pojedinca.

Nama upravljaju bogati ljudi, doživljavaju nas kao ovce, i smišljaju svakojake gadosti kako bi nas podčinili do kraja. Vjerojatno su spremni, jednog dana, ugušiti nas nekakvim sredstvom, da im ne bi proturiječili luđačke projekte za budućnost.

Na kozmičkom planu nema gubitaka, nema nesreće, nema sentimentalnosti. Jedino može patiti čovjek koji ima nedovoljno probuđenu svijest, niti je više na razini niže vrste, niti je prosvjetlio. Tako se i osjećamo - u prolazu.

Duhovni rast i osvješćivanje nije moguće ako sebe ne stavimo u kontekst idola, ako se ne posvetimo sebi, vlastitoj naravi i životu. Naši su idoli razni bjelosvjetski zabavljači, koje fanatično podržavamo. Sve ono što u nama jača emociju i nemir, sve nas više udaljava od mira i svijesti. Društveni prosperitet nije moguć dok se pojedinac ne izgradi, probudi i osvijesti, jer mir srca je moguć samo u pojedincu, a grupno, društveno srce ne postoji. Postoji društveni kaos, gdje se red održava nasiljem.

Ne smijem reći muka mi je od svega, jer je kozmoz vječita borba, vrtnja i porođajne muke svega na svijetu što nije na Putu prema svijesti, slobodi, svjetlosti od istine i Božanstvu. Sve to dolazi od vibracije energije, koja se u svemu skriva jer je nevjerojatno suptilna.

Za samospoznaju je potreban mir, bez emocija, bez utjecaja misli, čisto tijelo i uvid u vlastiti dah.

Društveno moralna religioznost i religioznost pojedinca u srcu, nemaju nikakvih dodirnih točaka. Kod moralne religioznosti javlja se strah da nikada nećemo pročistiti sebe do razine Duha, i to je dovoljan razlog za tapkanje u mjestu. Društvena religioznost je nametnuta i površinska. Mnogi se time služe zbog pomodarstva i društvene afirmacije.

Kod osobne religioznosti u biću i srcu, iskazujemo potpuni mir, predaju sebe, iza čega se javlja svijest, kao radost, ljubav, blagostanje. Osvješćivanje je vlastita volja i uvid.

Čemu sve, ako nismo svjesni prepoznati istinu života i svijeta? Uvijek previdimo glavnu stvar.

Još se moramo mučiti.


SLOBODA JE U ISTINI

Zbog istine nećete nikada zažaliti u životu. Ne postoji mogućnost gubitka zbog istine. Istina je jedino primjerena čovjeku i moramo pogledati gdje je ona u nama? Upravo je prostorno postavljena upravo tamo gdje vam je najpotrebnija. Kako se sve tiče vibracije čiste energije, naše tijelo ne bi bilo živo, bez najfinije životne sile (stvorena enerija od metabolizma hrane), jer stanice tijela ne mogu dobiti hranu u nečistom obliku, zbog toga što su i same veoma suptilne. Njihova veličina je reda suptilnosti vibracije energije svjetlosti.

Na taj način "obična" istina najviše doprinosi našoj vitalnosti, na najsuptilniji način. Svaki stres zbog laži u stanju je paralizirati cjelo tijelo i biće. Čovjek zbog laži može doživjeti šok. Naravno, sve što je čistije i jasnije, životno je učinkovitije. Tako je i sa istinom. I nju smo učinili relativnom, ali je najbolja kada je čista kao iskrica svjetlosti.

Mjerilo vašeg života biti će mirno srce, i kada zbog duše, volje, radosti, ljubavi, svijesti, slobode, i istine, ostavite lijepu sliku u ogledalu. Upravo će vaša slika u ogledalu biti trenutak vaše vječnosti, koju znalci sa lakoćom čitaju.

Budite danas svjesni, pažljivi i ljubazni, jer je svuda oko vas i u svemu energija sa njenom suptilnom vibracijom. Biti će najveći doprinos kozmičkom redu, ako od ovoga trenutka ostanete mirni, neka sve ide svojim tokom, samo promatrajte i ništa ne mijenjajte, jer sve ima svoju svrhu. Univerzalno znanje vas čini svjesnim preko volje, radosti i ljubavi. To znanje nisu knjige, nego svijest o dobroti, milosti i čarobnim iskricama svjetlosti, koje se jedino pojave od najčistije vibracije energije, pri prolazu kroz zid istine. Zauzmite mirno mjesto i uživajte u čaroliji. Duga se pojavi poslije kiše kada se pročisti zrak, a čovjek zrači svjetlom kada od istine, dobije jasnoću u sebi. Tijelo vam je rođenjem povjereno, u nadi da ćete biti svjesni i učiniti ga toplim, zdravim i prozračnim. Nemojte ostati vječiti dužnik vlastitom tijelu, zbog malo pažnje i ljubaznosti prema njemu. No, tijelo je prirodno ograničeno i slijepo, zato poštivajte svoju dušu i sve duše svijeta.

Da, za nekoga će biti napor razmišljati o suptilnim vibracijama energije, zato priđite toj stvari na zabavniji način. Svima je poznata priča o zlatnoj ribici. No, morate je najprije imati u malo vode na dlanu. Ispunit će vam svaku želju, jedino morate biti mirni, pažljivi, ljubazni prema njoj, i naravno, da znate što hoćete od života.


MUŠKA I ŽENSKA PRIRODA

Muškarac je bliži Duhu, a žena duši. Djeca od oca nasljeđuju duhovni aspekt, a od majke fizički izgled.

Oboje skupa čine lice i naličje, muško i žensko, cjelinu, i na duhovnoj razini su jedno.

Muškarci se prema tijelu i duši odnose površno, i duhovno se lakše uzdižu. Muškarac nije previše ovisan o ženskom tijelu, i može prihvatiti celibat.

Žena je jako vezana za dušu i tijelo.

Ženska radost je ravna svjetlosti, a to se uvijek dogodi kada joj muškarac, pažnjom, ljubaznošću, suptilno preko tijela, svojom prirodom, uvede svjetlost u njenu dubinu. Bez muškarca žena ne želi ići sama u dubinu.

Ponašanja muškarca i žene nisu slučajna, i njihove prirode su u direktnoj vezi unapređenjem ljudske vrste.

Prevelika želja za slobodom, ponekad kod muškarca, stvara privlačnost ka istom spolu. Ako žena nije zadovoljena od strane muškarca, kako zahtjeva njena priroda, postaje ljubomorna, razdražljiva, napeta, depresivna, bolesna, čak i agresivna. Slobodnija žena će rješenje potražiti u privlačnosti prema istom spolu. Muškarac također ima previše buba u glavi kada nije zadovoljen od strane žene, i od njega možemo očekivati svašta, samo ne svjesno ponašanje.

Takvo ponašanje muškarca i žene ne nailazi na odobravanje, što sve ukazuje na potrebu usmjeravanja ljudi ka univerzalnom znanju i svijesti.

Evolucija ima savršena rješenja za sve, i odnos muškarca i žene ne može biti na temelju društvene potrebe i moralne religioznosti, nego na temelju istine i svijesti.

Brak kao društvena institucija, u svemu je blokirao slobodno uređenje odnosa muškarca i žene. Zbog braka postoje najveći nesporazumi, koji za posljedicu imaju bolesne pojedince u društvu, i to od ovisnosti, ljubomore, i drugih bolesti, primjerene neslaganju bračnih partnera.

Vjerojatno je najveći problem bračne zajednice zbog neprihvaćanja slobodne seksualnosti od strane partnera. Malo ljudi zna da je seksualnost osobna stvar svakog čovjeka, oslobođena bračnih veza. Društvo nikada nije uređeno na temelju svijesti, jer ga ne bi ni bilo, i zbog toga svi imamo puno problema, na svim razinama života.

Ljubav, svijest i istina, kao preduvjeti prosperitetnog života, i sve ono što čovjeka čini radosnim, nikada ne smiju biti dovedeni u pitanje.

Odnos muškarca i žene uređen brakom, više ni vodu ne drži. Nikakav moral, niti religioznost ne pomažu, ako nema privlačnosti između muškara i žene.

Sve što vodi ka ljubavi, nikada ne može biti grijeh.

Preko svijesti je najlakše doći do istine, čime će muškarac i žena zaista biti radosni.


KRATKI DUHOVNI VODIČ

Kada OBJEKTIVNU SVIJEST (površinska osjećanja od osjetila i misli), usmjerimo ka dubljem promišljanju, u smislu što znači vanjski svijet na naš ukupni život, i kada krenemo umiriti sebe radi finog ritma srca i sklada sa dušom, zakoračili smo u duhovnost.

Cilj duhovnosti je sklad tijela i duše, preko mira, volje, radosti, zdravlja, ljubavi, istine, svijesti, svjetlosti i duha. Čovjek sa spiritualnim moćima ima neograničene mogućnosti kreiranja ideja, stvaranja i djelovanja, a sve to dobija putem učenja, obrazovanja, novih znanja i vlastitih uvjerenja. Na taj način njegov um postaje sam sebi nepodnošljiv, jer um tjera čovjeka na akciju, stvaranje „ljepše“ budućnosti, bogatstva, ispoljavanje moći kroz razna posjedovanja i društvenu afirmaciju. Na razini osjećanja, misli, ega i uma, čovjek još nije duhovno biće. Preko duhovnosti, jedino je moguće smiriti um i misli, a osjećanja kontrolirati sa lakoćom.

Na tjelesnoj razini čovjek osjeća misli, odlučuje i radi krajnje površinski, u ovisnosti od izazova iz vanjskog svijeta. Na taj način su moguće velike pogreške, jer nije bilo dubljeg promišljanja o postupcima i djelima.

Preko instituta dubljeg promišljanja (duhovnosti), slijepa osjećanja, munjevite misli i početna reakcija uma na dato stanje, postaje u svemu kontrolirana i mirna.

Kroz duhovnost učite živjeti i biti prisutni u sebi. Cjela kreacija svijeta služi samo vama, i niste opterećeni žurbom, brzopletošću, niskom razinom svijesti, bijesom.

Lijepa trodimenzionalna priroda čini objektivnu stvarnost, koja pobuđuje mnoga osjećanja, misli i strasti. Na duhovnoj razini ulazimo u višu dvodimenzionalnu stvarnost duše (energije), gdje je sve fascinantno i nikad viđeno u prirodi. Očaravajuće slike na ovoj razini duhovne stvarnosti, daje čovjeku jaku volju, snagu i svijest za dublja duhovna putovnja.

U najvišoj dimenziji stvarnosti, sve se pretvara u blistavu svjetlost istine i vječnosti.

Prvim korakom ka spoznaji sebe kroz najdublja osjećanja, postali ste duhovni tragač. Početni koraci duhovnog putovanja su nespretni, nesigurni, nejasni i početnički. Kako budete napredovali, pročišćavali sebe i oslobodili se vanjskih i tjelesnih utjecaja, cjela stvar će biti sve jasnija. Jasnoću viđenja suštine nazivamo UVID ili SVIJEST.

SVIJEST je beskrajna budnost i prisutnost u svakoj stanici tijela, u sadašnjem trenutku, da nas osjećanja, misli i um ne bi poveli u krivi smjer. Ono što reagiraju vaša osjetila i postupci u vezi unosa hrane, pića, i svega onoga što čini vašu strast, jedino vas mogu zadovoljiti površinski, a vašim stanicama takva zadovoljstva nisu potrebna, i od toga stanice ne dobivaju ono što im je potrebno - ČISTU ENERGIJU, sa najfinijom vibracijom svjetlosti.

Čovjek se najviše plaši zuba vremena, gubitka vitalnosti, mladosti, zdravlja, snage i života.

Upravo preko duhovnosti imate mogućnost napustiti vrijeme, prošlost (ego) i budućnost (um).

To ćete ostvariti preko prisutnosti u sebi, kontrole daha (dizanja i spuštanja stomaka), čime postajete sve više svjesni sebe. Od te svjesnosti ovisi konačna radost života.

U SADAŠNJEM TRENUTKU nemate linearno vrijeme, misli, ego i um su neaktivni, a u vašoj perceptivnoj stvarnosti imate najširi UVID u vidu beskonačne SVIJESTI. Na taj način munjevito prevodite objektivnu stvarnost tijela, na dvodimenzionalnu sliku duše i svjetlost istine i duha. Znači, običnim prisustvom u sebi i svjesnim promatranjem disanja, uzdižete sebe do najviših razina svijesti, mira i postojanja.

Mnogi povezuju duhovno sa beskrajnim putovanjima po galaksijama i svemiru. To nije točno, i duhovnost se jedino tiče putovanja u vašu dubinu do tjelesnih stanica. Preko UVIDA (apsolutne svijesti), automatski ste povezani sa cjelinom kreacije svijeta.

Drugo je pitanje što vam znanje o svemiru puno pomaže u sagledavanju vlastite stvarnosti. Koncept holograma je univerzalno znanje o svijetu, jer je u njega uključena svaka točkica svijeta (Duh).

Također, kruto se povlači granica između iluzije i istine, a u principu sve je neka razina stvarnosti, samo može biti nejasna, maglovita i materijalna, kao i najfinija stvarnost svjetlosti.

U duhovnosti sve mora biti najjednostavnije, najmirnije, najclovitije, najstvarnije i najsvjesnije. Duhovnost nikada ne smije biti napor i nejasnoća. Ona mora dati odgovor na svako stanje prosuđivanja, jer se jedino na taj način mogu kontrolirati osjećanja, misli i um.

Sva znanja visoko umnih ljudi čine potencijalnu opasnost za svaki vid vladavine moći, izbijanje ratnih sukoba i dovođenja civilizacije do uništenja.

Zato većina ne razumije štetne utjecaje društva, morala, religioznosti i obrazovanja.

Duhovnost je jedino moguća u sebi, u najdubljim osjećanjima, promišljanjima, miru i svijesti. Ne smije biti shvaćena kao nikakva nadmoć, nego najjednostavniji princip života, preko svijesti, istine i osvjetljenog puta.

Kada je u pitanju razina duše, onda se tu radi o ritmu srca, kopiranju duše u tijelo preko DNK. Svoju i tuđe duše jedino možemo poštivati preko ljubavi.

Zbog stvarnih potreba za mirom, slobodom svijesti, ljubavi, istinom i prosperitetom, duhovna bića su uvijek u misiji dobročinstva i ljubavi prema drugima. Pažljivi su i ljubazni u svemu. Kada njihova dobra namjera nije prihvaćena od drugih, vole biti sami.

Objektivna stvarnost, društvena orijentacija i dominacija, tiču se materijalne prirode, a duhovnost je put u samospoznaju, u vlastitu istinu (kao najdublju osvjetljenu stvarnost koja je spiritualno moguća, do najsuptilnijih tjelesnih stanica). To znači nećete postati duhovni, i nećete spoznati istinu, ako nastavite slijepo slijediti društvenu projekciju budućnosti. Takva budućnost je na niskim granama, jer se tiče iskorišćavanja svih izvora energije u materijalnoj prirodi, a jedino energije ima u izobilju na najvišoj razini stvarnosti čiste vibracije svjetlosti.

Da li će duhovnost biti shvaćena ili ne, to je stvar pojedinca, ali suština duhovnosti je krajnje jednostavna, koju polako nazireš, a spoznaćeš je na kraju puta, kada u srcu doživiš najdublje osjećanje nečega, kada osjetiš mir, kada nemaš nikakvo životno pitanje, kada je sve jasno, kada osjećaš slobodu, kada si na čistini i svjetlosti, bez straha, zaštićen od svega, u trenutku najveće vlastite stvarnosti i vječnosti.

Rad na sebi traži od svakog pojedinca da svoja osjećanja, misli, ego, um, emocije, nade, želje, strasti, dovede u fokus SADAŠNJEG TRENUTKA, da isključi linearno vrijeme, da osjeti što znači UVID (svijest), da vidi trećim okom (cjelim bićem), višu duhovnu suštinu stvarnosti preko metafizičke realnosti energije, i da konačno postigne stanje radosti i bezbrižnosti.

Stranica 3 od 15 Sve stranice