Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna - Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 14. dio



BEZUVJETNO PRIHVA?ANJE ŽIVOTA


Ova pri?a je dijalog s tobom radi pojašnjavanja važnih životnih ?injenica.

Ne ulaze?i u tvoju dublju narav, ti si bi?e koje misli. To je dobro, jer ne moraš biti primitivan na razini nagona životinje.

Sve ima lice i nali?je, dobru i lošu stranu.

Loša strana misli je što ti od njih nikada ništa nije jasno. Zato misli idu u nedogled, napor su i smaraju te.

Ako prou?iš mentalni sadržaj ?ovjeka, shvati?eš da se radi o nizu uzroka i posljedica, koji se razrješavaju biokemijom i alkemijom u samom bi?u. Sve ono što opažaš u sredini u kojoj živiš, budi u tebi beskraj osje?anja i misli, ali ništa od toga ne završi kao dublji doživljaj u tvom srcu. Srce i ne bi moglo preraditi tolike gluposti.

Srce je mnogo prirodnije od tebe, od tvog uma i jedino reagira na ISTINU. Tvoj srce ne misli kao ti, ali je duboko na strani života, a ti nisi. Srce jedino služi životu, neumorno danju i no?u, radnim danima i blagdanima, uvijek. A što ti radiš, misliš, jer si nezahvalan, nepažljiv, neljubazan i neodgovoran prema životu. Da ne širimo pri?u, zaista se moraš probuditi.

Ne?e biti predmet tvojih misli ono što ti je jasno, što je tvoja navika i duboko iskustvo. Takve stvari si doživio u svom srcu i o tome ne moraš razmišljati. Primje?uješ da ti je veoma bitno iskustvo kao utrenirana navika kojom se kre?eš, ovoga puta kroz um. Ako godinama pušiš cigarete, vremenom postaješ puša? s jakom navikom. Da bi se oslobodio takve navike, potrebno ti je možda duplo vremena da zaboraviš na nju, jer je to duboko urezano u memoriju tvoga uma, kako to zovu karma.

Moraš shvatiti da ti život promi?e sada, neovisno od onoga da li ti je jasan ili nije. Ako ti je život jasan, onda si miran, ako ti život nije jasan, iznalaziš mnoge mogu?nosti, u mislima, da se smiriš, na glup na?in, preko ne?ega, umjesto da direktno uroniš u mir, prihva?anjem svega oko tebe. Mir je prirodan zakon života.

Da li si primjetio kada si brzo miran, a kada se nikako ne možeš smiriti?

Složit ?emo se da si trenuta?no miran ako prihvatiš sve okolnosti oko tebe, bez smaranja u mislima, bez ikakvih želja i uplitanja što te okolnosti tebi zna?e. Možemo re?i miran si samo kada bezuvjetno prihvatiš ?injenice. A ?injenice su da se oko tebe svašta dešava, neovisno od tebe, od tvojih misli i želja. Drugim rije?ima, mir imaš uvijek ako PRIHVA?AŠ sredinu u kojoj se kre?eš i živiš.

Dublji smisao prihva?anja jest sama energija. Zamisli da je sve energija, od vidljive prirode, do nevidljivih zra?enja. Energija je svjetlost dana, ali i no?. Energija je i toplo i hladno.

Metafizi?ka priroda energije j u tome što ona ima cjelovitu vibraciju brzine svjetlosti, tako je najlakše možemo shvatiti. Zamisli koliko ti zna?i sunce, toplinom i svjetloš?u, ali odmah zamisli kako možeš ostati bez sunca ako se zakloniš suncobranom. Energija je munja, koju ne možeš prihva?ati selektivno, po principu, ovo mi se svi?a a ovo odbijam.

Tvoja svijest nije ništa drugo doli prihva?anje reda života, temeljem duhovnih principa, jer život nije ni materija ni energija, nego nešto mnogo uzvišenije, ?istije, božanstveno.

Tvoja duhovnost i religioznost u srcu po?inje onog trenutka kada bezuvjetno prihvatiš ŽIVOT.

Ti ?eš re?i, pa život ve? imam, što ga moram prihvatiti?

Imaš život božanski, ali nisi u mislima miran. To zna?i da možeš lako biti bijesan, pa i opasan po druge. Kako ?eš taj dio urediti, da svakog trenutka budeš miran? Vjerojatno se ne slažeš sa mnogim stvarima i ljudima, ali to ne zna?i da moraš biti životinja. Životinje su savršeno mirne, bez obzira na sva dešavanja oko njih, zato jer sve prihva?aju, kroz obi?an instinkt za opstankom. Životinja vidi no?u i ne boji se hladno?e samo zato jer bezuvjetno prihva?a prirodu stvari. Ne buni se. Temeljem tog prihva?anja, alkemija tijela sama odra?uje sve što je životu potrebno. Životinja ne mora misliti, ve? savršeno prati izvor života.

Dok ti o ne?emu razmisliš i odlu?iš se što uraditi, energija je davno prošla, a ti samo razmišljaj u prošlosti i o sje?anjima. Tako ispadaš iz igre života, jer nisi u njemu prisutan. To životinja sebi ne može dozvoliti i sve radi samo zbog života. A ?ovjek, imam mo? misli, ali nema razvijene mo?i doživljaja života.

Tvoje tijelo u linearnom vremenu i ovoj prolaznoj stvarnosti, kasni za energijom možda 10 milijuna puta. Ovo ti kažem zbog toga da ne smiješ ništa odbijati, jer time isklju?uješ sebe iz života. Ne prihva?anjem sredine, isklju?en si iz mreže energije i ostao si jadan kao pokisla kokoš, samo sa onim malim potencijalom koji nosiš u sebi, kao minimum za preživljavanje. Život ti je izravno napajanje na bekrajni izvor i to moraš nau?iti dopuštiti. Nemoj biti budalast po tom pitanju. Nemoj zbog sitnih želja ili nekog zadovoljstva ili selektivnosti, ostati bez izvora života.

Misliš da bi se beba mogla formirati za devet mjeseci u mikrokozmosu majke da nije bila mirna i bezuvjetno prihvatila ambijent izolacije od vanjskog svijeta? Zato se rodila božanska, ali smo je iskvarili, jer smo joj pokazali neke nebitne stvari života.

Sve ovo ti govorim da bi imao mir, da osje?aš ljubav, istinu, da ti je jasno, da si odlu?an, s voljom i radostan u svakom trenutku. To nema cijenu, život se zove, samo ga bezuvjetno prihvati tamo gdje se odvija, na izvoru, u srcu. Nemoj život tražiti izvan života, izvan tvog bi?a. Prihva?anjem svega stvorenog, budi izravno umrežen na energiju, budi u romingu vibracija, bilo gdje da si u hologramu svijeta.


TI SI LI?NOST

Od toga duboko osje?am nadmenu društvenu farsu. Misli ti o sebi što god ho?eš, budi li?nost, ali te jedino doživljavam kroz dušu, koja se duhom veže za istinu. Sa tvojom li?noš?u nisi siguran u sebe, prevrtljiv si kao kameleon i možeš me varati na razne na?ine.

Ima nas naivnih i djetinjastih koji duboko osje?amo život, istinu, pravdu, ljubav, dušu, svijest, ali su nam li?nosti u drugom planu neizgra?ene, nekako nas nitko ne cijeni.

Milo mi je zbog toga, miran sam u srcu, jer nisam podvojen od vlastite duše. Neprimjetna sam li?nost, ali imam jak duh. Dobro mi je, ionako sve doživljavam kroz ljubav i istinu.

Ne znam da li griješim ali nemam nikakvih želja, ništa ne mislim, prihva?am sve oko sebe s odobravanjem, radostan sam bez i?ega. U stvari nemam ništa. Prazan sam kao pištolj, koji tek tada nije opasnost.

Upravo li?nost pojedinca ?ini odvojenim od vlastitog života duše, jer je temeljem fizi?kog tijela i društvene nadgradnje, a nije izvorno iz života duše.

Li?nost je nešto što se oblikuje kao parazit na duši. ?ovjek najprije treba biti život duše, a onda iz vlastite kreativnosti izgra?ivati osobnost, da sve bude uskla?eno, jedno, nepodvojeno.

Ako ti moraš biti netko, zbog roditelja ili ne?eg drugog, onda si pred svršenim ?inom, jer sve što se mora, nije lako prihvatljivo. Upravo zbog neprihva?anja postaješ podvojen od sebe. Najgore što u tom neprihva?anju odbijaš i energiju, a nje nisi svjestan. Prave vrijednosti, kao ljubav, istina, svijest i život, nisu stvar moranja. One se javljaju spontano, kao odgovor na sklad cjeline bi?a.

?ini ti se da mislima jednovremeno možeš biti na više mjesta. Tvoje srce ne podnosi takvo ponašanje, jer ono jedino služi životu duše. Ono što ti misliš, srce nije u stanju misliti, ve? se uskla?uje sa dušom, a dah se uskla?uje sa ritmom srca. U tebi je sve prirodno, samo nije prirodno kada nisi prisutan u životu duše, nego negdje lutaš mislima.

Tvoja li?nost sa kojom se ponosiš i stavljaš je ispred duše, može uraditi svašta, ali je problem što se sve lomi preko srca. Karakter se kod nekoga brani samo kada je podvojen od cjeline bi?a i to je dokaz neodgovornosti pojedinca prema životu duše. I bolesni ljudi su neodgovorni, koliko god vjerovali da je bolest viša sila.

Ako sve radiš iz srca, nikada ne?eš imati problema u životu. Biti ?eš cjelovito radosno bi?e.

Sve stvoreno u prirodi opstaje i živi temeljem direktne povezanosti s vibracijom energije. Negdje su to veoma proste forme, kod biljaka fotosinteza, a kod životinja instinkt.

Jedino ?ovjek doživljava život posredno, preko osje?anja i misli. Malo je onih koji žive direktno, božanski, preko svijesti.



SVIJEST PRIRODNO

Prakti?ki, svijest je jedno univerzalno znanje, jasan i najširi uvid života. To je slobodna, bezvremena i neovisna vizija cjelog svijeta. U ovisnosti koliko je pojedinac, kao svjestan entitet, zainteresiran spoznati dimenzije postojanja i percipirati stvarnost, to ?e se u svijesti pokazati.

Svijest je u svemu jedno s Apsolutom, prostorno neograni?ena, ali u službi pojedinca koji otkriva svijest.

Snaga svijesti je tako?er neograni?ena. Pojedinac zaista može pokrenuti ili preporoditi cjeli svijet, kroz ideju koja ?e postati inspiracija života svima.

Bog kao svekoliki prostor svijeta i vje?ni život, biti ?e utjelovljen u bi?u ?ovjeka kroz svijest. Ujedno je to najviša razina duhovne stvarnosti.

Niža razina uvida s kojom se ?ovjek najviše služi jest UM, koji je ovisan o iskustvu, znanju i navikama, ali dovoljno univerzalan da ga možeš uzdignuti do razine duha i svijesti.

Fizi?ki, mentalni i duhovni aspekt ?ovjeka, samo su dimenzije stvarnosti života, ukomponirani u cjelinu jednog bi?a i jedne individualizirane duše, koju prihva?aju budisti?ka i hinduisti?ka religija, a ostale religije svijeta se dušom, kao energijom, ne bave.

Viša razina svijesti isklju?uje svaki niži uvid stvarnosti.

U ovisnosti kako se odrastanjem uskla?uješ i razvijaš fizi?ki, mentalno i duhovno oslob?aš ovisnosti tijela, imat ?eš ja?u mo? prosu?ivanja stvarnosti do najšireg uvida života.

U fizi?kom tijelu svijest se manifestira kao LJUBAV.

U mentalnom sadržaju, od svijesti imaš MIR.

U duhovnoj stvarnosti, božansko si bi?e, milostiv u svemu.

Univerzalnost svijesti tebi daje lako?u sveprisutnosti u sva tri aspekta života, jednovremeno. Tako postaješ cjelovit, neovisan o vremenu, miran si, jasan i ne stariš.

Naravno, ako si strastven i isklju?iš se iz igre života, ako prestaneš biti budan nad umom, ako ne ?istiš tijelo, zaboravi?eš duhovnu stvarnost i zadovolji?eš se nižim strastvima, kroz kranu, posao, novac, sex i sve materijalno.

Sam možeš kontrolirati koliko si svjestan, prirodno i jednostavno, preko ljubavi, mira i dubokog doživljaj života, jedinstveno u srcu. Ako si uskla?en sa životom, zdrav si i radostan, imaš volju i sve ti je zabavno. Za tebe ne postoji nešto što ne bi mogao shvatiti ili prihvatiti. Upravo se svijest ti?e percipiranja stvarnosti, uvažavaju?i svakoga kroz osobnu mo? uvida. Ako je netko dijete bez znanja i iskustva, ili nezrela osoba, ne možeš mu ništa zamjeriti. Zato ti budi svjestan i osvjetli oko sebe sve ono što drugi ne mogu.

Moraš znati da je svijest mogu?a, zato si živ, ali ne?e ti biti jasno, ako zaboraviš na život. Tako ?eš ?initi grijeh prema životu duše, pati?eš zbog toga, stalno misliti i biti bez mira, ali i bez odgovora. Budi svjestan i ne dozvoli nesvjesnom tijelu da se pati.

Izreka kaže: jezik nema trnje i govori svašta, zadnjica nema obraz, a spolovila ne znaju za sram. Ti imaš jezik, zadnjicu i spolovila, ali moraš biti svjestan i odgovoran za njihovo ponašanje.

U tebi se svijest osloba?a kroz znanje, iskustva, ljubav, mir, zahvalnost, pažnju i odgovornost, na univerzalan na?in, od slijepih osje?anja, preko misli, uma i duha.

Probu?enu svijest ne možeš zaboraviti baš kao ni ljubav. Ne možeš smiriti misli sve dok ne probudiš duh u sebi.

U mislima ?eš životariti, a u svijesti uživati.

Tko nema znanje mora misliti. Svjestan sve zna u trenutku.

No, život je duhovna stvarnost, izvan logike i misli, koga jedino možeš ljubavlju i duhom spoznati, znanjem i mirom u sebi.

Život je onamo gdje misliš da jest.

Ako si mislima u prošlosti, život ti je obi?no žaljenje.

Ako si mislima u problemima, onda ti je život bez smisla.

Ako si mislima u budu?nosti, onda si pun želja i lebdiš u strahu neizvjesnosti.

Ako si mislima u uživanju, onda je za tebe život samo fizi?ko tijelo.

Ako si mislim u izmišljenoj bolesti onda si bolestan onoliko koliko si predan tim mislima.

Ako si mislima u ljubavi i srcu, onda si živ, zdrav i radostan.

Ako ništa ne misliš, a svjestan si, onda si vje?no živ, baš kao duh.

Vra?anje u život je samo obrnuti red misli, vra?anje u mir i svijest.

Život ?e ti biti božanski doživljaj samo ako to duboko osje?aš u srcu. U suprotnom, život ti može biti samo nejasno životarenje, uz doživotnu kaznu zatvora u mislima.

O životu nikada ništa ne mislite. Navikavajte se na doživljaj života u srcu. Kada vam se u?ini da ste negdje popustili s koncentracijom, ili osje?ate kakvu slabost ili nejasno?u, pitajte svoje srce. Ono lagati ne umije. Uvijek ?e vam re?i istinu o životu vaše duše. Ako u srcu dobiješ odgovor da slabost ili bolest ne ugrožavaju tvoj život, odmah ?eš dobiti novu snagu, a tebi samo to treba, da te netko uvjeri u ono što ti nisi u stanju.

Lije?nici ne lije?e bolesti, jer bolesti ne postoje, ali pomažu smrtnicima da malo druga?ije misle o sebi. Vjeruješ li da jedna tabletica - lijek, od nekoliko miligrama še?era, može popraviti tvoju krv i imuno sustav? Tabletica je samo varka za tvoj um koji ?e spas potražiti u vjeri, u duhu. Imaš dušu i dovoljan si sam sebi. Ako razviješ duh, ima?eš i svijest i biti mali Bog. Nitko ti nije potreban za život, jer život si ti. Drugi su ti potrebni zbog mnogih drugih stvari, ali zbog života nisu.

Teške i „neizle?ive“ bolesti su izmišljene kao i sve drugo u samom ?ovjeku, koji se godinama fokusira na bolest i tako postaje jedno s boleš?u.

Zato se fokusiraj na ljubav i budi ljubav do kraja života duše.

Kako su se mnogi „izlije?ili“? Tako što su po?eli misliti životnije. ?ovjeka u životu drži duša - energija, koja ti beskrajno pomaže, ako si svjestan njene uloge.

Medicina se ne bavi dušom, ali uporno se drže toga da je u ?ovjeku sve psihosomatika.

Ah, sloboda!


komentar:


Pokazalo se u praksi da se najlakše vežeš na doživljaj života u srcu preko putovanja. Na taj na?in ostaviš na stranu sve ono što te zbunjuje. Ku?a, obitelj, posao, novac i loš feng shui od svakog posjedovanja. Zaboraviš sje?anja, foto albume, video snimke i sve ono što ti veže misao.

Na putovanju si sam sa svojim životom. Ono što jes, time se pokazuješ drugima i budeš prirodno shva?en. Nisi nadmena li?nost.

Ponašanje obi?nog ?ovjeka, smrtnika, samo je slika psiho-socijalne i seksualne nezrelosti, neodgovornosti i duhovne nebudnosti pojedinca, koji stalno misli i na kraju ?e ve? smisliti kako nije griješnik, te krivca prona?i izvan sebe. Kada ne može prona?i krivca, onda ga na silu nalazi u nezadovoljstvu ili želji, koja ?e ga sigurno odvesti u patnju i boli. Tako ?e uvijek dokazati svoju nevinost, spreman i svoje srce žrtvovati da prestane kucati, samo da bi njegov ego živio.

Naravno, sve smo bliži spoznaji života duše i mnoge stvari su danas jasnije nego ju?er. Znamo da ništa nije bitno izuzev svijesti, koja je mogu?a uz ljubav i mir, a sve drugo je obi?na izmišljotina, onog istog nezrelog umišljenika.


DUHOVNO BI?E

Što uop?e zna?i duhovnost ?ovjeka i kako to jednostavno objasniti?

Moramo po?i od samih ?imbenika bi?a.

Nesporno je fizi?ko tijelo.

Obzirom da mislimo, govorimo, sanjamo, planiramo, sje?amo se, postoji nešto u nama što nazivamo mentalnim sadržajem.

I na kraju postoji nešto najvažnije što ga ne možemo na?i nigdje u tijelu, a to je sam ŽIVOT.

Ono što nam je opipljivo, kao tijelo, prije se vežemo za njega i identificiramo se s njim.

Misli nam nikada nisu jasne jer nismo u stanju prosuditi TKO SAM. Vjerojatno bi to trebalo i?i po nekakvom redu i automatizmu zrelosti, ali nije tako

Tijelo nam je u svemu relativno, a misli nedefinirane. Nikada nismo u stanju imati MIR, koji je pravo blaženstvo iza svih fizi?kih aktivnosti i slu?ivanja u mislima.

Život nema cijenu, pripada onostranom, apsolutnom Bogu i otuda je toliko zanimljiv, bez obzira kroz kakve faze pojedinac prolazi.

Biti duhovan najkra?e zna?i, biti prisutan u vlastitom životu duše. Obzirom da je duša u svemu od Boga, preko života duše i ti si božanstveno dijete.

No, duša je ?ista energija, kao takva nevidljiva i opet nedostaje nešto opipljivo. U suštini navikli smo na osje?anja, misli i želje i tako se vrtimo u krug. Nekada uživamo, nekada patimo.

Upravo uvijek nedostaje DOŽIVLJAJ kao odgovor na samo postojanje i život. Duša je po?ela živjeti u tebi onog trenutka kada je od vlastitog vibriranja stvorila suptilnu krvnu žilicu od koje ?e izgraditi tvoje srce. Time ti je dala do znanja da je se uvijek moraš sjetiti preko kucanja srca. Ti savršeno znaš kada si miran u srcu, a kada nisi. Upravo kada se baviš kucanjem srca, prisutan si u životu duše. Postavlja se pitanje kako ostati sveprisutan u tom doživljaju. Da li je to mogu?e?

Ako je to ve? netko u svijetu napravio, valjda mogu i drugi ljudi, samo da vidimo kako se to radi.

Od tvoje mo?i prosu?ivanja, kako se to kaže percipiranja stvarnosti, iskazuješ koliko ti je život jasan, jer je on univerzalan, u svemu apsolutan, pa ?esto puta ostaje u sjeni tvojih želja i nebitnih stvari. Linijom ?akri jasno se uo?ava kako doživljavaš stvarnost, da li si zate?en u nagonu, da li ti je ljubav bliska, koliko prepoznaješ istinu i da li si na kraju sazreo za život, ili si i dalje ono nezrelo dijete, napaljeni nedokazani adolescent pun želja, koji glavom ide kroz zid, jer ne vidi vrata u blizini.

Brzina misli daje nam razne mogu?nosti i kada god kre?emo razmišljati, od neke to?ke tijela kre?mo. Da li je to iz glave, površine kože, trbuha, spolovila ili iz nekog drugog mjesta?

Svi možemo utrenirati da nam život po?inje i završava u srcu, da dišemo,osje?amo, vidimo, ?ujemo, govorimo, mislimo, radimo, volimo, jedemo, stvaramo, radujemo se, živimo iz srca.

To bi ukratko bili duhovni principi života, sve iz srca. Kada si non-stop prisutan u srcu imaš osje?aj da si nadprosje?no živ. Oni koji se rijetko sjete srca, izuzev kada su bolesni, veoma malo su prisutni u svom životu i taj život im nedostaje. Zato se snebivaju svuda naokolo traže?i ga u mnogim stvarima.

Kada se potpuno navikneš na mir i prisutnost u srcu, onda tvojoj radosti nema kraja, jer nitko nije kao ti. Živ si i radostan ni zbog ?ega i svejedno ti je. Da li bi mogao dati odgovor na pitanje zašto si uop?e živ, gdje ti je po?etak a gdje kraj života i koliko uop?e živiš?

Naravno, svi ?e re?i pa život je božja volja, to nije naša stvar, ali ako si ti prisutan u toj božjoj volji i ti si Bog, bar tako proizilazi.

Moraš praviti razliku izme?u osje?anja i doživljaja. Zbog osje?anja uvijek moraš razmišljati i biti nemiran, a u doživljaju ne možeš misliti, ve? si trenuta?no miran. Sam doživljaj života je mir, jer si tada na duhovnoj razini stvarnosti.

Od ro?enja svi moramo biti stalno u doživljaju života. Roditelji rano isklju?e vlastitu djecu iz doživljaja života jer ih zatrpaju mnogim nebitnim stvarima, zbog kojih djeca nemaju vremena primjetiti vlastiti život i to ?e kasnije biti najve?i problem u pronalaženju izgubljenog doživljaj života.

Umjesto navikavanja na ljubav prema životu, djeca se od malih nogu navikavaju na ljubav prema ne?emu iz vana, prema slasticama i igra?kama.

Ako ?emo govoriti gdje ?ovjek živi, onda bi jedino ispravno bilo re?i da je uto?ište svakom ?ovjeku u vlastitom srcu i životu duše.

Sama stvarnost postojanja je uvijek prisutna i o tome moraš voditi ra?una. Apsolut kao jedinstvena cjelina svijeta predstavlja duhovnu stvarnost.

Energija je metafizi?ka stvarnost, a zna?ajna je onoliko koliko praviš razliku izme?u svjetlosti dana i no?i.

Fizi?ka stvarnost - tijelo, nešto je kao oblak na nebu, relativno postoji, ali nije bitno.

Niže stvarnosti, energija i tijelo, plutaju u prostoru duhovne stvarnosti, koji im uvijek daje šansu da su u strogom centru svijeta. To je još jedno savršenstvo više od Apsoluta.

Onaj tko ima duhovno iskustvo, ve? ima mir i zna gdje mu je život.

Onaj tko nema duhovno iskustvo mora se navikavati u?iti i slušati od onih koji imaju takva iskustva. To je jedini na?in da se uzdigneš iznad tijela i duše, kako bi uop?e spoznao život, koji je uvijek samo duhovan.

Onaj tko te stvorio sve je dobro složio, budi prisutan na izvoru života i život ?e ti se sam pokazivati. Drugim rije?ima, bavi se onim što ti je ve? poznato, voli srcem, budi ljubav, živi u srcu, neka ti to postane navika života. Nemoj sebi dozvoliti da te druge navike odvoje od života, pa ?eš se jednom na?i u ?udu kako ne doživljavaš život, a živiš u njemu. Mnogo je takvih podvojenih ljudi. To se dogodilo jer su izgra?ivali li?nost, a zaboravili na dušu. Kada se posljedica javila kao rascjep li?nosti, onda je to ve? ozbiljan porem?aj karaktera, kada se ego brani.

Minimum svakog ?ovjeka je mir, jasno?a uvida, istina, ljubav i radost. Ima li tu ne?ega što košta, ili je nemogu?e ostvariti? Naravno nema, samo je u pitanju nikuda ne i?i bez srca. Nisi ti starica koja mora sjedeti kraj ognjišta. Budi slobodan, radi što ho?eš, ali neka sve bude iz srca. Nemoj nikuda oti?i mislima bez srca, jer ne?eš mo?i dodirnuti istinu i ne?e ti ništa biti jasno.

Duhovnost ti treba biti svakodnevni doživljaj života, a ne nešto apstraktno i kad god ?uješ rije? Bog, život ili duhovno, a ti se na?eš u ?udu, nemaš pojma o ?emu se tu radi. O tebi je rije?, a kao da tako nešto u tebi ne postoji.

U stvari, više je nego žalosno koliko su ljudi izvan doživljaja života, ali nemamo koga žaliti, jer je sve stvar individualnog doživljaja. Želiš mir, istinu, ljubav, radost, svijest? Imaš sve to SADA, jedino u?i koncentracijom u srce i ostani tamo. I uvijek tako radi. Brzo ?e ti postati jasno i ne?eš imati pitanja, da li duhovno postoji ili ne? Sam doživljaj daha i ritma srca spaja te s životom, ti si jedno s njim. Ako to ne ?iniš, ako se vežeš mislima za nebitne stvari, osta?eš uskra?en za doživljaj istine, mira, ljubavi, svijesti i radosti. Pa ti vidi da li si pametan ili nisi. Možda si nešto postigao me?u tvojim prijateljima, ali i oni nemaju pojma o životu. ?ovjek bez duha je potencijalna opasnost, jer ne može kontrolirati osje?anja i emocije. Lako bi takvog prepoznali kada bi se skinuo go i hodao me?u drugima, ali su ljudi maskirani garderobom, reklo bi se svi normalni, a nisu.

U društvu je svima priznat nekakav lažan život, zato su svi duhovno pospani, bez želje za probu?enjem. Jedino mali broj buntovnika isko?i iz takvog sna.

Za jasan doživljaj života ?ovjeku nedostaje duhovna stvarnost, koju nije probudio u sebi. Percipiranje stvarnosti je imperativ života, naravno uz adekvatno znanje.

Tradicionalno živimo u neznanju i nižim razinama stvarnosti, gdje je sve vezano za cijenu, a kako život nema cijenu, onda se o njemu ništa nezna. Zbog pogrešnih vrijednosti, ?ovjek ne prihva?a duhovnost jer za njih ne treba izdvojiti nikakve novce i to mu ne prija za uho. ?ovjek cijeni samo ono što je platio, obi?no su to prolazne stvari, jer prave vrijednosti nemaju cijenu.

Najgore je što obi?an smrtnik ne prepoznaje dobitak u miru, istini, ljubavi, radosti i svijesti. Te stvari mu uvijek nedostaju i on najradije o njima samo misli, a nikako ih nema kao doživljaj. Tako se od božanskog života dobija površno osje?anje umišljenog života, sa beskrajnim varijantama onoga kakav život ne može biti.

Ljudi vjeruju da im je život predodre?ena sudbina. Netko vidi život kroz bolest, a netko kroz bogatstvo. Bezbrojne su mogu?nosti umišljanja života. Istina je da je život ništa umišljeno, ve? jedina duhovna stvarnost postojanja.

Naravno, doživljaj života, kroz potpun mir, istinu, jasan uvid, radost, ljubav, pripada samo svjesnom entitetu koji je uspio u sebi probuditi najvišu duhovnu stvarnost.

Znanjem dolaziš do iskustva, a kada si u ne?emu iskusan, onda o tome ne misliš, jer ti je jasno.

Trebaš svakako do?i do iskustva doživljja života u srcu.

Navikavaj se bezuvjetno prihva?ati svaku stvarnost, kako ne bi previdio život. Nemoj biti alergi?an na ništa niti odbijati nešto. Alergi?ni ljudi su lošeg zdravlja i ne žive mirno. Alergija je uvijek izmišljena stvar, a može se odnositi na sve što te okružuje, tako na kraju ostaneš i bez daha, jer ništa ne prihva?aš.

Upamti, tijelo ti je živo dok misliš. Na višoj razini stvarnosti živ si uvijek.

Život duše ovisi o karmi kako se prenosi na pokoljenja, kroz sjeme stvaranja. Može se dogoditi da jednostavno kroz karmu budu?ih naraštaja tvoje loze, tvoja duša bude zaboravljena, ali ŽIVOT, kao duhovna stvarnost nema s tim veze, vje?no, apsolutno i božanski postoji.

Najviše pišem zbog po?etnika, duhovnih traga?a, jer je nekada davno i meni nedostajalo tih pri?a i objašnjenja ne?ega što nisam spoznao niti mogao znanjem iskusiti.

Život nije ono što si stekao obrazovanjem, niti je život ono što je logika u tvojoj glavi. Život je ipak nešto mnogo dublje što izvire iz tvog srca, iz tvoje duše, ali kao jedan doživljaj, kao duh koji je prošao istinu i bljesnuo u svijest.

Ne možeš vje?ito biti nezrelo dijete, a kao adolescent si nitko kao li?nost. Onda je to neprijatno stanje, moraš se izjasniti gdje pripadaš, me?u svjesnima ili onima kojima i dalje treba tu?a skrb.

U stvari, život je uvijek tu, oko tebe i u tebi, kao apsolutna nevidljiva božanska mreža i jedino od tvoje svijesti ovisi da li tu mrežu možeš prepoznati, bez tvog tijela i bez tvojih misli. Da li možeš svoj dah i kucanje srca prihvatiti kao život i sve ono duhovno, ili to ne možeš ni zamisliti?

Bez obzira na godine i zrelost, svatko želi biti ne?ije zbrinuto dijete.

Nitko tebi ne brani da prihva?anjem duhovne stvarnosti i bu?enjem svijesti, uživaš kao božansko dijete, uvijek, jednovremeno uz osobnu iskaznicu i priznatu društvenu li?nost. Društvo gleda na zrelost osobe kroz godine starosti, a duhovan ne moraš biti ni kroz nekoliko sljede?a života duše, ako ne prihvatiš duhovnu stvarnost.

Trebaš kona?no znati, centar tebe je srce, centar života tvoje duše je srce i centar svijeta je opet tvoje srce i uvijek srce. Ništa unutar tebe nije važnije od duše i srca, a od njihovog braka i ljubavi, od njihovog sklada ovisi život duše u tebi i apsolutan život u tvojoj svijesti. Zato se navikavaj na dijalog sa svojim srcem. Sve zapo?inji iz srca i uvijek neka ti srce bude ispred bilo koje tvoje aktivnosti. Ti si obi?na spavalica i griješnik i netko tko uživa i netko tko ima želja, a srce je prirodno odgovorno za život i moraš ga slušati. Ujutru se budi iz srca, a nave?er idi spavati s mirom u srcu.

Ništa ne radi bez odgovora srca, bez istine koja ?e iz njega iza?i. Navikavaj se misliti iz srca, govoriti iz srca, voljeti iz srca, jesti, piti, hodati, voljeti, gledati, osje?ati, raditi, disati, radovati se i živjeti iz srca. Tako ?eš se vratiti na one dane djetinjstva kada ti je karma bila još uvijek ?ista, kada se karakter nije morao braniti, kada si samo doživljavao i ništa nisi mislio, kada tvoj um nije vodio preko ega, kada nisi imao pojma da si neka li?nost, a bilo ti je dobro, uvijek si bio spreman na igru.

Sada mnogo misliš, ?esto puta si umišljen, a ništa ti nije jasno zašto se to tebi dešava. Na kraju posumnjaš u svoju sudbinu. Imaš priliku pokazati sebi da sudbina ne postoji, da bolest ne postoji, da strah ne postoji, da neznanje ne postoji, samo ako prihvatiš život, ako si jedno s njim, u svim aspektima, fizi?kom tijelu, mentalnom sadržaju i duhu.

Obzirom da ništa od života nisi shvatio, poslušaj malo iskusne, okreni novu stranicu, pro?isti tijelo, gledaj po 15 minuta dnevno u svije?u na 60 cm od o?iju, iznad svega koncentriraj se na srce i ne dozvoli ni jednu misao bez srca. Tako ?eš privu?i mir, a kada ti se mir dogodi, blizu je i duh. Iz duha svijest se sama ra?a. A kada si svjestan ni ova ti pri?a nije potrebna i ti ?eš postati majstor života.

Svjestan ?ovjek može raditi u životu što god poželi, jer je uskla?en prema stvarnim potrebama bi?a i prema njegovim mogu?nostima.

Ako tebi još uvijek nisu neke životne stvari jasne, moraš znati da nisi izravno priklju?en na izvor napajanja energijom i zato moraš biti posebno pažljiv prema potrošnji vlastite životne sile, da je ne rasipaš tamo gdje nije potrebno. Najve?i potroša? životne sile u tvom bi?u je misaoni proces, glupo izgovaranje rije?i i gledanje u no?i. Potrudi se da ti krv ne ide preko glave, nemoj ništa misliti i time ?eš dobiti ja?u snagu i imunitet u srednjem dijelu bi?a gdje su unutarnji organi, njihove funkcije i naravno srce. U tu svrhu navikavaj se da ti dan bude za aktivnost, a no? za odmor i spavanje.

U tvom bi?u evidentan je život tijela, život duše i apsolutan život. Zbog tijela trebaš jesti minimalno, zbog duše ti je dovoljno disanje, a apsolutnom životu je hrana SVIJEST. Kako je apsolutni život iznad života tijela i duše, svijest ti je dovoljna za potpuno zadovoljstvo i radost. Ako još nisi na višim razinama svijesti, mora?eš se zadovoljiti jedenjem hrane, no ipak radi malo na svijesti, jer bez nje ne?eš znati istinu i ne?eš mo?i prosu?ivati što je loše a što godi tvom životu.


APSOLUTNA STERILIZACIJA KROZ SVIJEST

Pravo je umije?e, koje se grani?i s apsolutnom svijesti, pro?istiti prostor svoga bi?a, do razine kada ti ništa ne smeta, kada možeš osjetiti mir, jer u tebi i oko tebe ne postoji ništa što te ?ini alergi?nim i podložnim na bilo koju infekciju.

Živimo u abijentu materijalne prirode, u kojoj sve ima pravo boriti se za opstanak, od najstinijih atoma, mikroba, do slonova i kitova. U toj borbi za opstankom, vjerojatno postoji nekakav red, koji svi prihva?aju, ako nikako druga?ije, onda po fizi?koj nadmo?i i nagonu koji tjera na život.

?ovjek je u tome izuzetak, zbog komplicirane gra?e bi?a, jer može osje?ati, misliti i planirati, dovode?i sebe, iz neznanja, u neizvjesnost, nejasno?u, želju, patnju, bolest, možda i smrt. Svako nezadovoljstvo ?ovjeka lako je povezati sa neispunjenom željom, koja producira pravu mentalnu infekciju uma, od koje se nije jednostavno osloboditi. Zato je i naslov ove pri?e, kako pro?istiti sebe i biti uvijek radostan.

Apsolut je sam po sebi sterilizator svijeta i u stanju je pro?istiti sve stvoreno do apsolutnog stanja.

Ulogu pro?iš?enja materijalnog svijeta, biljaka i životinja, vrši linearno vrijeme i oksidacija, gdje sve ima svoj vijek trajanja.

Sa ?ovjekom je to malo kompliciraniji slu?aj. On se neda zubu vremena, ne voli ostariti, još manje umrijeti. Zato pokušava sve, neznanjem i znanjem, kako bi izbjegao vlastitu agoniju.

Oni bez znanja grabe ?im više, misle?i da materijalnim bogatstvom mogu produžiti život ili platiti velike sume novaca, zdravlja i mira radi.

Mala skupina buntovnika sve promatra kroz znanje i ?ini napor uzdignuti se na planu uma, do razina apsolutnog pro?iš?enja, kroz SVIJEST. Postoje mnoge tehnike pro?iš?enja, makrobiotika, meditacija, yoga, tantra i još puno razvijenih disciplina Istoka, kojima se može stvoriti mir i radost.

Ova naša civilizacija je takva kakva jest. Premazana svim nijansama boja. To?nije je re?i boje su odraz aura svega stvorenog i sve više je sivih nijansi nekakve neprolazne magle, gdje ništa nije tako jasno ni životno. Sve to ima veze sa ustrojstvom ?ovjeka, sa evolucijom, sa zavojnicama DNA spirala, koje su primjerene više fizi?kom i mentalnom planu bi?a, a manje duhovnoj nadgradnji pojedinca.

Tako ?emo se mu?iti u prolaznosti vremena, dok ne do?e na red nova svjesna evolucija, sa adaptiranim ljudima za život na ?istu pranu, bez hrane i disanja.

Me?utim, ve? imamo pojedince koji su prosvjetlili i dokazali da svatko može biti svjestan, miran, radostan i slobodan, ako prihvati apsolutnu istinu kao jedini put ka ?istoj energiji svjetlosti, bez koje nije mogu? jasan uvid života.

Svatko može sterilizirati svoj um i isklju?iti misli kad god poželi, komfornim na?inom svijesti, koja je posu?ena upravo od apsolutnog sterilizatora svijeta. To je genijalna ideja. Ništa ne mijenjaš, onakav si kakav jesi. Duhom u?eš u prostor apsolutnog sterilizatora i trenuta?no si pro?iš?en, miran si, jasno ti je sve, radosti koliko želiš, još osjetiš slobodu. Pa to nema nigdje, izuzev na ovom svijetu.

Malo sam se poigrao sterilizacijom, vjeruju?i da ?u biti shva?en.

Evo jednog primjera koji govori koliko je teško pro?istiti um. Zamisli jednu finu staklenu ?ašu. Dogodilo se, upotrijebio si je uz wc šolju za onu ?etku i to je služilo neko vrijeme. Znaš da je staklo tvrdo i da ne upija mikrobe. Oprao si ?ašu u super deterdžentu više puta. Pitam te, da li bi mogao piti vodu iz te ?aše, obzirom da znaš da je dugo bila uz wc šolju.

Bez pretjerivanja, mnogima se od ovoga ve? gadi, ali je to dokaz kako je nevjerojatno teško primorati um da nešto prihvati. U tvom životu je bezbroj takvih „sitnica“ iskustva uma, zbog kojih se ne možeš pro?istiti, osloboditi i postati apsolutno ?ist ili apsolutno svjestan. Uvijek neka blokada uma postoji. Još ako u tome nisi uporan, onda se radije predaš patnji.

Tvoja svijest je samo stvar prihva?anja svega u tebi i oko tebe, bezuvjetno. Ako nešto nisi u stanju prihvatiti, onda si alergi?an, a to je ve? bolest.

Zato se kaže da bolesti ne postoje, samo pojedinac može umišljati tako nešto.



TVOJE BI?E JE MIKROKOZMOS

Ako nisi svjestan u glavi, tre?em oku, pinealnoj žlijezdi, hipofizi mozga, onda se zaista moraš zadovoljiti trikovima tijela, preko osje?anja i misli.

Puna svijest je nešto iznad tjemena tvoje glave, zna?i u prostoru izvan tvog bi?a, a to je ve? pravi kozmos. Na toj razini nemaš što misliti, jer je sve jasno, po principu praznog prostora, gdje ni?ega nema.

Kada nisi u stanju percipirati duhovnu stvarnost, onda sve moraš spuštiti u nižim ?akrama, gdje ?eš pokušati prepoznati stvarnost života duše. To je slu?aj kada ne možeš zamisliti postojanje višeg JA, nego se moraš vratiti u opipljivo tijelo. No, to je samo varka, jer je istina duhovna stvarnost.

Naravno, u tre?em oku osje?aš neku razinu svjesnosti.

Nekima je dovoljna istina u grlu.

Drugi se koriste preko ljubavi u grudima i srcu.

Dobra ve?ina ljudi do istine dolazi preko tu?ih iskustava, preko tre?e ?akre ili solarnog pleksusa.

Nagonski tipovi i emotivci, stvarnost života duše prepoznaju prili?no slijepo, preko spolovila.

I na kraju su oni potpuno slijepi pojedinci koji samo osje?aju fizi?ko tijelo i ništa više.

Spuštanje razine svijesti od glave, prema spolovilima formira krugove mikrokozmi?ke orbite po kojima se um kre?e. Umu je potrebno puno iskustva da bi mogao prepoznavati gdje mu je centar vrtnje duše. Zato se um teško odvaja od tijela, jer je naviknut da je duša u tijelu.

Spiritualnost ti daje mo? najvišeg prosu?ivanja stvarnosti, ali ipak se to tako ne dešava. Sve ono što je izvan kože, kao da je potpuno neshvatljivo.

Pravo je umije?e koncentrirati se na mir u srcu (život duše), a još je teže podi?i duh do istine i pune svijesti.

Prirodno je da svatko prepoznaje istinu bez i?ega drugog, jer je ona samo u funkciji života duše.

Sveprisutnost usmjernog uma, kao stalan uvid u pravo stanje života, daje ti notu mira i spokoja, kada nisi ovisan tapkati u mjestu misli i nekog osje?anja. Jednostavno brzo prelaziš preko toga, kao kada se mijenjaju slike na tv ekranu. U toj fleksibilnosti uma, prepoznaješ istinu.

Bolesni pojedinci vegetiraju u mraku bez svjetlosti istine, ?ime isklju?uju neki organ, dio tijela ili cjelo tijelo iz skrbi životnom silom i energijom. Na svakom mra?nom mjestu, uz toplinu i vodu, uvijek se pojave paraziti, koriste?i stvorene mogu?nosti za svoj razvoj i upravo je to zametak neke bolesti. Naravno, bolestan je onaj tko nema mir, tko nema jasan uvid i odluku, kome je volja slaba, životna sila ograni?ena, a duša rasturena.

Iscijeliti bolest je najlakše kada se sve fokusira prema jednom centru, a to je srce. Od same koncentracije na doživljaj života u srcu, ovisi i brzina ozdravljenja. To neki nazivaju vjerom u sebe. Istina je da ne postoji ni jedna bolest, da je svaka izmišljena. Temeljem te istine, svaka bolest može biti lako sanirana, samo se mora znati kako se to radi. Svako neraspoloženje je neki vid bolesti, kao dokaz da nismo stalno prisutni u sebi, da budemo budni nad životom.

Ipak je bi?e i tijelo prostor u kome se realizira život duše i na kome se može reflektirati univerzalna svijest.

Niže JA i više JA, treba biti jedan DOŽIVLJAJ, kao život duše i tijela, jednovremeno. U nedostatku spoznaje i iskustva višeg JA, navikli smo isticati tijelo, priznaju?i time svu slabost prema njemu. Isti?emo nešto što vidimo, to je suvišno i time dokazujemo nižu razinu svjesnosti.

Kao što tijelo ima organe i njihove funkcije, tako duša ima um i sve ono što se njime pokre?e: osje?anja, sje?anja, emocije, misli, ego, intuicija, inspiracija i duh.

Jedinstven doživljaj života je SVIJEST, kao kona?na sloboda.

U nedostatku pravih znanja, iskustva uma i navika, naj?eš?e se kolebamo u svijesti, ostajemo bez jasnog uvida i bez prave odluke života. U tom slu?aju misli same uska?u i zabavljaju nas kao dosadne tv serije. Na kraju je sve u tebi, da li ?eš dopuštiti takvu igru ili ?eš se prizvati svijesti, gdje komforno možeš sagledati istinu života.

Svjestan ?ovjek odjednom uvi?a prave stvari, dok nedovoljno svjesni su ograni?eni i vezani za slijepo tijelo. Ipak se svjetlost (svijest) reflektira iz vana, iz prostora Apsoluta, s dopuštenjem da u?e kroz meso i kosti (banalno), kako bi svaka stanica tijela dobila zra?ak svjetlosti, kao potvrdu istine života.

Duhovna stvarnost je samo dokaz znanja pojedinca i dopuštenja da doživljava život mirno, uvijek sa istinom, jasno i odlu?no. Upravo je to radost života.


Download skica i vizualnih objašnjenja



RAZMIŠLJANJE O BOGU

Svatko od nas ima nekakvu svoju zamisao o Bogu.

Mora postojati univerzalni princip Boga koji ?e zadovoljiti sva?iju maštu. U tu svrhu trebaš imati znanje o materiji i energiji, kako bi se uop?e otisnuo u razmišljanju o duhovnoj stvarnosti - Bogu.

Boga ne možeš upore?ivati ni sa ?im, jer je JEDNO, cjelina prostora i savršenstvo svijeta, kroz dvije suprotnosti stvarnosti: DUHOVNE i FIZI?KE, povezane metafizi?kom realnoš?u energije.

Duhovnu krajnost shvati kao nešto savršeno PRAZNO, kao beskrajni VAKUUM.

Fizi?ku krajnost shvati kao nešto PUNO, ne?isto i tromo koje se jedva kre?e.

Poveznica ENERGIJA je ?ista ISTINA kroz blještavu svjetlost.

Boga moraš shvatiti kao nešto najjednostavnije na svijetu, kao nešto što te osloba?a svake misli, svake želje i zato si uz Boga potpuno miran, a vidjet ?emo zašto je to tako.

Boga shvati kao jedan pješ?ani sat svijeta, kao jedan život, kao jedno postojanje. Taj sat radi po principu vakuuma prostora u kome se PUNO preta?e u PRAZNO, prolaze?i kroz tijesnac ISTINE.

Zamisli Boga u svakoj to?ki prostora svijeta, ali znaj da je ta to?ka toliko mala kao da ne postoji. Sitniji pješ?ani sati?i slobodno se kre?u u prostoru Boga, kao individualizirani oblici i životi duše, nešto kao kapi vode u oceanu, gdje je kap u svemu jedno s oceanom. Koliki je oblik, tolika je njegova aura duše i toliko je veliki taj pješ?ani sat.

Tvoje bi?e sa fizi?kim tijelom je komadi? prostora svijeta, kao pješ?ani sat života duše i tijela, u kome postoje beskrajno mnogo pješ?anih sati?a u svakoj stanici tijela.

Cjeli prostor svijeta je jedna vje?na igra pješ?anih sati?a, koji su ovisni od jednog vakuuma Apsoluta.

Pravo je pitanje tko prevr?e pješ?ani sat da bi došlo do neprekidnog lanca života?

Princip je jednostavan, vakuum praznog prostora savršeno privla?i svako zrnce i dušu oblika i života.

Sve što je stvoreno, možemo re?i da je stvoreno zbog mogu?nosti, odnosa i promjena energije, po principu uzroka i posljedice, u prostoru Boga i linearnom vremenu materije. Samim tim stvoreno je nesvjesno, a postoji u relativnoj stvarnosti, vezano za univerzalnu inteligenciju svijeta, koja je ?ist vakuum prostora.

Gdje god kreneš u prostoru, svuda je energija, prvo ona naj?istija, a onda sve guš?a, idu?i prema materiji. Na kraju, najve?u gustinu energije sre?emo kod biljaka, životinja i ?ovjeka. Prostije forme stvorenih oblika od energije, imaju manje gustine.

Kod biljaka postoji složeniji princip preko fotosinteze, a kod životinja instikt za održanjem života.

?ovjek je tu evolutivno najnapredniji, jer ima spiritualne mo?i misli, uma i duha, kojima se može uzdignuti do razine univerzalne svijesti. Pješ?ani sat života u tebi prevr?eš sam preko svoje budnosti. Zato trebaš imati znanje i pratiti dan i no? kao kokoš, da znaš kada ?eš spavati, a kada biti aktivan, da bi tvoj život (pješ?ani sat) fino radio. Tvoj život mora biti uskla?en sa ritmom pulzacije kozmosa i svijeta, ina?e ?e te odpuhati jake sile otpora, ako se izdvajaš iz cjeline prostora.

Diskutabilno je i sama gustina energije, ali, da bi nešto moglo postati apsolutno, mora se potpuno pro?istiti kao da ne postoji. Iz tog razloga je naj?istija energija samo ?ista svjetlost od istine i poslije toga, svjetlost jednostavno ne postoji, ona prelazi u apsolutno stanje. Tako sve izranja iz Boga, „šeta“ po prostoru Boga, koristi se energijom, postaje NEŠTO i kada se umori od tog puta, vra?a se pro?iš?eno do razine apsolutnog stanja. Jedino kod ?ovjeka, vra?anje Bogu može biti potpuno svjesno i prije umiranja, kroz prosvjetljenje.

Snaga prostora svijeta i Boga, upravo se mjeri beskrajnim vakuumom, a što je vakuum do li nešto PRAZNO?

Objektivna stvarnost i duhovna stvarnost su suprotne. Ono što je u fizi?kom smislu fizi?ka snaga, u duhovnom smislu je ta snaga - Apsolut.

Postavlja se pitanje i same svijesti. Ispada kada nešto misliš manje ti je jasno i um ti je materijaliziran, na nižoj razini svijesti. Kada se uzdižeš prema najvišoj, univerzalnoj svijesti, dešava se to da prestaješ misliti, isklju?uješ se iz fizi?kog tijela, postaješ potpuno miran i prazan od svega i to je svijest. Zna?i, svijest je opet nešto PRAZNO, jer je od Boga. Ako je NESVIJEST nešto vezano za tijelo, onda je NADSVIJEST suprotno od toga, vezano za PRAZNO. Što si više isprazan od misli, hrane, bilo ?ega, sve si mirniji i to li?i na neko svjesno stanje. Dok se uvališ u želje i brige, odmah gubiš jasan uvid, fokusiraš se na problem i ništa ti nije jasno.

Bog pomaže tako što ?eš ga prihvatiti preko duhovnih principa, na jedinstven na?in osloba?anja od svega relativnog i prolaznog.

Što re?i za duh, kakva je to tvorevina?

Duh je sabrana duša koja najmanje rasipa energiju na osje?anja, misli, sje?anja. Kada duh nije izgra?en, ti si potpuno optere?en vanjskim doživljajima i razmišljanjima. Pun si želja i na tome troših životnu silu (slabiš krv i limfu) i gubiš kreativnost, jer ti je oslabljen duh. Jedva spajaš po?etak i kraj života. Dišeš plitko, sa pola snage vakuuma dijafragme.

Kada ti se duh pro?isti, to zna?i da ti se energija duše pro?istila do najve?e razine ISTINE, kako to zovemo SVJETLOSTI. To je vrhunac duha, to je doživljaj života, to je tvoj mir, isprazan si, oslobo?en maksimalno od svega i to li?i na potpuni uvid, kako se kaže SVIJEST.

Najve?a korist od Boga je poznavanje same suštine svijeta. Živimo u vremenu najglupljih vrijednosti kojima se pojedinac prepustio, a za uzvrat dobiva nezadovoljstvo i bolesti. Zato je nužno prihvatiti duhovne principe i na jedinstven na?in, preko Boga, osloboditi se svake ovisnosti, prizvati mir i radost.

U tom slu?aju ljubav je faza stvarnosti života, ni materijalna ni duhovna, koja te u svemu zadovoljava i ispunjava. Kada osje?aš ljubav, ne moraš nikoga voljeti, ali si milostiv. Kada ne osje?aš ljubav, zbunjen si pred životom, sirov, bahat, pun želja i ništa ti nije jasno.

Ljubav je nešto što te uzdiže iznad primitivizma i pruža ti mogu?nost duhovne spoznaje stvarnosti života.

Boga ne možeš doživljavati sentimentalno, jer se radi o beskrajnom prostoru svijeta, o energiji i materijalnoj prirodi. Ne samo to, Bog je uvijek JEDNO, nepodvojeno, i ako Boga promatraš kroz sebe, onda si se ve? odvojio od njega, a to nije ispravno. Zato se Bogu prilazi na jedinstven, univerzalan na?in, kako je jedino mogu?e spojiti se sa univerzalnom svijesti.

Bezuvjetna Ljubav

Božanska milost ima smisla kada na duhovnoj razini uranjaš svojim bi?em u prostor Boga, preko duha, istine i svijesti, i tada se u tebi budi najdublji doživljaj stvarnosti života, kao uzvišeno blaženstvo i milost. U tom slu?aju Bog nije milostiv, nego si ti blažen od Boga.

Trebaš praviti razliku izme?u životne sile (najjednostavnije kao krv i limfa) i kreativnosti koja se ti?e sabranosti duše kroz usmjereni um. U zdravom tijelu kreativnost je mogu?a.

Koja je granica kreativnosti?

Kreativnost su sve aktivnosti ?ovjeka koje te ispunjavaju, ne kroz materijalne vrijednosti, nego životno. Drugim rije?ima, kreativnost je mogu?nost duhovnog uzdizanja. Kreativan ?ovjek stvara djela bez napora, ako piše, onda se knjiga sama piše, ako slika ili se bavi glazbom, onda nastaju djela kao odgovor na mir u srcu. Od kreativnog rada nikada ne možeš biti umoran, jer si tada otvoren prema energiji, tada ne misliš jer ti je jasno ono što radiš. U kreativnost ne spada devastiranje prirode i sve drugo što ?ini loš feng shui prostora. Prema tome, suvremena znanost i moderno društvo nisu stvar kreativnih umova, nego pokvarenih umova.

Najopasnije je kada misliš i misliš i nema kraja tim mislima. To je slu?ivanje uma i tapkanje u mjestu, bez mogu?nosti nastavka puta života. Da ti se to ne dogodi, razmišljaj usmjereno prema Bogu. Kada shvatiš poruku od Boga, jednostavno ?e ti sve biti jasno i smiješno, jer je toliko jednostavno, zato što je potpuno PRAZNO. Ali i to prazno je jedina stvarnost, koju moraš prihvatiti u zamjenu za ovu prolaznu stvarnost tijela, na koju si navikao. U stvari, prihvati sve, nemoj odbacivati ništa, da ne bi pogriješio. Ionako je sve prostor Boga.

I što na kraju misliš, gdje je izlaz iz labirinta života? Naravno, prazan prostor je lijek. Onda se isprazni, ne razmišljaj logi?ki jer život nije logika, nego slušaj iskusne koji ve? imaju iskustvo duhovne stvarnosti života.



PODSJETNIK ZA ŽIVOT

Da li znaš ?emu služi život?

Trebaš znati da je život neovisan od bilo ?ega i nemoj ga vezivati za tvoje želje i probleme.

Što znaš o apsolutnoj inteligenciji i njenoj refleksiji na svijest ?ovjeka i sve stvoreno?

Što je Bog i po?etak svijeta?

Na fizi?kom, metafizi?kom (mentalnom) i duhovnom planu, nije mogu?e služiti se samo logikom i osjetilima. Nije dovoljno ni biti svjestan ispod duhovne razine uvida - NADSVIJESTI, iz jednostavnog razloga što je svijet cjelina suprotnosti i nešto što opažaš u objektivnoj stvarnosti, potpuno je suprotno u duhovnoj stvarnosti. Radi se o duhovnom principu pro?iš?enja svega stvorenog, od materije, preko energije, do svjetlosti i apsolutnog stanja.

Ako se pitaš što je Bog i kako je sve to po?elo, moraš znati da ništa nije ni po?elo niti se završilo. Ovu tvrdnju definira sama duhovna suština svijeta, u ?ijem prostoru je Bog kao Apsolut, kao beskrajni vakuum i ništa više od toga. Za stvaranje jasnog uvida o nastanku svijeta, posluži se praznim prostorom u kome je vakuum. Najprije je to bio samo prazan prostor, a vakuum se stvorio zbog prve vibracije energije, koja se beskona?no širi, materijalizira, raspada, pro?iš?uje i ponovo vra?a u nultu to?ku, na izvor apsolutnog stanja.

Bezuvjetna Ljubav

Naravno, najve?u zabunu imamo zbog dimenzija stvorenog i prolaznog vremena, me?utim i to nestaje u opsegu nirvane.

Teško ti je shvatiti jednostavnost Boga, gledaju?i na prirodu i sve stvoreno u njoj, ali ponavljam, sve je suprotno od onoga što vidiš. Suštinu stvarnosti jedino možeš sagledati kroz apsolutnu istinu.

Kažemo da je apsolutna inteligencija najve?e duhovno znanje i sve enciklopedije svijeta, ali, da li možeš shvatiti da se iza te tvrdnje krije jednostavnost PRAZNOG PROSTORA do razine BESKRAJNOG VAKUUMA. Nešto što je apsolutno, nema definiciju i savršeno je.

Po pitanju svijesti je sve tako?er potpuno jasno. Do koje si razine pro?iš?en tijelom, dušom i duhom, toliko si blizak istini, svjetlosti i apsolutnom stanju. U potpunom miru, u meditaciji, to se stanje ipak postiže, ali to nije nikakva aktivnost, ve? preslika nekakve vje?nosti kroz vakuum prostora.

Vidiš ti prirodu, osje?aš, misliš, imaš želja, stvaraš, imaš tijelo, dušu, metabolizam, me?utim, ne vidiš da je to samo prolazni materijalni i metafizi?ki fenomen svijeta.

Na kraju te ?eka jedina istina i jedina STVARNOST da je svijet samo BOG, beskrajno ili najsuptilnije NIŠTA, kako ho?eš. Do?i ?eš do spoznaje da se sve vrti zbog energije, koja se munjevito prostire prostorom svijeta, usput materijalizira, ali ujedno i rastvara ono što je stvorila, vra?aju?i se kao pro?iš?ena vibracija (kao duh), prema neizbježnoj istini - svjetlosti i jedinoj stvarnosti - Bogu.

Svjetlost nije mogu?a bez ne?ega što gori i što stvara vatru. Upravo gori sve stvoreno, naravno, nekakvom prirodnom progresijom oksidacije i poluraspadom.

Kada si miran, kada imaš uvid, onda si nekako svjestan, ali to ne zna?i da si mnogo pametan, nego si postao neovisan od bilo ?ega. Dok spavaš, kada se umire misli, kada se ublaži aktivnost uma, miran si, kao da si apsolutno svjestan svega. Iz tog konteksta moraš izvu?i zaklju?ak što je svijest. U meditaciji, ti spavaš svjesno, što zna?i ipak ništa ne opažaš. Svijest je nevezanost i što si više neovisan od bilo ?ega, postaje ti svejedno, a to je sasvim dovoljno da si miran i živ.

Duhovna stvarnost je mogu?a samo kada joj se predaš, kada prihvatiš i dopuštiš da postoji samo nešto apsolutno prazno. Ako se ne uplašiš toga, uranjaš u opseg nirvane, naravno treba mnogo prakse, jer je tvoj um stvorio jake materijalne navike, teško se toga osloba?a, da bi ušao u novo iskustvo. Kad izgradiš duh, on ?e te dovesti do apsolutne istine, sagorje?e u smislu svjetlosti, a ti ?eš uronuti u apsolutnu svijest, kako sam ve? objasnio, u nirvanu i onostrano.

Jedino ?ovjek može biti sveprisutan u tijelu, umu i svijesti, jer se to može spiritualnim mo?ima. Nije u pitanju samo usmjereni um, kao sabrana duša u duh, ve? se radi o evolutivnoj zrelosti cjelog bi?a. Za kona?ni doživljaj života ipak je sve važno, tijelo, duša i svijest, kao JEDNO, nepodvojeno, kao refleksija Boga (kroz apsolutnu inteligenciju), gdje bi?e i tijelo ostaju u sjeni, u prolaznoj stvarnosti, jer bez toga doživljaj ne bi bio mogu?.

Sve se to dešava jednostavnim lancem suprotnosti, kroz metabolizam, krv i limfu, kroz duh i na kraju svijest.

Zamisli senzaciju kako radi ra?unalo i biti ?e ti jasno ustrojstvo svijeta i Boga. Od beskrajne kombinatorike „0“ i „1“, stvaraju se slike na ekranu, kao živi dokaz prirode, a kada malo dublje promisliš, u toj kutiji ra?unala ipak nema ništa živo.

Zato si i ti živ, jer si donekle svjestan postojanja. Da nisi svjestan, ne bi ni bio živ.


SAMOOSTVARENJE

Prostor svijeta pulzira kroz antagonizme apsolutnih vrijednosti - PRAZNOG i PUNOG, NESVJESNOG I SVJESNOG, Boga i materije. To je jednostavan princip beskrajne mijene, svjetlosti i tame, uzroka i posljedice, yina i yanga. Jedno bez drugog ne može, jer su lice i nali?je cjeline JEDNO. Konstanta vibracije energije beskrajne su mogu?nosti oblikovanja, ure?ivanja svih odnosa i promjena. U tom kontekstu ?ovjek je u univerzumu simbolizam svijesti i preslike Boga, što ne zna?i da je jedini, ve? postoje mnoga stvorenja sli?na ljudskom bi?u. Transmisija mijene praznog i punog, po principu pješ?anog sata, evolutivni je put svega stvorenog od energije, koje mora pro?i pro?iš?enje kroz Boga.

Kabalisti?ka u?enja govore da svaki dah posjeduje potencijal postati duh i Bog. Od daha je postao kamen, od kamena biljka, od biljke životinja, od životinje ?ovjek, od ?ovjeka duh, od duha Bog. Sve je stvar ra?anja iz sjemena (simbolizam nukleusa apsolutnog života) i stvaranje novog sjemena umiranjem. Sjeme je uvijek energija. ?ovjek može prije fizi?ke smrti tijela realizirati sebe do apsolutne svijesti i Boga, pro?iš?enjem i prosvjetljenjem, što nije jednostavno posti?i u suvremenim uvjetima življenja. Malo je njih koji mogu osloboditi duh, zbog ne?iste karme i jake materijalne ovisnosti. Ipak je duhovni rast mogu? kroz fizi?ko pro?iš?enje tijela preko odabrane hrane i mentalni razvoj preko znanja i meditativne prakse. Za po?etnika je bitno stati na Put života i lagano paliti žaruljice koje ?e ga osvjetljavati. Nitko nema hrabrosti sko?iti iz aviona bez padobrana, jer je to ravno traumi umiranja. Po tom principu se ska?e iz pune materije tijela u apsolutno prazan prostor Boga. Bez umiranja nije mogu?e prepora?anje, a umrijeti prije smrti jedino se može kroz duh i svijest. Fenomen transformacije sjemena odnosi se na fizi?ko tijelo i njegovo uskla?ivanje s dušom. Preko ritma srca stvara se iskustvo kao prijatan ili neprijatan doživljaj. Vrhunac prijatnog je dobitak kao orgazam, a vrhunac neprijatnog je osje?aj gubitka kroz tugu. Kada ne postoji dobitak ni gubitak, egzistira želja kao tendencija identifikacije sa opaženim, koja se proširuje na misli, dovode?i svjestan entitet u stanje ovisnosti od tijela. Sami orgazmi su fišefazni i pro?iš?eni, baš kao um i doživljaj života. Prvi je nagonski orgazam u regiji spolovila, kada se izlu?uje sjemena teku?ina. Pro?iš?eni orgazam je ljubav koja pokre?e blaženstvo i milost. Mentalni orgazam je neka razina jasno?e uvida, koja stvara ekstazu.

Najviši orgazam je sloboda, kao savršenstvo i spajanje s Bogom. Funkcija orgazma je u?initi nesvjesno ovisnim o svjesnom, kako bi se oslobodio duh. Svako iskustvo višeg orgazma isklju?uje doživljaj nižeg, jer se želja veže za ono najja?e. Duhovna bi?a lako kontroliraju nagon, milostivi su i raduju se životu u celibatu. Uvijek se radi o pustoj želji da se nešto dobije, da se svrši sa starim kako bi se prešlo u nešto novo. Nagonski tipovi to rade primitivno. U ljubavi se taj zanos prevede u pravo blaženstvo. Duhovnjaci to znaju podi?i na razinu savršenstva užitka u ekstazi. Prosvljetljeni se time ne bave, svjesni su i slobodni. U konstelaciji mijena, uvijek se zna što je prazno a što puno, tko daje, a tko prima, uloga muškog i ženskog. Prirodni su to mehanizmi koji suptilno pokre?u kreaciju. Jedino mjerilo je svjetla istina, kao vrhunac vertikale raspršivanja duha, s ciljem prevo?enja u prazan prostor Boga, kao apsolutnu svijest. Iskustva su uvijek lice i nali?je svjesnog i nesvjesnog, gdje se nesvjesno brani od svjesnog (karakter i ego). Obi?an smrtnik je ovisan o fizi?kom tijelu, jogin je vezan za tehniku joge, a znanstveni istraživa? je vezan za egzaktnu spoznaju stvarnosti. Svima nedostaje pješ?ani sat života, udah i izdah, pro?iš?enje, osloba?anje i istina, kao nezaobilazne to?ke na putu samoostvarenja. Po?etak i kraj je energija duše koja može biti tijelo i Bog. U meditaciji se svjesno spava. Praksa gledanja u plamen obi?ne svije?e može te dovesti do jasno?e uvida stvarnosti.

Da li je prostor ljudskog bi?a ograni?eni potencijal, kao nešto rizi?no i opasno, ili se radi o beskrajnoj kreativnoj sili stvaranja? ?ovjek svakako nije životinja, može misliti i umom kreirati mnoge stvari. Naravno, snage stvaranja ne izviru iz krvi i mesa, ipak se radi o beskrajnoj svijesti. Temeljem svijesti kreativnost je neograni?ena, pojedinac ne mora biti ovisan ni od ?ega, slobodan je, ne mora ništa posjedovati i može putovati. Model ponašanja upravo prona?i u sebi, uz odrastanje. Nikada ti ne treba ve?i autoritet od života duše, tijela i apsolutnog života. Ako to povežeš u ljubav, zaista imaš razlog radovati se. Temeljem svijesti ?ovjek zaista može biti u harmoniji s prirodom koja ga okružuje, s najdubljim osje?anjem radosti, jer je u izobilju zraka, vode, neba, zemlje, vegetacije, životinja i ljudi, ?ime je prostor oko njega i u njemu ispunjen životom. Važno je napomenuti, biljke, životinje i ljudi imaju auru koja reagira na razne na?ine. Kada želiš pojesti biljku, ona ti se nesebi?no daje. Vegetacija je naša majka prirode. Životinja se prestraši kada joj oduzimaš život zbog hrane. Od toga ne možeš imati koristi, jer takva hrana vibracijski je za tebe opasna. Životinje se mogu jesti izme?u sebe, jer nemaju razvijenu svijest i instiktivno se bore za goli opstanak. To ?ovjek sebi ne može dopuštiti, uživati u tu?oj nesre?i. Pravilan odnos prema prirodi je kada sve vi?eno ne preta?eš u želju za posjedovanjem, kada ne misliš ponoviti ugo?aj.


?OVJEK I APSOLUT KAO KAP VODE I OCEAN

Kroz samorealiziranje koristiš bi?e kao prostornu dušu i tijelo u prolaznom vremenu. Ujedno uranjaš u prostor sredine u kojoj živiš, koja je sastavni dio beskrajnog prostora svijeta.

Ta dva prostora su prakti?ki JEDNO, kao kap vode i ocean. Njihova veza se realizira preko beskrajne snage vakuuma oceana koji drži na okupu sve kapi.

Bezuvjetno se predaješ oceanu, jer si njegovo sjeme, ne postoji drugi prostor gdje bi mogao biti i jednostavno nemaš izbora. Taj dio tvoje pripadnosti prema životu duše i univerzalnom životu, nazivamo apsolutna inteligencija, koja je u tebi prisutna onoliko koliko joj dopuštaš u svome umu.

Da li spavaš ili si budan, služiš se tijelom i mislima kroz um. To zna?i fizi?ki i mentalni aspekt je u tebi stalno prisutan.

Nedostaje ti onaj glavni aspekt života - duhovni, koji svakako ne?eš mo?i posjedovati, jer je onostrano, apsolutno, istinito, apsolutno inteligentno i slobodno. Preko spiritualnosti možeš oponašati duhovni aspekt života na na?in prihva?anja duhovnih principa, temeljem istine i svijesti. Tako ?eš stvoriti navike vlastitog uma o ne?emu što nije ni tijelo ni misao, ve? nešto sasvim jasno, kao svjetlost i mir.

Na taj na?in se realizira veza ?ovjeka i Apsoluta na najjednostavniji na?in apsolutne intligencije koja je svuda u prostoru svijeta. Ti dopuštaš da si JEDNO sa univerzalnim u svijesti uma, ali si uvijek apsolutno komadi? univerzalnog postojanja.

Sve što propustiš kroz duhovnu prizmu svijesti, jasno ti je, milo, radosno, svijetlo i sveto, zato si miran, zdrav i spokojan.

Ako se kap ne preda oceanu, umrije?e, ispariti u etar i na silu postati dio oceana. Ako nisi svjestan univerzalnog, biti ?eš usamljen u svojoj iluziji i želji, patiti, bolovati i umrijeti, ali time ne?eš uništiti božanski život, ve? samo tijelo u koje se zaklinješ i vjeruješ da je stvarno.

Logi?ko razmišljanje je samo objektivna stvarnost, izvan istine, koje te drži u lažnom uvjerenju ega da sam „JA“ reformator svijeta, umjesto da sebe uskladiš s ve?inom.

Prakti?ki, što god nekome dali vjerojatno ga ne?emo time zadovoljiti, jer je radost stvar unutarnjeg doživljaja sklada duše i tijela, a ne vanjskih utjecaja, nedovoljno jasnih u kojima ne možeš prepoznati istinu, moraš misliti i od toga nemati mir.

Kada su djeca u pitanju ona traže mnogo više od materijalnih davanja.

Maksimum što možemo dati od seb jest ono što ne možemo dva puta imati a to je srce, kao ljubav, kao komadi? univerzalnog života.

Mnogi kažu: „Ja ?u biti ovo ili ono“, a nisu svjeni da oni to ve? jesu.

Zaista, nitko ne može biti nešto više iznad života i samo na nižim razinama prosu?ivanja stvarnosti, istine i života, dolazi do nejasnih i pomu?enih osje?anja.

U svakom slu?aju to je najprije neznanje, dje?ija želja, nezrelost, neshva?anje suštine, možda pohlepa, svejedno, narušen je mir.


FIZI?KA OGRANI?ENOST I DUHOVNA SLOBODA

Pogledaj svoje fizi?ko tijelo. ?ini ti se da si njime ograni?en i prostorno definiran. Ne svi?a ti se biti ograni?en, jer time nemaš slobodu.

To?no se zna kolika je fizi?ka snaga djeteta, a kolika odraslog ?ovjeka. Upravo tako medicina promatra ?ovjeka, temeljem njegove mase, odre?uju?i mu unos koli?ine hrane, kalorija, doza lijekova i drugo.

Zašto moraš biti ograni?en tijelom, ako imaš spiritualne mo?i, možeš misliti, izgraditi duh i biti njime beskrajno slobodan?

Prostor tijela ne ograni?ava potencijal energije duše.

U ovisnosti od ?isto?e karme tvog obiteljskog stabla, kruga prijatelja, tvoje kreativnosti, ljubavi, duha i svijesti, možeš proširiti svoje mo?i beskrajno u prostoru.

Tijelo jest izolirana cjelina kao vre?a mesa i kostiju, ali duša nije i preko duha i njene aure, preko ljubavi, zaista možeš postati beskrajno mo?an, jer te podupiru sve duše tvojih obožavatelja. To se upravo dešava velikim popularnim zvjezdama i prosvjetljenim bi?ima. Drugim rije?ima, ne podupiru oni tebe, ve? si ti otvoren prema njima bezuvjetno, koriste?i jedinstven prostor univerzalne duše na najbolji na?in.

U hinduizmu i budizmu duša je original života. U drugim religijama duša se ne pominje jer ne prihva?aju energiju. Prosvjetljena bi?a dokazuju da nitko ne treba biti ograni?en, upravo zbog slobode duha.

Znanost tako?er uporno pokušava dokazati, kako se fizi?kim zakonima materije baš ništa ne može dokazati, zbog relativnosti i vremena, gdje materijalna i objektivna priroda nema konstantu energije. Kao da nisu u stanju sagledati duh ?ovjeka.

U svakom slu?aju kreativnost pojedinca ovisi od znanja i kako je ono preto?eno u doživljaj mira i života, kroz ljubav, duh, istinu, svijest i slobodu.

Yang tijelo bolje regulira vodu, koja daje mogu?nost razvoja raznih mikroba, lakše prelazi u element vatre i osloba?a duh. Višak vode u tijelu je sli?no mokrom vešu složenom u ormaru, na kome ?e se sigurno razviti mnoge gljivice i plijesni.

Yin stanje tijela je upravo zbog viška vode i podloga je raznim bolestima.



ŽIVOT NIJE ONO ŠTO MISLIMO

Oko tebe je uvijek zbrka svih dešavanja koja se neprekidno smjenjuju. Tvoja osjetila ne stignu registrirati svaku promjenu. Umoriš se od svega i najradije bi zaspao.

Ono što opažaš produbljuje tvoje misli, pokre?e intelekt, ali na kraju ipak ne vidiš istinu, zbog ?ega nisi u stanju biti miran.

Umjesto istine, od opažanja, budiš u sebi mnogo želja, vjeru, nade, o?ekivanja, maštanja, zbog ?ega i dalje nemaš mir, a možda bi mogao izazvati patnju, ako ti je do ne?ega posebno stalo.

Principijelno ve?ina ljudi li?e na bi?a s normalnim ponašanjima; rade, kre?u se, društveno su podobni, ali u njima uvijek postoji nešto što nema veze sa istinom. Svaka ljudska ambicija udaljava pojedinca od ve?ine. To nije slu?aj kod male djece.

Naša su tijela složena, sastavljena od mnogo stanica, organa, slojeva, oklopa, nižih tijela, kao jedna duša, ali sa bezbroj najsitnijih duša mikroorganizama koji žive u nama i sve to trebaš uskladiti da ti ne bude muka.

Tamo gdje imaš muskulaturu i nerve, lakše prenosiš naredbe, pokre?eš prste, ruke, noge, dijelove tijela. Više je to ispoljeno na površini. Pitanje je kako narediti nekom organu unutar sebe, da te posluša, da bude aktivan, zdrav i miran? Nekako sam došao do spoznaje da sve što je tvoja nutrina, dubina, nevidljivi organi i njihove funkcije, mogu biti sa tobom u vezi samo na jedan prirodan na?in, preko vibracije energije duše, preko uma, preko, duha, preko istine.

Drugim rije?ima, veza sa vlastitom dubinom je mogu?a kada si nad njom budan, kada brineš da ti organi budu ?isti, da ih ne maltretiraš, redovito odmaraš i koristiš u mjeri koju oni mogu prirodno obavljati.

To je duhovni princip, jednak onom principu prihva?anja sebe i svega kako jest. Na taj na?in ne?eš pogriješiti, a mir ?eš sigurno imati.

Uranjanje u sebe nije mogu?e ako si okrenut prema vani, prema mislima, prema željama i vjerovanjima. Smjer uranjanja u sebe je suprotan, moraš i?i odozgo prema dolje, od slobode, svijesti, istine, prema unutarnjem doživljaju i kreativnosti.

Uvid ili svijest se postiže odozdo prema gore, po vertikali, bez vremena, u trenutku sada.

Utjecaji neba i zemlje moraju se spajati u središtu tvog bi?a, u HARI, Kundalini rezervoaru, duši i srcu, uvijek sa istinom koju doživljavaš u grlu.

Tako ?eš biti prisutan u fizi?kom, mentalnom, intelektualnom i duhovnom aspektu doživljaja života.

Te radnje su munjevite i trebaš imati jasnu odluku u svakom trenutku. Za takvo ponašanje moraš imati pravo znanje, koje ?eš lako preto?iti u doživljaj. To znanje se ti?e duhovnih vrijednosti i ne bavi se beskrajnim istraživanjem relativne materije, nego se bavi izoliranim umom i slobodnim duhom.

Tvoja i moja nevolja je u tome što smo od ro?enja po?eli gubiti božansku notu, jer fizi?ko odrastanje i mentalno sazrijevanje nije dovoljno za duhovno osvjš?ivanje.

Sve smo nau?ili, jesti, piti, hodati, raditi, ra?ati djecu, opažati, misliti, govoriti, lagati, samo nismo nau?ili održati vezu sa životom duše. Sada želimo nešto popraviti, ali mehanizam same želje to ne dopušta, jer nam treba mir, a želja je jaka aktivnost uma. Život nam je kao horizont, što se više približavaš, za toliko se on odmi?e.

Zato trebaš sve odbaciti što se ti?e horizontale i vremena, što se ti?e opažanja i misli, nego se uhvati vertikale koja te sigurno vra?a na put istine i života. Prepoznati istinu nije stvar opažanja, nego dopuštenja da ju potpuno osjetiš u svojoj dubini, od koje si izoliran vlastitim umom, mislima, osje?anjima i površinskim zadovoljenjima osjetila.

Jasno?a uvida nije uživanje i ne smije imati porijeklo u umu. Što je ve?e znanje sve ti postaje jasnije. Radi se o pravom znanju koje ?e u?initi um slobodnim. Svjestan, površni um je zatrpan nevažnim znanjem, ponavlja ga uvijek iznova i ti zbog toga ne možeš biti miran. Um treba biti izoliran kako bi bio spreman prihvatiti nešto novo. Podsvijest i nadsvijest su izvan dosega uma, izvan objektivne stvarnosti i zato je u njima mogu?a istina. Problem je što tebi ne odgovara da si prazan; sam taj duhovni princip praznine te zbunjuje i zato si sklon vjerovati, imati želju, biti na strani podjela me?u ljudima, umjesto da si na strani mira i ljubavi. Tu se u biti radi o strahu od praznine, koju popunjavaš time što zatrpavaš svoj um nebitnim znanjem, vjerom i željama.

Znanje je kada je bi?e prazno kao list papira na kome možeš iznova pisati. Kada takvo znanje, takvu ?isto?u svog bi?a doživiš u sebi, onda za uzvrat imaš uvid ili svijest, na jednak na?in praznog lista papira, u kome se tvoj um ne uzbu?uje jer nema zbrku zbog sadržaja koji bi mogao postojati u znanju, vjeri i želji (rije?ima na papiru).

Tvoje znanje treba biti u skladu sa tvojom kreativnoš?u. Ne moraš štr?ati po društvenom znanju, jer u njemu nije istina života. Na taj na?in samo ?eš privu?i one koji te mogu mrzeti zbog toga.

Lagano uvodi u sebe duhovno znanje koje se ti?e univerzalnog, apsolutnog i praznog prostora. Ta praznina samo se ti?e praznog, izoliranog uma, temeljem koga možeš biti sveprisutan i budan u životu.

Svjesniji si onoliko koliko postigneš izolirati um od svega. Me?utim, reakcija uma se dešava zbog vremena, raznih prisje?anja prošlosti i zamišljanja budu?nosti. Na taj na?in misli su neizbježne i odvla?e pažnju uma od mira, neaktivnosti i tvoje svijesti.

Nebrojeno puta ?eš o istoj stvari razmišljati ali ne?eš prona?i odgovor i istinu ako nešto planiraš, želiš, o?ekuješ. Upravo su tada tvoje misli najaktivnije i tada, naizgled bezna?ajne stvari u želji, postaju prepreka izoliranju uma.

Jedino kroz formu DAVANJA, bezuvjetno „sklanjaš“ svoje tijelo, kroz svijest, ?ime direktno propuštaš valove energije, kao da si trajno uronio u prostor svijeta i da se nikada više ne?eš odvojiti od njega. Tvoje tijelo i dalje postoji, ali si preko uma sabrao potencijal duše , koji samo služi metaboliziranju energije u tijelu, ne osipaju?i se na nebitne stvari kroz misli.

Upravo je to bezvremeno stanje uma kada apsolutna inteligencija postaje mogu?a u fizi?kom tijelu.

U ovisnosti koliko je bila snažna reakcija uma na neki doga?aj u vremenu, toliko ?e iskustvo živjeti u njemu. Ako svemu prilaziš sa bezuvjetnim prihva?anjem stvari, onda ?e um ostati dovoljan sam sebi, a to jest prirodan tok stvari, jer tvoj um nije da bi ti vodio svjetsku politiku, nego da imaš mir i ostvarenje životnog puta.

Spoznaja sebe zna?i prou?avnje sebe u djelovanju, a to je ve? odnos. Nisu ti potrebne knjige, gurui, ni putovanja po svijetu, ako nisi u stanju uroniti u sebe, na izvoru gdje je tvoje ostvarenje.



STVARANJE SVIJETA

Svijet je stvoren u trenutku, koji ne možemo zamisliti iz perspektive ove naše relativnosti, prolaznosti i objektivnosti. Zato su razmišljanja o stvaranju svijeta razli?ita i proizvoljna.

Suština svijeta je duhovne prirode koju jedino možemo spoznati duhovnim vrijednostima preko apsolutne istine i apsolutne inteligencije (svijesti). Tko stane na put samospoznaje i ostvarenja životnog cilja, do?i ?e do to?ke pro?iš?enja u kojoj je mogu?e sagledati stvarnost postojanja.

Ne postoji znanstveni na?in sagledavanja stvaranja svijeta.

Temeljem iskustva prosvjetljenih bi?a proizilazi da je svijet JEDNO u prostoru, kao duhovna suština, nama nevidljiva, jer je sakrivena metafizi?kom realnoš?u energije, fizi?kom realnoš?u materije i linearnim vremenom.

Naš um je stvoren kao reagiranje bi?a (komadi?a svijeta, kao kapljice vode oceana), prema vanjskim utjecajima koja osjetilima opažamo.

Bez razvijene mo?i najvišeg prosu?ivanja stvarnosti, nije mogu?e sagledati u jednoj ravni, fizi?ki, mentalni, intelektualni i duhovni aspekt postojanja.

Um funkcionira tako što ponavlja iskustva kroz koja je prošao u vremenu, a to su naše navike, u kojima nema istine.

Apsolutne vrijednosti, istina, svijest, život i sloboda, ne mogu biti stvar navike uma, jer su one vje?ito apsolutne, ve? postoje bez našeg razmišljanja i doživljaja.

Upravo je tvoj um slabost preko koga pokušavaš spoznati nešto što ve? jest. Prvo je pokrenut život tvoje duše, a poslije se razvijao um. Za to vrijeme apsolutno uvijek postoji. Zbog nesavršenosti uma, dogodit ?e ti se mnogo pogrešaka i uvijek ?eš kasnije uvidjeti istinu, jer nisi u stanju reagirati na pravi na?in u trenutku SADA.

Ti ?eš uživati, stvarati, voljeti, putovati, govoriti, imati želje, tugovati, radovati se, biti nezadovoljan i bolestan, prolaziti kroz mnoga stanja i možda ?eš na kraju shvatiti da sve to nije bilo potrebno, jer ti si ipak mali Bog, svemogu?. Naravno, posljedica nije mogu?a bez uzroka i zato si morao svašta raditi, da bi nekako spoznao istinu života, temeljem koje je jednostavno realizirati cilj.

Na kraju krajeva ni to apsolutno nije mogu?e ako se ne usporedi sa nesavršenom materijom.

Na svijetu ništa nije problem, jer se sve odvija po ustaljenom redu vakuuma, energije, svih mijena i vremena. Prostor svijeta je uvijek cjelina JEDNO, a u tom beskrajnom kavezu je metež svih dešavanja, od savršenstva Apsoluta, do suprotnosti u materiji.

Za tebe je bitno da ne stvaraš u sebi nekakav druga?iji svijet i život, izvan onoga što on jest. Taj previd se lako dešava u praksi u kojoj um eksperimentira, umjesto da TI trenuta?no jasno uvi?aš stvarnost.

Najvažnije ti je da si miran, jer tada nemaš želju, ne moraš u ništa vjerovati, slobodan si i neovisan od bilo ?ega. Ne moraš tada imati nikakvo znanje, ne moraš nikoga oponašati, slušati, jer ?e ti sve biti jasno kao na dlanu. Iskoristi svoj povodljivi um, navikni ga na duhovne vrijednosti, poslije ?ega ?e on prihvatiti nirvanu kao jedinu stvarnost svijeta i zaboravit ?e na sva iskušenja koja mu serviraju opažanja osjetila i misli. Ne?e mu više biti važna prošlost u sje?anjima, niti budu?nost. Oslobodit ?eš se svega: vjere, želja, nada, o?ekivanja i bilo kakvog stvaranja, jer ti si ve? stvoren. Probudi?eš u sebi kreativnost, samo radi zabave da ti nije dosadno, a ne da bi temljem toga stvorio kakvu dobit.

Shvati?eš da si ti pravi Bog, kome nisu potrebna nikakva znanja, uvjerenja, ideologije, religije, moral, društvo, materijalne vrijednosti, tijelo, duša, um, jer Bog je uvijek Bog, iznad svega stvorenog.

Ono što je najvažnije, tvoj život ne?e više biti razmišljanje, niti doživljaj, ljubav, niti svijest, ve? sloboda u punom smislu te rije?i. Obzirom da si ljudsko bi?e, kada si slobodan onda si i sveprisutan. Ne moraš bježati ni od ?ega, jer tebe ne može ništa uprljati, ?ist si u svemu. Postao si jednostavniji, obi?niji od onoga što si bio, milostiv, nemaš patnju, strah ni neizvjesnost. Od tvojih strasti, želja, beskrajnih misli i eksperimentiranja uma ipak si sve sažeo na jednu rije? - SLOBODA. Ti si prava radost i svjetlost koja zra?i.

U slobodi znaš kako je svijet stvoren.



PROTOK ENERGIJE KROZ TIJELO

U prostoru energija održava konstantu vibracije i oko toga se moramo složiti. Kada je u pitanju tijelo ?ovjeka, mnogi razli?ito gledaju na protok energije. Koriste se izrazi kako je energija blokirana, kako upijamo energiju, kako nam netko crpi energiju, kako u nekom prostoru i vremenu nema dovoljno energije. Naravno to su osobne formulacije za suptilnu energiju, a istina je da energija ispunjava i prožima svaki djeli? prostora i da je ona oblikovala pojavnu prirodu svijeta.

Stvoren si od vlastite ideje, jer je tako postignuta kozmi?ka pravda, od sjemena duša tvojih roditelja, lanca karme tvojih predaka i energije u mikrokozmosu materice tvoje majke, kada je energija po?ela kopirati kodove sjemena i preko DNK oblikovala tvoje tijelo.

Sve je proteklo neometano, u miru, bez ikakve aktivnosti.

Rodio si se i problemi su po?eli.

Po?eo si opažati, gledati, ?uti, kasnije govoriti i misliti, ?ime je tvoj um postao aktivan i ništa ga više ne može zaustaviti, jer je um reakcija svih podražaja iz vana koja primaš osjetilima, intuicijom, emocijama, sje?anjima i mislima o prošlosti i budu?nosti.

Vjerojatno u svemu pretjeruješ i nisi svjestan iste one energije koja te je stvorila, umišljaju?i kao da si sam na ovom svijetu i moraš se patiti zbog nekih umišljenih želja koje „moraš“ ostvariti. Najnormalnije je biti svjestan onoga tko te stvorio, a u slu?aju suptilne energije, nju ne možeš spoznati u ovoj objektivnoj prolaznosti tijela, nego se duhom i sviješ?u moraš približiti istini gdje se svjetlost ?iste energije jasno vidi.

Energija je oblikovala sve što postoji, neudrživa je, jednako struji kroz sve materijale i elemente, zemlju, beton, ?elik, zrak, vodu, etar, naravno i kroz tvoje tijelo.

Prakti?ki zbog uma dolazi do stvaranja rupa u eteri?nom tijelu, što za posljedicu ima pojavu nesigurnosti, straha i boli. Mjesto boli je zaboravljeno od strane tvog uma, koji se bavi nebitnim stvarima iz vana. Tako se stvara svaka bolest koja bukvalno nikada ne mora postojati.

Kažemo kako no?u nema dovoljno energije, kako je energija slaba kada je kiša, zima ili kakva nepogoda, me?utim, nekima je energija slaba i usred vrelog ljeta, jedino zato što umom nisu prisutni u sebi i njihova svijest nije sabrana uz život koji je jedino mogu? unutar bi?a.

Ve?ina ljudi zna za energiju i Boga, ali to ne dopuštaju u sebi i ponašaju se kao izdvojena kapljica vode iz oceana, koja je sigurno osu?ena da mora nestati.

Biljke su fotosintezom povezane sa energijom i to bezuvjetno koriste.

Životinje imaju razvijen instikt za opstankom, ?ime su tako?er bezuvjetno vezane za energiju.

?ovjek ima spiritualne mo?i i svijest, ?ime može jednostavno, u izobilju, biti vezan na energiju, ali on manipulira, griješno je bi?e, bavi se niskim strastvima i zbog svog uma ignorira energiju, a time i vlastitu dušu, što za posljedicu ima neznanje o životu i patnju.

Aktivnost uma narušava sklad duše i tijela, što jednostavno osje?aš preko disanja i mira u sebi. Zato si ?esto iscrpljen i umoran, i moraš spavati. Spavanje je nesvjesna meditacija kada se um smiri, a efekat toga jest izobilje energije u tvojim kanalima (nadijima). Me?utim, kada se probudiš budi se um i sve ostaje po starom.

Kroz meditaciju trebaš spoznati neke stvari i ste?i pravo znanje kojim ?eš stvoriti nove navike uma. Tvoj um te treba slušati u svakom trenutku, a to ?eš posti?i ako si stalno prisutan u sebi, kroz jednostavan i prirodan princip pra?enja daha, udaha i izdaha. Nikada nemoj iznevjeriti svoj um i ostavljati ga samog, kao što roditelji lažu malu djecu obe?avaju?i im sve i svašta, ?ime se u djeci produbljuje strah zbog neistine i lažni ponos, kao poreme?aj karaktera kojih se kasnije u životu ne mogu osloboditi.

Svi moramo nau?iti meditirati, jer to mogu raditi i djeca sa pet godina koja najbolje meditiraju. Kada stvoriš naviku pra?enja daha, spozna?eš beskrajnu mo? vakuuma (to je Bog), koji bezuvjetno podržava tvoj život, samo ako si svjestan toga. Mo? vakuuma prakti?ki ?eš doživjeti poslije izdaha, kada umjesto ponovnog udaha, ne udahneš novi zrak, nego podigneš trbuh i dijafragmu prema plu?ima i tako ostaneš bez disanja koliko god možeš izdržati. Što dublje postigneš vakuum, time ?eš brže pro?istiti sve rupe u energetskom polju bi?a i eteri?nom tijelu. Trebaš toliko dugo ostati bez zraka da ti po?nu drhtati mali prsti na šakama, kao dokaz da je energija prisutna u svakoj stanici tijela. Ne trebaš se plašiti da ?eš od vakuuma umrijeti, jer on te upravo drži u životu. Na višim frekfencijama svijesti, temeljem vakuuma, ne moraš ni disati, jer tada radi svijest, slobodna i vezan si na izvor.

Kada postigneš vakuum misli trenuta?no nestaju, a um postaje potpuno miran. Tada si suo?en sa istinom opstanka fizi?kog tijela u životu.

Kroz meditaciju i praksu kundalini joge i tantre, do?i ?eš do svih znanja o JASTVU, svijesti, slobodi i životu (temeljem vakuuma beskrajne mo?i apsolutnog Boga). Tako ?eš proširiti znanje i svijest, tvoje navike ?e se promijeniti i ti ?eš se promijeniti u smislu da ?eš bolje cijeniti život.

Možda nikada ne razmišljaš o svom dahu, ali on je za tebe prirodna inteligencija zbog ?ega si uop?e živ. Ti uporno ?iniš pogreške, ali dah sve to podnosi i popravlja. Tu se mu?i srce, svi organi i njihove funkcije, ali ne popustaš u željama i ne dozvoljavaš da se tvoje znanje širi u svijest. Moraš znati da je jedino život vje?an, a sve drugo (uklju?uju?i i tvoje tijelo) je prolazno. Upravo se radi o tome da ti ne vidiš vlastiti život, jer njega možeš doživjeti samo kroz više frekfencije pro?iš?ene energije, prisustvom u dahu i sebi.

Tvoja svjesnost ne smije ostati u okvirima tijela i uma, jer ?e to biti pravi kavez u kome ne?eš imati bezuvjetnu slobodu svijestu, što je jedini cilj tvog života.

Cilj svega jest evolutivno pro?iš?enje i vra?anje na izvor.

Svi oni koji nisu oslobodili svijest iz tijela, ?ak i poslije smrti njihov um nije u stanju prona?i izvor, ?ime ostaju u raju ili paklu, a jedino mjesto je mir, vje?nost i sloboda beskraja, a ne nekakav pakao ili raj. ?ovjek za života misli, a nakon smrti, u nirvani, nema što misliti, treba biti u vje?nosti.

Sve te dimenzije nisu mogu?e bez znanja preto?enog u doživljaj, iskustvo uma i proširenu svijest.

Svatko može misliti i stvarati kreativno, a to se jedino može putem znanja i svijesti. Svaka kreativnost ?ovjeka nikada nije napor, dokaz je dublje svjesnosti, mira i ljubavi i to je cilj života - prosvjetljenje.


BOG JOŠ KOJA RIJE?

Bogu prilazimo na na?in kako ga zamišljamo.

Kada pozitivno promatramo Boga, onda to radimo zbog neke materijane koristi. Obi?no tako razmišljaju Isusovci.

Ovi drugi, budisti, Boga upravo svode na jednu to?ku vakuuma, što u odnosu na pojavnu prirodu baš izgleda kao NIŠTA.

Oni koji psuju Boga bliži su istini o njemu, jer ga doživljavaju nihilisti?ki kao nešto apsolutno zasi?eno, JEDNO, kao najdublji mogu?i vakuum i kao jedno veliko NIŠTA.

Jedino tako Boga možemo poimati kao svemogu?eg, beskrajnog i sveprisutnog.

Sve drugo stvoreno u prosotru Boga, nije apsolutno, ili je metafizi?ko - energija, ili je fizi?ko - materija.

Prostorno razmišljanje o Apsolutu, bez ostatka, uklju?uje sve dimenzije stvarnosti, metafizi?ki, fizi?ki, hologramski, nesvjesno, umno, , intelektualno svjesno i duhovno.

Ono što nazivamo apsolutnom inteligencijom, samo je beskrajna snaga vakuuma koja sve stvoreno vu?e ka Izvoru apsolutnosti, ka pro?iš?enju, bezuvjetno, na na?in kako to dopuštaju mogu?nosti materije i energije.

Kamen ba?en u vodu ne?e izroniti na površinu, jer nije pro?iš?en, nije toliko evoluirao svijest.

Na drugoj strani, zrak ispušten na dnu mora, savršeno ?e znati iza?i na površinu, jer je u odnosu na kamen pro?iš?eniji, ima sabranu dušu kroz slobodni duh i zato ga vakuum apsoluta lako privla?i na površinu. Vakuum ga vu?e dalje ka Izvoru, samo mi to ne opažamo.

?injenica je da smo ograni?eni u mnogo ?emu, teško uvi?amo sve dimenzije stvarnosti, istina nam je daleko i najviše se bavimo logikom i beskrajnom analizom materije kroz fizi?ke zakone. Analiziraju?i stvari dolazimo u prazan prostor, u NIŠTA i nemamo hrabrosti niti na?ina to stanje definirati.

Nitko se ne usudi govoriti o Bogu da je NIŠTA, imaju?i u vidu njegovu beskrajnu apsolutnost. Me?utim, korak po korak, moramo smelije progovoriti o istini Boga, koju sve više spoznajemo.

Jedno je sigurno, kada se i posljednji pojedinac ?ovje?anstva i civilizacije uvjeri u ništavilo Boga, zasigurno ?emo evoluirati i kona?no napustiti objektivnu stvarnost za koju smo toliko sada vezani, jer ?e to biti viša sila, ona ista od vakuuma koji ?e nas pro?istiti i približiti Izvoru.

Ništa u prostoru nije imuno od sile vakuuma i ništa mu se ne može suprotstaviti, jer sve je cjelina JEDNO, za koju nikada ne bi ništa znali da nije popuštanja vakuuma na pojedinim rubnim djelovima Apsoluta, kada se stvori vibracija energije i ona se dalje munjevito širi, ali se zbog same vibracije oko nje stvori materija, koja se na putu povratka prema Izvoru mora pro?istiti.

Sve ono što znamo, u ?emu imamo iskustvo, ?ega smo svjesni, samo je individualno vi?enje stvarnosti, isklju?ivo vezano za duhovne vrijednosti istinu, svijest i slobodu; gdje je istina kao najfinije pro?iš?enje energije u svjetlost, svijest je uvid i predaja Apsolutu, a sloboda je sam Bog. Prema tome, svi smo mi komadi?i tog prostora. U svima nama ve? postoji sve duhovno, ali postoji i ono metafizi?ko i fizi?ko tijelo, koje lakše osjetilima opažamo, zbog ?ega nismo u stanju praviti jasnu razliku izme?u iluzije i stvarnosti.

I dok je u našim mislima i umu op?a zbrka od svega relativnog i metafizi?kog, dotle evolucija strpljivo radi svoje; pro?iš?ava nas preko spirala DNK, na najsuptilnijoj razini duše, ?ega nismo ni svjesni. A sve je to zbog onog beskrajnog vakuuma, zbog onog NIŠTA iz izvora jedne to?ke - Boga.


 

Stranica 14 od 15 Sve stranice