Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna - Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 12. dio



JA LJUBAV DUH I ŽIVOT

?ovjek je božansko bi?e s licem prosvjetljenja i nali?jem tame. Sve ovisi u kom smjeru je vo?en um.

Život nije stvoren, on postoji u vje?nom prostoru Boga.

Stvoreni smo iz sjemena koje je rodilo dušu, a ona oblikovala novo tijelo, s ciljem osloba?anja duha, u smislu stvaranja novog sjemena, kao neprekidan lanac života.

Ro?eni smo i oko nas je apsolutni život. Doživljaj života je individualnan, u biti površinski, preko osjetila. Razradu tog doživljaja nastavljamo u mislima, koje formiraju um, s ciljem vo?enja duše (energije) kroz slijepo tijelo. Me?utim, pojavi se ego kao lažni život, koga nesvjesni um prihvati i to postane njegovo iskustvo. Umjesto života i mira, imamo ego i strah.

Po?inje problem kada je pažnja uma usmjerena na nebitne stvari, umjesto prema životu. Smišljeno držanje uma unutar tijela stvara ego, zamjenicu istinskog života, koja vremenom postaje pravi doma?in. Tako se ?ovjek jedino oslanja na prolazno fizi?ko tijelo i gubi vezu s božanskim životom, iako se kupa u njemu. pored o?iju ?ovjek ostaje slijep i neosvje?en.

Jedina stvar koja istinski pomaže jest ljubav, koja s lako?om prevodi površinski doživljaj života u dubinski smisao života cjelog bi?a. Ljubav je cjelovita kemija, biokemija i alkemija, sve u jednom, koja trenuta?no isklju?uje osje?anja, misli um, ego, emocije i direktno nas spaja s životom. Na taj na?in, iz jedne uplašene situacije ega i beznadnosti, isti taj ?ovjek, uz ljubav, postaje milostiv, božanski, jer je dopustio ?aroliji da pro?e kroz tijelo. Dogodilo se da je istinski prostor života ispunio prostor slijepog tijela, i ono nije više slijepo. U njemu nije više tame.

Zato kažemo, ljubav je naš život, jer bez nje ne možemo spoznati pravi život.

Duhovnost, kao putovanje, ti?e se samo prevo?enja površinskih doživljaja života na stvarni doživljaj u svakoj stanici tijela. Rezultat svega je osje?aj mira, koji podsje?a na božanski mir.

Slu?ivanje uma preko misli o kozmosu i galaksijama, samo je trening uma, radi lakšeg osloba?anja duha, jer se um plaši napustiti ego i tijelo, kada to još nije radio i nema iskustvo.

Na ra?un spiritualnosti, mogu?e je apsolutni život, uvesti u relativno tijelo, ali to je jedino mogu?e preko usmjernog uma, oslobo?enog duha, slobode, istine i kona?ne svijesti. Zna?i, dok nas svijest drži u opsegu života mi smo božanski vje?no živi, a kada se um izgubi u materijalnom, više ne osje?amo mir života, ve? ego i strah.

Suštinski, život je samo jedna svijest, koja se najlakše postiže kroz ljubav. Za nju nije potrebno nikakvo znanje, jer duhovno znanje je istinski mir. Jedino je potrebno ljudsko dopuštenje da se dogodi mir, a preko njega ljubav i život. Naravno, to se može dogoditi u trenutku, ali ve?ina ljudi je veoma orijentirana na tijelo, tako da je upitno ho?e li uop?e mo?i sebe probuditi.

Ljubav je maj?inska budnost nad životom.

Kada se u umu stvori jako iskustvo života, onda to prelazi u ugodni doživljaj uvida, kada ne postoji nikakav napor.

Ljubav nije napor, jer je jedino usmjerena ka životu.

Izme?u onostranog i nedodirljivog života, s jedne strane i fizi?kog tijela s druge strane, postoji duša - energija. Susret duše s životom je mogu? na zidu istine, na mjestu blještave svjetlosti. Prosvjetljenje nije nikakvo ?udo, ve? obi?na potreba svakog ?ovjeka za mirnim životom. Nitko ne mora ?ekati smrtni dan da bi oslobodio duh. To možemo uraditi sada, samo da dopustimo ljubav u sebi. Život je uvijek mogu? samo SADA, bez vremena. Stapaju?i se preko ljubavi, s životom, postajemo bezvremeni, vje?ni u jednom. To je samo osje?aj i nije nikakva iluzija, jer smo kroz osje?aj života zaista mirni.

Svaka iluzija od ega, uvijek nas ?ini nemirnim, uplašenim i bezživotnim.

Jednostavnost življenja nije mogu?a jer nismo ?isti, kako tijelom, tako duhom.

Naravno, po?istiti se možemo uvijek, sa sviješ?u da nikada ne možemo biti onostrano, ali možemo bezbrižno biti mirni, kao da smo vje?no živi, jer nam ?arolija božanske milosti to dopušta kroz obi?nu ljudsku ljubav.

Božanska milost je darivanje života u prostoru Boga i dopuštenje istog svim dušama.

Ljubav je dopuštenje života u bi?u i fizi?kom tijelu.

Nekako ?ete duh umom odvesti do izvan tijela, ali kako dopustiti život u tijelo?

To se postiže preko ljubavi, pro?iš?enjem svih kanala kuda struji energija. Tako se lako osloba?a duh koji nas spaja s onostranim životom. Kada se život i duh spoje u JEDNO, nastaje mir.

Biti ljubav zna?i voljeti sve što je kreacijom stvoreno, sve što ima dušu, jer bez toga ne možete privu?i spajanje s božanskom milosti. Ako postoji nešto što ne volite, što ne prihva?ate ili možda mrzite, ne?ete mo?i osjetiti ljubav.

Kreacija svijeta, u koju spada sjeme, duša, tijelo, ljubav, podrazumijeva strpljenje, mir i dopuštenje alkemiji da oblikuje prirodu. Otkud vama pravo suprotstavljati se tome? Zbog sitnih želja i fizi?kih zadovoljstava, vi sebi uskra?ujete pravo na ljubav i život. To je zaista slijepost.

Ne može biti ništa tako zna?ajno što ?e vam uskratiti ljubav i život, niti moral, niti religija, ideologija, društvo, demokracija, obrazovanje, posao, obitelj, djeca, novac, hrana, sex, položaj, ništa nije vrijedno u odnosu na ljubav i život, to morate shvatiti, to nije sebi?nost, ve? prirodni tok stvari.

Sve što je životno podržite, a ostalo slobodno odbacite i biti ?ete mirni.

Biti duhovan zna?i biti onaj tko voli sve što postoji, u ljubavi s cijelim svijetom. Voljenje je selektivno, a ljubav cjelovito prihva?anje života. Obzirom da je život samo JEDNO, onda mu morate tako pri?i, jednostavno i jedinstveno kroz op?u i bezuvjetnu ljubav.

Duhovan je svatko tko lako osloba?a duh, tko ne zadržava ništa u sebi, tko ima mir, a to je samo mala bebica koja zadovoljno gleda i ništa ne mijenja. I mi smo božansko dijete, samo su nas previše uozbiljili lažnim moralom, brakom i društvenim obvezama. Svakome treba ljubav i božanska ?arolija, jedino moralisti kažu da je to sramno. Oni najprije nisu bili za religiju i Boga, ali to je danas moderno, a oni su kameleoni, tako da vjeruju nekakvom Gospodinu, koji nema nikakve veze s Bogom i životom. Ne vjeruju oni nikome, samo slijede svoj uplašeni ego, ?uvaju?i društveni položaj i pla?u, po cijeni ljubavi i života. No, oni su ve?ina ?ovje?anstva, zato je sve otišlo k vragu. Ništavno je ša?ica probu?enih, nekakav Buddha i Isus, sve dok svaki pojedinac ne prosvjetli. Dotle ?e evolucija suptilno pro?iš?avati zaprljani Apsolut, od neprosvjetljene materije.


UM JE TAJNA

Temeljem osjetila opažamo vanjsku prirodu. To u nama stvara doživljaj neke stvarnosti opažanja. Obzirom da su osjetila direktno vezana za slijepo fizi?ko tijelo, doživljaj stvarnosti od njih je veoma površinski. Bez dubljeg sagledavanje stvari nismo sigurni što nam priroda nudi za opstanak. U tu svrhu misli pokušavaju do?i do istine doživljaja.

Svrha utvr?ivanja istine je u širini uvida i spoznaji života - Boga - svijeta u kome živimo. Sve je to vezano za prostor i vrijeme, po vertikali i horizontali stvarnosti.

Horizontalna stvarnost je površinsko i prolazno linearno vrijeme.

Vertikalna stvarnost je spiritualno (duhovno) iskustvo, sa svjetlom istinom o vje?nosti života.

Naravno, kroz osvjetljenu istinu budimo inspiraciju, u smislu sigurnosti mogu?eg opstanka. Rije? je o zadovoljenju potreba duše za ?istom energijom. Inspiracija je trenutni doživljaj mogu?eg života duše i kao takva daje veliko raspoloženje. Kroz inspiraciju spiritualnost dolazi do punog izražaja, ?ime smo više vezani na valove ?iste energije, umjesto slijepog tumaranja za energijom u zoni materijalnog (hrani, novcu, poslu, sexu, itd.). Inspiracija se odnosi na doživljaj života tu?ih duša. Taj doživljaj nas osloba?a straha da smo sami u prostoru, ve? su oko nas sve duše, u smislu ?iste energije koja nam najviše treba za fizi?ki opstanak.

Kada prirodu doživljavamo selektivno, biraju?i ono što nam se svi?a i odbacuju?i sve što nam se ne svi?a, uskra?ujemo sebi mogu?nost izvora energije. Zbog toga je nužno stalno usmjeravati pažnju svog uma na pronalaženje duše u svemu što je stvoreno. Nikuda ne moramo i?i. Zrno pijeska ima dušu i sve oko nas ima dušu, a duša je uvijek jednaka svim dušama. Zato ne smijemo biti isklju?ivi, ve? potpuno bezbrižni, jer je oko nas izobilje energije, prostora života - Boga - postojanja.

Preko inspiracije u nama se budi dublji osje?aj stvarnosti o istini života, daju?i nam doživljaj blaženstva i božanske milosti, koju nazivamo ljubav. Ništa oko nas ne mora biti svjesno postojanja, ni biljke, ni životinje, ali naša ljubav prema stvorenome zaista nas ?ini potpuno mirnim, milostivim i radosnim od života. Da li ?emo ikada osloboditi duh, potpuno se osvijestiti, prosvjetliti i osloboditi se straha od smrti, diskutabilno je, može se dogoditi i ne mora, ali uz ljubav naše iskustvo života je stvaran doživljaj, oslobo?en straha.

Kroz samospoznaju ?emo otkriti mnoge stvari. Na kraju ?e se pokazati da je ipak naš um najve?a tajna, jer je uvijek skriven iza ne?ega, osje?anja, misli, emocija, želja, ega.

Spirutualnost daje ?ovjeku mo? probu?enja obi?nih površinskih osjetila u super svjesni um. Životinje imaju osjetila, ali nemaju svijest o životu. ?ovjek je najviše evoluirao u spoznaji istine života.

Bog - život - postojanje ne smiju biti tajna, jer su uvijek prisutni u nama i oko nas. Ni tijelo ne smije biti tajna, nosimo ga u svom bi?u. Tajna je nemirni um koji nikada nije tamo gdje nam najviše treba - na isvoru ?iste energije, koja je izravno potrebna duši za život. Um je nestašno dijete i ljudi ra?aju djecu samo da bi zaboravili na dosadni um. Primjetili ste da najviše djece ra?aju strastveni ljudi i emotivci. Prosvjetljena bi?a nemaju potrebu za ni?im, pa ni za djecom. Njima je život u svemu jasan, ne treba im nikakvo eksperimentiranje preko materijalnog tijela. Oni imaju mir, radost i milost. Žive bezbrižno, jer ne posjeduju ništa, milostivi su i s lako?om pomažu drugima. Kada nešto posjedujete i vaš um postaje vezan za objekte posjedovanja. U tom slu?aju duh se teško osloba?a.

Biti u ljubavi i duhovan, najprije zna?i imati uvid nad životom, mir, usmjereni um, slobodan duh i rasvjetljenu istinu o svemu.

Sex je jak nagon i mo?na inspiracija ?ovjeka, koji daje veliku snagu. Me?utim, i životinje imaju nagon, a nama nije stalo da smo na toj razini. Trebamo dozvoliti da taj nagon umre, kako bi prešao u ?istiju vibraciju i ljubav. Uvijek nešto mora umrijeti da bi postalo novo i ?istije. Spremnost uma da dopusti umiranje strasti je probu?ena ljubav. Neka sve bude seksualno, u smislu snage, ali tu snagu trebamo iskoristiti za nešto životnije.

Zbog neznanja pokušavamo kod mladih ugasiti tu prirodnu snagu, umjesto da im podarimo ljubav koja ?e ih povesti pravim putem i biti ?e mirni, bez nasilnog ponašanja.

Kod budnih pojedinaca sve je nebitno, a ljubav je priroritet. Sex ne osporavaju, niti bježe od njega, ali im nije potreban, izuzev za ra?anje djece. Njihov doživljaj života duše je najdublji mir i milost, a ne zadovoljenje želja i stišavanje strasti koje ne postoje.

Vo?enje misli izvan osjetila je pravo umije?e. Na taj na?in, korak po korak, pripremate um da može jednog dana biti samostalan i spreman iza?i iz tijela. To je za um neshvatljivo, jer se on uvijek upravlja osjetilima. Ako bi napustio tijelo, onda bi ostao bez njihovih uputa. Nije dovoljno da se misli i um snebivaju svuda naokolo, ako nemaju mo? dublje sagledati istinu i stvarnost života.

Duh ?ovjeka je usmjerni um, koji kona?no može iza?i iz tijela, s ciljem povezivanja s životom, jer život nije tako vidljiv unutar bi?a, u mraku organa i stanica. Tako stvoreni slobodni duh se uvijek vra?a duši, jer on samo pripada životu duše, a ne pravom životu - Bogu, jer je Bog Apsolut i nitko ne može u?i u njega. Duh od istinskog života - Boga samo dobija potvrdu apsolutnog postojanja, kroz prostor, dah i energiju (istinu i svjetlost).

Dovoljno je što se život naše duše i tijela odvija u prostoru Boga i preko ljubavi s njim, doživljavamo najdublja osje?anja istinskog života.

Ljubav i duh su usmjereni um, koji prelazi prepreku ega. Za njega ego ne postoji, jer se uvjerio da je život nešto drugo, originalno i istinito. Od ega ima strah, a od života radost, i time je um motiviran.

Ljubav, mir, istina, sloboda, duh, ne mogu se rije?ima objasniti, to je stvar najdubljeg proživljavnja.

Vjerojatno ne možete shvatiti zna?aj uma. U suštini, mentalni sadržaj ?ovjeka je samo um, od obi?ne reakcije osjetila, preko misli, nesvjesnog uma, emocije, ega, usmjerenog uma, duha, do nadsvjesti. Tijelo ništa ne osje?a, zato se sve dešava u mentalnom sadržaju, na nekoj razini uma. Površinska osje?anja od osjetila su nesvjesni um.

Misli su nastavak pojašnjavanja doživljaja od osjetila, zna?i i one su um.

Kada novoro?ena beba zapla?e za hranom, u njoj se prvi put oglasio ego, u smislu doma?ina gladnog tijela, i to je um.

Usmjereni um dobiva punu snagu i prelazi u duh.

Kada duh iza?e izvan tijela, onda kažemo da je slobodan duh ili svijest. U trenutku osvjetljavanja istine svjest postaje kozmi?ka. Iza zida istine je apsolutni prostor života - Boga, a vezu ?ovjeka sa tim prostorom nazivamo nadsvijest.

Sva stanja ?ovjeka su jedna od mogu?nosti uma.

Izuzetak je ljubav koja uop?e nema nikakve veze s umom, jer ona direktno spaja slijepo tijelo i božanski život (preko života duše). Zato kažemo, u ljubavi nema utjecaja osjetila, misli, tijela, ili bilo ?ega; ljubav je istinski život duše, u smislu naj?istije energije istine i svjetlosti.

Sex služi da lakše navede um na pravu stvar i doživljaj ljubavi. Dok ne zadovoljite nagon, ne možete napraviti korak dalje ka višim ili dubljim razinama spoznaje. Sex je prisutan kada pojedinac nije u stanju usmjeriti um na nešto inspirativnije i životnije, na dublji osje?aj koju nudi ljubav.

Um je samo stvoreno iskustvo i doživljaj života je samo iskustvo uma. Kada je to iskusto temeljem ljubavi, duha i svijesti (izvan osjetila, misli, emocija, želja i ega), onda je u nama prava radost.

Doživljaj života je samo jedna ljubav i beskrajna svijest.

Sve što ima dušu ima život, jedino ?ovjek može toga biti svjestan.

Koliko smo svjesni života, ovisi o stupnju usmjerenosti uma.

Ako nemate iskustvo ljubavi, možete ju spoznajom probuditi. Kroz spoznaju je mogu?e podi?i razinu uma do potpune svijesti i prosvjetliti. ?ovjek krupno kora?a novim tehnologijama u istraživanju svemira, me?utim sve su to još uvijek poduhvati temeljem fizi?kih zakona materije.

Naš um je na po?etku samo doživljaj osjetila, ali ta vibracija može biti produbljena kroz misli, emocije, nesvjesni um, kroz usmjereni um, kroz ego, sve do svjesnog uma i nadsvijesti.

Percipiati duhovnu stvarnost nije mogu?e bez prosvjetljenja, jer morate iz jedne objektivne stvarnosti prihvatiti apsolutni život kao NIŠTA.

?in prosvjetljenja je postignut kada izvedete um izvan apsolutne istine, prema apsolutnom životu - Bogu.

Uvažavanjem duhovnih principa stajemo na životni put, ali to nije garancija da ?emo cjelu stvar rasvjetliti do kraja.

Mentalni sadržaj ?ovjeka je diskutabilna stvar, ali ujedno respekt što sve možemo njime posti?i. U spoznaji duhovne stvarnosti, um nam nije potreban do astralnog polja i umjesto kompliciranog vo?enja uma, jednostavnije je i prirodno, probuditi ljubav. Ona isklju?uje um u spoznaji života duše. Zbog toga je ljubav limitirana do astralnog polja (linija srca, 4-ta ?akra), granice materijalnog i duhovnog, na specifi?an na?in zaobilaženja mentalnog aspekta. Za astralno putovanje koristimo se usmjerenim umom, slobodnim duhom i probu?enom svijesti. Na toj razini ljubav više ne djeluje. Ona je zna?ajna za vo?enje uma kroz tijelo i ublažavanje nagona.

Kako se um gubi u ljubavi?

Jednostavno, ljubav je probudila duh i to je sasvim dovoljno za duhovno putovanje.

Ljubav, kao najdublje proživljavanje života duše nije mogu?a uz ometanje od strane osjetila, misli i nesvjesnog uma. Um je uvijek vezivanje za nešto, a ljubav je potpuno neovisna.

Ljubav nije vezana za osjetila, misli i fizi?ki doživljaj, ve? je direktno usmjerena na život u smislu božanstva.

Obi?nim rije?ima nije mogu?e pojasniti ?itatelju što svaki pojam zna?i u prostoru, zato se mora mnogo puta ponavljati ve? napisano, kako bi se um fokusirao na dublji zna?aj rije?i. Istina je mogu?a samo kada je registrirana u umu, a život je mogu? samo kada je spoznat u svijesti.

Ve? znamo da je u ?ovjeku sve um, ali on može biti sasvim u mraku, a može biti u polumraku, dnevnoj svjetlosti ili prosvjetljenoj istini.

Bilo kako bilo, nad umom moramo uvijek biti budni, jer nas isti taj um može veoma razo?arati u smislu neposlušnosti, ili nas u?initi radosnim kada se osvijesti.

Um je jedno božansko dijete u nama sa kojim se mora raditi uvijek, uz ljubav, mirno i u rukavicama, jer zna biti osjetljiv i uplašen.


RADOST

Radost je savršenstvo ?ovjeka.

Promatraju?i prostor ljudskog bi?a, pitamo se, tko se u tom postoru raduje? Da li su to osje?anja, sje?anja, misli, emocije, ljubav, inspiracija, prošlost, budu?nost, ego, tijelo, život ili što drugo? Naravno, ništa od ovoga nabrojenog se ne može radovati. Ne postoji fizi?ka niti duhovna radost. Život je duhovan, a sve ostalo su fizi?ke razine i tu nema mjesta za radost.

Radost pripada svjesnom entitetu.

A što je u ?ovjeku svjesno?

Po?imo redom. Ego kaže JA se radujem. Pitamo: tko je JA. Odgovora nema jer JA je život, još ne potvr?en u svjesnom entitetu.

Svijest je univerzalna, a dolazi u ljudsko bi?e preko duha i usmjerenog uma, potvr?uju?i život duši od božanstva.

Svjestan entitet nije mogu? bez stapanja prostora ljudskog bi?a, s prostorom života - Boga - svijeta - postojanja. Zna?i, od uma putuje duh, a od istine se duh vra?a oboga?en energijom naj?istije svjetlosti. Od ja?ine te svjetlosti pojavi se svijest. Nešto sli?no se dogodi na fizi?koj razini bi?a, kada se od ljubavi osjeti blaženstvo i milost.

Zna?i, radost pripada potpuno osvještenom umu ?ovjeka.


APSOLUTNA INTELIGENCIJA

Apsolut predstavlja cjelinu i duhovnu suštinu svijeta, Bog - život - postojanje.

Najprije je to PROSTOR u kome vlada beskrajni VAKUUM.

Apsolutna inteligencija, božanska inteligencija, prirodna inteligencija, samo je najjednostavniji princip PRO?IŠ?ENJA PROSTORA.

Snaga vakuuma privla?i sve u centar ili fokus vje?ne mijene. Zbog stvorene energije, otvaraju se beskrajne mogu?nosti kreacija oblika i individualnih života duše, iz sjemena vrste. Širenjem valova energije, oblikuje se priroda, me?utim, kada energija izgubi mo?, vakuum je ponovo privla?i u centar vrtnje. Tako je cjeli svijet u stalnom kretanju, širenju i skupljanju. Na Istoku su davno to nazvali YIN - YANG suprotnosti, u smislu snage odbijanja i privla?enja.

Obi?no smo za?u?eni zbog apsolutne inteligencije, ?ini nam se apsolutno savršenom, jer ne promišljamo o faktoru apsolutnog pro?iš?enja svega stvorenog i prostora. To pro?iš?enje pripada EVOLUCIJI, kroz koju energija suptilno koristi svaku mogu?nost oblikovanja prirode, sukladno sili yina i yanga.

Kako možemo zamisliti apsolutnu inteligenciju u prostoru?

Uzmimo za primjer vodu kao stvoreno, materijalno i relativno. Ako na dnu mora ispustimo malo zraka, mjehuri?i ?e kroz vodu prona?i put i vertikalno iza?i u zrak. Zna?i, oni nisu inteligentni, ali ih snaga privla?enja i vakuuma ?ini takvim, kao da su posebno obdareni. Te mjehuri?e više ne vidimo u zraku, ali oni i dalje nastavljaju putovanje i pro?iš?enje, kroz atmosferu i iznad nje u bezzra?nom prostoru. Zbog vremena i oksidacije nastaje starenje svega stvorenog, ?ime je vijek objektivnog postojanja ograni?en na vrijeme poluraspada. Potpuni raspad je mogu? samo u slu?aju kada energija kolabira iza zida istine, iza razine naj?istije vibracije svjetlosti.

Voda podržava sjeme u ra?anju života duše, a vatra rastapa stvoreno, pri ?emu se osloba?a duh, koji ima snagu za beskrajno putovanje kroz prostor do razine apsolutnog.

Ovaj princip se odvija i u našem bi?u. Najprije se stvori tijelo, a onda se razvija i usmjerava um, ka stvaranju duha za pro?iš?enje tijela (smrt). Do smrti ne mora do?i ako izgradimo duh. Sam proces poluraspada traje onoliko koliko je tijelo mo?no osloboditi duh i hraniti dušu ?istom energijom.

Kod biljaka se to odvija preko fotosinteze, a kod životinja preko instikta za održanjem fizi?kog dijela života. U ljudskom bi?u je to podignuto na višu razinu preko usmjerenog uma i probu?ene svijesti.

Ako ?emo se približiti apsolutnoj inteligenciji, na nekoj uzvišenijoj razini svijesti, onda se zaista moramo pro?istiti. To pro?iš?enje uklju?uje oslobo?eni duh iz tijela. Obzirom da imamo mo? spiritualnog (duhovnog) iskustva, zašto to ne iskoristiti i u?initi sebe radosnim, jer ionako nam je stalo da fizi?ko tijelo dulje traje, u smislu odga?anja neizbježne smrti i osloba?anja straha od tog prirodnog ?ina.

Tko se odlu?i za jednostavno življenje mora uvažiti sve duhovne principe, raditi na usmjeravanju uma i osloba?anju duha, ispuniti sebe ljubavlju i radoš?u, te prema drugima zra?iti toplinom svjetlosti. To je lako ostvarljivo, samo trebamo odbaciti nebitne stvari do kojih nam je sada veoma stalo. Pro?iš?enje je princip osvješ?ivanja tijela i života.

Ljudi znaju re?i da je netko inteligentan, ali to se odnosi na njegov um i društveno znanje. Takva osoba nije pro?iš?ena, ve? je još više zatrpana beskrajnim informacijama koje slu?uju um.

Put prema životu i apsolutnoj inteligenciji vodi preko MIRA, koji je u suštini najve?e duhovno znanje. Savršeni mir, kao u meditaciji, pravo je pro?iš?enje. Zamislite sebe u takvom miru u hodu i svakodnevnim aktivnostima. Naravno da ?ete biti primje?eni, jer ?ete privla?iti sve ljude. ?ist ?ovjek je velika snaga vakuuma, koji svakako privla?i ljude.

Istine radi, ne postoji tajna, niti bilo kakva senzacija po pitanju apsolutne inteligencije. Radi se o jednostavnom vakuumu praznog prostora. Povezati se s tim vakuumom i postati dio njega, najlakše ide preko oslobo?enog duha.


ŽIVOT I SVIJEST

Svijest nije osje?anje, sje?anje, emocija, misao, um, ego, duh, istina, sloboda, ljubav, želja, nada, ve? najširi uvid kao najdublji DOŽIVLJAJ ŽIVOTA.

Sukladno svijesti i život je samo NAJDUBLJI DOŽIVLJAJ POSTOJANJA.

Život i svijest su od jenog oca i majke, apsolutnog Boga.

Naravno karma je sadržana u svijesti.

S godinama, odrastanjem i sazrijevanjem sve dublje uvi?amo da nam mnoge stvari ne daju mir, svijest i najdublje osje?anje života.

Primjer orgazam; na po?etku mladala?ko ludilo, onda strast i na kraju uvid da je obi?na fizi?ka iluzija tijela, koje ne može dati ništa više izuzev kratkotrajne strasti. Zreliji ljudi uvi?aju da orgazam nije život, sve manje uživaju u njemu, a nama se ?ini da pojedinci time postaju impotentni. To nije to?no, oni su samo svjesniji mogu?nosti tijela u odnosu na život.

Ljubav ?ovjeku pruža najdublji doživljaj svijesti i života, me?utim ona je samo na pola puta spoznaje, ali je potpuno dovoljna za radost.

Duhovni traga?i kojima je stalo do apsolutne istine o životu, moraju ostaviti sve ovozemaljsko i posvetiti se onostranom. To se radi na istom mjestu i u istom tijelu gdje promi?e obi?an život, jedino se um usmjerava na duh, a on prema istini o Bogu, jedinoj stvarnosti i postojanju.

Smisao svijesti je direktno uklju?enje u najdublji doživljaj života, ?ime duša dobiva naj?istiju energiju. Tada život postaje radost i jedina inspiracija. Nije više potrebno slu?ivati se nebitnim materijalizmom i iluzijom tijela.

Naravno, budite ono što jeste, sve dok ne spoznate najvišu stvarnost života. Tumarajte po raznim inspiracijama, sve dok ne shvatite da je život jedina prava inspiracija, koja je mogu?a SADA uz svijest.

Morate biti odlu?ni predati se životu i svijesti, bezuvjetno, i to ?e vam se odmah vratiti kroz najdublju sveprisutnost života i svijesti. To je RADOST.

Najprije do?ite do iskustva svijesti i života, a onda radite što god vam je volja. No, vidjet ?ete da ve?e ?arolije od života nema.


?OVJEK JE BOG BEZUVJETNOM PREDAJOM

I na kraju ?ovjek je samo iskustvo uma, onoga što je prihvatio i onoga što je odbacio.

Prihvaa?anjem svega, prihva?ena je istina, sa njom inspiracija, život, ljubav i radost.

Kako Bog pomaže?

Bog je apsolutni doživljaj života. To je najdublje mogu?e osje?anje i stanje bezuvjetne predaje uma (duše), kao svjesnog entiteta u odnosu na tijelo, od koga ne možemo o?ekivati ništa pametno, jer je samo vre?a mesa i kostiju, koja ne proturije?i ni?emu.

Bezuvjetnom predajom uma, osje?anja su kontrolirana, ego se ne brani, a duh izgra?en. Doživljaj tog sklada je ljubav, gdje je duša jedno sa životom. Tijelo je u drugom planu, kao sjena, možemo re?i nema ga.

Razlika izme?u novoro?en?eta i prosvjetljenog bi?a je u iskustvu uma. Beba je božanska, jer se još nije poigrala umom, a prosvjetljeno bi?e je svoj um usmjerilo na Božanstvo. Time dokazujemo životni put ?ovjeka, kao kota? života, duše - uma - duha - istine i svijesti.

Obi?an ?ovjek radi svašta i nema mir, jer želi posjedovati sve i time samo inficira um.

Božansko bi?e ima uvid, mir, ljubav i radi samo ono životu potrebno, u granicama mogu?nosti bi?a i njegovih stvarnih potreba. Uvijek prihva?a sve stvoreno i time ?isti um, daju?i mu snagu duha.

Živjeti u Bogu zna?i biti Bog - apsolutan život, u dijelu bi?a u kome je to mogu?e, jer smo navikli na cjepanju duše. Samo kroz usmjereni um možemo dušu u?initi cjelovitom i jedino tada se ona veže na život.

Kada je ?ovjek Bog?

U bi?u postoji tijelo, duša, ali i duhovni aspekt. Tijelo neka ostane tijelo, po strani. Spiritualne mo?i daju mogu?nost prevo?enja duše (od osje?anja, preko misli, uma, ega i duha) u apsolutan život, uranjanjem duše u najdublji prostor bi?a, u svakoj stanici tijela. Uz dopuštenje uma to je mogu?e, jer svaka stanica tijela posjeduje božanski kod u smislu vakuuma koji privla?i dušu, ina?e do spajanja ne bi došlo.

Posljedica takvog ponašanja ?ovjeka i usmjerenog uma jest najširi uvid, u smislu stapanja s prostorom Boga - apsolutnom svijesti.

Tako spoznajemo, Bog - život je u ?ovjeku samo iskustvo uma kroz apsolutnu svijest.

U prostoru svijeta sve je Bog - jedan život, ali nisu sve individualizirane duše spremne na bezuvjetnu predaju Bogu. U materijalnoj prirodi ?ovjek je ispred svega stvorenog, jer se gr?evito bori produžiti život vijek tijelu i time ko?i evoluciju.

U kozmosu je sve suprotno o onoga što objektivno jest. Vjerujemo da smo evolutivno naj napredniji od ostatka prirode, ali to ima potpuno suprotno zna?enje. Izgra?enim umom, do razine apsolutne svijesti, ?ovjek ne želi predati fizi?ko tijelo, zbog fikcije uma u egu, u smislu da je tijelo život.

U prirodi se sve predaje bezuvjetno, stvori se u Bogu i predaje se Bogu. A ?ovjek, stvoren od Boga, ne želi biti žrtva predajom fizi?kog tijela. Time dokazuje da uop?e nije svjestan ponašanjem uma. Zato pati, nema ljubav, milost i radost, jer je sam kaznio sebe, za grijeh prema Bogu - životu.

?ovjek je uvijek griješno bi?e i bježi od istine života, kako ne bi priznao grijeh. Nikada ?ovjek nije glup, ali je naviknut umom da u svemu nalazi korist.

Jedino u Bogu ne vidi NIŠTA. Bog je ?ovjeku podario ljubav, radost i svijest, i jedino u tome treba biti žrtva. Ali, sve bi bilo u redu da nije pokvarenog uma.



SRCE

Zašto je srce tako važno u ljubavi i životu?

Preko ritma srca osje?amo doživljaj života.

Kada je srce potpuno mirno, otkucaji su jasni ali rijetki, jer mir vlada. U toj alkemiji doživljaj je radost od života, kao najve?e blaženstvo, i ako potraje, prelazi u op?u milost.

Tijelo funkcionira preko metabolizma i fluida krvi i limfe. Krv hrani stanice, a limfa daje imunitet. Kada je krv optimalna, limfa je veoma mo?na zaštititi stanice. Limfa prirodno štiti tijelo od svega, samo ako je ono uskla?eno sa svojim mogu?nostima i stvarnim potrebama.

Ljubav i najdublja osje?anja života daju naj?istiju krv i limfu, a to je ujedno i ?ista vibracija energije duše. Ta uskla?enost daje ?ovjeku osje?aj uvida. Senzacija ne postoji, sve je kemija i alkemija, tijelo i um.

Kada je krv kisela i limfa je slaba, a ?ovjek se osje?a zbunjeno pred životom.

Nemojte misliti da je svijest neka tajna i kozmi?ka dimenzija; radi se o najdubljem skladu duše i tijela. Zato tijelu moramo dati priliku da se samo izbor sa svojim mogu?nostima organa i njihovih funkcija, metaboliziranjem duše i mirom srca.

Drugim rije?ima, tijelo moramo ?istiti od prljavština i održavati ga vitkim.

Mentalni sadržaj usmjeriti duboko prema stanicama tijela gdje je istina, život, ljubav i radost.

Kada ?ovjek umre, prostor tijela se po?isti o razine apsolutnog života, koji ostaje vje?an. Samo je nestala patnja, strah i iluzija ega. Zato ?ovjek mora prosvjetliti da bi spoznao istinu života prije umiranja. Što ranije to postigne, manje ?e patiti i biti u strahu ega.

Zažmurite i osjetit ?ete kako tijela nema više. Osje?ate svijest, kao na?in odmaranja i otklanjanja napetosti. Osje?anje svijesti morate imati sa otvorenim o?ima i prisutnim tijelom.

To ?ete posti?i ako um usmjerite na život, na onaj detalj žmurenja kada tijela nije bilo. Tako um stvara iskustvo i lakše ulazi u istinu života.

Naravno, ovo je samo kratak opis vo?enja uma, a meditativna praksa je dug proces.

U svakom slu?aju nije nam jasan vibracijski plan energije, jer je daleko suptilniji od bilo kog promatranja kroz pove?alo, upravo je taj plan najdublje osje?anje, a mi smo navikli um samo na površinski doživljaj od ossjetila, u kome istina nije vidljiva. To nas zbunjuje i lako ?inimo pogreške.

Temeljem željeza u hemoglobinu krvi, orijentiramo se u prostoru, zbog magnetizma i sjevernog pola. Kod biljaka je u pitanju klorofil i zato nam vegetacija najviše pogoduje u prehrani, jer se klorofil savršeno uklapa u hemoglobin. Kada jedemo namirnice životinjskog porijekla, u trenutku konzumiranja, njihova krv je mrtva, a to nam samo pravi sme?e u tijelu.

?ovjek je uvijek ono što usvaja, prihva?a i dopušta da se dogodi.



SVJESNA EVOLUCIJA

Bez svijesti ?ovjek je primitivan s izraženim nagonom.

Usmjereni um daje ?ovjeku potrebnu razinu svijesti, što ga ?ini razumnim bi?em, ograni?enim na materijalizam, logiku, moralna na?ela, društveni život, itd.

Takav ?ovjek je uvijek u raskoraku s vremenom, uvijek negdje žuri, u stresu je, pun želja, nade, voli strastveno, ali mu mir i ljubav nisu ja?e strane života. Kada bi mogao, prigrabio bi cjeli svijet - života radi.

I evo nam duhovnjaka, mirnog, jasnog, kao da je cjeli svijet njegov, milostiv, radostan.

Ljudska vrsta je na nekoj evolutivnoj razini i to je dug proces, me?utim pojedinci kao slobodni entiteti duše imaju svoj put evoluiranja.

O tom putu je mnogo toga napisano, ali malo provedeno kroz praksu i doživljaj.

Život je bio velika tajna. I danas se mnogi pitaju da li postoji Bog, ali sve ima svoj tok i istina o životu je blizu. ?eka se da pojedinac prihvati samospoznaju kao dobitak, a onda ?e sve lako uraditi, jer se sa umom sve može posti?i, samo ako ga netko vodi.

U ?ovjeku ništa nije spoznato dok se ne pokaže kroz iskustvo uma.

Danas umovi mogu uraditi svašta; letjeti svemirom, baviti se najmodernijim tehnologijama, bioinžinjeringom, ali isti ti umovi još uvijek nisu usmjereni na višu duhovnu stvarnost, a upravo je u njoj život. Kada to postane trend, imat ?emo natje?aj prosvjetljenih u jednom danu.

Ljudi vole svašta, ali u tom voljenju nema istine života. Njima je važna forma, a sadržaj, u smislu energije, ne vide.

Kroz povijest su vo?eni ratovi radi prisvajanja teritorija i prirodnih resursa, rudnika, plodnih polja, naftnih nalazišta.

Danas je na red rat tehnologija za stvaranje umjetnina koje se teško raspadaju, vjeruju?i da ?e time poboljšati kvalitetu života i produžiti ga.

A život je božanski, daje se svima u izobilju, ali do njega jedino možemo do?i duhom. Iako je u nama, ne vidimo ga jer ga želimo prisvojiti, a on se neda jer je apsolutan, jedan za sve stvoreno, istinito i kozmi?ki pravedno.

Možda se nama samo ?ini senzacija života, u biti sve je samo stvar prostora i vremena. Kada sebe dovedete u stanje mira, vrijeme ne postoji. Koliko je mir narušen, toliko se vrijeme ubrzava. Vrijeme je izmišljeno, tr?imo za njim, a ono uvijek za toliko izmi?e.

Gdje je kraj vremenu?

Nema ga, izmišljeno je, kao i strah, jer nitko ne želi biti miran, ljudi vole akciju i vidljiva dešavanja. Drugih iskustava nemaju.

Prostor je uvijek isti, stvaran, vje?an, u svemu Bog i život.

Ljudi su samo budni nad životom kada osje?aju ljubav. Ne možemo ra?unati na one bez ljubavi, jer njima ništa nije jasno. Kada nema ljubavi, veza muškarca i žene samo je prolazna stvar.

Apsolutni život je u postoru u kome postojimo, ali i u prostoru tijela.

Navikli smo održavati tijelo iz vanjskih izvora, a nismo dovoljno svjesni da je isti taj život u svakoj stanici tijela. Me?utim, to je toliko suptilno, u svemu kao vibracija energije svjetlosti. U suštini naši kodovi DNK su fizi?ka realnost, a zamislite što zna?i Bog - život kao apsolutni vakuum, u kome nema ni materije, ni metafizike.

Doživljaj života prirodno je mogu? najdubljim osje?anjima, kroz bezuvjetnu ljubav. To je ujedno svijest o istini života, koja nas ?ini mirnim, radosnim i milostivim.

To zna?i da je život jedino sadržan u našoj svijesti i nigdje više.

Teško je ljudima ?ija je mo? uvida i prosu?ivanja stvarnosti na nižoj razini. Oni su ovisni od mnogih stvari, traže?i u njima inspiraciju života, a svijest je direktna i stvarna inspiracija.

Kako stati na put ljubavi, duha, istine, svijesti i života?

Lako.

Bezuvjetnom predajom i prihva?anjem svega stvorenog zakora?ili ste u mir. To je za po?etak dovoljno za ostvarenje sjedinjenja sa životom, upravo kroz najdublja osje?anja, tamo gdje je najja?i vakuum tijela, u svim stanicama.

Doživljaj suptilnih stanica je mogu? kroz formu pro?iš?enja tijela i prosvjetljenja istog, kada svaka stanica sija kao zvjezda na nebu i onda je stvarno vidimo.

Taj put vodi od osjetila, preko misli, uma, duha i istine života. Iznad svega bi?e mora biti mirno i ispunjeno ljubavlju. Jedino je tako mogu?e astralno putovati, na višim frekfencijama energije duha.

Za potpun doživljaj života i radosti, obi?nim ljudima je dovoljna ljubav. To je razina linije srca, granice izme?u fizi?kog i duhovnog aspekta.

Za utvr?ivanje apsolutne istine potrebno je usmjeriti um u formi duha, koji može do?i do istine.

Svi možemo prosvjetliti kroz spoznaju sebe. Za o?ekivati je da ?e neke nove generacije ljudi s lako?om prosvjetliti, jer evolucija ide tim putem.

Najprije smo bili sli?ni majmunu, a onda se gradila svijest i jednog dana ?e svi prosvjetliti. To ?e biti obi?na stvar, ali potpuno nova svjesna evolucija ?ovjeka. Ne?e biti potrebno slu?ivati se nesvjesnim umom, slijepim osjetilima, osje?anjima, emocijama, željama i traženju inspiracije u svemu. Sve ?e biti direktno, svjesno, istinito i božanski životno.

Forma tijela ljudskog bi?a ?e svakako dobiti drugi oblik. Valjda ?e samo biti glava, a trup, ruke i noge ?e biti kao gliste, potpuno nebitni.

Suština je da prostor tijela, ?im više bude utkan i sjedinjen s prostorom života, kao da je tijelo providno ili ne postoji.

Na taj na?in nema više uživanja, želja, sexa, novaca, jer ?e ljudi biti izravno uklju?eni na punu svijest , pranu i ?aroliju života.

Hrana i disanje ne?e biti potrebni, tako da ?e mo?i putovati do udaljenih planeta, jer Zemlja ?e sigurno nestati.

Nije slu?ajno zašto se toliko milijardi dolara izdvaja za kozmi?ka istraživanja.

Me?utim, ona zaista nisu potrebna, jer nema ve?eg znanja od spoznaje mogu?nosti uma. Um je sve, samo ga treba usmjeriti i možete bezbrižno putovati na Mars, bez hrane, vode, zraka, bez i?ega jer takav duh direktno koristi apsolutnu svijest i apsolutni život.

U zagrobnom životu takva su putovanja normalna pojava, ali je pitanje kako to uraditi sada, u objektivnoj stvarnosti.

Nova civilizacija na pranu, vjerojatno ?e po?eti napuštati Zemlju i tamo gdje do?u, pokušat ?e ostati na toj razini, ali evolucija ide dalje, sve dok život duše ne u?ini apsolutni životom - Bogom, a onda sve ide od po?etka, kao kod Velikog Praska.



NARU?ILI STE BU?ENJE

Trideset godina se koprcam po stvarnosti života, od iluzije do Boga, tragaju?i za istinom što je stvarnost života, iluzija ili Bog i sve više uvi?am kako duhovnost nije dobro objašnjena, jer po?etnik traga? ne može stvoriti jasnu sliku o jednostavnosti življenja, koju mora razumijeti dijete, da bi i njega usmjerili na put samospoznaje.

Krenimo redom...

Kada ujutru ustanemo uvi?amo da smo slobodno hodaju?e fizi?ko tijelo od krvi i mesa, kosti, osje?anja, emocija, želja, sje?anja, kao prepuna vre?a u kojoj nema nikakvog reda, izba?ena u apsolutni prostor Boga i ?eka da joj on riješi sve probleme jer je svemogu?. Osje?amo i toplinu tijela kao znak da u nama postoji energija, koja je univerzalna i muška i ženska, a mi je doživljavamo u spolu kako smo ro?eni.

Još ništa nismo shvatili o životu a ve? smo podvojeni u duši. Uvijek nam fali druga polovica i ne?emo se smiriti dok je ne prona?emo izvan sebe.

Kako može život biti cjelina, kada smo sami podijeljeni? Zbog podvojenosti, život u nama nije mogu?, u smislu ljubavi i radosti. Ako nismo u stanju imati doživljaj cjeline bi?a, onda moramo po?eti tražiti zakrpu u drugoj polovici koja nam nedostaje. Zna?i moramo prona?i partnera. To smo uradili i da vidimo što ?e dalje biti. Moramo se s partnerom spojiti do razine gdje možemo osjetiti vlastitu cjelovitost.

Ne možemo povjerovati da je tako mo?na životna sila u nama (duša), kao velika rijeka, blokirana branom ?itavog tijela. Ta brana je EGO, koja ne dozvoljava umu spoznaju istine života. Ego se skupio u središtu tijela (kod žene u jajnicima, a kod muškarca u testisima) i ?uvaju ga zmije. Na Istoku to nazivaju Kundalini rezervoarom životne sile.

Podvojenost duše nije jednostavno shvatiti, jer se dijeli na osje?anja, sje?anja, emocije, želje, misli, um, ego i tek u duhu postaje sabrana.

Žena poziva muškarca da u?e u nju, približi se zmijama i pokuša ih osloboditi. Naravno strah je i za njega veliki i mora do?i do orgazma, kada muškarac gubi strah i usudi se dodirnuti zmije. Poslije toga energija je oslobo?ena, um više nije nemiran, a u cjelom bi?u je posebno osje?anje koje nazivamo ljubav. Uz ljubav muškarac i žena nemaju više straha puštati zmije energije po tijelu i time je njihov um usmjeren prema dubljoj stvarnosti života. Od tog trenutka um je pro?iš?en i prevodi se u duh, gdje dobija ja?u snagu za prodiranje kroz gusto tijelo.

Na putu spoznaje um je imao prepreku u egu, a duh nailazi na još ve?u prepreku, na zid istine, gdje je nevjerojatno jaka svjetlost koja sve pretvara u pepeo. Da bi duh prošao kroz istinu mora se osloboditi fizi?kog tijela, ali to je prava smrt, bolna i traumati?na. Duh se ne usudi pro?i takvo iskušenje. Umjesto toga ulazi u duboku ekstazu (kozmi?ki orgazam), gdje se potpuno osloba?a straha od smrti. Ulaskom u apsolutni život, ni duh više ne postoji, jer postaje JEDNO s Bogom, vje?nim postojanjem. Na razini fizi?kog tijela život - Bog je u svakoj stanici i susret duha sa njima daje cjelinu najdubljeg doživljaja života koju nazivamo SVIJEST.

Povratak u objektivnu stvarnost je jednostavan, jer se sve odvija u fizi?kom tijelu, preko mentalnog procesa uma.


UM ZAVODI DUŠU

Sve prljavštine ?ovjeka, kako fizi?kog tijela, tako mentalne infekcije, dolaze od UMA, ali um je u biti duša, ?ista energija.

Pogledajmo kako um koristi dušu.

Duša je božanska, kao individualizirani život jedinog života Boga. Poznajemo je samo kroz ljubav, milost, radost, kao svjetlu istinu života ?ovjeka. Obzirom da je duša samo naj?istija vibracija energije, njome se netko može jako zabaviti. U nama je to um, koji jedini vodi dušu. U ovisnosti od usmjerenosti njegove pažnje, duša ?e biti u funkciji božanstva, ali i grijeha prema Bogu.

Sve je um.

Kod obi?nog ?ovjeka um je na nižoj razini svijesti, gdje dominira carstvo osjetila, pretjeranih misli, proživljavanje sje?anja, jake emocije, navala nagona i strasti, preplašeni ego koji se brani, a nema duha, nema inspiracije, nema ljubavi, nema istine, nema života ni svijesti.

Uz malo mira, malo ljudske pažnje, zahvalnosti prema Bogu i odgovornosti prema svim dušama svijeta, um se usmjerava prema životu. Tada površinska osje?anja ostaju po strani, a um putuje, preko duha, duboko u mra?no tijelo, do svake stanice, u kojima su pohranjeni kodovi Boga.

Naravno, našim umom svakako upravlja netko. Tko upravlja umom? Umom upravlja ?avo u smislu pohlepe, želje za posjedovanjem, ružnih misli, nesvjesnim tapkanjem u egu. Sve se to dešava jer um mora biti za nešto vezan. Um je u biti božansko dijete, ali još nesvjesno i mora pro?i sva iskustva do prosvjetljenja i apsolutne svijesti. Obzirom da je um u fizi?kom tijelu, na putu prosvjetljenja mora nositi i to tijelo. Um kao slobodni entitet može bez tijela, ali je on ovisan o njemu. Jednostavno su mu takva iskustva.

Sve dok je um vezan za osjetila i ego biti ?e o njima ovisan. Duša ?e za to vrijeme biti pokidana. Na jednoj strani joj treba puno ?iste energije, a na drugoj strani um koristi svu energiju u bi?u. Tako dolazimo u stanje kada je bi?e isklju?eno iz života, iz priliva ?iste energije, kada je duša potpuno podijeljena od istine.

Kako po?eti usmjeravati pažnju uma?

Kao prvo, um je jak nagon i najja?a aktivnost. Tamo gdje je fokus uma, mjesto je blokirano, pod nagonom, temperaturom i bolesno. U vezi sa tim razmislite gdje su u vama ta mjesta, je li to regija spolovila, trbuh ili glava? Gdje se nalazi vaš um, u osje?anjima, proživljavanju inspiracije kroz sje?anja, u budu?nosti želja i nadanja?

Gdje god da je um, njemu je mjesto u duhu, a duh ima samo jedan put, vratiti se istini života i Bogu. Duh je kao mjehuri? zraka na dnu mora, kada ga oslobodimo sigurno ?e izroniti na površinu. Duh se ne može izgubiti, kao što se um gubi u glupostima, jer je samo nezrelo dijete.

Prosvjetljeno bi?e nema nekontrolirana osje?anja, nemirni um, ni ego, ali zato posjeduje izgra?eni duh, ljubav, radost, milost , svijest i život. U suštini to bi?e mora imati sve, ali je budno nad umom uvijek, kao majka nad bebom.

Ne možemo re?i nemam um ni ego, jer su oni sastavni dio cjeline bi?a, ali postoji na?in kako ih držati pod kontrolom više duhovne svijesti.

U duhovnoj stvarnosti ne morate baš ništa, ne morate disati, osje?ati, misliti, raditi, ne morate ništa, ali se morate bezuvjetno predati ?aroliji života. Tom predajom, u paketu predajete sve prljavštine vašeg bi?a. I ako pitate kako Bog pomaže, eto vam odgovora, tako što vas osloba?a svakog posjedovanja i od vas ?ini samo jednu apsolutnu svijest, koju svakako ne možete posjedovati.

Zna?i, uz spirit, možemo biti apsolutna svijest i Bog. Samim tim naše ponašanje ?e biti u duhu milosti, ljubavi i radosti. Valjda je sve jasno, ali morate biti spremni najprije predati um, jer je on vaša prljavština. Odvojiti se od uma ravno je odvajanju od duše, odvajanju od djeteta i odvajanju od života. Eto vam prilike da i vi jednom budete žrtva, kao što je sve stvoreno žrtva kreacije.

Morate biti odlu?ni, ili ?ete patiti zbog nestašnog uma, ili ?ete se predati božanskoj ?aroliji života. Ne možete biti podvojeni, kako se kaže na dva stolca, jer od podvojenosti duše morate biti bolesni.


GRIJEH NE DAJE DOŽIVLJAJ ŽIVOTA

Da bi ?ovjek uop?e mogao spoznati život, potrebno je stvoriti najdublji doživljaj duboko u sebi. Najprije moramo nau?iti biti mir. Ništa ne može biti život ako nije dovedeno u ravan života. Ta ravan je apsolutan prostor Boga, kao jedan univerzalni život, za sve stvoreno na svijetu, preko svjetlosti istine o postojanju. Bog - život je duhovna stvarnost, iznad opsega materije i energije, onostrano, nirvana i vje?ni mir, kao najviša ?arolija koju je mogu?e doživjeti jedino putem duha. Duhovni bljesak svjetlosti od istine, daje mogu?nost potpunog uvida nalik apsolutnoj svijesti ili sjedinjenja s Bogom.

Naše bi?e je fizi?ko kroz tijelo i mentalno kroz misli i um. Sve po?inje kroz osjetila i osje?anja, a završava u mislima i umu. Na toj razini mentalnog uvida, nije mogu?a apsolutna istina o životu i zato su ljudi veoma umni, ali svojim ponašanjem ne spadaju u duhovna bi?a. Mnogo je nobelovaca i ljudi s razvijenim umom i razumom, ali nema duhovnih bi?a.

Postati jedno s Bogom, nije stvar logike, diplome, bogatstva ili položaja u društvu, mora se toga biti svjestan, temeljem duha.

Sve što se manifestira u fizi?kom tijelu i mentalnom sadržaju nije duhovne prirode. Kroz duhovnu proceduru, sve mora nestati da bi na kraju dobili svijest. Osje?anje mora ostati samo osje?anje; misao mora završiti samo kao misao, a um mora biti nevezan za ništa i tek tada je duši omogu?eno da u miru i prisebnosti pažnje uma, pusti duh na putovanje ka istini i Apsolutu. Ovo izgleda nemogu?e, traži dugu praksu navikavanja uma, ali se na kraju sve dešava brzinom svjetlosti. Kada stvorimo jasno?u pogleda na svijet, onda imamo duhovni mir.

Temeljem jednostavnosti Boga i život je u svemu jenostavan, da bi ga mogla doživljavati i nezrela djeca. Kroz obi?an mir i dah (najbolji duhovni u?itelj), doživljaj života vas uvla?i sve dublje u ?aroliju. Apsolut kao beskrajni vakuum priva?i sve ono što je na putu duhovnog pro?iš?enja. To je princip evolucije. Obi?nim mirom i pra?enjem svog daha, stajete na put ?arolije života i svaki sljede?i korak ?e biti osvjetljen kroz novo iskustvo uma. Ne trebate ništa raditi, jer ni ne možete biti kreativan ?ovjek ako vam život nije jasan. Sve što budete radili izvan istine života biti ?e pogrešno. Zato ne pokušavajte ništa raditi dok ne stvorite jasno?u doživljaja života.

Od djece ništa ne tražimo, jer znamo da nisu sazrijela za doživljaj života. I u nama je božansko dijete (um).

U ovom trenutku svi smo zate?eni pažnjom uma koji je SADA vezan za nešto. Obi?no su to dominantne slike u mislima, jer se od njih formira um, u kojima je najviše želja i problema koji nedaju mislima mir. Osje?anja su odradila svoje, ali su misli poludjele od opaženog. Um se ne može smiriti dok same misli ne stanu. Duša uvijek prati um, energija odlazi na nebitne stvari, a vi ne osje?ate život.

Kako napraviti red i vratiti se životu?

Ostavimo posljedice po strani i vratimo se na po?etak, na uzrok. Mir možemo stvoriti ako sve vratimo na po?etak, ako um usmjerimo na misli, a misli vratimo na osje?anja. Onda ulazimo u novu proceduru opažanja, ne?emo žuriti kao prošli put, sve ?e biti malo jasnije i tako ?emo povratiti mir. Emocija ?e nestati, misli ?e biti koncentrirane na jednu stvar, a um ?e ostati miran. Tek tada duša može skupiti energiju za slanje duha na putovanje. Jer duh mora do?i pro?iš?en do istine, da bi u povratku vratio duši novi val ?iste energije svjetlosti.

U duhovnoj stvarnosti je sve milostivo, bar tako doživljavamo tu stvarnost. Kada nema sunca, kada su oblaci, magla, no?, energija uvijek zra?i vibracijom svjetlosti. To zna?i, preko obi?nog mira u sebi, duhovno možemo imati trajnu toplinu i svjetlost, koja nije ništa drugo ve? apsolutna svijest. Naravno, to je savršenstvo, ali ipak možemo biti na tom putu, sukladno našim mogu?nostima i stvarnim potrebama.

Pro?iš?enje tijela preko hrane i pro?iš?enje uma preko meditacije, daje sklad duše i tijela, mir i snažan duh za ljubav i radost od života.

Nakon osvješ?ivanja fizi?kog i mentalnog bi?a, kroz sve duboke oklope i tijela (ima ih sedam), možemo odabrati nešto ?ime ?emo izraziti kreativnost.

?ovjek ne treba biti udaljen od sebe, od života. Ako je mogu?e sjediniti tijelo, um i duh u jedan dubok doživljaj života, zašto to ne napravimo SADA.

Ne?ete vjerovati zašto to nismo u stanju napraviti. Nitko nije glup da bi shvatio život, ali se ipak stidimo zbog grijeha koji nas prati od najranijeg djetinjstva. Sve smo radili pogrešno, vezali um za nebitne stvari i naravno da je teško obrisati iskustvo, obrisati karmu i vratiti se na po?etak božanskog života. Nekako smo se prepustili sudbini, koja ne postoji, ?ekaju?i da sve ovo pro?e kao u snu, da bi se ponovo rodili, spremniji da ne napravimo grijeh. Ovoga puta govorimo o grijehu tijela (sexu, pretjerivanju u strastvima), odvojeno od društvenog grijeha (kriminala itd.).

Što je grijeh?

Svaki put kada ne dopuštite dublji doživljaj života, nego ste um zadržali na površinsko zadovoljenje strasti ili želja, ušli ste u grijeh. Problem grijeha postaje ve?i kada lažnu inspiraciju života nalazite u proživljavanju strastvenih sje?anja.

Sjetite se svoje mladosti i što ste sve napravili, a to je i dalje velika tajna u vama. To vašem umu neda mira. Vi vjerujete da vam nitko na ovom svijetu to ne može oprostiti. Varate se, oprost grijeha ?e usljediti u trenutku kada dodirnete istinu života, kada se duboko smrznete u srcu, kada osjetite ljubav i milost. Sve dalje ide samo, bez vas. Važno je povesti um izvan grijeha u ?aroliju ljubavi. To još nije duhovna starnost, ali ste na tom putu.

Ne postoji Isus, Gospodin, crkva, religija ili bilo što drugo što vas može osloboditi grijeha. To jedino možete napraviti sami u vlastitoj religioznosti, zahvalnosti i milosti prema Božanstvu.

Mnogi doživljavaju ljubav na razne na?ine ili uop?e nemaju to iskustvo, a ljubav je uvijek jedinstvena, neovisna, uvijek na isti na?in manifestirana kod svih; kao zahvalnost i milost prema životu.

Elem sex, ne znate u ?emu je grijeh, ali ga duboko osje?ate.

Savršenstvo ljudskog bi?a je u mo?i stvaranja sjemena za produžetak vrste. Pa to je sasvim prirodna stvar. Ali vi to sjeme svakodnevno prosipate i u tome je grijeh. Kada se sex potencijal usmjeri na život, onda duboko osjetite život. U slu?aju bacanja sjemena, ostajete veoma ponizni, kao da ste izgubili dio sebe i brzo s povla?ite u spavanje. Žene su ljute na svoje partnere, ne znaju?i da je njima nejasna stvar orgazam i izbacivanja sjemena. Ali istu star doživljava i žena, samo njeno sjeme ostaje duboko u spolnom organu, ?ekaju?i sjeme muškarca za zajedni?ko putovanje u novi život.

Sex radi ra?anja djeteta je uzvišeni ?in, ali orgazam zbog strasti je neznanje, slijepost uma i ne daje najdublji doživljaj života. Najbolje je imati sex s ciljem probu?enja ljubavi i on u suštini treba služiti toj svrsi. Me?utim, ljudi sve rade kako ne treba, jer se prevare u kratkotrajnoj strasti.

Orgazam su te kundalini zmije. Malo njih su spremni žrtvovati sebe u smislu „ugriza“ u srcu, ne znaju?i da taj serum daje imunitet, ali otrov daje osje?aj transa koji nazivamo iskustvo ljubavi. To je ono zbog ?ega svi imaju orgazam, a nemaju ljubav. Jednostavno se plaše umrijeti za ljubav. Kada se um navikne na ljubav, ?ovjek postaje milostiv, uvijek se predaje životu, sve prihva?a s odobravanjem i nije mu problem žrtvovati tijelo za milost. Sve je to igra uma, a ne stvaran gubitak tijela.

Duhovna bi?a najdublje osje?aju život, vlastito tijelo, um i potencijal duše. U vezi s tim, sjeme i orgazam doživljavaju kao ljubav i svijest. Kroz celibat, vegetarijanstvo i makrobiotiku, njeguju duh, od sjemena stvaraju relikvije, jer su duboko religiozna bi?a, puna ljubavi, milosti i svijesti.

Na duhovnom putu postoji još jedno umiranje, ali ono pravo, kada duh napušta tijelo, prolazi kroz tjeme glave, prolazi zid istine o životu i uranja u Apsolut. Svi moramo do?i u to iskustvo prilikom fizi?ke smrti tijela.

Duhovno, preko prosvjetljenja to možemo napraviti i sada, i ostati popuno svjesni živjeti koliko poželimo. Svi bi htjeli život, ali nitko nije spreman biti žrtva ljubavi.

Hrana? I ona postaje grijeh ako s njom blokiramo metaboliziranje duše. Osloboditi se tog grijeha jednostavno možemo pravilnom prehranom, fizi?kim pro?iš?enjem tijela. Tu se opet javljaju strasti i navike uma na uživanja u hrani, i malo je njih spremno osloboditi se tih navika.


KAKO SE PREDATI BOGU

Svjedoci ste koliko se danas pri?a i piše o Bogu, duhu, miru, ljubavi, istini, svijesti, duši. Obi?no ljudi govore o onome što nemaju, jer je u njihovoj prirodi posjedovanje svega.

Kako ?ete posjedovati Boga?

Hahaha, lako.....

Jednostavno se bezuvjetno predajte istini, koja ?e vam otkriti da je Bog jedini život i da je upravo u vašem bi?u, da ispunjava svaku stanicu vašeg tijela.

Ova predaja ne može biti pogrešna, niti gubitak, jer vi ne želite biti gubitnik, jer ?ete istog trenutka, u bezuvjetnoj predaji osjetiti što zna?i istinski život, koji vam svakako nedostaje.

Zaista ne bih širio pri?u o pohlepi i nezrelom umu, radije bih vas u?inio odlu?nim da napravite prvi korak na putu bu?enja svijesti.

Nemojte biti iznad Boga, niti postavljati pitanja, jer to rade samo djeca. Ovoga puta budite zahvalni, pažljivi, ljubazni, odgovorni i probudite djeli? duha koji ?e vas sigurno povesti pravim putem do Boga. Ništa se tu ne?e dogoditi, jer vi ste i sada u Bogu, samo ?ete kroz duhovno putovanje (kroz najdublja osje?anja), osjetiti istinu života, kao najve?u ?aroliju koju lako možete zamisliti. Sve vaše želje ?e se rastopiti u njoj; i vi ?te se predati toj milosti. Mnogo vam je stalo do tijela, ali u ?aroliji Boga ne?ete više obra?ati pažnju na njega, jer božanska igra je naj?istija na svijetu, pravedna, u kojoj u?estvuju sve duše, u ljubavi, gdje ne postoji grijeh i ništa ne postoji izuzev vje?nog mira, tišine i života.

Ako psujete Boga, znam da vam je do njega mnogo stalo i to vam nije grijeh. Za Boga niste u grijehu ako radite ono ?ega niste svjesni, me?utim, svjesni ste svojih postupaka, osje?anja, odnosa prema drugima, svjesni ste želja i patnje. Ne možete nikako re?i da niste svjesni. Grijeh možete po?initi samo u dijelu u kome imate svijest.

Preispitajte se i zašto ste stalno griješni prema tijelu, prema drugima, zašto dijelite ljude na dobre i loše, zašto dijelite biljke, životinje, nešto vam je po volji a nešto mrzite. To je grijeh jer je u svemu duša, ona ista kao u vama.

Ako se predate duhu, shvati?u da niste pohlepni, da u vama postoji nešto ljubavno, milostivo i ?ovje?no.

Ako se budete oglušili ove pri?e, shvati?u da je vaš um jako inficiran, da vam je duša rastrgana, da nemate mir, da vam ništa nije jasno, da jednostavno ne znate što radite, da niste dijete ljubavi, da ne prepoznajete istinu, ali ste još uvijek živi, pa kako bude. Za vas je život sre?a i sudbina.

Možda i niste znali, sve izvire iz vašeg uma, od onoga gdje su vam misli sada, što ste u stanju prihvatiti. Negiraju?i istinu, negirate i vlastiti život, ali na to nemate pravo, jer život nikada nije vaše vlasništvo, sve je u ovom prostoru Bog i ne trudite se biti ve?i od Boga.


NAVIKE UMA

Primitivizam ljudske vrste daleko je iza nas što se evolucije ti?e, jer imamo prosvjetljenih bi?a. Me?utim pojedinac i dalje drži do primitivizma osjetila i osje?anja, želja i strasti, ?ine?i grijeh i ne uvažavaju?i duhovna na?ela kroz istinu, ljubav i svijest. Naš um ne služi namjeni, ve? ga vežemo za ego, strah, tugu i patnju. Nemamo doživljaj istine, ljubavi, radosti, života, svijesti i slobode. ?ovjek uvijek ima potrebu misliti, ?ime se odvaja od života, jer život je mir.

?ovjek najprije može proširiti znanje, a onda to preto?iti u doživljaj i iskustvo. Tako je promjena navike uma mogu?a.

Sve se svodi na mir bez bilo kakvih dodataka iz vana, od hrane, novca, sexa, bilo ?ega drugog. Nikakva ovisnost nije potrebna, jer je ?ista energija savršena za život. U istini i ljubavi izravno smo uklju?eni u ?istu vibraciju i život.

Svatko od nas je samo božansko dijete. U tom djetetu je sve božansko, jer još nema navike na tijelo. Njemu je jedino stalo do božanske igre, samo za nju zna, a to je taj mir i dje?ji san koji traje cjeli dan. Svi znamo što je djetetu potrebno. Najprije ljubav, jer ju ne može probuditi u sebi, nema to iskustvo, zato mu majka i roditelji moraju pokazati što ljubav jest. Onda malo hrane koju ne bira sve dok ga vi ne nau?ite. Dijete u svemu samo vidi istinu. Njega se ništa drugo ne ti?e. Stvarne mogu?nosti i potrebe djeteta su fizi?ki veoma male, ali je ono istinski božansko i naj?istije. ?isto?a se ne mjeri kvalitetom i kvantitetom, ve? duhovno, preko svjetlosti i ?iste vibracije duše.

Da li je dijete pametnije od ?ovjeka? To sigurno nije, ali je duhom ?istije i veoma blizu Božanstvu.

Duša kao energetski tok i životna sila, najprije se blokira od osjetila, misli i uma. Fokusiranjem misli na jednu to?ku, vibriranje duše po?inje. Preko govora i sadržaja izgovorenih rije?i pokre?emo vibriranje duše. Tako su nastale mantre i u?enja OM. Sama tehnika mantre je tako?er aktivnost uma. No, fokusiranje misaonog toka na najsuptilniju to?kicu mogu?e je u dubokom spavanju, kada postižemo duboki mir.

Znanost se mu?i dokazati da su misli materijalne. Nema se tu što dokazivati, jer materija i nematerija su vidovi energije do istine svjetlosti. Iza tog opsega, u prostoru je apsolutno stanje. Jedino duh u bi?u pripada naj?istijoj vibraciji energije koja je mo?na probiti zid istine i kolabirati u apsolutnom. Refleksijom duha budi se svijest.

Život je samo prostor bez vremena i zato je vje?an. Prostor bi?a mora biti uronjen i sjedinjen s prostorom života.

Misli su posredovanje, zid i podvojenost bi?a od cjeline života.

Djeca ne misle, zato su božanska. Ona ne zamišljaju život, ve? su izravno iklju?ena u njega. Dijete u igri nikada ne strepi za tijelo, jer tijelo ne doživljava izvan života.

Spavamo samo zato da bi zaustavili buku od misli i time deblokirali dušu i protok valova energije. Spavanje je nesvjesna meditacija.

Djeca odrastaju u miru i spavanju, ne misle?i ništa.

?ovjek nije ro?en da bi samo spavao, ali zato ima mo?i spavati u budnom stanju.

Meditacija je svjesno spavanje.



BOG JE ISTINA ŽIVOTA KROZ NAJDUBLJI DOŽIVLJAJ SVIJESTI

Individualna je stvar doživljaj Boga.

Za obi?nog smrtnika Bog je najprije tajna, onda veliko NIŠTA, nekakva vje?nost u tami, koje se on jednostavno boji.

Za prosvjetljeno bi?e Bog je suština postojanja.

Zasigurno postoji život i kada spoznamo istinu, probudi se svijest koja je preslika Boga.

Zna?aj Boga je u Apsolutu, etalonu za pro?iš?enje svega stvorenog.

Energija je beskraj mogu?nosti, promjena, odnosa i vibracija, a red dolazi od vakuuma koji vlada u prostoru svijeta.

Spoznajom istine, um se kona?no veže za život i to prelazi u iskustvo duhovne stvarnosti.

Napor je biti u zabludi života, zato moramo od ne?ega po?eti, putem spoznaje istine o Bogu, životu i postojanju.

Istina kroz svjetlost je apsolutna potvrda stvarnosti.

Puno je dilema oko stvarnosti, ali ni to ne mora biti napor. Shvatimo stvarnost kao sve svtoreno. Stvarnost jest materija, kao fizi?ka realnost. Stvarnost jest energija kao metafizi?ka realnost. Ali stvarnost jest Bog kao duhovna suština svijeta, kao jedinstven prostor, koji sve vakuumom drži u cjelinu.

Za nas je sve važno zbog istine i života, kako bi stvorili uvid što život jest? Definitivno, svatko ima svoju logiku o životu, temeljem nje nitko nije miran, nije zadovoljan, nije radostan, nema ljubav, nitko ne vidi istinu. Krijemo se iza božanskog bi?a, a ponašanja su nam ?esto nagonska, pa i životinjska.

Doživljaj Boga bih radije pojednostavio kroz doživljaj života, upravo je to isto, ali za po?etnika nije.

Zbog ?ega ne želimo istinu o životu?

Najprije, materijalizirana smo bi?a, vezana za tijelo i objektivnost doživljaja. Temeljem toga gra?eni smo na željama, emocijama i dobitku. Griješni smo u svemu i nemamo odluku prizvati oprost. Tako odbijamo istinu.

Možemo se uzdignuti na razinu duhovnog, ali to ne dopuštamo u sebi, upravo zbog materijalne ovisnosti. Duboki su korijeni takvih navika uma, još od prvog sisanja mlijeka. ?ovjek se brzo mijenja kada je u pitanju dobitak, u drugim slu?ajevima kruto se drži starih navika.

Postavlja se pitanje percipiranja stvarnosti. Zbog toga ne smijemo biti jednostrani, jer ne?emo vidjeti istinu. Ako je u našem bi?u skupina tri aspekta (fizi?kog, mentalnog i duhovnog), moramo sve aspekte sjediniti u jedan najdublji doživljaj života. Kada doživljaj nije cjelovit, obavezno se javlja podvojenost, gdje tijelo ne može biti podvojeno, a ni duh ne može biti podvojen; jedino podvojena može biti duša - energija, u smislu da je um jednovremeno na više mjesta prisutan. U toj konfuziji uma, naš doživljaj je nejasna predstava o životu, sa svim mogu?im stanjima tjeskobe, nemira, bolesti, arogancije ili smrti.

Kako život ne bi bio napor, ve? op?a radost, postoje ina?ice koje nas direktno povezuju sa njim. To su LJUBAV i ISTINA, svetinje svima znane, ako dopuštimo da se dogode. One su uvijek u nama, strpljivo ?ekaju dopuštenje da se ispolje kao doživljaj. Bezuvjetnim prihva?anjem tih svetinja, ljubavi i istine, definitivno stajemo na PUT ŽIVOTA. Taj put je vlastita spoznaja koja mora imati nekakav po?etak.

Radi se o vertikalnom putu, u prostoru bez vremena, gdje mora biti mir i red, po kome duh jedino može putovati, jer duh je neovisan o vremenu, to je naj?istija energija koja munjevito, brzinom svjetlosti vibrira prema ne?emu gdje ?e se zaustaviti.

Tako silovitu energiju i slobodnu svjetlost jedino može zaustaviti ISTINA.

Duh se gradi tako što se sav potencijal bi?a iz životne sile, fokusira na jednu to?ku, na život.

Prostorno promatrano, naše bi?e je prema prostoru Boga kao kap vode u oceanu. Zna?i potpuno zanemarljivo, ali kap po kap ?ini ocean, duša, po duša i eto izobilja energije u prostoru.

Najsitnije u bi?u je stanica tijela i DNK kod. Omjer suptilnosti koda i prostora bi?a u svemu odgovara odnosu prostora bi?a prema prostoru Boga.

Od svega toga nama treba doživljaj a ne biokemija ili alkemija. Me?utim, za taj doživljaj je potrebno znanje. Kada u sebi dopuštimo doživljaj života, onda um stvori naviku i više nam znanje nije potrebno. Svako znanje je dodatan napor za um, jer je znanje tehnika koja remeti mir.

Yoga jest tehnika koja vodi ?ovjeka u višu stvarnost, ali ga zbog same tehnike ne može dovesti u apsolutnu svijest, zato se mora pre?i na produžetak doživljaja kroz Tantru i ekstazu, gdje je mogu?e posti?i nirvanu.

Meditacija se pokazala kao nešto što nas svjesno uvodi u najdublji mir i najdublji doživljaj života. Meditacija je nalik svjesnom spavanju. Na drugoj strani, moramo spavati da bi opustili tijelo koje se zgr?ilo, što za posljedicu ima blokiranu energiju. Spavanje je nalik nesvjesnoj meditaciji.

Evo nas na po?etku spoznaje puta života. Možda ste o?ekivali nekakvu senzaciju, ali to je samo DAH, kao najbolji prirodan duhovni u?itelj, koji savršeno poznaje put naše spoznaje života. Udah (umiranje) i izdah (ra?anje), trebaju biti uskla?eni kao kota? života u dubok dah, temljem vakuuma dijafragme, koji se stvara bez naše volje i na njega ne trebamo utjecati. U dahu su kodovi života koji se energijom prenose do kodova DNK. Ako u sjemenu zametka postoji duša, ona ?e prihvatiti božanske kodove. Zato je u prostoru svijeta sve vezano za sjeme iz koga se ra?a duša, a sa njom i individualizirani život, koji je u svemu JEDNO s božanskim apsolutnim životom. Kada spoznamo našu dušu, preko mogu?nosti uma, spoznali smo i apsolutan život. Vibriranje duše oživljava stanice tijela, a to nazivamo metaboliziranje duše. Za bi?e je najjednostavnije metaboliziranje ?iste energije dirktno, a ne preko alternativnih izvora ne?iste energije od hrane, što otežava metabolizam.

Životno je najvažnije u?initi prostor bi?a energiziranim, u pogledu jake krvi i limfe, što se postiže ?iš?enjem tijela. To je snaga i imunitet, kojim se lako stvara sjeme ljubavi.

Sjeme ljubavi je simbolizam za funkcinalno pro?iš?enje duše - energije u duh. To je naj?istija vibracija energije duše, mo?na prikupiti sve vibracije u bi?u, radi putovanja i spajanja s Izvorom. Prakti?ki, ljubav ostavlja osje?anja po strani, smiruje misli i um, isklju?uje ego, a doživljaj je duboka milost u srcu.

Kada ne dopuštamo život u sebi, u stanju smo nesvijesti uma. Energija je blokirana u regiji spolovila, opasna kao zmije otrovnice. Me?utim, u tim zmijama je otrov i serum za iscjeljenje našeg bi?a. Do iscjeljenja ?e do?i ako smo odlu?ni podnijeti ubrizgavanje seruma u srce. Naravno, srce je simbolizam za cjeli krvožilni sustav, po kome energija svuda vibrira. To se odnosi i na limfotok, koji predstavlja izobilje energije za stanice tijela.

Držanje zmija u Kundalini rezervoaru je beskorisno po život, zato ih moramo pustiti da se odmotaju, svjesni da može do?i do bola. Ako je ugriz zmije prava vakcina za naš imunitet, zašto ga ne bi dopuštili? I popravka zuba veoma boli, ali ipak to dopuštimo. Života radi, sve moramo prihvatiti, jer ?e poslije biti radosti.

Prirodna alkemija oko energije, Kundalini zmija, imuniteta i svega ostalog jest LJUBAV, koja savršeno taj posao odra?uje, u trenutku, neovisno od bilo ?ega drugog iz vana. Ljubav se trenuta?no budi jer je u prostoru uvijek izobilje energije, od koje se može stvoriti sjeme života duše.

Nesvjesni um drži ?ovjeka u nagonu, ?iji je vrhunac života bljesak kratkotrajnog orgazma. Postavlja se pitanje kako ispuniti život beskrajnom rijekom orgazma. Upravo je tu rije? o sjemenu ljubavi, koja s lako?om prevodi energiju nagona u ljubav.

Sporadi?no cjepkanje duše na nebitne stvari, želje i uživanja, ne dopuštaju doživljaj ljubavi. Um se veže za mnoge stvari, u smislu voljenja, kad nije mogu?a dublja snaga ljubavi.

Mnogo je mogu?nosti koje dijele dušu, svako osje?anje, misao, um, ego, želja, bol, jer trebaju puno energije. Jedino u dubokom miru duša poprima cjelovit oblik, kada može pre?i u duh, jer je se preko duha može povezati na ?istu energiju od istine svjetlosti. Ta poveznica je svijest, koja u trenutku povezuje ?ovjeka sa životom.

Bez najdubljeg doživljaj života, podvojenost svakako postoji, to nije dobro, jer nas vodi u rascjep li?nosti i šizoidno ponašanje.

Uz ljubav ?ovjek se mijenja i nije više ona nejasna pojava. Ljubav je sama po sebi mo? i milostiva je do te mjere da ?ovjek može dati svoje srce svakome, to je samo simbolizam, stvaran doživljaj ljubavi je preko milosti, mira ljudskosti i dobro?instva, a sve s ciljem života.

Pravi smisao ljubavi je temelj za duh. U stanju duha duša nije podjeljena zbog uma i ega. Oni su u pozadini i mirni. Osjetila su mirna, misli tako?er. Sve je podre?eno duhu, koji se sprema na duhovno putovanje do istine.

Kroz duhovno putovanje ?ovjek je jako spokojan i miran, jer mu je samo bitan život. Želje i tijelo ostaju u sjeni. Duh ide do istine koja jedina može osvjetliti život. I kada duh dodirne zid istine, pojavi se jaka svjetlost, a ?ovjek doživi kratku traumu, nalik smrti ili novom ro?enju. To je ?in prosvjetljenja.

Što se dalje dešava s duhom?

Iza zida istine duh ulazi u apsolutan život, dodirne ga i trenuta?no bude vra?en nazad, jer ne može izdržati apsolutno stanje ?isto?e. Povratkom duha u dušu i bi?e, s njim dolazi apsolutna svijest, jer je duh ipak otkrio tajnu života i spoznao Boga. Od tog trenutka ?ovjeku ništa više nije bitno izuzev života. Za njega je to najdublji doživljaj ikad vi?en, koji ?e njegov um s lako?om zapamtiti. Više ne postoje nikakve logike, uvjerenja, sudbine, tijelo, energija. ?ovjek jedino duboko osje?a život, kao najširi uvid i svijest. Na taj na?in Bog postaje utljelovljen u svijesti ?ovjeka.

Naravno, to iskustvo samo imaju prosvjetljena bi?a i mala djeca. Za njih je Bog - život i postojanje JEDNO.

Obi?an smrtnik mora na fizi?koj i mentalnoj razini posti?i stanje JEDNO, kako bi izgradio duh i bio spreman spoznati život.

Bog je samo beskraj svijesti i života kao najdublji doživljaj. To ne postoji u obi?nom površinskom doživljaju od osjetila i svega što nudi materijalna priroda u zamjenu za život.

Ne smijemo bježati ni od ?ega. bezuvjetnost i sveprisutnost su pojmovi koji se odnose na dopuštenje doživljaja života. Zar ?emo i u tome biti sebi?ni i podvojeni?

Sve što je stvoreno ima svrhu, lice i nali?je, svjetlo i mra?nu stranu, uzor i posljedicu, koje moramo poštivati i prihvatiti zbog one kapi vode u oceanu i života duše, od kojih je ovaj svijet ispunjen.

U svemu moramo nalaziti sjeme ljubavi i istine, jer se iza toga krije duh i život. To nam uvijek mora biti jasno. Mnogi strahuju od vlastitog ega, jer ne znaju njegovu prirodu. Strahujemo i od uma, od osje?anja, sje?anja, od grijeha, u strahu smo od života i ne dopuštamo da se dogodi u nama. Sve je to dio nas i moramo se nau?iti koncentrirati samo na najsuptilniju to?kicu života u dubini srca. Naravno, u tom stanju, oko nas ?e sve izgledati kao izobilje i božanska milost.

Suprotno od toga, ako se pokazujemo kroz formu JA JESAM (titula, mo?, novac, ime, prezime, materijalno bogatstvo, itd.), moramo biti podvojeni od života, podvojeni u vlastitoj duši.

Životu uvijek moramo pri?i na univerzalan na?in, jer ništa ne može biti naša svojina, ni tijelo, ni život. To znamo kada se dijete rodi, nema ništa, ?ak ni svijest.

Od koga kasnije dobivamo život?

Jedino od probu?ene ljubavi, istine i svijesti.

Život je uvijek život, ali to nije vrijedno bez svijesti.

Pri?a nas svakako gura u nemir, a život nije mogu? bez dubokog mira i najdubljeg doživljaja.

Zato ostavimo svaku pri?u i u miru zagrlimo život.

Krenuli smo na put života sa dahom i sa dahom završavamo. To je osvjetljeni put naše duše, ?iji život može biti onoliko koliko joj dopuštimo opstanak u bi?u.

Što se ti?e apsolutnog života, moramo se uzdignuti u višu razinu postojanja, za koju je ipak potrebno umrijeti. Umrijeti moramo kod prosvjetljenja ili prirodne smrti. Ako nam je do života duše stalo, onda moramo prosvjetliti i živjeti baš koliko ho?emo. Onaj apsolutan život nas strpljivo ?eka.

Dolazimo do to?ke spoznaje da je život duše u svemu ovisan od ?iste energije svjetlosti, ali to ne može zadovoljiti svjestan entitet. Nama je potreban život bez kraja koga se nikada ne moramo plašiti da ?e nestati. Taj dio pripada duhovnoj stvarnosti, gdje je sve apsolutno i može zadovoljiti svakoga. Tako nešto je neovisan najširi uvid kao svijest i sloboda. Alkemijom bi?a su mogu?a stanja neovisnosti, kroz istinu, ljubav, svijest i slobodu, gdje se sve dovodi u stanje JEDNO. Ovisnost je samo kada su dva. U životu duše-energije, ovisnost je neizbježna, jer to pokre?e vibraciju.

Odrastanjem ?ovjek ne treba ostati na razini djeteta, na željama i patnji, ve? se kona?no treba predati životu, stapanjem u JEDNO.

Trebamo se navikavati živjeti duhovno, na na?in bez želja i voljenja, od ?ega slabi životna sila. Umjesto želja i voljenja, prostor bi?a trebamo ispuniti ljubavlju, istinom, uvidom i mirom.

Bog postoji jedino u svijesti.

Kroz svijest i duh, doživljaj života se ponovo vra?a na ljubav kao najve?e blaženstvo i božanska milost. Tako spoznaja istine o životu duše, postaje preslika apsolutnog života - Boga.

Za ?ovjeka je život - ljubav.

Ljubav i Božanstvo ne služe apsolutnom životu, niti je to mogu?e u objektivnoj stvarnosti i prolaznom vremenu, ali kroz duh i svijest o Bogu, duboko osje?amo život kao RADOST i SLOBODU, jer u Bogu imamo zaštitnika od svega, pa i od straha smrti koga se obi?an smrtnik užasava.

?estim meditiranjem ja?amo duh i svijest o Bogu, ?ime direktno energiziramo dušu i tijelo preko fluida krvi i limfe.

Naše ponašanje sve više postaje ljubav i milost.

Bolest je poreme?aj tijela kada blokira energiju. Ujedno je prirodno upozorenje i nasilno smirivanje bi?a, kako bi izbjegli smrt fizi?kog ijela.

Svaka bolest je posljedica ponašanja i nesvjesnog uma. Zna?i, sami dopuštamo razvoj bolesti. Kod raka se bolest priprema godinama, da bi se na kraju ispoljila u smislu donošenja jasne odluke da li dopuštamo bolest, propadanje i smrt ili ozdraviti temeljem ljubavi, duha i svijesti.

Bolest ne postoji dok je sami ne dopuštimo, kroz neostvarenu želju, nezadovoljstvo i patnju.

Mnogima ?e ovo zvu?ati kao kruti stav prema životu, ali iznosim provjerenu istinu kroz vlastitog iskustva samospoznaje.

U prirodi jedino ?ovjek ima mo? razmišljanja i percipiranja stvarnosti. Temeljem toga se ure?uju odnosi, prepoznaje istina, njeguje ljubav, sve s ciljem ?ovje?nosti i radosti.

Problem dolazi od logike pojedinca, koja se temelji na prolaznim osje?anjima i emocijama. Zbog logike mo?nika, dolazi do sukoba i ratova.

Život nije beskrajno i besciljno ispunjavanje želja i traganje za zadovoljstvima, ve? jasan uvid i svjesnost o dahu, hrani, energiji, sjemenu, ljubavi, istini, slobodi, miru i radosti.

Umije?e je energizirati tijelo, krv, limfu i oja?ati auru duše, time postajemo svima privla?ni.

Svakako je privla?nost najja?a preko ljubavi i srca. To mogu samo milostivi ljudi koji u simbolizmu srca vide izobilje energije koja nije potrošna roba. Majka daje srce djetetu i time postaje žrtva ljubavi, jer je spremna primiti sve otrove u srcu, ali ?e ipak djetetu uzvratiti ljubav.

Percipiranjem stvarnosti jasno uvi?amo što je tijelo, um i duh. U tom doživljaju ego je neizbježan, ali ne mora biti izdvojen od bi?a. Zato svi aspekti (fizi?ki, mentalni i duhovni), ?ine JEDAN doživljaj života.

Kroz duhovnu stvarnost ?ovjek nije jednostran, ograni?en, zbunjen, neodlu?an, bolestan i agresivan.

Svatko može biti miran, osje?ati ljubav i istinu.

Trebamo za život prikupiti znanje, radi usmjeravanja uma. Kada se smirimo, prepoznamo istinu i osjetimo ljubav, u nama se budi duh, koji ?e sve dalje uraditi sam. Ako ?e znanje dodatno uznemiriti um, poja?ati želje i patnju, onda nije pravo.

Na putu samospoznaje sve nam je potrebno, iskustva uma radi, koji je malo dijete i mora probati sve, dobro i loše.

Bu?enjem svijesti, dijete - um, postaje zrelo i može stvoriti novo sjeme života i ljubavi. Gdje postoji svijest, njoj ništa nije potrebno, jer je sama sebi dovoljna.

SVIJEST JE PRESLIKA BOGA.



LJUBAV PRAKTI?NO

Ljubav je jedinstven doživljaj, kao alkemija kojom se otvaraju svi kanali u bi?u, za protok suptilne energije. Simbolizam ljubavi je srce.

Preko forme ljubavi se izgra?uje duh. Otpušta se Kundalini energija (tada zmije ne ujedaju) i valovi energije kroz bi?e su povezani sa valovima kozmosa. Tada duša nije usamljena.

Svi oni koji osje?aju ljubav, mogu biti od velike pomo?i drugima, tako što ?e kroz svoje srce, preko vakuuma, povu?i sav nagonski potencijal životne sile koji je blokiran u nesvjesnom pojedincu. Od ja?ine ljubavi ovisi koliko vam netko može biti od pomo?i.

Prosvjetljena bi?a imaju najvišu razinu bezuvjetne ljubavi i njohovo je srce otvoreno za sva srca. To su milostivi ljudi i u stanju su propuštiti kroz svoje srce sva?iju karmu, bez obzira na bolest ili prljavštinu.

Tako majka prema djetetu bezuvjetno otvara srce, spremna da kroz njega propusti svaku blokadu koja se u djetetu dogodi po pitanju zastoja energije.

U obitelji gdje postoji ljubav, sex nikada nije tabu tema. U toj obitelji se nagon djece i njihov seksualni potencijal propuštaju kroz srca roditelja. Oni su u ljubavi. To je pravi smisao ljubavi.

Najbolje je da svatko bude svoj iscjelitelj, jer je to prirodno.

Me?utim, tamo gdje netko nije sposoban probuditi ljubav, iscjelitelj mu u tome može pomo?i, preko ljubavi, time što ?e na sebe preuzeti svu odgovornost za prevo?enje duše u duh i time je problem riješen.

Mo?ni iscjelitelji to mogu raditi na daljinu, ?ak ne moraju poznavati onoga kome pomažu. Sve se to dešava alkemijom, na razini vibracije energije.

Partnerstvo i brak ne mogu opstati bez ljubavi. Ono malo prolaznog zanosa voljenja brzo proleti. Bez magnetizma ljubavi, strane u odnosu se osje?aju jadno, kao da im netko crpi dušu. U suštini to nije istina, nego su sami blokirani.

Kada proživljavate ljubav znanje vam nije potrebno, ali za novo iskustvo ljubavi, znanje je svakako potrebno, ili jaka alkemija koja ?e vam probuditi ljubav. Bez znanja nemate pojma kako postupiti sa umom, o ?emu razmišljati i kako prizvati mir radi otvaranja kanala srca.

Ljubav svakako od vas traži bezuvjetnu predaju, koju mnogi ne shva?aju. Jedino tako je najlakše probuditi ljubav. Prepustite se duši, ona je svakako u vama, a ako se dogodi malo boli od ja?ine nagona, budite spremni na to. Nikada nemojte stišavati nagon. Jednostavno dopuštite da se razvije do kraja. Najbolje je kada ga vodite preko usmjerenosti pažnje uma. Tada um ne luta i niste nasilni.

Probudite ljubav, to vam je istina života, radost i svijest.



EGO BLOKIRA LJUBAV DUH ISTINU SVIJEST ŽIVOT SLOBODU I EVOLUCIJU

Obi?no se kaže: „Daj nekome vlast, da vidiš kakav je ?ovjek“.

Sve je po?elo od sjemena, kao ideje za ra?anje duše i tijela vrste. U našem slu?aju, postoje spiritualne mo?i, evolucijom potvr?ene, da nam je dovoljno samo jedno sjeme za život, a sve ostalo dolazi od svijesti.

Da li je u praksi zaista tako?

Nije. ?ovjek se gr?evito bori stvarati sjeme za reprodukciju duše, od koje ona samo dobije zastoj metaboliziranja energije u tijelo. Proizilazi da je sjeme veliki grijeh zbog ega.

Što je ego?

Jednom stvoreno tijelo iz duše i ro?eno, ima potrebu sazrijeti, osvijestiti se i živjeti u skladu s životom (stvoriteljem, u prostoru Boga).

Zbog mnogih propusta u odrastanju, razvoju tijela se poklanja više pažnje, ?ime se baca u drugi plan razvoj mentalnog sadržaja - uma. Time se sve vra?a na po?etak i umjesto napredovanja u osvješ?ivanju tijela, ono i dalje stvara novo sjeme, koje nikome nije potrebno, izuzev za ra?anje djeteta. Duši je sjeme beskorisno, ako ne?e biti preto?eno u duh. Mnogo je potroša?a energije u samom bi?u. Osjetila, misli, um, traže puno ?iste energije, a nije izgra?en duh kojim se duša može povezati sa Izvorom. Tako se ego pretvara u pravu branu, prerasta u tjeskobu tijela, nagon i lepezu mogu?ih slabosti koje prelaze u bolest, ako se brana ega ne sruši.

Osje?anja tu ne mogu ništa pomo?i, sje?anja još manje, emocije najmanje, i tako misli beskrajno vrte u krug isti film stvorenog uma koji nezna kako dalje voditi energiju, jer je zapravo nema. Ona je blokirana u egu.

U pomo? uska?e prirodna inteligencija, preko daha, ?ime se cjela stvar vra?a na po?etak osje?anja. Dublje se promišlja, mogu? je mir i time um dobija osvježenje u energiji. Usmjerenim mislima (kontemplacijom) i koncentracijom na branu ega, um dobiva snagu srušiti ego. Sav potencijal brane ega tako prelazi na stranu uma, kao poraženi u sukobu, ali cjela stvar poprima novi oblik kao LJUBAV. Uz malo daha, mira i dubljeg promišljanja, sjeme se razložilo po tijelu, nije bilo ni uživanja u orgazmu, ali smo zato dobili kvalitetu više, sa kojom naša alkemija ide dalje prema ja?anju životne sile, energiziranju limfe i krvi, ja?anju imuniteta i stvaranju mogu?nosti za duh.

Ljubav je umiljato ime za sabranost rijeke uma koji je uspio srušiti branu ega i od iscrpljene duše stvorio duh. Ovo nazivamo mo? ?ovjeka za percipiranje stvarnosti.

U ljubavi je nestala tjeskoba, sve napetosti bi?a, nagon, a sjeme kao esencija životne sile, raspršena je po tijelu kroz limfu koja savršeno prenosi energiju i krvi koja regulira ritam srca.

Iluzija o egu je srušena, ljubav nam je pokazala blaženstvo i milost, um je dobio malo jasniji uvid i cjela stvar kre?e putem duha, koji je potpuno neovisan o materijalnom i strogo se penje po vertikali života, bez vremena, sada, na putu prema istini i svjetlosti, ?istoj vibraciji energije, koju ?e najširim kanalom univerzalne svijesti vratiti duši preko sustava ?akri (endokrini sustav).

Sklad duše i tijela nije bio mogu? uz ego, jer je tada duša podijeljena na dvije nebitne stvari; na skrb osjetila i stvaranje sjemena. Tako je energija ostala blokirana u egu, bez mogu?nosti povezivanja s ?istom vibracijom kozmosa.

Kako shvatiti ljubav?

Mnogo je lakše prosvjetliti duh, nego probuditi ljubav, jer je duh na putu ka istini i svjetlosti, a ljubav je potpuna neizvjesnost da li ?e um srušiti ego.

Naivno je razmišljanje da energija „hoda“ tijelom kroz kanale, cjev?ice ili nadije, jer je prisutna u svakoj to?kici prostora, jedino joj gustina nije svuda jednaka.

Limfa i krv najbolje prenose energiju, daju imunitet i toplinu tijela.

Prakti?ki, ljubav je naš život.

Sve što dobivamo iz vana, posljedica je želja, koje lako mogu pre?i u patnju. Sve što budimo u sebi, posljedica je dopuštenja uma. Kada ne ispunimo želju, javlja se patnja, a kada ne dopuštimo ljubav, dovodimo u pitanje doživljaj života.

Tre?e oko je veoma mo?an alat duše. Iz pinealne žlijezde (veli?ine 6-8 mm), hipofize mozga, energija duše se najve?im dijelom usmjerava na po?etak života, u prvu ?akru, u regiju spolovila, gdje se tvori esencija sjemena, s kojom energija najlakše vibrira kroz limfu i krv. To je prirodan proces, a ego se brani time što ne dopušta umu da iskoristi sjeme za život duše.

Svaka podvojenost li?nosti izvire iz ega, ?ime se formiraju komplicirane obrane karaktera, kao veliki potroša?i energije, ?ime se narušava sklad duše i tijela, gdje se dovodi u pitanje ponašanje ?ovjeka.

Rijetki su pojedinci ?iji su karakteri ?isti (kojima se ego ne brani). Statisti?ki je 70 % ljudi u strahu ega i 50 % ljudi s karakternom obranom lažnog ponosa.

?est je slu?aj da pojedinac pati od svih pet karakternih obrana (straha, pohlepe, neiskrenosti, mržnje i ponosa). Problem je ve?i ako se ove karakterne obrane nazovu imenima šizoidnog, pohlepnog, psihopatskog, mazohisti?kog i krutog ponašanja pojedinca, ?iji se ego brani.

Tijelo opstaje dok je mo?no stvarati sjeme za život duše. To je uzajaman proces duše i tijela, kao najsloženija alkemija, koju nazivamo metaboliziranje duše. Alkemiju podržava prostor, a ko?i je vrijeme, ?ime se energija dodatno blokira zbog ograni?enosti tijela, jer nije ?isto. Tijelo u vremenu stari.

Preko ?akri (svaka stanica tijela je ?akra) - endokrinog sustava, duša se napaja energijom iz kozmi?kih izvora zra?enja.

Temeljem duha, jednom stvoren život duše se ne može ugasiti, ve? postaje vje?an, mijenjanjem oblika.

Radi lakšeg pra?enja ?akri, sveli smo ih na sedam glavnih, koliko imamo tijela (oklopa ili kalupa) u bi?u, vezano za regije unutarnjih organa.

Kod životinja je fenomen reproduktivne sposobnosti preko sjemena najbitniji za održanje vrste.

?ovjek posjeduje spiritualne mo?i i nije mu potrebno sjeme, nagon i ego za stvaranje duha.

Alkemijom ljubavi, duha i svijesti, sve postaje direktno. Povezivanjem svake stanice tijela izravno na izvor kozmi?kih zra?enja, život duše ?e biti sveden u okvir svjesnog entiteta. To ?e biti pravi doživljaj života, sve u jednom, tijelo, duša-energija i život, sjedinjeni kroz ljubav i istinu u radost.

Ovo nazivamo osvješ?ivanje tijela.

Svijest kao preslika prostora svijeta (Boga), izravno podržava život, u sadašnjem trenutku, neovisno od vremena, po vertikali duha, kao beskrajan promet izme?u bi?a i svjetlosti istine.

Cilj svega je SLOBODA, slavlja što je cjela stvar (sjedinjenje s životom) uspjela.

?ovjek jedino postaje nevin kroz ljubav, duh, istinu, svijest i slobodu. Ta nevinost ga osloba?a grijeha tijela.

Božansko smo dijete uvijek, samo kada smo svjesni.

Sve što radimo ti?e se energije, a nju imamo u izobilju kroz svijest. Zar nam treba neznanje, paradoks i slijepost tražiti energiju u hrani, novcu, sexu i željama izvan bi?a, kada je imamo u izobilju putem probu?ene svijesti.

Princip sjemena je stvar proste reprodukcije života. Kroz svijest sjeme direktno dolazi iz kozmi?kih zra?enja. Gdje je sjeme, tu je ego, nagon, tjeskoba, bolest, arogancija i smrt.

Egoisti su ograni?eni ljudi, slijepo vezani za spolovila i nagon. Za njih je ljubav, istina i život i dalje nepoznanica. Oni neznaju za radost i slobodu, jer su uvijek u žurbi, stresu i strahu. Za takve ljude mir ne postoji.

Ego je fizi?ka, a svijest duhovna dimenzija bi?a. Bez njihove cjeline li?nost mora biti podvojena.

Temeljem visokog procenta karakternih obrana kod ljudi, zamislite koliko je oko vas prijatelja i poznanika, priznatih i uspješnih, s razvijenim umovima, diplomama i položajima, materijalnim bogatstvima i nadmo?i nad drugima, koji su ipak egocentri?ni, bez imalo ljubavi i sa niskom razinom prosu?ivanja i svijesti.

Od njihovih uspješnosti boli nas glava, puno je nesloge, poreme?enih odnosa, mogu?i su ve?i sukobi, pa i rat.

Sloboda je u osvješ?ivanju pojedinca, a ne u ja?anju društvene nadmo?i. Škole, bolnice, crkve, policija, vojska, vlast, samo su namet, zlo i blokada razvoja svijesti pojedinca, jer ništa nije postavljeno temeljem duhovnosti,?ovjeka, ve? temeljem dominacije mo?i.

Oko nas je sve više mraka, straha, bolesti, nesretnih ljudi, koji vape za energijom, za iscjeljenjem duše, a ne znaju da sve potencijale blokiraju u neprobu?enoj svijesti i brani ega.

U svijesti se iscjeljuje svaka slabost. Mnoge „neizle?ive bolesti“ su samo posljedica ega.

Naravno, obi?an um vidi samo posljedicu, kao realnost bez istine. Jedino kroz svijest uvi?amo uzrok svakog poreme?aja i lako navodimo snop energije da zacjeli ranu.

Sami odlu?ujete, skrivati se iza ega, grijeha, neistine, sexa, pohlepe i ostalih nebitnih stvari, ili ste za ljubav, istinu, duh, svijest i slobodu, kako prili?i princu evolucije - ljudskom bi?u. Me?utim, morate voditi ra?una o mogu?oj povredi drugih duša, jer ništa na ovom svijetu nije vaše.

Društvo vam daje vlasni?ki list za prolazne vrijednosti koje ne možete ponijeti sa sobom u apsolutnom životu (zemlju, ku?u, diplomu, ime, prezime, položaj, brak, itd.), ali vam ne može dati tapiju za duhovne vrijednosti, jer su one nedjeljive, ?ine cjelinu prostora svijeta, kroz jednog Boga, u kome se i vi šepurite, ali ga ne priznajete zbog ograni?enosti ega.

Dajte si malo ljubavi, istine, zahvalnosti, pažnje i odgovornosti za život, svetinju pred kojom možemo biti ponizni.



ZAŠTO JE SRCE SIMBOLIZAM LJUBAVI

Ljubav kroz srce je alkemija i centar za opskrbu svih stanica životnom silom, koja se prenosi fluidom krvi, limfom i energijom. Samo energizirana krv i limfa mogu biti u?inkoviti za suptilne stanice tijela.

Ljubav i srce ne mogu biti sentimentalni ni prema ?emu, ali zbog osje?anja, misli i uma, vibracija energije regulira ritam srca i uskla?uje ga s dušom. Mirno srce daje ugodan osje?aj mira i blaženstva. Od uznemirenog srca postajemo zabrinuti i uplašeni.

Ono što je ljubav za srce, to je duh za život duše.

Duša se ra?a iz sjemena ne?ega. Svako sjeme je nastavak nekog života duše. Koliko ?e novo sjeme biti sli?no starom sjemenu, ovisi od karme i ?isto?e prekopiranih kodova duše.

Majka i dijete ostvaruju bezuvjetnu ljubav na prirodan na?in, preko sjemena i genetskog naslije?a. Time je beba odabrala majku, a majka žrtvuje sebe da je rodi. Nastavak bezuvjetne ljubavi majke i djeteta je dojenje. Tako se stvaraju navike uma o ljubavi.

Majka je potpuno dala sebe, a beba nema izbora jer joj majka zna?i održanje života.

Me?utim, prestankom dojenja, sve se mijenja, jer se stvaranje mlijeka seli niže u fizi?ki dio u spolovila, radi stvaranja sjemena za novo ra?anje. Iskustvo uma i dalje prati promjenu. Tako se ra?a sex želja koja postaje sve ja?a i ja?a. Ako u odrastanju djeteta izostane prisnost sa roditeljima, dolazi do zanemarivanja ljubavi u umu. To se ?esto doga?a u patrijalhalnim obiteljima, ili kada me?u roditeljima nema ljubavi. Guranje sexa u tabu je zaista glupo. Dijete sve više gubi vezu sa ljubavlju i prepušta se ?arima sexa. Kada doživi prvi orgazam, onda se trajno veže za to zadovoljstvo.

Ljudi o sexu malo znaju, prili?no su primitivni u tome i jedino im ostaje skrivanje iza njega, ?ine grijeh i ja?aju obranu ega. Zamislite koliko je ponašanje ?ovjeka nezrelo, nesvjesno i egoisti?no, kada je u stanju zbog malo sex zadovoljstva baciti vlastito sjeme, kao esenciju duše, duha i svijesti, ?ime negira život. Kroz životni vijek tijela, prosje?na osoba stvori i baci 15 litara sjemena, što je dovoljno za ra?anje svih duša ?ovje?anstva. Svatko bi prosvjetlio tijelo, kada bi sex zamijenio za ljubav, a sjeme iskoristio za duh i osvješ?ivanje.

Iskustvo uma, od mlijeka do sjemena, uskra?uje ljubav i sigurno budi ego. Od svjesnog entiteta ovisi da li ?e ponovo uspijeti probuditi ljubav, ovoga puta mnogo teže, preko jake inspiracije iz vana, prilikom zaljubljivanja.

Prevo?enje ega u ljubav je teško, jer je u pitanju kompleksna promjena karaktera.

Lako je skinuti maske drugih ljudi, ali je veoma teško skinuti masku vlastitog ega.



DOŽIVLJAJ SVIJESTI I ŽIVOTA

Svijet je cjelina kroz jednotu prostora, Apsoluta, Boga, života i postojanja, kao jedna dimenzija i beskrajna snaga vakuuma, kao duhovna realnost.

Prostor svijeta ispunjava energija, koja ima vibraciju, beskrajno ?istu kao svjetlost ili razrije?enu i zarobljenu u opsegu materijalnog, što predstavlja drugu dimenziju, kao metafizi?ku realnost.

Od energije je stvorena materijalna priroda, kao tre?a dimenzija ili fizi?ka realnost.

?etvrtu dimenziju ?ini linearno vrijeme, u kome se materija raspada.

Apsolut je neovisan od bilo ?ega i sam sebi dovoljan. Zato je život kao apsolutno postojanje nedodirljiv.

Energiju ?ine sve mogu?nosti, sve promjene i svi odnosi u svijetu. Sve što je stvoreno, povezano je sa tvorcem na bilo koji na?in, atomski, molekularno, fotosintezom, instinktom.

?ovjek je povezan preko svijesti, kojoj prethodi fizi?ko odrastanje i mentalni sadržaj, osje?anja, misli, um, ego, emocije, mo? govora, mo? prosu?ivanja ili percipiranja stvarnosti kroz doživljaj.

Svijest pripada apsolutnoj inteligenciji, zna?i u svemu je duhovne prirode i neovisna je od bi?a, tijela i duše.

Stvoreni smo iz sjemena, prirodne inteligencije, koja je najprije oslobodila dušu kao poveznicu Apsoluta i energije, preko grani?ne linije svjetlosti istine. To nas obvezuje da doživljaj života jedino ostvarujemo preko istine i svijesti. Svako ponašanje ispod svijesti je problemati?no, jer ?ovjek ima jak mentalni sadržaj i um, koji, kada je u opsegu nesvjesnog uma, može od ?ovjeka u?initi mnogo opasnije stvorenje od najopasnije životinje. Životinja nema misli i predumišljaj kao ?ovjek, bori se za goli opstanak i nikada nije opasna. ?ovjek je nešto drugo, može skrojiti ubojiti plan i po?initi sramna djela.

Minimum doživljaja života pojedinca mora biti kroz ljubav, koja se prenosi od roditelja ili se kasnije budi, temeljem inspiracije.

U našem bi?u najmanje je jasno djelovanje uma, jer su to nevidljive stvari, od kojih ovisi doživljaj života.

Osjetila nam ništa nisu bolje razvijenija od osjetila životinja. I dalje su ograni?ena i slijepa.

Kre?emo se kroz sredinu u kojoj živimo i prirodi, koriste?i misli i um. Misli su neizbježne zbog slijepih osjetila. Od misli um stvara jake navike i vremenom se doživljaj stvarnosti svodi na rutinsko ponašanje uma. Kako se u umu gomilaju iskustva, tako on postaje sve udaljeniji od duše i od doživljaja života. Taj dio nesvjesnog uma nazivamo ego.

Mentalni proces je veoma jednostavan, ali su komplicirane navike koje ?ine ponašanje ?ovjeka. Navike uma stvaraju nesvjesni pojedinci, ali i prosvjetljena bi?a. Razlika je samo u usmjerenoj pažnji uma. Razne gustine energije u bi?u daju razli?ite frekfencije njene vibracije. Osje?anja su na jednoj frekfenciji, misli na drugoj, a um na posebnoj frekfenciji. Um se uvijek veže za dušu - energiju i pratiti je do istine - frekfencije svjetlosti. Tada um prelazi u duh i nije više potroša? energije. Umjesto toga, duh dodirne Apsolut, pokupi univerzalnu svijest, a duša je dobila naj?istiju energiju preko svjetlosti istine u izobilju. Me?utim kada se um navikne na duh i svijest, on ponovo stvori naviku i više se ne gubi po tijelu, egu, mislima i osje?anjima.

Nama je su?eno da osje?amo, mislimo, razvijamo um, njegujemo ljubav, osloba?amo duh i budimo svijest, s ciljem stvaranja doživljaja života.

Osje?anja, misli i um šetaju po vremenu, kroz sje?anja i prošlost, bave?i se budu?noš?u. Zanimljivost je da uvijek preska?u sadašnji trenutak, u kome je jedino mogu? duh i svijest, jer oni ne postoje u vremenu. Principijelno, ništa se ne može dogoditi dok se ne stvore uvjeti za taj doga?aj. Kada slijedite misli, um i vrijeme, jednostavno ne možete imati mir. Bez mira ne možete uhvatiti sadašnji trenutak, a bez njega nije mogu?a istina duh i svijest.

Kada se smirite, sve dolazi na svoje; misli su stale, um se primirio, a ostao je ?isti duh kao istina s kojim je mogu?a svijest. Svijest je samo apsolutna pretpostavka, kao najširi uvid u kome ne figurira ništa logi?no, ništa materijalno, ništa umno. Svijest nije ni pamet ni mudrost, ve? potvrda i najdublji doživljaj istinskog života. Bez svijesti nije mogu? doživljaj apsolutnog i to ne bi imalo nikakvog smisla.

Duhovno putovanje se odvija unutar bi?a. Kozmos koristimo figurativno kao uve?anu mapu svijeta, koja je u svemu jedno s prostorom bi?a.

Za obi?nog ?ovjeka dovoljan je frekfentni opseg uma na razini ljubavi. Na toj razini prirodno se postiže smirivanje misli i uma, a ego se ne brani, jer nije ugrožen. Ljubav je ugodan doživljaj života pojedinca, koji se može povezivati u vremenu sa cjelim svijetom. Melodi?no je to ime ljubav, ali u svemu ozna?ava složenu alkemiju svih aspekata bi?a (fizi?kog, mentalnog i temelj za duh). Naravno, ljubav je potrebna kao faza odrastanja, sazrijevanja tijela i po?etka osvješ?ivanja istog. Kada ljubav prevedemo u duh, onda vremenska dimenzija prelazi u prostorni doživljaj, u kome je život.

Naporno je sve ovo objašnjavati, jer je tako važno, ali od objašnjenja nije mogu? doživljaj života. To se ipak mora individualno proživjeti.

Za vo?enje uma je važno znanje, kojim se lakše ostvaruje doživljaj.

Pišem zbog unutarnjeg dijaloga sa svojim djetetom (umom), a možda ?e nekome ovo pomo?i da lakše prona?e put prema istini života. Mnogi duhovni u?itelji su mi pomogli u spoznaji života, ali je na kraju ipak bio presudan prirodan duhovni u?itelj DAH.

Roditelji, škola i društvo, godinama su me tjerali i mu?ili da postanem nešto, vidljivo kroz položaj i neke materijalne vrijednosti. Mnogo toga sam postigao, da bih na kraju bio umoran od svega. Cijenio sam iskustva duhovnih u?itelja, ali sam spoznao život iz vlastitog daha. On je najbolji prirodan duhovni u?itelj. Poslije toliko godina snebivanja, shvatio sam da se moram osloboditi svega. To sam uradio. Kada sam sve ostavio na miru, mir se i meni vratio. Ne zvu?i lijepo što sam ostavio ženu, djecu, posao, ku?u, užu i širu obitelj, prijatelje, ali sam iza toga spoznao mir, život, istinu, slobodu. Odricanje se odnosi na doživljaj da ništa više ne posjedujem u svojim mislima. Kada pogledam sebe i njih, ispada da sam u životu, a oni u željama. Jedino bogatstvo mi je svijest. Živim u domu izobilja svjetlosti. Neki uživaju u mnogim stvarima, zato jer nemaju iskustvo mira.

Duhovne vrijednosti vam nikada ne?e do?i jer su one uvijek duboko u vama. Stanite na put tumaranja po životu, to ?e na po?etku biti u mraku, ali temeljem iskustva drugih, do?i ?e i vaš dan svjetlosti, svijesti i slobode. Taj put nije napor, jer sa prvim mirom po?inju se paliti žaruljice suptilnog svjetla kojim se prepoznaje put života. ?arolija vas vodi, samo ako dopuštite igrati se s njom.

Od života jedino možete imati doživljaj, koji ?e se pojaviti kada se smirite, kada ste prisutni u dahu. Za doživljaj se vežu misli i um, tako da je doživljaj još dublji, kao prava radost. Za nagradu dobivate ljubav. Obzirom da je život u svemu duhovan, biti ?ete oslobo?eni i ljubavi, a na kraju ?e u vama i oko vas ostati samo najširi uvid, kao svijest u kojoj lebdite.

Bez slobode daha i ljubavi, ne?ete napraviti ništa. Samo ?ete poja?ati obranu ega, kada uvid stvari postaje ?ist privid. Ego je samo dokaz da nemate doživljaj života, ve? površinsko osje?anje koje vam stalno pokre?e misli i uznemirava um. ?ini vam se da su vam drugi krivi za neuspjeh, a sve je obrnuto, vi ne dajete mira drugima jer ih stalno kontrolirate kroz misli i uvijek odbijate da postanu dio vašeg doživljaja.

Doživljaj nikada nije mogu? kroz misli, nego kroz usmjereni um i svijest. Na jednom mjestu ne mogu biti misli i svijest, ili jedno ili drugo.

Idemo nešto prakti?ki probati. Zažmurite i koncentrirajte na vaše ?arape. Da li doživljavate da vas ?arape dodiruju po koži? Najprije ?e biti da ne doživljavate ni ?arape ni stopala, kao da ih nema. Zna?i, vi samo mislite da imate ?arape, da imate stopala, da vas ?arape dodiruju. Nemate taj doživljaj. U tome i jest problem kako zaustaviti dosadne misli, kako usmjeriti um i kako srušiti ego, da bi na kraju uronili u mir.

Misli nam se doga?aju jer ne dopuštamo doživljaj. Ispada da sve što radimo samo su navike uma i rutina koju odra?ujemo na slijepo. Misli su nam uvijek ispred doživljaja i time se zadovoljavamo, jer nemamo vremena, nemamo mir. U miru se sve mijenja; po?injemo pratiti dah, koji mijenja tok misli, usmjeravaju?i ih na svjesniji doživljaj.

Antoni de Mello je jednostavno objasnio duhovnost:

Duhovnost zna?i bu?enje. Ve?ina ljudi, iako toga nije svjesna, spava. Ra?aju se spavaju?i, žive spavaju?i, žene se i udavaju spavaju?i, spavaju?i odgajaju svoju djecu, i umiru spavaju?i, a da se nikada ne probude. Nikada ne upoznaju draž i ljepotu te stvari koju zovemo ljudskim bivstvovanjem. Znate, svi mistici - katolici, krš?ani, nekrš?ani, bez obzira na to koju teologiju zastupaju, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti - svi se slažu u jednoj stvari: da je sve u redu, sve je u redu. Iako je svuda nered, sve je u redu. Zaista ?udan paradoks. Ali, na žalost, ve?ina ljudi nikada ne shvati da je sve u redu zato jer spavaju. Mu?i ih no?na mora.

Prošle godine ?uo sam na španjolskoj televiziji ovu pri?u o jednom gospodinu koji je kucao na sinovljeva vrata. "Jaime", kaže, "probudi se!" Jaime odgovara: "Ne želim ustati, tata." Otac vi?e: "Ustani, moraš i?i u školu!" Jaime kaže: "Ne?u i?i u školu." "Zašto ne?" upita otac. "Postoje tri razloga." re?e Jaime. "Prvo, zato što je to tako dosadno; drugo, zato jer me djeca zadirkuju; i tre?e, zato jer mrzim školu." A otac odgovara: "?uj, ja ?u ti re?i tri razloga zašto moraš i?i u školu. Prvo, zato što je to tvoja dužnost; drugo, zato što imaš ?etrdeset i pet godina; i tre?e, zato što si ravnatelj." Probudite se, probudite se! Odrasli ste. Preveliki ste da biste spavali. Probudite se! Prestanite se igrati sa svojim igra?kama.

Ve?ina ljudi re?i ?e vam da bi željeli iza?i iz dje?jeg vrti?a, ali nemojte im vjerovati. Nemojte im vjerovati! Sve što žele da u?inite za njih je da im popravite njihove potrgane igra?ke. "Vratite mi moju suprugu. Vratite mi moj posao. Vratite mi moj novac. Vratite mi moj ugled, moj uspjeh." To je ono što žele - žele nazad svoje igra?ke. To je sve što žele. ?ak i najbolji psiholozi ?e vam to re?i, da ljudi u stvari ne žele ozdraviti. Ono što žele je olakšanje, ozdravljenje je tegobno.

Bu?enje je, naime, neugodno. U krevetu vam je lijepo i udobno, bu?enje vas razdraži. To je razlog zašto mudar guru nikada ne?e pokušati probuditi ljude. Nadam se da ?u ovdje mudro postupiti i da vas ni?im ne?u pokušati probuditi ako spavate. To zaista nema nikakve veze sa mnom, ?ak i ako ?u vam ponekad re?i: "Probudite se!" Moj posao je da se bavim svojim stvarima, da plešem svoj ples. Ako ?ete od toga imati koristi, dobro, ako ne, šteta! Arapi bi rekli: "Kiša je posvuda jednaka, ali uzrokuje da u mo?vari raste trnje, a u vrtu cvije?e."

Svaki put kada se ne?ega odri?ete, sami sebe varate. Što mislite o tome? Varate se. ?ega se odri?ete? Svaki put kada se ne?ega odri?ete, zauvijek se vežete na tu stvar. Jedan indijski guru rekao je: "Svaki put kada k meni do?e prostitutka, ne govori ni o ?emu drugom osim o Bogu. Kaže da joj se zgadio njezin život i da želi Boga. Ali svaki put kada sve?enik do?e k meni, ne govori ni o ?emu drugom osim o seksu." Tako je to, kada se odreknete neke stvari, postajete njezin vje?ni zarobljenik. Kada se borite protiv neke stvari, ostajete za nju vje?no vezani. Dok god se protiv nje borite, dajete joj mo?. Dajete joj toliko mo?i koliko sami ulažete u borbu protiv nje.

Tu je uklju?en i komunizam i sve drugo. Zato morate "primiti" svoje demone, jer dok se borite protiv njih, dajete im mo?. Zar vam to još nitko nije rekao? Kada se ne?ega odreknete, vežete se na to. Jedini na?in da se toga riješite je da to prozrete. Ne odri?ite se, prozrite to. Shvatite pravu vrijednost te stvari i ne?ete se morati odricati, jednostavno ?e ispasti iz vaših ruku. Ali, naravno, ako to ne shvatite, ako ste hipnotizirani da mislite da ne?ete biti sretni bez te, one, ili neke tre?e stvari, onda ste zarobljeni. Ono što trebamo u?initi za vas nije ono što takozvana duhovnost pokušava u?initi - naime, da se nau?ite žrtvovati i odricati. Ono što trebamo u?initi je da vam pomognemo da shvatite, shvatite, shvatite. Kad biste shvatili, jednostavno biste izgubili želju za tom stvari. Ili: kad biste se probudili, jednostavno biste izgubili želju za tim.

Neki ?ovjek pronašao orlovo jaje i stavio ga pod kvo?ku na svom seoskom imanju. Zajedno s pili?ima izlegao se i orli?, i odrastao s njima.

Cijeli svoj život orao je radio isto što i pili?i, misle?i da je i on jedan od njih. Kljucao bi po zemlji traže?i gliste i kukce. Kvocao je i kukurikao, mahnuo bi koji put krilima i letio nekoliko metara po zraku.

Godine su prolazile i orao je ostario. Jednog dana vidio je iznad sebe, na vedrom nebu, veli?anstvenu pticu. Ptica je gracioznom dostojanstvenoš?u jedrila po snažnim zra?nim strujama i jedva da je koji put zamahnula svojim zlatnim krilima.

Orao je gledao u nebo zadivljen. "Tko je to?" upitao je.

"To je orao, kralj ptica", re?e kokoš koja je stajala do njega. "On pripada nebu, a mi pripadamo zemlji - mi smo kokoši." I tako je orao živio i umro kao kokoš jer je mislio da je i on kokoš.

 

Stranica 12 od 15 Sve stranice