Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna - Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 13. dio


SVIJET JE JEDNA DUŠA ENERGIJA

Svijet je jedan beskrajno veliki prostor, kao jedna duša i jedna univerzalna energija, bez polarizacije, koja pilzira valovima. Gustina u?estalosti vibracije energije u prostoru je razli?ita, od naj?istije energije svjetlosti, do tame.

Univerzalni dio energije duše, predstavlja duhovnu suštinu svijeta, u smislu apsolutnog Boga, života i postojanja. Apsolut je, samo mu ime kaže, nešto apsolutno, bez ikakvih mogu?nosti, promjena i odnosa. To je vje?ni mir, kao spokoj duše, koji možemo spoznati preko apsolutne istine i prosvjetljenja. Istina apsolutno štiti dušu od bilo kakvog one?iš?enja. Ne možemo razmišljati da li je Apsolut nešto najsvjetlije ili je najve?a tama. Jednostavno, odgovor je - apsolutno je.

Jedna univerzalna duša (život), može se dijeliti u beskrajno mnogo sitnijih duša i nikada ne može biti kao nula, bez mo?i deobe. Zbog takve prirode duše, nastala je i priroda u kojoj živimo, jer smo stvoreni od sjemena, koje je jedna mala dušica u univerzumu. Obzirom da se radi o energiji, ona se uvijek može sjediniti sa univerzalnom vibracijom ( Izvorom).

Kako je sve duša - energija i JEDNO, na svijetu ništa ne može biti podvojeno od toga, kao nešto drugo. Zna?i, i najmanja kap vode je dio beskrajnog oceana i snaga te kapi je jednako beskrajna, samo kada je kap jedno s oceanom. To je univerzalno pravilo života i postojanja.

Svi oblici i životi u prirodi imaju dušu i bezuvjetno su povezani s Univerzalnom dušom. Kada se mala duša odvoji od matice, nema više odlike JEDNO, ve? poprima polarnost energije. To je potrebno da bi se stvorilo bi?e i tijelo. Koliko nam je poznato, ?ovjek je izuzetak u tome, jer je evolucijom probudio spiritualne mo?i, preko kojih direktno može sabrati svoju dušu (podjeljenu umom), u jedan duh, i nakon istine, ponovo se vratiti u Univerzalno stanje, sjedinjen sa JEDNO. Ta mo? je svijest, kao univerzalna svijest duše energije. Temeljem spiritualnih mo?i, ?ovjek je presedan Univerzuma, jer jedini nešto kalkulira. To kalkuliranje je samo grijeh, kratko traje i umjesto beskrajnog svjesnog života, taj ?ovjek sramno i nesvjesno umire.

Kada bi mogli shvatiti kako atom rotira u molekulu, kako pauk plete mrežu, kako p?ela stvara med, kako suncokret prati svjetlost, kako životinje vide no?u, onda bi shvatili koliko su bezuvjetno predani Univerzalnoj duši. ?ovjek se ne predaje, ništa ne prihva?a, ništa ne daje od sebe, želi posjedovati svijet, stalno spava, uživa, misli i nikada nije budan nad životom. Za uzvrat je griješnik u strahu, koji ne prepoznaje vlastiti život, nego ga, preko ega, identificira sa prolaznim tijelom.

Možda ne?ete povjerovati, ali um je samo pro?iš?eno tijelo, a tijelo je nepro?iš?eni um. Kod malog djeteta mentalni sadržaj nije razvijen, ali se odrastanjem uskla?uje s tijelom. Kada dijete progovori, po?inje koristiti um.

Zamislite da se ?ovjek rodi u nekom zatvorenom balonu bez mogu?nosti da vidi i osjeti prirodu. Njegov um bi poslije sazrijevanja tijela bio druga?ije usmjeren od uma obi?nog ?ovjeka, jer se um formira od navika.

Ovaj svijet je temeljem jednog Boga, jedne energije, jedne istine, sve je uvijek jedno, ništa nema jednako dva puta.

Prostor svijeta (Bog-život), ne možete podijeliti. Ne možete podijeliti ni istinu, niti energiju.

Koliko god da idete nešto usitniti i podijeliti na pola, uvijek ?e ono drugo ostati jedno.

To jedno je za nas najbitnija stvar, jer od rasutog tijela u prostoru bi?a, koje blokira energiju na mnogo na?ina, na kraju ipak možemo sastaviti cjelu dušu i prevesti je u duh. U stanju mira bi?a, potroša?i energije (misli i um) su isklju?eni. Tada možemo izgraditi duh koji ?e nas povezati sa univerzalnom energijom prostora. Energija je prakti?ki neuništiva. Ona stalno pulzira, a njome se koriste u prostoru, razni oblici i životi prirode. Nitko tu energiju ne može zadržati, niti posjedovati. ?esto puta kažemo kako ne?isto tijelo blokira energiju. Ni to nije to?no. Za vrijeme blokade u tijelu, energija ?e stvoriti nešto novo. Tako nastaju bolesti. Kod ?istog tijela, nema zastoja valova i vibracije energije i tada kažemo da je tijelo zdravo. Ako taj proces nepažnjom zaustavimo (naj?eš?e zbog misli i uma), energija ?e po?eti oblikovati nešto novo u tijelu ?ega prije nije bilo.

Svako iscjeljenje je samo obrnuti red stvari sa energijom. Istu tu energiju koristimo za iscjeljivanje, samo je umom vodimo u obrnutom smjeru, vra?aju?i se na neko stanje koje nas zadovoljava. Tako rade i ra?unala. ?esto može do?i do zastoja hardvera i softvera, ali samo pritiskom na jedno dugme „Restart“, sve se vra?a na nekakav normalan po?etak.

Na Istoku su prije više tisu?a godina mudraci spoznali suštinu života i temeljem toga je nastalo više disciplina za pro?iš?enje bi?a i uskla?ivanje duše (energije) s tijelom.

?ovjek ne bi smeo dozvoliti da bude lošiji od svog sjemena, jer bi time dokazao da nije dozvolio duši da ga oblikuje kako je zamišljen. I obi?ni ljudi znaju re?i, sin mora biti bolji od oca.

Bez budnosti nad tako složenim sustavom kao što je naše bi?e, ne možemo o?ekivati ništa pozitivno. Ponašanjem isklju?ujemo sebe od zacrtanog životnog puta, daju?i mnogo razloga za to. Naravno, uvijek su u pitanju nebitne stvari, pred kojima smo slabi. Našem bi?u je uvijek potrebna istina, izobilje ?iste energije svjetlosti, izobilje duha, izobilje ljubavi, svijesti i slobode. Sve drugo nam nije potrebno.

Svako društvo postoji zbog grupice mo?nika, a ne zbog svih pojedinaca i oni ?e uvijek izmišljati nešto kako bi sebe zaštitili, vjeruju?i slijepo da se sloboda štiti fizi?ki. Sloboda je duhovne prirode, nitko na nju ne može utjecati, jer se to odnosi na slobodu duha i svijesti.

?ovjek je samo jedno zrno sjemena koji je uz pomo? energije malo porastao u fizi?kom tijelu. Koliko god da se tijelo širi, energija u prostoru je uvijek ista. Zato je beba božanska, nezaprljana duša, a odrastao ?ovjek je mnogostruko zaprljao dušu i proširio tijelo?

Beba još nema razvijen um ni misli, tako da ne vodi dušu u pogrešnim smjerovima, ve? ga duša oblikuje po zamisli sjemena.

Fizi?ki ?ovjek treba izgledati onako od kakvog je sjemena. Ako se previše udeblja, onda nije bio budan nad svojim bi?em i došlo je do grijeha, bolesti i svega drugog što nije normalno.

Energija je neudrživa i tko joj stane na put, biti ?e kažnjen. S druge strane, kada smo mirni, energija ?e nas savršeno oblikovati, ?ak i prosvjetliti.

Pogrešno je re?i da generatori stvaraju energiju. To se nikada ne može dogoditi. Energija je uvijek jedno i nikada ne?e biti nula. I kada stanu generatori, energija i dalje postoji. Dokaz da generatori ne proizvode energiju je jednostavan. Ako iz generatora ne vodimo usmjereni napon, u njima ne?e do?i do havarije, jer oni ništa ne proizvode. Nemojte miješati energiju univerzuma (koja je veoma suptilna) i sabijenu elektri?nu struju generatora (koja je pod visokim naponom i velike jakosti).

Napor je pri?ati o ?ovjeku, koji sve zna a bježi od istine, zato što je griješan, zato što ima želje i zato što voli uživati. Taj isti ?ovjek bježi od duhovnosti, jer zna da se u njoj mora odricati svega, pa i vlastitog tijela.

Ne postoji oblast znanosti koju ljudski um nije napao i osvojio, a o duhu nema pojma. Jednostavno to ne?e.

Stvoreni smo od sjemena, koje smo svakako morali njegovati, jer ne bi dalo dušu. Zašto ne nastavimo njegovati dušu, jer i ona na kraju mora stvoriti sjeme za novo ra?anje? Toliko smo egoisti, sebi?ni, pohlepni, psihopate, mazohisti i ponosni na svoje gluposti, da nas nije briga kakva ?e nam biti pokoljenja (sjemena).

Kome je stalo do duhovnosti, do nje ?e i do?i. Zato nemam namjeru utjecati na bilo ?ije uvjerenje, dok sam ne uvidi stvarnost života. Tako je pravedno. Naravno, zbog osobnih uvjerenja, zbog slobode misli, zbog usijanih umova, imamo kolateralnu štetu, kroz devastiranu prirodu. Što bi rekao Antoni de Mello: „Svi kažu da je sve u redu“, ne zato što je sve u redu , nego što svi spavaju, nitko ne želi biti budan nad životom.

Nekada su djeca ra?ana iz ljubavi, a danas ljudi ra?aju djecu iz interesa, možda zbog dje?jeg doplatka, da nasljede imetak ili ne?eg drugog.

No, ništa nije kao prije, evolucija ide dalje. Ipak je sve to progres, ?ime se energija pro?iš?ava. Možda ?emo toliko upropastiti prirodu da ?e se jednog dana sama od sebe raspasti.

Na ovom svijetu ne postoji nešto što ljudski um ne može stvoriti, samo ga trebamo usmjeriti. Naša duša je jedinstvena na svijetu, preko aure koja daje dvodimenzionalnu sliku u prostoru, vidljive iz svake perspektive prostornog holograma.

Kada se duša sabere u bi?u i prevede u duh, onda njena slika postaje ?ista svjetlost, jer je duh frekfencije i gustine vibracije svjetlosti.

Nemamo potrebu kopirati nikoga, jer smo jedinstveni, po kodovima sjemena koje ?e duša prekopirati u naše bi?e i fizi?ko tijelo.

Kada duh pre?e u razinu univerzalne svijesti, dolazi do prosvjetljenja, do utjelovljenja Boga, do sjedinjenja s Bogom. Zato ljudski um može sve, jer je stvarni Bog, kada se kroz svijest pokaže. Isti taj duh može raskomadati dušu, oslabiti fizi?ko tijelo, uzro?iti bolesti i smrt tijela, što predstavlja sraman ?in za svemogu?u dušu, jer ju je um iskoristio za bezvrijedne stvari.

Ako je duhovnost pro?iš?enje u svakom pogledu, onda to može biti dosadno za griješnog ?ovjeka, jer njemu ne treba tolika ?isto?a. Zamislite još i apsolutnu istinu i apsolutnu svijest, pa to zaista može biti dosadno. Zato ?ovjek radije griješi, uživa u strastvima, one?iš?uje tijelo, slama dušu, izmišlja bolesti i na kraju nema izbora, mora bježati u spavanje. Zato ?ovjek ne želi biti budan.

Jedini problem koji ?ovjek ima jest strah od smrti. Ako kojim slu?ajem izmisli pilulu protiv straha od smrti, a to se lako može dogoditi, ovaj planet ?e se morati raspasti, jer ?e svi uznemireni umovi raskomadati Zemlju kao pirane, grabe?i sve ono što im ni?emu ne služi.

Tada ?e se svi probuditi u jednom danu, jer ?e osvanuti u ruhu nove svjesne evolucije, kada ?e se morati služiti sviješ?u, umjesto mislima i umom. Zato ništa nije slu?ajno, koliko god nam se ?inilo da rušimo prirodu. I lijepa priroda je velika ne?isto?a za energiju svjetlosti.

Elektricitet ima dva pola. Tako i naš osobni Ki. Ki univerzuma je cjelina bez polova. Ki koji stvara ljudska svijest poprima ili pozitivan ili negativan vid. Strana zida izložena suncu je svijetla, strana u sjenci je tamna. Obje strane, naravno, ?ine "stvarni" zid. Nema smisla raspravljati koja je strana izvornija.

Ispravno je re?i da je rije? "bog" srodna po zna?enju rije?i "ljubav".

Opravdano je re?i da je univerzum nemilosrdan. Sve zavisi od kuta gledanja. Ako želite

živjeti sretno, da vaš život bude sretan i mo?an, trebate gledati u svijetlu stranu. Ako vas privla?i bijeda i jad, gledajte u tamnu.

Ako želite oja?ati vaš Ki, tjelesnu snagu i uspjeti u životnim podvizima, morate se nastojati sjediniti s Kijem univerzuma. Svježa koli?ina Kija ulazi u vas kada širite Ki. Zato je nužno da svijest koristite pozitivno i da na taj na?in širite Ki.

Da biste postali jedno sa Kijem univerzuma, najvažnije je da uskladite tijelo i um.



PRIRODNO ISCJELJIVANJE ENERGIJOM DUŠE

Sve što postoji u materijalnoj prirodi, stvoreno je od energije jedne duše svijeta, iz koje se granaju sve ostale individualizirane duše, oblika, života i vrsta.

Promatraju?i prirodu uvi?amo da je energija svemogu?a u kreiranju. Zašto joj ne dopuštimo da riješi sve naše slabosti i probleme?

Vjerojatno još toga nismo svjesni, a nismo ni ?isti kao sve ostalo u prirodi. Griješna smo bi?a, zaprljanog tijela i uma i nemirnih misli.

Proces prirodnog iscjeljivanja energojom dušom je božanski princip duše, u smislu apsolutnog Boga. Apsolutni Univerzum je izvorno jedan. Kada su se javile dvije polarne snage, ro?en je svijet odnosa, mogu?nosti i svih promjena energije. Skloni smo misliti da je ovaj svijet, koji vidimo i ?ujemo svuda oko nas, jedini, zaboravljaju?i apsolutni svijet iza njega.

Kada u svijesti osvjetlimo životni put, onda u svemu pomažemo mislima, umu, tijelu da budu JEDNO s dušom. U tome je suština iscjeljenja energijom duše, jer druga energija i ne postoji. Razlika je u tome što individualizirana duša nije naj?istija energija Univerzalne duše, ve? polarizirana energija, koja mora biti sabrana u jedan duh da bi se pro?istila istinom svjetlosti i dobila snagu Izvora.

Na putu osvješ?ivanja i života, moramo u sebi sabrati sve žensko i sve muško kao podvojenost duše, kao želju koja nam neda mira u mislima i umu. Poslije te sabranosti duše, dolazi ljubav, koja nije vezana ni za žensko ni za muško. Ljubav je provjera podvojenosti duše i temelj za stvaranje duha, kao po?etka univerzalne energije duše. Zna?i, moramo shvatiti ovu našu individualiziranu dušu da je kao kap vode prema Univerzalnoj duši svijeta, koja je za nas najve?i ocean snage.

Osloba?anje od fizi?kog tijela je upravo osloba?anje od želja i strasti.

Kroz svijest je sve univerzalno. Zato u praksi moramo gajiti duh univerzalnog vi?enja stvari, gdje samo prepoznajemo istinu i život.

Kroz božanski princip apsolutnog pro?iš?enja, svaku nepravilnost u bi?u rastapamo do razine bezna?ajnog. To radimo obi?nim pro?iš?enjem tijela, kroz hranu i mentalni sadržaj, kasnije kroz duh.

Voda i kisik su najja?i ?ista?i tijela koji obavljaju funkciju detoksikacije oksidacijom viškova.

Medicinska struka ne shva?a princip vode u tijelu, jer vodu promatraju do razine molekularne biokemije, zaboravljaju?i na energiju duše. Zato predlažu unos velike koli?ine teku?ina (2 litre na dan). To je više nego glupo i naivno, jer reguliranje vode moramo prepustiti samom bi?u. Voda najbolje hladi tijelo, suprotna je vatri i upalnim procesima, ali tamo gdje je višak vode, tu se najprije ra?aju bolesti, jer je voda loš vodi? energije. Samo ?ista, blago alkalizirana krv i limfa, imaju prirodan sadržaj koli?ine vode. To je jedino mogu?e posti?i preko prehrane integralnim žitaricama i nikako druga?ije. Od toga imamo dobar imunitet, mir i zdravlje.

U našem bi?u postoji samo duša i tijelo. Duša kao ?ista energija i tijelo kao podjeljena duša, ali je u biti to uvijek jedno, jer tijelo bez duše ne opstaje. Prirodno je da duša i tijelo budu jedno, a to možemo posti?i samo kroz ljubav, duh i svijest.

Fizi?ki, mentalni i duhovni aspekt bi?a, samo su razne podvojenosti duše, kao niže i više stvarnosti, kao nesvjesni ili svjesni um.

Spiritualne mo?i su u tome što možemo pored fizi?kog tijela i nesvjesnog uma, osje?ati apsolutnu svijest, na na?in pro?iš?enja slijepog tijela i beskrajne mo?i božanske duše.

Kako se pro?istiti?

Jednostavno. Držite se samo univerzalnog principa, koji ?e vremenom, u vašem umu, stvoriti iskustvo univerzalne mo?i. Morate imati znanje, kojim ?ete misaoni proces preto?iti u doživljaj i dobiti potreban mir za dalje duhovno putovanje.

?istite se, najprije dahom, hranom, mislima. Propuštajte sve akroz sebe, jer je vaše bi?e samo komadi? prostora božanske duše. Dopuštite da se pro?iš?enjem tijela, vaša duša stopi u jedno s univerzalnom dušom. To stapanje ?e biti preko energije. Baterija vašeg bi?a je slaba ako je redovno ne dopunjavate od Izvora. Najmanje što treba biti ?isto tijelo jest kroz ljubav, koja je ipak veoma složena i mo?na alkemija duše. Kada osnažite ljubav, kada smirite misli, kada um sruši ego, do?i ?e na red i duh, a sa njim se lako putuje ka izvoru duše.

Vaše duhovno pro?iš?enje i putovanje o?ituje se kroz vertikalu bi?a, neovisno od linearnog vremena i vanjskih utjecaja. To putovanje ide od stanica tijela na nožnim prstima, do tjemena glave, preko svih razina stvarnosti. Iznad tjemena glave je istina sa jakom svjetlosti, a odmah iza nje ta Velika duša svijeta, kao izvor beskrajne nepolarizirane energije.

Iz ove prostorne pri?e možete zaklju?iti da je sve u vama, samo to trebate spojiti u jedno da bi dobili jak doživljaj. Doživljaj života nije mogu? kada se duša preko uma dijeli na sitna osje?anja, koja su beskrajna zbog misli.

Za po?etak je dovoljno da samo pomislite kako ?ete se pro?istiti i proces iscjeljenja je ve? po?eo. Udahnite, pro?iš?enja radi i alkemija po?inje, a vi samo promatrajte što sve može uraditi energija. Nemojte se miješati u tome. Budite mirni, prisutni u dahu, budni nad umom i predajte se ljubavi. Važno je napraviti prvi korak puta. Za desetak dana bi?ete preporo?eni, jer je toliko potrebno da se krv i limfa potpuno pro?iste od otrova i viškova. I ako vam netko savjetuje da popijete to i to, taj vam ne misli dobro. Iscjeljivanje je pro?iš?enje na na?in osloba?anja od svega, a ne dodatnog prljanja prostora bi?a.

Energija je stvar vaše svijesti. Koliko ste osvijestili tijelo, toliko ?e energija mirno plesati u njemu. Kod ne?istog tijela, energija stvara razne mutacije, koje nazivamo bolest. Ona uvijek nešto stvara, jer njena vibracija ne može biti zaustavljena. Funkcionalno je energija nezadrživa, jer prolazi svaku branu. Problem je u tome, ako energija mora i?i zaobilaznim putem, to zna?i da ve? postoji nekakva blokada, koja ne blokira energiju, nego skrnavi vaše zamišljeno bi?e. Bolesni ljudi imaju dušu i energiju, ali imaju i suvišne mutacije koje ne pripadaju tijelu. Toga se moramo osloba?ati, da nam tijelo bude vitko i zdravo, a uvid jasan.



UNIVERZALNA BOŽANSKA DUŠA I DUŠA ?OVJEKA

Naše ponašanje samo je neka razina budnosti nad umom i prisutnosti u onome što zovemo život. Od budnosti direktno ovisi metabolizam, kao sklad duše i tijela, kao odgovor tijela na suptilnu energiju. Duša - energija u nama budi neki doživljaj, dobar ili loš, što direktno osje?amo po dahu i ritmu srca. Osje?amo život i po volji, po snazi, ljubavi, radosti, ali i nezadovoljstva, pa i bolesti.

Ponašanje ?ovjeka je u direktnoj vezi sa umom. Gdje je um tu je i energija. Zato je pogrešno fokusirati um samo na jedno mjesto, možda vanjski doživljaj, možda neka misao, emocija i dr., ve? um treba biti sveprisutan, neovisan od misli i osje?anja.

Mjerilo sklada duše i tijela, energije i metabolizma je istina, kroz formu ljubavi i mirnog srca.

Od optimalnog metabolizma, temperatura tijela je optimalna. Proces metaboliziranja energije uzro?i stvaranje vatre i vode.

Yin stanje stvara vodu, pretilost i pojavu bolesti.

Yang stanje pogoduje kompaktnosti tijela.

Ne valja ni velika temperatura, ni višak vode u tijelu.

Pravilnom prehranom sa integralnim žitaricama, tijelo je pro?iš?eno, temperatura uvijek normalna, nema potrebe za pijenjem vode, tlak i otkucaji srca su uvijek optimalni. Integralne žitarice daju najbolje ugljikohidrate za stvaranje glukoze u tijelu, koja naviše godi metabolizmu. Pored toga, celulozna vlakna žitarica najbolje reguliraju probavu i ?iš?enje crijeva. Integralne žitarice možete jesti koliko ho?ete, nikada ne?e do?i do stvaranja viškova u tijelu, jer se one lako probavljaju. Druge namirnice su problemati?ne za metabolizam, bez obzira na tradiciju, navike i strast prema hrani.

Obi?an ?ovjek ne razmišlja životno i ova pri?a njemu ništa ne zna?i, jer uživa u hrani i živi da bi jeo.

Duhovnjaci prilaze hrani na na?in: jedu da bi živjeli.

Duhovnost nije mogu?a bez pro?iš?enja, gdje se, na kraju puta, morate osloboditi i tijela. Pravilnom prehranom i metabolizmom, lako ?ete se osloboditi tijela, jer je vaša duša prili?no pro?iš?ena, samo joj treba još malo usmjerenosti pažnje uma prema duhu.

Sve ovo pri?amo zbog ponašanja ?ovjeka, koji najprije mora biti slobodan i miran, a onda s doživljajem istine i ljubavi.

Potrebno je znanje, ljubav, sloboda u smislu da radite samo ono što vas smiruje i istina kojom osvjetljavate životni put. Kada se duša sabere, kada se sve složi u jedan duh, onda on dalje radi sam. Me?utim, duh se stalno mora obnavljati kao takt u motoru, upravo koliko je taktova srca toliko puta trebamo prevesti um u duh.

Navikavanjem uma na duh, on stvara iskustvo i kasnije se sve dešava automatski. Doživljaj života ne smije biti napor u smislu brojanja taktova srca, ve? prava radost. Samo kada pažnju uma usmjeravate na duh i život, on ne?e lutati izvan bi?a, tumaraju?i po mislima i osje?anjima. Naravno, ego uvijek postoji, jer postoji tijelo, ali ga um preska?e kada je usmjeren na ljubav, istinu i duh. Što se više ?istite i što više prizivate mir, to ?e metabolizam biti normalniji, a um vezan za duh, jer je i njemu tada lakše.

S nemirnim srcem osje?amo se loše. Sa pro?iš?enom dušom zaista imamo doživljaj prave snage i zadovoljstva.

Gdje po?inje i završava životni put ?ovjeka?

Po?etak je od stvaranja nove duše. U seksualnom odnosu muškarca i žene, može do?i do spajanja njihovih sjemena, to nazivamo oplodnjom, kada se stvori zametak života mlade duše. Od tog trenutka ona ve? po?inje sebe metabolizirati u fizi?ko tijelo novog bi?a.

Prvo što se stvori jest krvna žilica od koje kasnije postaje srce i možemo re?i da životni put ?ovjeka po?inje s prvim otkucajem srca. Duša i tijelo kao jedno, stvaraju kota? života, što doživljavamo preko ritma srca. Kada metabolizam oslabi, duša više nije vezana za tijelo, srce prestaje kucati, a duša napušta tijelo (kao duh).

Univerzalna božanska duša nema polarnost energije i uvijek je jedno. Duša ?ovjeka je komadi? od univerzalne duše, kao individualizirani život tijela i obavezno dobiva polarnost. Da bi tijelo bilo cjelina s dušom mora joj se približiti, a to se postiže preko mentalnog procesa i osvješ?ivanja. Bu?enje duha nije luksuz, nego stvarna potreba ?ovjeka, temeljem spiritualnih mo?i. Apsolutna svijest je mogu?a s duhom.

Nesvjestan ?ovjek je prava opasnost po okoliš. Životinja je cjelovita, nema um, ali joj instnkt za preživljavanjem, savršeno veže tijelo za dušu. Kod ?ovjeka nije tako, jer on ima um i kalkulira. Ali, sa nesvjesnim umom, ?ovjek ostaje podvojen od duše i može poludjeti, u smislu da ne može kontrolirati nagon i ponašanje. Zato je osvješ?ivanje preko potrebno.

Društvena kultura ne prihva?a duhovnost, zato je mnogo bolesnih ljudi koje poznajemo i sre?emo, jer ljudi nemaju adekvatno znanje, a još manje ljubavi i probu?enu svijest. Veliki je procenat ljudi s poreme?enim karakterima, kojima se ego brani. Posljedica toga su šizici, pohlepni ljudi, psihopate, mazohisti i kruti moralisti, s lažnim ponosom.

Preko svijesti, polarizirana energija duše se ponovo vra?a u naj?istije stanje univerzalne duše. Zna?i, svijest ?ovjeka je doživljaj najšireg uvida, temeljem istine i energije svjetlosti.

Kod dominacije sjemena muškarca rodi?e se žensko dijete, jer se sve odvija suprotno. Kada je žensko sjeme ja?e, onda se rodi muško dijete.

Muškarac lakše osloba?a duh, a žena je obdarena da može roditi.

U odnosu muškarca i žene, ženi je uvijek stalo do pravih vrijednosti, do ljubavi. Ona prirodno zna što treba raditi u odnosu. Žena ne želi seksualni odnos bez ljubavi, jer je veoma odgovorna za dijete. Ona se nema ?ega u?iti. Za nju je život stvarnost. Muškarac o tome nema pojma, zato su muškarci više skloni nevjerstvu. Kada je i u muškarcu ljubav probu?ena i on postaje veoma pažljiv i odgovoran prema ženi i njenoj prirodi.

Ljubav trajno veže muškarca i ženu, i u tom odnosu suvišan je tre?i.

Sve po?inje iz sjemena, iz vibracije energije Univerzalne duše, s najvišim dometom svjetlosti istine i apsolutne svijesti. Ispada da ništa nije stvarno, da se ništa nije ni dogodilo, sve je ve? postojalo u apsolutnom prostoru Boga.

I kada se probudimo u punoj svijesti, ništa nismo novo otkrili, sve ve? postoji. Svijest jedino služi da se oslobodimo materijalizma, ovisnosti od tijela, da se oslobodimo želja, patnji i da se kona?no oslobodimo straha od neizbježne smrti tijela.

Ako bih trebao poru?iti kako urediti doživljaj života, proizilazi da je najbolje biti na razini bezbrižnog ku?nog ljubimca, ali sa punom svijesti i mo?nom intuicijom.

Stvoreni smo od energije - duše; najprirodnije je, bezuvjetno se predati njoj ve? sada i postati jedno s njom. Svaka podvojenost od vlastite duše remeti metabolizam, uzro?i nezadovoljstvo, bolesti i naše ponašanje postaje upitno, jer mijenjamo karakter. I nepismeni znaju re?i, ?ovjek bez karaktera kao da nije ?ovjek.

Ponovit ?u zbog po?etnika, karakter je skladno ponašanje pojidinca, sa svjesnim umom, izvan obrane ega, kao uskla?enost duše i tijela. Napadnut karakter slabi kreativnost ?ovjeka, jer sva energija odlazi na obranu ega.

Ako je netko postigao sve u životu, a ipak osje?a strah, to zna?i da mu karakterna obrana straha, oduzima svaku radost života. Bolje je ne posjedovati ništa, a biti karakterno ?ist, umom usmjeren, s mirom i ljubavi u srcu.

U?ili su nas da moramo stvarati, posjedovati mnogo toga, i na kraju ispada koliko nešto prigrabiš, toliko ?eš i živjeti. To je naivno i smiješno. Možemo posjedovati samo materijalne vrijednosti, od kojih nas uvijek boli glava; zbog njih dodatno optere?ujemo misli i um, ?ime narušavamo vlastiti metabolizam. Kažu kada netko ima mnogo novaca na bankovnom ra?unu, da ne može u miru umrijeti.

Život je mogu? samo sada i svi oni koji žive za jedan dan, uvijek žive u sadašnjem trenutku.

Duhovne vrijenosti ne možemo posjedovati, a život nam zna?e. To sigurno zna?i da ljudi vegetiraju u neznanju, željama i patnji, bez dubljeg doživljaja života.

Dok je dijete malo, njegovo tijelo i duša su jedno, jer izme?u njih još nije razvijen um, koji ?e ih podijeliti. Božanski je princip kada su duša i tijelo jedno. Pojavom osje?anja, misli, govora, razvija se um i zauzima mjesto u tre?em oku, to?nije pinealnoj žlijezdi hipofize mozga. Gdje je pažnja uma usmjerena, za njim duša vibrira.

Za ?ovjeka je um najbitniji, jer od njega ovisi ponašanje. U društvu ništa nije postavljeno temeljem duhovnosti pojedinca, nema preventive i sve se svodi na saniranje posljedica, kada je ve? kasno. Zato su bolnice prepune ljudi koji se najviše žale na nezadovoljstvo, strah i psihosomatsko reagiranje, a to je u suštini poreme?aj metaboliziranja energije duše u tijelo, kada karakter nije ?ist, ve? se karakternim obranama brani ego. Oko nas su nezadovoljni ljudi, puni bijesa i tuge, uznemirenih srca bez ljubavi. Nitko nije miran, jer je op?e prihva?eni društveni stav da se radi o suvremenom življenju, koji guta ljude ne daju?i im predaha za mir.

Ako nam je stalo do napredovanja, onda se jedino trebate baviti umom. To je direktan put bu?enja snage. U tu svrhu služi meditativna praksa. Neprakti?no je baviti se ne?im što ne smiruje um. Bilo koja aktivnost, za um je dodatno uznemirenje. Um jedino miruje kada prati kreativnost ?ovjeka, a vi razmislite što bi to moglo biti. Kreativnost je sve ono što vas ?ini mirnim. Možete biti nemirni dok spavate, ali tako?er možete biti mirni kod težih fizi?kih napora, u ovisnosti da li radite ono što želite biti.

Snaga uma se o?ituje kroz mir koji možete sebi dopuštiti.

Nezrelo i nedovoljno osvješ?eno dijete se raduje željama, a ?ovjek se raduje ljubavi i životu. Djeca su zbog želja uzbu?ena i nemirna. To i jest princip materijalizacije fizi?kog tijela. Kada dijete postan ?ovjek i ono ?e se radovati životu.

Ako zreloj osobi misli i dalje služe radi želja, onda nije dobro, jer je želja izvor patnje i svih poreme?aja metabolizma.

Svaka aktivnost ?ovjeka, preko tijela i uma, samo je najdublja želja za doživljaj života. Uvi?amo da nas želje ?ine tužnim, ali je tako?er to?no da nismo u stanju percipirati duhovnu stvarnost. Vapimo da smo u ljubavi, da smo radosni, da smo živi, ali na sasvim pogrešan na?in, preko nekog tre?eg (preko hrane, novca, sexa), a sve je u nama, u našoj duši, u našem umu i mislima. Doživljaj života je potpun sklad duše i tijela, kao potpun mir misli i uma. Za mir ne smije biti podvojenosti duše i tijela, mentalnog i fizi?kog aspekta.

Kada bi ?ovjek bio apsolutno svjestan, onda se ne bi morao ni roditi. Ovaj svijet kao božanska ?arolija, beskrajno je zanimljiv. Naravno, u ?aroliji ?e uživat samo oni koji sebe smire, koji shvate što je duhovna stvarnost (da je to apsolutno ?ist prostor bez i?ega), i onda se ne bi smarali materijalnim željama, nego bi imali samo duhovnu želju. Me?utim, ni sama duhovna želja nema smisla, jer prelazi u potpun uvid stvari, kada postajemo svjesni i oslobo?eni svake ovisnosti.

Percipiranje stvarnosti ili mo? prosu?ivanja ?ovjeka, prakti?ki je cjeli životni vijek tijela radi prevo?enja u ?istu dušu - energiju. Na po?etku je bila samo duša i sve mora završiti kroz dušu. Tijelo mora nestati, jer je to stvar postojanja. Kako gubitak tijela ne bi bio bolan i kako ne bi izravno ?ekali taj bolan trenutak, postoji duhovnost koja nas može osloboditi tog straha. Procedura osvješ?ivanja tijela je ?itav proces kroz odrastanje i sazrijevanje li?nosti ?ovjeka. Netko u tome uspije, a netko ne.

Mentalni sadržaj ?ovjeka, kroz misli i um, izme?u je slijepog tijela i božanske duše - energije, u tre?em oku i pinealnoj žlijezdi hipofize mozga. Normalno je da um „hoda“ po vertikali bi?a, od glave, do tabana nogu, preko kralježnice i prednje strane tijela, preko simpati?kih i parasimpati?kih nerava, preko arterija i vena, preko limfotoka. Samo na taj na?in život ima pun smisao, mir, ljubav, istinu, radost i slobodu. To je taj osvjetljeni put, gdje postoji i tijelo i duša i energija i duh i svijest. Izvan tijela postoji nešto što pripada drugome. Samo ono što je u bi?u, možemo re?i da je cjelina. Ono izvan tijela samo može biti umišljena želja, zato što nam mnoge stvari izgledaju lijepo i o?arani smo njima. Zajedni?ko za naše bi?e i ono izvan njega je samo energija i upravo sve moramo promatrati kroz nju. ?ovjek kao svjestan entitet ne mora biti hr?ak i skupljati sve što mu treba za život, jer to nije mogu?e. Zato postoji svijest, kao ?ist duhovni kanal kojom primamo energiju u izobilju.

Bez svijesti nije mogu?e biti sveprisutan kroz sva tri aspekta života, nego ?e uvijek biti neka prevaga prema fizi?kom ili mentalnom aspektu, ali to ?ini ?ovjeka podjeljenim na duši, mijenja se karakter i ukupno ponašanje.

Ako je duhovnost prava stvar, koju još uvijek nismo spoznali, onda moramo poslušati iskusne majstore života koji ?e nam tu stvar približiti. Kroz misli i um moramo se odre?i svega, od logike do svih želja. Prakti?ki, ni?ega se ne odri?emo, samo dajemo upute umu i vežemo ga kao psi?a da bude miran, jer tek tada najdublje doživljavamo život.

U?ite i probajte.



SVIJEST JE PRIRODNA STVAR

Normalno je da ?ovjek bude svjestan, ali tu postoje mnoga ograni?enja od samog bi?a i tijela.

Priroda svijesti je u tome što je ona ni?ija, kao što istina nikome ne pripada, kao što svatko živi životom koji nije njegov i na kraju svi imamo Boga a ne znamo za njega.

Svijest se temelji na energiji, na duši, na istini, na svjetlosti, na pro?iš?enju do razine apsolutnog. Od fizi?kog tijela do Apsoluta, vibrira energija na sve strane holograma svijeta i odvla?i pažnju misli i uma. Teško je koncentrirati se u sebe, na život, srce, na mir, na radost, ljubav, na zdravlje i imunitet, kada je prostor prirode beskrajna ?arolija svega stvorenog. Od samog po?etka dok smo bili djeca, radovali smo se svemu i to su postale naše navike. Sada, u zrelijoj dobi, duhovnjaci govore kako se trebamo odre?i tih navika, da postoji nešto mnogo bolje što nije za djecu. Radi se o nekakvom pro?iš?enju, o duhu, o nekakvoj uzvišenoj svijesti, kao da sada nismo svjesni. Možda je to stvarno tako, ali o tome valja malo dublje promisliti, a nas nosi vrijeme, dan i no?, obveze. Sve više izgleda da život ne služi pravoj svrsi, nego se kroz njega provla?e mnoge nebitne stvari. Teško je u op?em metežu aktivnosti i stresa, prona?i svrhu života.

Neki kažu da je to jednostavno, samo trebaš zažmuriti, smiriti se i odlijepiti sa ovog planeta, i ugledati nekakav drugi ambijent beskrajnih boja u vidu najve?e ?arolije svijeta. Oni koji su to iskusili kažu da ništa u prirodi nije vrijedno tog doživljaja.

Lako je biti svjestan u toj tišini apsolutnog mira, gdje ni?ega nema, ali budi miran ovdje na Zemlji, izme?u neostvarenih želja i svih zvijeri koje te vrebaju kroz ponašanje ljudi. Kada ne bi bilo strašno umrijeti, pa svi bi pohitali prema toj svijesti, prema tom miru. ?ovjek je svemu sklon i lijepom i ružnom i želji i patnji i radosti i tugi, ljubavi i mržnji, zdravlju i bolesti, istini i laži. ?ovjek je samo griješno bi?e, ne zato što je on takav, nego je takva priroda stvari u kojoj živi. Ništa nije trajno, sve je prolazno i relativno, kroz vrijeme u kome ne možeš uhvatiti ni kraj ni po?etak. A kako urediti život, kada ne znaš odakle po?eti i kuda ?eš završiti. Zato se prepustiš maštanju, željama, znaš da je to šarena laža, ali bolje i to nego biti pijan, drogiran, baviti se kriminalom i ostalim glupostima, radi nekakvog smirivanja u glavi.

Ipak sam sklon povjerovati, ?ovjek ima um i može prona?i razumnu mjeru za svoje ponašanje, kako bi bio radostan i kako ne bi smetao drugima. Nekada je to bilo mnogo jednostavnije, ljudi su bili prirodniji, osje?ali ljubav, družili se, imali vremena za drugoga, ra?ali djecu i to mnogo djece, imali strpljenja za život, bili u svemu dobronamjerni. Danas ništa nije tako. Malo je onih koji bi znali priko?iti u suvrmenosti i vratili se unazad sto godina.

Najve?i je problem sviju nas što nemamo pravu odluku. Ako odlu?iš stvarati bogatstvo, onda se predaš tome i to nekako ide. Ako se predaš duhu, onda nemaš ništa, ali si samo miran. U tome i jest problem što obi?an ?ovjek ne može sam odlu?iti, a nije dovoljno pri sebi poslušati pametnijeg i iskusnijeg. Kako se odre?i svega zbog jednog mira i svijesti? Je li to glupo? Bilo kako bilo, ništa tu nije jasno, dok sam ne stvoriš neko iskustvo, koje ?e te pogurati na neku stranu. Opekli smo se od mnogih promašaja, ali i to je bilo iskustvo života. Najgore je što nismo skloni u?iti iz tu?ih pogrešaka, ve? želimo sami pogriješiti. Ono što pametan vidi u drugome, budala mora potražiti u sebi.

Dogodilo mi se neko iskustvo koje nisam ?uo od drugih ljudi, niti sam ikada video u prirodi. Bilo je to posebno, mnogo ja?e, sa mnogo boja i svjetlosti, nego kada sam se prvi put našao u ?udu orgazma. To bih iskustvo rado podijelio sa vama, no nemam rije?i kojima se može opisati ?arolija. Naravno, za nju moraš biti jako miran da ne bi propustio ono bitno. To je sli?no kao kada majka pri?a djetetu bajku o vili i vilenjacima, prije spavanja, a ono se preda pri?i, uživi se u nju i tako zaspi. Kada vi budete tako mirni kao dijete, ispri?at ?u vam ?arobno iskustvo duha.

Ako želite svijest, najprije morate znati dvije stvari. Tijelo je mogu?e samo u prostoru vašeg bi?a, a svijest je mogu?a samo u prostoru Apsoluta. Koliko je ?udno, toliko jednostavno spojiti krajnosti komplicirane materije tijela i apsolutno ?iste svijesti. To je mogu?e samo na jedan na?in, da tijelo dovedete na proplanak gdje ni?eg nema, to mjesto je jako osvjetljeno, a vi od jake svjetlosti ne vidite ni tijelo, samo uvi?ate slobodu te svjetlosti. Dok se penjete do tog mjesta normalno vidite ovu prirodu, ali kada do?ete u to sveto mjesto, koje se zove istina, onda doživite tu svijest, od koje vam savršeno bude jasno što život jest. Taj prostor i to mjesto nalik su vje?nom miru u kome po?ivaju vaši preci. Vi niste morali umrijeti da bi doživjeli taj vje?ni život. I onda odlu?ite ?emu ?ete se predati: željama ili životu?

Kada jednom stvorite iskustvo svijesti, to je sli?no kao kada ste prvi put progovorili, prohodali, provozali bicikl, po?eli pisati rukom, doživjeli ljubav i ?aroliju orgazma. Sve su to iskustva koja ne možete zaboraviti. A svijest je iskustvo nad iskustvima, jer je osvjetljena istinom koju nitko ne poznaje. Poslije se lako odlu?ite, da li ?ete dan provesti u jelu i pi?u ili ?ete mirno uživati u svijesti. Ne samo to, kada ste svjesni, mijenja se vaše ponašanje. Svi primjete da zra?ite svjetloš?u, svi vas vole, jer ste prema svima pažljivi, ljubazni i nekako ste odgovorni za izgovorenu rije?. To se ljudima jako svi?a. Od jednog obi?nog smrtnika, samo što ste se popeli do istine, postali ste svjesno bi?e. Pa to ništa ne košta, niti je naporno. Pa to može svatko i svijest je normalna pojava za ?ovjeka.

Ako me pitate gdje se može svijest na?i u obi?nom ?ovjeku, re?i ?u vam; svijest nigdje nije mogu?a bez istine i duha, a vi mozgajte što bi to moglo biti. Istina je naj?ista vibracija energije svjetlosti i pitajte se u ?emu to vidite oko sebe, ili ne vidite istinu ni u ?emu.

Upamtite, istina je najblještavija svjetlost, kada ona sine, sve drugo nestaje, pa i vaše tijelo. To je toliko ?ista vibracija energije, gdje se materija rastapa i nestaje. Vidite li oko sebe nešto svjetlo svjetlo, ili je ipak sve ne?isto? Za ?istu energiju svjetlosti, cjela priroda je ne?ista, jer je upravo stvorena od energije, ali zbog ograni?enosti materije i njenih zakona, istina bježi tamo gdje je vibracija ?ista i mi to ne vidimo. Istina štiti apsolutni život i Boga, od prljanja sa strane.

Naše bi?e je prirodno kada duša pravilno oblikuje tijelo. To je slu?aj prije ro?enja, u meditaciji i punoj svijesti. Mentalni sadržaj kroz misli i um, kao svjestan entitet za vo?enje duše i oblikovanje tijela, najmanje služi svojoj svrsi. Sve se to dešava s razlogom, jer je energija munjevita, a materija je ne može pratiti, tako su uzrok i posljedica u dubokoj podvojenosti. U relativnoj prirodi sve je mogu?e, gdje se uzroci ne vide, a posljedice su nesagledive, jer nikada nije prisutna istina.

Mala beba nezna ništa re?i jer još nema iskustvo uma, još nije ništa doživjela. Tek kada u mislima po?inje skupljati sli?ice od osjetila, stvori se iskustvo uma i ona progovori. Tako se ponašaju i zreliji ljudi. Govoriti mogu svi, a zanimljiv je onaj tko govori istinu, a istina nije mogu?a bez duhovnog iskustva.

Svijest je kada se rasuta duša od misli i uma, sabere u jaku snagu duha. Kada se od svega rasutog u našem bi?u, sve dovede u red, pro?isti, a tijelo ostane kao šuplja cijev ?ije su stijenke samo aura duše. Onda se ta aura lako vezuje za ?istu svjetlost. To postaje mo?, a mo?an ?ovjek može sve i uzor je svima. Duhovna mo? nema cijenu u odnosu na mo?nike materijalnih bogatstava. Snaga duha je istinska snaga Boga, a svijest nema nikakvu snagu jer nije fokusirana na ništa, ona je sloboda uvida, poput istine i svjetlosti. Svijest je božanski mir.

?ovjek bi najlakše probudio svijest da je izoliran od svega, kao pod staklenim zvonom, da ne vidi i ne ?uje ništa. Zato ovi istražuju Svemir, jer žele do?i do svijesti preko mo?nih tehnologija, jer svi ti mo?ni umovi nemaju iskustvo duha i njegove neograni?ene snage. Duh je toliko pro?iš?ena vibracija energije da se ne može za ništa vezati, izuzev za energiju svjetlosti.

Model svijeta sadržan je u prostornom hologramu našeg bi?a. Zavezanih o?iju moramo osje?ati gdje se što nalazi u bi?u i ?emu služi. Ali, mi se time ne bavimo. Pažnja našeg uma je vezana za neke druge stvari koje se ti?u naših želja. Zato kažemo da nitko nije glup, jedino nije budan nad umom. A svijest je op?a budnost, bez koje nije mogu? najširi uvid. Tu ne postoji krivac, jer se sve dešava temeljem uzroka i posljedice. Jedini je problem patnja i strah. Da nije toga gdje bi ?ovjeku bio kraj. I otuda proizilazi, želja i patnja nisu slu?ajne, ve? imaju svoju svrhu; drže ?ovjeka prikovanog za fizi?ko tijelo, jer u njemu je duša, koja uporno pokušava povezati se s tijelom. Opet je sve samo duša i samo energija i samo um. Sve drugo je kolateralna šteta. Cjela priroda je kolateralna šteta za božansku dušu, ali bez nje nije mogu?a kreacija svijeta.

?ovjek mora negdje biti, u nekom izdanju uma. I to je igra energije.

Duhovne vrijednosti su nedodirljive, njih nitko ne može posjedovati, sva?ije su i ni?ije, njih se jedino može biti svjestan. Uzrok svemu možemo prona?i analizom posljedice. Nitko ne može re?i: „Moj život, moje tijelo, moja stvar svijesti“, jer kada nesvjesni rode dijete bez ljubavi i ono ?e biti nesretan ?ovjek. Zna?i svijest ne može biti stvar volje pojedinca, jer se kroz nju iskazuje božanska nota.

Uz ljubav ?ovjek osje?a svoju dušu, a uz svijest i božansku.

?ovjek se mijenja u duši, preko uma. Bez obzira u kakvom je stanju netko sada, preko duše i uma može popraviti karmu, krvnu grupu, ?ak i genetski kod.

U duhu ?ovjek nije ograni?en i nema sudbinu, ve? sam upravlja svojim bi?em.

Istina nikada nije mogu?a u dijalogu praznih pri?a. Do nje se dolazi dubljim promišljanjem, mirom, u dubljem doživljaju života. Kroz ljubav se sve to lako postiže. Kada ljubav nije probu?enja, znanje ?e biti od koristi, ali kada nema ni ljubavi ni znanja, onda po?inju nevolje pojedinca.

Misli, um, duh i svijest ?ovjeka ne smiju biti stvar slu?ajnosti ili sudbine. Ne vidimo dušu, ne vidimo energiju, mentalni procesi se odvijaju munjevito, ali postoji nešto što osje?amo kao eho duše, kao „disanje“ duše, a to je pravilan dah i miran ritam srca. Sve ?e do?i samo od sebe, ako te dvije stvari održimo. Sve dolazi u ljubavi i meditaciji.

Iz perspektive materije, Apsolut je nezamislivo savršenstvo Boga, kao najdublja inspiracija života.

Iz perspektive Apsoluta i svijesti, materija kao da ne postoji, jer je ništavna prema snazi vakuuma Boga.

Život i tijelo samo su dvije krajnosti jednog prostora, i da nije manipulativnog uma, nikakav problem ne bi postojao. Možemo posti?i stanje svijesti u kome je um poistovje?en sa njom. To je ujedno jedini na?in da se duhovno i materijalno mogu povezati u JEDNO.

Za primjer uzmimo obi?an pogled u kap vode. ?ini nam se da je sve jasno. Pogledajmo tu kap kroz pove?alo i što ?emo vidjeti, kapi više nema, izgubila se u prostoru. To vrijedi za cjelu materijalnu prirodu; ona se gubi u prostoru Apsoluta, jer je beskrajna energija jednostavno proguta. Ljudi doživljavaju prirodu objektivno, relativno i prolazno u vremenu, pri ?emu ne doživljavaju energiju koja je stvorila prirodu i pro?iš?enu vibraciju preko duha, kojim ?e priroda biti vra?ena sjemenu iz kojeg je stvorena. Ta igra energije je evolucija materije.

Bez istine, ništa vam ne?e biti jasno.

Temeljem svijesti beskrajan prostor svijeta postaje poistovje?en sa prostorom vašeg bi?a, u kome je po?etak i kraj života vaše duše.

Kroz duh sve se vra?a na po?etak.


Komentar:

Govor ?ovjeka, kao fokus i sadržaj uma, treba se formirati iz srca, a ne iz glave kako svi radimo. Kada malo dijete progovori, ono to radi iz srca. Nadareni pjeva?i samo su ljudi koji pjevaju srcem. Probajte otpjevati nešto iz srca, lako možete postati zvijezda, jer u srcu je istina života vaše duše.



DA LI BOG POSTOJI I POMAŽE

Sve što možemo logi?ki zamisliti i razmuno prosuditi o Bogu, osta?e samo relativnost bez kona?nog odgovora, bez istine. Za Boga ne možemo biti ni ZA ni PROTIV, dok nam se sam ne pokaže, na na?in duhovnog pro?iš?enja, utjelovljenja u prostor našeg bi?a, kroz svijest. Bog ne smije biti stvar vjerovanja i sudbine, niti objektivna realnost, ve? potpuna svjesnost, temeljem apsolutne istine, kao svjetlost.

Bog je cjelina duhovnog prostora svijeta, kao univerzalno JEDNO, izvan ?ega ništa drugo ne postoji. Sama univerzalnost ?ini Boga apsolutnim, sveprisutnim, svemo?nim.

Prostor Boga doživljavamo na naš na?in, ne apsolutisti?ki, ve? relativno, dodaju?i vrijeme, koje dijeli univerzalnost Boga i zato ga ne možemo sagledati cjelovito.

Apsolut je sam sebi dovoljan, a ova pri?a je temeljem relativnosti koja se ipak uselila u savršeni prostor Boga.

Život kao postojanje, nije mogu? izvan prostora Boga.

Sve ovo jedino ima smisla ako je oživljeno u svjesnom entitetu. Tko u prirodi razmišlja o Bogu, valjda samo ?ovjek, jer posjeduje spiritualne mo?i, za duhovno uzdizanje do razine istine i svijesti.

Suština Boga, života i postojanja, upravo je u istini, kroz svijest, da je prostor bi?a JEDNO s prostorom Boga, kroz duh i svijest koja može biti apsolutna u relativnom bi?u. Ne?isto bi?e je samo izdvojilo sebe iz prostora Boga i dalje koristi prostor Boga za život i postojanje, ali na jedan primitivan, nesvjestan na?in.

Sve što je stvoreno u Apsolutu, oblikovano je energijom, koja opstaje samo zbog konstante vibracije. Konstanta zna?i da nije bitno ho?e li u prostoru biti samo jedna vibracija ili beskrajno mnogo vibracija, ako sve one ?ine konstantu. Ta konstanta je veoma primjerena i bliska apsolutnom. Kao takva, energija potpuno ispunjava prostor Boga, suptilno, uz neizbježnu ?aroliju svijetlosti koja dolazi od istine o Bogu.

Apsolut nam se ?ini kao PRAZNINA, ali to je beskrajni VAKUUM, koji beskrajnom snagom privla?i svaku vibraciju energije, bez obzira gdje se ona nalazi u prostoru, Djelovanje vakuuma je duhovna suština svijeta, koji bezuvjetno primorava energiju da se uvijek usmjerava ka središtu vrtnje kreacije svijeta. Energija ?e nailaziti na razne prepreke, ali je ništa ne?e sprije?iti da pro?isti vibraciju do razine apsolutne istine i svjetlosti.

Ako je nešto izvan Apsoluta, mora imati nekakvu realnost. Sam Bog ne spada u realnost jer je beskrajno apsolutan. Realnost pripada energiji, u opsegu svih mogu?nosti, od vibracije svjetlosti, do vibracije materije. Zna?i, energija daje sve mogu?nosti stvaranja materijalne prirode, pri ?emu se ure?uju svi odnosi ili promjene. Zato energija posjeduje metafizi?ku realnost.

U odnosu na Boga, život i postojanje, naše bi?e je ipak komadi? tog prostora, u kome je sadržan cjeli svijet, na na?in hologramske neometanosti. To je mogu?e preko duše, koja u prostoru bi?a ?ini individualizirani život.

Univerzalna kozmi?ka energija nema polarnost, a duša je polarizirana energija, jer joj se smanjila gustina vibracije kroz fizi?ko tijelo. Duša je stvorena iz sjemena vrste i može biti ženska ili muška, jer bez te polarnosti ne bi bilo mogu?e oblikovati materiju.

Duša postoji jer su mogu?nosti energije to dopuštile, i ona ?e uvijek biti vezana za vakuum pro?iš?enja - evoluciju.

Sve stvoreno mora završiti pro?iš?eno u Apsolutu, kada do?e pravo vrijeme, kada sazrije sjeme duha. Nikada ne moramo misliti i dovoditi sebe u stanje želje, da li ?e nešto biti ili ne?e. Uz smirenost, mogu?e je sve, uz nemir, šanse su minimalne.

?ovjek je cjelovit jedino preko jasnog doživljaja života. Uvid je stvar apsolutne svijesti, koja je mogu?a, bezuvjetnom predajom svega što predstavlja naše posjedovanje: misli, um, osje?anja, sje?anja, ljubav, duh, fizi?ko tijelo i mentalni sadržaj. To je istinsko pro?iš?enje, u smislu slobode svijesti.

Sve ono što je nemogu?e u fizi?kom tijelu, mogu?e je u duhu, a istinito u svijesti.

Iscjeljenje je stvar misli. Što mislite u to vjerujete, jer ne bi razmišljali o tome. Život nije ni misao, ni vjera ni sudbina, život je stvar prostora, po principu svjetla i tame, ?istog i prljavog.

U ?ovjeku postoji svašta, ali on ne reagira na sve. Slabost je primjetna kod želje, patnje i boli. U ovisnosti gdje ste sada, u želji, patnji ili boli, vaše ?e ponašanje oblikovati misli, jer ne možete ostati ravnodušni. Kada misli krenu, vi postajete ono što mislite. Bez obzira što je sve stvar više sile, energije i Boga, ipak imate mogu?nost misliti slobodno. Sloboda vam nikada nije uskra?ena, ako je niste sami sebi oduzeli kroz grijeh.

Pro?iš?enje ima za cilj sabiranje raskomadane duše na mnogo misli, osje?anja, rije?i i sje?anja. Duša nije pokidana od mira, nego od pretjerane aktivnosti misli i uma. Sve je u vašim rukama, bez ikakve sudbine i vjere. Mislite ono što želite biti i želja ?e biti ostvarena. ?ovjek ima mnogo želja, ali nije siguran i odlu?an za svaku, zbog toga se one ne ispunjavaju. Ni to nije slu?ajno, jer svaka želja koja nema veze sa istinom života, bježi iz misaonog procesa i nikada ne bude ispunjena. Na njenom mjestu ostane ožiljak kao patnja, a to mjesto energija uvijek zaobilazi i ono ?e vremenom postati bolesno mjesto, kao nezbrinuto dijete.

Tako se bolesti ra?aju, obi?nim izmišljanjem, ali se lako iscjeljuju usmjerenim promišljanjem. Što je bolest teža, u smislu patnje i boli, lakše se iscjeljuje, jer je bliža svojoj suprotnosti. Po?etak bolesti treba dosta vremena da pre?e put do svoje suprotnosti, do zdravlja.

Tko shvati suštinu muškog i ženskog, dana i no?i, uzroka i posljedice, relativnog, metafizi?kog i duhovnog, stvorit ?e uvid u svaki vid stvarnosti, biti ?e mu jasno i ne?e biti zbunjen.

U našem bi?u postoji jedno mjesto koje može sabrati sav potencijal koji imamo, kroz životnu silu i energiju. To mjesto je srce, kao prirodan ritam metronoma, po kome se ravnaju sva glazbala orkestra, sastavljena od svih organa tijela i njihovih funkcija. Tako nastaje harmonija braka duše-energije i tijela, u jednu finu himnu života, od koje nas hvata jeza i milost, svima nama poznatu, ali ?esto neprobu?enu ljubav.

Ljubav je stvar pro?iš?enih bi?a i mirnih srca, za koju nije potrebno znanje nemirnih umova sa rasejanim mislima i oslabljenom dušom. Podržite ljubav i biti ?ete uvijek radosni. Ona ne ovisi ni od koga, ne pita nikoga, ne traži ništa, ?ak ni vas ne pita. Ljubav je jedina alkemija, mo?na spojiti u JEDNO, dušu, tijelo i život, na jednostavan na?in najdubljeg doživljaja milosti u srcu.

Obzirom da je sve stvar pro?iš?enja prostora, ni ljubav ne?e ostati samo na braku duše i tijela. Snaga ljubavi biti ?e preto?ena u sjeme duha, kao ja?e i ?istije vibracije, na putu ostvarenja. Na taj na?in, relativna sloboda vaših misli, koja stvara buku i nemir, mora preko duha, istine i svijesti, pre?i u pravu slobodu života.

Zato morate biti budni, pratiti dan i no?, osje?ati zemlju i nebo, biti zahvalni, pažljivi, ljubazni i odgovorni za grijeh. Kada imate mir, ne?e do?i do grijeha i tu je sve jasno. U slu?aju grijeha, koji vam neda mira mislima, morate poduzeti nešto na osloba?anju od toga. Osoba?anje od grijeha se odnosi na bezuvjetnu predaju i dopuštenje višoj sili da vam pomogne, do razine istine i svijesti, kada dalje možete sami.

Nemojte samo spavati, jer time ništa ne popravljate. ?ovjek je budan kada ga drži viša sila, kao ljubav, kao svijest. Biti budan nije naporno, naporno je bježati od istine, skrivati se iza grijeha, patiti i završiti u bolesti. To zaista nikome ne treba, pogotovu što nemamo pravo na takvo ponašanje, temeljem odgovornosti za druge duše, mir srca i ?isto?u prostora života.

Mi nismo životinje koje stalno bježe i bore se opstanak, uz najve?u dozu straha, kada ne stignu ni disati.

Svatko može imati božanski mir, samo temeljem bezuvjetne predaje i dopuštenje višoj sili - svijesti, da ga vodi kroz prostor života. Svijest nikada ne?e biti sila, ipak se radi o najširoj slobodi uvida stvarnosti.

Kako logika i razum ne bi bili buka i napor u vašoj glavi, usvajajte svijest, koja ?e vas osloboditi svega.

Oslobodite se relativne ovisnosti i u svemu tražite ljubav i istinu.

Predajte se svom srcu i sve radite iz srca, jer vam je ono život. Sve što osje?ate iz vana najprije propustite kroz srce, da ne bi završilo u beskrajnim mislima. U srcu je uvijek istina.

Ne smarajte se znanjima koja nemaju kraj i ne vide istinu, nego se predajte najve?em duhovnom znanju - miru.

Dopustite da vam se dogodi viša stvarnost, jer ste zaista dio nje. Dopuštite odrastanje, sazrijevanje, ljubav, istinu, svijest, radost i slobodu. Sve je u vama i sve je stvar dopuštenja.

I kako Bog pomaže?

Jednostavno, na svaku misao o Bogu sama misao stane, jer nezna što misliti. Misli su temeljem osjetila, a u slu?aju Boga osjetila su nemo?na. Ne morate siliti sebe na misli o Bogu, ne morate Boga voljeti, ne morate vjerovati u Boga, samo budite svjesni da je vaše bi?e istinski uronjeno u prostor Boga. Budite svjesni da je vaš život uistinu život univerzalne duše. O Bogu ne trebate misliti, s Bogom se trebate sjediniti. Ako vam to ne ide, pomo? potražite kroz ljubav, ona ?e vam pokazati kako se to radi.



LJUBAV DIREKTNO URE?UJE ODNOSE LJUDI

Svi imamo dušu, ?ija je suština energija, upravo ona energija svjetlosti, nepolarizirana, sa jedinstvenom vibracijom.

Duša u fizi?kom tijelu postaje izdvojena od cjeline, za onoliko kolike su potrebe fizi?kog tijela.

Kroz dušu, svi smo JEDNO.

Preko fizi?kog tijela svi smo bra?a i sestre, temeljem braka duše i tijela (srca). Prirodno je da bra?a i sestre uvijek budu u ljubavi, neovisno o braku njihovih roditelja (duše i tijela).

Od duše i njene energije nemamo problema, jer je ona suština duhovnog prostora svijeta i života. Problemi dolaze od tijela, koje ne ispunjava bra?ne obveze, ne prati dušu i njene metafizi?ke zakone, ve? se ponaša kao svaka druga materija.

?ovjek je izuzetak u prirodi sa razvijenim mentalnim sadržajem i spiritualnim mo?ima, gdje može urediti svoje postojanje direktno preko univerzalne svijesti. Sama svijest daje upute za život. Tamo gdje svijest nije na jasnijoj razini uvida, postoje mnogi problemi, koji se odražavaju na ukupno ponašanje pojedinca, mijenjaju?i njegov karakter, što uzro?i asocijalno ponašanje, od obi?ne želje, preko nezadovoljstva, patnje, do bolesti i arogancije.

Svi smo ro?eni tako normalni i prirodni, sa dubokim doživljajem života u srcu, sa bezuvjetnom ljubavi prema svemu. Nešto se usput dogodilo i postali smo nekultivirano bi?e s kojim se mora raditi sve od po?etka. Malo dijete božanski živi, a odrastao ?ovjek se idiotski ponaša, jer nema ljubav i širi uvid.

Cilj pri?e nisu posljedice nesvjesnog ponašanja, nego nastavak života kada je nestala ljubav.

Moramo se vratiti na energiju duše koja je uvijek ?ista, kao konstanta vibracije, kao istina, kao svjetlost i nositelj duha. Zato je duša u svemu božanska. U svakom obliku prirode, duša je uvijek JEDNO, koja služi tom obliku i može biti blokirana od oblika i njegovih potreba. Kod ?ovjeka um rabi dušu na mnogo na?ina, preko misli, osje?anja, sje?anja, emocija, želja, ega i na svaki drugi na?in u ?emu je um umiješan. Valjda, dok duboko spavamo (najviše dva sata preko no?i), um miruje, ina?e je uvijek aktivan.

Prirodu spoznajemo preko duše i život doživljavamo preko nje. Prijatelje i druge ljude, tako?er poznajemo preko duše, jer tijelo nezna govoriti. Ako su nam sve duše JEDNO, zašto smo podvojeni zbog slijepog tijela, koje nije krivo? Odgovor je jednostavan. Tamo gdje postoji ljubav, odnosi su harmoni?ni i duše plešu bez problema. Gdje nema ljubavi, tijelo je ugroženo (duša ne može biti ugrožena jer je energija), nema braka izme?u duše i tijela i onda se ta duša žali da ima problema u braku s tijelom. To vide i osje?aju sve duše prijatelja, a hologramski i sve duše svijeta.

Zato ljubav ima daleko širi smisao od onog obi?nog poimanja zaljubljenog muškarca i žene.

Preko ljubavi prakti?ki i prirodno pomažemo održanje svakog braka duše i tijela. Tamo gdje je ta veza poljuljana ili prekinuta, svi prijatelji pomažu, preko energije duša, da se stanje popravi. Tako se može iscijeliti svaka slabost. Onaj tko duboko osje?a ljubav i život, ima mo? preko svoje duše, osnažiti dušu prijatelja ili poznanika, koja ?e popraviti odnos sa tijelom.

Energije uvijek ima u izobilju, tu duša nije problem, ali ako tijelo ne može primiti energiju za unutarnje organe, snagu, imunitet i zdravlje, nego energiju stalno rasipa u mislima i umu, željama i strastvima, onda tu nije kriva duša, nego tijelo.

Kako osvjestiti tijelo da se ponaša u skladu s dušom?

U ovom pitanju je sadržano sve što se ti?e radosti ?ovjeka.

Stvar je jednostavna. U djetinjstvu je bilo sve u redu, dok nismo mislili, dok nismo imali krupnih želja, dok nismo ušli u grijeh. Sada smo zreliji a nemo?ni. Naša zrelost je naivna, jer se samo vidi veliko tijelo, bez izgra?enog duha, a duh je snaga, ne fizi?ko tijelo. Mnogi vjeruju, tko ima ve?e tijelo da je ja?i, me?utim, to nema veze s duhovnom snagom. Na Istoku njeguju razne discipline tijela, radi izgradnje duha, s kojim se sve može.

Sve možemo popraviti ako posljedicu vratimo na uzrok, onim redom kako se stvarala.

Kada oživimo ljubav, ne?emo sebi ponovo dozvoliti promašaj u braku s dušom, nego ?emo biti njoj zahvalni, pažljivi prema njoj i potpuno odgovorni za svoje postupke, od izgovorenih rije?i, do svega drugog što ?ini našu fizi?ku i mentalnu aktivnost.

Naravno, brak je svetinja, ali ne društveni brak muškarca i žene, u kome ljubav nije bitna, ve? prirodan brak duše i tijela, koji bez ljubavi ne može opstati i tijelo ?e propasti, jer nije sebe pro?istilo u duhu božanstva.

Zbog slabog tijela, duša kao bra?ni drug, ostaje ranjena, me?utim to je samo figurativno re?eno, duša je uvijek zdrava i mlada, jer je ?ista energija svijetlosti. Umjesto da zadovoljna duša pulzira kroz srce u ljubavi s njim, ona ?e ovoga puta lije?iti rane nerazumnog tijela.

Kroz brak i ljubav duše i tijela jasno se vidi tko je original a tko kopija stvarnosti. Tko ?e živjeti, a tko mora umrijeti. Svijest je jednostavna i prirodna, jer se samo ti?e istine, koja osvjetljava ljubav duše i tijela. Bez ljubavi ništa duhovno nije mogu?e, jer je tu životna sila slaba, jer se duša troši na nebitne stvari, a samim tim ni svijest nije mogu?a.

Osvjestiti tijelo zna?i pro?istiti ga do razine kada ?e mo?i zadovoljiti dušu, da njena energija neometano struju. Brak bez slobode i ljubavi nije mogu? ili je obi?no mu?enje, osu?eno na propast. Kada se energija mu?i kroz tijelo, ne postoji radost, ve? negativitet temeljem slabog imuniteta.

Samo ?ist ?ovjek može biti jak, kao predvodnik i uzor sebi i drugima. Taj samo gleda naprijed, nikada se ne osvr?e iza sebe, jer zna da je ?ist. Bolestan ?ovjek je neznanje i grijeh prema duši, jer se jasno vidi zbog ?ega je tijelo bolesno, zbog želja i strasti, zbog bluda i grijeha.

Obi?no svi sažaljevamo bolesne ljude, a u suštini trebamo ih primorati da se izjasne, da li su za život ili nešto drugo. Život je u svemu radost, ali ne može biti neodgovornost. Svi znamo što zna?i uživati u ne?emu, ali smo ipak odgovorni da to ne radimo, jer ?emo u?i u dublji grijeh. Neodgovorni pojedinci sebi dopuštaju svaku maštu, želju i predaju se njima, bez mogu?nosti sagledavanja posljedica, po njih same, obitelj, društvo i najširu zajednicu. Bolestan pojedinac ?ini bolestan svijet. Upravo duhovnost ne živi jer pojedinac nije duhovan.

Nastavak pri?e slijedi u dubljem promišljanju.



SVIJEST I DIJALOG NA TI

Život nam promi?e temeljem prihva?enih normi i stereotipa društvenih standarda.

Duhovnost ide u suprotnom smjeru od toga, gdje nema nikakvih utjecaja, pa ni utjecaja vlastitog bi?a. Ovo je prirodno potrebno za svijest i istinu o životu.

Nau?ili su nas da komuniciramo sa „Vi“. To „Vi“ zna?i da ne gledamo dušu pojedinca, ve? u njemu tražimo onog drugog, njegov položaj, diplomu, društvenu pripadnost, a ne život obi?nog ?ovjeka. U tom kontekstu ljubav prema ?ovjeku je odbijena i nije potrebna nikakva pažnja i odgovornost za njegovu dušu. To je op?eprihva?eno od ve?ine ljudi.

Obzirom da je život isklju?ivo duhovne prirode, vezan za Boga kome nikada ne kažemo „Vi“, ne nalazim da je opravdano bilo kome se obra?ati sa „Vi“.

Kada si sa nekim na „Ti“, odgovoran si za njega, dublje ga osje?aš.

SVIJEST je kada jasno i duboko u sebi (simboli?ki u srcu), - SADA, doživljavaš život, nalik slobodnom uvidu, da si ti jedno sa prostorom izvan tvoje kože. Samo dopuštenje da se osje?aš JEDNO s prostorom, fokusira te na ŽIVOT i bude ti milo, uhvate te trnci po koži.

Još nešto se tada dogodi; dijafragma ti se naglo podigne prema grudnom košu, po?inješ disati dublje, kao da poravnavaš disanje sa ritmom srca. Veže te taj život i trenutno ništa drugo ne misliš.

Mnogi kažu da je teško koncentrirati se na život, nekako pažnja uvijek negdje odluta, zbog silnih želja i misli koje prate taj proces is?ekivanja.

Postoje mnoge tehnike tradicije Istoka i modernog Zapada za podizanje svijesti, koje su same po sebi komplicirane, neshvatljive, pojmovima nejasne i traže dugu praksu.

Me?utim, u tebi je život sada i bez svih tih tehnika. Daj samo budi prisutan u njemu, kroz jedno obi?no zamišljanje života i pokrenu?eš nevi?enu alkemiju života, kada nemogu?e postaje mogu?e, kada se materija i energija stapaju u jedno. Najlakše ti je osluškivanje ritma srca. To ?e ujedno biti fokusiranje na život. Ako to postigneš, pa ti si sretan ?ovjek. Ne?u re?i da ti znanje nije potrebno, jer samo preko znanja možeš najlakše uroniti u doživljaj života.

Hajde probaj, igraj se malo sa sobom, ionako se igraš sa mislima kojima ne vidiš kraj. Loše sam to rekao, misli se igraju sa tobom, nedaju ti mira, jer uvijek imaš neku želju. Probaj odbaciti svaku želju, života radi i svijesti radi. Kad god imaš želju, blokiran si, još ako znaš da se ne?e ispuniti, onda si duboko potišten, tužan i potajno patiš. Na glup si na?in dopuštio da te želja i misli vode za nos i ruše ti doživljaj života.

Mnogi kažu: „Živ sam, moram imati želju“. Oni to kažu bez razmišljanja o posljedicama želje. Logika nikada nije bila na strani istine. Ona je nešto društveno, dvojno, a tvoj život je nešto jedinstveno. Prema tome, odbaci logiku i navikavaj se odbacivati svaku želju i svaku misao koja ti odvla?i pažnju uma od života samog. Odgovoran si za život, jer dok si živ i tvoja ?e djeca biti sigurnija. Nemoj se truditi stvarati im nešto materijalno. To ?e oni sami uraditi kad im do?e vrijeme. Ako im sve stvoriš, pitaj se što ?e oni poslije raditi. Posta?e obi?ni umišljenici novih želja, u komforu koji ih uspavljuje, u kome nisu budni nad životom.

No, da bi podu?avali djecu, najprije sami moramo biti svjesni života. Naravno, nitko djecu ne podu?ava životu. Njihovo obrazovanje je preslika društvenog standarda. Zato ?e i ta nevina djeca uskoro postati društveni ovisnici. Ispaš?e da ne mogu živjeti bez društva, bez pla?e, bez trgova?kih lanaca. Vjerujte, ništa to životu nije potrebno. Pravo je bogatstvo podu?iti dijete životu, da samo može uskladiti fizi?ki razvoj tijela sa osvješ?ivanjem bi?a.

Životna pri?a nema kraja i trajat ?e sve dok budem mogao govoriti. Kada tijelo umre, valjda ?u i dalje biti živ, samo u dubokom, ledenom vje?nom miru, bez tijela i bez sebe samog. Odakle mi je sjeme života, tamo ?u i završiti. Svjestan sam da je po?etak i kraj mog života isklju?ivo u meni i nitko mi za život ne može biti kriv. To je istina i to je kozmi?ka pravda.

Biti svjestan života, svetinja je i najve?e bogatstvo, jednako s Bogom.


- komentar:

Upravo te svijest drži da ne moraš bježati ni od ?ega, jer gdje god

krenuo, svuda su sli?ne društvene budale. Zato je prirodno i najbolje biti

svoj i propuštati kroz sebe sva?iju glupost, neka se sprži u ne?emu

što je ja?e i milostivije od mene, u Bogu.

Kada sebe uzdigneš na tu razinu, onda oko tebe nema loših ljudi,

to nije zato što su oni postali dobri, nego što si ti postao svjesniji

realnosti u kojoj živiš.



- dopuna:

?ovjek zra?i ne zbog reflektirane svjetlosti iz vana, nego zato jer je sebe po?istio do razine kada mu tijelo iluminira svjetlost, kada zra?i samo od sebe iznutra. To je dokaz istine, mira, ljubavi, svijesti i radosti pojedinca, kao ukupne milosti koju može iskazati ljudsko bi?e.

Svijest ?ovjeka nikada nije temeljem njegovog izgleda, mladosti, društvenog položaja, diplome, mo?i, nego unutarnjeg zra?enja, kao dokaz da je svima dobro došao, da je dobronamjeran, da sa njim nitko ne?e imati problema.

Tvoj život je SADA.

Budi svjestan toga.

Osjeti duboko da si ti jedno s njim. Nemoj ga ni trenutak ostavljati samog. Nemoj biti podvojen od života.

Ako imaš bilo koju želju i misliš o njoj, ubrza?eš život i ostariti prije vremena.

Oživljavaju?i sje?anja, uspori?eš život u mašti i time ?eš do?i u raskorak sa metabolizmom, sa unutarnjim organima, sa energijom duše.

Ljubav te veže za život u ovoj objektivnoj realnosti.

Svijest te drži u životu u najvišoj božanskoj stvarnosti - vje?no.

Za život ti je potreban mir i istina, da bi ga mogao prepoznati u beskraju svega što te okružuje, što stvara pregršt osje?anja i što stvara buku u tvojim mislima. Potražiš li život izvan sebe, ne?eš ga prepoznati, ne?eš imati mir, jasno?u uvida i istina o njemu se nikada ne?e pojaviti.

Zato potraži život u sebi. Prostor tvog bi?a je JEDNO s prostorm svijeta. Ako pomisliš da je mra?no u tvome tijelu, posluži se mapom svjetlog neba, zvjezdama, suncem, mjesecom, oblacima, kroz njih ?eš shvatiti vlastitu suštinu.

Neka tvoj život bude najdublji osje?aj milosti u tvom srcu. Naježi se slobodno, to je ljudski. Stvori naviku da se uvijek ježiš pred životom. Od dubokog doživljaja života stvori hram i vra?aj se u njega svakog trenutka, ako možeš i ostani u njemu. Nemoj se ježiti od problema i straha. U svakoj prilici pozovi život u pomo?, budi svjestan njega, u toj svijesti je sadržano apsolutno sve što postoji na svijetu, od NIŠTA do Boga.



Nemaš vremena za sebe?

Ne doživljavaš se, nisi svoj, nije ti jasno, ništa ti ne ide, pun si želja, misli, pun si svega, samo ne osje?aš život. ?ini ti se da su drugi bolji i uspješniji od tebe? To se ti samo identificiraš sa njima, a u svemu si jedinstven na svijetu, tako kažu kodovi DNK. Uživaj kao jedinstven primjerak ljudske vrste, ne o?ajavaj.

Upravo SADA stani, saberi se na trenutak.

Da li osje?aš da si još uvijek živ?

Da li si gladan, žedan, da li si slobodan?

Netko te ipak proganja i zbog toga nemaš mira. Ali ne bježi, ne?eš pobje?i, to ide sa tobom, nosiš ga u sebi. Okreni se na drugu stranu od one na koju si se ustremio. Vidiš da je život i suprotno od onoga gdje si naumio i?i. Život ti je svuda, a ti si pravcati centar života, sa tvojim srcem. Sve dok ono kucka živ si u tijelu, a kada prestane kuckati, i dalje si živ ali u svijesti.

?ovje?e, ovaj svijet je samo tvoj, svega je u izobilju i ništa ti nije uskra?eno. Daj se malo urazumi, daj vidi što ti je zaista potrebno. Vjerojatno u ne?emu pretjeruješ? Možda ne osje?aš stvari onako kakve one jesu. Možda druga?ije misliš od svojih osje?anja, pa si u raskoraku sa vlastitim umom?

Ne brini, što god da ti se desilo, što god da si zgriješio, uvijek si živ, jer život je uvijek na tvojoj strani. Stvoren si od Boga i uvijek te on štiti, ali, koliko vidim, nisi svjestan toga.

Vjerojatno ti nije ni do Boga, mnogi ga psuju, jednostavno ga ne vide, zaboravimo ga slobodno.

Vrati se na život, njega bar osje?aš po kuckanju srca. To ti je istina, ne moraš biti zbunjen. Zadrži tu istinu i živ si onoliko koliko si u istini.

Vidiš da te nisam prevario, stvarno možeš biti miran, svjestan i živ jednovremeno. Pa daj to, ništa te ne košta.

Znam, malo si sada zate?en, odvojio sam te od tvojih želja, namjera i misli, ali na?i malo vremena za sebe. Napuni baterije i nemoj ih prazniti ako ih neznaš puniti. One se izravno pune od svijesti, probaj to. Budi svjestan ni zbog ?ega, samo zbog života, jer druga?ije i ne može biti. Svijest je ni?ija, univerzalna je i samo služi životu. Samo da znaš, svijest ti je onaj Bog koga smo malo prije ostavili po strani. A i život ti je isti taj Bog. Upamti sve je Bog, koliko god da ti se ?inilo druga?ije. Boga ne?eš vidjeti nikada, ali ako ga slaviš, pojavit ?e ti se u srcu kao najdublji doživljaj. Sve što više uranjaš u Boga, on uranja u tebe. I kada budete JEDNO, onda si i ti Bog.

Eto moj smrtni?e, prepao si se ni zbog ?ega, kao da si umro, a živ si stvarno. I nemoj biti malo dijete, po pitanju želja i mnogo ?ega. Grli život i pla?i u srcu, to je ljudski, jer ti si božansko dijete, koje pred ocem stvoriteljem uvijek može zaplakati kada mu je teško.



TI STALNO MISLIŠ, A NE VIDIŠ ISTINU

?ovjek krupnim koracima spoznaje prirodu kroz nove tehnologije, prodiru?i što dublje u suštinu fizi?kih zakona i mogu?nosti materije. Sve se to dešava temeljem uma, koji ne poznaje granice.

Isti taj ?ovjek je predstavnik prirode koju prou?ava. Proizilazi da ?ovjek prou?ava sve oko sebe, ali ne prepoznaje prirodu i istinu vlastitog uma.

Postoji narodna izreka da je netko uhvatio boga za muda, ali je ostao malodušan. Cijenim da je manje nekulturno što sam upotrebio taj izraz, od nekulture koja vlada u odnosima nedovoljno svjesnih ljudi.

Upravo ?e se dogoditi da ?ovjek novim tehnologijama želi otkriti vlastiti um i preko njega spoznati istinu i kona?no osjetiti radost od slobode svijesti. To ne moraš ?ekati, svijest je mogu?a SADA, samo ako prednost daš dubini vlastitog doživljaja istine, ne ?ekaju?i na dostignu?a nano tehnologije.

Odrastanjem i sazrijevanjem naš um bilježi iskustva kroz koja je prošao i od svih aktivnosti uma stvorit ?e se zapis karme. To je normalan proces uma, ali nije normalno stalno proživljavati iskustva, jer to postane veoma naporno u mislima koje ti ne daju mira. Oživljavanje sje?anja je nužno, jer um nije dotakao istinu kroz aktivnosti. Kada um usmjeriš na nešto novo, njemu nepoznato, bi?eš oslobo?en sje?anja. Imaš priliku usmjeriti um ka svijesti i istini, a to je najdublje mjesto u srcu kao doživljaj života. U srcu ti je po?eo život tijela, u njemu se i završava. Drži se srca, ne glupiraj se izazovima iz vana. Kad god ne osje?aš srce, nije ti dobro.

Prirodu i sredinu u kojoj živimo i prostor kuda se kre?emo prepoznajemo osjetilima, u granicama njihovih slijepih mo?i percipiranja stvarnosti. Temeljem osje?anja po?injemo o njima razmišljati, a od misaonog procesa oblikuje se nesvjesni um i to tako završi. Me?utim, tu nedostaje istina, kao najdublji uvid u pravo stanje stvari. Jednostavno, ti opažaš sve promjene oko sebe, ali ih ne doživljavaš duboko u sebi. Sve ostane onako površinski, jer je previše informacija iz vana. Taj dublji doživljaj stvarnosti ne?ega, je temelj života samog. Samo kroz najdublji doživljaj istine u srcu, kao centru svijeta, ne moraš više o ne?emu misliti, jer ti je postalo jasno. Taj jasan uvid je viša svijest ?ovjeka, koja ti daje mir i radost.

Ako umom ostaneš na površinskim osje?anjima, bez istine, ra?unaj da si prihvatio ego kao svoju jedinu stvarnost. Kada ego bude stariji, onda ?e biti doma?in u tebi, a ti ?eš patiti zbog istine koju ne možeš spoznati. Tvoj karakter se tada mora braniti da ostaneš normalan, ali ?e to biti teško, jer ego te tjera na želje, na stalne misli, na patnju zbog neispunjenih želja, na razne boli i lagano se povla?iš u sebe, jednostavno odustaješ od života, koji ti je od Boga dat u izobilju.

Istina o kojoj je rije? je nešto što nepogrešivo utvr?uje stvarnost. U suštini istina je na granici izme?u stvarnog i zamišljenog. To što je stvarno, ne vidimo na prvi pogled i našim osjetilima, zato fali istina. Ono što trenuta?no opažamo jest relativna, ograni?ena i prolazna priroda i sve stvoreno u njoj, koje je osu?eno na umiranje u vremenu.

?ovjek ima mo? uzdignuti svoj um iznad vremena relativiteta. Nije sporno, budi ono što jesi, imaš to relativno i prolazno tijelo, ali imaš i mo? stvaranja duha u sebi. Taj dio svog uma iskoristi da spoznaš višu dimenziju stvarnosti. Možda ?eš u njoj spoznati nešto što ne vidiš u ovoj dimenziji prirode.

Sigurno si nešto sanjao i u?inilo ti se kao da je stvarno, ali kada si se probudio ipak je bio san u pitanju. Iskoristi minimalno iskustvo uma kroz san, kako bi mogao dublje promisliti o duhovnim vrijednostima.

Biti samouk u ne?emu nije loše, ali traži puno vremena. Što bi morao ?ekati bu?enje svijesti, ako postoje mnoga iskustva naprednih majstora. Prihvati tu?a iskustva za tvoje novo znanje, kojim ?eš i sam do?i do istine i vlastitog iskustva uma. Ali moraš isklju?iti sebe, logiku, jer ovdje se radi o višoj duhovnoj dimenziji koja ti je sada nezamisliva. Doblo slušaj kako se to radi, jer je jako suptilno. Ako previdiš neku sitnicu, ako nisi pažljiv, um ti je ve? odlutao na drugu stranu, na ono što je tebi poznato.

Moraš navikavati vlastiti um da ga vodiš, a ne da on vodi tebe.

Svijest je apsolutna inteligencija, koja je genetskim kodovima preslikana u tebi (joj pa ti si pravi Bog, samo ne vidiš), onda tom inteligencijom vodiš svoj um, a um vodi energiju duše, a duša oblikuje tvoje tijelo. Kada sve skockaš, bude ti milo, radostan si.

Bave?i se umom na višoj razini stvarnosti, ti i dalje jesi onaj smrtnik, i dalje radi sve ono što imaš posao i obveze, ali malo odvoji vremena za duhovnu spoznaju. Kroz nju ?eš dodirnuti istinu, osvjestiti se i biti ?e ti jasno što da radiš u životu. O Boga ti je dato da si svjestan, a ti uporno odbijaš, jer nemaš vremena. Upravo ti je duhovna stvarnost nešto izvan vremena. Baš fino za tebe što ne stigneš sve završiti. Smiri se, po?ni dublje razmišljati TKO SI, neka te to malo dirne u srcu. Nema veze, ražalosti se slobodno i predaj se dubini doživljaja života, jer to je ono što ti nedostaje. U najdubljem doživljaju je istina i svijest.

Kad stvoriš iskustvo uma na te radosne trenutke doživljaja u svom srcu, um ?e se sam vra?ati njima. Posta?eš radostan onako bez veze, sam od sebe, samo zato jer si dopuštio da ti se to dogodi. Dokazao si da nisi sebi?an, srušio si branu ega, odustao si od želja, lako prepoznaješ istinu, nisi zbunjen, odlu?an si, jasno ti je sve. Pa to se traži, da postaneš zahvalan stvoritelju, da si pažljiv, ljubazan i odgovoran za svaku izgovorenu rije?, za sva?iju dušu i život.

Sve ono što si do sada postigao samo je relativna stvarnost. Znaš i sam da se to ne nosi na onaj svijet. Pitaj se što ?eš ponijeti sa sobom kada kreneš ONAMO. Osta?eš samo gola SVIJEST, koja ti je od Boga. Kada ?ovjek umire, oni oko njega tuguju i pla?u, a on uživa jer se predaje višoj dimenziji, odlazi u vje?ni mir.

Zaista je potrebno da shvatimo istinu, da jednom za sva vremena doku?imo vlastitu prirodu tijela i uma, da nam život bude jasan, da smo uvijek mirni i radosni. To se zaista može.

Zamisli svoj život kao da si sam na pu?ini mora. Oko tebe nema ni?eg drugog, samo valovi. Ako si sabran u svijesti ne?eš se preplašiti. Gledao si valove sa obale i uvijek su bili impresivni. Sada po prvi put duboko doživljavaš njihovu pravu snagu. Upravo su takvi valovi energije oko tebe i u tebi. Budi svjestan toga i prepusti se. Tvoja najve?a snaga samo može biti SVIJEST. Neka se sve dogodi kroz istinu.



MUŠKARAC I ŽENA KROZ ISTINU

Kreacijom je predodre?eno, muškarac je na strani duha, a žena na strani duše.

Tako muškarcu-duhu treba sloboda, a ženi-duši istina.

Umišljaju?i muškarca, žena uvijek vapi za istinom.

Mijenjaju?i žene, muškarac traži slobodu u svemu.

Muškarac od ni?ega stvara sjeme, a žena to sjeme oblikuje u tijelo.

Žena ne može biti sve?enik, ni Bog, jer je žensko, sentimentalna duša, zato mora biti nevina i vjerna jednom muškarcu i ispunjavati mu svaku želju. Muškarac treba ženi smiriti pohotu. Ako žena ima dva muškarca, onda je sva?ija.

Muškarac je sam po sebi Bog, bar tako misli.

Društveni brak ograni?ava ?ovjeku mnogo sloboda, ljubav i seksualnost, preko lažnog morala i religiozne aspiracije, jer je prava religija samo u srcu, kao inspiracija života.

Na duhovnom planu imamo istinit brak duše i tijela, u kome je sve slobodno, samo ako si toga svjestan.

Temeljem duhovne stvarnosti, nitko ne mora biti ograni?en niti ovisan.

Muškarac i žena su suprotnosti, koje se prirodno privla?e i nikada se ne zna kada ?e proraditi alkemija, temeljem nagona, koju ne trebaš gušiti, ve? je usmjeriti na ljubav i svijest, ?ime se ostvaruje prirodna veza muškarca i žene.


Istina

Ako ti je do duhovne spoznaje stalo, moraš prihvatiti istinu, osloboditi se logike i svih stega materijalnog i svega vi?enog, tako ?eš u?i u onostrano, nevin bez grijeha. To ?eš posti?i pro?iš?enjem tijela i dopuštenjem da ti se istina dogodi.

Istina nije mogu?a ako ne dopire do svake stanice tijela. Obzirom da su stanice veoma suptilne, doživljaj istine simboliziramo najdubljim mirom u srcu, zbog krvi koja kroz njega struji i dopire do svih stanica.

Sa istinom stanice ilumiziraju (sjaje suptilno, same od sebe), što ovisi o ja?ini duha.

Iza svjetlosti istine javlja se svijest, kao uvid i potpuna jasno?a života. Duhovna stvarnost je istinski doživljaj života, tijelom i duhom. Tu podvojenosti nema, jer istina nije mogu?a ako je um odvojen od tijela.

Bez istine um je stalno podvojen od tijela. Spajanjem uma i tijela, javlja se nova kvaliteta - DUH ?OVJEKA.

Sa duhom ne moraš više misliti. Jednostavno ga šalješ, preko krvi i limfe, do svake stanice tijela. To se dešava kroz formu svijesti.

Duh je uzvišeni mentalni proces usmjerenog uma, koji se više veže za istinu, jer je bliži njoj (po frekfenciji), nego mislima.

Ljubav je presudna za alkemiju duha. Duhovno iskustvo se odnosi na um, koji se lako vra?a putu istine, jer ima iskustvo u tome. Duh se uvijek drži istine i zato se ponovo vra?a u tijelo.

U stanju svijesti najviše ti je stalo do istine, kroz koju dolazi ?ista vibracija energije, kao duh. Zato u svijesti lako odlu?uješ što ti je životu potrebno. Proizilazi da ti je najviše potreban mir, jer energije ima u izobilju. Svjestan ?ovjek ne troši snagu bez veze, na nebitne stvari i ne misli ništa jer mu je sve jasno. Uvijek je okrenut napajunju duše, jer je ona istina života, a ne tijelo. Kroz svijest tijelu daješ samo ono što mu je optimalno potrebno i ne dopuštaš njegovo one?iš?enje.

U suštini, kroz svijest, tijelo nije bitno, jer je duša veoma jaka. Tada se tijelo ne vidi od duše, ve? je u drugom planu.

Šire?i istinu, ona postaje tvoja stvarnost, odakle promatraš život. Od toga svi imamo mir, najviše tvoja obitelj i prijatelji. Ti si istinit ?ovjek, pro?iš?en, miran, svjestan, slobodan. Mo?an si predvodnik za kojim lako kre?u ostali, kao što životinje predvodi najmo?niji.

Tvoja svijest je uvijek na provjeru preko istine. Puno si vremena potrošio tragaju?i kroz krupni plan svemira, udaljio se od sebe i moraš se kona?no vratiti, na na?in da krupni plan svijeta doživiš u prostoru svoga bi?a, kao ?istu svijest.

Iz perspektive tijela, potrebno mu je puno energije, jer se troši na misli i nebitne stvari. Me?utim, iz perspeektive svijesti energije ima u izobilju. Primjera radi, u hladnoj sobi sjedi obi?an ?ovjek i onaj tko zna meditirati. Obi?an ?ovjek se ježi od hladno?e, dok je meditantu svejedno, miran je i spojen na pravi izvor zra?enja. Zaklju?ak je jasan.

Moram ti re?i, duhovnost je obi?na selidba uma iz misli, u najdublji doživljaj srca. Svijest ti je potrebna svuda; u glavi, grlu, grudima, trbuhu, spolovilima, koljenima, stopalima, šakama, le?ima, kralježnici, unutarnjim organima i svakoj stanici tijela. Treba ti svijest kao doživljaj, što jasnija to bolje.

Od energije ne možeš biti svjestan jer je ona super aktivnost i stvara buku.

Mir možeš imati od svijesti, jer je ona univerzalna, božanska.

Ostavi po strani dušu, energiju, um, misli, osje?anja, sje?anja, emocije, želje, ego, jer od toga nemaš mir.

Uhvati s ljubavi i istine, time ?eš sigurno probuditi svijest.


Princip svijesti

Svijest jedino pripada životu, kao doživljaj. Ona nije materija, ni energija, ve? umrli duh. Nisam pogriješio, s istinom duh umire i na tom mjestu ostaje prazan prostor, kao jak VAKUUM. To je identi?no Apsolutu.

Jedino te u životu može održati snaga vakuuma, koji savršeno upija energiju, kroz fizi?ko tijelo i pred istinom, ona kolabira kao duh koji se ponovo vratio u bocu.

Nadam se da ti je jasno kako je ?ovjek nadmudrio duh, poslao ga po svijest i ponovo ga vratio gdje mu je mjesto, u bocu. U suštini nije bilo nadmudrivanja, nego dopuštenje duhu da se pokaže što zna napraviti sa energijom. Duh je isklju?ivo vezan za istinu i zato se ponovo vra?a tebi, naravno kada istinu podržavaš.

Razmisli dublje o ovoj pri?i, u njoj ti je suština života i cjela duhovnost. Treba ti malo znanja kako bi umom lakše probudio duh, a poslije ti to znanje ne treba jer duh sve radi sam. Svijest ti je najve?a enciklopedija znanja svijeta, na božanski na?in koji si prihvatio i uživaj.

Prostorno, istina je izme?u energije i Apsoluta. U prostoru tijela istina je u tjesnacu grla i tiroidnih žlijezda. Udahom zraka, prakti?ki se tijelo one?iš?uje i to predstavlja fazu umiranja. Izdahom se tijelo ?isti i ponovo ra?a. Ovo se dešava i sa duhom, samo suprotno od tijela. Udahom se duh ra?a zbog nove ?i energije, a izdahom duh umire (vra?a se u bocu).

Jedino što možeš osjetiti jest ritam srca, zato ti kažem, ostavi energiju, drži se srca. Energiju ne vidiš, a srce osje?aš.

Ne možeš ništa kvalitetno uraditi bez iskustva. Dopušti u sebi da ljubav, istina, duh i svijest rade za tebe, a ti uživaj.

Ako ve? možeš birati neko iskustvo, neka ti izbor bude duhovna stvarnost. Uranjaj u život srcem, a nikako zadnjicom.

U istini si dok si prisutan u dahu, kada zrak i ?i struje kroz tvoje grlo, koje je prirodan pješ?ani sat života. Život je dok zrnca pijeska (zrak i ?i), prolaze tjesnac, to je izdah. Ti pratiš taj proces, budan si nad njim i iznova prevr?eš pješ?ani sat. Ni majka ti ne može pomo?i u tome, sve moraš sam, ako ti je do života stalo.

E vidiš, kada probudiš svijest, ne moraš pratiti dah, jer ?e taj naporni posao odra?ivati tvoj duh. Što si dublje u svijesti, vakuum dijafragme ne popušta i ne moraš disati. Ovo ne možeš probati dok ne dodirneš istinu.

Duh (zrnca pijeska pješ?anog sata), u duhovnoj stvarnosti, diže se vertikalno, prema gore, jer je duhovno suprotno od materijalnog.

Za duh ne brini ne?eš ga izgubiti, uvijek se tebi vra?a, samo budi u istini.



 

Stranica 13 od 15 Sve stranice