Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna






KREACIJA SVIJETA

Svijet u kome živimo predstavlja cjelinu i kreaciju svega poznatog i onog što još predstavlja tajnu.

Kreaciju svijeta promatramo preko Duha (Apsolut, Bog, svemo? svijeta), energije, kao nematerije, i pojavnog, realtivnog svijeta materije.

Apsolut je u svakoj to?ki svega na svijetu, kao tajna i nevidljiv hologram. Duh nadilazi materiju i nemateriju, tako što preko Apsolutne istine, kao najblještavije svjetlosti svijeta, prelazi u vje?ni mir, tišinu, prazninu i vakuum.

Energija preko vibracije ima konstantu, šire?i se prema materijalnom svijetu, ali sa sve rije?om gustinom vibracije.

Materijalna priroda, kao relativna i pojavna, sredina je svih mogu?nosti, promjena i odnosa pra?enih energijom.

U jednom trenutku nestaje vibracija, a kreacija svijeta zadržava dvije potpune suprotnosti, blještavilo svjetlosti kroz Apsolut i istinu, i tamu ili iluziju kroz relativnu prirodu.

Preslika kreacije svijeta ide od prostih formi mineralizacije nežive prirode, preko fotosinteze i sjemena biljaka i životinja, sve do duše i ?ovjeka, kao najsloženije kreacije Duha. Preslika kreacije svijeta u bi?u ?ovjeka se o?ituje kroz SVIJEST (veza sa Duhom), KRVI (životna sila - energija) i LIMFE (ostali sadržaj koji ispunjava prostor izme?u tjelesnih stanica, daju?i im imunitet).

Obzirom da Duh nema pojavu niti manifestaciju preko ljudske svijesti, uspostavlja se veza koja spaja dva entiteta, Duh i ?ovjeka. Duh je za ?ovjeka inverzija, i zato nikada nije shva?en.

Kreacija svijeta se odvija kroz slobodnu volju Duha.

Od istine i svjetlosti, prema prirodi i ?ovjeku gubi se sloboda.

Od ?ovjeka, preko svijesti ka Duhu, sloboda se vra?a.

U percepciji uma, Duh ne može biti niti sjena, a još manje tišina, praznina, vakuum. U umu ?ovjeka, Duh je ?ista inverzija, gdje se stanje uvida ne može popraviti bez bu?enja svijesti.

Zašto je to tako?

Zato jer je ?ovjek razvio sebe na fizi?kom i mentalnom planu, sa osjetilima, mislima, emocijama, egom i umom, do granice smrti. Život koji slijedi poslije smrti, u onostranom, ?ovjeka i njegov um užasava, i o tome ne želi razmišljati. Glavni aspekt života, duhovnost, preko spiritualnosti, mnogi ne koriste.

Ako želite govoriti o Duhu, onda to kod ve?ine ljudi izaziva ospice po koži, nevjericu, jer je Duh shva?en kao najve?a Tajna svijeta. Nitko ne želi slušati pri?u koja govori o Duhu veli?ine to?ke koja u prostoru ne ostavlja ni sjenu, od kojih proizilazi stvarnost Duha, preko cjeline svijeta, kroz nevidljivi hologram.

Po?etna duhovna iskustva svi imamo, kroz snove, osje?anja, misli, emocija, intuiciju, ali su ona još uvijek veoma nejasna, na ?emu trebamo raditi, preko meditacije.

Materijalna priroda i tijelo na koje smo navikli su milijardama puta krupniji plan, u odnosu na suptilnost ?iste energije.

Sve više se govori o Matrixu, New Age, Hologramu, Cool-iranju, All in One, zdravoj hrani, sve TV svijeta imaju radionice kuhanja, razni te?ajevi trancendencije, yoge , meditacije, TM, sve su pokušaji duhovno neprobu?enih, umnih ljudi, da nešto u?ine na planu svijesti, jer se naslu?uje nešto veoma zna?ajno, za koje ljudi nemaju pojma da se radi o apsolutnoj istini, koja jedino podsje?a na najblještaviju svjetlost lasera, koja spaja ?ovjeka sa Duhom.

Moram vam re?i sve to nije slu?ajno, niti su ljudi toliko slijepi, iz prostog razloga što živimo u prostoru prirode, koja predstavlja mra?nu stranu svijeta, ili nali?je medalje. Kreacija svijeta je mogu?a samo onda dok postoji potencijalna razlika suprotstavljenih sila. U tom kontekstu, znanje i um ?ovjeka upravo se uklapaju u tamnu stranu svijeta, koju nazivamo iluzija.

Prosvjetljenjem se sve mijenja ka slobodi i svjetlosti, ali se dovodi u pitanje nesvjesna evolucija. U kreaciji svijeta sve ima svoju svrhu, a slobodna volja na koju se pozivamo, samo je jedna u nizu iluzija. Bez kozmi?kog reda nema ni cjeline kreacije. Ako je cijeniti po djelima osam milijardi umova Zemlje, onda mi odavno ne postojimo. Kaos u prirodi je primjeren neprosvje?enom ?ovjeku.

Slobodnu volju mnogi doživljavju kao mogu?nost nediscipline u svemu. Kozmi?ki red i svijest su upravo disciplina u svemu.


DUHOVNA PREDAJA

Najjednostavnijom pokornoš?u i predajom svjetlosti istine i Duhu, na vratima vašeg bi?a pojavit ?e se jasna nit svijesti, od ?ega ?e vam sve biti lagano u srcu. Osjetit ?ete mir, volju, neskrivenu radost, a ljubav ?e po?eti cvjetati lotosovim cvijetom u vašim grudima.

To je sli?no kao kada se bespomo?na beba preda naru?ju majke. Kada, preko majke, osjeti istu vibraciju od Izvora, beba ?e mirno spavati.

No, predati se ne možete na slijepo. Najprije morate znati ?emu se predajete. Pou?eni iskustvima svjetlosti i topline sunca, i bezuvjetnoj ljubavi prema roditeljima, vaše znanje o istini i Duhu, biti ?e dovoljno za prepustiti se svjetlosti istine i Božanstvu.

Svaki odnos me?u ljudima ispunjen ljubavlju prema Tvorcu, podsje?a na odnos majke i djeteta. Sa ljudima koji su jako vezani za objektivnu realnost, teže je uspostaviti odnos preko ljubavi, jer oni imaju svoj kriterij, izvan ljubavi. Zbog toga imamo praksu nepažljivih i neljubaznih pojedinaca, a preko njih i slabe ukupne odnose u društvu.

Svijest sviju nas o ljubavi prema Duhu, ?ini svaki prostor osvjetljenim. Otuda je lako shvatiti da je sve u nama, u našoj svijesti.Radi se o najobi?nijem miru srca, nenapornom i dubokom disanju, jasnom uvidu na sve oko sebe, praznoj glavi kao da nema misli, s jednim ciljem, zadržati mir i sklad života zauvijek.

Uvid od svijesti je mogu? iznad svake objektivne stvarnosti, jer ne predstavlja napor, još vas u svakom trenutku osloba?a svake napetosti. Bez obzira na bilo koju životnu okolnost, Duh je prisutan u vama, i jedino je potrebno malo predaje i svijesti o Njemu, da uplovite u mir. Svaki udah zraka, misao na Duh, automatski vas spaja sa toplinom i Izvorom svjetlosti, koji se, upravo nalazi u vama.

Shva?anje duhovne suštine svijeta, znanje o Duhu kao apsolutnoj to?ki svemo?i svijeta, stvara u vama uvid i povezanost sa cjelinom svijeta, jer ga u trenutku doživljavate kao jasno prozirnu svjetle?u ?arobnu kuglu, koja vas spašava u svemu. Takav doživljaj može imati svatko, sa bilo koje to?ke na svijetu. Mreža svih uvida pojedinaca na svijetu, ?ini umreženi hologram svih to?aka, koje zra?e toplinom i svjetlosti.

Bez kontemplacije, meditacije i ?istog tijela, nije mogu? jasan uvid, niti bu?enje svijesti, preko niti spajanja sa Izvorom. Svaki trenutak mira prema svom dahu i Duhu, vodi vas u duhovne razine prema svjetlosti istine, prema slobodi, prema vje?nosti. Mehanizam svijesti jedino je mogu? u sadašnjem trenutku, zbog vibracije energije. Uvijek se možete spojiti sa Izvorom, bez obzira gdje se nalazite i u kakvom ste osobnom izdanju.

Obi?nom predajom Duhu, postajete duhovno bi?e koje zra?i toplinom, ljubavlju, pažnjom, i na vas se može osloniti svatko.


APSOLUTNO STANJE

Na po?etku pri?e pitam, što za vas predstavlja najsitnija to?ka u prostoru svijeta?

Vjerojatno ?e odgovor biti - NIŠTA, imaju?i u vidu besmislenost to?ke u odnosu na svijet.

Upravo najsitnija to?ka, koja ne ostavlja sjenu u prostoru, nevidljiva, na prvi pogled ništavna i nestvarna, predstavlja APSOLUTNO STANJE SVIJETA. Iz perspektive naše spoznaje, to?ka o kojoj govorimo, Apsolutno stanje, predstavlja istinski Duh, koga nazivamo BOG.

Jednostavno, ne možete jednostavnije zamisliti.

Duhovni traga?i pišu i govore o svojim duhovnim iskustvima, kako je Duh svemo? svijeta, nema pojavu niti manifestaciju.

U ?emu oni vide beskrajnu mo? Duha?

Suptilna to?ka o kojoj govorimo - Duh, prostorno je sadržana u svemu, i to nije sporno.

Mreža svih to?aka svijeta ?ine cjelinu, koju ve? možemo nazvati STVARNOST. Me?utim, ta stvarnost u umu ?ovjeka ostavlja dojam Tajne, jer jedino percipira OBJEKTIVNU STVARNOST, u relativnoj, materijalnoj prirodi u kojoj živimo.

Vidjeti Duh zaista nije mogu?e, jer nema dimenziju, ali postoji druga mo?u?nost, a to jest približiti se Duhu. Postoji samo jedan put koji vodi na mjesto najbliže Duhu. U duhovnosti se taj put naziva životni put, TAO, ili put istine.

Mi smo živa bi?a, od krvi i mesa, pripadamo objektivnoj stvarnosti prirode, ali u sebi imamo posebnog dara u spiritualnim mo?ima. Preko vlastite spiritualnosti možemo do?i, posebnim znanjem, preko svijesti, do ZIDA ISTINE, koji predstavlja najve?u jasno?u, ?isto?u i svjetlost svijeta. Istina ?uva Duh, kao nukleus u hramu, koga mnogi nazivaju Kraljevstvo božje. U hram Duha se može u?i na jedan jedini na?in. Potrebno je pro?istiti sebe, preko najjasnije vibracije energije, do apsolutne ?isto?e kakav je Duh. Svaka vibracija energije, od bilo ?ega na svijetu, ako ne može pro?i istinu, odbija se i ponovo vra?a prema objektivnoj stvarnosti. Na taj na?in svaka vibracija energije svijeta dostigne svoj vrhunac ?isto?e do razine svjetlosti istine, pro?e u apsolutno stanje, ili se odbije prema objektivnoj stvarnosti, gdje ?e u?i u novi krug pro?iš?enja, opet prema istini i Duhu.

Zamajac svijeta je u Duhu, u svakoj to?ki, u svakom prostoru, u svemu.

Beskrajna snaga Duha je u cjelini holograma svih to?aka svijeta. Komadi?i objektivne stvarnosti, kroz metafizi?ku realnost energije, svega u prirodi, i naših tijela, proizilazi iz percipiranja ili svijesti o Duhu. U tu svrhu postoji evolucija gdje je ?ovjek skoro došao do kraja nesvjesne evolucije, pred samim vratima nove epohe, nove civilizacije i nove svjesne evolucije.

Duh je SVE i NIŠTA, kako za koga.

Tko sebe nalazi u Duhu, živi u svjetlosti istine, ljubavi i svijesti.

Svi oni koji jedino znaju za objektivnu stvarnost, ego i um, ograni?eni su na tamniju stranu života. ?itav svijet je po principu suprotstavljenih sila, privla?enja i odbijanja, dana i no?i, svjetlosti i tame, uma i svijesti, straha i ljubavi, gdje je sve podre?eno jedinoj pravdi svijeta - ISTINI. Vi možete živjeti na svoj na?in, bez svijesti o Duhu, ali ?e vas pritisnuti pravda istine. uvijek kada griješite, a grijeh je kada niste u Duhu. To nije njegova volja, ve? kozmi?ki red bez ?ega kreacija svijeta ne bi bila održiva.

Proizilazi sve je u nama. Prihvatiti jednostavnost života je jedino mogu?e uz probu?enu svijest o Duhu, preko svjetlosti istine, nama poznatu ljubav.

Sve je jasno, Duh je utjelovljen u nama, mi smo svjesna bi?a, i možemo u?initi prozra?nim naše tijelo, do razine svjetlosti istine. To trebamo uraditi, jer naš život nije samo naša stvar, nego cjele kreacije svijeta. Svaka pogreška se oslikava preko boja aure, vidljiva svjetloš?u istine, kroz ?itav hologram svijeta.

Ako od sebe napravite tamne to?ke holograma, ne?ete biti vidljivi i primje?eni od drugih. Ljude privla?i toplina zra?enja, istina, ljubav i pažnja. Izbor je vaš, svjetlost ili tama života.


MUŠKARAC I ŽENA

Prve misli o muškarcu i ženi asociraju nas na jedno, kroz dvije suprotnosti objektivne stvarnosti. Dublje promišljanje nas uvodi u svaki segment života, od ra?anja do smrti.

U ovoj pri?i poanta je na duhovnom zna?enju seksualnosti muškarca i žene.

Koji je mehanizam njihove privla?nosti?

Muškarac i žena daju svoj doprinos o?uvanju ljudske vrste, unapre?ivanju evolucije svijeta, kroz spajanje u zajednicu, društveno priznati brak, i ra?anje djece.

Odnos muškarca i žene po?inje njihovim privla?enjem, seksualnom tjeskobom, i smirivanjem strasti preko ispoljene ljubavi, ra?anjem djece.

Duh je u prirodi žene, i zato je kreacija svijeta u?inila ženu sposobnom za ra?anje. Zbog sila suprotnosti, žena ?e oblikovati fizi?ko tijelo djeteta, a muškarac ?e djetetu prenijeti duhovni aspekt.

Životna sila žene je najja?a u regiji jajnika, odakle se stvara sjeme za ra?anje. Jedini na?in da se muškarac fizi?ki približi jajnicima jest spolni akt.

Instiktivno ponašanje svih životinja, upravo se odvija mehanizmom spolnog spajanja, radi o?uvanja vrste.

?ovjek je izuzetak prirode u svemu. Uzeo je sebi za pravo obnašati sex, i onda kada ne želi ra?ati djecu. Na taj na?in dolazi do devijantnog ponašanja u odnosima mnogih muškaraca i žena, gdje je dovedena u pitanje sama eti?nost.

Muškarac prema tu?oj ženi ne smije imati seksualno privi?enje, pra?eno neobuzdanom strasti. Takav na?in ophodnje vodi u nasilje i primitivizam. Umjesto toga svatko prema svakome mora imati odnos pažnje i ljubaznosti, kao svjesnom prihva?anju Božanstva.

Na Istoku su mudraci smislili Tantru kao seksualnu praksu za usmjeravanje seksualne energije prema ljubavi, svijesti, istini i Duhu. Osje?anja ?ovjeka, misli, ego, emocije, strasti i um, na granici su ?ovje?nosti i eti?nosti. Jedino rješenje je u bu?enju svijesti, i napuštanju iluzije o objektivnoj stvarnosti. Nije mogu?e obuzdati ?ovjeka u nagonima, ako sam sebe ne osvijesti.

Naravno, pitanje seksualnosti ?ovjeka je vje?ita tabu tema, koja nema rješenje na razini uma, ali je savršeno jasna duhovno.

Društvo zaista nema rješenje za obi?ne životne potrebe ljudi. Ništa u društvu nije primjereno ?ovjeku. Uz vladavinu mo?i, ideologije, moralnoj religioznosti, neshva?enoj seksualnosti, nezdravoj prehrani, pojedinac nema izbora, ili ?e se razboljeti od svega, ili ?e probuditi sebe ka svijesti o postojanju svijetlosti istine Duha.


SAMOISCJELJENJE

Brzi oporavak tijela mogu? je preko alkemije koja ?e vas najkra?im putem povezati sa Izvorom. Kada ?ovjeku nije dobro, jedini cilj mu je ostati živ. U takvom stanju um se predaje i ustupa mjesto svijesti o istini Duha.

Razli?ita su stanja kada se ?ovjek ne osje?a dobro. Vitalna energija, životna sila tada polako pada, od viših ka nižim ?akrama. ?ovjek ne sme dozvoliti pad životne sile ispod razine prve ?akre, regija spolovila. Morate u?initi sve, utopliti se, stimulirati spolne organe, kako bi uslijedilo podizanje životne sile. Naravno, disanje je u svemu najvažnije. Preskakanje obroka i dijeta su tako?er od koristi.

Kod ego i superego tipova, fizi?ki koncept iscjeljenja je zna?ajan.

Za kontemplativne tipove duhovna terapija je korisna.

U obi?nom životu ljudi se u iscjeljivanju oslanjaju najviše na lijekove.

Duhovna praksa pruža sve mogu?nosti preventivnog djelovanja, na ra?un probu?ene svijesti. Na duhovnoj razini je mogu?e u trenutku pokrenuti životnu silu i povratiti mir i sklad tijela.

Svi oni koji su svakodnevno uveli u svoj život Meditaciju, Kundalini praksu, yogu, Tantru, Reiki, makrobiotiku, ne moraju brinuti o svom zdravlju, jer je ono ve? sadržano u svijesti.

Forsirana društvena predstava, u ?ovjeku je od malih nogu, izgradila um na temelju neistine, predstavljene kao istina. To je mnogo puta u medicinskoj psihologiji pojašnjeno. Svaka neistina, ponavljana više puta, umara um i prelazi u istinu. Tako su nastale ideologije i moralne religije.

Osvješ?ivanje je na suprotnoj strani. Stavljaju?i sebe u fokus sadašnjeg trenutka, ulazite na vrata istine, koja ?e vas brzo izvesti iz mraka tunela, i ugledat ?ete svjetlost života.

Pojedinac ?e prihvatiti duhovnost onoga trenutka kada bude društveno favorizirana, kao vid spasenja. Jedino nova svjetska rješenja mogu popraviti stanje na bolje. Holisti?ki pristup cjelini svijeta je neminovnost. Duhovnost pripada ?ovjeku koliko istina, ljubav i svijest. Sve je to prirodno, potrebno i mogu?e. U pitanju je želimo li to prihvatiti, ili se bavimo iluzijom objektivne svijesti, koja se najviše temelji na novcu. Za po?etak bi bilo dovoljno da mo?nici svijeta ukinu novac, kao vrh materijalnih vrijednosti. Sve se može uraditi samo ako postoji jasna odluka i namjera za put ka istini.

U duhovnim krugovima, pitanje samoiscjeljenja je potpuno jasno. Nezadovoljstva i bolesti caruju u svakom bi?u koje ne vodi ra?una o sebi.

Uz istinu, ljubav i svijest, bolesti ne postoje, jer smo tada izravno povezani na svu milost od Božanstva.


ŠTO MORAMO ZNATI O ŽIVOTU

Ovoga trenutka možemo konstatirati da smo živi.

Bez obzira što ?emo slijede?e raditi, najprije moramo disati, i biti svjesni svog daha.

Uplovili smo u život koji u svemu podsje?a na igru. Dobili smo ga na poklon, i moramo prema njemu biti pažljivi i ljubazni. Sve je u našim rukama, mi upravljamo životom. Moramo shvatiti život nije samo zbog nas samih, ve? je dio cjelovite kreacije svijeta.

Igrati se životom na slijepo, nije primjereno ?ovjeku.

Moramo znati igrati igru, posjedovati pravo znanje, biti pravedni, istiniti, jasni sebi i drugima, svjesni svojih postupaka, i u okviru svojih mogu?nosti.

Život u svemu podsje?a na pješ?ani sat, koji mirno i ravnomjerno curi pijesak, sve dok tu igru ne prekinemo našom nepažnjom. Zrnca pijeska su kao naše tjelesne stanice, veselo se igraju. Bez igre, ta zrnca li?e na mrtvu gomilu pijeska, koja sebi više ni?emu ne služi. Na modelu pješ?anog sata moramo izvu?i sve pouke o suštini života. Suština života je u neaprekidnom lancu ponovnog oživljavanja.

Život kao cjelina (naprava pješ?anog sata), postoji uvijek. Možemo ga stalno držati u igri, ili ga spremiti u ostavi.

Sve što vrijedi za peš?ani sat, vrijedi i za život ?ovjeka. U svijetu prirode, život mora biti akcija i igra, sa svim pravilima koja tu igru ?ine zanimljivom.

?ovjek kao cjelina i entitet, ovisan je o ve?em entitetu. Život kao igra nema kraja, i jedino postoji sada, u svjetlosti. U mraku ne vidite da li zrnca pijeska cure u pješ?anom satu. Jednako tako ne možete vidjeti igru svojih tjelesnih stanica, ako ih ne osvjetlite. Naravno, to svjetlo dolazi od svjetlosti istine i Duha. Zna?i, život je sam po sebi održiva cjelina, ali jedino može biti vje?an, ako je podržan od istine i Duha. A svima nam je stalo do života bez kraja.

Uvi?ate i sami koliko je život jednostavan, samo moramo biti stalno prisutni u životnoj igri.

?ovjek je u suštini grabljiv i pohlepan, sve promatra preko dobitka i gubitka, u želji za posjedovanjem. Pohlepa kao negativnost i ograni?enost, može se pretvoriti u dobitak, time što ?ete, umjesto pohlepe za materijalnim vrijednostima, biti pohlepni prema svijesti. U toj pohlepi vam nitko ne?e zamjeriti. To vam je kao kada želite mnogo svježeg zraka. Preko svijesti možete biti povezani sa cjelim svijetom. Na taj na?in ?ete trajno ugasiti želju za pohlepom.

U glavama ljudi, na razini uma, došlo je do zablude i zamjene teza. Um ne ide dalje od tijela, ograni?en je na ego, i drži ?ovjeka u objektivnoj stvarnosti, koja je ?ista iluzija u odnosu na apsolutnu istinu i Duh, od kojih smo stvoreni. Drugim rije?ima, ?ovjek, vo?en umom, ne prihva?a samog sebe i svoju prirodu.

Na duhovnoj razini istina izlazi u prvi plan, pada maska ega, um se predaje, i ono što ostane jest gola svijest, ni?ija, kao zrak i svjetlost povezana na apsolutnu svijest.

Sve po?inje i završava u Duhu, a Duh je vje?nost. Svijest o svjetlosti istine Duha, uvodi ?ovjeka u vje?nost.

Zrak je svijest, ne zabadajte glavu u pijesak gdje nema svjetlosti i zraka. Svejedno ?ete se ugušiti i u prepunoj sobi zlata, gdje nema zraka.

Iz pri?e proizilazi, najprije disanje, kao kontemplacija i meditacija za uspavljivanje uma. Bez utjecaja uma ulazite u slobodu, svjetlost istine i Duha.

Promislite sami, svi smo pohlepni za društvenom afirmacijom, za društvenim znanjem, i ne razmišljamo da time upadamo u jamu bez svjetlosti, gdje caruje um. Umni ljudi su dugo na cijeni, društveno priznati, ali su oni i naše neznanje, koje moramo pretvoriti u suprotnost. Društveni um ne postoji, i zato, ako želimo mijenjati stare navike, društvene forme, moramo najprije uspavati vlastiti um, svatko u sebi.

Biti radostan je jednostavno, jer proizilazi iz ljubavi, istine, svijesti i Duha. Radost se pokre?e u svome bi?u, i zato ne ?ekajte, radujte se.

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 2. dio



ODNOSI ME?U LJUDIMA


Život je otvorena igra na svjetlosti istine, uz pomo? energije i Duha.

U mraku spavamo, jer nema energije, nema svjetlosti istine, jedino postoji Duh, koga nismo svjesni.

Preko individualiziranih duša svi ljudi svijeta su povezani, pripadamo istoj vrsti, i prepoznajemo se po mnogo ?emu.

U objektivnoj stvarnosti ljudi ure?uju odnose na temelju fizi?ke, mentalne i duhovne povezanosti.

Izme?u muškarca i žene ?esto puta postoji posebna privla?nost, koja nalaže ure?ivanje odnosa uz uvažavanje seksualnih sklonosti.

Posebno su zanimljivi bra?ni odnosi, gdje partneri, zbog neznanja, i neiskrenosti, ulaze u mnoge bra?ne probleme, socijalne ili seksualne prirode. Za harmoniju odnosa mora postojati odre?eno znanje. Partneri u odnosu se moraju izjasniti što o?ekuju od odnosa. Da li je odnos prijateljstvo ili interes? Bez obzira na motiv odnosa, sve mora biti vidno postavljeno, kako kasnije ne bi došlo do problema.

Partneri u braku moraju otvoreno re?i koja je priroda njihove seksualnosti. Da li su zainteresirani za nagonski, moralni ili duhovni sex? To su stvari koje moraju biti jasne. Brak je društvena izmišljotina, na temelju socijalnih potreba i djece. Pitanje seksualnosti ne može biti ure?eno, i tu postoje mnoga neslaganja. Društveni brak u duhovnosti nema što tražiti, ali su partneri vezani uz ljubav, dokaz božanske pripadnosti, a ne morala i interesa.

Seksualnost svakog pojedinca je osobna stvar, i nitko nema pravo miješati se i manipulirati njome, jer ?e time proizvesti negativni efekt. Seksualnost tijelu služi kao odsko?na daska za podizanje životne sile, i naravno, za ra?anje djece.

Manje je poznato da je seksualnost svakog pojedinca slobodna stvar i iznad bra?nih veza.

?esto puta žena je više zainteresirana za fizi?ki sex, a muškaracu to dosadi i htio bi duhovno eksperimentirati, a onda do?e do sva?e i nezadovoljstva. Impotencija kod muškaraca i frigidnost žena, samo su posljedice neiskrenih odnosa i bra?nih veza. Moralisti su posebno blokirani u seksualnom neznanju, jer seksualnosti ?ovjeka prilaze preko moralne religioznosti, koja u osnovi nema nikakav smisao. ?isto?a ?ovjeka dolazi od istine, ljubavi i svijesti, a ne od moralne projekcije odre?enog društva. Ono što je u jednom društvenom sistemu prihvatljivo, u drugom nije, ali na razini istine i Duha, moral zaista ne postoji. Na duhovnom planu život je vje?an po svakom osnovu, zato ne postoji potreba za dodatnim žrtvovanjem, koja se u moralu traži.

?ovjek jedino mora biti žrtva ljubavi, da je spreman i život dati za ljubav. To se jedino može shvatiti u bezuvjetnoj ljubavi prema djeci.

Moramo se zalagati za iskrenost, otvorenost i slobodu u odnosu. Posebno je važno pitanje ljubavi, za koju mnogi vjeruju da je individualna, ali je ona ipak univerzalna i odnosi se prema Duhu. Druga je stvar što Duh proživljavamo preko tijela osobe koja nas privla?i.

Svi odnosi me?u ljudima, gra?eni na temelju interesa, donose napetost, sva?u i nešto teže. Jedino odnosi prijateljsta, na temelju ljubavi, istine i svijesti, uvijek obe?avaju.

U prirodi ljudskog uma je usmjeravanje ?ovjeka na osnovi objektivne stvarnosti, od ?ega proizilazi ponašanje dobiveno obiteljskim odgojem, obrazovanjem, ideologijama, društvenim moralom i religijom. S toga je potrebno mnogo vremena i truda pro?iš?enja i meditacije, da bi se um usmjerio na nešto novo, duhovno.

Zato su odnosi me?u ljudima odraz op?e kulture, obrazovanja, tradicije podneblja, i svega onoga na ?emu je um formiran.


SIMBOLIZAM APSOLUTNOG STANJA

Tajna o Duhu ne postoji, tim prije imaju?i u vidu svijest o istini. Duh je simbolizam za Božanstvo, koje nema materijalnu podlogu, ve? je isklju?ivo duhovne prirode.

Duh nije stvorio svijet. Više se radi o predaji ljudske svijesti, da ne može i?i dalje i dublje od svjetlosti istine, u otkrivanju postojanja svijeta.

Kroz evoluciju, naši davni prapreci, ponašali su se nagonski, sli?no životinjama. Kasnije su razvili osjetila, po?eli misliti i javio se EGO. Evolucija uvijek ide dalje, šire se vidici prema prirodi, izmislili su govor, i razvili UM. Prije mnogo tisu?a godina UM se predao SVIJESTI ?ovjeka, tako su Buddha i Isus prosvjetlili. Danas ni to nije dovoljno, traži se put za ulazak civilizacije u NOVU SVJESNU EVOLUCIJU, i ra?anje SUPER ?OVJEKA, gdje bi sve bilo podre?eno holisti?kom pristupu hologramu svijeta, po pitanju energije i svijesti.

Bez obzira na evoluciju, zadržali smo u sebi sva tri aspekta života, fizi?ki, mentalni i duhovni, koji vode istom cilju. Kod fizi?kog aspekta ograni?eni smo na osje?anja, misli, ego i um, vezani za tijelo, ponajviše regiju stomaka i spolovila. Mentalni aspekt proširuje vidike preko glave i uma, a duhovni aspekt nas osloba?a tijela, preko spiritualnih mogu?nosti, kada se fizi?ki um uzdiže u metafizi?ku tvorevinu - SVIJEST.

Razli?ite su mo?i prosu?ivanja u raznim aspektima života.

Kod fizi?kog i mentalnog, vidni su tragovi ne?istog tijela, zbog nesavršenosti materije i metabolizma (ne?ista krv, limfa, znoj, gnoj, mokra?a, fekalije i dr.).

Na duhovnoj razini nema vatre, oksidacije, topline, i sve ide ka hladnoj i mirnoj svjetlosti. Lakše je prona?i mir u praznom prostoru, nego u zaprljanom tijelu, zato je svijest najbitnija.

Prevo?enje uma u svijest je prakti?na stvar, jer se time otklanjaju sva ograni?enja tijela, a kroz filter istine, prljavo tijelo može zra?iti svjetlost.

Sve je u ?ovjeku, a Duh jedino simbolizira cilj, u smislu privla?enja zbog savršenstva. ?ovjeku je Duh najve?i izazov, jer je evolucijom trasiran put Božanstva, koji i dalje služi uživanju tijela. Bez obzira na svijest, koncept potpune slobode, u svemu provejava želja za dobitkom, kao volja ka prosperitetu života. Da nije tako postavljeno, došlo bi do odustajanja od životnog puta. ?ovjek je do savršenstva izmislio Božanstvo, i nekima je potrebno više života da bi spoznali istinu o Duhu. Zato ve?ina vjeruje u postojanje Tajne o Duhu. Naravno, bilo je potrebno milijarde godina i duhovnog proživljavanja, da bi se stvorilo Vrhovno kraljevstvo svijeta, Apsolut, Bog, Duh. Sve to proizilazi iz spiritualnosti ?ovjeka, kako bi postojanje imalo svrhu. Zamislite, predaju ?ovjeka bez životne borbe? Neke sekte se time bave, jer u životu ?ovjeka ne vide svrhu. A svrha je u samoj suptilnosti kreacije, beskrajnoj snazi, energiji i svjetlosti svijeta, percipiranoj u svijesti. Stvoren je kota? života bez kraja.

Po principu cilj opravdava sredstvo, svjestan ?e uvijek biti radostan, u ljubavi i istini, izazvan Putem prema Duhu, a ?ovjek zaostao u razvoju, ne?e vidjeti smisao života.

Sama duhovnost je savršenstvo, gdje ne postoji mogu?nost neistine, jer je sve upakirano u savršenstvo Apsoluta, koji je u svemu.

Ovoga trenutka svatko ima pravo re?i: „Duhovnost je savršenstvo, svijest, istina i Božanstvo“, a netko na sve to može re?i: „To je ljudska glupost“. Odgovor možemo na?i u svjetlosti istine, koja je nepogrešivi djelilac pravde.

Istina je jedino mogu?a u ?ovjeku. ?ovjek ne može pratiti vibraciju energije, životnu silu u sebi, rad unutarnjih organa, ali besprijekorno osje?a istinu, koja je u svakoj to?ki holograma svijeta, izme?u vibracije energije i Duha.

Svjetlost dolazi od istine. Sve što gori, svije?a, sunce, ili stanice tijela, dokaz su oksidacije, osloba?anja topline, mineralizacije (prevo?enja u pepeo), i osloba?anje svjetlosti, simbola vje?nog mira. Upravo se to mora dešavati u tijelu, i život je jedino na taj na?in mogu?.

Duh kao savršenstvo, izazov i Put, služi, preko svjetlosti istine, dovesti našu pažnju do svake tjelesne stanice. To je u svijesti, duhovnim putovanjem mogu?e. Na taj na?in uvodimo svjetlost u prljavo tijelo. Jednostavno zar ne?

Mentalni i duhovni aspekt imaju za cilj kontrolirat nesavršenost fizi?kog aspekta, koji je nagonski. Uživanje i dobitak su uvijek u prvom planu, a to se postiže preko uma i svijesti.

Umom obezbje?ujemo društveni status i egzistenciju, a preko svijesti - istinu, ljubav i dugovje?nost (besmrtnost). Život se odvija u svakom aspektu, ali je dobro biti sveprisutan.

Ideologije i religije su ?ovjeka dugo držale u slijeposti.

Demokracija je donijela divljanje pojedinca u svemu.

Dvije su mogu?nosti: propast ili prihva?anje Božanstva preko duhovnosti.

Crkva se davno predala mo?nicima.

U percipiranju svijesti neizbježan je ego, kao po?etna reakcija, ?iji doživljaj ide preko uma, koji se prepušta svijesti. Tu je bitno duhovno znanje, jer um jedino to prepoznaje.

Duhovnim znanjem se lako kontroliraju ego i um.

Tijelo se lako ?isti kada je optimalno. Pretilost otežava prirodnu oksidaciju.

Duhovnost je najjednostavniji na?in razmišljanja i življenja, gdje je sve podre?eno spoznaji istine, o metafizi?koj realnosti energije, s jedne strane, i Duha, Apsolutnog stanja, s druge strane.

Istinu nije mogu?e spoznati bez širine svijesti, jer duhovno znanje obuhva?a svekoliko postojanje svijeta. Sama istina nije mogu?a bez svijesti i uvida.


SPEKULACIJE O STVARNOSTI

Navikli smo najviše na objektivnu stvarnost, ali to je samo krupni, fizi?ki plan stvarnosti.

STVARNOST povezujemo sa duhovnom suštinom svijeta, gdje tragamo za fino?om i suptilnosti stvari. Najdublje shva?anje stvarnosti, ti?e se fino?e i suptilnosti najfinije vibracije svjetlosti koja dolazi od apsolutne istine. Obzirom da svijet ispunjava energija, onda stvarnost moramo tražiti na metafizi?kom planu, jer je to u skladu sa duhovnim aspektom ?ovjeka i spiritualnim mogu?nostima.

Vjerojatno mnogima ne godi za uho pri?a kako je naše tijelo i materijalna priroda, iluzija, a da postoji nešto originalno. Sudac jedino može biti apsolutna istina, koja prostorno izvire iz pro?iš?ene i najsuptilnije vibracije energije. Po tom osnovu, u nama je stvarno samo ono što je istina.

Stvarnost nije ono što vidimo na površini ne?ega.

Spoznaja apsolutne istine, ili ?iste stvarnosti, nije mogu?a preko mentalnog znanja uma. UVID je jedino mogu? preko SVIJESTI.

Svijest se budi kada shvatimo suštinu da se i u našem tijelu, kao materiji, krije ?arolija svjetlosti istine, koju smo jedino sreli u snovima. Na taj na?in po?injemo voljeti sebe i sve ono što na prvi pogled ne izgleda lijepo u našim o?ima. Svjetlost je u svemu, samo to moramo prona?i, preko znanja i svijesti. Naravno, uvid ?emo stvoriti bu?enjem svijesti koja ?e uslijediti od pro?iš?enja, kontemplacije, meditacije i drugih finih disciplina tijela. Imati jasnu viziju svijeta, zna?i poznavati svijet do najsuptilnijih detalja. To je mogu?e preko vlastitog bi?a. Najdalje smo otišli u evoluciji, i u našem bi?u postoji sve ono ikad spoznato o postojanju svijeta. Jedino se u nama krije istina koju moramo osvijetliti. Put u duhovnost, put ka istini i Duhu, je u suštini, put ka sebi. Domet ljudske svijesti je svjetlost tijela u stanicama, a to su nam na primjeru pokazali Buddha i Isus. Ono što jedan ?ovjek može posti?i, mogu i drugi, samo trebaju puno raditi na sebi.

Medicina i lije?nici ne mogu biti dobri u struci, jer ne poznaju duhovni aspekt kod ljudi koje trebaju lije?iti. ?esto puta pacijent izgleda fizi?ki zdravo, ali ima problema na razini duše.

Religije ne daju slobodu uvida, a politika, u smislu ideologije, vladavine mo?i i zasljepljivanja, je kurva, koja ?ovjeku nije potrebna.

Teško prihva?anje duhovnosti o strane ve?ine ljudi, nije stvar duhovnosti, jer je ona najjednostavnija na svijetu, nego problem moramo tražiti u nemanju duhovnog znanja. Pravo znanje je alat i pove?alo za gledanje ?arolije koja je jedino mogu?a na rubnim dijelovima kristalizacije materije, gdje vibracija energije prelazi u svjetlost. Energija se silovito probija kroz gustu sredinu materije, i u jednom trenutku savlada taj otpor, i prelazi u ?istu vibraciju. Taj trenutak predstavlja istinu jer je obasjana svjetlom od vlastitog tijela.

U našem životu mnogo puta smo pri volji, radosti, ljubavi i sve li?i na svjetlost, ali, na žalost, to kratko traje, jer se ponovo vra?amo na fizi?ki aspekt gdje je sve nejasno, kao u blatu, na koje smo navikli. Svjetlost treba svima nama biti vodilja i put ka prosperitetu života.


RAZINE ŽIVOTA

Normalno razvijen pojedinac može sebe izgraditi do najviših razina svijesti. To nije mogu?e o?ekivati od svih ljudi, zbog mnogih ograni?enja života.

?ovjek je bi?e koje osje?a, misli, formira se fizi?ki i mentalno u okviru obitelji i šire društvene zajednice. Od ukupne zrelosti pojedinca, ovisi njegova kreativna sposobnost.

No, mogu?nosti duhovne nadgradnje i svijesti su zaista beskrajne.

Na fizi?kom i mentalnom planu ?ovjek funkcionira na temelju ega i uma. Doživljaj ega se ti?e prošlosti, a uma budu?nosti. Obzirom da su to razine tijela, potrebno je vrijeme za postizanje rezultata. Na duhovnoj razini sve je mogu?e u trenutku, ali je tako?er, potrebno vrijeme za duhovno bu?enje. Kada se zaustavimo u sadašnjem trenutku, prestaje utjecaj prošlosti i budu?nosti, ega i uma, misli su mirne i prepuštamo se svijesti, koja se veže na univerzalnu svijest.

Tragamo za znanjem, znanjem, znanjem, od toga o?ekujemo svjetlost, svjetlost, svjetlost, to ?e biti naša istina života, i radost i ljubav i sloboda i mir.

Kao što je fizi?ko tijelo aspekt i platforma bi?a, kao što je mentalno u mozgu, tako je duhovno u zraku iznad glave, ali jedino na na?in kada zrak uvedemo u stanice tijela preko disanja. Zrak izvan plu?a nama ne služi. Niti nam služi svjetlo od sunca ako smo u mraku podruma.

Nemamo koristi, niti život, ako zrak ne uvedemo u naše tijelo, do svake stanice. Jasno je; Duh i svijest su JEDNO. Zato tolike važnosti pridajemo disanju, kontemplaciji, meditaciji, jogi, makrobiotici, feng shui, reiki, op?enito duhovnosti, sve sa jednim ciljem, održati život, u?initi ga radosnim i uživati u ljubavi i slobodi.

Stvar je rezonance, štimunga, pažnje i ljubaznosti prema NE?EMU, a to NEŠTO je ni?ije, svuda oko nas, UNIVERZALNO, s pravom nazvano Duh i svijest. Ljubav se ra?a kada ulazimo dublje u suštinu, gdje o?ekujemo istinu i svjetlost.

Dok se vi bavite nebitnim stvarima, vaše tjelesne stanice vape za zrakom, ?i-jem i kisikom, kao ribe na suhom, a vi i dalje vjerujete kako ste pametni. Sve ono što postoji na svijetu, za ?ime biste možda patili i željeli da bude vaše, možete uvesti u svoje bi?e preko misli. To zna?i da materijalno zadovoljenje tijela nije jedini na?in zadovoljstva. Duhovno zadovoljenje je najja?e, jer je ?arolija prava, kakve na svijetu nema, i vezano je za elementarno održanje života.

Zato je vrhunac svih ljudskih želja i zadovoljstava u istini, svjetlosti, svijesti, ljubavi, Duhu (zraku).

Jedino je zrak koji dišemo veza izme?u svih ljudi na planetu. Trebamo biti pažljivi i ljubazni prema sebi, svom disanju i disanju svih ljudi (moramo biti u ljubavi sa zrakom, dahom i Duhom). Kada u potpunosti budete svjesni zraka, disanja, daha i Duha, biti ?ete na najvišoj duhovnoj razini i svijesti, gdje disanje nije potrebno. Jer svijest je disanje.

U prostoru iznad atmosfere Zemlje nema zraka, vibracija energije je ?ista i svjetlost se ravnomjerno prenosi. Sunce, Mjesec, zvjezde i vasiona, bili su ?ovjeku vje?ita tajna. Nije se moglo do?i do spoznaje Svemira, i krenulo se preko raznih tehnologija, gdje je dostignut vrhunac. Me?utim, tehnološki procvat je ?ovjeku otvorio o?i na posredan na?in, i sada ?ovjek sve više vidi svoju budu?nost u duhovnosti, povratak prirodi, i svemu što pripada ljudskoj vrsti i evoluciji. Znanje se lagano preta?e u svijest. Duhovnost je ?ovjeku zna?ajna u svemu, jer se uveliko razmišlja o životu izvan našeg planeta. Planet Zemlja tako?er ima vijek, i ?ovjek želi iskoristiti znanje i Duh za život na nekom drugom mjestu Svemira. To zahtjeva mnogo ve?e znanje, od znanja koje je potrebno za shva?anje života na Zemlji, njenoj atmosferi i prirodi. Prosvjetljeni Budhha i Isus su preko kontemplacije i meditacije došli do vrha svijesti. Suvremen ?ovjek želi prosvjetliti istinu o Duhu preko istraživanja svemira, u novoj teoriji svijeta.


PONAŠANJE

Poslije ro?enja ponašanje ovisi o egu.

U?enjem, novim znanjima i navikama, um se mijenja, mijenjaju?i naše ponašanje.

Ponašanje uvijek ovisi o tome na što je naviknut um.

Ako smo um navikli na NEŠTO, on ?e to nešto uvijek tražiti.

Kod navike uma na NIŠTA, on je jednostavno miran, ne traži ništa.

U objektivnoj stvarnosti, um je uskla?en sa materijalnim izazovima.

U svijesti, imamo stanje kao da je um preveden u drugu dimenziju stvarnosti, izvan materije. Zbog toga, ne možemo definirati da li funkcioniramo preko uma, ili preko svijesti. Prije bih rekao da je to ista stvar, samo na razli?itim mjestima.

Postojanje Duha jedino je mogu?e u svijesti ?ovjeka. Naši davni preci nisu imali pojma ni o ?emu, ponajmanje o Duhu. Produbljivanjem znanja i vlastite spoznaje, ?ovjek je došao do formule, modela, tajne i kreacije svijeta. Netko se fino dosjetio, povezuju?i sva znanja u savršenu cjelinu, da bi na kraju dobio Apsolutno stanje u jednoj to?ki. Put do te to?ke je najzahtjevniji na svijetu. Morate imati sva znanja svijeta da bi uop?e došli do cilja. Kada postignete apsolutnu istinu, iz silnog napora obasja vas svjetlost, i odlazite u vje?ni mir za sva vremena. Kroz životni put ste dobili sva iskustva svijeta, i nemate potrebu ponovo i?i od po?etka. Samo neprosve?eni pojedinci ?e biti vra?eni na ponovno ra?anje, u?enje i osvješ?ivanje.

Diskutabilno je da li ponašanje dolazi od uma, ili se um formira na osnovu ponašanja.

Prevo?enje uma u više dimenzije stvarnosti, mora biti sastavni dio sazrijevanja ?ovjeka.

Na svijetu Duh je jedino zna?ajan ?ovjeku i nikome više. U vezi sa tim možemo do?i do spoznaje, zanimanje ?ovjeka za istinom o Duhu datira od postanka svijeta. Ako svijest ?ovjeka stavimo u zamišljenu ravan ogledala, onda je svejedno sa koje strane prilazimo Duhu, da li preko objektivne stvarnosti, ili preko metafizi?ke realnosti energije.

Specifi?nost Duha je jedinstvena na svijetu, i kao forma uma (svijesti), koju nitko na svijetu ne može opovrgnuti. Duh jedino služi ?ovjeku, kao Apsolut, gdje sve mogu?nosti, promjene i odnosi vibracije energije umiru u svijesti ?ovjeka, propra?ene vatrometom i bljeskom svjetlosti istine.

U vezi Duha sve je nevjerojatno zanimljivo, pa tako i apsolutna istina. Duhovnim putovanjem mogu se dosegnuti razine kakvih u objektivnoj stvarnosti nema, i upravo to ?ini duhovnu ?aroliju najzanimljivijom na svijetu, u odnosu na relativnu prirodu.

Budhha i Isus su prosvijetlili u vremenima najve?ih patnji ljudi. Njihova prosvjetljenja su ravna slici u ogledalu, gdje je ispred ogledala najve?a patnja, a iza ogledala najdublji mir. ?ovjek i njegova svijest u sredini, izme?u dvije krajnosti, predstavlja svjedo?enje, i neutralnost kakva je potrebna za postizanje mira. Tako se duhovnost, malo po malo budila u ljudima koji su bili na velikim mu?enjima, u patnjama, i u svim bezizlaznim situacijama. Naravno, smrt kao nali?je života, rasvjetljava tajnu onostranog.

Iskustva duhovnih traga?a su sli?na. Kod svih prethodi buran život sa mnogim negativnostima, gdje su primorani mijenjati sebe, u smislu rješavanja nagomilanih problema. Taj rad na sebi predstavlja po?etak duhovnog života. ?ovjek je sam sebi najve?i neprijatelj kada nema potrebno životno znanje, kada nije istinit, i kada nije uskladio želje sa mogu?nostima.


ZNANJE

Znanje je nešto što direktno utje?e na naša osje?anja, misli, ego, usmjeravanje uma i bu?enje svijesti.

Navikli smo na znanje dobiveno tijekom odgoja, preko obitelji, škole, društva, znanosti i religije. To znanje u našem umu formira objektivnu svijest, koja se ti?e fizi?kog i mentalnog aspekta života. U?enje znanja je mukotrpan posao, jer nije u skladu sa istinom i vibracijom energije. Zbog toga djeca ne vole školu, jer ih ona u?i ne?emu u ?emu djeca ne vide ništa korisno.

Postoji i duhovno znanje, koje se u svemu razlikuje od objektivnog znanja, jer se ne u?i mehani?ki, preko uma, nego se proživljava u bi?u, preko istine, vibracije energije, u vidu svijesti. Duhovno znanje je stalno u nama, samo moramo toga biti svjesni. Osvješ?ivanje je tako?er dug proces, jer se um mora u svemu nadvisiti, dresirati, i usmjeriti na svijest.

Univerzalno znanje je sveznanje i kozmi?ki red, u nama kao svijest, sloboda, istina i svjetlost od vibracije energije.

Sa našim obi?nim znanjem se nitko ne mora složiti, me?utim, univerzalno znanje je Zakon svijeta.

Izme?u univerzalne kozmi?ke svijesti i uma, budi se ljudska svijest.

Misli od uma su napor, dok u svijesti, misli prelaze u UVID.

Meditacijom se misli i um prevode u uvid i svijest.

Naša evolucija je na današnjem stupnju zahvaljuju?i znanju. Me?utim, ljudima se manipulira u svemu, pa i u znanju. Duhovnost kao nešto prirodno i primjereno spiritualnosti ?ovjeka, potisnuta je u drugi plan, jer društvo name?e svoja pravila ponašanja, i kreiranje obrazovanja ljudi.

Mo?nici ne prihva?aju Božanstvo, jer u njemu ne vide stvarnost, zbog Apsolutnog stanja. Moramo spoznati da je Božanstvo neminovnost za ?ovjeka, bez obzira na metafizi?ku realnost energije i objektivnu svijest, u svakom pogledu.

Zamislite, iz objektivne svijesti pojedinca, proizilazi relativna istina. Koliko je umova na Zemlji, toliko je relativnih istina i pogleda na svijet. Na taj na?in podjele me?u ljudima su neizbježne. Samim tim objektivno znanje, nametnuto od društva i oficijelne znanosti, nije cjelovito, jer ne vodi istini. Sa obi?nim, objektivnim znanjem, ne možemo i?i dalje u spoznaji iznad tijela i materijalnog, jer su dometi uma toliki. Svaki dodatni komentar je suvišan, obzirom da sve više ljudi uvi?a potrebu za duhovnim znanjem i bu?enjem svijesti. U objektivnoj stvarnosti nije mogu?e uhvatiti red sa znanjem, jer je sve podložno promjeni u trenutku.

Na drugoj strani, preko Božanstva, svatko može uzdignuti sebe do APSOLUTNE ISTINE, jer je svjetlost jedino mogu?a od nje. Prihva?aju?i Duh kao jedinu stvarnost, ?ovjek sebi otvara Put ka prosvjetljenju, koji je mogu? samo na taj na?in. Sa duhovnim znanjem, preko svijesti, uvijek ste povezani sa univerzalnim znanjem (vibracijom ?iste energije, kao konstante postojanja). Duhovno znanje otvara put najširem UVIDU, SVIJESTI, SLOBODI i SVJETLOSTI.

Odbijati Božanstvo je najve?a glupost, jer nikome ne smeta, nikoga ne ugrožava, a svakome daje mogu?nost uzdignu?a do prosvjetljenja. Naravno, odbiti ga jedino mogu neobaviješteni.

Duh ne možemo povrijediti jer je duh.

Voljeti Duh zna?i voljeti sebe i ?itav svijet.

Duh sebi ne zna?i ništa, jedino onome tko je toga svjestan.

Opušten, miran, pažljiv, ljubazan, zdrav, može biti svjestan pojedinac, koji duhovno znanje nalazi u univerzalnoj kozmi?koj svijesti, istini, svjetlosti i vibraciji energije, naravno, uvijek vo?en Božanstvom.


Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 3. dio



PROVJERA LJUBAVI

Svatko se ?esto pita da li je dovoljno voljen od drage osobe, prijatelja, bra?nog druga.

Ljubav je duhovna kategorija, dolazi od svijesti, svjetlosti istine i Božanstva. Predstavlja osobnu razinu do koje mjere je pojedinac spoznao svoju prirodu, istinu i svijet u kome živi. Koliko je probudio duhovne znanje kroz svijest.

Pokazatelj ljubavi je radost, volja i mir u srcu. Ljubav je lako vidljiva u drugome.

Izme?u roditelja i djece postoji bezuvjetna ljubav, dok je u drugim odnosima ljubav manje izražena, ili uop?e nije probu?ena.

Preko ljubavi, u svakom trenutku možete znati koliko je vaš život istinit, koliko ste prisutni u sebi, koliko ste pažljivi i ljubazni prema drugim ljudima i svijetu.

Kroz evoluciju ljubav je usavršena do Božanstva, i jedino za nju znamo.

Život se može odvijati bez ljubavi, i to je sve ?eš?i slu?aj kod ljudi, ali na taj na?in život je nejasan, neistinit, bez volje, radosti i zadovoljstva.

Partneri u braku ?esto puta razmišljaju koliko je partner ljubavno orijentiran prema njima. Neki idu provjeravati ljubav partnera kroz sex. Sve to nije potrebno, jer je ljubav isklju?ivo osobna razina svijesti ?ovjeka o Božanstvu. ?ovjek bez ljubavi živi na nižim razinama postojanja, na fizi?kom i mentalnom planu, zaboravljaju?i ono najvažnije, duhovni život.

Našu svijest, vjerodostojnost, naklonost Božanstvu, jedino možemo izraziti preko ljubavi, zbog toga je ona najzna?ajnija ?ovjeku za ure?ivanje odnosa. Ne možemo u drugoj osobi prepoznat vibraciju energije, ali ljubav, svakako, možemo. Ljubav nam pokazuje stanje bi?a u cjelini.

Svi oni koji ne žive u ljubavi sami su sebi uskratili najve?e zadovoljstvo na svijetu, jer se ljubav ne kupuje, niti se prima od drugih. Ljubav se pokre?e u sebi, kroz svijest, dobrotu i poštivanje istine i Božanstva.

Moramo shvatiti suštinu ljubavi, na primjeru kada as svi vole a vi to ne osje?ate niti prepoznajete. Zna?i, nije u pitanju njihova ljubav, nego vaša, koju još niste probudili.

Velika je greška svakog pojedinca ako ne živi u ljubavi, jer se postavlja pitanje u ?emu može živjeti izvan ljubavi. Ljubav je primjerena ?ovjeku, ona spaja ljude, ne vodi ka podjelama, ve? usmjerava svako bi?e ka istini, svijesti, svjetlosti i Božanstvu.

Život bez ljubavi je promašen.


SUŠTINA DUHA JE U SVIJESTI

Svijest se pokre?e izme?u dvije krajnosti, ne?istog tijela - fizi?ki aspekt, i Duha, Apsoluta - duhovni aspekt. Izme?u ove dvije krajnosti vibrira energija, najrazli?itijim gustinama, sa tendencijom pro?iš?enja do razine vibracije svjetlosti. Trenutak kada energija dobije najsuptilniju vibraciju, i najve?e gustinu, pojavi se bljesak svjetlosti. U ljudskom bi?u se taj efekat manifestira u vidu apsolutne istine.

Preko prizme svemo?i Duha, u suštini sami sebi dajemo sve mo?i ovoga svijeta u probu?enoj svijesti, na savršen na?in preko mira i ljubavi, prema sebi i svijetu (prema Duhu). Svijest nije stvar površinskih osje?anja, nego najdubljih proživljavanja do razine tjelesnih stanica. Prihva?aju?i Božanstvo, otvaramo sebi put svijesti i prosperiteta. Ali, istinu svakako moramo znati. Ništa ne?ete dobiti od Božanstva, ako ne shvatite suštinu toga. Ljudi ne osje?aju ljubav, jer je o?ekuju od drugih, a ne znaju da je ljubav stvar svijesti, istine i Duha.

Svijest izvire iz najdubljih osje?anja, i pripada vibraciji energije. Ta vibracija se želi osloboditi tijela i preko istine prosvijetliti. Tko ne promišlja o energiji, ne može probuditi najdublja osje?anja, istinu i ljubav.

?ovjek mora, kroz svijest, probuditi svo znanje svijeta, sadržano u vibraciji energije. Na taj na?in, kroz svijest, postaje najbogatiji na svijetu, jer bogatstvo nije posjedovanje, nego svijest i sloboda.

Ako je ?ovjek, preko svijesti, uspio približiti se vibraciji energije, svjetlosti i istini, te na kraju puta izmislio Duh, ne vidim razlog zašto ne bi imao miran život u radosti, ljubavi i slobodi.

U vje?nost je jedino mogu?e u?i u SADAŠNJEM TRENUTKU. Nali?je života - smrt, vodi u inkarnaciju, na popravni ispit osvješ?ivanja, kroz ponovno ra?anje i sve patnje.

Um bi?a, je slijepo vezan za ego, i preko njega ne možemo pratiti duhovnu senzaciju, iz prostog razloga što prati osje?anja i misli, površinski, bez mo?i prodiranja u suštinu. Zbog toga nam treba savršen mir, kako bi uplovili u suptilne razine vlastitog tijela.

Kroz vlastitu evoluciju, ?ovjek je morao izmisliti protokol za osloba?anje od tijela, u vidu zacrtanog Puta koji vodi od površine bi?a, prema najdubljim slojevima, sve do stanica tijela. Na tom putu su prosvjetljeni ljudi otkrili duhovne senzacije, koje su kasnije usavršili i preto?ili u Božanstvo.

Mi, kao ljudi, znamo za prosvjetljene ljude, Buddhu i Isusa, znamo za njihove živote, patnje, stadanja i dobro?instva, ali znamo i za njihova prosvjetljenja. Umjesto da njihova iskustva i u?enja prihvatimo kao najljepši poklon, mi i dalje ne razumijemo suštinu njihovog prosvjetljenja, jer ne živimo u duhu Božanstva, od koga nam ovisi izlazak iz mraka, osloba?anje od fizi?ke ovisnosti, straha od smrti i neizvjesnosti, život u istini, slobodi, ljubavi, radosti i prosperitetu.

Apsolut - Duh je ?ovjek izmislio, ali to je jedini na?in za osvješ?ivanje. Nije mogu?e duhovno putovanje u vlastitu dubinu bi?a, ako nemate viziju puta, jer su to dešavanja izvan materije. Prihva?anjem Duha, mi otvaramo sebi put za vlastitu spoznaju i suštinu svijeta. Bez tog puta ne postoji na?in za svijest o istini, svjetlosti, vibraciji energije, slobodi i ljubavi. Svijest su naše duhovne o?i preko kojih vidimo vibraciju svjetlosti, osje?amo najdublja osje?anja, upravljamo svjesno životom, ne plašimo se, imamo uvid i širinu pogleda na svijet, živimo u slobodi, i živimo koliko ho?emo. I ne samo to, preko Božanstva, svijesti, istine i ljubavi, naš život ima smisla u svemu, radosni smo i prosperitetna bi?a.

Nije normalno pripadati ljudskoj vrsti, a biti slijep, nesvjestan, agresivan, nepažljiv, neljubazan, nepodnošljiv sebi i okolišu.

Kada govorimo o Duhu, Apsolutu, Bogu, Božanstvu, svijesti, istini, slobodi i ljubavi, ne možemo to promatrati iz našeg kuta. To su suptilne stvari koje jedino imaju smisla kao cjelina, kao kreacija svijeta, kao univerzalna svijest, kao JEDNO. Na duhovnom planu ništa nije naše, jedino koristimo spiritualne sposobnosti, koje smo kroz evoluciju usavršili do svijesti.

Možemo re?i, do sada smo živjeli u mraku, do razine ega i uma, u nesvjesnoj evoluciji.

Pojavom svijesti i prosvjetljenja, ?ovjek ?e zasigurno nastaviti vlastiti prosperitet i uploviti, preko svijesti, u novu svjesnu evoluciju. To su dugi procesi, koji se ti?u ?ovje?anstva, a ne samo sporadi?nih slu?ajeva. Nikakva korist nije od Buddhe i Isusa, ako svi ne prosvjetlimo, kad-tad. Bili mi toga svjesni ili ne, ?ekaju nas poro?ajne muke, umiranja i inkarnacije, sve dok se ne prizovemo svijesti, i dok ne oslobodimo Duh (u biti to je osloba?anje duše i energije).

Osvješ?ivanje ljudi i ?ovje?anstva je blokirano društvenim utjecajima, ideologijama, moralnim religijama, vladavinom mo?i, gdje su ljudi ovisni o društvu, nisu slobodni, bez ?ega ne mogu duhovno napredovati i probuditi svijest. Naravno, ako netko želi manipulirati vama, onda vješto koristi vaše slabosti koje proizilaze iz vaše nesvijesti. Kada je netko pri ?istoj svijesti, ne možete mu re?i da je crno-bijelo.

Danas živimo nekvalitetno, u strahu, u neznanju, u neizvjesnosti, ovisni u svemu kao mala djeca. Nikako da sazrimo kao ljudi, da se osvjestimo, da se oslonimo na vlastite mogu?nosti, da možemo kontrolirati strasti i nagone, i da možemo upravljati životom. Zbog neprobu?ene svijesti ne vidimo istinu, ne ponašamo se u duhu slobode, ljubavi i svjetlosti. Malo je danas pažljivih i ljubaznih. Sve više se plašimo pojedinaca koji pripadaju našoj vrsti, samo zato što imaju oblik ?ovjeka. Moramo biti svjesni, da ljudsko bi?e ?ine tri aspekta, fizi?ki, mentalni i duhovni, ukomponirani u skladnu cjelinu. Bez toga ?ovjek je nejasan, kao strašilo. Divlje zvijeri nisu opasne jer ništa ne rade s predumišljajem. ?ovjek manipulira u svemu.

Imamo stanje onih koji jedva spajaju kraj s krajem i onih koji svijest kupuju snagom mo?i i materijalnim bogatstvom. Sve više se osje?a nemo? filozofije, religija, obrazovanja, jer nisu na liniji Božanstva, bez ?ega nema ni svijesti pojedinca.

Nama upravljaju bogati ljudi, doživljavaju nas kao ovce, i smišljaju svakojake gadosti kako bi nas pod?inili do kraja. Vjerojatno su spremni, jednog dana, ugušiti nas nekakvim sredstvom, da im ne bi proturije?ili lu?a?ke projekte za budu?nost.

Na kozmi?kom planu nema gubitaka, nema nesre?e, nema sentimentalnosti. Jedino može patiti ?ovjek koji ima nedovoljno probu?enu svijest, niti je više na razini niže vrste, niti je prosvjetlio. Tako se i osje?amo - u prolazu.

Duhovni rast i osvješ?ivanje nije mogu?e ako sebe ne stavimo u kontekst idola, ako se ne posvetimo sebi, vlastitoj naravi i životu. Naši su idoli razni bjelosvjetski zabavlja?i, koje fanati?no podržavamo. Sve ono što u nama ja?a emociju i nemir, sve nas više udaljava od mira i svijesti. Društveni prosperitet nije mogu? dok se pojedinac ne izgradi, probudi i osvijesti, jer mir srca je mogu? samo u pojedincu, a grupno, društveno srce ne postoji. Postoji društveni kaos, gdje se red održava nasiljem.

Ne smijem re?i muka mi je od svega, jer je kozmoz vje?ita borba, vrtnja i poro?ajne muke svega na svijetu što nije na Putu prema svijesti, slobodi, svjetlosti od istine i Božanstvu. Sve to dolazi od vibracije energije, koja se u svemu skriva jer je nevjerojatno suptilna.

Za samospoznaju je potreban mir, bez emocija, bez utjecaja misli, ?isto tijelo i uvid u vlastiti dah.

Društveno moralna religioznost i religioznost pojedinca u srcu, nemaju nikakvih dodirnih to?aka. Kod moralne religioznosti javlja se strah da nikada ne?emo pro?istiti sebe do razine Duha, i to je dovoljan razlog za tapkanje u mjestu. Društvena religioznost je nametnuta i površinska. Mnogi se time služe zbog pomodarstva i društvene afirmacije.

Kod osobne religioznosti u bi?u i srcu, iskazujemo potpuni mir, predaju sebe, iza ?ega se javlja svijest, kao radost, ljubav, blagostanje. Osvješ?ivanje je vlastita volja i uvid.

?emu sve, ako nismo svjesni prepoznati istinu života i svijeta? Uvijek previdimo glavnu stvar.

Još se moramo mu?iti.


SLOBODA JE U ISTINI

Zbog istine ne?ete nikada zažaliti u životu. Ne postoji mogu?nost gubitka zbog istine. Istina je jedino primjerena ?ovjeku i moramo pogledati gdje je ona u nama? Upravo je prostorno postavljena upravo tamo gdje vam je najpotrebnija. Kako se sve ti?e vibracije ?iste energije, naše tijelo ne bi bilo živo, bez najfinije životne sile (stvorena enerija od metabolizma hrane), jer stanice tijela ne mogu dobiti hranu u ne?istom obliku, zbog toga što su i same veoma suptilne. Njihova veli?ina je reda suptilnosti vibracije energije svjetlosti.

Na taj na?in "obi?na" istina najviše doprinosi našoj vitalnosti, na najsuptilniji na?in. Svaki stres zbog laži u stanju je paralizirati cjelo tijelo i bi?e. ?ovjek zbog laži može doživjeti šok. Naravno, sve što je ?istije i jasnije, životno je u?inkovitije. Tako je i sa istinom. I nju smo u?inili relativnom, ali je najbolja kada je ?ista kao iskrica svjetlosti.

Mjerilo vašeg života biti ?e mirno srce, i kada zbog duše, volje, radosti, ljubavi, svijesti, slobode, i istine, ostavite lijepu sliku u ogledalu. Upravo ?e vaša slika u ogledalu biti trenutak vaše vje?nosti, koju znalci sa lako?om ?itaju.

Budite danas svjesni, pažljivi i ljubazni, jer je svuda oko vas i u svemu energija sa njenom suptilnom vibracijom. Biti ?e najve?i doprinos kozmi?kom redu, ako od ovoga trenutka ostanete mirni, neka sve ide svojim tokom, samo promatrajte i ništa ne mijenjajte, jer sve ima svoju svrhu. Univerzalno znanje vas ?ini svjesnim preko volje, radosti i ljubavi. To znanje nisu knjige, nego svijest o dobroti, milosti i ?arobnim iskricama svjetlosti, koje se jedino pojave od naj?istije vibracije energije, pri prolazu kroz zid istine. Zauzmite mirno mjesto i uživajte u ?aroliji. Duga se pojavi poslije kiše kada se pro?isti zrak, a ?ovjek zra?i svjetlom kada od istine, dobije jasno?u u sebi. Tijelo vam je ro?enjem povjereno, u nadi da ?ete biti svjesni i u?initi ga toplim, zdravim i prozra?nim. Nemojte ostati vje?iti dužnik vlastitom tijelu, zbog malo pažnje i ljubaznosti prema njemu. No, tijelo je prirodno ograni?eno i slijepo, zato poštivajte svoju dušu i sve duše svijeta.

Da, za nekoga ?e biti napor razmišljati o suptilnim vibracijama energije, zato pri?ite toj stvari na zabavniji na?in. Svima je poznata pri?a o zlatnoj ribici. No, morate je najprije imati u malo vode na dlanu. Ispunit ?e vam svaku želju, jedino morate biti mirni, pažljivi, ljubazni prema njoj, i naravno, da znate što ho?ete od života.


MUŠKA I ŽENSKA PRIRODA

Muškarac je bliži Duhu, a žena duši. Djeca od oca naslje?uju duhovni aspekt, a od majke fizi?ki izgled.

Oboje skupa ?ine lice i nali?je, muško i žensko, cjelinu, i na duhovnoj razini su jedno.

Muškarci se prema tijelu i duši odnose površno, i duhovno se lakše uzdižu. Muškarac nije previše ovisan o ženskom tijelu, i može prihvatiti celibat.

Žena je jako vezana za dušu i tijelo.

Ženska radost je ravna svjetlosti, a to se uvijek dogodi kada joj muškarac, pažnjom, ljubaznoš?u, suptilno preko tijela, svojom prirodom, uvede svjetlost u njenu dubinu. Bez muškarca žena ne želi i?i sama u dubinu.

Ponašanja muškarca i žene nisu slu?ajna, i njihove prirode su u direktnoj vezi unapre?enjem ljudske vrste.

Prevelika želja za slobodom, ponekad kod muškarca, stvara privla?nost ka istom spolu. Ako žena nije zadovoljena od strane muškarca, kako zahtjeva njena priroda, postaje ljubomorna, razdražljiva, napeta, depresivna, bolesna, ?ak i agresivna. Slobodnija žena ?e rješenje potražiti u privla?nosti prema istom spolu. Muškarac tako?er ima previše buba u glavi kada nije zadovoljen od strane žene, i od njega možemo o?ekivati svašta, samo ne svjesno ponašanje.

Takvo ponašanje muškarca i žene ne nailazi na odobravanje, što sve ukazuje na potrebu usmjeravanja ljudi ka univerzalnom znanju i svijesti.

Evolucija ima savršena rješenja za sve, i odnos muškarca i žene ne može biti na temelju društvene potrebe i moralne religioznosti, nego na temelju istine i svijesti.

Brak kao društvena institucija, u svemu je blokirao slobodno ure?enje odnosa muškarca i žene. Zbog braka postoje najve?i nesporazumi, koji za posljedicu imaju bolesne pojedince u društvu, i to od ovisnosti, ljubomore, i drugih bolesti, primjerene neslaganju bra?nih partnera.

Vjerojatno je najve?i problem bra?ne zajednice zbog neprihva?anja slobodne seksualnosti od strane partnera. Malo ljudi zna da je seksualnost osobna stvar svakog ?ovjeka, oslobo?ena bra?nih veza. Društvo nikada nije ure?eno na temelju svijesti, jer ga ne bi ni bilo, i zbog toga svi imamo puno problema, na svim razinama života.

Ljubav, svijest i istina, kao preduvjeti prosperitetnog života, i sve ono što ?ovjeka ?ini radosnim, nikada ne smiju biti dovedeni u pitanje.

Odnos muškarca i žene ure?en brakom, više ni vodu ne drži. Nikakav moral, niti religioznost ne pomažu, ako nema privla?nosti izme?u muškara i žene.

Sve što vodi ka ljubavi, nikada ne može biti grijeh.

Preko svijesti je najlakše do?i do istine, ?ime ?e muškarac i žena zaista biti radosni.


KRATKI DUHOVNI VODI?

Kada OBJEKTIVNU SVIJEST (površinska osje?anja od osjetila i misli), usmjerimo ka dubljem promišljanju, u smislu što zna?i vanjski svijet na naš ukupni život, i kada krenemo umiriti sebe radi finog ritma srca i sklada sa dušom, zakora?ili smo u duhovnost.

Cilj duhovnosti je sklad tijela i duše, preko mira, volje, radosti, zdravlja, ljubavi, istine, svijesti, svjetlosti i duha. ?ovjek sa spiritualnim mo?ima ima neograni?ene mogu?nosti kreiranja ideja, stvaranja i djelovanja, a sve to dobija putem u?enja, obrazovanja, novih znanja i vlastitih uvjerenja. Na taj na?in njegov um postaje sam sebi nepodnošljiv, jer um tjera ?ovjeka na akciju, stvaranje „ljepše“ budu?nosti, bogatstva, ispoljavanje mo?i kroz razna posjedovanja i društvenu afirmaciju. Na razini osje?anja, misli, ega i uma, ?ovjek još nije duhovno bi?e. Preko duhovnosti, jedino je mogu?e smiriti um i misli, a osje?anja kontrolirati sa lako?om.

Na tjelesnoj razini ?ovjek osje?a misli, odlu?uje i radi krajnje površinski, u ovisnosti od izazova iz vanjskog svijeta. Na taj na?in su mogu?e velike pogreške, jer nije bilo dubljeg promišljanja o postupcima i djelima.

Preko instituta dubljeg promišljanja (duhovnosti), slijepa osje?anja, munjevite misli i po?etna reakcija uma na dato stanje, postaje u svemu kontrolirana i mirna.

Kroz duhovnost u?ite živjeti i biti prisutni u sebi. Cjela kreacija svijeta služi samo vama, i niste optere?eni žurbom, brzopletoš?u, niskom razinom svijesti, bijesom.

Lijepa trodimenzionalna priroda ?ini objektivnu stvarnost, koja pobu?uje mnoga osje?anja, misli i strasti. Na duhovnoj razini ulazimo u višu dvodimenzionalnu stvarnost duše (energije), gdje je sve fascinantno i nikad vi?eno u prirodi. O?aravaju?e slike na ovoj razini duhovne stvarnosti, daje ?ovjeku jaku volju, snagu i svijest za dublja duhovna putovnja.

U najvišoj dimenziji stvarnosti, sve se pretvara u blistavu svjetlost istine i vje?nosti.

Prvim korakom ka spoznaji sebe kroz najdublja osje?anja, postali ste duhovni traga?. Po?etni koraci duhovnog putovanja su nespretni, nesigurni, nejasni i po?etni?ki. Kako budete napredovali, pro?iš?avali sebe i oslobodili se vanjskih i tjelesnih utjecaja, cjela stvar ?e biti sve jasnija. Jasno?u vi?enja suštine nazivamo UVID ili SVIJEST.

SVIJEST je beskrajna budnost i prisutnost u svakoj stanici tijela, u sadašnjem trenutku, da nas osje?anja, misli i um ne bi poveli u krivi smjer. Ono što reagiraju vaša osjetila i postupci u vezi unosa hrane, pi?a, i svega onoga što ?ini vašu strast, jedino vas mogu zadovoljiti površinski, a vašim stanicama takva zadovoljstva nisu potrebna, i od toga stanice ne dobivaju ono što im je potrebno - ?ISTU ENERGIJU, sa najfinijom vibracijom svjetlosti.

?ovjek se najviše plaši zuba vremena, gubitka vitalnosti, mladosti, zdravlja, snage i života.

Upravo preko duhovnosti imate mogu?nost napustiti vrijeme, prošlost (ego) i budu?nost (um).

To ?ete ostvariti preko prisutnosti u sebi, kontrole daha (dizanja i spuštanja stomaka), ?ime postajete sve više svjesni sebe. Od te svjesnosti ovisi kona?na radost života.

U SADAŠNJEM TRENUTKU nemate linearno vrijeme, misli, ego i um su neaktivni, a u vašoj perceptivnoj stvarnosti imate najširi UVID u vidu beskona?ne SVIJESTI. Na taj na?in munjevito prevodite objektivnu stvarnost tijela, na dvodimenzionalnu sliku duše i svjetlost istine i duha. Zna?i, obi?nim prisustvom u sebi i svjesnim promatranjem disanja, uzdižete sebe do najviših razina svijesti, mira i postojanja.

Mnogi povezuju duhovno sa beskrajnim putovanjima po galaksijama i svemiru. To nije to?no, i duhovnost se jedino ti?e putovanja u vašu dubinu do tjelesnih stanica. Preko UVIDA (apsolutne svijesti), automatski ste povezani sa cjelinom kreacije svijeta.

Drugo je pitanje što vam znanje o svemiru puno pomaže u sagledavanju vlastite stvarnosti. Koncept holograma je univerzalno znanje o svijetu, jer je u njega uklju?ena svaka to?kica svijeta (Duh).

Tako?er, kruto se povla?i granica izme?u iluzije i istine, a u principu sve je neka razina stvarnosti, samo može biti nejasna, maglovita i materijalna, kao i najfinija stvarnost svjetlosti.

U duhovnosti sve mora biti najjednostavnije, najmirnije, najclovitije, najstvarnije i najsvjesnije. Duhovnost nikada ne smije biti napor i nejasno?a. Ona mora dati odgovor na svako stanje prosu?ivanja, jer se jedino na taj na?in mogu kontrolirati osje?anja, misli i um.

Sva znanja visoko umnih ljudi ?ine potencijalnu opasnost za svaki vid vladavine mo?i, izbijanje ratnih sukoba i dovo?enja civilizacije do uništenja.

Zato ve?ina ne razumije štetne utjecaje društva, morala, religioznosti i obrazovanja.

Duhovnost je jedino mogu?a u sebi, u najdubljim osje?anjima, promišljanjima, miru i svijesti. Ne smije biti shva?ena kao nikakva nadmo?, nego najjednostavniji princip života, preko svijesti, istine i osvjetljenog puta.

Kada je u pitanju razina duše, onda se tu radi o ritmu srca, kopiranju duše u tijelo preko DNK. Svoju i tu?e duše jedino možemo poštivati preko ljubavi.

Zbog stvarnih potreba za mirom, slobodom svijesti, ljubavi, istinom i prosperitetom, duhovna bi?a su uvijek u misiji dobro?instva i ljubavi prema drugima. Pažljivi su i ljubazni u svemu. Kada njihova dobra namjera nije prihva?ena od drugih, vole biti sami.

Objektivna stvarnost, društvena orijentacija i dominacija, ti?u se materijalne prirode, a duhovnost je put u samospoznaju, u vlastitu istinu (kao najdublju osvjetljenu stvarnost koja je spiritualno mogu?a, do najsuptilnijih tjelesnih stanica). To zna?i ne?ete postati duhovni, i ne?ete spoznati istinu, ako nastavite slijepo slijediti društvenu projekciju budu?nosti. Takva budu?nost je na niskim granama, jer se ti?e iskoriš?avanja svih izvora energije u materijalnoj prirodi, a jedino energije ima u izobilju na najvišoj razini stvarnosti ?iste vibracije svjetlosti.

Da li ?e duhovnost biti shva?ena ili ne, to je stvar pojedinca, ali suština duhovnosti je krajnje jednostavna, koju polako nazireš, a spozna?eš je na kraju puta, kada u srcu doživiš najdublje osje?anje ne?ega, kada osjetiš mir, kada nemaš nikakvo životno pitanje, kada je sve jasno, kada osje?aš slobodu, kada si na ?istini i svjetlosti, bez straha, zašti?en od svega, u trenutku najve?e vlastite stvarnosti i vje?nosti.

Rad na sebi traži od svakog pojedinca da svoja osje?anja, misli, ego, um, emocije, nade, želje, strasti, dovede u fokus SADAŠNJEG TRENUTKA, da isklju?i linearno vrijeme, da osjeti što zna?i UVID (svijest), da vidi tre?im okom (cjelim bi?em), višu duhovnu suštinu stvarnosti preko metafizi?ke realnosti energije, i da kona?no postigne stanje radosti i bezbrižnosti.

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 4. dio



ŠTO ZNAMO O 4D

Putem znanja, na umu, možete posti?i kao da je sve duhovno, a nije. Duhovno se budi od dubinskog proživljavanja.

Istraživa?i uglavnom iz knjiga saznaju ono što o?ekuju da ?e saznati, a potom uo?avaju ono nesvjesno na što su upu?eni u o?ekivanju. Jedino je dijete neutralni promatra?, jer još nije izgradilo um.

Muškarac i žena moraju graditi odnos na temelju slobode, istine i ljubavi.

Ljubav je kao pogled o?ima, ne može se dati niti primiti, samo je vidljiva. Gdje je ljubav, ona pjeva. Ona je osobna razina, preko nje volimo sebe i kreaciju svijeta. Možeš nekoga gledati da te on ne vidi, a možete se oboje gledati. Tako je u ljubavi.

Zbog ?ega se roditelji i djeca mogu bezuvjetno voljeti?

U kreiranju novog života pošli su od izvora, prostorne dimenzije, i na taj na?in imaju bezuvjetnu vezu.

Drugi ljudi žive u 4D prostorvremenu, gdje je sve relativno, pa i ljubav, i podložno zubu vremena - starenju, kao generatoru kreacije svijeta. Ljubav se može pokrenuti kada se dovedemo u 2D, na razini duše i srca. Spiritualne mo?i daju ?ovjeku mogu?nost prevo?enja uma iz 4D u višu dimenziju 2D svijesti. Kada spoznamo 4D, znat ?emo sve odgovore kako je nastala priroda, ali je 4D zasigurno dimenzija poluraspada, kao generator, gorivo i hrana za održanjem, jer život dobija pogon kada se materija raspada u vremenu, i time prelazi u vibraciju energije, na putu ka izvoru.

Sve kre?e iz jedne to?ke, to je samo prostor - 1D,

i širi se prema 2D - vibracija energije,

koja prelazi u 3D atomsku strukturu mrtve prirode,

te završava u 4D - život u prostorvremenu.

Iz kristalno ?istog Apsolutnog stanja - 1D, zbog prostorvremena, pokre?e se vibracija energije, koja gubi na ?isto?i, snazi i gustini, zbog otpora od 2D, 3D i 4D. Ovaj princip pokre?e kreaciju svijeta, od apsolutno ?istog do pepela i smrti, stalno u krug spirale.

U svaku stvar, svaki život, ugra?en je dio prostora i dio vremena. Kad spoznamo na koji na?in je to u?injeno sve ?emo znati i svime ovladati.

Ovladati ?emo prirodnim tkala?kim strojem, kvantnim prirodnim rotatorom tvorbe i mo?i proizvesti sve što ?ini i tvori naš svijet prirode - sve što ?ini sama priroda.


Prostornost ne postoji bez vremenosti niti vremenost bez prostornosti jer je PV povezano s konstantom neistodobne zavisnosti 3,33........ ns/m što je jednako 1/c, tj. kozmološkom konstantom zavisne neistodobnosti - kvantne neodre?enosti.

Prostorna vremenost je um i svijest i život i tvar i materija u kojoj (kvantni prostor vremenski rotator tvorbe) je uzrokom svih nivoa tvorbe - relativnim spinovima rotatorske strukture od galakti?kih pa do biomolekularnih, atomskih, nuklearnih, ...

Naš doseg razmišljanja nije 4D na svim procesima, nivoima održanja - nivoima vizualne i osjetne opservibilnosti, jer su i prostornost i vremenost i elektri?nosti, magneti?nosti u uzajamnoj neistodobnoj zavisnosti. Jer ?etiri poznate (konvencionalne) sile toliko razli?ite i odvojene, ne mogu objasniti svekolike fenomene prirode.

Duhovnost i Božanstvo vas vode kroz život u svim dimenzijama prostorvremena i spiritualne stvarnosti, preko uvida.

Meditirati i baviti se jogom trebaju po?etnici, a majstori života meditiraju u hodu, i bave se kreativnim stvaralaštvom.

Svi smo vo?eni umom, koji nas uvijek drži u nadi, neizvjesnosti ili strahu od vlastitog života.

?ovjek brže stari kada inzistira na prostornovremenskoj dimenziji objektivne stvarnosti. Vitalnost ?ete zadržati ako okrenete le?a tom konceptu života, i preko novih znanja, dovedete sebe u višu razinu spiritualne stvarnosti, kada po?inje prirodni proces samoiscjeljenja svake boli.

Zub vremena je sve ono što percipira um (nada, neizvjesnost ili strah), zbog prolaznosti života. Toga u svijesti nema, jer je to razina vje?nosti života.

Opažanje prostorvremena dolazi od turbulencije naših misli. Kada umirite misli, prestaju osje?aji nesigurnosti od prolaznosti života, i ulazite u novu kvalitetu radosti.

Ako ?ovjek teško prihva?a duhovnost i Božanstvo, možda ?e lakše stvoriti uvid u vlastiti život i kreaciju svijeta, kroz novo znanje 4D prostorvremena. Tu ?e se jasno pokazati da je Duh beskrajna ljudska svijest.


ISTINA O DUHU

Za ?ovjeka spiritualnih mo?i, najprirodnije stanje života je probu?ena svijest o istini Duha. Vakuum Duha u ljudskom bi?u savršeno privla?i ?ovjeka, na najsuptilniji na?in, ali je to mogu?e uz ljubav, svijest i istinu.

Mnogi znaju re?i Duh je svemogu?, zašto nam ne ?ini samo dobro? Me?utim, Duh ne ?ini nikome ništa, jer je to Apsolut koga jedino možemo biti svjesni.

Apsolutno stanje je ipak apsolutni vakuum, jedina sila svijeta koja ga drži u cjelinu i JEDNO.

Obzirom da se radi o sili iznad svijesti, energije, istine i svjetlosti, moramo je prihvatiti kao pravi PUT naše životne sigurnosti.

U kontekstu u?enja, smisao života je osloboditi se materijalnog, preko svijesti i istine o Duhu.

Ništa ne smije biti nametnuto, a svatko mora sam shvatiti suštinu Duha.

Duh se mora voljeti, jer je to jedini na?in držati s tog puta.

U životu jedino trebate biti svjesni Duha, i time ste njegovu svemo? utjelovili u sebi.

Možemo re?i, veza sa Duhom je bezuvjetna ljubav sa sobom i cjelim svijetom. Sve što bi od srca poželjeli i podarili Duhu, u suštini radite sebi. Naravno, Duh ne traži ništa zauzvrat, jer je najve?a sila svijeta.

Istina o Duhu se ne može spoznati bez svijesti.

Ako tražite Duh na razini osjetila, misli, ega, i uma, sigurno ga ne?ete prona?i, jer je Duh mogu?e spoznati samo do razine apsolutne istine, preko svijesti.

Doživljaj Duha na razini uma je ?ista iluzija, i to je slu?aj mnogih ljudi.

Pravu ?aroliju Duha mogu?e je doživjeti u srcu, i cjelom bi?u, od najdubljih osje?anja, bezuvjetne ljubavi, istine, svjetlosti i slobode.

Ljudi su veoma podložni iskušenjima koja ih ?ine griješnim bi?ima. Zbog toga ?esto puta pate, i mogu stvoriti sebi i drugima dodatnih životnih problema. Životinje instiktom održavaju život i nikada ne mogu po?initi grijeh.

Sa Duhom i u Duhu, svaki pojedinac je spašen u onoj mjeri kolika je njegova probu?ebna svijest istine o Duhu, i koliko ljubavi osje?a prema Duhu. Duhovnost u?i ?ovjeka i drži ga podalje od iskušenja, strasti i grijeha.

Ako po?injeni grijeh u umu ima težinu neoprostivog grijeha, ?ovjek bi mogao sebi u?initi nešto nepromišljeno, u najgorem slu?aju, oduzeti sebi život. U tom slu?aju bi povrijedio sve bliske ljude. Zbog toga grijeh nije osobna stvar pojedinca, ve? ima širi smisao.

Duhovnost kao svijest i preventiva, isklju?uje ponašanje pojedinca koje ga vodi u grijeh. Nitko ne može re?i da je imun na iskušenja, ako nije probudio svijest do razine istine o Duhu.

Do sada, duhovnost nije prihva?ena na pravi na?in, jer u umu ne producira dobitak, koji je ?ovjeku najvažniji.

Izvorna duhovnost se lako prepoznaje preko ljubavi.

Svi oni koji na razini uma personiliziraju Duh u Gospodinu, dokazuju da nisu blizu svijesti i istini od Duhu. Duh je u ?ovjeku, njegovoj namjeri, pažnji, ljubaznosti, miru, dobroti, slobodi, ljudskosti.

Ovca nikada ne traži specijalnu zelenu travu, nego u svakoj travi, preko instikta održava život.

?ovjeku je sve dostupno, može smisliti, izmanipulirati, posjedovati, ali to ne zna?i da je, u materijalnom smislu, ?itav svijet njegov. Na duhovnom planu, zaista se osje?ate kao da je svijet samo zbog vas.

Zato služi svijest i istina o Duhu, da bi griješnog ?ovjeka oslobodila poroka.

Svi dobro znamo kada se dobro osje?amo, okupani, mirni, i kada napravimo dobro djelo. Na drugoj strani, gdje vjerujemo uživanju i strastvima, u dubini osje?amo napetost. Po?etna zadovoljstva od uma, u vezi hrane, sexa, novca, itd., veoma brzo se ispolje u vidu svijesti da se time ipak prlja tijelo.

Pravi doživljaj Duha, Božanstva i religioznosti, jedino je mogu? u sebi i od sebe, jer je to potpuno spajanje sa izvorom, kao najbolji sklad srca i duše. Povezivanje sa vanjskim svijetom ide preko uma, i to ne može biti apsolutna istina o Duhu.

Odnosi me?u ljudima su optere?eni odmjeravanjem znanja na razini umova. Svaki pojedinac posjeduje u svojoj dubini sve što je duhovno, i preko ljubavi, nastoji se svakoga probuditi. Zato u duhovnosti ne postoje bolji i lošiji pojedinci, nego oni koji žive u svjetlosti istine o Duhu, i oni koji još uvijek tumaraju po mraku materijalizma.

Najbolje je kada se o Duhu ne govori, i kada ljubav sama izvire iz naših srca, iskazuju?i koliko smo bliski sa svjetloš?u istine o Duhu.


DA LI VRIJEME POSTOJI

?ovjek još uvijek nije probudio svijest, i zbog toga pripadamo civilizaciji koja još nije završila nesvjesnu evoluciju.

Vo?eni Duhom, Apsolutom, prostom formulacijom konstatiramo: VRIJEME NE POSTOJI.

Me?utim, iz spoznaje da je Duh u svemu, proizilazi, pored Duha postoji još nešto. Upravo to nešto ti?e se dimenzije PROSTORVREMENA.

Duhovni traga?i znaju za linearno vrijeme, ali je njima važan sadašnji trenutak, bez vremena, gdje se budi svijest.

Predlažem malo druga?iji pogled na problem postojanja vremena.

Najprije, Duh ne zna za sebe, i ništa na ovom svijetu ne može biti ni?ije vlasništvo. Znamo da je svijet sadržan u beskrajnoj svijesti ?ovjeka. Onda je najlakše sve promatrati kroz prizmu svijesti. Naravno da postoji prostor i vrijeme, a to najlakše možemo prihvatiti preko brzine svjetlosti, i povezanosti Sunca, Mjeseca i Zemlje.

Problem svega je u našoj svijesti, koju moramo prilagoditi svim dimenzijama svijeta. To zna?i, ne moramo sebe silovati i uvla?iti u sadašnji trenutak, ali možemo ubrzati našu svijest, i time biti u rezonanci sa vremenom, a to ?e biti isti efekat sadašnjeg trenutka.Ako je vrijeme kozmi?ka konstanta 3,33...... ns/m, zamislimo to vrijeme kao zrakoplov koji leti. Sadašnji trenutak ?emo dobiti ako našu svijest uskladimo sa brzinom vremena, i imat ?emo doživljaj sadašnjosti i vje?nosti. Rezonanca kozmi?kog vremena i naše svijesti, drži nas u vje?nosti. Svako odupiranje toj sili, za posljedicu ima tihi raspad tijela, nama poznato starenje. Tako jedino možemo shvatiti zub vremena, i položaj ?ovjeka u vrtlogu 4D, gdje se jedino može nositi putem svijesti.

Kod meditacije, poniru?i u trans, u suštini ostvarujemo isklju?enje misli i uma, na na?in vrtloga od koga postajemo priklju?eni na rezonancu energije. Tada, vrijeme kao da stoji.

Na razini uma je naša o?ekivana projekcija, koja proizilazi iz osje?anja i misli, i time se isklju?ujemo iz poželjne rezonance uvida.

U životu ništa ne smije biti složenije od udaha i izdaha zraka, jer ne?e biti shva?eno.


IZ KUTA DUHOVNOSTI

Istina je fascinantni doživljaj koja se ponaša kao filtar svjetlosti u svakom djeli?u beskrajnog prostora. Obzirom da je mogu?a u prostoru, kod ?ovjeka, nije na površini kože ili izvan tijela, nego upravo u dubini tijela. Sve što radimo moramo propustiti kroz istinu, i time, na jednostavan na?in, postajemo duhovni i stvarni. Prihva?anjem istine stajemo na vlastiti životni put, prema sebi, svojoj stvarnosti i duhu.

Emocije su ekstremna reagiranja na temelju osje?anja. Površinske su, relativno brzo prolaze, ali mogu dovesti ?ovjeka u stanje nekontroliranog ponašanja, bijesa i gnjeva.

?ovjek ponajviše ima dubinu, koju jedino može spoznati uvo?enjem vanjske svjetlosti u taj prostor, do srca i svake stanice. Smisao duhovnosti i spiritualnosti jest upravo u svjetlosti i istini, bez kojih ne može biti ni duha u tijelu. U mraku nutrine tijela nema ni?eg izuzev straha, kojeg ?emo se osloboditi osvjetljavanjem tog prostora.

Duhovni okvir ?ovjeka ti?e se stvarnih potreba i mogu?nosti tijela.

Preko daha to?no znamo koliko je naše tijelo, srce i snaga, uskla?eno sa životom, vanjskim svijetom, izvorom energije i duhom.

Proširivanjem duhovnog znanja na putu smo prema radosnoj svjetlosti.

Meditacija se može porediti sa laboratorijom koja ima najbolje alate za detaljno istraživanje uma.

Svi fenomeni su, nesumnjivo, u interakciji i nemogu?e je promatrati stvari u vanjskom svijetu bez njihovog mijenjanja. Usmjeravanje pažnje unutra, ka mentalnim procesima, gdje važe iste zakonitosti, je poput znanstvenog pristupa. U oba slu?aja mnogobrojni faktori utje?u jedni na druge - ali i dimenziju prosvjetljenja.

Ono što donosi mnogobrojne dobrobiti je spoznaja da postoji nepromjenljivi centar - sveprožimaji?i prostor - koji je svjestan i koji daje apsolutnu dimenziju onome što se dešava. Ovo gledište, koje ne?emo prona?i na drugim mjestima, donosi veliku transformaciju. Sa dubljim ulaskom u meditaciju javlja se spoznaja o onome što je izmedju misli, iza njih, o onome što zna misli. Sam ovaj proces je nešto potpuno zadovoljavaju?e - bogat i predivan sam po sebi. Tada rastu?e iskustvo uma postaje savršeno - neovisno od misli, osje?anja ili bilo ?ega drugog i donosi iskustvo trajne sigurnosti. Nema drugog objekta ili cilja.

Ono zaista zanimljivo je sam potencijal, koji misli ?ini mogu?im... ta jasno?a koja zna i razumijeva, ta bezgrani?na suština u kojoj misli, nanovo, nestaju. Sama ?injenica da netko posjeduje misli, osje?anja i druge, bezbrojne kvalitete - tu mo?, bogastvo i potencijal uma - postepeno postaje važnija od toga da li ?e misli i osje?anja imati dodatno zna?enje prijatnog ili neprijatnog.

Metod rada sa umom i promatranje svijeta onakvog kakav jest - ne kao projekciju osobnih nadanja ili strahovanja - jest eksperimentalni pristup.

Istina se, ovdje, spoznaje kao sveprožimaju?a i neodvojiva od svih bi?a. Da bi se to ostvarilo, prakticiranje mora biti neprekidni eksperiment sa umom i voditi ka svjesnosti o njegovom bogastvu i mogu?nostima.

Iskustvo ne isklju?uje intelektualnu razinu, ali je neophodno proživjeti bar neka spiritualna iskustva, jer ako netko pokušava spoznati um bez zrelosti, samo intelektom, gubi suštinu.

Za one, koji nisu umeli prepoznati vanvremenu prirodu promatra?a, "praznina" je mogla biti jedino ništavilo. Zato su mnogi, vodjeni ovim ograni?enim razumijevanjem, objašnjavali "nirvanu" - najviši cilj, kao dokon?anje ili nestanak. To svakako nije tako: samo oslobodjenje je ve? veli?anstveno, a prosvjetljenje je eksplozija radosti, mudrosti i suosje?anja - neuporedivo sa bilo ?im.

"Prostor je informacija" - vjerojatno je nabolji na?in za to, ili "prostor je neispoljena energija", "prostor je potencijal" - ove tri definicije dobro funkcioniraju. Ako usmjerimo pažnju unutra sreš?emo jasnu svjesnost. Potom misli, osje?anja ili sje?anja izranjaju i ponovo nestaju u tom prostoru. Vanjski svijet funkcionira na isti na?in: galaksije nastaju, mijenjaju se, i zatim nestaju u crnim rupama, vjerovatno osloba?aju?i vodik za sljede?i univerzum.

Da bismo ostvarili odredjena stanja svijesti, možemo koristiti i posebne metode. Medju njima, najdjelotvorniji je rad sa identifikacijom, interakcijom sa muškim ili ženskim, samim ili u uniji, miroljubivim ili zaštitni?kim formama koje su odre?ene boje i u rukama drže razli?ite atribute. One utje?u na imaginaciju, tok energije kroz tijelo, pa samim tim i na um. Ove meditacione forme izražavaju aspekte naše prosvjetljene prirode, i one pomažu bi?ima da stupe u dodir sa vlastitom suštinom. Zato nam ova vrsta meditacije omugu?ava kontakt sa prosvjetljenjem - koje je neodvojivo od nas - i dostizanje iskustva punih potencijala uma.

Slogovi koji se koriste - mantre - dovode energiju u razli?ite centre u tijelu: OM dovodi energiju u glavu, sa A vibrira grlo, HUNG aktivira središte grudi. Pošto su ovi metodi proverljivi, kako za znanstvenike tako i za one koji meditiraju, rezultate razvoja treba tražiti u sebi, umjesto u vanjskom svijetu - gdje se ne nalaze uzroci sre?e ili patnje. Sve što doživljavamo nije ništa drugo do um - zato je smisleno baš tu potražiti sre?u.

Ako ljudsko bi?e stavimo u središte onoga što se dešava, mjerila postaju veoma jednostavna. Odre?ena aktivnost se može procjenjivati samo na osnovu toga da li donosi dobrobit drugima ili ne. Donekle, materijalizam je koristan. Materijane stvari, postepeno, oduzimaju energiju i vrijeme - to nije nimalo korisno. Ljudi mogu koristiti izobilje svega, ali ne trebaju posjedovati ništa, jer brige nastaju od posjedovanja.

Bi?a, ?ija je suština prostor, proživljavaju bezbrojne živote, sve dok iskustvo mo?i uma - svjesnost - ne postane dominantnije od svega što se u njemu može pojaviti. Tada možemo izabrati da li ?emo ostati u vanvremenom stanju izvan ega, razvijaju?i bezgrani?ne uvide i kvalitete uma ili ponovo preuzeti tijelo kako bi pomogli bi?ima uslovljenog svijeta.

Tibetanci kada kažu "um" obi?no pokazuju (misle) na srce, dok se mozak smatra mjestom gdje se uskla?uju pojedina?ne tjelesne funkcije. Možemo vidjeti da u slu?ajevima transplantacije srca, pohranjene informacije primaoca ostaju, dok osje?anja i sklonosti ?esto teže ka onima koje je posjedovao davalac.

Ipak, sve to ne objašnjava neke stvari: trajanje izuzetno opuštaju?eg stanja dubokog sna od 4 do 6 sekundi je neobi?no - ono obi?no iznosi oko 90 minuta; mozak ispunjen teta-talasima, koji iz centralnog nervnog sustava iz?ezavaju do druge godine života; dramati?ne oscilatorne krive, koje se poklapaju sa onima tokom epilepti?nih napada, u trenucima proživljavanja blaženstva u svakoj stanici tijela.

Zanimljivo je da se isti uvidi javljaju bilo da promatramo vanjski svijet kroz teleskope, mikroskope i ure?aje koji cjepaju atome, ili unutarnji, kroz meditaciju. "Forma je praznina, praznina je forma. Forma i praznina se ne mogu razdvojiti", ako ništa nije tu - onda je to "prostorna suština" uma; ako se nešto pojavi, bilo izvana ili unutra - to je slobodna igra uma. ?injenica da oba iskustva postoje su beskona?ni potencijali ispoljavanja uma.

U svakom slu?aju promatra?, ili metod promatranja, utje?u na rezultat, promatra? utje?e i daje ton svakom iskustvu.

Ovaj svijet, naši životi i sve oko nas je kao san. To je zato što se situacija neprestano mijenja i ništa nije trajno. Ništa ne postoji, niti se može definirati, samo po sebi. Pošto se sve pojavljuje, mijenja i nestaje - cjeli svijet izranja iz promjenjljivih misaonih formi (karme) kao kolektivni san bi?a. U stanjima duboke meditacije može se iskusiti kako kolektivni ponos uzrokuje pojavu svega ?vrstog; kako bijes bi?a proizvodi sve što je fluidno; da su naše vezanosti i strasti uzrok topline i da je kolektivna ljubomora izvor kretanja nalik vjetru. Sa ovim uvidom neznanje i konfuzija se rastvaraju u prostoru, i umjesto ne?ega razdvajaju?eg postaju ono što sjedinjuje sve. Zato, ne postoji svijet izvan bi?a koja ga sanjaju, daju mu oblik i doživljavaju ga.

Promatra? mijenja promatrano, pošto je sve dio jedinstvene cjeline. Svaka podjela koja ?ini subjekat i objekat posebnim i neovisnim etintetima je vješta?ka. Ipak, pošto nisu spoznala um, bi?a, u svakom trenutku, preko osjetila dobivaju upravo suprotne informacije - što, kroz šablone, ovu razdjeljenost ?ini snažnom i trajnom. Potrebne su godine meditacije da bi se ona prevazišla ili znatno oslabila.

Sve dok se igra onog što se dešava ne bude mogla objektivno izmjeriti kao puna radost, ova vrsta uvida, od strane osjetnih bi?a, može biti potvr?ena jedino kroz meditaciju i život. Razlog zbog koga možemo o?ekivati da su prostor i radost nerazdvojivi, ?ak i ideja da kako bi u tome uživali, je u tome što su jogini iskusili da spontana radost ima veoma duboki smisao - ljubav i sre?u, bezgrani?no bogastvo koje se rije?ima ne može opisati i koje, možda nikada, ne?e biti mogu?e znanstveno dokazati.

Ako bi psihologija postala dovoljno dobra - bila bi duhovnost. Zapravo, postoji veoma dobra suradnja: psihologija vodi ljude od njihovih loših projekcija do prostora gdje mogu normalno živjeti - a od te to?ke, duhovnost ih vodi izvan projekcija i ega do spoznaje onoga što zaista jesu.

Moderna psihologija radi sa uobi?ajenim stanjima uma. U njima se dualnost doživljava kao istinita i vjeruje se da su promjenljiva emocionalna stanja stvarna. Sve dok je tako, ne opaža se svjetlost svjesnosti izme?u i iza misli i osje?anja.

Svakako, u jednom trenutku, kvantitet se pretvara u kvalitet - jedino je iz pozitivnih iskustava mogu?e bu?enje ka osloba?anju ili prosvjetljenju, jer nas ona loša blokiraju i uzrok?e patnju. Drugim rije?ima, um ?e spontano prepoznati sebe iz stanja unutarnjeg bogatstva i pozitivnih osje?anja - ali nikada iz neuroza i straha. Zato, sve dok netko vjeruje da su promjenljiva iskustva nešto stvarno - pozitivne misli i osje?anja su put. U jednom trenu, narasta svjesnost o onome što stvara i zna misli - nadanja i strahovi se tope - i sva iskustva postaju fantasti?na jer pokazuju potencijale uma.

Zapadna medicina je odli?na za sve ono što zahtjeva brzu reakciju, za akutne bolesti, kirurške intervencije. Pristup Istoka je odli?an za kroni?ne bolesti i vra?anje svega u ravnotežu. One su zaista upu?ene jedna na drugu. Ako netko, na primjer, oboli od kancera savjetovao bih da ga najprije ukloni, pa da potom, sve vrati u ravnotežu pomo?u metoda Istoka.

Isto tako se može re?i da medicina Istoka radi sa tjelesnom ravnotežom i dugoro?nim zdravstvenim stanjem, dok zapadna medicina veoma dobro rješava (zbrinjava) hitne slu?ajeve.

Linearni na?in razmišljanja znanstvenika je obi?no povezan sa izuzetnom motivacijom, i ako bi zamislili prostor kao nešto bez po?etka, logi?no je predpostaviti da kada je mogu?e dokazati jedan "veliki prasak" - sigurno je bilo još bezbroj drugih. Ovo je mesto približavanja duhovnosti, gde se tvrdi da nema nikakvog apsolutnog po?etka. Prostor je, suštinski, neograni?en - ne postoji ništa što bi se moglo dodati njegovoj bezvremenoj suštini. Tako, sve ono što se vezuje za odre?eno vrijeme i mjesto, ne može biti po?etak ne?emu drugom. Ovaj cikli?ni, nelinearni model univerzuma, predstavljen u spisu Abidarmakoša, objašnava faze nastajanja i nestajanja univerzuma tokom izuzeno dugih vremenskih perioda nazvanih kalpama.

I koncept paralelnih univerzuma približava se duhovnosti. On pretpostavlja bezbrojne svetove koji izranjaju iz potencijala prostora, i tako, ?ine relativnim svako ograni?avanje bilo ?ije svjesnosti.

Duhovnost je kao glava i srce a znanost kao ruke, noge i o?i. Znanost objašnjava "kako" i ljudima olakšava prakti?ni dio života. Duhovnost pokazuje "zašto" i ?ini ljude sretnim. On pomaže bi?ima da žive, umru i da budu ponovo rodjeni bolje.

Ajnštajn je rekao da je budizam jedina religija koja je dosljedan, logi?an sistem, koji polazi od iskustva stvarnosti kao cjeline i da zato, izme?u ostalog, može zadovoljiti i standarde znanosti.

Ako postoji nešto što bismo nazvali naukom o umu, gdje um vidi direktno sebe, onda su to u?enja "Velikog pe?ata" i "Velikog savršenstva" - Mahamudra i Maha Ati. Mahamudra ili na tibetanskom ?ak ?en, se podu?ava ako je ne?ija po?etna to?ka - energija koja se transformira - strast, dok Maha Ati ili na tibetanskom Dzok ?en, ako je po?etna to?ka gnjev. Kada se ove energije svjesno koriste kako bi se spozanala svarnost i um, doseže se prosvetljenje. Ovo su najmo?nija oru?a, koja ?ine da se prostor iskusi kao radost. Sa ove to?ke gledišta, svaki univerzum je kozmi?ka šala prostora. Ne postoji ništa fantasti?nije i uzbudljivije od iskustva slobodne igre uma, njegovih punih potencijala koji se ispoljavaju kao sveprožimaju?a mudrost, spontana radost i aktivno suosje?anje. Duhovnost je put koji vodi do tog iskustva.


ŽIVJETI JEDNOSTAVNO

Obi?ni ljudi danas žive komplicirano u svemu. Postavlja se pitanje da li uop?e mogu zamisliti jednostavan na?in življenja, kada su u svemu izgubili vezu sa vlastitim životom.

Život kao osnov postojanja, nije danas uskla?en sa objektivnim životom. Drugim rije?ima, ?ovjek ne živi u sebi i za sebe, kao da nije uskla?en sam sa sobom.

Postoje?e znanje i izgra?eni um ne služe jednostavnosti života. Previše se trošimo u nebitnim životnim stvarima.

Ova pri?a ima za cilj ukazati na jednostavnost života, to zna?i takav život postoji i po mjeri je svakog pojedinca i svakog vremena.

Što život ?ini jednostavnim?

Koliko je umova na planetu, toliko je životnih pri?a. Me?utim, poveznicu svih života ?ini sama suština. Živjeti suštinski - ?ovje?no, zna?i upravljati životom u svemu - suštinski.

Naše odrastanje prate osjetila, misli i ego. Preko govora i novih znanja, izgra?uje se um, koji ?e nas neumorno služiti cjeloga života. Preko uma spajamo fizi?ko i duhovno postojanje, tijelo i duh, srce i energiju.

Fizi?ki aspekt života je onakav kakav jest, i možemo ga usavršiti preko adekvatnog znanja i uma. Znanje je ipak najvažnije, jer se preko znanja direktno utje?e na formiranje uma. Misli se na duhovno znanje, kojim se um priprema za lakše prevo?enje u dublje duhovne dimenzije stvarnosti. Znanju još nedostaje iskustvo proživljeno u dubini bi?a.

Ako možemo samo jedan sat života urediti da nam bude savršen, zašto ne bi uredili i ?itav život? To zna?i, bavimo se nebitnim stvarima, i ?esto puta previdimo što nam je životno najvažnije.

Naš život se odvija unutar tijela, kao cjelina bi?a, gdje je veoma bitno imati dobar rad unutarnjih organa i njihovih funkcija, kao odnos srca i duše.

U odnosu na naše bi?e, vanjski svijet je nebitan. A ve?ina ljudi upravo najviše gubi sebe zbog utjecaja iz vanjskog svijeta, i površinskih osje?anja.

Mir u srcu je istina, život i svrha, a ono što je izvan tijela, možemo re?i kao da ne postoji. Kada govorimo o dubini srca, onda pod tim podrazumijevamo alkemiju tijela, metaboliti?ke procese, životnu silu, toplinu, imunitet, volju, radost, zdravlje, životnost.

Ve?ina ljudi najviše razmišlja na temelju osje?anja i emocija.

Intelektualci razmišljaju afirmativno, vezano za struku i društvenu podobnost.

Sve je više onih koji razmišljaju duhovno, suštinski, vezano za istinu, svijest i duh.

Svako znanje nam proširuje vidike, ali nas jedino duhovno znanje može povezati sa suštinom.

Nikada ne mogu biti jednaka znanja o ratovanju i znanja o zdravoj prehrani.

Za razliku od društvenog znanja (politi?kog, ideološkog, moralnog, religioznog), koje je napor jer nema po?etak ni kraj, duhovno znanje odiše jednostavnoš?u, i sa lako?om se usvaja. Na temelju duhovnog znanja, naš um postaje miran.

Um ?e nas uvijek voditi putem koji je njemu poznat preko znanja ili osjetila.

Mogu?nosti promišljanja su beskrajne, ali što ?emo promišljati, ovisi što dominira percepcijom uma. Ako se oslonimo na osje?anja, onda ?emo zasigurno emotivno reagirati, a cilj života nije ispoljavanje emocija, nego pristojno, mirno ponašanje, uz pažnju i ljubaznost.

Sa obi?nim znanjem (bilo koja razina stru?nosti), um ima bezbroj mogu?nosti, i teško je odabrati pravi put.

Duhovno znanje je u svemu usmjereno na suštinu, istinu i sam život (metafora u srcu). Na taj na?in zabavljamo vlastiti um, koji je neumoran kada je u pitanju akcija (i mir je vid aktivnosti).

Obi?no znanje nudi ?ovjeku snalaženje u društvenoj stvarnosti, izvan potreba i mogu?nosti bi?a. I tako se pojedinac troši u svakom pogledu, pred svojim o?ima, u svome neznanju. Diplome visoko umnih ljudi jesu društveni respect, ali nisu uskla?ene sa potrebama života.

Samo oni koji duhovno razmišljaju (kontempliraju), znaju kako se um ponaša. U svakom slu?aju, kada um dostigne svoj vrhunac, onda sigurno prelazi u svoju suprotnost (princip ogledala, kada objekt - tijelo ostavlja sliku, i ako je ona jasna, ?ista i sa jakom aurom, može povesti um u duhovne dubine, više dimenzije stvarnosti - subjektivnu svijest).

Svima nam je poznato da se u teškim životnim prilikama najradije želimo povezati sa duhom. To zna?i da u sebi nosimo duh koji nam se jedino pokazuje kada smo njega svjesni.

Jednostavnost života upravo dolazi od znanja i duha. Kada smo svjesni duha u srcu, onda imamo sve milosti koje izviru iz tog odnosa. Uz duh smo oslobo?eni bilo kakvog eksperimentiranja na razini osjetila.

Me?utim, moramo sebe izgraditi duhovnim znanjem, da bi uop?e mogli prepoznati duh u sebi i drugima.

Samo na taj na?in ?emo spoznati sebe, vlastitu prirodu, i znati se postaviti prema osje?anjima, egu, pravilno misliti, imati miran i usmjeren um, emotivno biti uravnoteženi, i pravilno se odnositi prema fizi?kom, mentalnom i duhovnom aspektu života u sebi.

Danas je duhovno znanje najpotrebnije, kao odgovor kaosu sa kojim se ?ovje?anstvo jedino može nositi, na na?in prepoznavanja pravih vrijednosti.

Tradicionalno i kulturno samo produbljujemo društvenu zbrku. Kao što smo mnogo puta sami sebi rekli, jedino nam Bog može pomo?i.

Vrijeme je da bitno i cool prepoznamo u duhu.

Srce je metafora cjeline bi?a.

Normalan ?ovjek bi morao imati potrebno znanje i nikada ne dovoditi vlastito srce u nesklad sa duhom, svojim potrebama i mogu?nostima. Tu po?inju i završavaju svi problemi ?ovjeka.


DUHOVNO ZNANJE

Kada bi svi znali ono što neki znaju, jednostavno bi uživali.

Znanje nam daje sigurnost, snagu, mo?, i osje?aj da nikada nismo sami.

Djeca i ljudi sa nedovoljnim znanjem, misle svašta, ponajviše na temelju osje?anja, i nisu sigurni u sebe.

Znanje nam služi da bi znali što ?emo misliti, i na koji na?in ?emo uposliti i voditi vlastiti um. Sa obi?nim znanjem ?ovjek je previše emotivan, nemiran, razdražljiv, ?esto bijesan.

Stru?no znanje daje ?ovjeku potrebnu snagu za obavljanje stru?nih poslova, ?ime se on osje?a sigurnije. No i pored sigurnosti od stru?nog znanja, i dalje ostaje otvoren problem, jer nikada ne možemo do?i do kraja u znanju iz neke oblasti. Ne mogu vam pomo?i ni sve knjige najve?e knjižnice, ako ne znate za kojom suštinom tragate.

Svako znanje za posljedicu ima usmjeravanje uma, koji se nikada ne?e smiriti, ako znanje nije bilo cjelovito. Upravo um može biti miran ako ga argumentacijom znanja dovedete u položaj pobje?enog.

Jedino sa duhovnim znanjem možemo osje?ati mir, zadovoljstvo i radost života.

Duhovno znanje je kada si miran i kada ti je sve jasno.

U duhovnom rastu znanje nam služi za kvalitetnije i dublje promišljanje, o istini i duhovnoj suštini svijeta. Od duhovnog znanja nikada ne možemo osjetiti napor, jer sve što idemo dublje prema sebi, svojoj suštini i duhu, ?arolija postaje jasnija, zanimljivija, i znanje više nije potrebno. Na odre?enoj duhovnoj razini, po?inje istinsko proživljavanje svega u srcu, kao odgovor na sva površinska osje?anja, emocije i niže razine prosu?ivanja. Od tog trenutka znanje kao oru?e, više nije potrebno, jer smo priklju?eni na univerzalno (apsolutno) kozmi?ko znanje, preko duha. Na tim (višim dimenzijama stvarnosti), um prelazi u svoju suprotnost, a mi to osje?amo u vidu svjesnosti.

Duh je najve?a riznica znanja na svijetu. Znanje nas usmjerava na put prema istini i suštini duha i života. No, i dalje ?emo ostati nepismeni i u mraku, ako ne znamo služiti duhu. Poznato je da mudraci Dalekog Istoka rijetko pišu, a još manje ?itaju, iz prostog razloga jer su dosegli duhovnu zrelost, priklju?eni su na Izvor, i iz njega izvla?e sva znanja svijeta. Svjetlost od istine o duhu je naj?istija, najjasnija i sveznaju?a. Svako naše nepoznavanje istine, automatski nas udaljava od svjetlosti.

U lancu kreacije svijeta, muškarac i žena imaju svoje mjesto.

Ono što znamo........žena ra?a fizi?ko tijelo, a muškrac iz tog tijela osloba?a duh. Tako je zamišljeno kreacijom svijeta.

Što ostaje iza smrti ?ovjeka?

Za primjer uzimamo prosvjetljno bi?e koje se više ne?e inkarnirati. Nakon smrti takvog bi?a duh je oslobo?en, a na fizi?koj razini, tako?er ostaje trag, kroz RELIKVIJE (?ista zgusnuta energija od cjelog bi?a, u vidu sitnog zrna blještavog dijamanta, iz testisa).

U pojavnom, relativnom i materijalnom svijetu ?ovjek ne može živjeti bez svjetlosti, zato nam je ona u svemu jako potrebna.

Poslije potvrde života od svjetlosti istine, osloba?a se duh, kao simbolizam prevo?enja tijela u vje?nost. Naravno, živost tijela prati svjetlost, a duh („živi“), kao Apsolut, koji za ?ovjeka još uvijek zna?i najve?u tajnu svijeta, tamu, mrak, nešto prazno, hladno i vje?no.

Važnost duhovnog za ?ovjeka je što ranije osvjetliti istinu o duhu, ?ime sam život dobija svu milost vrhovne mo?i svijeta. Kada pre?emo iz svjetlosti (dana i života), u tamu (no?i i onostranog), onda to više nema nikakvog zna?enja za ovozemaljski život.

Duhovno znanje mora ?ovjeku pojasniti sve ono što nas ostavlja u nedoumici, i tek tada možemo biti mirni.

Drugo pitanje znanja jest sam svijet u kome živimo. Proizilazi, svijet je beskrajan, ali kona?an, sfernog oblika, u kome je svaka to?ka prostora ispunjena ne?im što predstavlja neku stvarnost. Sve je to u vezi sa gustinom vibracije energije, njenih valova, i svjetlosti kao konstante zna?ajne za život na Zemlji.

Sve ono što se dešava u hologramu duhovne cjeline i suštine svijeta i našoj svijesti, može biti prebrzo ili presporo, što u kona?nici ima doživljaj odstupanja od same vibracije, koju osje?amo u vidu istine i svjetlosti od nje.

Prostor-vrijeme-materija (nematerija) su neodvojiva cjelina, ili 4D, koju najbolje možemo shvatiti kroz sadašnji trenutak, kada kažemo vrijeme ne postoji, jer je tako lakše spoznati 3D.

Ovo je veoma važno što percipiranje svijesti ne ide filmski, nego fragmentalno, preko dvodimenzionalnih slika u prostoru. Tko malo dublje promišlja o višim duhovnim stvarnostima, lako ?e shvatiti pri?u.

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 5. dio



SUPROTNOSTI

Prostorvrijeme hologram i cjelina svijeta, u stalnoj je mijeni svega.

Vibracije i valovi energije stvaraju suprotnosti naboja, a taj potencijal pokre?e svekoliku ?aroliju svijeta, u savršenom ritmu. Sve se ra?a i umire, privla?i i odbija, sve se mijenja kao dan i no?. To možemo pojasniti kao pozitivne i negativne reakcije, svjetlosti i tame.

Preslika svijeta je u našim bi?ima, cjelini tijela i duha, gdje je tijelo fizi?ki aspekt, a duša duhovni. U trenutku mira izme?u dominacije oba aspekta u bi?u, javlja se svjetlucava istina u vidu svjesnosti.

Naši životi i sve što vidimo u prirodi, nastalo je iz Izvora, bilo kristalno jasno kao svjetlost, i zaglavilo se u ambijentu smanjene gustine energije, gdje smo se oblikovali u fizi?ko tijelo. Onoliko koliko ?e tijelo biti ?isto i propustiti val energije, ovisit ?e relativni život i njegov nastavak u ambijentu više ?isto?e i gustine energije. Taj lanac se nikada ne prekida, samo se mijenjaju stanja i gustine vibracije. Na taj na?in moramo shvatiti da je život prolaznost i vje?nost u prostorvremenu. Život je samo eho ne?ega što se davno dogodilo.

Životi i objekti u prirodi privla?it ?e vas ili odbijati, neovisno od vaših misli i stava koji imate prema nekome ili ne?emu.

To je dokaz da se sve odvija na suptilnijim razinama stvarnosti, i da je fizi?ki plan nesavršen u smislu gustine energije.

Osje?anja ?e biti dobra ako ne izazivaju naporne misli i emotivno reagiranje.

Misli su dobre kada izviru iz znanja, vode dubljem promišljanju i spontano prelaze u meditaciju - uvid.

Svaki strah, nemir, tjeskoba u tijelu, govori da ste dalje od istine, od sebe, od valova kreacije, od života.

Hrana koju jedete je dobra ako ne izaziva sitost, pospanost ili gubitak snage.

Posao je dobar ako ga sa lako?om obavljate, i ako ne gledate na sat kada ?e završiti. Mijenjajte svaki posao koji ne obavljate sa voljom.

Partner u braku je dobar ako uz njegovu prisutnost postajete ja?i. Ako vas partner plaši ili smara, nije dobar izbor.

Djeca nekada mogu dovesti ?ovjeka u razmišljanje kako su naporna za odgoj i skrb. To je znak da nisu ro?ena iz ljubavi.

Spavanje je dobro ako se možete odmoriti za desetak minuta. Mnogi se bude umorni i poslije dugog spavanja. Vidljiv je to znak nemirnog života.

Kada sjedite, ne govorite sa nekim i ne mislite ništa, prirodno je zaspati za 2-3 minute.

Glad se uvijek javi kada imate viška snage, a ne znate što ?ete uraditi sa njom.

Ono o ?emu razmišljate, to vam nedostaje, ili je neki problem u pitanju. Sve ono što je vibracijski mirno, ne?e se pojaviti u mislima.

Bolest ne po?inje na mjestu gdje osje?ate bol. Izvor bolesti je mnogo dublji i ti?e se ranijih pogrešaka.

Istinu tražite? Na?i ?ete je uvijek suprotno od onoga što mislite ili opažate. Istina je uvijek svjetlost, a materijalna priroda je manje svjetla, u smislu relativne istine.

I tako se sve kre?e u eteru prostorvremena, mijenjaju?i gustinu vibracije energije, a samim tim i oblik. Sve je vje?no, i mi smo vje?ni, jer je energija neuništiva.


MEDITACIJA

Postoje mnoge tehnike meditacije. Vjerojatno zbog fizi?ke vezanosti sa tijelom i osjetilima, svatko pokušava imati nekakvu svoju tehniku, a svrha svega je istina i spoznaja duha, kao JEDNO. Još više su otežavaju?e okolnosti suvremenog života, jer su tehnologije nevjerojatno uznapredovale i ?ini nam se, duhovno i svijest nisu potrebni, jer ?emo to lakše posti?i ?ipovima, laserima i satelitskim sistemima. Savršenstvo ovog svijeta izvire iz božje milosti, tako da su nove tehnologije samo zablude više na sve druge zablude sa kojima živimo.

Meditacijom želimo posti?i ulazak u više duhovne razine stvarnosti, gdje se fizi?ki aspekt isklju?uje, gdje nema osobnosti, govora, niti tijela. Poistovje?ujemo se sa Izvorom kreacije svijeta i univerzalnim (apsolutnim) zakonom. U suštini, uvijek smo povezani sa Izvorom, jer smo integrativni dio toga, ali na duhovnim razinama sve postaje jasnije, svjesnije, istinito. U fizi?kom svijetu sve je nejasno, promjenljivo, maglovito, definirano ?etvrtom dimenzijom linearnog vremena, koje uveliko smanjuje gustinu vibracije energije.

U meditaciju možemo u?i ako se najprije usredoto?imo na Izvor i dah. Izvor smo upravo mi, a dah je unos zraka, ?I energije i veza sa cjelinom etera svijeta. Pra?enjem disanja, dizanja i spuštanja stomaka, vlastiti um, sa fizi?kih razina prelazi u prijatnu svjesnost. Disanje je elementarna svijest.

Pored mira, radosti, zdravlja i svih ostalih duhovnih i božanskih milosti, meditacija nas uvodi u svjesnost.

Objektivnu svjesnost možemo posti?i na umu, ali tom doživljaju nedostaje ono pravo - istina.

Meditacija nije tehnika i nije nikakav cilj, zato po?etnici - duhovni traga?i, moraju biti strpljivi ako još uvijek nisu u stanju meditirati. Duhovno se u ?ovjeku probudi ili ne, na to ne možemo utjecati fizi?ki, znanjem i sa pozicije uma. Ono što po?etnik može uraditi jest, proširiti duhovno znanje i usavršavati kontemplaciju (duboko promišljanje sa pra?enjem dizanja i spuštanja stomaka).

Meditacija ?e se dogoditi samo onda kada misli postanu jasne, kada definicija aktivnosti uma nema drugih mogu?nosti, ve? mora pre?i u svoju suprotnost, predaju, mir i svjesnost. To su stanja kada vlastito tijelo doživljavate kako se mijenja, najprije smiruje, osloba?a misli od osjetila, um se potpuno predaje, a upravljanje bi?em preuzima svjesnost.

Utisak je, tijelo postaje nekakva želatinasta masa, sve rije?a i prelazi u kovitlavu magmu guste energije, u vidu oblaka raznih boja.

U daljem duhovnom putovanju i ovo nestaje, sve postaje kristalno jasno, uz razne neo?ekivane senzacije, koje ?e ostati vlastito duhovno iskustvo, sa velikom mogu?noš?u pojave svjetlucanja vlastitog tijela u vidu svjetlosnog vala.

Naravno, rije?ima u ovoj pri?i ne mogu do?arati iskustvo meditacije, ali su to nekakvi mogu?i duhovni okviri.

Meditacija nije za jedan dan, nego se ti?e ukupne duhovnosti svakog pojedinca.

Kroz meditativnu praksu, osje?anja i misli moramo izoštriti do potpune jasno?e, kada iluzija sama nestaje. Nestanak iluzije je fokus, jasno?a, jednostavnost života i svijest. Svaki novi ulazak u višu duhovnu stvarnost, biti ?e prava radost, privla?it ?e nas, i rodit ?e se istinska ljubav u našem srcu.

Suština svijeta je višedimenzionalna, i onakva kako je možemo u svijesti shvatiti.

U univerzumu (tako mu ime govori), sve je stvoreno u jednom trenutku. Ništa se tu više ne može dodati, niti oduzeti. Vje?nost je upravo jedino mogu?a u trenutku. Da nije tako, svijet bi davno ostario, ili se raspao zbog zuba vremena, a to se nikada ne?e dogoditi. Nitko i ništa na svijetu ne živi vremenski, jedino ?ovjek to radi u svome umu, jer ne prihva?a duh kao istinu i jedinu realnost svijeta.

Znanstvenici pokušavaju preko raznih egzaktnih formi i hercijanskim modelom pojasniti nešto što je iznad svega, kao Apsolut, gdje ne prihva?aju apsolutnu istinu i duh kao jedinu stvarnost, po kojima se kreacija svijeta odvija isklju?ivo hologramski - u trenutku. Naravno, to su suptilne razine, gdje možete sti?i ako se potrudite.

Duhovna suština svijeta je savršena kreacija sa kozmi?kim redom, i sve je sa njom uskla?eno, jer prati Apsolut, svjetlost istine i valove energije, jedino se ?ovjek ne drži tog reda i duhovnosti, ve? zagovara nekakvu svoju logiku. A koliko ljudi toliko logika, i eto nam potpune zbrke koju naša civilizacija proživljava.

Nesvjesno, preko uma, aktualiziramo jednu po jednu mogu?nost, opažamo objektivnu stvarnost, samo zato jer smo pokrenuli (u iluziji) linarno vrijeme, koje ne postoji.

Najve?a zabluda je što se ?ovjek trudi privu?i nešto što ve? u njemu postoji. I cjeli život je prepun neostvarenih želja (koje su postavljene u linearnom vremenu budu?nosti), a u suštini sve to postoji u ?ovjeku, samo na višoj razini stvarnosti, ?ega on nije dovoljno svjestan.

U meditativnoj praksi ovo je lako shvatiti.

Kona?no moramo shvatiti da ?ovjek ne postoji zbog sebe, nego se našao na putu valova energije, gdje su odgovaraju?e mogu?nosti dovele do takvog fizi?kog ostvarenja. Sve ono što suvremeni ?ovjek radi i pokušava sa prirodom, nije u skladu sa kozi?kim redom.

Kroz samospoznaju moramo prona?i istinu o svijetu u kome živimo, našem životu i budu?nosti. Materijalna slu?ivanja samo devastiraju životnu sredinu ?ovjeka, što ?e se pokazati kao neizbježan ?imbenik same evolucije. Potrebe za ?istom energijom ?e biti presudne za osvješ?ivanje ?ovjeka.

Sve dok u prirodi postoje resursi sa kojima ?ovjek manipulira, i zadovoljava svoja osjetila, ne?e biti mogu?e probuditi svijest ljudi, jer se ona jedino budi u ambijentu elementarnog života, srca i prirodnog toka stvari, a ne u površnim, relativnim zadovoljstvima.

?ovjek vjeruje da ?e duhovni put zamijeniti tehnološkim putem za prijenos vibracije i valova energije. Ono što može mislima i sviješ?u, mo?i ?e preko ure?aja, satelita i ?ipova. Dokaz je to koliko ?ovjek ne prihva?a Boga kao savršenstvo svijeta, i želi biti iznad njega.


POTPUNA ODGOVORNOST

Duh kao apsolutno stanje, utjelovljen je u nama. Na fizi?koj razini povezanost sa Duhom jedino je mogu? preko istine i svijesti, gdje se javlja ljubav. Me?utim, zbog vibracije i valova energije, potrebno je reagirati u trenutku, a to ostvarujemo preko jednostavnog, prakti?nog i prirodnog modela potpune odgovornosti (100 %). Tako smo na putu prema svjetlosti istine, ljubavi, svijesti, slobodi i Duhu. Sva milost je sadržana u ?inu svijesti o potpunoj odgovornosti za sve što se oko nas dešava, sve što je netko rekao ili uradio. To zna?i nitko ne smije ostati gluh za sva nedjela koja se u svijetu ?ine od strane ?ovjeka. U tome se o?ituje potreba svakog pojedinca da se kroz život mora boriti za ljudsko dostojanstvo, istinu i slobodu.

Iz najdubljih osje?anja od svih dešavanja u našem okruženju, ovisi naša potpuna odgovornost, koja trenuta?no osvjetljava istinu i pokre?e ljubav prema Duhu. Ta veza nam daje sve iscjeliteljske mo?i, i sve milosti svijeta, kojima pomažemo svim griješnim bi?ima.

Iz takvog odnosa i prihva?anja potpune odgovornosti na sebe, i sami sebe dovodimo u stanje mira i milosti, i nikada nas ništa ne?e mo?i uplašiti, jer je naša snaga podržana Duhom.

Isus je bio razapet na križu u najtežoj ljudskoj patnji, ali je pokazao snagu istine i ljubavi prema Duhu, i bio potpuno svjestan svoje odgovornosti zbog svih griješnika. Nagrada je bila prosvjetljenje i prevo?enje u ?isti Duh, a svim griješnicima služi za primjer i pravi put ka Duhu.

Jedino su mala djeca pošte?ena potpune odgovornosti, zbog svoje nezrelosti, ali to ?ine njihovi roditelji, koji ih nesebi?no štite u svemu i zato takvi odnosi ra?aju bezuvjetnu ljubav.

Obi?nom ?ovjeku je veoma poznato što zna?i ISTINA i LJUBAV, pitamo se zašto?

Iz potpune odgovornosti svakog pojedinca proizilazi osje?aj istine i ljubavi. Odgovornom pojedincu nije strano istina i ljubav. Korijeni svakog prava proizilaze iz odgovornisti.

Odnosi me?u ljudima nisu ure?eni po principu prihva?anja potpune odgovornosti, ima mnogo vrdanja, zato nema istine i ljubavi. U suštini svatko bi htio imati osje?anje ljubavi, ali nitko nije spreman biti 100 % odgovoran.

Odnosi me?u ljudima su ure?eni društvenim standardima gdje se traži moralna i materijalna odgovornost. Iz takvih odnosa nije mogu?e probuditi duhovnu zrelost i svijest, zbog ?ega nema istine i ljubavi. Ljudi odgovaraju pred materijalnim stvarima, a nemaju nikakvu odgovornost za povredu svoje i tu?e duše, i tu je glavni problem.

Sloboda je najbolji na?in prihva?anja 100 % odgovornosti za život.

U odnosu Duha i ?ovjeka sve je jasno, Duh je svemo? svijeta, a ?ovjek pripada ljudskoj vrsti koji može oponašati Duh putem svijesti, u granicama koje život dozvoljava.

Ja upravljam svojim životom i vezama sa ljudima prema sljede?im uvidima:

1. Fizi?ki Univerzum je jedna aktualizacija (realizacija) mojih misli.

2. Ukoliko su moje misli kancerogene, one stvaraju kancerogenu fizi?ku realnost.

3. Ukoliko su moje misli idealne, one stvaraju fizi?ku realnost ispunjenu LJUBAVLJU.

4. Ja sam 100% odgovoran za kreiranje mog fizi?kog univerzuma onakvog kakav je.

5. Ja sam 100% odgovoran za ispravljanje kancerogenih misli koje stvaraju bolesnu realnost.

6. Ne postoji takva stvar koja se zove vani. Sve postoji kao misli u mome duhu.

Prema tome snaga ?ovjeka izvire iz ?iste svijesti prema Duhu, o potpunoj odgovornosti, i onda kada fizi?ka odgovornost ne postoji. Tu se radi o najdubljim osje?anjima za sva loša djela koja su po?inili ljudi, osobito u našoj blizini i okruženju, kao i sve ono u našoj svijesti. Samo prihva?anje potpune odgovornosti za ljudski grijeh, otvara vrata ka Duhu, i sva naša poniznost ne?e umanjiti njegovu milost.

Smiješni su moralni ?istunci koji se skrivaju iza materijalne odgovornosti i moralne religioznosti. U našim srcima ?e biti radosti i ljubavi jedino onda, kada smo kao ljudi, potpuno spremni prihvatiti potpunu odgovornost za sva ponašanja. Zbog toga se ne trebamo ?uditi zašto je tako malo prosvjetljenih bi?a u cjelom svijetu, jer nitko nije spreman dati sebe kao zalog potpune ljudske odgovornosti. I što nam ostaje? Nema poštenja, nema istine, nema ljubavi, nema svijesti, nema slobode, nema ni iscjelitelja.

Da nije sve smiješno, zaista bi bilo žalosno.


PRAVILA IGRE

Život je po?eo sa dahom, i upravo je to po?etak naše svijesti. Budimo uvijek prisutni u sebi i svjesni svog daha i života. Moramo upravljati svojim životom, imati pravo znanje i ne nasjedati iluzijama.

Iskoristimo dah što je mogu?e više, u pogledu Duha i svjetlosti.

Hranu koju ?emo dodatno uzeti, sadržat ?e mnogo manju gustinu vibracije energije od one koja dolazi od zraka i svjetlosti.

Naš život mora biti nastavak prvog dana života i ništa više. Tada smo bili spojeni sa Duhom, i preko lanca života i dalje moramo ostati u toj vezi.

Skretanje sa tog puta ?e biti pogrešno, možda na kratko zanimljivo, ali ?e nas zasigurno udaljiti od cilja.

Elementarno je sve ono što je bilo važno za po?etak života (Duh, svjetlost, mir, ljubav, istina, sloboda). To elementarno za život, moramo imati uvijek. Sve ono što ?e nam oduzeti elementarno, svakako nije korisno i toga moramo biti svjesni.

Šarenih izazova iz vanjskog svijeta je mnogo. Moramo se uvijek pitati da li u njima postoji elementarno za nastavak života. Ako ?e uvid re?i da toga nema, onda moramo biti svjesni da nije za nas.

Život u svemu mora biti jednostavan. Tako ?emo imati mir, osje?ati najfinije potrebe drugih, i biti radosni. Uvijek se moramo zapitati zašto ne dišemo pravilno, duboko, punim dahom, i zašto ne pratimo igru stomaka kroz dizanje i spuštanje.

Misli kao nešto najfinije u nama, uvijek moraju biti mirne i jasne. Ako to nije slu?aj, moramo nešto poduzeti na smirivanju sebe.

Život je stvar sadašnjeg trenutka, i ne trpi odgodu. Ono što je bilo ju?er i što ?e biti sutra, za naš život uop?e nije bitno, ali je karmi?ki zna?ajno, zato moramo sebe ?istiti od svih viškova i sme?a.

Na razini misli najve?i problem predstavljaju naša sje?anja. A njih je više od samog života. Sje?anja su nešto što nas optere?uje maksimalno, jer ih kroz misli moramo ponovo proživljavati. Na taj na?in ne dajemo životu izraz sada, nego ga uvijek prljamo talogom prošlosti. Takvo ponašanje se zove EGO.

Za razliku od sje?anja, naš izbor može biti potpuno suprotan od toga, u vidu inspiracije, koja nas u svakom trenutku ?ini poletnim i jasnim, a u duhu je Božanstva.

Primjetili ste sami, kad god imate neku namjeru, ona ne ide glatko, jer nije jasna. Sa inspiracijom je sve druga?ije.

Moramo poduzeti sve, biti ?isti i prazni, kao prvog dana poslije ro?enja, jedino tako možemo biti sigurni da smo na pravom putu. Ako skrenemo sa životnog puta, zbog sje?anja, ili ne?eg drugog, postavlja se pitanje možemo li se ponovo vratiti na pravi put. Tako mnogi ljudi zastrane, zbog prvog dima cigarete, prve kapi alkohola, seksualnog izazova i tako redom. U prirodi ?ovjeka je da postaje ono što radi i sa kim se druži.

Odgovoran ?ovjek, svjestan svojih potreba i mogu?nosti, uvijek ima mir, lako pamti sve što je proživio, brzo zaspi, lako se budi, dobro ?uje, vidi, može uvijek jesti, ali u tome ima mjeru, voli sebe i druge, nije sebi?an, voli drugima pomo?i, u svemu je ?ovje?an, pažljiv i ljubazan. Osje?a se slobodno, istinito, jasno, zdravo i ispunjeno. Koristi sva osjetila, ali najve?u pažnju poklanja slobodnim o?ima, svjetlosti i bu?enju tre?eg oka.

Ponašanje ljudi ti?e se naše odgovornosti prema njima, i na koji na?in prihva?amo njihovu odgovornost. Ako nekoga smatrate odgovornim, on ?e takav biti prema vama. Na drugoj strani, ako mislite da je netko budalast, on ?e se tako ponašati. Ono što naša osjetila opažaju, nebitno je u odnosu na svjetlost u prostoru, i svu mo? Duha. Zbog toga svijet u kome živimo isklju?ivo ovisi o nama, našoj odgovornosti i mislima.

Kada su u pitanju vaši problemi, proizilazi, problem se jedino javi kada ste i vi u?esnik u njemu. Promislite malo dublje, i biti ?e vam jasno da ste na neki na?in bili na mjestu ra?anja problema.

Zašto je duhovno pro?iš?enje toliko zna?ajno za ?ovjeka? Zato što u svakom ?ovjeku postoji Duh, jer bez Duha život nije mogu?. I najprljaviji ?ovjek kada stane pred ogledalom, ostavit ?e lik (Duh) u njemu. Naravno, ta slika možda ne?e biti lijepa zbog njegove karme, ali ?e biti jasna. Duh kao cjelina mora biti primjetan u svakom ?ovjeku, i zato moramo težiti svemu onome što ?e nas spojiti, a to nije ništa drugo nego istina, ljubav, sloboda i svijest.

U prirodi svakog ?ovjeka je biti prosperitetan, što ima veze sa bogatstvom. Obzirom da je duhovno bogatstvo iznad materijalnog, nemamo potrebu polemizirati, nego se uhvatiti rada na sebi, ?iš?enja i uzdizanja.

Svaka milost od Božanstva može izvirati iz vas, ako ste zaista spojeni sa Izvorom. Na taj na?in vama ne?e biti potrebno ništa (jer je ve? sadržano u svijesti), ali ?ete mo?i beskrajno pomagati onima koji se nisu uspjeli probuditi u ovom životu. Biti svjestan Duha, vi ste ve? prebogat ?ovjek, za vas milostinja ne postoji.

Pro?iš?eni i odgovorni ljudi vide taj dan osvješ?ivanja svih ljudi u svakom trenutku, i zato imaju jaku volju istrajati na tom putu. Nikada ne mogu klonuti duhom, ili se predati, time što ne?e biti odgovorni.


DUH JE DUH

Svaki ?ovjek, time što je ro?en, jest Duh.

Me?utim, mnogi ne shva?aju suštinu toga, jer nisu dovoljno svjesni istine o Duhu.

Obzirom da je Duh Apsolut, ta ?arolija svijeta je beskrajna u svemu. Sve vam je dozvoljeno, možete imati beskrajnu slobodu, raditi što ho?ete, pa i ono nedozvoljeno, ali ako niste svjesni i odgovorni, cijena u?eš?a u igri ?arolije biti ?e velika, koju ?ete doživjeti u vidu vlastitog kažnjavanja sami sebe. Uvijek morate imati na umu da je Duh beskrajno savršenstvo, kao takav nedodirljiv, a živi kroz vas i u vama preko osvjetljene istine i probu?ene svijesti. Duh ne može biti selektivan, jer je u svakoj to?kici beskrajnog holograma svijeta, koga nazivamo JEDNO.

Ne shva?aju?i suštinu Duha, mi ne shva?amo sami sebe. Nismo jasni sebi u ponašanju, jer nemamo uvid u pravo stanje stvari i nismo potpuno odgovorni za život. Prljava životna igra je mu?enje u svakom pogledu. To mu?enje nije ništa drugo, ve? nedovoljan dah i plitko disanje. Nema volje i snage bez dubokog disanja. Naravno, razlog svakako postoji, a možemo ga prona?i u svemu što predstavlja talog i sme?e tijela i bi?a. To može biti fizi?ko sme?e od svih viškova u tijelu, ili karmi?ko sme?e. U svakom slu?aju progledati jedino možemo kada se oslobodimo vlastitog sme?a.

Pro?iš?enje je nužno za svakog pojedinca do razine ljudske svijesti, potpune odgovornosti i dostojanstva, ili najviše duhovno pro?iš?enje u vidu prosvjetljenja.

Život svih nas mora biti svijest i borba za prosperitetom. U toj borbi ne smijemo biti pohlepni, posjedovati nešto, jer ?emo se opet zatrpati sme?em. Ako je pro?iš?enje suština života, onda u?inimo sve i biti ?isti pred Duhom.

Jednostavnost života je sadržana u najfinijem našem izražaju, u mislima. Ako su nam misli ?iste i jasne, mi smo pro?iš?ena, odgovorna, svjesna i duhovna osoba. I sve što se od nas traži u životu jest imati potpun mir, ?iste i jasne misli.

?ovjek se zatrpava sme?em kada se svakodnevno ne ?isti, i ne održava fizi?ku i mentalnu higijenu. U tu svrhu najbolje pomaže sadašnji trenutak, oslobo?en sje?anja i ega, uz preuzimanje potpune odgovornosti. Samo na taj na?in možemo biti istiniti i zra?iti u o?ima drugih.

Me?utim, naše misli nisu naivna stvar, ve? izviru iz najfinijih i najdubljih osje?anja. One su kao strune na gitari. Ako ih ne dirate, sve je mirno. Malim dodirom bilo koje žice, mir se gubi, jer vibracija zvuka mijenja sadržaj prostora oko vas. Netko tko je pametan i odgovoran ne?e dodirivati žice ako ne zna svirati, a netko tko je djetinjast, poigravat ?e se njime bez obzira što ?e drugima narušiti mir. Na primjeru žica gitare lako je shvatiti na?in razmišljanja. Samo glazbenik može svirati a da to bude prijatno. Obzirom da svi ljudi misle sve i svašta, vo?eni svojim osje?anjima, prostor oko nas je kaos od svih lupanja po žicama gitara (nesvjesnog promišljanja ljudi).

Suština je zaista jednostavna, ali ?e mnogi i dalje nastaviti slu?ivati se svojim osje?anjima, emocijama i mislima, umjesto da se u svemu smire i po prvi put osjete što zna?i resetirati svoje bi?e i biti u trenutku na po?etak života - nuli. Kada imate problem, ludo je na taj problem kalemiti drugi, nego se uvijek vratiti na po?etak, smiriti se, prou?iti problem i ponovo pokušati savladati prepreku života. Moramo uvijek biti prizemni, jer se svi plašimo letenja. Naša su tijela fizi?ki teška da bi letjeli kao ptice. To mogu samo oni pro?iš?eni, koji nemaju strah iza?i iz tijela i slobodno letjeti mislima. Ego i umni tipovi su prikovani za svoja tijela, i prije bi umrli nego pristali osloboditi se svjesno tijela. ?vrsto vezivaanje za osje?anja i tijelo vodi ?ovjeka u veliki strah (ovisno od ja?ine), sa tendencijom panike i nesvjestice. Na suprotnoj strani, svjesni ljudi se ni?ega ne plaše, nemaju što izgubiti, jer suštinu života prepoznaju u Duhu. Za takve ljude život je zaista jednostavan i prava radost. Naravno, svi ljudi svijeta mogu biti takvi, samo da se prizovu svijesti i Duhu.

Mogu?nost osvješ?ivanja je individualna stvar. U ovisnosti prema ?emu je vaš um usmjeren, biti ?e potrebno puno rada na sebi, uz duhovno znanje, da bi mogli preusmjeriti misli i um. Najviše ?ete sebi pomo?i ako prihvatite potpunu odgovornost za sva negativna ponašanja ljudi (odgovonost kroz misli), ako napustite koncept ponovnih oživljavanja sje?anja, i ako se usmjerite ka ispiraciji o Duhu. Koliko ?ete dnevno biti u mislima sa Duhom, toliko ?ete privu?i mir. Naravno, u duhovnoj stvari morate imati znanje sa kojim ?ete imati jasnu spoznaju svakog duhovnog pojma. Upravo se zbog neznanja religiozni moralisti ne mogu duhovno uzdignuti, jer ne shva?aju suštinu Duha, jer im je nametnut u vidu društvene ideologije.

Drugim rije?ima, znanje je vrijeme (4D), koje je potrebno za vra?anje u sadašnji trenutak (bez vremena). Probu?enim (svjesnim) ljudima, znanje nije potrebno, jer je ono sadržano u samoj svijesti, zbog povezanosti sa apsolutnim znanjem, Duhom.

Razumijevanje da smo 100 % odgovorni za sve što postoji, ravno je duhovnom probu?enju ili prosvjetljenju.

Kada pas ima gliste, to ga svrbi jer je ne?ist, i vrti se u krug. Jednako se ponaša i pojedinac koji se vrti u krug svojih sje?anja, umjesto da ide putem inspiracije prema svjetlosti Duha. Ovaj primjer je toliko banalan, koliko su banalna i ponašanja pojedinaca, a meni je cilj pokrenuti ljude na ispravna promišljanja.

Kod iscjeljivanja vrijedi jednostavan princip; sve što vam se na?e na putu, sadržano je u svijesti, i obuhva?eno je duhovnom procedurom. Poznato je da je Duh u ?ovjeku samo u svijesti.

Svi oni koji shva?aju suštinu duhovnosti, dobro znaju da se radom na sebi, pro?iš?enjem sebe, i dovo?enjem u više stanje svijesti, najbolje djeluje na cjelinu kreacije svijeta. To je dokaz koliko svaki pojedinac, kao komadi? svijeta, i kap vode u oceanu, može biti zna?ajan kada je u pitanju svijest. Budhha i Isus su prosvjetljeni pojedinci, a zamislite kada bi svi išli njihovim putem?


U?ENJA

Spiritualnost je prirodni dar svakog ?ovjeka, koja se o?ituje kroz misli i svjesnost. Biti svjesno probu?en, zna?i živjeti sa istinom, jasno kao u svjetlosti, uz ljubav, slobodu i Duh. Elementarno održanje života dolazi od zraka (?I energije) i svjetlosti. To zna?i, život se ra?a iz metafizi?ke realnosti energije (nematerije - svjetlosti, materije - zraka, kisika, i Duha). Temelj života je duhovne prirode, jer se na taj na?in budi svijest, bez koje život ne bi imao smisao.

Svakome mora biti jasno, ?ak i djeci, koliko je zna?ajna duhovnost za život. Iz objektivne perspektive materijalne stvarnosti, duhovnost je nevidljiva, zato moramo upijati duhovno znanje, za približavanje višim stvarnostima života, od fizi?kog.

Kada vaša osjetila registriraju u mislima neki problem iz vana, od tog trenutka problem postaje vaš. Ako se radi o kakvoj bolesti ili nevolji, i vi ste uvu?eni u taj problem.

Dubljim promišljanjem uvi?amo, problem uvijek izazivamo sami. Bez obzira što je inicijacija potekla iz vana, mogli smo je na razini misli sagledati, i usmjeriti ka svjesnom rješenju. Nije potrebno materijalno razrešenje problema, nego duhovno. Od nas se traži da se na?emo ?ovjeku u nevolji, time što ?emo njegov problem odgovorno preuzeti u našim mislima. To nije milostinja, ve? istinsko svjesno sagledavanje stvari. Od takvog odnosa prema istini, ovisi naše stanje i sredina u kojoj živimo.

Ako vas nešto ili netko može iznervirai, to zna?i da niste dovoljno svjesni njegove nesavršenosti. Zbog toga nikada ne mijenjajte druge, nego preko vlastite svijesti, popravljajte stanje izvan sebe, i odnose sa ljudima.

Kod male djece preuzimamo svaki njihov problem. Ništa druga?ije nije sa odraslim ljudima, njihovim problemima i našom svijesti.

Iscjelitelj u iscjeljivanju problema ili bolesti, ne daje sebe fizi?ki, ili novcima, ve? problem usmjerava na rijeku apsolutne božanske svijesti, koja ?e ga sa lako?om riješiti. Cilj duhovnosti i osvješ?ivanja jest u tome da se stvari dovode u red i rješavaju hologramski, sa sviju strana, ponajprije od onih koji to bolje znaju. I vi možete postati iscjelitelj i ?arobnjak, ako se posvetite najdubljim promišljanjima i potpunom prihva?anju odgovornosti svega.

Mehanizam rješavanja tog problema ide duhovnom dimenzijom, preko Božanstva, a vi ste povezani najdubljim osje?anjima, mislima. Ako neka osoba nije dovoljno svjesna svog problema, a vi ga uvi?ate u cjelini, onda vi preuzimate potpunu odgovornost za taj problem na razini svijesti. Od tog trenutka po?inje iscljeljivanje problema. Zna?i, svijest je poveznica sa božjom milosti, i što smo više toga svjesni, više možemo drugome pomo?i.

Svijest je sva?ija i duhovna, a vi se njome samo koristite, na jednak na?in kao što dišete zrak, ili unosite ?I energiju.

Svijest uvijek sama djeluje.

Vaša osjetila reagiraju na vanjske podražaje fizi?ki. Od njih se munjevito javljaju misli, koje mogu biti u opsegu od nejasnih do pune svijesti. Na fizi?kom planu sva osje?anja završavaju sa mislima, egom, emocijama i umom.

Samo kod duhovno probu?enih pojedinaca, osje?anja su najdublja i ispoljavaju se u vidu svijesti.

U vezi sa osje?anjima, mora pro?i neko linearno vrijeme, da bi mogli stvoriti uvid u pravo stanje stvari, jer emocije munjevito tr?e ispred uma i svijesti. Zato ljudi nisu savršeni, jer žive u vremenu, a svijest se ti?e sadašnjeg trenutka i najdubljih osje?anja, bez vremena.

Obzirom da se sve okre?e oko odnosa muškarca i žene, nešto ?u re?i o braku.

Od kada postoji, ure?en je na društvenim principima. Najviše se njime reguliraju nekakvi socijalni odnosi muškarca i žene, zna?i iz interesa je, i nikada nije zamišljen na ljubavi.

Svi oni koji se vole ne moraju ?ekati bra?nu vezu za ispoljavanje ljubavi, ve? ljubav iskazuju odmah.
Ljubav bez slobode nije prava, i zato u brakovima nema ljubavi, jer nema ni slobode.

U svakodnevnom ponašanju ljudi na svaki na?in ispoljavaju razinu vlastite osvješ?enosti. Vjerojatno se kroz pažnju i ljubaznost to najprije primjeti.

Dokaz da ljubav nije sex nalazimo u bezuvjetnoj ljubavi, jer da nije nje, dolazilo bi do incesta. Bezuvjetna ljubav se temelji na apsolutnoj svijesti od Duha. Ne smijemo se skrivati iza vlastite prirode i seksualnosti, jer time ugrožavamo istinu i ljubav. Na drugoj strani, dobro usmjerena seksualnost, zasigurno budi ljubav.

Neshva?anje suštine života upravo dolazi od nas samih. Svaki pojedinac uvijek sebe stavlja u prvi plan svih dešavanja. Sva znanja i zabavljanje našeg uma, upravo služi da pokažemo drugima kako smo glavni. Istina je da mi nikako ne možemo biti glavni, kada postoji savršena ?arolija u Duhu, i tek onda kada prestanemo zabavljati vlastiti um, mo?i ?emo u miru promatrati ?aroliju Duha, života i svega.

Svako osje?anje ?e u vama probuditi neku misao. Od tog trenutka ne možete re?i da to nije vaša stvar. Prihva?anje potpune odgovornosti se upravo odnosi na postoje?e misli u vašoj glavi. Samo onda kada ste potpuno svjesni što one zna?e, mo?i ?ete se osloboditi njihovih utjecaja. Tko shvati suštinu najdubljih osje?anja i misli, biti ?e mu jasno da on nije glavni na svijetu, ali od njega isklju?ivo ovisi kako ?e vidjeti i doživjeti svijet.

Osvješ?ivanje po?inje onog trenutka kada se posvetite svojim mislima, dublje promislite i kažete sebi kako smo nesavršeni, kako ?inimo pogreške, kako smo odgovorni za stanje na Zemlji, i možemo biti duhovni. Takav odnos prema vlastitim mislima daje osje?aj mira i budi svjesnost.

Ishitreno reagiranje snaži emocije, a dubljie promišljanje budi jasan uvid i ja?a intuiciju.

Mnogi znaju re?i kako im je životni san postizanje društvene afirmacije, posao, obitelj, itd. Svjesni ljudi ne žive u iluziji sna, ve? promišljeno upravljaju svojim životom sada.

Sve ono što radimo ne može biti savršeno, i moramo biti svjesni da savršenstvo dolazi s Duhom. Nekoga ?emo zadovoljiti, a nekoga razljutiti svojim stavovima i ponašanjem. Jedino na višoj duhovnoj stvarnosti postajemo bliži sa drugima. U materijalnom svijetu razlike su u svemu, jedino na duhovnoj razini one ne postoje, jer je sve JEDNO.

Svako iscjeljivanje zapo?inje kada se stvar smiri, potpuno sagleda, analiti?ki rastavi na najsitnije dijelove, te okupa ?istim zrakom i istinom.

Svakoj napetosti, strahu i bolesti lijek jedino možemo potražiti u fizi?kom i duhovnom pro?iš?enju.

Rastavljen (sagledan) problem nema više po?etnu snagu u vidu jakog naleta osje?anja i emocija. Kroz dublje promišljanje problem je izgubio snagu, sagorjeo ?istim zrakom, i nestao, jer ga je Duh potpuno rastopio.

Svaku cjelinu moramo sagledavati kroz model holograma, gdje se stanje prostora u svakoj to?ki može pokvariti ili popraviti. Pojedinac može u mnogome narušiti mir drugima, ali jednako tako može mnogima biti od velike pomo?i.

Mo?nici svijeta ?e popustiti kada njihovo materijalno bogatstvo izgubi smisao i pre?e u suprotnost.

Duh podržava sve, a u slu?aju ?ovjeka sve može biti na božanskoj razini, uz jednostavnost života, pra?enje daha, dubljeg promišljanja i prihva?anja potpune odgovornosti.

Duhovno neprobu?eni zbog nedovoljnog znanja, ne moraju brinuti, jer za njih precizno radi zub vremena. Ako ne shvate suštinu života sada, mogu i?i na popravni dok se ne probude.

Jednostavnost života je jedino mogu?a uz duhovnost, ali se mnogi toga još nisu sjetili.

Odnosi sa ljudima trebaju biti prema njihovoj božanskoj duši. Ako je netko kriv, ne postoji grijeh koji se ne može oprostiti.

Kada je moja podsvijest u nultom stanju, ona je bezvremena, bezgrani?na, beskona?na,

besmrtna. Kada upravljaju sje?anja, ona je zarobljena u vremenu, prostoru, problemima,

neizvjesnosti, mišljenju, kopiranju, i manipuliranju. Dozvoljavaju?i sje?anjima da upravljaju, odri?em se ?isto?e uma, kao i svojom uskla?enoš?u sa Božanstvom. Bez sklada, nema inspiracije. Bez inspiracije, nema svrhe.

Sve što radimo treba biti u duhu uskla?ivanja prirodnog ritma, na na?in mira i ?istog po?etnog stanja, gdje ?e duša dobiti inspiraciju.

Dubokim disanjem i dubljim promišljanjem, meditiranjem (stanje percipiranja uma) i meditacijom (stanje kada um po?inje meditirati), nadilazimo, probijamo, idemo u dublju analizu, rastapamo misli, ili bušimo granicu djelovanja osje?anja i misli, dovode?i ih do usijanja, gdje ona prelaze u ?istu istinu, svjetlost i PRAZNINU, kao nulto stanje Duha. Sada je bi?e mirno, uspostavili smo sklad i kota? života sa kreacijom svijeta, i duša može nastaviti zada?u kopiranja u fizi?ko tijelo. Tako se ostvaruje životna svrha.

Koliko je suptilna vibracija energije, toliko je naša u?estalost (preko misli), vra?anja na po?etno (nulto) stanje.

Mi smo uvijek povezani sa Duhom, jer nebi bili živi, ali smisao života ne može biti jasan, ako toga nismo svjesni.

Ljudi nerado mijenjaju stare navike (sje?anja), ali ih jako privla?i nešto novo (inspiracija).

Sje?anja (sve važne stvari na razini uma), i dalje ?e se reprizirati, sve dok im ne oduzmete snagu, i dovedete ih u po?etno stanje, gdje njihova aktivnost trajno prestaje. U tu svrhu služi inspiracija, koja lako gura sje?anja u zaborav. U mapi uma sje?anja su obilježena crvenom bojom (kao prva ?akra), kao upozorenje da se nešto mora poduzeti.

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 6. dio



MEDITIRANAJE I MEDITACIJA

U meditiranju (samo mu ime kaže), pokušavate na razne na?ine dublje promišljati. Služite se logikom, ili duhovnim znanjem. Misli trebaju dobiti ubrzanje, i jasno se usmjeriti ka umu. Me?utim, meditiranje vas lako može uspavati, i možemo re?i ništa se duhovno nije dogodilo.

Meditacija je stanje uma kada on po?inje meditirati, neovisan je o mislima i vanjskim utjecajima. Za medetiaciju um mora biti pripremljen, kako bi prihvatio duboko propadanje u ponor (trans), ina?e od meditacije ne?e biti ništa. Kada um prihvati ubrzanje propadanja, imate jasan uvid u novu realnost. Na taj na?in um je ušao u prazninu (reset, nultu to?ku, apsolutno stanje), gdje svjesno možete sagledavati duhovnu dimenziju realnosti.

Kroz meditaciju efikasno oživljavamo sva ona mjesta u bi?u gdje je došlo do zamora ili blokade, gdje smo posustali, gdje imamo strah. Tako ?e duša mnogo lakše izvršiti zada?u kreiranja fizi?kog tijela. Preko DNK duša veoma brzo obnovi umorne tjelesne stanice, samo joj trebamo stvoriti mir tijela dok se ta obnova vrši. No, najprije trebamo tijelo o?istiti od svih viškova, izumrlih stanica, i karmi?kog sme?a. Na ovaj na?in možemo jednostavno spoznati da je život podržan od Duha i duše, a dopunsku energiju iz hrane koristimo zbog nesavršenosti tijela, jer nismo dovoljno svjesni za direktan priklju?ak na Izvor, koji je mogu? u svakom trenutku.

Na razini osje?anja, misli i uma, ?ovjek doživljava napor, i ?esto mu se spava.

U meditaciji, na duhovnim razinama stvarnosti, faktor tijela i uma je isklju?en, duhovno putovanje nije napor, i vi osje?ate lako?u uvida. Zato majstori meditacije mogu satima meditirati.

Svi oni koji se duhovno bude, nemaju potrebu jesti puno hrane.

Meditacija je doživljaj stanja svijesti, nije tehnika, nije cilj, ne može se nau?iti, ali ostavlja nezaboravno prijatno iskustvo.

Iz našeg znanja proizilazi potpuna odgovornost za tu?e neznanje. ?ovje?anstvo može i?i dalje u evoluciji, ako je sve više probu?enih, svjesnih i odgovornih pojedinaca. Nikada ne smijemo svoje znanje nametati drugima, ali umjesto toga, ako saslušamo tu?e probleme, budemo pažljivi i ljubazni prema svima, to ?e biti veoma prihva?eno.

Duhovne razine su prostor apsolutne slobode, inspiracije i kreacije. Jedino u tom prostoru imamo neograni?ene mogu?nosti uzdignuti sebe, a drugima pomo?i do najviših ljudskih granica.

Meditiranjem i meditacijom postajemo ono zbog ?ega smo na ovom svijetu. U meditaciji, uz pomo? Božanstva, možemo posti?i potpuno samoostvarenje. Jednako tako, popravljamo odnose sa bliskim prijateljima, i holisti?ki popravljamo njihovo stanje, a da oni toga nisu svjesni. Naša namjera, smirenost, inspiracija, znanje i ljubav, vidno popravljaju duhovni plan cjeline.

Svima su zanimljivi ljudi koji meditiraju. Bez obzira što obi?ni ljudi nemaju znanja i spiritualno iskustvo, na jednostavan na?in osje?aju pozitivnu vibraciju od meditacije.

Obi?ni ljudi se lako uzbude, uznemire, gube kontrolu nad sobom, i uvijek im dobro pomaže netko tko je smiren, tko im može pojasniti stvari, i tko ?e ih osloboditi napetosti i straha.

Duhovne mo?i su beskrajne, i priznati iscjelitelj može popraviti raspoloženje mnogima, koji su u datom trenutku inspirirani njegovim dobro?instvom. Prisustvo misli u inspiraciji, pomaže kao ?arolija. Efekat je sli?an pojavljivanju sunca, ?istog neba, mjese?ine, toplog dana, i svega što zra?i svjetlom.

Naravno, ljudi ne razmišljaju dubinski, na pravi na?in, i zato nisu u stanju imati radost u sebi u svakom trenutku. Povodljivi su za osje?anjima, emocijama, sje?anjima, i to je dovoljno za nemirne misli i košmar u glavi.

Kada se jednom vežete za linearno vrijeme, vi stalno živite u tom rasponu vremena, izme?u prošlosti i budu?nosti, previ?aju?i sadašnji trenutak. A sadašnji trenutak je upravo prostor za mir, super um i dušu. Malo je njih koji se mogu fokusirati na sadašnji trenutak, i uvijek brzo prelete preko njega, ili u sje?anja (prošlost), ili u strah i neizvjesnost (budu?nost). Nitko ne želi dublje promisliti da je sadašnji trenutak upravo svjetla to?ka istine, mira, slobode, i Duha.

U svom tijelu potražite i vizualizirajte sadašnji trenutak (prostorno), u regiji pupka (HARA), ili srca. Svako podsje?anje na ta mjesta, dovodi vas u vezu sa istinom, dušom, sviješ?u, slobodom, imunitetom, ljubavi i Duhom. Što se ?eš?e na?ete u mislima u srcu, time ste više prisutni u sebi, životu i suštini.

Pri?u mogu širiti u nedogled, ali suština je vidljiva na prvi pogled; koliko smo svjesni suštine svijeta, toliko smo ispunjeni životom. Ovdje se radi o tijelu i mogu?im patnjama, a energiju i Duh ostavimo na miru, jer energija ima svoju konstantu koju nitko ne može pokvariti, a Duh je apsolutna svemo?. Važno je imati znanje i živjeti na ra?un beskrajnih pravih vrijednosti energije i Duha.

Mnogo puta ?emo još ponoviti da je život u vremenu strah od neizvjesnosti, starosti i smrti. I to je problem ve?ine ljudi.

Na duhovnom planu nema nikakvih ograni?enja, samo je potrebno do?i u prostor mira. U njemu možete raditi što god poželite, iscijeliti sebe i druge, popravljati prošlost i kreirati budu?nost.

Lijep je ovaj svijet, jednom se rodite, vje?no živite, i sami odlu?ujete o svemu.

Za vas je najbitnije što mislite u svakom trenutku. Da li sebe cijenite za dobrog poznavaoca života, ili morate još mnogo toga u?iti. Ako se oslanjate na površinska osje?anja i sje?anja, onda vam predstoje mnoge nemirne misli, jak ego i nejasno doživljavanje svega.

Uz duhovno znanje vaš doživljaj života se potpuno mijenja, ne morate biti sitni?avi, imat ?ete širinu i uvid gledanja na svijet.

Sebi i drugima pomažete uvijek, ako znanjem možete napraviti skok u beskraj Duha.


PRAZNINA

Na ovom svijetu sve je najprije duhovna suština, podržana Duhom i energijom, i na toj platformi postoje razne mogu?nosti za razvoj oblika i života.

Što je u ?ovjeku duhovno?

Fizi?ko tijelo je kao cjelina materijalno, tromo, sporo, mlohavo, od krvi i mesa, ali kada pažnju usmjerimo na najsuptilnije dijelove tijela, njegove tjelesne stanice i DNK, uvi?amo da u svakoj stanici postoji praznina (Duh), o kojoj ?u pisati. Duhovno u ?ovjeku se o?ituje kroz probu?enu svijest, i u svakoj praznini ispred i iza misli.

Praznina u prostoru bi?a (fizi?kom i mentalnom), te cjelini holograma (duhovni aspekt), bliže odre?uje razinu probu?ene svijesti, sklad tijela i duše, u trenutku, o jedinoj istini da je Duh u bi?u stalno prisutan.

U duhovnosti pojam praznine ima više zna?enja koja možemo opisati kroz svjetlost, puninu, apsolutno stanje, nulto stanje, vakuum, ništavilo. Ta stanja se izmjenjuju u neprekidnom krugu, ozna?avaju?i sveprisutnost Duha, tok energije i promjenljivo bu?enje svijesti.

Sadržaj i fleksibilnost osje?anja, misli, ega, emocija, uma i svijesti, dovodi naše bi?e u neko stanje životnosti ili slabosti.

Mir tijela i uma, definira volju, snagu, radost, i iskazuje puninu Duhom. Krv i limfa tako?er predstavljaju puninu.

Istina, svjetlost, sloboda, ljubav i svijest, pojašnjavaju potpunu ?isto?u i jasno?u, u vidu beskrajne praznine prostora, kroz najširi uvid.

Cjelina tijela i Duha uvijek mora biti u skladu, jer se time duša najlakše transformira u tijelo.

Duša je direktno povezana sa Duhom, predstavlja neiscrpan izvor energije, potrebne za obnavljanje tjelesnih stanica.

Za skladno življenje tijelo uvijek mora biti pro?iš?eno, u smislu nekakvog nultog stanja, kao odsko?ne daske, za skok u višu duhovnu razinu stvarnosti i uvida.

Sve dok se vrtimo u tjeskobi vlastitog tijela, ne?e do?i do jasne namjere što trebamo u?initi. Kada u mislima do?emo do praznine (nultog stanja), pojavi se Božanstvo, a sa njim nova inspiracija. Tada kre?e novi krug života. Duša se preliva u tijelo, revitalizira stanice, i ono poprima finu definiciju, a mi smo ispunjeni radoš?u i ljubavlju (prema Božanstvu što nam je pokrenulo život).

Duhovno znanje nas mora nau?iti što ?emo misliti u svakom trenutku, kako bi ostali na putu ka Duhu.

Preko disanja, kontemplacije i ?akri, možemo do?i u stanje praznine (nultog stanja).

Bez duhovnog znanja i spiritualnog iskustva, zaista nije jednostavno biti cjelovit.

Mnogi su izvrsni u svojoj struci, ali to nije dovoljno za upravljanje životom.

Ve?ini ljudi je stalo do uživanja svake vrste i misle da ga jedino mo?u prona?i na fizi?kom planu. Naravno, nemaju pojma da je prava ?arolija na duhovnoj razini.

Odnos roditelja sa djecom je najbolji primjer kako se svijest jednostavno budi, kada se prihvati potpuna odgovornost (na razini misli). Ovakve odnose mogu imati svi ljudi svijeta, time što ?e prihvatiti potpunu odgovornost za ponašanja. Svako bježanje od odgovornosti, proporcionalno smanjuje mugu?nost bu?enja.

Nedovoljno duhovno znanje i svijest, direktno vas vode na fizi?ki doživljaj života, preko hrane, sexa i ostalih strasti.

Povezano sa našom tjelesnom pretpostavkom, prirodom stvari, brzinom energije, i nevidljivim Duhom, život ?ovjeka mora pratiti sve aspekte, fizi?ki, mentalni i duhovni. U svakom trenutku moramo biti sveprisutni; propratiti osje?anja i misli, dublje promisliti da dobijemo jasno?u, i da u trenutku možemo usko?iti u prostor svijesti.

U ?ovjeku sve mora biti u finom skladu, mirno, sa munjevitom reakcijom u odabiru pravih rješenja u misaonom procesu.

Naravno, uz duhovno znanje i inspiraciju, mnoge se stvari u alkemiji bi?a, poslože same u trenutku. Nama ostaje radost, ljubav i svjedo?enje nad životom.


GRIJEH

Ljudi nikako ne mogu shvatiti da nisu stvoreni sbog sebe, nego zato jer se u datom trenutku pojavila takva mogu?nost.

Nejasno?a života dolazi od nedovoljno probu?ene svijesti. ?ovjek najprije vrije?a samog sebe, ali toga nije svijestan. Grijeh ?inimo svakom povredom duše. Žalosno je što nismo u stanju korisiti spiritualne mo?i i zaista biti prava božanska bi?a. Mi smo uvijek božanski (u nama je Duh), ali to ništa ne zna?i, sve dok toga nismo svjesni.

Obzirom da nemamo jasan uvid u pravo stanje stvari, iz neznanja, olako vrije?amo svoju i tu?e duše.

Naravno, povrijediti drugoga je najlakše.

Zbog ljudske nepažnje, neljubaznosti i neprihva?anja potpune odgovornosti na razini razmišljanja, odnosi me?u ljudima ne mogu biti ure?eni na fini na?in.

A sve je izmaklo kontroli, onoga trenutka kada smo se rodili. Do dana ro?enja naš život je bio strogo božanski. Od ro?enja dalje, odrastamo bez poštivanja reda, relativno, kaoti?no, na svoju ruku roditelja, škole, društva, a kada odrastemo onda još sami kompliciramo stvar, jer sve radimo na svoj na?in, ne uvažavaju?i najviše duhovne vrijednosti, kroz istinu, ljubav, svijest i slobodu. Naviknuti smo od malih nogu fizi?kim zadovoljstvima, osje?anjima, egom, strastvima i emocijama.

Ono što ?ovjeka ?ini ljudskim bi?em je njegov UM, koji je formiran na najgluplji mogu?i na?in. Odrastanje djece je zabrinjavaju?e u svakom pogledu. Njihovi nerazvijeni umovi se formatiraju pogrešnim vaspitanjem, obrazovanjem, nasilnim društvom i utopijom moralisti?ko-religioznim ideologijama.

Na drugoj strani, od iste te djece o?ekujemo da budu normalni, zdravi, svjesni i prosperitetni ljudi. To zaista nije mogu?e.

Ljudi su toliko u grijehu, da se to ne može niti zamisliti. Jedino kroz prizmu uništenja prirode možemo pojmiti koliki je ljudski grijeh.

Svijet zaista opstaje na ra?un suprotnosti koji u njemu vladaju. To je njegov potencijal, hrana i pokreta? svih dešavanja. Nitko ne može povjerovati da je Duh utjelovljen u ?ovjeku, a da isti taj ?ovjek nije toga svjestan. Znanja obi?nog ?ovjeka su vezana za poznavanje materije, a naš životni temelj je duhovne prirode. To zna?i da bi svatko, od najmanjeg djetet, morao dobro poznavati metafizi?ke zakone i suštinu Duha.

No, ništa nije slu?ajno. Ono od ?ega smo stvoreni (Duh i energija), uop?e ne znaju za sebe, i ne mogu biti u grijehu.

Sve je prepušteno ?ovjeku i mogu?nosti probu?enja njegove svijesti o kreaciji svijeta. Da li ?e do toga do?i ili ne?e, za kreaciju je svejedno.


BUDDHA

Buddha je prosvijetlio jer je bio na pravom putu ostvarenja.

Njegova u?enja se ti?u daha, kontemplacije i meditacije, pitanja ra?anja i smrti.

Rano je shvatio duhovnu suštinu i tome se posvetio.

Nije se optere?ivao materijalnim, jer je na tom planu sve relativno, i ne možemo se poistovjetiti ni sa ?im.

Budizam u korijenu nije religija, me?utim, zbog nepismenosti ljudi tog vremena, morao se primjenjivati kroz stroge religiozne forme. Sve ono duhovno što nismo u stanju probuditi u svijesti (proživljavanje u srcu), dobija predznak ne?ije ideologije. A sve ono što smo najdublje promislili i proživjeli istinski u srcu, budi vlastitu religioznost.

Budizam danas ne moramo promatrati kao religuju, nego su zna?ajna temeljna u?enja Buddhe iz meditacije.

Sve inovativne tehnike meditiranja proizašle su iz Buddhinih u?enja, koje nisu potrebne pravom namjerniku i duhovnom traga?u.

Formatiranje uma je nužno potrebno da bi ga pripremili za skok sa one strane (u duhovnu dubinu-visinu). ?ovjek ?e biti ono kakav mu je um, a um ?e biti ono što mislimo, a mislimo ono što osje?amo. Me?utim to je slijepa ulica, sve dok se ne otvori prolaz iz uma ka svijesti. Prilaz svega prema nama, i nas prema drugima mora biti iz svake perspektive. To je jedino mogu?e preko ljubavi, jer ona ne izvire iz tijela, ve? je nastavak Duha.

Mnoge stvari radimo pogrešno, bez znanja, nadaju?i se u podsvjesnom umu, da ?emo od pogrešaka izvu?i pouke.

Mladi sa obrazovanjem duhovno ne dobivaju ništa. Imaju pogrešan školski (društveni) program. Slušaju agresivnu glazbu. Igraju igrice prepune krikova, oružja i napetosti. Njihovi mladi umovi ispunjavaju mentalni sadržaj na glup na?in, krajnje nepromišljeno i štetno. Život vide u nekom snu, a ne istinito, u okviru svojih potreba i mogu?nosti.

Linearno vrijeme je izmišljeno u našem umu, postoji kao relativno, ali na apsolutnoj razini Duha, vrijeme ne postoji.

Život traje koliko jedan dah, koliko živi tjelesna stanica.

Ima nešto daleko od nas, a tako blizu, to je naše JA (JASTVO). Daleko je od sebe, jer je nau?ilo koristiti osjetila tijela. Sa njima vidi sve; predmete oko sebe - biljke, životinje, ljude, planine, rijeke, nebo, nebeska tijela i cjelu galaksiju, a kroz mikroskop, si?ušne ?elije, molekule i atome u njima, a u atomima suptilne ?estice itd. Me?utim, nešto što sve vidi vani, ne vidi samog sebe. Našem JA da bi vidjelo sebe, nisu potrebni ni mikroskopi, ni teleskopi, pa ?ak ni o?i. Dovoljno je samo usmjeriti misli i pažnju sa svijeta na sebe i to je sve.

Možda nije sve, jer dok god Jastvo gleda u svijet, ono se pita tko i šta je taj svijet, i u vezi s tim pronalazi kakve-takve odgovore. Ali problemi nastaju u trenutku kada usmjeri pažnju u sebe i postavi pitanje TKO SAM JA. Tada se uplaši za sebe zbog, naizgled nerješivog pitanja, i u?ini mu se da je dalje od sebe više nego što je ikad bio.

Duhovni ljudi su odavno otkrili istinu da je život mogu? samo u trenutku, i zato su postavili duhovna u?enja.

Tijelo ?ovjeka predstavlja nositelja duše, da bi energija mogla pro?i fizi?ku barijeru.

Nitko ne treba razbijati glavu suvišnim mislima, osje?anjima, sje?anjima i emocijama, nego slijediti u?enja onih koji imaju veliko duhovno iskustvo. Sve ono što je bilo prošle sekunde, ve? je na duhovnom planu otišlo u prošlost. Valovi energije idu dalje, a sa njima i naša duša.

Logi?ka razmišljanja u duhovnosti nemaju što tražiti, jer je duhovno potpuno suprotno teoriji materije.

Hram je sveto mjesto na kome pronalazimo Božanstvo, prilazimo u željenom trenutku, iznosimo svoje želje, i od tog trenutka Božanstvo radi za nas. Mo? hrama je u preuzimanju potpune odgovornosti za sve ono što ne možemo sami napraviti, ili nemamo dovoljno znanja i ljubavi.

U ?ovjeku hram predstavlja njegova probu?ena ljubav. Ništa ljepše na svijetu ne postoji od ?ovjeka ?iste ljubavi, jer je ona nastavak Božanstva.

Iz duhovnog kuta promatrano, ljudi su obi?ni mu?enici i smrtnici, nisu vrijedni žaljenja, ali im nema pomo?i u vlastitim patnjama, zbog nedovoljnog znanja i neprobu?ene ljubavi. To je prirodni proces. Patnja i radost se mijenjaju kao dan i no?.

Svrha kreacije je spržiti Zemlju u pepeo i time osloboditi svu energiju. ?ovjek je stvoren iz potrebe evolucije da taj proces završi najbrže, uništavaju?i njenu prirodu i resurse, bahatim ponašanjem i blokiranjem energije. Zato ?ovjek može biti nagonsko bi?e, kao životinja, ili prosvjetljeno bi?e, ako prihvati ljubav prema Duhu.

Duhovni ljudi pokušavaju spasiti uništenje civilizacije i Zemlje, na na?in uvo?enja duhovnog znanja u život.

Prosvjetljena bi?a ne umiru na klasi?an na?in, nego svjesno najave dan napuštanja tijela, prelaze u Duh i nikada se više ne ra?aju.

Naravno, materijalno i duhovno su dvije krajnosti, i ?esto puta ne vidimo pravu svrhu. Obi?no, ljudi primjete pogrešku kada je kasno.

Zlo?udne bolesti ne bi uzimale toliko maha, kada bi se ljudi prema njima odnosili znala?ki i preventivno.

Generalno promatrano, ?ovjek se zabavlja, uživa, živi u vremenu, previ?a suštinu, i ne primje?uje da ?e na kraju prerezati granu na kojoj sjedi. ?ovjek mnogo više pravi pogreške, nego što iz njih može nešto nau?iti.

U tome je suština evolucije. Osloboditi Duh po svaku cijenu, koji je zarobljen u materiji. I naravno, najbolji na?in za tako nešto jest ljudska nesvijest.

Svaki pojedinac mora svjesno imati potpunu odgovornost za sebe, prijatelje, cjeli svijet, za ljudsku vrstu, opstanak civilizacije i Zemlje. Sama ljubav, na duhovnom planu, dovodi u red sve ono što je pogrešno postavljeno.

Ako nitko nema probu?enu ljubav, i nije u stanju imati potpunu odgovornost za sve što nam se dešava, onda smo zaista prepušteni slu?aju.

Materijalizam je relativan, prolazan i ograni?en u svemu. Zato nam materijalna zadovoljstva popravljaju raspoloženje samo dok ih imamo, dok smo u njima. Svjesnom ?ovjeku je sve jasno u pogledu relativnosti i prolaznosti materijalnog, zato se lako predaje Božanstvu.

Duhovne vrijednosti su vje?ne, i kada ih se jednom dotaknete u ljubavi, vje?no traju. Ulaskom uma u prostor istine, ljubavi, svijesti, ili slobode, ušli ste u vje?nost.

Ljudi nerado prihva?aju duhovnost iz jednostavnog razloga što ne žele potpunu odgovornost. Biti u Duhu zna?i prihvatiti u mislima apsolutnu ?isto?i, preko istine i ljubavi. Nitko ne želi biti miran i držati se istine. Svi su u stalnoj žurbi, stresu, strahu, strasti, i od duhovnosti nema ni traga. Dinamizam je nešto što tjera ljude na akciju, bez obzira što je ona naj?eš?e u suprotnosti prema kozmi?kim silama vrtnje.

Duhovnost je najdublje razmišljanje bez razmišljanja, ?ista meditacija, ljubav, uvid i mir. Ljudima su glave prepune od raznih misli, i oni ne žele mirno stanje u svome umu, zato uvijek nalaze razloga za izbjegavanje istine o Duhu, i nikako ne žele prihvatiti potpunu odgovornost na razini uma.

Oni kojima je stalo do duhovnosti, sve više bude ljubav prema Božanstvu. Ponašaju se pažljivo, ljubazno i odgovorno prema svima i svemu. U svemu pronalaze inspiraciju. Zlatno pravilo je podržati sve ono što ?e probuditi ljubav. Bez obzira da li je ljubav podržana ili nije, njena snaga sama sebi kr?i put.

Obi?ni ljudi grade odnose iz interesa ili na ra?un seksualne privla?nosti. Njihova inspiracija ne izvire iz duhovnog izvora, nego je traže u primitivnijim zadovoljstvima.

Tko traži iz vana - SANJA, a tko traži iznutra - BUDI SE.

Svaki ?ovjek za granice svijeta uzima granice vlastite vizije.

Ljudi su zabrinuti zbog mnogih nebitnih stvari, a na drugoj strani nitko ništa ne poduzima odgoditi izvjesnu smrt.


SAVRŠENSTVO ŽIVOTA

Na Zemlji živi oko osam milijardi ljudi, pojedinaca, ili individualnih duša. Svi pripadaju ljudskoj vrsti, i tu suštinske razlike nema. Razlike me?u ljudima i podjele, proizilaze iz ponašanja, odnosa i onda kada pojedinac umišlja svoj život kao da je sam na svijetu.

Naravno, razlike me?u ljudima postoje po podneblju, kulturi, tradiciji, genetici, prehrani, religijama, itd., koje ?ine prirodu stvari, i ne utje?u na podjele me?u njima.

Svima je poznato savršentsvo svijeta (Duh), i postoji jedinstven na?in kako biti komadi? tog savršenstva.

Bivaju?i najprije vlastito JA, (Jastvo, Sopstvo ), automatski doživljavate savršenstvo svijeta, preko božanskih misli, rije?i, dijela i aktivnosti.

Sa božanskom inspiracijom (istina, ljubav, svjetlost, sloboda, svijest), automatski stajemo na pravi životni put za osloba?anje Duha.

Dozvolite li sebi i zatrovanim mislima da budu prve, automatski doživljavate nesavršenstvo, u vidu bolesti, zbunjenosti, ljutnje, depresije i siromaštva.

Ovih nekoliko re?enica pojašnjavaju stvar do kraja, i nema sumnje da u percepciji vaših misli, na prvom mjestu mora biti Duh, i sve ono što ide uz Božanstvo (ljubav, istina, sloboda, svijest, svjetlost).

Duhovni principi, tehnike i meditacija, imaju za cilj približiti vas samima sebi, u svakom trenutku, gdje postajete jasni i svjesni savršenstva života (Duha).

Odgovor na jedino suštinsko pitanje života - TKO SAM, otkri?ete kroz samospoznaju.

Duh je u nama i svuda oko nas. Iskazuju?i ljubav prema Duhu, prakti?ki smo u ljubavi sa cjelim svijetom.

Svemu moramo prilaziti sa afirmacijom: VOLIM TE.


MISLI PRENOSE ENERGIJU

?ovjek je zaista zamišljen kao savršeno bi?e, jer preko misli posjeduje beskrajne mogu?nosti kreacije.

Mislima jednog ?ovjeka (ideologijom), može se pokrenuti cjeli svijet, u pozitivnom ili negativnom smjeru.

Svijetu je dovoljan samo pojedinac u liku Isusa, koji može (preko duhovnosti i Božanstva), probuditi ljubav u svim srcima ljudi.

Sklad tijela i duše ovisan je o vibraciji energije, a mislima možemo održavati optimalno stanje bi?a.

Svakoj blokadi energije u bi?u, prethode negativne misli, koje se najviše ti?u naših sje?anja.

Obzirom da je u nama utjelovljen Duh, to zna?i da možemo u svakom trenutku osje?ati radost i ljubav. Svaki put kada mislima dozvolimo lutanje po osje?anjima, emocijama i sje?anjima, nije nam dobro.

Onog trenutka kada naše misli sprovedemo u prazninu (tamo je Duh), doživimo osje?aj kao da nam je svanulo.

Duh je apsolutno stanje, rijetko pravilno shva?en od ljudi, svemo? je svijeta, ne zna za sebe, sebi dovoljan u svemu, i jedino ga možemo opisati kao PRAZNINU, NULTU TO?KU, VAKUUM. Ljudi su skloni personificirati Duh, ali to ne stoji i nije potrebno.

Na drugoj strani, od Duha imamo Božanstvo, koje u svemu pripisujemo ?ovjeku. Božanstvo je milost, ljubav, suosje?anje, potpuna odgovornost, istina, sloboda, svjetlost i svijest. Preko ?ovjeka, probu?ene ljubavi i svijesti, u suštini osvjetljavamo istinu o jedinoj stvarnosti svijeta - Duhu.

Znamo da Duh kao Apsolut, nema svijest, ali zato ?ovjek budi ljubav u sebi, u smislu istine o Duhu.

Duh nema inteligenciju, ali se ona budi kroz dah ?ovjeka (elementarnu svijest).

Koliko smo u stanju dublje zakora?iti u prazninu (do najsuptilnijih stanica tijela), i koliko naše misli ostavimo praznini (Duhu), toliko ?emo probuditi ljubav (svjesnost). Svaka blokada vibracije enerije, svaka tjeskoba, bolest, nejasno?a i nemir, potpuno se rastapaju u praznini (Duhu).

Snaga Duha je beskrajna, i za nju ne postoji nerješiv problem, jedino je potrebno postaviti se u fokus praznine, tamo gdje je istina i svjetlost.

Svatko tko radi na sebi, pro?iš?enjem tijela i meditacijom lako dolazi do praznine (Duha), i automatski mijenja sebe prema ljubavi. Prihva?anjem potpune odgovornosti za sve ono što je predmet vaših misli, one postaju vaše, i preko njih možete iscijeliti svaku bolest i karmi?ku pogrešku, u svakom ?ovjeku, bilo gdje na Zemlji. Vi ne morate vidjeti onoga kome pomažete, ali putem misli, odlaganjem u prazninu, iscjeljivanje po?inje.

Duhovno iscjeljenje je jednostavno; do praznine (Duha) se jedino može do?i jasnim mislima, u smislu pro?iš?ene vibracije energije, ljubavi, istine i svjetlosti. Sve što je mislima sprovedeno u prazninu Duha, jednostavno mora nestati u toj praznini.

O mislima morate zaista puno promišljati, jer preko njih oživljavate sva sje?anja (prošlost - ego), i vaše misli mogu utjecati na misli svih ljudi svijeta. U oba slu?aja vi nemate mir vlastitih misli. Misli se prakti?ki ne mogu smiriti, jer su one vibracija energije, ali se mogu predati umu, koga svjesno vodite do istine, jer ništa ne može dodirnuti prazninu (Duh), dok nije rastopljeno u svjetlosti.

Svaki put kada misli predajete Duhu, budite ljubav. Ako vaše misli predajete Duhu preko prijatelja, poznanika ili drugog ?ovjeka, ljubav pokre?ete i u njima.

Iscjeljivanje može i?i preko osjetila (pogledom, dodirom, hranom, mirisom, rije?ima), ali cjelovito iscjeljivanje ide preko inspiracije i ljubavi.

Sve što se dešava u vama mora biti interakcija inspiracije (najdublja osje?anja, ?ista krv u srcu), koja završava uzvra?enom ljubavi (opet u srcu). Životna sila nas održava u životu, a smisao života upotpunjujemo Duhom. U inspiraciji, naše namjere, misli i um, ulaze u fazu uskla?enosti, koja se dalje manifestira kao beskrajni uvid i ljubav, a tijelo je mirno.

U tu svrhu služi meditacija, yoga, makrobiotika i ostale discipline tijela.

Duhovno iscjeljivanje ima samo jedan cilj, dovesti svaku slabost, bolest, svako sme?e u mislima, u vezu sa istinom i Duhom, gdje ?e sve biti brzo postavljeno u ljubavni odnos. Nije bitno sa koje to?ke svijeta se pokre?e ljubav. Naravno, samo svjesni, odgovorni, pažljivi i ljubazni ljudi mogu uspostaviti vezu sa istinom i Duhom.

Volite sve, svoju gojaznost, loše navike, neposlušnu djecu, bra?nog partnera sa kojim se ne slažete, jer ?ete samo tako, uz afirmaciju: VOLIM TE, pokrenuti inspiraciju i ljubav, koje rastapaju sve ono loše u vašim mislima.

Namjera djeluje i donosi rezultate. Ona je igra?ka uma, i sa njom kontrolirate ograni?eni pogled ego.

Inspiracija preta?e Božanstvo u ljubav i donosi ?uda.


DUHOVNI PUT

Na ovom svijetu svi su zbunjeni, a doživljaj svijeta za ?ovjeka predstavlja beskrajnu svijest.

Ve?ina nema duhovnog znanja za cjelovito upravljanje životom.

Duhovnost po?inje dubokim dahom, dubljim promišljanjem i mirnim umom.

Strah od života izvire iz neznanja.

Život mora biti jednostavan u svemu, u skladu sa vlastitim mogu?nostima i potrebama.

Potpuna odgovornost (na razini misli), pažnja i ljubaznost, ti?u se stalne prisutnosti i uvida u život.

Ništa nije slu?ajno i prema životu možemo imati pravilan odnos.

Neograni?ene su mogu?nosti u kreativnom smislu, ili nezadovoljstvu.

Samo jedan put vodi ka radosti. To je put istine, ljubavi, svjetlosti, sloboe i Duha. Na tom putu uvijek imamo inspiraciju.

Namjere, želje, osje?anja, sje?anja, emocije, strasti, vode nas u vezanost prema tijelu i materijalnom.

U svakoj to?ki (stanici tijela), postoji praznina (Duh), apsolutna ?isto?a, u kojoj nema energije, nema ništa.

Ta praznina je nukleus i Tajna svijeta.

Sve što je na putu pro?iš?enja, ide ka istini, svjetlosti i slobodi.

Suprotno od toga je put tame.

Idu?i prema vani - SANJAMO.

Kada smo prisutni u sebi - BUDIMO SE.

Sa Duhom se osje?amo prozra?no i poletno. Bez Duha tijelo je teško, a sve dolazi od misli.

Vanjska svjetlost dolazi od sunca, mjeseca, vatre. Unutarnja svjetlost je svijest.

Potpuno prosvjetljenje nastupa kada osvjetlimo Duh u svakoj stanici tijela.

Uzdignuti sebe duhovno zna?i pridružiti se oceanu apsolutne svijesti, s ciljem bu?enja ljubavi. Duhovno je suprotno materijlnom, gdje se dobitak vrednuje mirom i ljubavi.

U duhovnom rastu ?inimo sve kako bi postigli što bolju razinu pro?iš?enja, tjelesnog i mentalnog (Duh je istina i svjetlost koji nas vodi).

Nije lako pro?istiti vlastito bi?e koje ste godinama prljali, ali je u svemu jednostavno, jer se ti?e preuzimanja odgovornosti za sebe, svoj mir, organe i op?u radost.

Vaša osjetila imaju stalnu glad i morate ih sprije?iti u tome. Jedini na?in jest najdublja analiza i uvid u vlastite misli.

Od vaših misli samo treba ostati duh, poslije igre svjetlosti plamena vatre.

Misli su kao bomba, ali ako ju rastavimo u sitne detalje onda to nije više bomba.

Pod pove?alom kap vode se sastoji od najfinijih kristala i to nam je ugodno, ali ako se te kapi (misli) umnože i postane nabujala rijeka, onda nam može i ku?u srušiti.

Kada u vaš grad do?e ma?ioni?ar, onda njegova ?arolija djeluje jer vjerujete u nju. Ako sebi kažete da je to prevara, onda od iluzije nema ništa.

Neka vaše misli budu ono kao kad pas piški uz banderu. One ?e uvijek dolazite nove, a vi piškite po njima, sve dok se um ne zamori i preda se.

Kada se ne možete smiriti, po?nete puno jesti, piti, uzeti lijek, seksati se ili što drugo raditi. No, na kraju se ipak morate smiriti, a moglo je biti mira na samom po?etku, samo ste o njemu trebali bolje razmisliti.

Najve?a sila koja ?e rastopiti vaše misli jest duhovno znanje.

I opet moramo krenuti od elementarne stvari, od daha, disanja, pra?enja dizanja i spuštanja trbuha. To je kontemplacija (duboko promišljanje). Bez toga ni znanje ne?e biti od koristi za duhovno probu?enje.

Nemamo pravo sijati pesimizam, nego se od nas traži sijanje ljubavi. Kako se osje?a dijete nemirnog i pesimisti?nog roditelja?

Dolazi na red pitanje, koliko ste uop?e odgovorni za cjelu stvar, ako olako razmišljate o nebitnim stvarima.

Ako oživljavate negativna sje?anja, jednako tako možete oživiti i sve ono što vam je bilo lijepo.

Zaklju?ak je, kada ?ovjek ne može kontrolirati svoje misli, u suštini nije potpuno odgovoran za sebe i druge. Zašto vi morate biti taj pred kim ?e se drugi sklanjati, ili vas sažaljevati?

Budite jednostavno odgovorni, pažljivi i ljubazni i to je sve.

Dublje promišljanje je iznalaženje rješenja za mir.

Uvijek morate sebi postaviti pitanje TKO SAM? Iz tog pitanja slijedi promišljanje o svojim potrebama i mogu?nostima. Dalji tok misli u vezi sa tim pitanjem je ?isto uskla?ivanje.

Ako služite svoje tijelo i strastvima, onda ništa ne radite za svoju dušu.

Na onaj svijet svatko ide samo kao duh, ?emu onda brige i misli koje vas ruše.

Obucite bijeli mantil, u?ite u svoj dubinski laboratorij, sigurno ?ete na?i rješenje.

Svi oni koji ne mogu duhovno reagirati iz prve ruke, moraju i?i postupno, preko osjetila i zadovoljstva.

Inhibicija (izazivanje) kroz sex ima cilj bu?enja ljubavi, bilo gdje u prostoru, samo da provejava u pri?i. Nikada ne mora biti fizi?ki.

Svako zadovoljstvo ne mora biti kroz osjetila, to se može i mislima.

Vaš smjer ne smije biti u vašim mislima, nego prema Duhu.

Morate do?i do razine gdje možete uvidjeti razliku izme?u ljubavi i svega drugog u životu.

Duhovna razmišljanja su mnogo jednostavnija od materijalnih, jer se jedino ti?u ljubavi.

Uzmite ogledalo, stanite ispred i budite svjedok izme?u tjela i slike (duha) u ogledalu. Oboje su vaši, ne možete biti pristrasni.

Svi postojimo zbog kreacije od Duha, i nikako ne smijemo držati do vlastitih stavova i uvjerenja. Svi smo najprije duhovni. Kruti su u ponašanju oni koji drže do sebe, jer nemaju širinu, niti smisao za širenje ljubavi.

Ako želite bilo kakvu promjenu u svom životu, postavite je najprije u svojim mislima.

No, ništa ne?e biti ako se nema strpljenja i znanja. Morate sazrijeti i imati zrelo sjeme. Posijati ga i strpljivo ?ekati njegov rast.

Stalno se morate pitati što je sa vašom ljubavi, jer što ?ete išta raditi, ako nije iz ljubavi.


KAKO DUH POMAŽE

Sve što postoji na svijetu ?ini duhovnu suštinu i kreaciju podržanu Duhom, kao JEDNO.

Svemo? Duha prisutna je u svemu, a kod ?ovjeka se ispoljava kroz beskrajnu svijest.

Duh ?e vas podržavati uvijek, i kada niste svjesni toga, ali na taj na?in izostaje Božanstvo u srcu.

Blaženstvo se javlja proporcionalno probu?enoj svijesti.

Duh je utjelovljen u ?ovjeku; jednom vezom, ili putem, preko daha i svijesti. Spoznajom istine o Duhu, otvara se uvid, koji sa božanskom lako?om rastapa sve ono negativno postavljeno u našim mislima.

Bez daha vi ste božanski, sa dahom oživljavate Božanstvo (odanost Duhu), preko ljubavi. Od nas Duh ne traži ništa jer je Apsolut. Simbolizam ljubavi je u bu?enju svijesti, jer preko ljubavi osvješ?ujemo tijelo ?ime ga približavamo Duhu. Sama svijest dolazi od Duha, i ne bi je mogli probuditi bez ljubavi. Zbog ograni?enja tijela, ?ovjek ne može biti ?isti Duh, i zato je važno njegovati ljubav, cvjeti?e, leptiri?e, toplinu i svjetlost koja proizila iz vatre, prije odlaska u vje?nost. Na razini tijela Duh je nedodirljiv, ali je Božanstvo blisko.

Preko daha iskazujemo spiritualne mo?i i kreaciju samoostvarenja. Od razine probu?ene svijesti ovisi trajanje fizi?kog tijela.

Kreacija svijeta ništa ne prepušta slu?aju, ve? sve ima svoju svrhu. Odnosi, promjene i mogu?nosti energije definiraju prostor materije i nematerije.

Duh nam pomaže tako što nam daje svijest, pomo?u koje spoznajemo da postoji samo jedna istina o Duhu. Time se otvara put beskrajne povezanosti i svijesti sa Duhom.

Idu?i iz tijela, moramo se pro?istiti do razine osvjetljene istine, kako bi iskazali ljubav Duhu. Jedino je ?ista bezuvjetna ljubav.

Ništa nije predmet ljubavi i duhovnosti, ako nije podržano istinom.

U obi?nom životu ljudi se ne drže istine, i zbog toga nema ljubavi, slobode i potpune odgovornosti.

U Duhu je sve apsolutno jasno, ?isto, istinito, slobodno, po principu slobodne volje.

Bi?e je cjelina tijela i duše, gdje se sve odvija po fizi?kim zakonima i metafizi?koj realnosti energije.

Probu?ena svijest je svjedo?enje izme?u tijela i Duha, kao u ogledalu. Kada nestane tijela, nestaje i svijest o Duhu, a to nazivamo osloba?anjem Duha (kod prosvjetljenja utjecaj tijela je isklju?en, ili smrti).

Prisutnost u Duhu stalno budi sveprožimaju?u inspiraciju, koja se preta?e u ljubav.

Ljubav je prioritet kojim ispunjavamo svaki djeli? života.

Duhovnost je dubokouman dar koji omogu?ava razvoj odnosa sa Božanstvom unutar nas, i shvatanje kako komunicirati sa njim u svakom trenutku, kako naše pogrešne misli, rije?i, djela i aktivnosti o?istiti. Proces se u osnovi odnosi na slobodu, potpunu slobodu od prošlosti.

Osje?anja moramo iskoristiti za osvješ?ivanje i ljubav, a ne za raspirivanje strasti. Naravno, osje?anja su propra?ena sje?anjima, na osnovu kojih ne dobijamo pravi uvid stvari.

Emotivci reagiraju ishitreno i ograni?eno prema vanjskom svijetu, jer ne idu dalje u dublja promišljanja, gdje je mogu?e osjetiti suštinu stvari i imati pravi uvid. Svakom osje?anju, kao površinskom doživljaju, nedostaje dubina, koja dolazi sa promišljanjem.

Kad god vas osjetila obavještavaju o okusima, glazbi, mirisima, materijalima, imajte na umu da su osjetila slijepa, i trebate malo dublje promisliti. Izme?u po?etnih osje?anja i promišljanja do?i ?e do jasno?e u vašoj odluci, da li ?ete po?i za osje?anjem ili ?ete odustati.

Tako jedino možete kontrolirati strasti, pretilost, sex izazove, želju za novcem.

U duhovnosti osje?anja koristimo za nastavak dubljeg promišljanja o njima, s ciljem ublaživanja njihovog utjecaja, do razine istine, poslije koje ih predajemo Duhu. Ovakav postupak sa osje?anjima nazivamo osvješ?ivanje tijela.

Za duhovnost je potrebno imati pravo znanje, i biti dosljedan u svemu, jer se samo tako možete približiti suštini, i stvoriti uvid. Kada ste na razini uvida, onda je sve lako, jer sa uvidom problemi blijede i rastapaju se s Duhom.

Suština Duha je upravo u usmjerenom razmišljanju, gdje svako osje?anje gubi po?etnu (površinsku) ja?inu.

Zato se kaže da je jedina veza izme?u Duha i ?ovjeka - probu?ena svijest. Volite Duh i ja?ate uvid, ljubav i zaista ste mirni, oslobo?eni slijepih osje?anja. Sa usmjerenim promišljanjem (kontemplacijom), jednostavno rastapate svaku misao, i na kraju ostajete potpuno slobodni i prazni.

Neznanjem i slijepim osje?anjima, ve?ina ljudi uskra?uje sebi ljubav. Ta ograni?enja su posebno izražena u bra?nim vezama, i odnosima muškarca i žene, gdje se sve svodi na nekoj vrsti interesa, ?ime se isklju?uje mogu?nost bu?enja ljubavi.

Za ljubav je najprije potrebna sloboda, onda duhovno znanje, dublje promišljanje i služenje Božanstvu. Bez slobode nije mogu?a inspiracija i princip približavanja Duhu po slobodnoj volji. Ako vam netko name?e svoju volju, onda vas ograni?ava i udaljava od Božanstva.

To se upravo dešava u društvu, preko ideologija, moralne religioznosti, usmjerenog obrazovanja, i svih drugih odnosa gdje ?ovjek nema slobodu.

Kada nemate slobodu, ve? ste ograni?eni u stvaranju uvida i ljubavi. Odatle kre?u sva nezadovoljstva, koja prelaze u bolest.

Dubljim promišljanjem imat ?ete jednostavan život u svemu, jer Božanstvo nije ništa drugo nego istina, ljubav, svijest i sloboda.


DUHOVNO UZDIZANJE

Disanje je ?ovjeku dovoljno da bi se osje?ao koliko-toliko svjesnim.

Pra?enjem vlastitog daha sve se popravlja na bolje, a svijest se produbljuje. Tako možemo ostvariti potpunu prisutnost u svom dahu, i na jednostavan prirodan na?in, osvijestiti sedam tijela do viših razina duhovne stvarnosti.

Kako se naša svijest budi, tako se sve više osloba?amo nižih materijalnih razina i ovisnosti. Uz istinu, ljubav i slobodu, približimo se hramu Duha, kada se stvara uvid da nam materijalna priroda više nije toliko potrebna.

U obi?nom životu stalno nas prati dvojnost i linearno vrijeme. Stalno se moramo upore?ivati sa ne?im. Naše JA dobija neko ime, i mi se identificiramo sa tim imenom, a da nismo ni svjesni da to nismo mi (JA).

Na razini više duhovne stvarnosti ne postoji dvojnost, tako da su JA i tijelo - jedno. Tada nas tijelo uop?e ne zanima. Na taj na?in se može i umrijeti a da nas gubitak tijela ne?e zabrinuti.

Radom na sebi i duhovnim rastom, postižemo da mala sre?a postaje prava radost. Idu?i dalje u osloba?anju od tijela, sre?a prelazi u ekstati?nost, zatim u blaženstvo, i na kraju možemo poludjeti, jer smo se kona?no udaljili iz objektivne stvarnosti.

U fizi?kom tijelu, duhovne razine se najlakše pokre?u i dostižu preko ljubavi. Preko ljubavi se povezujete sa Božanstvom i vlastitom religioznosti u srcu, i to je pravi put ka istini, slobodi i Duhu. Nije prakti?no nametati djeci duhovne teme, koje ne mogu shvatiti, ali im zato možete i trebate pokazati ljubav, koju ?e istinski prihvatiti. Na temelju vlastite ljubavi, djeca imaju šansu osvijestiti se i relaizirati svoj život do kraja.

Osje?anja možemo porediti sa pismom koje smo dobili i uzbudili se, iako još nismo pro?itali sadržaj. Rije?i u pismu ?e pojasniti poruku, tek kada ih pro?itamo. Osje?anja ne služe da bi strepili nad njima, i sakupljali ih u gomilu sje?anja, nego kao fizi?ko upozorenje da se u našem prostoru nešto dešava, ida ?emo o tome najdublje promisliti, zauzeti stav ili rješenje u duhu istine.

Duhovni život se ti?e daha u sadašnjem trenutku, mira, istine i ljubavi. Ne smijemo sebi dozvoliti narušavanje mira i ritma srca, zato jer smo ovoga trenutka osjetili glad. Navikli smo preko osjetila puniti tijelo hranom i drugim izazovima, ali možemo, na razini dubljeg promišljanja, materijalne potrebe odgoditi za kasnije ili ?ak ne uzeti ništa. Dublja razmišljanja poja?avaju dah, a samim tim ve?i unos zraka, kisika, vodika i ?I energije. Ako nastavite sa dubljim promišljanjima, u?i ?ete u širi uvid i višu duhovnu stvarnost, kada vam ne?e biti potrebno ništa iz vanjskog svijeta.

Ljudi malo znaju o ra?anju i umiranju. Trebate svoje tijelo i Jastvo povezati u JEDNO. Ako kojim slu?ajem tijelo nestane (umre), Jastvo i dalje živi, jer je energija neuništiva. Tibetanci imaju finu tehniku umiranja, ?ime se osloba?aju tijela, karmi?kog sme?a i ponovno se ra?aju.

?esto puta se osje?ate jadno i bespomo?no, samo zato jer tapkate u mjestu, umjesto da dozvolite svim promjenama bi?a da prirodno slijede kota? života.

Kreacija se odvija po principu ra?anja i umiranja, dana i no?i, svjetlosti i tame, zato morate dozvoliti da se u vama ispolji sve ono što je zapo?eto, negativno ili pozitivno.

Živite jednostavno, opustite se, ne o?ekujte ništa od života, jer sve imate u vašem dahu, a za nešto više, potrudite se sami, u okviru svojih stvarnih mogu?nosti, stvarnih potreba i naravno - svijesti.

U vašim mislima sve mora biti potpuno jasno. To zna?i morate biti svjesni svojih misli, i preuzeti punu odgovornost za takvo promišljanje. Na taj na?in misli odlaze kao duh, i što je najvažnije, ne pune pretinac sje?anja.

Sve što nam se dešava u objektivnoj stvarnosti, možemo opisati rije?ima. Spiritualna iskustva su iz više duhovne stvarnosti, a jezik za njihovo prepri?avanje jest ljubav u srcu.

Radite na sebi, odbacite sje?nja, ?istite um, neka u njemu ostane samo božanske ljubavi, radosti i želje za igrom, kao inspiracija.

Duhovno uzdizanje mora biti u svemu jednostavno.

Na primjeru ra?unala se može pojasniti kako funkcionira um. U vašem umu je pohranjeno sve ono što se ti?e vaših sje?anja, znanja i navika. Imate utisak kao da ste prepuni svega i osje?ate se tijesno u vlastitoj koži. Morate otvoriti novu particiju u svome umu, u koju ?ete pohranjivati novo duhovno znanje. Još bolji su primjer djeca, ?iji su umovi potpuno prazni, ali su u svakom pogledu bliža Božanstvu, reagiraju srcem i puna su istinske ljubavi.

Biti ?e potrebno osloboditi se sje?anja i svega što ?ini karmi?ko sme?e.

Novim duhovnim znanjem um dobija inspiraciju, još ako znate što ho?ete napraviti, cjela stvar postaje potpuno jasna.. Tako jednovremeno mijenjate sebe kroz um. Na jednoj strani odbacujete sve ono što vas blokira, a na drugoj strani uvodite duhovni sadržaj, koji vas podiže iznad objektivne stvarnosti.

Morate spoznati da je vaš život u svemu predodre?en i vo?en umom, na temelju znanja koje unosite u njega. Držite se duhovnog znanja i sigurno ?ete se uzdignuti.

Najve?e duhovno znanje jest ljubav. Živite jednostavno.

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 7. dio


RAZMIŠLJANJA

Misli:

Na jednostavan na?in možete upravljati svojim mislima, bez obzira na njihov sadržaj i nemir. Najlakše ?ete sebi pomo?i ako mislima ne pridajete poseban zna?aj, nego se postavite prema njima kao da su nebitne. Niti jedna misao ne može biti važnija od vašeg života, i sama duhovnost se temelji na praznoj glavi i mirnom umu.

Pojam praznine u duhovnosti ozna?ava Duh kao apsolutnu ?isto?u, i dovo?enjem misli u to stanje, rasprše se u eteru. Sam proces upravljanja i vo?enja misli nazivamo kontemplacija (usmjereno najdublje promišljanje). Iskusni duhovni traga?i se odnose prema svojim mislima na klik, dovode?i ih u trenutku u stanje praznine.

Morate praviti razliku izme?u kontemplacije (vo?eno promišljanje), i kaoti?nih misli koje same ulije?u u prostor uma.

Hrana:

Medicinska znanost nikada ne želi osvijetliti istinu u vezi prehrane namirnicama životinjskog podrijetla.

Kada jedete namirnice od biljaka, to je prirodan proces transformiranja tvari i vibracije kroz pet elemenata.

Ako jedete namirnice od životinja (meso, milijeko, jaja i njihove prepa?evine), to je kompliciran kemijski proces, koji na razini DNK dovodi do mutagenih deformacija, najrazli?itijih formi.

Poznata je važnost krvne grupe kod transfuzije krvi. Hormonska struktura i drugi ?imbenici krvi mogu prouzro?iti ozbiljne probleme kod primatelja. Što mislite koje je krvene grupe namirnica životinjskog porijekla koju jedete, i koliki je rizik od takvog vida prehrane?

Svi oni koji jedu namirnice životinjskog porijekla, moraju u ne?emu sli?iti životinjama (po principu skim si-takav si). Najviše se javlja agresivnost i razli?ite forme bolesti sa poreme?enim DNK sadržajima. Takvi su skloni podjelama, mržnji, olako izazivaju sukobe, pravi su mu?itelji, nemaju potpunu odgovornost za ponašanje. Daleko su od ljubavi i Božanstva (u najdubljoj naravi varvari, a mogli bi biti i kanibalisti). Neshvatljivo je da ?ovjek uop?e može jesti meso i krv, kada je i sam tako gra?en.

Vegetarijanci i makrobioti?ari su mirniji ljudi i imaju ve?u razinu prosu?ivanja.

Duhovnost:

Temelji se na Duhu (apsolutnoj ?isto?i, slobodi, istini, ljubavi i svijesti).

Duhovnost u prakti?nom životu zna?i:

- Ne mijenjati postoje?e fizi?ko stanje stvari.

- Prema svemu se odnositi kao promatra? - svjedok.

- Biti prisutan u svom dahu (izvor duhovnosti).

- Održavati ?istim fizi?ko tijelo, preko odabrane balansirane prehrane.

- Mentalnom sadržaju obezbijediti mir. Oslobodite se sje?anja.

- Ne služiti se materijalnom logikom, jer je duhovno suprotno logi?nom, kao jedina uzvišena stvarnost.

- Držite se puta istine.

- Ljubav u vama zna?i da ste na pravom putu.

- Živite u sadašnjem trenutku.

- U svemu pronalazite inspiraciju, preko afirmacije VOLIM TE (odnosi se na Duh).

- Duhovno zna?i vrhovno, sveto, univerzalno, apsolutno, koje nije samo vaše.

- Budite pažljivi, ljubazni i odgovorni prema Božanstvu (utjelovljenom Duhu).

- Jedino možete manipulirati svojim tijelom i osjetilima, Duhom ne možete i ne pokušavajte.

- Ne podržavajte dvojnost, jer vas vodi u emocije i strasti.

- Neka vam se tijelo i JA stapaju u JEDNO u srcu. To ?e biti sklad tijela i duše, te usmjereni um ka svijesti.

- ?ovjeku je dato misliti, za stvaranje uvida i ništa više.

- Svojim ponašanjem možete prosvijetliti, ili povrijediti mnoge duše bliskih ljudi i šire.

- Duhovnost je JEDNO gdje nema loših i boljih, nema nadmetanja i posjedovanja. Ili ste prisutni u Duhu (najviša duhovna stvarnost), ili ste još neprobu?eni.

- Svijet se sve više mijenja, oko vas je sve više probu?enih ljudi, zato nemojte prosipati primitivizam.

- Duhovnost je istina, ljubav, sloboda i svijest, gdje ne pomaže protekcionizam, materijalno bogatstvo, moral, ideologija ili bilo koja mo?.

- U objektivnoj stvarnosti u korelaciji ste sa nekim, ne?im i linearnim vremenom. U duhovnosti toga nema, sve je JEDNO - Duh.

- Osjetila vas lako mogu skrenuti sa puta, zato se držite istine i ljubavi, koje su iznad reagiranja tijela.

- Duhovno ?isto je od zraka i svjetlosti, za iscijediti duhovno ?isto iz materije - hrane, sexa, bilo ?ega drugog, potrebna je svijest.

- Duhovno je neprolazno, vje?no, bez vremena. Fizi?ko je prolazno, ograni?eno vremenom, u svemu relativno.

Preko ljubavi, slobode i istine, duhovnost daje mogu?nost jednovremene prisutnosti u Božanstvu i materijalnom. Neka duhovno bude na prvom mjestu, a materijalnu ovisnost koristite u granicama stvarnih potreba tijela.

Na ra?un duhovnosti, zaista ne morate biti rob vlastitog tijela, materijalne ovisnosti i fizi?kih ograni?enja objektivne stvarnosti. Površinsim osje?anjima, emocijama, strastvima i egom, nikada ne?ete dodirnuti istinu, jer se do nje jedino može do?i usmjerenim mislima, koje imaju snagu probu?ene svijesti. U?ite se usmjeravati svoje misli ka istini i slobodi.

U materijalnoj prirodi postoje mnoge zanimljivosti od kojih vam zastaje dah. Me?utim, to se nikako ne može porediti sa ?arolijom koja donosi inspiraciju, ljubav i Božanstvo.

Na duhovnom planu zaista možete uživati u slobodi svake vrste. Ništa nije osobno, ne morate voditi ra?una o privatnosti, da li ?ete nekoga povrijediti ili ne. Duhovnost je i apsolutna pravda ikad vi?ena. Na duhovnom putu samo ste vi i svjetle?a pala?a Duha. Sve je beskrajno jednostavno, istinito, ljubavno, slobodno, jasno, zdravo i vje?no. Jedino što radite, navodite misli u prostor ?arolije.

Svako fizi?ko zadovoljstvo jednostavno možete prevesti mislima u višu duhovnu stvarnost. Naravno, trebate duhovno znanje, radi jasnog uvida, sa kojim vidite razliku izme?u iluzije i duhovne stvarnosti.

Tako?er ni smrt, kao druga strana ra?anja, nije shva?ena od obi?nih ljudi. Simbolizam smrti je u ponovnom ra?anju. Kada tijelo izgubi mo? održati se u linearnom vremenu (4D), duša (energija) napušta tijelo i prelazi u novi život na višoj razini stvarnosti, tamo gdje je ?istija vibracija energije, i gdje nema vremena.

Duhovni dio vas, uvijek vodi svjetlijoj strani života.

Na primjeru ljubavi najbolje se vidi koliko je materijalni dio života ograni?en, gdje birate što ?ete, i koga ?ete voljeti. Takve podjele su ravne slijeposti.

Duhovno, volite JEDNO, koje prepoznajete u svemu, uz najjednostavniju afirmaciju: VOLIM TE.

Za sve nas jedino savršenstvo jest duhovni put, osvjetljen istinom, ljubavlju i slobodom.

U?inite nešto za sebe, i od tromog, slijepog tijela (gusenice), napravite slobodnog šarenog leptira, koji ?e letjeti kao duh


IDENTIFIKACIJA

Ništa na svijetu nije identi?no vama, i zato uživajte u svojoj jedinstvenosti.

Jedino sa ?ime se možete identificirati jest Duh, preko Božanstva.

JA ne može biti ništa MOJE, ali su ljudi nau?ili govoriti: JA, MOJ posao, dijete, bra?ni drug, auto, ku?a, novac, vlast, um, ime i prezime, JMBG, OIB. Ništa od toga nije istinito, jer JA jedino ima duhovnu stvarnost. Ljudi su previše smoreni identifikacijom, i nemaju više osje?aja sa ?ime se sve poistovje?uju.

Najve?a radost izvire iz istine, ljubavi, slobode i svijesti, gdje se ne morate ni sa ?im poistovje?ivati.

Dobro je netko poru?io, budite kao kocke leda u ?aši, mirni, i do?i ?e trenutak vaše pretvorbe iz leda u vodu. Tako se ponaša i kokoš na jajima, koja je mogla svojim mirom izle?i pili?e.

Nije mogu?e smiriti sebe u linearnom vremenu, kao što nije mogu?e ni pod kojim uvjetima smiriti valove oceana.

U fizi?kom smislu i relativnoj prirodi, nije mogu?e potpuno samoostvarenje, i zato se moramo uzdignuti do viših dimenzija duhovne stvarnosti, u?initi cjelu stvar jednostavnom, udaljiti se iz linearnog vremena i mu?enja u 4D.

Bezuvjetna ljubav, apsolutna istina i sloboda, nisu mogu?e u objektivnoj stvarnosti.

Prijatno je osje?anje fizi?ke slobode, ljubavi koja je u svemu prolazna i istine koja je relativna, ali to nije ni izdaleka nalik apsolutnom stanju, Duhu i Božanstvu, koje možemo ostvariti kroz duhovnost.

Materijalne vrijednosti su promjenljive, ne možete im vjerovati, a duhovne vrijednosti su neprolazne, nemate potrebu identificirati se sa njima, ali ste preko probu?ene svijesti, istine i ljubavi, sastavni dio toga.

Kad god svoje misli preta?ete u materijalnu identifikaciju, napravili ste nepromišljenu pogrešku, koja prerasta u stvarni problem. Na taj na?in se budi strah. Najprije se pojavi osje?anje, onda površinska misao, koja se lijepi za nešto materijalno.

Problem mnogih ljudi je upravo zbog identifikacije JA sa ne?im iz vanjskog svijeta. Kada pomislite da ne?ete imati dovoljno novaca do kraja mjeseca, vi se na silu, u mislima, gurate u fizi?ki doživljaj nov?anica kojih nemate. Na sli?an na?in izmišljate svaku bolest i svaku negaciju života. Vo?enjem misli, možete uzdignuti sebe, dosegnuti slavu, ili ostati na razini skromne mo?i prosu?ivanja.

Simbolizam slobode se o?ituje u slobodi misli. Mnogi ljudi (ideološki fanatici, religozni moralisti), jednostavno nemaju slobodu misli, plaše?i se da ?e napraviti grijeh ako dublje promišljaju o nekoj stvari, možda sexu.

Simbolizam ljubavi nije u prolaznoj ljubavi prema ne?emu ili nekomu, nego u trajnoj ljubavi prema Duhu.

Simbolizam istine je u božanskoj ?isto?i stvari, koje se rastapaju u Duhu, poslije pro?iš?enja enerije sa istinom.

Pred zidom osvjetljene istine, odjednom sve postaje jasno, slobodno, bezvremeno.

Misli se munjevito smjenjuju, i ne stignete dublje o njima promišljati. Zato je važno imati duhovno znanje, praksu kontemplacije (usmjerenog promišljanja), u?iti meditirati, i lagano mjenjati sebe od kompliciranog materijalnog, ka jednostavnom duhovnom.

Duhovni ljudi imaju pravi osje?aj za Božanstvo, jer jedino u njemu vide stvarni smisao života.

Duhovnost je potreba svakog ?ovjeka. Lagano ulazimo u fazu kada ?e duhovnost biti najobi?nija stvar svakog pojedinca. Po prirodi stvari, naviknuti smo na ?uda, koja su najprije bila nezamisliva, a onda postala naša stvarnost. Za ?ovjeka ni duhovnost (kao ?udo), nije izuzetak.


VRIJEME OTPOR SVIJESTI

Po?etna horizontalna brzina Zemlje (1666 km na sat), i rotacija oko svoje osi, za ?ovjeka ?ini 4D linearno vrijeme, i otpor u bu?enju svijesti. Osvješ?ivanje je proces uskla?ivanja unutarnjeg prostora tijela sa prostorom duhovne suštine svijeta. Ali taj proces mora i?i najdublje, do samih tjelesnih stanica.

Na fizi?kom planu sve se dešava sa velikim kašnjenjem, zato nismo u ritmu linearnog vremena, i u suštini nismo ni u kakvom ritmu. Sje?anja i proživljavanja prošlosti, te pojava maske ega, upravo su posljedica nesnalaženja uma u linearnom vremenu.

Prostorno gledano, naše tijelo je kao najmanja barka na uzburkanom oceanu. Mogu? je strah i sva mu?enja u osje?anjima i mislima, kako se spasiti i preživjeti. U takvoj osami jedini spas možemo potražiti u ?udu, prizivanjem božanske milosti. Upravo se duhovnost i svijest ?ovjeka ti?e istine i ljubavi prema beskrajnoj milosti, koja svima pomaže, proporcionalno služenju, kroz uzvra?enu ljubav i probu?enu svijest.

Cjela stvar može biti uskla?ena na jedini na?in sadašnjeg trenutka. Sama svijest je nevjerojatno olakšanje i radost, ali do nje moramo do?i. U svakom trenutku moramo sebe pitati „Tko sam“, i odmah dati odgovor i poistovjetiti se sa „Ja jesam“. Ta uskla?enost prati linearno vrijeme u svakom trenutku, u vidu najprijatnije širine duhovne svijesti.

Simbolizam sadašnjeg trenutka u smislu pobjede nad linearnim vremenom, dovodi nas u osje?aj radosti, ljubavi , lako?e misli i svijesti, beskrajane slobode, koja je jedino mogu?a kroz Božanstvo.

Lako možemo primjetiti da je sam proces uskla?enja individualnog unutarnjeg prostora tijela, sa duhovnim prostorom svijeta veoma bitan, jer od toga ovisi sama svjesnost.

Sljede?a stvar jest prisutnost u dahu, kontemplacija i meditacija.

Naravno, duhovno znanje i fizi?ko ?iš?enje tijela u mnogome potpomažu osvješ?ivanju.

Principijelno se ništa duhovno ne?e dogoditi ako ne slijedimo alkemijski proces.

Ako je netko prije više tisu?a godina spoznao cjelu stvar, prosvijetlio i ostavio pisani trag, nemamo potrebe razbijati glavu, jer je duhovna stvar uvijek JEDNO, nikada ne možemo izmisliti nešto novo.

Moramo biti duboko zahvalni svima onima koji nas žele probuditi, preko Božanstva.

Lako možemo uskladiti spregu osje?anja, misli, ega i uma, ako se držimo reda, u smislu duhovne procedure.

Ve?ina ljudi nema pojma o duhovnosti, i njihov je život obojen neznanjem i mu?enjem u vlastitim mislima.

Druga skupina duhovnih traga?a po?etnika ulazi nepripremljeno u duhovni prostor, pokušavaju?i na pre?ac smiriti uzburkani ocean misli.

Samo je mali broj onih koji prepoznaju duhovnu suštinu svijeta, i sa lako?om osvajaju najdublji unutarnji prostor tijela, s ciljem osvješ?ivanja.


DUHOVNI PRINCIP „JA JESAM“

Obzirom da posjedujemo svjesnost, name?e se pitanje „TKO SAM“, jer u neosvjetljenoj istini bi?a postoji nešto što morate istražiti i osvijetliti do kraja. Uvod u duhovnost po?inje tu.

„JA JESAM“ („više Ja“, „duhovno Ja“, „Jastvo“), jest prirodan meditativan princip na ?emu se temelji duhovnost. „Ja jesam“ prostorno definira našu duhovnu suštinu sa Apsolutom. Njime iskazujemo božansko JEDNO, preko individualizirane duše.

„Ja jesam“ je svetovna sila koja pokre?e volju, snagu, radost i ljubav. Ne samo to, njime po?inje i naša svjesnost.

Kada „Ja jesam“ mislima dovedemo do samih stanica tijela, pojavi se milost u vidu ljubavi i svijesti.

Upravo je vaša duhovna razina odre?ena koliko ste istinski svjesni principa „Ja jesam“.

„Ja jesam“ je uvijek prisutno u vama, i prava je šteta ne prepoznati to u svakom trenutku.

„Ja jesam“ se povezuje preko svijesti sa kreacijom svijeta, i život ?ini jednostavnim u svemu.

Kako prepoznati „Ja jesam“ u sebi?

Osje?anje ljubavi kao refleksija božanske milosti, sjedinjuje duhovni aspekt u vama. Sve što je sveto, duhovno i božansko, oduvijek postoji, jedino ga trebate prepoznati u sebi, preko osvjetljene istine i svijesti.

Onoga dana kada ste se rodili u fizi?ko tijelo, rodilo se sve što nije duhovno: osje?anja, misli, emocije, ego, i um. Morate biti zahvalni fizi?kom aspektu, jer vam je bio najzna?ajniji na po?etku života (osvješ?ivanje je usljedilo mnogo kasnije). Prvo dojenje, pla?, itd. jedino ste mogli uraditi sa egom. Bez obzira što ste sada zrelija osoba, i dalje imate potrebu služiti se fizi?kim principom („niže Ja, ego, um, „Ja tijelo“). Nevolje dolaze od toga što je „Ja tijelo“ vidljivo o?ima i osjetilima, i kao po pravilu, gura se i prethodi „Ja jesam“, zbog nedovoljno probu?ene svijesti. Kada je svijest na višoj duhovnoj stvarnosti, „Ja tijelo“ ostaje u pozadini.

„Ja jesam“ i „Ja tijelo“ su dvije suprotnosti, i sve što morate uraditi za života jest spojiti ih u JEDNO. Ta podvojenost u svome bi?u (dualnost), donosi mnogo nevolja, najprije u vidu straha i neizvjesnosti života, a onda kao nejasan uvid u pravo stanje stvari. Poseban vid mu?enja je stalno traganje za istinom. U slu?aju probu?ene svijesti postoji najširi uvid, u ?emu je ve? uklju?eno sve duhovno i božansko, od istine, ljubavi, svjetlosti, istine.

Najjednostavnije je dijecu izgraditi duhovno, jer su ona u svemu božanska. Djeca sa lako?om osje?aju bezuvjetnu ljubav prema roditeljima, umjesto osje?anja i misli, prema drugima i stvarima reairaju direktno srcem. Ne znaju kalkulirati. Prema hrani se odnose samo koliko im je istinski potrebna. Najviše vole še?er jer je i sam život nastao iz glukoze, vode i nekih fosfornih tvari. Moramo djecu nau?iti da je najprimjerenija prehrana od vegetacije i še?era iz integralnih žita, a ne od mesa i krvi životinja. Djeca se zgražaju kada im majke miksaju meso i daju im ga flašicom, ali su majke uporne u tome, i dje?iji um se vremenom navikne.

Ono što je posebno zna?ajno, njihova seksualnost je iznad svega duhovna. Seksualnost odraslih ljudi nije mogu?e primjeniti prema djeci, jer ona to odbijaju kao nešto prejako, neprirodno i zastrašuju?e. Toliku dozu seksualne uzbu?enosti, djeca ne mogu izdržati u svojim spolovilima.

Možda niste znali, djeca imaju i prirodnu obranu u vezi seksualnosti. Djevoj?ice do puberteta u sebi imaju muške hormone, i jednostavno odbijaju muškarce. Dje?aci, tako?er do puberteta imaju ženske hormone, i prema djevoj?icama se uvijek ponašaju arogantno, jer ih doživljavaju kao da su istog spola.

Mnogo toga možemo nau?iti od djece, upravo ih ra?amo zbog toga.

Duhovno promatrano, svaka individualizirana duša se ra?a po božanskoj volji, jedino što sama bira duše roditelja, kao najbolji izbor u njenom prostoru duhovne suštine. Time je zadovoljen princip kozmi?ke pravde, gdje nitko i ništa ne može biti drugome kriv. Obzirom da ništa nije slu?ajno, spol, ime i sve ostalo u životu, individualizirana duša bira sama, jer je ona original koji ?e biti prekopiran u fizi?ko tijelo, preko DNK nositelja.

Ima ljudi koji nisu zadovoljni svojim fizi?kim izgledom, nalaze na sebi mnoge mane, i pri tome uop?e nisu svjesni da su sami sebe odabrali i kreirali kroz dušu. Na duhovnom planu, kada su se spojile duše roditelja, nova duša je ve? vidjela svoju dvodimenzionalnu sliku, budu?eg tijela. Nije morala nastaviti proces tjelesne pretvorbe.

Mnogo je razloga zbog ?ega morate probuditi svjesnost i istražiti do kraja „TKO SAM“, jer ta spoznaja nije mogu?a na temelju fizi?kog tijela.

„Ja jesam“ morate kona?no povezati sa vlastitom dušom, i vidjet ?ete kolika se radost budi u srcu. Upravo je ta po?etna radost vlastite svjesnosti, po?etak beskrajne ljubavi prema duhovnoj stvarnosti. Tek trebate spoznati besmislenost relativnih vrijednosti, relativne istine i ljubavi.

Vi imate spiritualne mogu?nosti, ali nemate spiritualna iskustva. Pribavite duhovno znanje ?ime ?ete oživiti vlastitu duhovnost, spoznati ?udo, i uživati u ?aroliji Duha. Jednostavnost vašeg života upravo je ovisna o duhovnom znanju.

Morate o?ekivati u bliskoj budu?nosti da ?e sve više ljudi biti duhovno usmjereni, a neznanje i primitivizam „Ja tijelo“, kona?no mora biti razotkriveno jedinom istinom. Duhovna bi?a u ni?emu ne žure, i koliko god se neprobu?eni ponašaju neprimjereno vlastitoj spiritualnoj prirodi, u?init ?e sve i preko ljubavi privla?iti pažnju, buditi ljubaznost neprosvje?enih, ukazuju?i im na potrebu potpune odgovornosti za op?e ljudsko neznanje.

Sve ono što vas mu?i i stvara nezadovoljstvo u životu, upravo dolazi od tijela, osje?anja, površinskih misli, ega i uma. Tu kraja nema izmišljotinama, emotivnom reagiranju, izmišljanju straha i svih mogu?ih bolesti. Na duhovnom planu ništa od toga ne postoji.

A što je duhovni plan?

Tijekom dana odvojite za sebe pet minuta i propratite duhovnu proceduru. Najprije se pitajte „Tko sam“. Imajte mir, pratite dah, vodite u mislima princip „Ja jesam“ duboko u sebe, sve dok ne osjetite radost. Osjetite da „Ja jesam“ jedino postoji u vama, u vidu beskrajnog ?istog prostora. Ako se više puta u toku dana možete staviti u duhovnu proceduru, vaše osvješ?ivanje ?e biti prošireno i podignuto na višu razinu uvida, istine i duhovne stvarnosti. Kad god vam nešto ne ide, pomognite se principom „Ja jesam“. Alkemija odmah djeluje. Na taj jednostavan na?in možete kontrolirati svako osje?anje, svaku emociju, strast, slabost i bolest. Uvo?enjem Božanstva u sebe, vi više niste ono mlohavo ništavno tijelo.

Možda ste ovoga trenutka gladni, bolesni, trebate novac, možda sex ili slaviti ro?endan?

Sve to govori o fizi?koj potrebi tijela. Imajte na umu da ste vi najprije duša, a onda tijelo. Idite tim redom rješavanja problema i stvaranja uvida. Nemojte ništa raditi površno, neodgovorno, nepromišljeno, bez stvarne potrebe, bez vaše mogu?nosti i prave odlu?nosti. Sve što radite u životu vo?eni emocijama, morate znati da nije u duhu istine, i time dovodite u pitanje mnoge druge stvari, koje ?e se gomilati u jedinom prostoru bi?a, koji uvijek mora biti ispraznan i ?im više ?ist.

Ako shvatite suštinu da ste najprije duša, onda iza toga slijedi jasan odgovor: duši je potrebna duhovna hrana u vidu ljubavi i ništa više. Sve drugo (hrana, strasti, itd.) vaše je neznanje i odgovornost za nezadovoljstvo.

Bilo što da želite ovoga trenutka uraditi, propustite tu ideju kroz duhovni filtar „Ja jesam“. Odgovor ?ete dobiti u trenutku svijesti. Tako ne?ete ?initi pogreške, niti živjeti u grijehu.

Tijelo je u svemu slijepo, ne budite ludi, i ne dozvolite osje?anjima i emocijama da vas vode kroz život. Upravljajte svjesno svojim bi?em, zaista je jednostavno.

Slažem se da u pisanoj formi nije jednostavno razjasniti suptilne detalje duhovnosti, i zato se mnogi ne mogu vezati na jedinu istinu „Ja jesam“. Lakše im je slijediti osje?anja i fizi?ke potrebe tijela.

Ponavljam, tijelo je slijepo, u svemu odlu?uje um, koji se ponaša u skladu sa vašim navikama i znanjem koje unosite u njega. Sve je to fizi?ko, fizi?ko, fizi?ko, slijepo i neistinito, koliko god vam se ?inilo stvarno. Preciznije, to jest stvarnost ali samo objektivna, relativna. Prava stvarnost je samo duhovna, koja je uvijek ?ista i neda se mijenjati zato što vi nemate pravo znanje.

Duhovni plan je istina, svijest i beskrajna sloboda. To je jedina svjetlost.

Fizi?ki plan je samo sjena koju moramo osvijetliti. Jednostavno je, princip „Ja jesam“ i alkemija po?inje. Imajte mir i promatrajte ?aroliju. Budite ?im više oslobo?eni besmislenih, nejasnih i mra?nih potreba tijela. Rasvijetlite svoje misli do kraja. Povedite ih preko „Ja jesam“ u dubinu ?istog prostora bi?a. Tamo ih ?eka istina, koja ?e ih lako smiriti.

Emotivni ljudi uop?e nemaju smisla prepoznati duhovnu stvarnost. Toliko su zavedeni maskom ega, moralom, nebitnim znanjem o materiji, i jednostavno drhte u svakom pogledu. Kako može netko biti normalan i prirodan ako drhti, ako nije u stanju imati mir?

Ve?ina ljudi se gubi u moru kopliciranog života, i prosto im je neshvatljiva jednostavnost principa „Ja jesam“. Sistem vrednovanja života vide kroz materijalno bogatstvo.

Individualna je stvar svakog pojedinca ho?e li probuditi svijest do kraja ili ne, da li se želi služiti istinom, ljubavi i živjeti oslobo?en svega, ili ?e tavoriti u neizvjesnosti svog neznanja.

Trud i napor koji ulažem u rasvjetljavanju istine o Duhu, samo je refleksija koja mi se u svijesti javlja u vidu beskrajne ljubavi i potpune odgovornosti za sve one koji ovoga trenutka nisu u stanju prepoznati vlastitu prirodu, nego se u svemu identificiraju sa prolaznim tijelom, imenom, poslom, novcem, društvom, moralom, religijom itd. Sve to radim sa lako?om koja izvire iz ljubavi i najšireg uvida. Osvjetljavaju?i druge, ?inim osvjetljenim ?itav prostor oko sebe. Nije dovoljno da moja ku?a bude osvjetljena, a sve druge ku?e u ulici mra?ne.

Nedovoljnim promišljanjem, vi zapravo, niste u stanju prepoznati najdublja osje?anja ljudi. Vi ignorirate ljude, name?ete vlastite stavove, želite da vas drugi slušaju, a upravo živite u neznanju, bez ljubavi prema sebi i drugima, i to je vidljivo. U emotivnom reagiranju nema milosti, i naklonost prema pravim vrijednostima. Tu se javlja sebi?nost i sve negativnosti ponašanja.

Dubljim promišljanjem princip „Ja jesam“ morate u?initi jasnim u ljubavnom ?injenju u srcu, a ne poistovje?ivati se sa tijelom i materijalnim. Besmisleno je oslanjati se na fizi?ki doživljaj kada postoji spiritualna mogu?nost.

U?inite sve da se princip „Ja jesam“ rodi u vama, jer je to jedini put koji cjelu stvar, na roditeljski na?in, ?ini jasnom, ljubavnom, istinitom, svjesnom, odgovornom. Svi znamo da neodgovorna mladež, bahatog ponašanja, odjednom postaju odgovorni ljudi kada izrode djecu. To je prirodni fenomen, i božanska stvarnost. Time iskazuju zrelost duhovnog sjemena.

Da li ?ete u svakom trenutku biti raspoložni, poletni, zdravi, u ljubavi, ili mrzovoljni, bolesni, jadni i nikakvi, ovisi o najjednostavnijem duhovnom principu „Ja jesam“, na najjednostavniji na?in, koliko ste toga svjesni.

„Ja jesam“ je mantra koja se izravno preta?e u svijest.


SUBJEKT SVIJESTI

Sjedim, malo sam se zamislio, i pitam se „Tko sam“. Dugo vremena razmišljam o tom pitanju, ali nikako krenuti prema suštini samospoznaje. Obzirom da nemam odgovor na to pitanje, vjerojatno nikada nisam tako dublje promišljao. ?ini se, ovoga puta biti ?u uspješniji. Kaže se, u svakom pitanju postoji pravi odgovor, samo moraš o tome dublje promisliti.

Nešto tu nedostaje. Imam tijelo, ime, prezime, OIB, JMBG, obitelj, djecu, bra?nog druga, posao, obrazovanje, državu, prirodu, svijet, zapravo sve imam, a i pak postavljam pitanje „Tko sam“. Zna?i neko ve?e ?udo postoji u vezi moga bi?a koje moram istražiti do kraja.

U spoznaji sebe vidim jedno rješenje, u vidu puta, dvije krajnosti, koje se stapaju u Jedno (nekakvu cjelinu svega). Ako odaberem po?etnu to?ku za razmišljanje, onda to može biti bilo koja to?ka na tom putu. Svejedno je, krug je u pitanju. Ako se razmjerno udaljim i bolje pogledam vidjet ?u cjeli svijet kao Jedno, a unutar toga svijeta i moju malenkost, stvorenu iz sjemena. Što se sjemena ti?e nisam pravi stru?njak za biokemiju, onda ?u ipak razmišljati sa ove druge strane krajnosti, od cjeline svijeta.

Kada isklju?im u svojim mislima fizi?ko tijelo, onda mi se javlja misao da „Ja jesam“, samo komadi? nekakvog prostora, unutar svekolikog prostora svijeta. Sad je ve? lakše razmišljati. Ne moram razbijati glavu oko beskrajnih fizi?kih mogu?nosti, nego ?u se samo baviti pitanjem prostora.

Prvo što mi pada na um jest da je prostor moga bi?a topao. Odmah se dalje pitam, odakle toplina u mom tijelu? Ono što znam o sebi jest da sam od krvi i mesa, ali kako to meso može zra?iti toplinu? Odgovor na to pitanje je ipak jednostavan, toplina dolazi od Sunca, a kada nema njega, ugrijem se odje?om, vatrom u sobi, ili toplom hranom.

Imam osje?aj da ?u ovoga puta zaista otkriti „Tko sam“.

I dalje odbacujem tijelo u otkrivanju sebe, i jedino razmišljam o suštini prostora. Što bi to moglo biti što ispunjuje prostor u kome se ne vidi ništa. Zapravo, ništa ne vidim, ali ipak osje?am toplinu tog prostora. To zna?i ipak nešto mogu spoznati preko osjetila. Ali, to što osje?am toplinu, jest ugodno, samo je prili?no nejasno. Moram dublje, dublje promišljati. Sunce mi je daleko, previše sija, ne mogu gledati u njega. Vatra u pe?i je jednako prejaka, ne mogu se koncentrirati na suštinu plamena. Moram uzeti svije?u, to je ipak vatra, svjetlost i toplina, a ipak je mogu izbliza promatrati i razmišljati što se zapravo sa njom dešava. Valjda je to sli?no sa mojoj vatrom u tijelu?

Moju toplinu u tijelu ne vidim, a plamen svije?e vidim. To zna?i da je nekakva energija u tijelu mnogo rije?a od gustog plamena obi?ne svije?e. Taj plamen od svije?e postoji jer se odvija proces sagorjevanja voska svije?e uz pomo? kisika iz zraka. Zanima me što je sa nevidljivom toplinom koja odlazi u etar iznad svije?e? Mislim da je to pravo pitanje, i mislim da je nešto sli?no i u mojoj vatri tijela. Nemam neko posebno mišljenje o toj stvari, prosto bih je nazvao nevidljivo ?udo ili Duh.

Sve dok sam ovo razmišljao, sve više osje?am nekakvu lako?u u sebi. ?ini mi se kao da gubim tijelo, i ostaje mi samo osje?aj balona koji može lako letjeti, baš kao Duh. Sve to jest nevidljivo, ali sam potpuno svjestan onoga što osje?am. Ako na trenutak pogledam u moje ruke, nestaje mi ?arolija o Duhu, nekako se na brzinu izgubi.

Moram sebi postaviti pitanje: da li sam ovoga trenutka lud, kada moram razmišljati o Duhu, jer, vjerojatno, nitko drugi ne razmišlja na ovaj na?in. Ljudi sve vide, ?uju, dodiruju, imaju osjetila i osje?anja, pa to im je dovoljno za život. To je to?no, ali je ?arolija od dubljeg promišljanja zaista fantasti?na, u smislu nekakvog oslobo?enja od same glomaznosti prili?no krutog tijela. Lepršave misli i tijelo uop?e nisu uskla?ene. One lete na sve strane svijeta, a tijelo, kao vre?a mesa, stoji bespomo?no, jer nema što osje?ati ovoga trenutka. Tijelo je zaista glupo, i jedino reagira kada je ne?im izazvano iz vanjskog svijeta. Da li je to bljesak nekog svjetla, vjetar, miris parfema, neka hrana, glazba, ili bilo što drugo materijalno?

Ovdje moram duboko promisliti. Tijelo jedino osje?a, a „Ja jesam“ misli. To što tijelo osje?a, JA mmogu zamisliti i bez osje?anja. Mnogo više promišljam od onoga što mogu napisati u tekstu ove pri?e. Zato ?u se baviti samo klju?nim detaljima, koji ?e rasvjetliti cjelu stvar. Kako sam po?eo pri?u, na kraju može biti cjela knjiga. Toliko je sve bitno u rasvjetljavanju istine o ljudskom bi?u, njegovom tijelu i neprobu?enoj svijesti o ?aroliji Duha, suštine svijeta.

Obzirom da je moje tijelo cjelina ne?ega (duše i tijela), nije dovoljno imati jasnu viziju života „Ja jesam“ - samo u glavi, nego ta svijest mora biti proširena na cjelo bi?e, to?nije, do svake stanice tijela, jer su one krajnost koje život zna?e.

Sve dok ovo razmišljam, primjetio sam da se disanje produbljuje, smirenije je, a tako?er, u grudima osje?am mir srca. Ova ?arolija dubljeg promišljanja zaista efektno popravlja moje raspoloženje, nekako me obuzima radost. Imam volju non stop razmišljati o ?aroliji. Naravno, za danas imam i drugih poslova, ali mi je razmišljanje o ?aroliji mnogo draže. Toliko sam se zaneo razmišljanjem, i zaboravio sam ru?ati. Imam osje?aj, taj Duh u meni, sadrži upravo sve ono što mi treba. To sam najprije shvatio, kada se pojavila radost od promišljanja. U suštini uvijek nešto razmišljam, ali ovoga puta se radi o potpuno usmjerenom razmišljanju o prostoru, o ?aroliji, o ne?emu što me posebno ispunjava i raduje. Sva moja dosadašnja razmišljanja bila su inicirana osje?anjima, nekakvim potrebama tijela, obitelji, posla, i svega ostalog materijalnog. Ova duhovna ?arolija je zaista pravo zadovoljstvo, koje moram istražiti do kraja.

Poznato mi je kako ljudi na Istoku tradicionalno meditiraju, i mislim da sam danas i ja meditirao, kada sam toliko duboko mogao promišljati o nevidljivom ?udu, i uspio probuditi svijest i radost od iskustva ?arolije. Nikada do sada nisam imao toliku volju i poletnost. Ovo je zaista posebno osje?anje snage, koja me drži kao da vibriram u zraku. Toliko sam se predao ?aroliji nepoznatog Duha, mislim da sam je ve? potpuno zavolio.

Misli ne miruju, pokušavam ih usmjeriti prema ?aroliji Duha, jer jedino na taj na?in osje?am svijest i ono „Ja jesam“. Dok krenem misliti nešto drugo, materijalno, ?arolija mi se gubi, sve mi postaje manje jasno. Kao da me hvata blaga nesvjestica, od beskrajnih gluposti materijalne prirode koje smo sami uzro?ili, ukupnim ponašanjem i neznanjem.

Primjetio sam, misli uvijek idu na onu stranu gdje nešto nije u redu, gdje postoji problem, gdje je nesklad, gdje se uzburkala energija. Ako JA ovoga trenutka mogu uživati u dubljem promišljanju o ?aroliji Duha, ako sam od toga radostan i osje?am ljubav, pitam se zašto i drugi ljudi ne bi mogli to isto? Jedino mir i vo?ena misao ?ini širinu uvida u beskrajni prostor Duha.

Imam osje?aj da smo Duh i JA, kao u ogledalu. Sve dok sam miran i upravljam svojim mislima, sve dok ih usmjeravam ka Duhu, od njega se odbija refleksija koju doživljavam kao ?istu svijest. U tom trenutku sve mi je lako, izvjesno, istinito, mirno, slobodno, ljubavno.

Ovo usmjereno promišljanje (kontemplacija), zaista je o?aravaju?e, možda me može odvesti u nekakav trans. Me?utim, svijest mi se sve više produbljuje i apsolutno se ne bojim tog propadanja. Ništa u tom razmišljanju nije neizvjesno, a potvrdu dobivam kroz radost u srcu. Naravno, nai?em na neki ?vor u mislima, vjerojatno što se prvi put u životu susre?em sa takvim iskustvom vlastite dubine duhovnog prostora.

Najve?e zadovoljstvo od svega ovoga jest osje?aj slobode, beskrajne širine svijesti, kao da sam rastopljen u oceanu svijeta, i svu njegovu snagu dobijam u trenutku.

Ovo dubinsko osje?anje ?arolije ne može se rije?ima opisati. Sada sam svjestan koliko su ljudi jadni, brinu?i za svoja tijela, posao, novac i sve ostalo materijalno.

Ljudi moji, nisam sanjao, zaista je u meni prava svijest i olakšanje koje sam prvi put mogao spoznati. Naravno, imao sam u djetinjstvu sli?nih trenutaka, ali nisam imao pojma što bi to moglo biti. Od sada pa ubudu?e svjesno mogu ulaziti u dublje promišljanje, u prostor Duha, gdje dobijem sve što mi je za život potrebno.

Kada budem ovo pri?ao bliskim ljudima, bojim se ne?e me shvatiti, re?i ?e da sam možda odlijepio. Valjda ?e primjetiti u mom ponašanju posebno ushi?enje, a ne tugu koju može imati bolesnik? Primjetna je razlika kada je netko lud od ljubavi, i kada je netko lud zbog mentalnog poreme?aja. Velika ljubav nikada ne može naškoditi, baš kao velika ?isto?a zraka, kisika i ozona. Mnogi imaju pogrešno mišljenje i kažu netko pati zbog ljubavi. To nije istina. Prava ljubav je mir, milost, radost, istina, svijest i olakšanje od svega.

Primje?ujem, dok mislim o Duhu, obuzima me prijatna toplina. Skrenem li sa tog puta promišljanja, nailazim na more nejasnih misli vezanih za razne materijalne probleme, i odmah se hladim od prstiju prema tijelu.

Imam uvjerenje i spoznaju da moj dah, vo?ene misli i ?ista svijest vodi ?aroliju Duha, bolje re?eno, ?ista svijest osvjetljava istinu o Duhu, jer on ne dolazi niodkuda, on je uvijek tu u meni, jer ispunjava svaku to?kicu beskrajnog prostora svijeta. U odnosu na svijest, tijelo se mijenja kao kameleon, mijenjaju?i boju, u ovisnosti od fizi?ke topline i energije. Kada bi netko mogao promatrati moju auru, imao bi svašta vidjeti, a to sve dolazi od misli i svijesti.

I dalje mislim o Duhu, prisutna je prijatna toplina i radost. Jednako tako, izme?u radosti i lošeg osje?anja, uvideo sam, jedino me dijeli svijest.

Siguran sam u meni postoji sve: tijelo, krv, limfa, unutarnji organi i njihove funkcije, metabolizam, osje?anja, misli. Nekada mi je sve jasno, ali više puta to nije slu?aj.

Proizilazi, Duh je ?arolija svijeta, a svijest je ?arolija tijela, lako se povezuju, jer je Duh sadržan u svijesti.

Posebno me raduje spoznaja, svijest nije energija i ništa materijalno.

Probao sam misliti o Duhu i misliti o problemima.

Izme?u tih razmišljanja moje se raspoloženje mijenja u trenutku, a bukvalno ništa drugo nisam radio, jedino što sam mijenjao SUBJEKT SVIJESTI.

Razmišljaju?i o tijelu i materijalnom, obuzima me nemir, emocije, nejasno?a, bunilo, neizvjesnost, možda i strah. Nastavljam voditi misli prema Duhu, i raspoloženje se popravlja.

Definitivno zaklju?ujem, SVIJEST, kao komadi? prostora Duha, ispunjava moje tijelo, prostim vo?enjem misli i pra?enim dahom, dovode?i me u skladni odnos sa tijelom, srcem i vanjskim svijetom.

Sama afirmacija „Ja jesam“ može imati bezbroj mogu?nosti, jer iza toga moram dodati objekt ili subjekt svijesti, kako bi misaoni tok išao dalje. Vo?enim mislima „Ja jesam.... Duh“, sve u meni poprima suštinu Duha.

Eurekaaaaa!!!!!!

Proizilazi, „Ja jesam“ samo ono ?emu usmjeravam svoju svijest, sada, u trenutku.

Prema tome, uvijek sam ne?ega svjestan (pišem, radim nešto), s tom razlikom što sam nekada identificiran sa tijelom i materijalnim, a rijetko sa svemo?nom ?arolijom Duha.

Svijest je samo svijest, spiritualni dar. Pitanje je prema ?emu je svijest usmjerena.

Ako smo previše svjesni objektivne (relativne, materijalne) stvarnosti, onda smo isklju?eni iz duhovnog života.

Usmjeravanjem svijesti ka Duhu, tijelo i materijalna priroda kao da nestaju.

Svijest je najsuptilniji prirodan žirokompas, koji nas savršeno orijentira u prostoru i linearnom vremenu, dok smo budni.

Najjednostavniji život je ljubav prema Božanstvu.

Povežite se ovoga trenutka, u mislima, preko afirmacije „Ja jesam“, sa Duhom (praznim prostorom u sebi), i možete odmah osjetiti radost od ?uda ?arolije u srcu. U?inite tu mantru jasnijom, i vaš uvid ?e biti širi i jasniji.

„Ja jesam ..... Duh“, ne smije biti napor, nego istinsko prožimanje u srcu.

Suština samospoznaje ti?e se navikavanja uma na sveprisutnost, i jednostavnost usmjeravanja svijesti ka Duhu, s ciljem bu?enja osje?aja da se uvijek radi o jednom prostoru svijeta, iz koga se ?esto puta izdvajamo, vezuju?i se za tijelo i materiju.

Podvojena svijest (dvojnost ili dualizam), vodi me u strah, gdje sve doživljavam nejasno i konfuzno.

Sama svijest je iznad tijela, materijalnog i iznad energije. Ona je ?ista duhovna poveznica slijepog tijela i beskrajne mo?i Duha, nama bliske ljubavi prema božanskoj milosti.

Više nemam nejasnih misli, jer sam ih izveo u ?ist osvjetljen prostor ISTINE, iza koje ne postoji ništa drugo, nego Duh.

Naravno, moram još mnogo toga nau?iti i posložiti u mislima, kako bi moja usredoto?enost s lako?om bila povezana sa Duhom.

Radujem se što ništa posebno ne morm raditi, nikuda ne moram i?i, ne moram biti nitko poseban.

„Ja jesam .... Duh“, kako je to mo?no osje?anje u meni.

Iz stje?enog iskustva vjerujem, vodit ?e me ?arolija Duha. Sve ?e se samo pojaviti u mojoj svijesti; da li moram jesti, raditi, brinuti za nešto. Kroz svijest sam otkrio Duh u sebi, osvjetlio ga istinom, radostan sam što ga bezuvjetno volim, i siguran sam da ?e mi u svemu pomo?i.

Moja pažnja, ljubaznost i potpuna odgovornost, biti ?e usmjerena mislima ka istini o Duhu.

Prioritet moje svijesti ?e biti duhovni sadržaj.

Imaju?i svijest o ?istom duhovnom prostoru tijela, moj život ?e zasigurno biti ispunjen.

Sve drugo je stvar vlastitog izbora, kako se kaže slobodne volje, u ovisnosti prema kom subjektu ?u usmjeriti svijest.

Po pitanju svijesti ništa nije sporno, to je božanska nota, i uvijek je prisutna na nekoj razini prosu?ivanja. Njome se služimo trenuta?no. Problem dolazi od tijela (osje?anja, misli, ega, i uma), koji se gr?evito bore privu?i svijest.

Pokazalo se da je najjednostavniji na?in života kada se svjest usmjeri na ljubav prema Božanstvu.

Duhovno znanje je veoma zna?ajno za jednostavno upravljanje mentalnim i duhovnim sadržajem.

Po?imo od spavanja, gdje je svijest prisutna u vidu elementarnog disanja.

Dje?ija svijest jest ego.

Svijest odraslih i zrelijih osoba jest um.

Puna duhovna svijest je povezana preko apsolutne istine sa apsolutnom svijesti i hramom Duha.

Svaka svijest ima odre?enu snagu, koja se prenosi vibracijom energije, i njome osvjetljavamo neki objekt ili subjekt promatranja.

Zanimljivost svijesti je u tome što nemam potrebe ništa popravljati po pitanju svijesti, jer je ona duhovne kategorije, ve? moram osvješ?ivati tijelo i um, da bih mogao upravljati mislima.


SEX

Rijetko ljudi koriste sex na pravi na?in, i uglavnom se zbog toga stide, guraju?i ga u vje?iti tabu.

Ako želimo ?ovjeka duhovno uzdignuti i probuditi svijest na višu duhovnu razinu, moramo imati znanje kako se to radi.

Sama svijest se ti?e Božanstva i najdubljih osje?anja, nešto što nadilazi površinska osje?anja, misli, ego i um.

U ?emu možemo prona?i najdublja osje?anja, kod duhovnog traga?a, po?etnika?

Zasigurno se radi o seksualnosti, jer se kroz nju, pojedinac, na fizi?ki na?in, najdublje može približiti Božanstvu, ljubavi, svijesti i istini.

Name?e se pitanje, što je u tome nenormalno, i zbog ?ega pojedinac skriva svoju seksualnost?

Kod svih životinjskih vrsta, sexualnost je u funkciji prirodnog produžetka vrste. Životinje su stalno seksualno spremne, ali to koriste samo kod parenja.

?ovjek je izuzetak u svemu, naravno i u svojoj seksualnosti.

Jedino djeca do puberteta imaju prirodan - božanski odnos prema svojoj seksualnosti, ali to nije ni najmanje slu?ajno. Djeca se time brane, i seksualnu kušnju ne dovode u pitanje prije fizi?ke zrelosti (poslije puberteta i socijalne podobnosti).

Nema sumnje, seksualnost je najprirodnija stvar, jedino je pitanje kako je izvu?i iz prljavog veša, i u?initi je životno i duhovno svrsishodnom. Pri tome moramo imati u vidu ?injenicu da seksualnost i sex nisu ista stvar. Seksualnost je ?ovjeku veoma zna?ajna u svakom pogledu, i može ga uzdignuti do prosvjetljenja (kroz Tantru). Na drugoj strani, sex je nešto krivo postavljeno, u odnosu muškarca i žene.

Sex spada u sva fizi?ka i strastvena pretjerivanja ?ovjeka.

U duhovnosti, kroz prizmu sexa nazire se mogu?nost bu?enja ljubavi, i to je jedino dobro, zbog ?ega ga svi ljudi na svijetu vole. Prava je šteta ako se iz svakog sexa ne izrodi ljubav, jer suština svijeta nije u tome da na planetu bude toliko ljudi koji ne?e imati što jesti, nego osloboditi Duh iz svega materijalnog.

Ljudi su izuzetno svjesni svojih poroka (sex, novac, alkohol, droga, pretjerivanaje u hrani, pohlepa), zato vješto izbjegavaju svaku pri?u o svojim tjelesnim slabostima.

Na drugoj strani, ljudi otvorenog srca, puni ljubavi, slobodno se osje?aju u svemu, pa i u sexu.

U objektivnoj, relativnoj i materijalnoj prirodi, postoji bezbroj devijacija gdje nije poštivan kozmi?ki red, me?utim, ve?inu pogrešaka nazivamo greškom prirode.

Sve ono što je djelo ?ovjeka spada u neznanje, neprobu?enu duhovnu svijest, nedostatak ljubavi prema Božanstvu, neprihva?anje apsolutne istine i slobode, i kona?no, nesvjesno ljudsko nadmudrivanje sa svemo?nim Duhom.


REALNOST KREIRAMO SAMI

Na duhovnom planu ništa nije materijalno, niti energija. Zato se ne moramo mislima optere?ivati u vezi sje?anja, ili bilo ?ega drugog. Tu ne postoji želja, jer je duhovni plan upravo SADA, gdje ve? imamo sve. U vezi sa tim moramo odbaciti svaku iluziju, svaku želju, i umjesto toga zamisliti kao da je ve? prisutno. Zbog toga kažemo, na nirvanskoj razini vrijeme ne postoji, jer je sve vje?no.

Svakom željom, nadom i o?ekivanjem, upravo u mislima kreiramo realnost, koja nas veoma uzbu?uje. Mi to ?inimo stalno. Naše su misli u tom slu?aju okrenute vanjskom svijetu (koji ?e ispuniti želju). A takvih želja ima bezbroj, upravo onoliko koliko smo slabi prema materijalnim izazovima (hrani, novcu, sexu i dr.).

Ako u vezi neke želje dublje promislimo, time što ?emo misli usmjeriti u suprotnom smjeru, prema našoj unutarnjoj dubini, dolazimo do istine gdje misli nemaju nikakav zna?aj, a želja, kao objekt razmišljanja, kao da je ve? tu - ispunjena.

Kontemplacijom (usmjerenim mislima), naš um postaje prilagodljiv u trenutku, razli?itim razinama zamišljene realnosti.

Na taj na?in svaku projekciju subjektivne duhovne stvarnosti možemo imati SADA. Takvim ponašanjem lako sebe dovodimo u stanje mira, prazne glave i uvida gdje se prijatno osje?amo.

Trening kontemplacije ?e nas dovesti do stanja kada možemo svaku želju, mislima odvesti u prostor istine, gdje ?e ona biti analizirana, ogoljena i rastopljena, na na?in da je vidimo sada u ovom trenutku duhovne stvarnosti. To nije iluzija, nego spiritualna mogu?nost. Zid istine koji ?uva hram Duha je blještava svjetlost nevjerojatne ja?ine u koju ne možemo gledati, ?ak ni tre?im okom. Takva svjetlost (poput najja?eg prirodnog lasera), rastapa vibraciju energije, prevode?i je u apsolutno stanje - Duh.

Sa istinom prestaje iluzija, koja nam neda mira u mislima.

U objektivnoj stvarnosti idemo za tim da sve doživimo osjetilima.

Na višim duhovnim razinama sve je sli?no, samo što smo materijalnu stvarnost zamijenili duhovnom., i time postigli savršenu ?isto?u života.

?esto puta dopuštamo da vanjski svijet kontrolira naš unutarnji svijet. To moramo preokrenuti. Naše misli diktiraju šta ?emo privu?i. Moramo dopustiti da naš unutarnji svijet pokre?e naš vanjski svijet.

Moramo u potpunosti poništiti realnost koju imamo, ?ak i da ne mislimo o njoj kao o realnosti, niti kao o ne?emu što ne želimo, ve? kao o iluziji - i da u potpunosti kreiramo realnost koju želimo, najprije u imaginaciji ali tako kao da je ona jedina realnost ovdje i sada; nikako kao nešto što je zamišljeno i što ?e tek do?i i što mi "privla?imo".

Nikako ne smijemo "mijenjati stvari" i boriti se protiv ne?ega što ne želimo, tako što ?emo "privla?iti ono što želimo". Time još više dajemo zna?aj realnosti koju ne želimo, i na taj na?in je držimo i dalje. Ovdje samo privla?imo, ništa ne odbijamo.

Duhovna razina je prostor apsolutne svijesti, istine i slobode. Prostorno promatrano na modelu holograma svijeta, Duh je iznad metafizi?ke realnosti energije. Duhovnost nas upravo uzdiže u prostor gdje možemo imati mir, i bez svekolike pomo?i Duha. Zato se to i kaže: osloba?anje Duha.

Iz svega proizilazi da nam Duh u svemu pomaže, a da toga nismo dovoljno svjesni. Tek onda kada oslobodimo Duh, ulazimo u stanje mira (potpune bespomo?nosti, u vidu blaženstva).

Svakako je umiranje najbolji primjer, gdje se kreacija bi?a potpuno razlaže i osloba?a Duh. Tijelo se razlaže poluraspadom tvari (prelazi u neki novi oblik), a duša, u ovisnosti da li je ispunila zada?u, ili ?e ponovo inkarnirati, ili ?e oti?i u vje?ni mir, rastopljena od svjetlosti istine, i postati Duh.

Nikada u životu ne moramo patiti zbog neispunjenih želja, ne moramo biti pohlepni, kad ve? imamo spiritualne sposobnosti, sa kojima budimo svijest o svakoj zamišljenoj realnosti, kao refleksiji beskrajne pomo?i Duha.

U ovim rije?ima je sve sadržano, no da li ?e svima biti jasno?

Ništa fizi?ko se ne može porediti sa energijom.

Energija se ne može porediti sa apsolutnim stanjem - Duhom.

Obzirom da smo materijalizirano bi?e, pripadamo svim razinama stvarnost: fizi?kom tijelu, energiji i Božanstvu. Od nas se traži sklad i mir, jednostavnim uskla?enjem fizi?kog, mentalnog i duhovnog aspekta.

Zajedni?ka razina ili prostor odakle je mogu?e biti prisutan u svim aspektima života jest astralna razina srca (?etvrta ?akra), u kojoj pjeva ljubav. Ali, to je samo po?etak duhovnosti. Sve drugo moramo sami istražiti kroz vlastitu samospoznaju.

Ne smijemo se odupirati ni?emu, pa i željama. Dopustimo umu neka kreira želju, koju ?emo mislima propratiti do istine, gdje ?e se pokazati da li je želja opravdana ili nije.

U našim životima biti ?e mnogo neostvarenih želja i beskrajnih misli.

Prisustvom u dahu dobijamo mir i svaka ?e misao ipak biti spržena, a time nestaju i želje, ali zato po?inje meditacija.

Oko nas sve izgleda materijalizirano, sumorno, bez nade. Ljudi su daleko od ljubavi, i sve nam je teže biti pažljiv, ljubazan i odgovoran. Onaj tko se u tom kaosu sjeti prisutnosti Duha, udahne duboko i dublje promisli, biti ?e trenuta?no oslobo?en svih mu?enja u mislima.

Iz naše prostorvrijeme perspektive, ?ak ni nebo ne obe?ava. ?esto puta je magla, obla?no i tama od no?i. No, ako malo dublje promislimo, iza no?i svi?e jutro, iznad oblaka je nebo ?isto, a magla se razi?e kada u prostor bude svjetlosti i topline.

Nije prakti?no izjedati sebe zbog neostvarene želje. Umjesto toga želju moramo povesti u visine ?istog prostora, pa neka ona sama odlu?i da li je prava ili nije. Ako nije prava, uplašit ?e se vidsine i istine i odustati na pola puta.

Ne smijemo dozvoliti stišavanje misli, nego im dozvoliti da se izraze do kraja, jedino tako ?e nestati napetost i biti mir u ku?i (tijelu). Misao je uvijek ne?im izazvana, i to se mora rasvijetliti do kraja.

Neprijatan je osje?aj prostora i protoka linearnog vremena, i zato je važno imati jasne i mirne misli. Ako niste u stanju sebe smiriti u mislima, imat ?ete pravi ringišpil u glavi.

Kod svakog fizi?kog zadovoljstva, nedostaje duhovna dimenzija (i životinje se fizi?ki zadovoljavaju), jer je tijelo u suštini slijepo, i cjelu stvar možemo popraviti, ako je rasvjetlimo do kraja. Fizi?ka zadovoljstva niti obe?avaju, niti ispunjavaju ?ovjeka, jedino ga dovode u stanja iluzije.

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 8. dio


OBITELJ PRIRODNO UTO?IŠTE

Svima nama obitelj najviše zna?i u životu. Vjerojatno zbog toga što se u okviru obiteljskog kruga najlakše može probuditi bezuvjetna ljubav. Tu smo ro?eni, odrasli, stvorili navike, i osje?amo se sigurnim i zašti?enim u tom prirodnom nukleusu i skrovištu, u kome možemo izraziti sebe na fizi?kom i mentalnom planu. Obitelj je ujedno pravi temelj duhovnosti.

Sva životna ostvarenja, upravo se dešavaju u obitelji.. Tu se ra?aju djeca, odrastaju i postaju zreli ljudi, sposobni roditi novo sjeme i djecu.

Prva iskustva radosti, ljubavi, odgovornosti i prosperiteta, upravo dobijamo od obitelji.

Fizi?ko odrastanje djece mora biti pra?eno duhovnim rastom roditelja. Tako dolazimo do prirodnog uskla?ivanja fizi?kog, mentalnog i duhovnog aspekta. Na primjeru unuka, oca i djeda, to se lako vidi. Obitelj je prirodna škola za svaki uzrast.

U okviru obitelji, ponašanje svih ?lanova zajednice je vidljivo u svemu, i kontrolirano od svih. Na taj na?in, svaki pojedinac lako spoznaje vlastitu narav, suo?ava se sa njom na pravi na?in, i ima mogu?nosti raditi na sebi, podržan od svih.

Kada je ?ovjek usamljen, bez obitelji, primoran je prikloniti se drugima, pri ?emu napušta vlastitu prirodu. ?ovjek nema vremena promatrati sebe, nego se u svemu bavi promatranjem i identificiranjem sa drugima.

Životna sila i snaga ?ovjeka, najlakše se gubi ako je usmjerena ka vanjskom svijetu.

?ovjek je prirodni biogenerator velike snage, namijenjen za održavanje vlastitog sustava (tijela i života), i ne treba skrbiti druge, jer i oni imaju vlastite biogeneratore.


LJUBAV

Duh je ?arolija i kozmi?ka igra u koju smo uklju?eni preko Božanstva. Naši bliski ljudi, prijatelji, poznanici i svi ostali, uklju?eni su u ?aroliju Duha, netko sa više, a netko sa manje žara za ljubavnom igrom, što ?ini individualnu stvar svakog pojedinca. Me?utim, u ovisnosti od ljubavne volje prema Božanstvu, gradimo vlastite odnose prema drugima.

Koliko je netko probudio u sebi ljubav prema Božanstu, njegova sila privla?enja prema drugima ?e biti sukladna tome.

Ljubav u svemu djeluje kao osloba?anje. ?esto ne pravimo razliku izme?u fizi?ke - seksualne privla?nosti, s jedne strane, i duhovne slobodne ljubavi, s druge strane.

Fizi?ka privla?nost me?u ljudima je prolazna, i nema nikakve veze sa božanskom ljubavi.

Popunjavanje ljubavne mreže prema Božanstvu (širenje ljubavi u svijetu), na planu cjeline holograma svijeta, ?ini suštinu ?ovje?anstva i ljudske vrste.

Ljudsko bi?e ima fizi?ko tijelo, to je naša individualna materijalizacija, i tu ništa nije sporno. Sve je to dio duhovne kreacije svijeta, i tako je moramo prihvatiti.

Ljubav nas ?ini božanstvenim bi?em, i sve što vodi prema ljubavi, moramo podržati.

Doživljaj ljubavi je slojevit, gdje se blaženstvo, milost, pažnja i potpuna odgovornost dopunjuju i poja?avaju.

Kada u fizi?kom tijelu pratimo dah, kontempliramo i misli usmjerimo prema Božanstvu, naše se bi?e mijenja, jer se doživljaj života penje na višu razinu.

Život ne smije biti ni?im ograni?en, još je najgore kada sami sebe, iz neznanja, ograni?avamo u mnogim stvarima.

Imaju?i u vidu beskrajne mogu?nosti dubljeg promišljanja, i duhovno bu?enje, u smislu proširivanja svijesti do viših slojeva apsolutne svijesti (univerzalne kozmi?ke svijesti), jednostavnost života mora uvijek biti prisutna. Ne postoje granice samospoznaje, samo je potrebno duhovno znanje, procedura prisutnosti u dahu, kontemplacija, meditacija, yoga i fizi?ko pro?iš?enje tijela.

U našem bi?u sve je idividualizirano: volja, radost, zdravlje, duša, seksualnost, ali se sve preliva na širi kozmi?ki plan, svuda gdje energija vibrira.

Zato je pogrešno tuma?enje u smislu posjedovanja istine, ljubavi, svijesti i slobode, kako mnogi misle, jer ništa od toga ne može biti ni?ije vlasništvo, izvan duhovne suštine svijeta.

Moramo uvijek dublje promišljati, i biti ?e jasno da ne postoji mogu?nost posjedovanja sebe, i drugoga, jer nas nitko ne može ograni?iti u osje?anjima, emocijama, mislima, svijesti, istini, ljubavi.

Upravo nas misli dijele od samospoznaje i najvišeg ljudskog ostvarenja.

Viša razina prosu?ivanja, kao širi uvid u pravo stanje stvari, dovodi nas u vezu sa Božanstvom, koje nas ?ini pažljivim, ljubaznim i odgovornim bi?em. Ne moramo biti savršeni, ali je ugodno imati mir, biti radostan, zdav, s osje?anjem ljubavi, istine, svijesti i slobode.

Svi mi olako upadamo u stanja ljutnje, bijesa, previše pri?amo, svašta pri?amo, gubimo sirovu snagu, rijetko smo mirni, a još manje dublje promišljamo. I to nam se sveti na svakom koraku.

Moramo uvijek imati u vidu, sve što je duhovno, jedino izvire i završava u Duhu, i ni pod kojim uvjetima ne može biti duhovna materija, ili duhovna energija.


DA LI BOG POSTOJI

Stalna je tema da li Bog postoji?

Jednostavnim razmišljanjem uvi?amo da je svijet cjelina, kao JEDNO, kao Bog. U kontekstu jednote, ne može postojati ništa duplo.

Sve na svijetu za sebe može re?i: „Ja jesam Bog“, i to je ispravno. Ali, ništa na svijetu ne posjeduje svijest, izuzev ?ovjeka, i ništa na svijetu nikada ne?e re?i „Ja jesam Bog“.

To jedino možemo o?ekivati od ?ovjeka.

Me?utim, da bi ?ovjek izgovorio „Ja jesam Bog“, onda zaista mora biti na razini Boga, u svemu. ?ak i kada netko kaže „Ja jesam“, postavlja se pitanje na koga je mislio. Naše su identifikacije beskrajne, i upravno je u duhovnosti najbitnije pitanje: „Tko sam“.

Zaklju?ak je, ?ovjek ne smije biti izvan Boga, jer je upravo od Boga dobio svu mo? svijeta - SVIJEST. Svatko ima obvezu prema Bogu, osvijestiti svoja tijela do najviše razine, apsolutne svijesti. Zbog poznatih ograni?enosti materijalnog svijeta, to se ne može napraviti u jednom prolaznom životu, kakav mi živimo. Potrebno je puno raditi na sebi, imati sva znanja svijeta, biti posve?en duhovnoj praksi, i na kraju osloboditi Duh.

Krajnje je nesvjesno ponašanje, isticati materijalno tijelo i osje?anja, a odbacivati ljubav, istinu i svijest.

Da li Bog postoji je individualna stvar svakog pojedinca, do koje razine je uspio sebe osvijestiti. Obzirom da sve radimo i postojimo kao svjesna bi?a, moramo znati da je naša svjesnost rastegljive prirode, od elementarne svijesti (obi?nog disanja), pa sve do apsolutne svijesti (Duha). Na raznim razinama svijesti, naše identificiranje može biti u bezbroj mogu?nosti. Ne možemo nikome zamjeriti zbog toga da li je manje ili više probudio svijest. To ?e se svakome dogoditi kada do?e pravo vrijeme.


O?I SU OGLEDALO DUŠE

Obi?no ve?ina ljudi koristi ogledalo da vidi svoju frizuru, šminku, garderobu i vizualni izgled.

Ovoga puta naš pogled ?e biti prema o?ima u ogledalu. Prema onome što zna?i naše istinsko „Ja jesam“, koje prepoznajemo preko zenica o?iju u kojima se reflektira duša.

Stanite ispred ogledala.

Opažate svoje tijelo, za koje kažemo da je objektivna realnost.

U ogledalu opažate svoju sliku, koja predstavlja dvodimenzionalnu sliku vaše duše, za koju kažemo da je metafizi?ka realnost.

Sebe u ogledalu doživljavamo preko osjetila vida, naših o?iju, pri ?emu nam misli pokušavaju dati nekakvu viziju onoga što o?i opažaju. Bez misli i uma, nije mogu?e registrirati opažanje.

Opažanje je višedimenzionalno, i ne možemo se fokusirati samo na jedan detalj u trenutku. U našem umu se ve? stvorio duži film onoga što smo vidjeli. Ako kojim slu?ajem nismo zadovoljni svojim izgledom i dušom, u mislima može do?i do nezadovoljstva. Umjesto da smo mirni pred fizi?kom i metafizi?kom realnoš?u, mi se nepotrebno zabrinjavamo, i istražit ?emo zbog ?ega se to javlja.

Kada bi sve oko sebe promatrali na takav na?in, vjerojatno bi uskoro poludjeli od beskrajnih misli i mnoštva informacija u umu. Umjesto toga, postoji nešto drugo, koje nas u potpunosti osloba?a takve napetosti. To drugo je nevidljivo ogeldalo, koje jednovremeno vidi fizi?ko tijelo ispred ogledala i sliku duše u ogledalu, a nazivamo ga TRE?E OKO ili SVIJEST.

Obi?nim o?ima, uz svjetlost, vidimo samo do horizonta.

Iza horizonta nije potrebna nikakva svjetlost, ve? tre?im okom opažamo ISTINU, koja zra?i NADSVJETLOST, štite?i pala?u Duha, od fizi?kih i metafizi?kih one?iš?enja.

U svijesti ne postoje nikakva dimenzionalnost opažanja, nego je sve kolažni uvid, u trenutku.

Kada gledamo sliku na ekranu, mi opažamo cjelinu filma, me?utim, ako usporimo reprodukciju, vidjet ?emo da u svakoj sekundi pro?e 24 slajdova, posebnih slika.

Zna?i, svijest je neutralni jednovremeni promatra? u trenutku, tijela i duše. Zato svijest nije ni materija, niti energija, ve? izvire iz apsolutne svijesti Duha.

Nije jednostavno gledati sebe u o?i, u ogledalu, jer se javlja stereoskopski (višedimenzionalni) doživljaj, koji nije istina, ve? stvorena iluzija na razini uma. ?esto puta ljudi znaju nekome re?i: „gledaj me u o?i“, jer time mogu prepoznati istinu „Ja jesam“, jer je mogu?e da se JA, u tom trenutku, odnosi na nešto drugo. Život je jako kompliciran kada ga živimo u ne?ije ime. Mi osje?amo u dubini da nešto nije u redu, ali nas ego stalno uvjerava kao da je sve normalno.

Neki se ?esto razo?araju gledaju?i sebe u ogledalu, iz prostog razloga što nemaju pravi doživljaj o sebi, nemaju istinu „Tko sam“, i nemaju probu?eno tre?e oko i duhovnu svijest. Kreirati istinu o sebi na ra?un frizure, šminke, vanjskog izgleda i garderobe, zaista je naivno i smiješno. Na žalost, mnogi se time služe, jer nemaju pojma o vlastitoj duši, koja je uvijek božanska.

Tko ne može sebi gledati u o?i u ogledalu, znak je neprobu?ene ljubavi. Ako promatranjem sebe u ogledalu, jedino osje?amo fizi?ki, vizualni doživljaj, onda zaista nismo probudili ljubav i svijest. U tome je izvor svih naših nezadovoljstava. Uspostavljaju?i ljubavni odnos sa vlastitom dušom, mi se u trenutku mijenjamo i uskla?ujemo sa duhovnom suštinom svijeta.

U toj ljubavi više nije bitna frizura, šminka, vizualni izgled i garderoba. Jedino je važan osje?aj „Ja jesam“, kao ugodna manifestacija i refleksija ljubavi prema Božanstvu u grudima, i srcu.

Opažanje tre?im okom, još uvijek nije cjelovit uvid i svijest, sve dok se ne poveže sa apsolutnom svijesti, iznad tjemena glave, u sedmoj ?akri.

U duhovnoj stvarnosti nije mogu?e nametati svoju volju drugome, i svatko neka radi onako kakva mu je svijest. Me?utim, neprijatna je slika iskompleksiranih mla?ih osoba, koji su razo?arani u sebe, zbog neznanja, jer nemaju pojma „Tko sam“. Njhova identifikacija nije uskla?ena sa vlastitom dušom, i naravno da se osje?aju jadno, zabrinuto i uplašeno, jer nemaju istinu o sebi, kao nešto što ih spaja sa Božanstvom.

Iz perspektive obi?nog ?ovjeka, put ka uzdizanju mogu? je uz duhovno znanje.

Veoma je prirodno, istinito, ljubavno, svjesno, zdravo, radosno, prosperitetno, živjeti sa osje?anjem u grudima - „Ja jesam“. Taj osje?aj je ?ovjeku najbitniji. U tom osje?aju je sadržano životno ostvarenje ?ovjeka. Do njega se najjednostavnije dolazi istinom i ljubavlju prema Božanstvu.

To je sve.


SVIJEST IZBLIZA

Nešto najgore što se pojedincu može dogoditi jest da ne probudi svijest.

Da nije spiritualnosti i probu?ene svijesti, ništa ne bi bilo od spoznaje svijeta, Boga, duhovnosti, energije, duše, itd.

Najširi uvid prema beskrajnom svijetu jedino je mogu? kada se taj svijet fokusira u najsuptilnijoj to?ki, i upravo se refleksija svijeta dešava u našoj svijesti. Duhovnim putovanjem, iznad brzine svjetlosti, kao na dlanu, možemo vidjeti cjeli svijet.

Spoznaja svijeta kroz objektivnu realnost pojavnog svijeta, metafizi?ku realnost energije, apsolutnu istinu i Duh, jedino je mogu? u TRENUTKU SVIJESTI.

Na taj na?in je postala teorija Velikog praska. Na temelju toga procjenjuje se da je po?etak svijeta od prije 13,5 mlrd godina, a ljudske vrste prije 4,5 mlrd godina, ili 700 milijuna godina od postanka pra?ovjeka.

Netko je nekada prosvijetlio i spoznao istinu o svijetu u kome živimo, od ?ega se razvila duhovnost.

Bez svijesti, svijet, Duh, materija, energija, kao da ne postoje, i predstavljaju veliko NIŠTA.

Kada našim mislima idemo u dubinu do najsuptilnijih detalja, i osvjetlimo istinu, pojavi se jasno?a, nama poznata kao SVIJEST. Upravo je svijest refleksija i potvrda da je istinito sve ono što smo promatrali. Ojekti i subjekti promatranja su beskrajni, upravo u svakoj to?ki holograma svijeta. Obzirom da je kroz prostorni hologram obuhva?ena svaka to?ka, nema mjesta za VRIJEME, i zato kažemo da je svijest jedino mogu?a u SADAŠNJEM TRENUTKU, bez vremena, kao osvjetljena istina i slika.

Vrijeme jedino ima zna?aj kada se mjeri udaljenost izme?u dvije to?ke u prostoru, koje nazivamo linearno vrijeme. To linearno vrijeme predstavlja ?ovjeku veliki problem, jer se time oživljavaju sje?anja, prošlost, poznata kao ego. Budu?nost je tako?er neutemeljena, jer nije mogu?a u vremenu, ali je u umu doživljavamo kao realnost. Naravno, radi se o iluziji.

Obzirom da je pojavna, relativna i materijalna priroda iluzija u odnosu na duhovnu realnost, primorani smo živjeti u takvoj sredini i realnosti gdje postoji linerano vrijeme.

Preko spiritualnosti i svijesti, imamo mogu?nost jednovremene prisutnosti, poznate kao SVEPRISUTNOST, u svakoj realnosti svijeta. Tu ne možemo biti isklju?ivi, jer je za nas jednako bitan fizi?ki, mentalni i duhovni aspekt života.

Na freskama svetaca, oko glave je prikazan oreol svjetlosti kao simbol da je beskrajni svijet sadžan u svijesti ?ovjeka.

Ovu potvrdu sre?emo kod gledanja aure, gdje se svjetlost javlja u raznim bojama, u ovisnosti od razine probu?ene svijesti.

Jednako tako svijest se javlja u intuiciji, kontemplaciji, meditaciji, uvijek na jednak na?in.

Svi smo jedinstveni, jer smo stvoreni od JEDNO. Na najvišoj razini stvarnosti ne postoji muško i žensko. To se pojavljuje u objektivnoj stvarnosti, pojavnoj, relativnoj, prolaznoj i materijalnoj prirodi, kao dokaz njene nesavršenosti, gdje mora postojati polarnost radi stvaranja naboja, kao pokreta?a života.

Podjele me?u ljdima su neprimjerene ljudskom rodu u svemu. Rangiranje ljudi na temelju diploma, društvene podobnosti i dr. ne vodi dobro?instvu, ljubavi, istini, svijesti, slobodi i miru. Naša su djeca božanska, a društvo se usudi, kroz obrazovanje, davati im ocjene od 1 do 5. Ako su djeca božanska, nisu im potrebne sramne ocjene. Mnoge stvari društvo radi protiv ?ovjeka, ali nitko ne vidi istinu.

Pravim znanjem oživljavamo refleksiju svijeta u našoj svijesti, ?ime dolazi do jasno?e pogleda na svijet, i potpunog uvida u smislu istine.

Put, magistrala, jasno?a, uvid ili svijest, izme?u nas i svijeta je jedan, dvosmjeran, u vidu beskrajnog osvjetljenog kruga.

To je uzvišeni put, o?iš?en od svega onoga što bi zasmjetalo i usporilo brzinu naše svijesti. Na tom putu postoji samo svjetlost i ništa više. ?ak i sama svijest ide ve?om brzinom od svjetlosti, jer je svijet beskrajan, a moramo u trenutku sti?i u bilo koji prostor i to?ku svijeta.

Svijest nije naša, neovisna je, i poja?ava se samo onda kada smo potpuno prisutni u njoj.

Ako pažnju usmjerimo na nešto izvan glavnog puta života, naša svijest se u trenutku ruši, i ponovo usmjerava na objekt razmatranja u mislima. Sve dok ne postignemo iskustvo cjelog puta, nije mogu?e probuditi svijest do kraja.


BUMERANG

Duhovno promatrano život ?ovjeka ne može biti privatno vlasništvo, jer zbog osje?anja, misli, emocija, ega, uma i svijesti, lako utje?emo na bliske i druge ljude, ?ime direktno mijenjamo njihove živote.

Filozofija, ideologije, religije, moderno društvo i globalni svijet, na svaki na?in koriste tu mogu?nost duhovne pripadnosti ?ovjeka svima, i pojedincu uskra?uju prava na ljubav, istinu, svijest i slobodu. To se radi krajnje perfidno, u vidu socijalne brige za ?ovjeka. Svaki slobodan pojedinac može sebi urediti život do najviših ljudskih vrijednosti, i za to mu nitko nije potreban.

Koriš?ena je svaka rupa u neznanju ljudi, duhovnoj neprosve?enosti, i usmjeravanju ljubavi prema moralnim (izmišljenim) vrijenostima. Na taj na?in pojedinac nikada nije imao slobodnog prostora za sebe, gdje bi se probudio i shvatio suštinu života.

Duhovnost se lako u?i kada se tradicionalno prenosi s koljena na koljeno. U našem slu?aju, sve je u?injeno da ne budemo duhovni ljudi, ve? slijepi poslušnici religioznog morala, društvenog znanja i vladavine mo?i.

Duhovnost je božanska, nenametljiva, i uvijek se pokazuje kroz najviše vrijednosti svijeta, kroz ljubav, istinu, svijest i slobodu.

Danas kada nam je najviše stalo do najviših ljudskih vrijednosti, daleko smo od vlastite duhovnosti, i jedino možemo re?i to je bumerang kvarne igre pojedinaca i mo?nika, koji su zabranjivali i skrivali duhovne vrijednosti od ljudi i ?ovje?anstva.


VRIJEME

U prostoru naj?istije vibracije vlada konstanta energije, gdje vrijeme ne postoji. Vrijeme je u prostoru jedino mogu?e preko valova kozmi?kih zra?enja, ili materije.

Sama vibracija je toliko suptilna da se ne može izraziti nikakvom dimenzijom, a samim tim ne možemo niti definirati postojanje vremena u takvom prostoru.

Od Velikog praska bilo je potrebno 300.000 godina do pojave prvih valova subatomskih ?estica, i mogu?nosti mjerenja linearnog vremena.

Simbolizam Velikog praska se o?ituje kroz neizbježnu potrebu energije, da pro?e zid apsolutne istine i postane ?isti Duh.

U materijalnoj prirodi prostor i vrijeme definiraju objektivnu realnost.

Priroda nastaje kada vibracija energije polako gubi apsolutnu ?isto?u, i u prostoru dolazi do sve ve?e prisutnosti materijalnih elemenata. Zbog toga bezvremena konstanta gustine vibracije energije poprima dimenziju linearnog vremena. Naša tijela su upravo stvorena u prostoru materijalne prirode, gdje su povoljne mogu?nosti vibracije energije za razvoj života.

Prošlost, sadašnjost i budu?nost gube linearno vrijeme kada vibracija energije pre?e u prostor apsolutnog stanja. Tada kažemo da se krajnosti linearnog vremena spajaju u JEDNO, bez vrmena.

Gdje je materija tu postoji linearno vrijeme, od koga ovisi bu?enje ljudske svijesti. Pojavom subatoma, atoma i molekula, stvara se atmosfera u kojoj je zrak sa kisikom i vodikom, a oni ?ine preduvjet života preko disanja (elementarne svijesti). Dovo?enjem disanja u rezonancu sa linearnim vremenom, direktno mijenjamo razinu svijesti.

Bezbrojne su mogu?nosti razine svijesti, ali ipak izdvajamo one najvažnije:

- elementarnu svijest (disanje pri dubokom spavanju),

- podsvjesni um,

- svjesni um i

- nadsvijest.

Na sadašnjem stupnju evolucije i svijesti, mi ne znamo što ho?emo; raditi na novim tehnologijama na produženje života, biorecikliranjem organa i tijela, ili prihvatiti duhovnost kao prirodni put za osloba?anje Duha.

Apsolutno stanje je prostor apsolutne stvarnosti, ili istine.

Prostor metafizi?ke realnosti energije se o?ituje kroz vibracije.

Prirodu ?ini pojavni, relativni i materijalni svijet.

Sve što ?ini suštinu i cjelinu svijeta, sadržano je u svakoj to?ki prostora, jer sadrži prostorni model svijeta, do najsuptilnijih granica, istine i apsolutnog stanja.

Kreacija svijeta se odvija sama od sebe, neovisno o bilo ?emu drugom.

Jedino ?ovjek može biti svjestan istine svijeta, djelomi?no ili potpuno, u ovisnosti do kojih razina je probudio svijest.



ŽIVOT I TIJELO

Život naš je duhovne prirode, što zna?i da je vje?an.

Tijelo naše je veoma kvarljiva roba, kao što je sve od krvi i mesa kvarljivo.

Na život ne možemo utjecati, jer je on komadi? duhovne suštine svijeta. Jedino možemo biti svjesni života i Duha. Što god radili i ma gdje bili, uvijek smo živi.

Tijelo smo prihvatili svojom voljom, ?ime je zadovoljena kozmi?ka pravda. Što se tijela ti?e, ono ne mora živjeti niti jedan da. Život ne trpi strah, neizvjesnost, i sve ono kada nemamo jasnu odluku. Smrt je za život potpuno izvjesna stvar, jer se tada osloba?a Duh.

Za održanje života nije potrebno ništa.

Za održanje tijela potrebno je održavati dah i biti izložen svjetlosti. Ovo se odnosi na elementarno održanje.

Prosto re?eno, kakve su nam misli takva nam je i hrana potrebna za život.

Uz duhovne misli, ?ak nije potrebno ni disanje (primjer višegodišnjih meditacija lama na Tibetu).

Svaka misao koja nas identificira sa materijom i tijelom, traži hranu sli?nog porijekla. Kvarljive misli traže kvarljivu hranu (u smislu strasti). Ništa ne može biti slu?ajno, i svaka manifestacija ima uzrok.

Preko svijesti održavamo razine duhovnog ostvarenja, jer je svijest jedino duhovno u nama.

Niska razina svijesti daje nam nisku mo? prosu?ivanja i uvida.

Najviša razina svijesti vodi nas u prosvjetljenje.


UM KAO BLAGOSTANJE

Um se u nama u svemu ponaša kao um našeg ku?nog ljubimca. Ako mislima ne usmjerimo um, ne znamo ga voditi i smiriti, on ?e slijediti osje?anja i misli (nagonski), jer um upravo zato služi. Bez naše odluke, um nema izbora, i mora nešto raditi, pa makar to bilo štetno i opasno po nas i okoliš.

Um je ?vrsto vezan za tijelo, i njegova širina svijesti je samo do horizonta. Za ?ovjeka je to nedovoljno i mora nastaviti proširivati vidike prema svijetu u kome živi.

Tu mnogo može pomo?i znanje. Me?utim, u nedostatku znanja, postoji nešto što ?e svakog pojedinca osvijestiti do najviših razina, a to je božanska ljubav.

Snaga ljubavi je usmjerena prema našem životnom putu, istini i Duhu. Ljubav nas osloba?a suvišnih misli, i fokusira da volimo ?aroliju Duha. Kroz ljubavnu igru postajemo svjesniji, i time naš um možemo kontrolirati, voditi i smirivati.

Um ?emo smiriti od dobre hrane, ugodnog sexa, hrpe novaca, zanimljivog putovanja, i mnogo ?ega drugog iz domene materijalnog. Me?utim, time nismo dotakli pravu ljubav (prema Duhu), jer je ona mnogo dublja od prolazne ljubavi prema materijalnom.

U prirodi uma je da mora uvijek nešto raditi. Kada u meditaciji smirimo um, u suštini on i tada radi, jer bez aktivnosti uma, mi smo izgubljeni u prostoru i linearnom vremenu.

Um je um, savršena prirodna navigacija ?ovjeku, a kuda ?e nas voditi, upravo ovisi o našim mislima, namjeri, odluci, svijesti.

Ako nismo prisutni u našem umu, ako ga ne usmjeravamo, on ?e se ponašati do razine svijesti i prosu?ivanja gdje smo zadnji put stali. Nove misli, nove ideje, iznova formatiraju um, i on se u trenutku predaje našoj odluci. Za ?ovjeka je najgore kada nema jasnu namjeru i odlu?nost. Tada um radi ono što najbolje zna, a to može biti i grijeh. Znanjem i proširivanjem uvida prema svijetu, naš um postaje oaza mira i blagostanja. Tako je mogu?e, od neprosve?enog i nagonskog bi?a, napraviti genijalni um, uz to i super um (nadsvijest).

Duhovnost Istoka upravo nudi mnogo disciplina za kontrolu uma, i svaka od njih na svojstven na?in pomaže.

No, netko godinama koristi šansu da preko naših umova postigne apsolutnu kontrolu ?ovje?anstva. Metode su razli?ite, a cilj jedan. U?initi ljude poslušnim.

Sve je više slobodnih strijelaca, duhovnih traga?a, po?etnika, koji se trude vlastite umove usmjeriti ka višim razinama svijesti, ?ime bi u mnogome popravili sliku svijeta. Me?utim, nije jednostavno biti u nirvani, biti hodaju?i Duh koga ?e ljudi sretati na ulici, prepoznavati, diviti mu se i imati životnu inspiraciju za dobrobit ?ovje?anstva.

Imamo mnogo prosvje?enih pojedinaca, mudraca, duhovnih u?itelja, ali njihova duhovna snaga još nije dovoljna da pokrene promjenu u umovima svih ljudi. Još uvijek je mo?niji utjecaj coca cole, še?era, ?okolade, sexa, novca, modernih tehnologija, facebooka, moralnih religija, društvenog odgoja, od probu?ene svijesti pojedinca. Bilo bi sasvim dovoljno da se sada u svijetu probudi samo jedan ?ovjek. No, takvih ve? imamo, na primjeru Buddhe i Isusa, ali su njihova u?enja godinama zabranjivana, omalovažavana i potiskivana u drugi plan, ?ime je njihova duhovna snaga u mnogome izblijedila u umovima ljudi.

Možda se danas ipak nešto mijenja na bolje. Zapad priziva duhovnost u pomo?. Budizam je sve više prisutan u glavama ljudi (mislim na u?enja Buddhe, a ne budizma kao religije).

komentar:

No, um nas može prevariti i u ljubavi, i umjesto prave ?arolije sa Duhom, um nam podme?e ?aroliju sa tijelom (sex, hrana, novac, itd.).

Um nam se uvijek sveti ako ga ostavimo da sam odlu?uje. On traži odlu?nost i da ga zasigurno prevedemo u prostor nadsvijesti. U tom prostoru je istina i Duh, um se razoružava i predaje. Biti bez uma je luda?ka stvar, ali, biti sa usmjerenim umom je savršenstvo.

Vaš pas ima um, i on se pažljivo ponaša prema vama, voli vas, odgovoran gdje ?e piškiti i kakiti, zna vas ljubiti i igrati se. Pas sve zna, ali mu još malkice nešto fali da bi bio svjesniji, nego je i dalje na razini životinje i nagona. Po ponašanju, ?ovjek ?esto puta podsje?a na psa, ali su spiritualne mogu?nosti proširenja svijesti beskrajne, i šteta je to ne probuditi u sebi.


SLOBODA NA PRVOM MJESTU

Ništa na svijetu, ?ovjeka ne povezuje lakše sa njegovom prirodom kao sloboda.

Prostor svijeta je ispunjen Duhom, Apsolutom, koji je svemo?an, gdje preko Duha, najprije imamo osje?aj slobode. Duh ne leti (jer nije materija niti energija), ve? beskrajno ispunjava prostor svijeta.

Suština duhovnog prostora je u praznini i vakuumu, koji svaku to?ku povezuje u cjelinu.

Mi smo po prirodi materijalizirana bi?a, relativni u svemu, griješni i strastveni.

Najlakše ?emo obuzdati strasti i imati mir, ako imamo slobodu.

Sa fizi?kom slobodom lako smirujemo strasti, a sa mentalnom slobodom misli i um.

Životno ostvarenje je jednostavan put kada slijedimo svoju prirodu.

Sloboda je najve?i vid potpune odgovornosti. U njoj se najlakše predajemo miru, ljubavi, istini, svijesti i Duhu.

Fizi?ka i mentalna sloboda, s lako?om nas uvode u vlastitu duhovnost. Nekada su ljudi u svemu bili slobodni, i zato su brzo napredovali. Nitko danas nema slobodu, jer je gubimo s brakom, poslom, moralom, ideologijama, religijama, društvenom kontrolom i svjetskom vladom.

Svima nam je stalo probuditi se, imati mir, ve?u mo? prosu?ivanja, duhovno napredovati. Zbog toga usvajamo nova znanja, pokušavamo mijenjati sebe, ali ipak nedostaje glavna karika života - SLOBODA. Bez slobode nema mira, bez mira ne možemo kontemplirati, dublje promišljati, meditirati, probuditi volju, radost i ljubav, i daleko smo od istine, više svijesti i Duha.

Za samoostvarenje svatko od nas može biti sam, me?utim, doživljaj ljubavi lakše budimo preko voljene i drage osobe.

Seksualnost svakog pojedinca mora biti slobodna, jer je to prirodni na?in kada je lako možemo usmjeriti ka bu?enju ljubavi. Svako ograni?avanje seksualne slobode, dodatno komplicira stvar, i ?ini ?ovjeka još više strastvenim. Sam ?in osporavanja je kontra produktivan.

Slobodan ?ovjek je najprije miran, smislen, i ne želi gubiti svoj mir.

Mi pokušavamo govoriti o duhovnosti, svijesti, istini, ljubavi, ali gubimo iz vida da sve to nije mogu?e bez slobode.

Upravo sloboda svima nedostaje, bilo fizi?ka, moralna, ideološka, društvena, religiozna, itd.

Suvremeni na?in življenja i udruživanja ljudi, preko demokracije, na prvi pogled izgleda kao da su ljudi time slobodni. To nije to?no, društvenim uplitanjem u život pojedinca, gubi se u njemu mogu?nost probu?ivanja vlastite duhovnosti. Uz društvenu brigu, svi se na neki na?in osje?amo ovisnicima, a to nikako ne može biti dobro.

Ako želimo bilo koji rast na duhovnom uzdizanju, najprije se moramo osloboditi. Osloba?anje se odnosi na svaku fizi?ku i mentalnu ovisnost (od hrane, posla, obitelji, novca, sexa, osje?anja, emocija, ega, uma). Duhovnim principima na jednostavan na?in možemo kontrolirati svaku ovisnost.

Preko slobode lako uskla?ujemo dušu i tijelo, Duh i svijest. Slobodan ?ovjek je kao najve?e ogledalo koje lako upija refleksiju svijeta. Od toga nastaje uvid i interakcija svijesti sa apsolutnom svijesti. Tada postajemo sveprisutni, istinito doživljavamo sebe i svijet. To je istinski osje?aj slobode.

Na duhovnom planu sloboda ne postoji, jer je Duh iznad svega, sveprisutan, svemo?an, apsolutan.

Pravo znanje nikada nije napor i ti?e se života i duhovnih vrijednosti. Fizi?ki zakoni i metafizi?ka realnost su komplicirani u svemu.

Zato kažemo, u materijalnoj prirodi život je kona?an, a u Duhu je vje?an.

Zamislimo malo svijet kao cjelinu, gdje svaku to?ku prostora ispunjava Duh. Objektivnu realnost preko fizi?kih zakona, nekako poznajemo. Metafizi?ku realnost vibracije energije pokušavamo spoznati, a o Duhu nemamo ideju što bi to moglo biti. Sam Duh nije prošlost, sadašnjost, budu?nost, materija, energija ili što drugo. Duh je apsolutno stanje, u smislu zasi?enja svih stanja. Materija ima fizi?ke zakone, energija ima konstantu vibracije, a Duh nema ništa. ?ak i vakuum koji cjeli svijet drži u cjelinu, najprije sli?i na ništa.

U nedovoljno promišljenom razgovoru znamo re?i kako Duh bježi, želi biti slobodan i sli?no, me?utim, Duh je beskrajni mir, potpuno svršeno stanje, bez ikakvih mogu?nosti i promjena. To zna?i da u prostornom hologramu svijeta Duh ispunjava svaku najsuptilniju to?ku prostora (bezvremeno, beskrajno, apsolutno).

Poslije smrti tijelo se poluraspada (ostaje duša-energija), a sa Duhom se nije ništa dogodilo. Duh je uvijek Duh, i ostaje tamo gdje je i bio.

Prostor svijeta je potpuno duhovan, samo mali dio pripada materiji i energiji.

Iluzija jedino živi u našim mislima, a možemo je rastopiti prevo?enjem uma u svijest. Obi?no ljudi vjeruju i kažu: tijelo je glavno, a Duh se osloba?a. To nije dobro re?eno, Duh je uvijek Duh, a tijelo se ra?a zato jer postoji mogu?nost oživljavanja sjemena uz pomo? energije - duše.

Na primjeru velike žarulje, pokušat ?u pojasniti suštinu svijeta. Sama žarulja je cjelina svijeta, ispunjena vakuumom, kao ništa, kao Duh. Volframova nit predstavlja apsolutnu istinu, koja zasija ako je energija dovoljno jaka i pro?iš?ena. Bez obzira da li žarulja svjetli ili ne, ona je ispunjena Duhom. Tako je i sa nama i sa cjelim svijetom. Energija ima svoju vibraciju i konstantu, ali to ništa ne zna?i ako ne postoji nekakav otpor (materija), gdje ?e se dejstvo i snaga energije pokazati. Najve?i otpor u našem bi?u dolazi od misli, i tu smo direktno odgovorni za stanje životne sile (Kundalini energije). Iz Kundalini rezervoara, energija se pokre?e obi?nim disanjem, a poja?ava dubljim dahom i vo?enim mislima.

Kada spavamo, disanje je slabo, elementarno, i tijelo se lako hladi. Pri fizi?koj aktivnosti, protok životne sile je intenziviran i tijelo ima ve?u toplinu. Zrak nije dovoljan za održavanje temperature tijela, jer je loš vodi? topline, i u tu svrhu služi voda, kao veoma dobar vodi? topline. Voda se u tijelu sama stvara biokemijom i alkemijom bi?a, uz pomo? metabolizma i energije. Prekomjerna prehrana traži mnogo vode i to nije dobro. ?ojek treba mokriti u 24 sata 3-4 puta (žene), i 4-5 puta (muškarci).

Nastavljamo pri?u o svijetu i modelu žarulje. Duh je u žarulji, bilo ona uklju?ena ili ne, jer da nije tako, žarulja nikada ne bi mogla sijati.

Kada prašina i pau?ina padnu na žarulju, to bi mogli predstaviti koli?inu materije u svijetu. Zna?i, u prostoru svijeta, veoma je malo materije, bez malo bezna?ajno. Prašina na žarulji nikada ne?e umanjiti mo? energije, s jedne strane, apsolutne istine, i Duha, s druge strane.

To zna?i, svaka to?kica našeg tijela je Duh, na koji se uhvatila prašina (tijelo). Svaka naša tjelesna stanica je sli?na modelu žarulje, ima prostor Duha, energiju, i nekakvu materijalnu podlogu. Možda ne možete odmah shvatiti suštinu upore?ivanja bi?a i svijeta, ali mi smo u svemu samo komadi? svijeta, gdje su naše misli energija, a naša probu?ena svijest predstavlja istinu o postojanju Duha u nama.

Kod površinskih osje?anja i emotivne reakcije, nemamo doživljaj pravog uvida, i možemo re?i da nismo svjesni, jer nismo dotakli istinu. Kada um oslobodimo dolaze?ih misli, i kada on ne reagira na njih, onda kažemo da smo um preveli u svjesni um, i ako tako nastavimo, možemo ga još prevesti u nadsvijest (veza sa apsolutnom svijesti).

Na primjeru žarulje svijet je ispunjen Duhom neovisno o bilo ?emu. Može biti dan, no?, toplo, hladno, svejedno je, Duh je uvijek prisutan. Duh nema veze niti sa materijom, niti sa energijom, ali na sebi svojstven na?in prisutan je u svemu.

Iz ove pri?e proizilazi da je materija u svemu ovisna o energiji i Duhu. Našem tijelu je potrebno energije, ali moramo biti svjesni da je ona (kroz konstantu), uvijek u izobilju prisutna. Uz to, i Duh je prisutan. Samo od naše svijesti ovisi kako ?emo upravljati svojim bi?em. Da li ?e nam tijelo biti zdravo, ili nesposobno za metaboliziranje (pretvorbu) energije.

Svijet je JEDNO, s fizi?kim (materijalna priroda), metafizi?kim (energija) i duhovnim aspektom.

Istina se uvijek javi kada tijelo nije bitno, u mislima, umu, svijsti, prostoru i linearnom vremnu.

Mnogi vjeruju da je centar svijeta negdje, beskrajno daleko, me?utim, Duh je u svemu, i centar svijeta je u svakoj to?ki prostornog holograma. Duhovnost po?inje sa nama, kada istinski osjetimo da je u nama i oko nas prazan prostor - Duh.

Svi se osje?amo dobro, u svom elementu i vlastitoj prirodi, kada smo slobodni. Ako se uzdignemo na višu duhovnu stvarnost, zaista postajemo ?udo. Napor dolazi od fizi?kog i mentalnog aspekta, dok nas duhovno u svemu osloba?a.

Svi znamo da se u brzim automobilima koriste zra?ni jastuci za sigurnost voza?a. I našim životom upravljamo kao pravi voza?i, gdje tako?er trebamo biti sigurni. Tako nešto možemo posti?i ako unutar tijela (plu?ima, trbuhu, i svakoj šupljini tijela), imamo zra?ni jastuk koga ?emo vizualizacijom doživljavati u mislima. Jednako tako iz vana trebamo imati ogroman zra?ni jastuk koji ?e štititi naše tijelo od svega. Ono što ?ini naš život i suštinu „Ja jesam“, treba biti u sendvi?u izme?u dva sigurnosna zra?na jastuka, iznutra i iz vana. Simbolizam zra?nih jastuka je Duh, koji nas u svemu štiti kada smo njega svjesni, kada smo povezani sa njim, kada mu se predamo. U ovom slu?aju mi smo samo mala djeca koja se predaju na milost Duhu. Nema mjesta ni za kakav strah, neizvjesnost ili bolest, ako se zaštitimo Duhom, preko jednostavne svijesti.

Moramo shvatiti da smo mi ljudi, samo ljudska bi?a, materijalizirana, u objektivnoj, relativnoj realnosti, od krvi i mesa, sa fzi?kim tijelom, ali ispunjeni Duhom i energijom.

Ako se služimo ra?unalom, to ne zna?i da je naš mozak postao kompjuteriziran.

Jednako tako, služe?i se se probu?enom svijesti, ne zna?i da smo prestali biti tijelo.


PROSTORVRIJEMEMATERIJA

Evolucijski promatrano, ljudski um još nije spreman biti neovisan o dimenziji prostorvrijememateriji. To bi zna?ilo da konstatiramo kako ispred naših osjetila ništa ne postoji, i kao takva, ?e izgubiti osjetilnu mo?, i percepciju svijesti usmjeriti na višu razinu postojanja. Sam prostor predstavlja apsolutno stanje, ali ne bi došlo do naše tjelesne manifestacije da nije dimenzije vrijemematerija.

Moderno doba sa novim tehnologijama ogolit ?e planet Zemlju u smislu iskoriš?enja svih prirodnih potencijala, poslije ?ega ?e morati potražiti novu mogu?nost za energijom. U tom smislu, kao energetski izvori, ostaju mineralno tlo, voda i zrak. Tako se sužavaju mogu?nosti u energetskim izvorima, i nove tehnologije ?e pratiti to stanje. Sve više ugljik ?e biti zastupljen, kao materijalni izvor energije (umjetni dijamant), da bi na kraju jedino ostao vodik, koga najviše ima na svijetu.

To bi ukratko mogao biti životni put planeta Zemlje. Rodila se jednog dana, morala bi i umrijeti.

Nemogu?nost jasnijeg uvida, upravo dolazi od mentalne ovinosti uma, koji je ?vrsto vezan za prostorvrijememateriju.

Na taj na?in je naše tijelo prepušteno slu?aju, mentalno smo zasljepljeni u svemu, a duhovnost se ne nazire.

Za po?etnike je važno da svoje razmišljanje usmjeravaju ka svjetlosti, i nikada ne treba strahovati nad životom. U tom smislu, budisti?ka u?enja „?etiri zaštite“, su zna?ajna. Tu se misli na duhovnost, sveop?u ljubav, ne?isto?e tijela i smrt.

Duhovna razmišljanja nas vode ka višim razinama prosu?ivanja i svijesti.

Razmišljanje o ljubavi je usmjereno prema svim osjetilnim bi?ima, i cjelom svijetu.

Tre?e razmišljanje se odnosi na shva?anje sve odvratnosti tijela, i nezdrave privrženosti njemu. Pozabavite se njegovim ne?isto?ama, kao što su: gnoj, krv, pljuva?ka, mokra?a, serum, znoj, i ne?isto?a organa. Morate dublje promišljati, kako bi zaljubljenost prema tijelu nestala.

?etvrta zaštita za vaš mir je neprekidno razmišljanje o stalnoj prisutnoj smrti. Život je neizvjestan, ali je smrt sigurna. Život ima smrt kao svoj cilj. Postoji ro?enje, bolest, patnja, starost i, kona?no smrt. Ovo su karakteristike procesa postojanja.

Simbolizam praznog prostora je veoma zna?ajan, jer najlakše prepoznajemo Duh u njemu. Gdje ne postoji praznog prostora, ta mjesta su potencijalno opasna. Primjer pretilog tijela, plinova pod velikim tlakom, atomska bomba, itd. Jednako tako ako u našim osje?anjima, mislima i umu, nema praznog prostora, u smislu mira, moramo se osje?ati napeto.

Ambijent našeg prolaznog tijela je prostorvrijemematerija, i ne vidim nikakvu potrebu od ?ega bi morali bježati. Ostavimo sve kako jest, i kreacija ?e nas dovesti na isto mjesto odakle smo krenuli, bez obzira da li smo promašili Put, ili ga jasno slijedimo.

Pojmovi: sloboda, istina, svjetlost, ljubav, radost, volja, vo?ene misli, dublja osje?anja, svijest, zdravlje, smrt, ti?u se prostora, i zato nas lakše povezuju sa Duhom.

Pojmovi: osje?anja, misli, emocije, ego, um, strast, želja, nada, strah, ponos, mržnja, ovisnost, pohlepa, itd., više nas vezuju za vrijememateriju, i udaljavaju od duhovnog.


LJUBAV ZAŠTO

?ovjek kako ga znamo, ro?en, živ, od krvi i mesa, ispunjen Duhom i energijom, probu?en ili ne, mora ostvariti životni put, kroz samorealizaciju.

Na svom putu moramo se identificirati na više razina, ali su tri najbitnije:

- duhovna identifikacija je mogu?a preko slobode,

- mentalna identifikacija se ti?e duše-energije, koja je najjednostavnija preko ljubavi, i

- fizi?ki se identificiramo preko svijesti.

Po pitanju slobode sve je jasno, jer se kroz nju Duh utjelovljuje u nas, preko apsolutne istine i Božanstva.

Stvoreni smo na sliku duše, i kopirani preko DNK u fizi?ko tijelo. Od tog trenutka duša-energija stalno osvježava život naših stanica, a sve u skladu sa valovima energije. Upravo je energija nešto što se metabolira u tijelo, fizi?ku snagu, volju i ljubav.

Poslije slobode, ljubav nam je u životu najpotrebnija, jer iz ljubavi dobijamo filtriranu energiju kakva je potrebna našem bi?u. Vjerujem da ljudi veoma malo znaju o ljubavi, a mnogi još nisu imali to iskustvo. Svi se olako poigravaju sa davanjem i primanjem ljubavi (u osje?anjima i pri?i), a to uop?e nije to?no, jer se ljubav ne može dati, niti primiti, ve? isklju?ivo služi svakoj jedinki za održanje života.

Svima mora biti jasno da ljubav nije luksuz, moda ili što drugo, nego prirodna potreba svakog pojedinca da na jednostavan, božanski i istinit na?in, vodi energiju kroz svoje bi?e, do samih tjelesnih stanica. Kada je bi?e osvježeno novom energijom, doživi radost i posebno blaženstvo koje nazivamo ljubav.

Na osnovu ovih spoznja proizilazi, da je ?ovjek sam sebi najkorisniji, i uskla?en sa sobom i prirodom, ako se ponaša u okviru svojih mogu?nosti i potreba tijela.

Svi mi možemo izložiti svoje bi?e raznim situacijama, po pitanju uživanja hrane, sexa, posla, fantazijama, itd., me?utim, jedino je ispravno kada u svom bi?u probudimo ljubav. Tek tada dolazi do sklada duše i tijela, a to se osjeti po mirnom radu srca, kao znak da je krv ?ista, da je prati zrak iz disanja, da je limfa kvalitetna za stvaranje imuniteta tijela.

Imam osje?aj da ljudima nikada nije objašnjena suština ljubavi. Tuma?enje ljubavi se svodi na neku sentimentalnost, uživanje i sex zadovoljenje, me?utim, istinska priroda ljubavi je fundamentalna za život. Bebama je ljubav najpotrebnija, u smislu stvarnih energetskih potreba tijela, i zato se u njima budi najja?a ljubav, nama poznata bezuvjetna ljubav.

Obzirom da je duša nevidljiva i bliža Duhu, životno se stvorila identifikacija sa Božanstvom. Zna?i, Božanstava može biti koliko i duša.

Duh i ?ovjek su JEDNO, a dijeli ih i spaja:

- apsolutna istina (kao apsolutna, ili univerzalna kozmi?ka svijest), definira vje?nost,

- Božanstvo (naj?istija vibracija energije-duše), u objektivnoj stvarnosti - ljubav,

- svijest (od slijepih osje?anja, misli, ega, uma, do ?iste svijesti).

Uz ljubav prema Duhu, ispunit ?emo duhovni plan, kozmi?ku kreaciju, i dušu prevesti kroz fizi?ko tijelo, vra?aju?i se ponovo tamo odakle smo došli.

Na tom putu jedino što je stvarnost ti?e se duhovnih vrijednosti, sve drugo je prolazno, relativno, sli?no iluziji, koja se pojavi pa nestane. Me?utim, sve su faze bitne, svi aspekti života su sastavni dio cjeline, i svemu moramo prilaziti s potrebnom pažnjom, ljubavi i odgovornosti.

Iz svega proizilazi da ne moramo biti žrtve materijalnih vrijednosti, sebi?ni i pohlepni, ve? da smo izravno uklju?eni u božansku milost, preko ljubavi.

Ljubav je vibracija duše-energije, ona nas oživljava, ?ini mirnim, snažnim i radosnim, a uz to, savršeno nas povezuje sa cjelim svijetom.

Uz ljubav mi živimo, bez nje - mu?imo se.

Povu?eni pohlepom i egom, ljudi nisu sebe dovoljno osvijestili, zato su op?injeni materijalnim vrijednostima, previ?aju?i pravu stvar u ?aroliji Duha i Božanstva (energije duše). Ovisni smo o nebitnim stvarima, i time limitiramo život sve dok ovisnost traje. Na duhovnom planu ne postoji nikakva ovisnost, nema limita, i možemo živjeti vje?no. Nitko nije u stanju izgraditi sebe, ako svoje bi?e drži u bilo kakvoj ovisnosti. Kreacija svijeta je stvorila ljudsko bi?e, podarila mu svijest, a ?ovjek sam sebe gura tamo gdje mu nije mjesto, u nagonsko ponašanje koje imaju životinje.

Nitko tu nije kriv, ve? su odre?ene mogu?nosti kumovale takvom ponašanju. Um kao vodilja duše-energije, vezan je za osje?anja i tijelo. Na nama je popraviti to stanje i prevesti um na višu razinu u svijest. U tu svrhu najprije ?e nam pomo?i dublje promišljanje (u smislu najdubljih osje?anja i ljubavi).

Ne smijemo biti sitni?avi kada je u pitanju ljubav, jer je ona najprije duhovna, božanska i na kraju individualizirana zbog duše.

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 9. dio




DUH PERPETUM MOBILE

Najve?a snaga svijeta je Duh.

No, mnogi su skloni takvoj sili pripisati nekakvu materijalizaciju. Duh je cjelina svijeta, ali i onkraj svijeta. Duhovna snaga je u PRAZNINI, to?nije VAKUUMU, kao jedinom Perpetum mobile na svijetu.

Duh je apsolutno stanje, koje je jedino mogu?e u PRAZNOM. ?ak se i logi?kim promišljanjem može zaklju?iti da je suprotnost materiji i energiji - Duh.

Postoje razmišljanja da se Duh prikazuje kao punina, me?utim, to je više zbog nekakve sentimentalnosti prema beskrajnoj snazi Duha. A što fali PRAZNINI, mislim da je to jedino savršenstvo svijeta, ako uop?e nešto može biti apsolutno prazno.

komentar

Kada ?ovjek umre, na duhovnom i vibracijskom planu se ništa n mijenja. Duh je uvijek prisutan, a energija poluraspadom tijela samo mijenja oblik.

Jedino se gubi svijest kao jedina veza ?ovjeka i Duha. Kada kažem svijest, to se odnosi na sve razine svijesti, od slijepih osje?anja, misli, ega, emocija, uma, do superuma (nadsvijesti).

nije objavljeno

Priroda se savršeno uklapa u prostor duhovne suštine svijeta. Živi svijet i neživa priroda u svemu prate vibraciju energije.

Problem dolazi od ?ovjeka koji je pokušao mnoge stvari u prirodi promijeniti. Zato nam ona danas izgleda kao iznemogla starica.



PRIRODA I UM

Duhovna bi?a su svjesna vezanosti sa prirodom, i otuda prave jasnu razliku izme?u djela prirode i djela uma.

Kada pogledamo kap rose na zelenom listu, budimo ve?u inspiraciju, nego razgledavanjem Dubai. Žubor vode, cvrkut ptica, rascvjetane biljke u prolje?u, vedro nebo, zelene livade i šume, samo su djela prirode u kojoj živimo.

Ljudski um prepun ideja po?eo je stvarati vješta?ku prirodu, koja se svima nama posvidjela, jer smo u tome pronašli izvor zadovoljenja naših osjetila. Ali je u svemu izostala inspiracija, kao pokreta? ljubavi, i uskla?ivanje srca sa dušom.

Jedino jasna umjetnost ne utje?e negativno na prirodni tok stvari i vibraciju energije. Razni smjerovi apstraktne umjestnosti, tako?er ograni?avaju um, i to nije dobro. Danas postoje mnoge umjetni?ke perverzije, za koje ne možemo re?i da su vrijedne inspiracije.

Sve što je prirodno, ima ?istiju vibraciju energije, jer je prirodni tok u svemu povezan s kozmi?kim redom.

Vješta?ke tvorevine koje kreira um, ne prate prirodu, samim tim niti energiju, niti kozmi?ki red, i mogu kod pojedinca stvoriti iluziju prave vrijednosti. Naravno, svako oduševljenje na vešta?koj stvari, jasno govori da površinski reagirate osje?anjima i emocijama.

Elektri?na metalic glazba lažno uveseljava mlade, koji slijepo vjeruju da u njoj nalaze inspiraciju. Netko bi primjetio: kakva inspiracija, takva ljubav. Mladi nemaju pojma o ljubavi.

Ali jednako tako nitko nema pravo sugerirati drugome izvor inspiracije i na?in bu?enja ljubavi.

komentar

ŠTO SMO, DAKLE, MI?

Znanstvenici kažu (LAŽU) da je 95% Svemira neistražena tamna materija.
Znanstvenici kažu (LAŽU) da je 95% mozga neistražena siva tvar koja nije u funkciji.
Znanstvenici kažu (LAŽU) da je 95% DNK neistraženo, nekorisno ili DNK otpad.

Što smo, dakle, mi?

5% od svega toga ili 95% neistražena, nesvjesna bi?a ?iji je osnovni, gradivni, genetski i informacijski temelj u stvari "otpad".
To bismo, dakle, trebali prihvatiti kao provjerenu znanstvenu istinu.

Ili je istina da je to sve u funkciji na nekim višim razinama i frekvencijama koje su nam, u okvirima naših osjetila, još uvijek nedostupne, pa ih logikom da ono što ne znamo, ne vidimo i ne ?ujemo, što nema boju, okus i miris, niti ne postoji. Radije ?emo to pore?i i nazvati "otpadom" nego što ?emo priznati da postoji nešto drugo izvan vidokruga naših osjetila i naših uvjerenja. Radije ?emo živjeti u lažnoj sigurnosti lagodne i ugodne zablude i iluzije, nego u istinskoj spoznaji da smo visokoosjetilna, svjesna bi?a i da u stvari ne postoji ništa izvan nas. Naše ku?e, automobili, poslovi, naša tijela, pa ?ak i naše misli i osje?aji samo su energija koja vibrira izme?u umjetno stvorenih polarnosti i našeg neprirodnog stanja odvojenosti od beskrajne svijesti i beskrajne ljubavi.

Mi smo "spava?i" koji sanjaju uvijek isti san sa unaprijed napisanim scenarijem i ne želimo se probuditi zato što bi se trebali odre?i svega što je milijunima godina bilježeno u naš genetski kod. Zato što bismo trebali u?initi napor i uklju?iti Svijest koja jedina može promijeniti te genetske zapise, reprogramirati ih na višu frekvenciju, priklju?iti nas na Izvor kako bismo zavibrirali i zarezonirali s onim što doista jesmo. A mi doista JESMO beskrajna svijest i beskrajna ljubav.

moj komentar

Istina je samo ono što slijedi prirodni tok stvari i kozmi?ki red. Prostorno, istina je izme?u naj?istije energije, kao nekakav prsten, zid ili filtar koji štiti pala?u (prostor) Duha. Sam Duh može bez svega i zato je Apsolut, jedino ne može bez prostora, i od te refleksije mi budimo svijest i održavamo život. Mi smo ogledalo sa slikom Duha, preko individualizirane duše, koja se prerušila u tijelo, jer ambijent prirode i vibracijski potencijal energije to dopuštaju. Nama je dato na volji da se igramo sa tijelom kroz prolazni život, da volimo tvorca (Duha), jer bez ljubavi prema njemu, materijalna priroda ?e povu?i naš um u iluziju, gdje teže dolazimo svijesti. Svatko mora u svojim mislima oblikovati i zamislaiti životni Put, kao jedinu stazu, proceduru i red, koja je stvarnost. Mi Duh nosimo u sebi, i oko nas je sve prostor Duha, bez obzira bili mi svjesni toga ili ne. Ali, svaku milost i blaženstvo (probu?eno od ljubavi u srcu), u mnogome poja?avamo (do razine ekstaze), ako smo osvijestili tijelo.

Kada se u spiritualnom iskustvu jednom suo?ite sa istinom i spoznate da je suština svijeta sadržana u vašoj svijesti, odjednom ?e vam sve biti jasno kao na dlanu. Ono što ?e vas nadalje privla?iti u životu, biti ?e ljubav prema Duhu, zbog refleksije u sijesti. To je zaista veoma jednostavno, ali na tom putu postoje mnoge prepreke, koje vašu pažnju odvla?e od istine. Umjesto ljubavi prema Duhu, vaša ljubav je usmjerena na nebitne stvari, i na kraju osje?ate kako ste promašili život. Samo zbog neprobu?ene svijesti.

Ako naša površinska osje?anja i misli u vezi tih osje?anja, kontempliramo (usmjerimo) ka rješenju i izlazu, preko najdubljih osje?anja (da bi zadovoljili tijelo), i izveli ih pred zid istine, s ciljem predaje praznom prostoru - Duhu. Osje?aj na kraju te procedure nazivamo probu?ena svijest.

Mi ne moramo biti dobri poznavaoci svih svjetskih znanja, ali nam i tu Duh pomaže, apsolutnim stanjem - prazninom. Imati sva znanja svijeta zna?i biti mislima u prostoru Duha.


DUHOVNA REFLEKSIJA

Znamo, svijet je cjelina prostornog holograma Duha, u svakoj najsuptilnijoj to?ki, sadržan u ljudskoj svijesti, preko refleksije. (Religije to opisuju kao: ?ovjek je stvoren na sliku i priliku Boga).

Na samom po?etku te kreacije i Puta, još nema ni ideje, me?utim, kao u ogledalu, pojavi s slika budu?e duše, koja se sastoji od inteligencije (milosti Božanstva, koja nosi kod istine o Duhu). U tom trenutku refleksija se ne može vratiti odakle je došla (sa zida apsolutne istine), nego je val energije povla?i i usmjerava ka periferiji, gdje ?e se ona izgubiti u prostoru smanjene gustine energije, sve do naše materijalne prirode.

Dalji tok je prpušten duši-energiji, koja nema izbora, nego se mora metabolizirati u fizi?ko tijelo. Upravo je božanska slika bila kodirana ideja za budu?e tijelo. 3D maksimalno usporava energiju i duša se kopira u mikrokozmosu majke, preko DNK na stanice tijela. Oblikovano tijelo se ra?a, ali se budi u ambijentu 4D (prostorvrijemematerije), gdje je gustina energija još slabija. Po?etna inteligencija ne?e biti dovoljna za vo?enje života u takvim uvjetima. Ta inteligencija samo zadovoljava elementarno održanje života u disanju.

Dijete nema izbora. Za prvo povezivanje sa majkom i dojenjem, djetetu pomaže EGO, predstavljaju?i se kao pravi životni vodi?. Naravno, nejaka beba nema izbora, to mora prihvatiti.

Kada beba progovori, ego prelazi u mnogo širu viziju, koju nazivamo um, i on ?e dijete pratiti do kraja života.

Me?utim, mi stalno udišemo zrak, i stalno nas prirodna inteligencija podsje?a na Izvor i sjeme od koga smo stvoreni. Istina je nedostižna, mu?imo se, bude se osje?anja, razmišljamo, ali ne možemo otkriti tajnu TKO SAM.

Na to pitanje nudimo bezbroj odgovora u raznim materijalnim identifikacijama, i nikako da spoznamo istinu JA JESAM (Duh, jer je to moj Izvor). Na planu osvješ?ivanja maskiranog tijela od ega i uma, moramo u?initi mnogo napora i poro?ajnih muka, kako bi došli do prvog spiritualnog iskustva, koje nam oživljava ?istu svijest, uzdižu?i nas na razinu Duha.

Sve ovo što postoji, stvoreno je od refleksije - slike zamišljenog Duha. ?itava priroda je tako stvorena, sve je mirno, šuti, jedino ?ovjek u svemu odska?e, jer mu probu?ena svijest neda mira, vodi ga ka istini, ka Izvoru. Nitko na svijetu nije svijestan istine o Duhu, jedino se pojedinci odvaže uzdignuti do duhovnih razina. Naravno, time doživljavaju prosvjetljenje, svu milost i blaženstvo, ispoljenu kroz ljubav prema Duhu. Kod bezuvjetne ljubavi, pa i prave božanske ljubavi, povezanost sa Duhom je jaka. Inspiracija vas toliko vu?e ka svijesti, da se tome ne možete suprotstaviti. Naravno, sve ovisi o snazi ljubavi, i prema ?emu je ona usmjerena. Mnogi su odabrali objektivnu ljubav, njeguju je i sada, ali sve više uvi?aju da ona nije prava. Neki su to rano spoznali i nastavili sa duhovnim rastom, kako bi kona?no spoznali istinu, i doživjeli ekstazu u zagrljaju sa svojom istinskom majkom - Duhom.

Sama procedura refleksije Duha u prostoru metafizi?ke realnosti energije (daleko od istine), nepoznata je svemu što postoji na ovom svijetu, pa i samom Duhu.

?ovjek sa probu?enom svijesti želi obznaniti svoje mo?i, da je jedini na svijetu u mogu?nosti igrati se s ?arolijom Duha. Ta ?arolija nije ništa drugo, nego slobodna igra u vidu letenja u beskrajnom prostoru svijesti i Duha, u najve?oj praznini i najja?oj snazi vakuuma svijeta.

Još uvijek je ?ovje?anstvo u fazi nesvjesne evolucije, jer su samo izuzeci prosvjetlili.

Kada dostignemo razinu svijesti gdje ?e prosvjetljenje biti normalna pojava, u?i ?emo u novu svjesnu evoluciju.

komentar

Duhovna suština svijeta je najjednostavnija u svemu, me?utim iz te praznine ra?a se potpuna suprotnost u apsolutnoj senzaciji svijeta, po svemo?i , sveprisutnosti, po beskrajnom ispunjenju prostora vakuumom.

Od zida apsolutne istine odbija se najblještavija svjetlost od hrama Duha, koju valovi energije prihva?aju i raznose svuda u prostornom hologramu svijeta. Negdje je svjetlost jaka, ali je više tame u svijetu. Preko svjetlosti od istine o Duhu raznosi se kod koji se jedino može dešifrirati u potpunoj svijesti, pri ?inu prosvjetljenja. To zna?i, ništa nije svjesno istine o Duhu, dok ne prosvijetli. Naravno, Buddha, Isus, Zaratustra, Mahavira i još neki pojedincu su nam to pokazali, ali mi toga ?ina još nismo svjesni.

Prosvjetliti nije teško, samo se treba znati suština i držati se Puta. Naša razmišljanja tu ne pomažu, jedinu pomo? možemo dobiti od ljubavi prema Duhu. Preko ljubavi duhovna ?arolija lako prelazi u svijest.

Ono što prosvijetli, prelazi u ?isti Duh.

Ako dublje promislite do?i ?ete do spoznaje, prosvijetliti se može svjesno, ili nesvjesno - umiranjem. To zna?i ?itav Svemir, sve zvijezde i planeti, uklju?uju?i i našu prirodu, mora jednom umrijeti, ako se prije toga ne prosvjetli.

Duh ne zna za sebe i ni?emu se ne raduje. Kozmi?ka pravda nije sentimentalna, tu je energija neumoljiva, a sa njom i naša duša, kojoj ipak prilazimo sentimentalno.


KARAKTER

Bljesak svjetlosti od istine osvjetljava našu svijest.

Na jednak na?in ja?ina naše ljubavi prema duši, u svemu se prepoznaje u karakteru.

Duhovna refleksija na svijest, jednaka je duševnoj refleksiji na karakter.

Nedostatak ljubavi prema duši, Božanstvu i Duhu, povla?i razvoj karakternih obrana, u smislu naših karakternih ograni?enja.

Materijalizirani smo u svemu, i to nas privla?i iz vanjskog svijeta, pri ?emu zaboravljamo na mentalni sadržaj i duhovnu jedinstvenost.

U strahu su samo oni koji žive izvan istine.

Pohlepni su svi oni ?ija se osjetila ne mogu ni?im zadovoljiti. Njima materijalno ništa ne zna?i. Samo ih ljubav može ispuniti.

Psihopate su optere?ene ljubavnom izdajom od bliskih ljudi. Radije bi se za tu stvar borili, nego probuditi ljubav u sebi.

Mazohisti u trenutku mrze svakoga tko ih ne sluša.

Ponosni ljudi nemaju vlastitu vjerodostojnost. Osje?aju se kao da nemaju dušu. Zbog toga se ponose vanjskim izazovima.

Princip „Ja jesam“, osloba?a nas svakog karakternog ograni?enja, jer smo time najbliži duši, svijesti i postojanju.

Skladni odnos duše i srca (tijela), ispoljava se kao miran karakter.

Poslije osvješ?ivanja spoznajemo našu istinsku prirodu, da smo jedinstveni na svijetu, originalni, i ne moramo se ni sa ?im identificirati. ?ak nam nije potrebna ni identifikacija s Duhom.

Drugi nas privla?e svojom pažnjom, ljubaznoš?u i odgovornoš?u (primarna energija, lice ?akri).

U svakom pojedincu, preko karaktera, lako prepoznajemo koliko je otvoren prema ljubavi, i koja su njegova ograni?enja (preslika duše u tijelo).

Preko volje pojedinca (vjetar u le?a, nali?je ?akri), prepoznajemo njegovu snagu, i kako je uskla?en sa energijom.

Prema svemu se moramo odnositi kao promatra?i ili svjedoci. Moramo voditi ra?una ?ime to možemo drugoga privu?i. Sve se ponavlja: pažnja, ljubaznost, odgovornost, ljubav.


MOJA PRI?A

Nekada je svaka moja pri?a imala veze sa energijom, ?akrama, beskrajnim svemirom. Poslije spiritualnih iskustava to se mijenja, energija je negdje nestala, a umjesto toga pojavila se ?arolija Duha.

Mi ljudi, ne možemo bez tijela i energije, me?utim naš um je duboko meditativan i možemo ga prevesti u višu duhovnu stvarnost. U tom slu?aju naša osje?anja, misli, ego, emocije i um, usmjeravamo ka jasnijem vi?enju koje nazivamo svijest, a njena je suština uvid, koji se jednostavno postiže, jer nemamo što uvi?ati, kada smo u prostoru i praznini Duha.

U objektivnoj stvarnosti naše misli su primorane pratiti osje?anja i vanjske izazove. To je neminovnost. Preko pra?enja daha, kontemplacijom, meditacijom, jogom i drugim disciplinama za ?iš?enje tijela i smirivanje uma, uz dugu praksu, nekako uspijemo do?i do prvog spiritualnog iskustva, to?nije do praznog prostora, u kome ni?ega nema, izuzev naše svijesti. Taj osje?aj je fascinantan u svemu, po?ev od beskrajne slobode, svjetlosti, božanske milosti, i igre koja samo postoji na toj razini stvarnosti. Poslije tog iskustva, sva naša osje?anja, beskrajne misli i razulareni um, polako postaju mirni, i sve prepuštaju višoj svijesti.

Više desetaka ništica kojima se u kvantnoj mehanici želi predstaviti neka dimenzija svemirskog prostora, ili linearnog vremena, u duhovnosti jednostavno nemaju nikakvog zna?enja.

Duhovnost je jednostavna u svemu, jer se na duhovnom planu uzdižemo iznad svih mogu?nosti energije i zra?enja, fokusiraju?i svoju svijest na najsuptilniju to?ku prostornog holograma svijeta, u bezvremenom sadašnjem trenutku. Cjelina svijeta je JEDNO, gdje svaka najsitnija to?kica tog prostora predstavlja centar svijeta.

Kada svoje tijelo osjetimo kao balon praznine i Duha, jednostavno moramo biti o?arani, kako nam vlastito tijelo više ne predstavlja nikakav problem. U tome je sva draž duhovnosti, da kroz refleksiju Duha u našoj svijesti, osjetimo svu mo? svijeta. To je fascinantno, neponovljivo i istinito, u odnosu na tijelo i energiju koji su usput nestali. Sa njima su nestale i sve naše zamorne misli, karma, a ostala nam je jedina identifikacija s Duhom.

Atomska fizika, kvantna mehanika, astronomija, i druge grane koje prou?avaju Svemir, upravo prou?avaju prostor energije i zra?enja, gdje još uvijek ne dodiruju apsolutnu istinu i Duh. Zato su te dimenzije irelevantne, neto?ne, i duhovno nebitne.

Mnogo je zaslužnih znanstvenika svijeta, ali nitko od njih nije prosvijetlio. O?evidno je da njihove teorije o Svemiru, nisu u stanju objasniti apsolutno stanje - Duh, jer je takva spoznaja jedino mogu?a u svijesti, a ne na papiru.

Nama je u životu sve dragocjeno, od tijela, energije, znanja, umjetnosti, ali ništa od toga nije duhovna stvarnost. Zato moramo praviti razliku izme?u baba i žaba.

U našoj prolaznoj stvarnosti svi su ljudi u pravu, šta god izgovorili, jer ništa od toga nije istinito. Kome je stalo do više spoznaje i apsolutne istine, neka se duhovno uzdigne, i neka svoj um utrenira do razine superuma (nadsvijesti).

Koli?ine ukupne energije svijeta nebitne su prema svemo?nom prostoru Duha, upravo kao mala prašina na žarulji, koja joj ne može umanjiti ja?inu svjetlosti.

Iz našeg kuta promatranja, zvijezde na nebu i planeti, poput sunca i ve?ih, imaju nevjerojatne dimenzije, ali su one poput tananog pera koje lebdi u zraku, praznog prostora i vakuuma Duha. Svaka fizi?ka i metafizi?ka realnost i dimenzija, za Duh su nebitne, jer je i sam Duh sebi nebitan.

Pred duhovnom stvarnoš?u mi se u svemu ?udimo, umjesto da u?inimo napora i kona?no spoznamo pravu istinu našeg postojanja i svijeta. To može uraditi svatko. Osobna je stvar kako ?e to i kada postignuti.

Jednostavnost Duha, njegova ?arolija praznine i vakuuma, nadilazi svaku fascinaciju uma. Taj luckasti um lako dolazi svijesti, pred istinom o Duhu. To je sli?no kao kada nestašno dijete kona?no u nešto ubijedite. I u objektivnoj stvarnosti se sve odvija po tom principu. Svi se mi pravimo nedovoljno svijesni (ludi), jer uporno koristimo svaku mogu?nost (rupu), od energije i materijalnog svijeta. Upravo tada bježimo od istine, sebe i života. Bez obzira koliko smo se predali strastvima, u trenutku istine, naš se um smrzne od stida, i taj efekat mirnog uma, oživljava uvid i svijest.

Kada se u spiritualnom iskustvu jednom suo?ite sa istinom i spoznate da je suština svijeta sadržana u vašoj svijesti, odjednom ?e vam sve biti jasno kao na dlanu. Ono što ?e vas nadalje privla?iti u životu, biti ?e ljubav prema Duhu, zbog refleksije u sijesti. To je zaista veoma jednostavno, ali na tom putu postoje mnoge prepreke, koje vašu pažnju odvla?e od istine. Umjesto ljubavi prema Duhu, vaša ljubav je usmjerena na nebitne stvari, i na kraju osje?ate kako ste promašili život. Samo zbog neprobu?ene svijesti.

Ako naša površinska osje?anja i misli u vezi tih osje?anja, kontempliramo (usmjerimo) ka rješenju i izlazu, preko najdubljih osje?anja (da bi zadovoljili tijelo), i izveli ih pred zid istine, s ciljem predaje praznom prostoru - Duhu. Osje?aj na kraju te procedure nazivamo probu?ena svijest.

Mi ne moramo biti dobri poznavaoci svih svjetskih znanja, ali nam i tu Duh pomaže, apsolutnim stanjem - prazninom. Imati sva znanja svijeta zna?i biti mislima u prostoru Duha.


OSJE?ANJA

Okoliš doživljavamo preko pet osjetila: vida, sluha, mirisa, okusa i dodira.

Kažemo da su ona površna, i u nesvjesnom umu nemamo jasnu viziju što nam osje?anja poru?uju.

Misli pokušavaju pojasnaiti doživljaj.

Ego je naviknut na površinska osje?anja, i cjelu stvar svodi ka emociji.

?esto puta uvi?amo da je emotivna reakcija neprakti?na, i da nas vodi u neprijatnost.

Zato po?injemo dublje promišljati, kako bi stvorili jasniju predstavu.

Uz pra?enje daha, dizanja i spuštanja trbuha, lakše vodimo misli, i to nazivamo kontemplacija.

Kontemplacijom se trudimo svako osje?anje u?initi jasnijim, jer nam mir ovisi o tome.

Doživljaj iz vanjskog svijeta je nejasan ako je propra?en samo jednim osje?anjem. Znanjem i iskustvima, na razini misli, možemo stvoriti jasniji uvid, uklju?uju?i i ostala osjetila kroz misaonu formu. Na taj na?in prema izvoru osje?anja šaljemo vibracijsku poruku, i kroz refleksiju dobijamo odgovor. Tako smo u prostoru stvorili jasno?u uvida, koji nazivamo svijest.

Na prvi pogled sve je nejasno, ali mirnim promišljanjem, znanjem i iskustvom, imamo šansu do?i do istine.

Na ovaj na?in, vibraciju energije od osje?anja iz vanjskog svijeta, transformirali smo u mislima, kroz sva osjetila. U tom slu?aju površinsko osje?anje je preneto na unutarnje organe, zna?i u našu dubinu.

Naša osjetila nemaju mo? spoznati istinu. Ona nas elementarno upozoravaju da se u prostoru oko nas nešto mijenja. Misli su viša vibracijska razina kojima se dolazi do istine. Poslije spoznaje istine javlja se svijest. Svijest je najširi duhovni uvid, gdje je sve i uvijek jasno.

Mi smo misaona bi?a i nikada ne trebamo biti zbunjeni pred životom. Odgovor u istini uvijek postoji. Ne moramo emotivno reagirati, nego mislima pojasniti cjelu stvar. Kada se istina pojavi, misli automatski nestaju, a mi osjetimo istinski mir i radost. Na ovaj na?in radost pokre?emo uvijek, koja se jedino pokre?e iz naših misli i dubine. Objektivna radost ne postoji, kao što ništa objektivno ne postoji, u odnosu na ŽIVOT.

Mnogi misle kako je ljubav i svijest nešto što se ti?e tijela. To nije istina, jer su ljubav i svijest kategorije duhovne stvarnosti, koje se bljeskom istine (refleksijom Duha), manifestiraju u tijelu, kroz odnos duše i srca.

Proces bu?enja ljubavi i svijesti kre?e iz regije spolovila (Kundalini rezervoara - životne sile), gdje se vibracija energije metabolizira u fluid krvi i limfe. Rezoniranje sa vibracijom ide preko duše, i dalje na srce, ?ime se postiže sklad i mir.

Ljudi vole sex, jer je on povezan sa prirodom energije, ali vidimo da površinsko seksualno zadovoljenje nije zna?ajno za život, ako nije prešlo u ljubav i srce, sve do posljednje stanice tijela. No, sex se najprije javi, ali nije garancija bu?enju ljubavi. Kada se ljubav probudi, sex je suvišan.

Ljubav i svijest se ne mogu primiti niti dati, ve? se preko istine bude i osvjetljavaju.

Tako je nastala Tantra, koja sex vodi i uskla?uje sa životnom silom, limfom, krvi, srcem, tijelom i životom. Ona vodi i u prosvjetljenje, jer fizi?ki dio sexa i tijela prevodi u ekstazu (trajanje milosti i blaženstva), koja se lako prevodi u svijest i ?istu duhovnost.

Ljubav i svijest su dovoljne za život u prolaznom tijelu. Prije ra?anja i poslije smrti ljubav i svijest nisu potrebne, ali tada nema ni tijela.

Vid je povezan sa o?ima i parnim organom jetrom.

Sluh je povezan sa ušima i parnim organima bubrezima,

Miris je povezan sa nosom (sinusima) i parnim organom želucem,

Okus je povezan sa ustima (jezikom) i parnim organom srcem, i

Dodir je povezan sa kožom i parnim organom plu?ima.

Vibraciju ne možemo vidjeti niti osjetiti, to je munjevita energija, ali parni organi na nju reagiraju.

Zamislite jasno?u uvida i svijesti, kada sa svim osje?anjima, mislima, dubljom reakcijom organa, usmjerimo našu pažnju ka istini. Ona se mora pojaviti i biti ?emo osvjetljeni i mirni.

Energija u nama se pokazuje toplinom tijela, snagom, voljom, seksualnom željom, imunitetom, ljubavlju, ?istom krvi, zdravljem, s tendencijom ka višoj duhovnoj stvarnosti - svijesti i Duhu.

Na taj na?in slijepa fizi?ka osjetila budu na mentalnoj razini, u mislima i umu poja?ana, do pojave jasnog uvida - svijesti, koja nas jedino može povezati s Duhom.

Svi smo mi od ljudske vrste, ali naša istinska priroda nije kod svih uskla?ena s energijom i Duhom.

U svima nama je život kao duhovno ustrojstvo, me?utim na taj život je oka?eno tijelo, stvoreno pod ?udesnim uvjetima i najrazli?itijim mogu?nostima vibracije energije. Tijelo i um se mu?e uskladiti sa dušom - energijom. U tu svrhu se pokazalo da je ljubav najbolje rješenje. Biti u ljubavi zna?i privla?iti Božanstvo (dušu), svu milost i blaženstvo, na putu ka istini, svjetlosti, svijesti i Duhu.


ŽIVOT

Na pitanje što je život, možemo dati najkra?i odgovor da je Duh (spirit).

Drugo pitanje jest: ?emu život služi? Život je sam sebi svrha, sebi dovoljan, bezvremen i kao takav vje?an.

Život ne može biti moj, ne?iji, nego je u svemu slobodan i duhovan. Nitko ne može biti vlasnik života, i ne možemo ga ni sa ?im identificirati.

Žive?i život, u suštini budimo svijest o ne?emu što ve? postoji samo od sebe. Neprobu?ena svijest, na razini nesvjesnog uma, je naša, a kada je probudimo do razine superuma, onda je ni?ija - duhovna (apsolutna ili univerzalna).

Duh, istina, sloboda, život i svijest su JEDNO, kao original, neponovljivo, vje?no.

Život, kako ga mi doživljavamo, ?ine više razine stvarnosti, od objektivne-fizi?ke stvarnosti, preko mentalne-umne, do duhovne-svjesne stvarnosti. Razina uma je nešto izme?u dvije krajnosti, fizi?kog tijela i duhovne svijesti. U ovisnosti kako smo izgradili svoj um, biti ?e naše ponašanje. Nesvjesni um nas ?ini nagonskim bi?em, a super svjesni um nas ?ini svjesnim, ili prosvjetljenim bi?em.

Život najbolje doživljavamo kada smo mirni, preko neke razine svijesti, ili mo?i prosu?ivanja (uvida).

Preko nesvjesnog uma oživljavamo strasti i slijepo ovisimo o tijelu.

Suština svijeta je duhovna i pitanje je tko može biti izvan Duha?

Svemirom vlada kozmi?ki red, gdje caruje energija. U tom vibracijskom opsegu je i naše tijelo. Me?utim, život i svijest su iznad energije, iznad tijela, i pripadaju apsolutnoj istini i Duhu.

Obzirom da je život svetinja, ne smije nam biti teško odre?i se svega onoga što nas odvaja od njega. Moramo nau?iti ponašati se u skladu sa originalnom dubljom naravi, a ne samo formalno životariti.

Dušu i tijelo ?emo sigurno uskladiti kada smo svjesni. Prema njima nije potrebna sentimentalnost. ?esto puta sami sebe dovodimo u stanje cmizdrave osobe, a to nije u našoj naravi.

Ljubav je najjednostavniji put do svijesti.

Duhovni principi nas u svemu povezuju sa životom, pri ?emu smo svjesni principa „Ja jesam“. U tom kontekstu, tijelo je samo kopija, u vidu prolazne iluzije. No, tijelo je ipak sastavni dio životnog puta.

Preko svijesti život je u svemu miran.

Preko uma naše se strasti poja?avaju, stvaraju?i od nas slijepu ovisnost o tijelu. Me?utim, um jednako može biti nesvjesni (nagonsko ponašanje), ili superum (nadsvijest). Um se izgra?uje u ovisnosti kakve su nam misli od osje?anja.

Život je zaista jednostavan, savršen, božanski, istinit, ali je tijelo u svemu komplicirano.
Kada životu prilazimo s mirom, i tijelo ?e biti u redu. Moramo se ?esto pitati što nas ?ini nemirnim, i raditi na popravci toga stanja. Poštivanjem obi?nog reda, postajemo svjesniji života.

Duhovnost ?e nam razjasniti sve do najdublje spoznaje „Tko sam“.

Tijekom faza odrastanja, dogodio nam se ego i karakter. To je neminovnost, u nedostatku uma, i vidljiva preslika duše, kroz naše ponašanje. Karakterne obrane su odgovor na sva karakterna ograni?enja (neuskla?enosti duše i tijela). Me?utim, sada smo odrasli i svaku slabost možemo popraviti. Jednostavnim bu?enjem ljubavi, duša i tijelo se dovode u sklad, a time po?inje osvješ?ivanje tijela.

Život mora biti jednostavan, jer je duhovan, toga ?ak ne moramo biti svjesni.

Svijest nam je potrebna zbog mogu?eg straha od prolaznosti tijela (na umu to doživljavamo kao prolaznost života). Naš glavni problem je ovisnost o tijelu, koje se možemo osloboditi bu?enjem ljubavi i svijesti.

komentar

Moramo se složiti da skoro ništa ne znamo o vlastitom životu. Nemamo odgovor na jednostavno pitanje „Tko sam“. Kad god kažemo „Ja jesam“, to ne zvu?i istinito kome to govorimo.

Ako je Duh, sloboda, istina, svijest i život - JEDNO, zašto su toliko podvojeni? Imam samo jednu ideju, da je svijet savršena cjelina - po Duhu, na jednoj strani, i nesavršena priroda, na drugoj strani. Izme?u njih je nemirna energija, koja svojom vibracijom prolazi sva mogu?a stanja na svijetu. Na jednom kraju svijeta, energija se skameni i blokira, dok na suprotnoj strani prelazi u briljantnu svjetlost.

Preko svijesti smo povezani s cijelim svijetom, i možemo biti sveprisutni u svemu. Duh, utjelovljen u nama, daje nam sve spiritualne mo?i, samo kada smo svjesni toga.

Kada kažemo brinemo za život, to se u suštini odnosi na tijelo, i u tome je naš najve?i problem.

No coment

Mi ljudi, onakvi kakvi jesmo, po ponašanju - griješnici, povezanost sa Božanstvom i Bogom iskazujemo na najprimitivniji na?in.

Nije nimalo slu?ajno što je Bog uvijek prisutan u našim rije?ima, jer nismo svjesni njega, i ispada da ga se bojimo.

Nevolja je u tome što je naj?eš?e izgovorena rije? na svijetu, upravo ime Boga, ali sa krajnje vulgarnim dodatkom glagolom jebati.

Od naše duhovnosti, me?u ljudima jedino možeš ?uti - jebati Boga.

E baš ?emo se osvijestiti.


ŽIVOT JE DUHOVNI PUT

Duhovnost ima za cilj pojasniti nam svaku fazu života, u smislu spoznaje životnog puta, istinu o Duhu, vje?nosti života, i fizi?kom tijelu, kao relativnoj i prolaznoj formi Puta. Preko duhovnih principa spoznajemo vezu Duha - Apsoluta, života i svijesti, kao jedini na?in gdje nevidljivi Duh - život, vidi sebe u ogledalu materijalne prirode - kroz tijelo. Prakti?ki, apsolutno prazan prostor i vakuum Duha, bude doveden u pitanje, kada u taj prostor u?e nešto što ?e narušiti apsolutnu ?isto?u - prazninu.

Jedino ?ovjek ima spiritualne sposobnosti u osvješ?ivanju tijela, i jedino on može spoznati istinu o Duhu. Ostala materijalna priroda nije na tom stupnju evolucije.

Život je svijest o vje?nom trajanju, koji se Duhom (životom) i disanjem (dušom - energijom) utjelovljuje u fizi?kom tijelu. Duh u smislu Apsoluta ne može biti svjestan sebe i postojanja, ali kroz formu istine, apsolutno stanje prelazi u po?etnu vibraciju energije, a to je dovoljno da se Duh ogleda i spozna sebe.

Duh, život, istina, sloboda i svijest su JEDNO.

Prije ro?enja „Ja jesam život“.

Sa ro?enjem „Ja jesam život“ i dalje, samo što sam dobio teret od fizi?kog tijela. To se dogodilo u jednoj fazi životnog puta, kada se Duh mora pro?istiti preko svjetlosti istine. Prostor Duha mora vje?no biti Apsolut, a kada se to stanje naruši, dolazi do velikih vibracijskih pražnjenja, kada se javlja najja?a blještava svjetlost, koju nazivamo istina. Ime istina samo govori da je prostor Duha i dalje apsolutno stanje. Vibracija uvijek polazi iz sjemena, iz centra, a upravo je centar u svakoj to?ki, gdje je Duh.

Me?utim, pojavom istine i svjetlosti od nje, došlo je do vibracije energije (tu je život prešao u dušu). Od tog trenutka ništa se ne može vratiti unazad, nego duša dobija auru, rije?u vibraciju energije, udaljava se od istine i ?iste svjetlosti, i u nekoj budu?oj fazi prelazi u fizi?ki oblik. Tako vje?ni život zaluta u ambijent smanjene gustine vibracije energije, u materijalni svijet prirode. Sve je to Put života.

Kroz formu fizi?kog tijela moramo pomo?i duši izvršiti zada?u transformiranja svoje energije u fizi?ko tijelo. To je veoma složen metaboliti?ki proces, koji ?esto puta ne bude završen u jednom životu, ve? je potrebna ponovna inkarnacija duše.

Principijelno se moramo osvijestiti i vratiti u prostor Duha, kako bi vlastitom životu pokazali nastavak vje?nog duhovnog puta. To je prirodni proces, ?esto puta blokiran od strane fizi?kog tijela, osje?anja, misli i uma.

Od istine duša dobija vibracijsku formu aure, koja može biti kilometrima duga, kao paunov rep, ili haljina princeze u prostoru energije. Snaga aure se usmjerava na metabolizam u fizi?kom tijelu. Duša putuje kroz sjeme, kao najbolju duhovnu formu, u smislu 3D transformacije. Od sjmena, u mikrokozmosu majke, duša se kopira u fizi?ko tijelo, u najoptimalnijim uvjetima, nalik ambijentu kozmosa.

Poslije ro?enja transformiranje duše ulazi u veoma kompliciranu 4D proceduru, kroz otpor ProstorVrijemeMaterije. Preko faza odrastanja, fizi?ke zrelosti, stvaranja novog sjemena, tijelo sve teže prihva?a metaboliziranje duše, izmjena tjelesnih stanica je otežana, javljaju se bolesti, i tijelo mora umrijeti. Poslije smrti, duša postaje slobodna, dobija na ?istijoj vibraciji energije, ulazi u prostor istine, prosvjetljava i ponovo postaje Duh.

Svijest je uvijek povezana sa životom i Duhom, jer je suštinska definicija života - SVIJEST.

Duhovni život kroz formu ljubavi prema Božanstvu (duši), najbliži je stvarnom životu. Zbog toga slaoboda, istina, ljubav i svijest, kao najviše duhovne vrijednosti, nemaju alternativu.

Održanje života ide preko disanja (unos chi energije, kisika, vodika, ugljika i dušika), i to nazivamo elementarna svijest. Fina regulacija metaboliranja duše u tijelu, obavlja se preko sustava ?akri, gdje je svaka tjelesna stanica posebna ?akra (u medicini endokrini sustav tijela), a mi se naj?eš?e bavimo sedam glavnih ?akri. ?akre rotiraju, uvla?e?i vibraciju energije u tijelo, to?nije u organe, poja?avaju?i njihov rad i finu regulaciju.

Preko metabolizma, ?ista energija duše se transformira u tjelesne stanice, preko DNK kodova. Fizi?ki prijenos kodova se odvija preko krvi i limfe, zato je srce sinonim za tijelo, a limfni sustav za imunitet.

Obzirom da je tijelo ?esto puta izloženo usporavanju disanja, metabolizma, sklada duše i srca, te nepravilnom ritmu srca, unos energije nesvjesno tražimo u hrani, pi?u, sexu, poslu, novcu, materijalnim vrijednostima, i drugim strastvima. To nadalje budi osje?anja koja nam oduzimaju mir, poja?avaju misli, a um poprima definiciju nesklada sa životom. To?nije, „Ja jesam život“ i um se ne uklapaju, jer život nije naviknut na um, ve? na svijest koja je u svemu duhovna. Um prati osje?anja, misli i tijelo, a svijest i život su izvan tijela. Što se uma ti?e, on savršeno prati vibraciju enerije, ali ovoga puta, „Ja jesam život“ nije vje?an kao onaj pravi - duhovni. Duhovne razine su iznad energije. Um nema pojma o životu, njegova zada?a je voditi energiju, na na?in kako mu nalažu misli, a misli se bude od osje?anja. Sve u svemu, um je slijepa ulica po pitanju života. Um za to nije kriv, nego „Ja jesam život“ koji tek moramo probuditi i spoznati u sebi, kao jedinu istinu. Nije u mo?i uma voditi život, to pripada svijesti - duhovnoj razini, a to je jedino mogu?e kada nesvjesni um prevedemo u svjesni um, ili nadsvijest.

Jednostavnost duhovnosti je u tome što se bavi životom, gdje mora odbaciti osje?anja, misli, ego, emocije i um, a na njihovo mjesto uvodi svijest - kao vje?ni život (Duh). Ako sebi i drugima želite život, onda budite pažljivi, ljubazni i odgovorni prema njihovoj stvarnoj potrebi da imaju jasan put duše. Kada ste u ljubavi sa svojom dušom, onda vibraciju prenosite preko aure, do duša srodnika, prijatelja i drugih ljudi.

Iz svega proizilazi da je u životu tijela najvažnija ljubav, koja se savršeno uklapa u proces metaboliziranja duše i realiziranja Puta.



BOG, ŽIVOT, SVIJEST....

Nitko od nas ne može zamisliti koliko smo sami sebi zna?ajni, jedinstveni, najbolji. Upravo je u našem bi?u sadržano sve što na svijetu postoji. U nama svijet po?inje, traje i nestaje, na najjednostavniji na?in. Najbolji lije?nik i iscjelitelj je upravo alkemija vlastitog tijela. Bolje od toga na svijetu ne postoji. Nije potrebno mnogo promišljati da bi se shvatila suština našeg postojanja.

No i pored svake superiornosti što u suštini jesmo, mnogi se ovoga trenutka osje?aju nevoljno, bespomo?no, bez radosti i ljubavi, a mnogi su teško bolesni. Da li je uop?e primjereno ?ovjeku biti u opsegu negativnosti života, kada je svatko od nas istinski Bog, za koga znamo da je svemo?an.

Obzirom da smo i dalje živi, postojimo, to zna?i nismo dovoljno svjesni svoga bi?a, vlastite prirode, i svega onoga što spada putu svjetlosti svakog pojedinca. Mnogo puta moramo ponoviti da život i postojanje moraju biti u vezi, u ljubavi, u svijesti, jer bez toga kao da ništa nema smisla. Bez samospoznaje nije mogu?e osvjetliti vlastiti put i nastaviti u jedinom ispravnom smjeru, koji je predodre?en svemu što postoji.


Najve?i kamen spoticanja je sam Bog ( život, više Ja, svijest ), koji je uvijek prisutan u nama i oko nas ( jer je to jedino mogu?e stanje Apsoluta ), ali mi nismo u svojoj svijesti prisutni u njemu ( sebi samom ).


Što je Bog?

Ako je u tom imenu sadržano sve apsolutno na svijetu, onda mora postojati prostor u kome se to nalazi. Taj prostor je jedinstvena cjelina, duhovna suština svijeta, nama poznata kao JEDNO. Obzirom da je Bog svemo? svijeta, sveprisutan i bez manifestacije, za našu svijest (koja je nastavak univerzalne kozmi?ke svijesti), Bog je njjednostavnije apsolutno prazan prostor cjelog svijeta. Svaki individualiziran život duše se upravo odvija u tom prostoru. Sve što je manje slobodnog prostora (duha), u bilo ?emu, u našem tijelu i oko nas, osje?amo tjeskobu. Upravo je feng shui nastao kao jasno vi?enje i potreba za spoznajom prostora, Boga - života (sa zna?enjem zrak i voda, ?ime se svaki život podržava).

Snaga Boga je beskrajni vakuum.

Svaki put kada mislite na Boga (prazan prostor), kada ?istite svoje tijelo od nepotrebnih misli i viškova tijela, kada ?istite prostor u kome živite, jednostavno osje?ate zadovoljstvo kroz bo?ansku ljubav koja prožima vaše bi?e.

Ljudi vole komplicirati život, i otuda Bog ne može biti shva?en na pravi na?in, zbog svoje nevjerojatne i apsolutne jednostavnosti.

Bog je izvan objetnivne stvarnosti (materije), i iznad metafizi?ke realnosti energije, i nije mogu?e spoznati njegovu suštinu logi?kim promišljanjem, jer logika pripada pojavnom materijalnom svijetu, osje?anjima, mislima, egu i umu, koji su na suprotnoj strani svijesti.

Onog trenutka kada u?emo u prazan prostor, imamo mir, prestaje logika i razmišljanje, a otvara se astralno polje svijesti.

Temeljem znanja naša mo? prosu?ivanja postaje ja?a, imamo jasniji uvid u sam život i za ?im tragamo u samospoznaji.

Svi oni koji žele duhovni rast i ponašati se u skladu s duhovnim principima, moraju ostaviti po strani sve što je vezano za relativnost. Svima nama je najpotrebnija istina, sloboda i mir. Sve to mora biti pra?eno osje?anjem volje, radosti i ljubavi. Na putu ka Bogu (životu i samom sebi), u osje?anjima, sje?anjima, mislima i svijesti moramo jedino ?istiti put ?ime on postaje osvjetljen. Nije primjereno baviti se nebitnim stvarima objektivnog života. To nije bježanje od samog sebe, naprotiv, to je jedini i najkra?i put ka nejasnoj i nepoznatoj suštini vlastite nutrine i bi?a.

Ljudi se trude biti pametniji od drugih, iznositi svoja vi?enja i iskustva, a u suštini sve to nije potrebno, jer se moramo po?istiti u svakom pogledu, kako bi na kraju zaista dobili prazan prostor, gdje caruje istina, mir i sloboda.

Uz božju pomo? ro?eni smo iz zrna sjemena, postali ono što opažamo, ali moramo skinuti to ruho (tijelo), i preko individualizirane duše vratiti život tamo gdje pripada: vje?nosti, praznini - Bogu.

Samo jednostavnim shva?anjem suštine posta?emo mir, život i Bog, što smo i sada, ali nedovoljno svjesni toga. Logika nam zaista nije potrebna, jer tragamo za duhovnim vrijednostima. Sve što prati društvenu, ideološku, religijsku i bilo koju logiku, nije u funkciji života, i tu moramo praviti razliku.

Pretrpano tijelo je kvarljive prirode, pretvorit ?e se u otrov i ugušiti nas, kad-tad. Moramo se ?istiti od svega, i to odmah. Ne smijemo gubiti iz vida zna?aj našeg tijela, jer je nezaobilazno na putu samorealizacije, ali moramo u?initi sve da tijelo sazrije i bude sposobno osloboditi duh, ?ime se ostvaruje naša svjesnost.


ZNANJE I ŽIVOT

Kroz duhovnost ostvarujemo neophodnu prisutnost u svom bi?u-životu. Bez mira, volje i ljubavi, isklju?ujemo sebe iz života, jer je tada metabolizam nepravilan (metaboliziranje duše u tijelo, preko DNK), životna sila i protok energije su blokirani. Mi smo i dalje živi, u nama sve postoji, jedino je potrebno prisustvo daha, ljubavi i duha za prirodni tok života.

Kroz materijalizam kao neizbježan dio našeg životnog puta, preko fizi?kog tijela, mir je naj?eš?e nemogu?, i tada svi procesi u tijelu i bi?u nisu uskla?eni. ?akre ne rotiraju, krv je kisela, limfa ne stiže braniti imuno sustav. Uzbu?eni smo od vlastitih osje?anja i misli, svih mogu?nosti, promjena i odnosa kojima smo izloženi, i koji se mijenjaju iz trenutka u trenutak. Uz sve to nemamo pravi odgovor u vlastitom znanju i svijesti. Izloženi smo linearnom vremenu koje nema milosti ni prema ?emu.

Relativnost u svemu ispunjava naše bi?e i prostor oko nas. Zato je potrebno poslužiti se duhom i uhvatiti priklju?ak na ono što daje mir, volju, i ispuniti nas božanskim osje?ajem ljubavi. Upravo se radi o svijesti koja nas direktno spaja s Bogom.

Moramo sebe izgra?ivati cjelovito, kroz ?isto tijelo, obitelj, uskla?ivanjem svojih mogu?nosti i potreba s društvenim bi?em, imaju?i u vidu prioritet vlastitog života.

Ništa na svijetu nije vrednije od nas samih, jer smo preko duše, duha i svijesti, oli?enje pravog Boga.

Moramo ostvariti potrebnu životnu zrelost i postaviti se u svemu prirodnim principima.

Sama duhovnost je prirodna, jednostavna i prakti?na, jer nas isklju?uje na razini tijela i uzdiže (uvodi u sebe), ka višoj stvarnosti života, od onoga što nam se u pojavnom svijetu samo pri?injava.

U svakom slu?aju ?ovjek mora negdje biti. Najbolja je sveprisutnost, a to možemo lako ostvariti fizi?kim rastom i spiritualnim mo?ima. Za takvo ponašanje potreban je mir, ljubav, istina i sloboda. Da li to možemo sebi priuštiti, ili je previše skupo? Na kraju ?e svaka pogreška biti zbog vlastitog neznanja.

Urediti život je u svemu jednostavno, jer je vo?en kreacijom svijeta, jedino ga moramo znanjem i sviješ?u voditi, osvjetljavaju?i put kojim se on realizira. Smjenjivanjem dana i no?i lako uvi?amo da smo preko dana aktivni, a no?u se povla?imo spavati. No?u nema svjetlosti, i ne možemo nikuda krenuti, ne ulaze?i u dublji problem vezan za valove energije. Život se jedino odvija u sebi, a nikako izvan sebe, kako mnogi vjeruju, ili svojim ponašanjem prema vanjskim izazovima pokazuju.

Nikada ne smijemo biti zavedeni željama, jer one izviru iz objektivnosti doživljaja sredine u kojoj živimo, sje?anja, osje?anja, misli, ega, uma, logikea i neznanja. Naš život je sasvim nešto drugo, i odvija se dublje, kroz metabolizam, krv, limfu, unutarnje organe i njihovih funkcija, jednom rije?i preko duše i srca (tijela), a to nema nikakve veze sa ispunjavanjem želja. Mir, dah i duh su svima nama sasvim dovoljni za prirodni doživljaj života. Sunce, zrak, voda, zemlja i nebo podržavaju naš život.

Pretjerivanja u hrani, poslu, novcu, seksu i ostalim izazovima, zaista nije potrebno ?istom životu.

Zamjenica našeg života mora biti ljubav kao doživljaj i iskustvo osvjetljenog nam puta. Ona je unutarnja alkemija koja dobija smisao kada se ogleda u odnosu na vanjski svijet.

Bog se iskazuje kroz svijest i postojanje, a ?ovjek kroz ljubav i Božanstvo.

Kada spavamo dubljim snom, ili u meditaciji, nemamo nikakvih želja, mirni smo i život se odvija prirodno, jer je naš put upravo usmjeren ka mirnom vje?nom snu.

No, nismo ro?eni samo spavanja radi. Sve naše aktivnosti moraju biti vo?ene znanjem i sviješ?u. Jedino tako možemo o?ekivati prosperitet.


LOGIKA I ISTINA

Više faza prati ?ovjeka tijekom fizi?kog rasta i osvješ?ivanja tijela.

Rodimo se bez svijesti, vo?eni prirodnom inteligencijom.

Prvi udah zraka uvodi nas u po?etak dijela života s fizi?kim tijelom i disanjem kao elementarnom svijesti.

Po?etne radnje i odnos prema vanjskom svijetu (sisanje, motorika tijela), preuzima ego, budu?a maska i lažno iskustvo svijesti.

Dolazi faza prvih izgovorenih rije?i, što ukazuje na bu?enje uma koji ?e pokušati upravljati životom.

Sazrijevanje se produbljuje prema logi?kom promišljanju.

Navedene faze osvješ?ivanja tijela:

-prirodna inteligencija,

-disanje (elementarna svijest),

-ego,

-um i

-logika,

predstavljaju uskla?ivanje ?ovjeka s vanjskim svijetom. Tu nedostaje glavna karika života - uskla?ivanje i prisustvo u svome bi?u i svijest o postojanju.

Um postaje dominantan, što za posljedicu ima fizi?ki doživljaj života i blokiranje bu?enja svijesti.

Obzirom da smo bi?a sa spiritualnim mo?ima, fizi?ki doživljaj nije dovoljan za stvaranje uvida o životu i svijetu u kome živimo. S druge strane, objektivna stvarnost i logika, uvijek su nasuprot istini i svijesti, maskirano umom.

Princip jednostavnog i prirodnog sazrijevanja i osvješ?ivanja svakako je ljubav. Me?utim, ljubav se ?esto ne probudi, ?ime ostajemo uskra?eni za pravilan rast i životnu ispunjenost. Preko ljubavi najlakše ulazimo u vlastitu dubinu, gdje osvjetljavamo put ka istini, koja je usredoto?enje na sam život i Božanstvo kao kona?ni cilj.

Logika isklju?uje istinu time što se bavi materijalnom analizom, gdje se previ?a ono najbitnije - duhovna stvarnost kao izvor postojanja. Zato su medicina i druge grane znanosti ograni?ene.

Kod obi?nih ljudi je problem probuditi dublju duhovnu stvarnost, jer su njihova logi?ka promišljanja vezana za osjetila, koja ne mogu osvjetliti put života.

Jedino kontemplacijom (dubljim promišljanje) i meditacijom, možemo u svoj život uvesti duhovni sadržaj, koji je kao Apsolut i istinska snaga praznine vakuuma (bolje tuma?enje ne postoji), nevidljiv na fizi?koj razini. Zato me?u ljudima nema ljubavi, jer to o?ekuju od drugih i iz vanjskog svijeta, umjesto da svoj život vode mirnim ritmom srca i blaženstvom koje iz toga izvire, kao veza s Božanstvom, u jedino ispravnoj religioznosti - srca.

Kada dubljim promišljanjem pokušamo uvjeriti um o postojanju više stvarnosti, ako ga mislima smirimo, on se predaje jer je vezan za vanjski doživljaj svijeta, a na njegovom mjestu se ra?a zametak svijesti, kao novo iskustvo oslobo?eno logikom i materijalnom istinom.

Zbog ograni?enosti tijela i materijalne logike, postajemo ovisni o drugima, ne gradimo dobre odnose, nismo pažljivi, ljubazni i odgovorni, jer vlastiti život ne podržavamo u sebi, preko duhovnosti, što je jedino prirodan put stvari.

U stanju smo zadovoljiti se logikom i materijalnom istinom, a to nije cjelovit pristup životu.


BOG JE SVE

Suština apsolutnog stanja - Boga, upravo se definira preko cjeline prostora svijeta. U odnosu na materiju, Boga zamišljamo kao prazninu i vakuum prostora svijeta, cjelinu svega kao jedan život, u kome se odvijaju svi individualizirani životi.

Vjerojatno ?e mnogima zasmetati opis apsolutnog stanja - Boga kao prazninu prostora, me?utim, ne radi se o bukvalnoj praznini, ve? o beskrajnoj sili i duhovnom prostoru svijeta, gdje je Bog vje?ni život, materija je u svemu relativna, a energija ima metafizi?ku realnost.

Ništa se o Bogu, svijetu i životu nije znalo, sve dok ?ovjek nije evoluirao, oslobodio duh iz fizi?kog tijela, ?ime je probudio svijest i povezao se s Bogom. U svijesti ?ovjeka se o?ituje svijet kao u ogledalu. Gdje svijest nije probu?ena, o Bogu se skoro ništa nezna, tako da ljudi ne shva?aju suštinu vlastitog života u prostoru svijeta. Upravo zbog neprobu?ene svijesti sve izgleda nejasno i misteriozno, a u principu je najjednostavnije.

Izvor života se znanstveno povezuje s Velikim praskom, gdje se dogodila najsuptilnija to?kica prašine u apsolutnom ?istom prostoru Boga, koja je na ra?un vakuuma i ubrzanja, stvorila prve valove energije koji se beskrajno šire, gube na snazi i gustini, ?ime se otvaraju mogu?nosti za pojavu krupnijih ?estica, sve do materije, nebeskih tijela i materijalne prirode na Zemlji.

Spoznali smo Bog kao svemo? svijeta, sveprisutnog, bez manifestacije, na neki na?in neutralnog u svemu. Me?utim, sveprisutnost Boga je stati?ki dio vje?nog kozmi?kog motora svijeta, u kome materija svojim kretanjem (rastom i širenjem), stvara indukciju energije, polarnost i dualnost svega u prostoru. Ono što se jednom pokrenulo, više se ne može zaustaviti, jedino se širi, sjemenom ra?a i umire.

Materiju poznajemo preko naših osjetila i fizi?kih zakona koji se izvode logi?ki i ekzaktno, a za energiju moramo probuditi najdublje slojeve svijesti, kako bi mogli sagledati njenu metafizi?ku realnost.

Kretanje materije kroz prostor nazivamo linearno vrijeme, gdje se stvara 4G otpor, starenje i njen poluraspad, što prakti?ki zna?i kota? života; od Boga, preko apsolutne istine i energije do materije, a onda preko duha i svijesti, ponovo ka ?istoj energiji, istini, slobodi i Bogu.

Bog je život i vje?nost, sam sebi dovoljan, nije svjestan sebe jer je ?ista praznina i vakuum, me?utim, kada se reflektira preko energije na materiju, dobija pun smisao u našoj svijesti.

Meditativnim iskustvima, na putu života, prema apsolutnoj istini i slobodi, ove se tvrdnje o Bogu i energiji lako mogu spoznati.

Bitno je shvatiti da je naše bi?e, s fizi?kim tijelom i dušom, samo gran?ica individualiziranog života, u odnosu na JEDNO stablo života - Boga. Mi smo fizi?ki prisutni u apsolutno ?istom prostoru Boga, a vezu ostvarujemo preko svijesti, ljubavi i vlastite religioznosti u srcu, koju Božanstvom zovemo.

Naša svjesnost o životu - Bogu, jednostavno nas pro?iš?uje, ispunjava, snaži i osvjetljava put kojim realiziramo život. Zbog toga moramo voditi ra?una o fizi?kom, mentalnom i duhovnom aspektu života, jer su cjelina našeg bi?a.



LJUBAV JE ŽIVOT

dualnost : stvoritelj i stvoreno

Kod ?ovjeka se dualnost iskazuje u svijesti o životu - postojanju. Ne prihva?anjem ovog principa, prakti?ki smo slijepi putnici u prostoru i vremenu života.

Priroda koja nas okružuje, koliko god bila lijepa u našim o?ima, traži od nas znanje, red i poštivanje svega što život zna?i.

Ljubav je zaista jednostavna, kao odgovor na Božanstvo, jedino kada smo svjesni života. Upravo su mnogim ljudima nebitne stvari ispred života, i naravno, oni nisu u stanju probuditi ljubav u svom srcu. Bez ljubavi ne možemo biti u stanju prepoznati suštinu života, razdražljivi smo, prgavi, nezadovoljni, sve nam smeta, jer su naše misli i osje?anja okrenute prema vanjskom svijetu, koga ne možemo posjedovati. Obzirom da se život jedino može proživljavati unutar svoga bi?a, s negativnim mislima blokiramo sve ono prirodno u nama, i postajemo sve drugo što nikada nismo željeli.

Tu nedostaje svjesnost o životu, koja se najjednostavnije i prirodno budi preko ljubavi.

Ako vam je teško shvatiti suštinu ljubavi, onda morate znati da se ona ne dobija iz vana, nego se budi u sebi, kao odgovor prisutnosti u vlastitom životu i Bogu.

Obzirom da smo bi?a sa spiritualnim mo?ima, smiješno je i neprihvatljivo živjeti zbog hrane, novca, posla, sexa i drugih želja. Najbitnije u životu je spoznati sebe, sredinu i svijet u kome živimo. Samospoznaja ne spada u domenu ispunjavanja želja, ve? se od nas traži osvješ?ivanje tijela, u kome duša nailazi na mnoge otpore, kr?e?i put prema duhu, s ciljem povratka na Izvor.

Zajedni?ki imenitelj za život je ljubav, koja je skrivena duboko u nama i upravo ?eka zagrljaj s nama samima, a kada ?e se to dogoditi ovisi od probu?ene svijesti.

Ako netko vjeruje da je život u cjelini kompliciran, nije u pravu, imaju?i u vidu ?injenicu da nas ljubav u svemu ispunjava, i ništa nije potrebno probuditi je u srcu, imati je do kraja života i reflektirati je prema svima i vanjskom svijetu u cjelini. Tek tada ljubav dobija smisao, a svijest potvrdu života i postojanja.

Kroz samospoznaju zazrijevamo i budimo svijest da je naš život samo gran?ica na malo debljoj grani, i tako redom do korjena najve?eg stabla, što predstavlja drvo jednog života svijeta - Boga. Kada shvatimo suštinu života, biti ?e nam jasno da smo u svemu ovisni od Boga, istine, slobode, energije, duše, tijela i duha, sredine, podneblja i svijeta u kome živimo.

Proizilazi da smo neprekidnim lancem - kota?em života povezani s cijelim svijetom. S jedne strane od Izvora - Boga, linijom ljubavi i Božanstva, a s druge strane od tijela, sredine i podneblja u kojoj živimo, te cjelog svijeta koji na neki na?in doprinosi našem životu.

U novije vrijeme puno se piše i govori o hologramskom pristupu životu. To nije ništa novo, upravo je hologram uvid na stablo jednog života svijeta - Boga, od ?ega je svako sjeme i sve se vra?a njemu, preko novog sjemena, osloba?anja duha, itd.

Sve što postoji u prirodi i svijetu, upravo i mi koristimo, preko elemenata, mineralizacije, vegetacije, neba, atmosfere Zemlje, ali je ipak ?ovjek na samom vrhu stabla života - Boga, jer možemo probuditi svijest i spoznati izvor postojanja (to je sjeme koje se duhom osloba?a preko svijesti). Druge tvari, biljke i životinje osloba?aju duh na primitivan na?in, umiranjem, sagorjevanjem, truljenjem, oksidacijom, jednom rije?i poluraspadom. Me?utim i ?ovjek umire, ali ima spiritualne mo?i, mogao bi sebe prosvijetliti i u potpunosti biti svjestan svoga postojanja, istine i Boga.


PATNJA I ŽIVOT

Lako ?emo se složiti da je na svijetu najvažniji Bog, u smislu jednog života, stabla, iz koga se ra?aju svi individualizirani životi i oblici. Život je, kao takav, sam sebi dovoljan i svrha. Svaka radost upravo izvire iz života, koju najbolje doživljavamo kroz probu?eno iskustvo ljubavi.

Kada netko kaže: „Nemam vremena“ ili „Dosadno mi je“, zna?i taj pojedinac, tog trenutka, uop?e nije prisutan u sebi, svom životu, niti je toga svjestan. Ono što slijedi kao nezadovoljstvo, napetost, strah ili bolest, upravo se javlja kao refleksija kada nismo prisutni u svom životu. Ne postoji niti jedno zadovoljstvo iz vanjskog svijeta s kojim se može uporediti život. Nama su poznati ljudi u svijetu koji posjeduju najve?a materijalna bogatstva, mjerena imperijama, ali su nam poznata njihova ponašanja u smislu svake dominacije nad ljudima, nametanja sile i svega onoga što nema veze s dobro?instvom, životom, ljubavi i Božanstvom.

Kako se najlakše možemo povezati sa životom?

Ako ?emo u jednoj rije?i sveobuhvatno opisati stanje ?ovjeka unutar cjelovitog doživljaja života, onda ?emo uzeti rije? LJUBAV, svima nama poznatu kroz osobno iskustvo ili najljepšu pri?u koju ?ujemo od drugih ljudi.

Me?utim, na temu ljubavi i života, nikada kao sada nismo bili gluhi, kao da se radi o ne?emu što moramo platiti pozamašnom svotom novaca. A ljubavi je u nama u izobilju, onoliko koliko je beskrajan sam Bog, koga možemo osjetiti kroz mir i Božanstvo u srcu.

Naravno, sve ovo izgleda poznato, jednostavno, kao da o tome ne trebamo govoriti, ali i dalje ostajemo zavedeni i ovisni o vanjskim izazovima, zaboravljaju?i na život i ljubav prema njemu. Sve mi se više ?ini da je život ?ovjeka prava ironija, imaju?i u vidu ?injenicu ukupnog ponašanja ljudi, nezadovoljstva, patnje, bolesti, pa i ratovanja.

Možemo li se ikako otrijezniti?

Obzirom da je život duhovne prirode, sada u prolaznoj fazi tijela, gdje je sve relativno, i samo osvješ?ivanje je individualno, ne možemo govoriti o boljitku grupe ljudi, društva i šire zajednice u cjelini.

Duhovnost je osobna stvar mira, ljubavi, istine, svijesti i slobode svakog pojedinca i tu se ništa ne?e dogoditi bez dubljeg promišljanja (kontemplacije) i meditativne prakse, koja se najlakše izvodi sjede?i, a još je bolje nastaviti je u hodu, bilo kom poslu ili okružju.

Ova pri?a je u korist onima koji nepotrebno pate, jer se ponašaju kao ovisnici, a u suštini imaju u sebi božanski život, koga nisu još svjesni.

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 10. dio


UM JE LOGIKA I NESVIJEST

Pod pretpostavkom da smo ro?eni na pustom otoku i nastavili živjeti u tom ambijentu, naše odrastanje, razvoj i sazrijevanje bilo bi pra?eno i uskla?eno sa životnom sredinom.

U urbanim sredinama živi se krajnje kaoti?no, gdje ponajprije dolazi do podvojenosti ?ovjeka od samog sebe, jer su izazovi prejaki, osjetila su prenadražena, a za posljedicu imamo formiranje usiljenog uma.

Nakon ro?enja prorade prva osje?anja za disanjem, a onda za hranom i tako redom. Ujedno se javlja ego kao jedini mogu?i zaštitnik i vodi? kroz život, jer još nije razvijena svijest. To je prirodni fenomen, ali nije originalan (iz nutrine života), nego je izazvan iz vanjskog svijeta. Kako se osjetila sve više bude, dolazi do formiranja prvih misli. Udruženi, ego i misli, stvaraju u glavi buku, koja polako prelazi u govor, koji je, tako?er, došao iz vanjskog svijeta. Taj govor u glavi nije ništa drugo, nego UM, kao preslika svega onoga što nije naše, originalno, nego je kopirano iz vana.

Ono što je bilo božansko, pod utjecajima sredine, ega, misli i formiranog uma, lagano se gubi, topi se veza sa životom, a sve više se vezujemo za vanjski svijet. Um koji vodi energiju kroz bi?e, sve više postaje logi?an u vremenu. Sama logika nije stvarnost, ve? prava linija od to?ke A do to?ke B, po kojoj nas vodi. Takvih linija je onoliko koliko je vanjskih izazova, ste?enih znanja, misli, osje?anja i sje?anja. I tako promi?e život uz kaoti?an um, a mi imamo dojam kako se ponašamo ispravno. Um nas stalno drži u stanju odvojenosti od vlastitog života, jer ni sam ne stigne probati sve ono što je nau?io.

Sva ponašanja ljudi upravo proizilaze od uma.

Od 24 godine života po?inje faza promišljanja o mogu?oj starosti. Sve ono gdje smo glavom išli kroz zid, lagano se usporava, osje?amo nesigurnost, možda i strah, a to je po?etak nekakvog dubljeg promišljanja o životu i potrebe za osvješ?ivanjem tijela. Svijest se budi kao posljedica i spoznaja da nas um stalno vodi krivim putem. Dolazimo do uvida da ste?eno znanje, navike, osje?anja, misli i logika, nemaju nikakve veze s unutarnjim bi?em i životom.

Svijest je suprotnost umu, možda je još bolje re?i usmjereni um na izvor života. Sve ono što poduzimamo na planu smirivanja tijela, misli, ega, uma, vodi kao osvješ?ivanju, a to je po?etak duhovnosti.

Koji je cilj duhovnosti?

Cilj duhovnosti je pronalaženje jedinog osvjetljenog puta po kome promi?e faza prolaznog života kroz fizi?ko tijelo. Obzirom da smo ro?enjem izgubili vezu sa Izvorom, a time i put života, potrebno je mnogo truda i neke nove duhovne prakse, radi ostvarivanja mogu?eg uvida, kroz vlastitu samospoznaju i vra?anje na Izvor života.

Za osvješ?ivanje tijela je potrebna jaka odluka, pro?iš?enje tijela i duga praksa kroz dublje promišljanje (kontemplaciju) i meditativni prilaz umu, kao najbolji na?in za spoznaju nevidljivih dubina tijela, sve do samog izvora života - Boga, utjelovljenog u svakoj tjelesnoj stanici. Za duhovno putovanje je potrebna jaka snaga i frekfencija usmjerenog uma, da bi se uop?e moglo sti?i do Izvora. Na tom putu nestaje podvojenosti, fizi?kog tijela, misli, ega, uma i poslije zida istine, javlja se ono Nevi?eno, Neuvjetovano i još Nero?eno u nama. Naravno, to je svijest, sa punim osje?ajem života, božanskom milinom, prosvjetljenim duhom i svega što se obi?nim rije?ima ne može opisati.

Samospoznaja kroz svijest je brisanje podvojenosti u ?ovjeku i vra?anje u okvir JEDNO, s kreacijom svijeta.

Sa takvim iskustvom, obi?an život dobija novu dimenziju, novo ponašanje, mir, snažnu ljubav prema životu op?enito i iznad svega dobija se smisao samog života.

Definitivno ljudi nisu glupi, ali zavedeni umom, ne stignu se u jednom životu osvijestiti.


IMATI MIR

Duhovna stvarnost je suprotnost svemu što smo navikli u materijalnoj prirodi.

Znanje i volja nam trebaju kada želimo nešto raditi. No, tada se budi i ego.

Na drugoj strani, kada idemo u susret istini, ljubavi, svijesti, meditaciji, prosvjetljenju, tada nam ne treba nikakva aktivnost, nego suprotno, treba nam mir i dopuštanje da se stvari same dešavaju.

Duhovna ostvarenja nisu pitanje kako ?emo to napraviti, nego da li dopuštamo da se to dogodi. U tome je cjela suština.

Kada shvatimo zna?aj suprotnosti duhovnih vrijednosti, u odnosu na logiku, ego, um i vrijeme, približit ?emo se svome životu i s lako?om rješavati probleme, upravo na na?in dopuštanja, a ne suprotstavljanja. Nikakvom voljom, znanjem ili aktivnoš?u, ne možete probuditi ljubav ili meditirati. To se mora samo dogoditi u miru.

Navikli smo da nas osje?anja i misli ?ine uzbu?enim, napetim, možda i agresivnim. To dolazi samo zato jer dublje ne promišljamo. Ishitrena reakcija na svaku emociju je prili?no nesvjesno ponašanje. Mi ljudi, kao duhovna stvorenja, uvijek imamo pregršt mehanizama i biti mirni. Naravno, duboko promišljanje (kontemplacija) je u tome jako djelotvorna, jer time direktno prizivamo u pomo? mir, istinu i Boga. To je pravi na?in za upravljanje životom.

Budan ?ovjek uvijek ima nekakvu svijest, koja ga tjera na aktivnost ili mir. Ako je aktivan svjesni um, onda imamo stanje uznemirenosti, jer se na površini bi?a nakupilo mnogo stvari koje moramo riješiti. Dovoljno je samo malo zastati, povesti misli u dubinu, tamo gdje postoji svaki odgovor i najbolje rješenje za svaku mogu?u negativnost.

Predlažem, stalno i uvijek prizivajte mir, jer kako prolazi vrijeme, s njim um postaje sve izraženiji, vaša logi?ka razmišljanja i iskustva po tom osnovu, biti ?e prava no?na mora, i najefikasnije rješenje se nalazi u mirnom ritmu srca..

Dijalog preko pisane forme komuniciranja je veoma ograni?en, jer je sugovornik uvijek za dlaku ispred vas. Ono što se vama ?ini jasnim, netko ?e demantirati, i eto novog uzbu?enja. Takmi?arski duh koji se obavezno javlja kod iznošenja svojih razmišljanja o životu, dodatno unosi nemir.

Teško je biti shva?en ako se duhovnim principima prilazi na konvencionalan na?in. Zato neka svatko odlu?i da li ?e trenirati svoj um putem jedne vrste foruma, ili ?e se povu?i u mirnu spilju i ostvariti najpotrebniji unutarnji dijalog sa samim sobom.

Ipak sve spada u razna tumaranja u pronalaženju pravog puta.

Ljubav kako je mnogi shva?aju, samo je golo iskoriš?avanje. Samo je ljubav prema jedinoj stvarnosti uvijek milostiva.


SLOBODAN UM

Ljudi su površni u svemu.

Njihov um i ego orijentirani su prema vanjskim utjecajima i ispunjavanju želja svojim osjetilima, ste?enom znanju, navikama i iskustvima.

Unutarnji doživljaj života kao da ne postoji.

Ako ?emo u jednom danu pratiti ponašanje produhovljenog ?ovjeka i obi?nog pojedinca, uo?it ?emo jasnu razliku da duhovno bi?e tijekom dana ne radi mnogo toga u odnosu na obi?nog smrtnika. Nigdje ne žuri, ima vremena za sebe i druge, pažljiv je, ljubazan i odgovoran u svemu, jede, pije, radi, govori samo ono što mu daje mir.

Na drugoj strani, obi?an ?ovjek u jednom danu radi sve i svašta: stalno je u nekoj aktivnosti, nema vremena završiti sve postavljene obveze, pretjeruje u svemu; hrani, pi?u, poslu, stalno nešto govori, bez ikakvog smisla i nema nikakvu jasnu predstavu o životu. Sva znanja koja posjeduje su jednostrana, ti?u se moralne podobnosti i društvenog položaja, što zaista nema nikakve veze s ponašanjem u duhu prirodnog zakona.

U nama caruje um, a energija, preko duše, stalno ga prati. Ono što je u tome najbitnije, uop?e nije važno kakva ?e biti posljedica takvog ponašanja, jer tako usmjeren um ne li?i svjesnom vo?enju života.

Slobodan um je hodanje kroz tunel bez svijetla, gdje se osje?amo kao guske u magli.

Sloboda dolazi poslije istine. Ljudi slobodnog uma suštinski nemaju nikakvu slobodu, jer je ona nemogu?a bez svijesti.

Naravno, još od malih nogu, od prvih izgovorenih rije?i, um se formira i preko ega, stalno nas drži u akciji.

Suprotnost takvom umu je na višoj duhovnoj razini, gdje pokušavamo popraviti sve ono neizgra?eno, propušteno i neosvješteno. To je zaista teško, jer su navike i stje?ena iskustva jake.

Neosvješten ?ovjek je stalno napet, u stresu, strahu, bolesti, ništa mu nije jasno, mnoge stvari odra?uje potpuno na slijepo, ne osje?a ljubav, ne vidi smisao života. Za njega je život obi?na sudbina i on tu ne može ništa popraviti.

Imaju?i u vidu društveno nametnute norme ponašanja, s kojima je uskla?eno obrazovanje, vaspitanje, pojedinac skoro nema nikakvog prostora za sebe, ve? sve mora raditi kako name?e ve?ina.

Mnogi ljudi osje?aju da tu ništa nije postavljeno kako treba, ali nemaju ideju kojim putem krenuti dalje. Jedino ša?ica buntovnika u stanju je nešto poduzeti za sebe, na planu samospoznaje života.

Neosvješteni umovi svijeta, od svjetske vlade, mo?nici, vlast, nove tehnologije, najblaže re?eno, spremaju ?ovje?anstvu om?u oko vrata. Život obi?nih ljudi ?e u svemu biti programiran po svi pitanjima. Ne?emo mo?i individualno uzgajati žitarice, povr?e, vo?e, životinje, ništa.

Sve je to neshvatljivo, ali iz duhovnog kuta promatrano, sasvim jednostavno. Evolucija je stvar pro?iš?enja u linearnom vremenu. Ako se nešto u jednom ciklusu pojavnog života ne uzdigne do razine kada može osloboditi duh, mora nastupiti samouništenje, u smislu mogu?nosti za novo ra?anje, pokušaj otrežnjenja u novoj fazi pojavnog života.

Ova pri?a ne bi imala nikakvog smisla da nije ljudske patnje, koja je posljedica neusmjerenog uma.

U kona?nici ?ovjek može biti svjestan života ili obi?an smrtnik u stalnoj patnji.


ZAŠTO NISMO DUHOVNI

Duša je božanski kanal koja povezuje apsolutnu istinu i Boga, s jedne strane, tijelo i ljudski um s druge strane.

Ono što je svijest veza s Bogom, to je za dušu um. Bog je utjelovljen preko duše u tijelo, a refleksiju dobija od usmjerenog uma i probu?ene svijesti.

Um vodi energiju, a duša je najsuptilnija energija u našem bi?u. Za vrijeme sna duša miruje, jer um nije aktivan.

Naš govor ne služi preciznom tuma?enju duhovnih sadržaja, tako imamo osobnih tuma?enja, logi?kog razmišljanja, i to nije ni blizu duhovnoj stvarnosti, jer naše rije?i ne služe opisivanju nirvane u kojoj ni?ega nema.

Faza života kroz fizi?ko tijelo je u svemu vo?ena umom, gdje se ego pojavljuje kao vodi? kroz aktivnosti.

Netko ?e komentirati: „A gdje je tu svijest“?

Ostavimo svijest po strani, jer do nje nije lako do?i. Svijest je veoma širok pojam, može biti elementarna (disanje), a opseg uma u suštini je neka razina svijesti, pa sve do ?iste svijesti. U ovisnosti od mira tijela i sabranosti pažnje, um se usmjerava ka svijesti i životu. U stanju pune svijesti, duh i duša su slobodni od tijela.

U našem bi?u postoje fizi?ki, mentalni i duhovni aspekt.

Fizi?ki doživljaj je vezan za slijepu reakciju tijela putem osjetila i misli koje se formiraju od osje?anja.

Mentalni sadržaj uklju?uje logi?ko promišljanje i usmjerene misli, koje nas vode u koncentraciju.

Duhovna razina je usmjereni um na putu ka svijesti.

Obzirom da se sve dešava pod okriljem energije, moramo shvatiti da je ona prisutna sa svojim valovima, kroz više vibracijskih opsega. Naravno, naš original života nije tijelo, ali zbog dimenzije vremena (4D), na život gledamo iz perspektive sentimentalnosti, jer smo u svemu zavedeni šarenom prirodom koja nas okružuje i o?arava.

Prosvetljena bi?a nisu ograni?ena faktorom vremena, ve? sve doživljavaju u sadašnjem trenutku, izvan materijalnih utjecaja sa strane. Njima je sve jednostavnije i lakše, jer imaju pun uvid, jasnu predstavu o životu i svijest.

Zašto nismo duhovni?

Zato jer je naš um godinama pripreman, programiran i vo?en društvenim, ideološkim, religijskim, moralnim, logi?kim i znanstvenim znanjima o životu, gdje je došlo do stvaranja jakih navika i iskustava vezanih za materijalizam. Tako?er, prva u?enja o duhovbnosti dolaze od religija, koje su cjelu stvar upropastile i od duhovnosti nije ostalo ništa.Obi?ni ljudi su strastveni u svemu. Oni zaista mogu usmjereno voljeti, ali to nije prava ljubav. Njihovo znanje, kolikogod bilo impresivno (imamo mnogo umnih ljudi), nema nikakve veze sa duhovnom stvarnoš?u.

Znanje i um nas vode u aktivnost i ego, a duhovnost je na suprotnoj strani, gdje je mir tijela, fokus na život, suptilnost i sveprisutnost, pra?enje daha i najširi uvid.

Um se izgra?uje i usmjerava stalnim ponavljanjem radnji i aktivnosti, primjenom ste?enih znanja. Ono što smo do sada propustili po pitanju vo?enja uma, sada moramo krenuti od samog po?etka. Me?utim, kada nam je jasna namjera i odluka, tada je lakše umiriti um.

Meditacija služi da bi um usmjerili ka dubljem promišljanju, disanju i miru tijela bez aktivnosti. Mnogi misle da su preko knjiga nau?ili praksu meditacije, što ne zna?i da su time nešto više usmjerili um, jer um mora biti ne?im zauzet. Praksa mirnog sjedenja predstavlja zamor umu i on se vrlo brzo predaje i može nastaviti u stanju mirovanja kolika je naša koncentracija.

Posebno je važno pra?enje daha, jer se time direktno uklju?ujemo u sam život. Dovoljno je da od svake minute odvojimo po pet sekundi na pra?enju uma.

Duhovna bi?a ne mogu biti ljubavnici, niti nešto posebno vole. Njihova ljubav je prerasla u svijest, koja se manifestira širom božanskom miloš?u.

Objektivna ljubav doseže samo do linije srca i astralnog polja, a iznad toga ulazi u novu duhovnu dimenziju bez materijalne ovisnosti. Prevo?enjem uma u višu dimenziju stvarnosti, ostavljamo sve što je materijalno, fizi?ko i mentalno.

Naravno, u duhovnosti postoji više slojeva ?isto?e prema apsolutnoj istini i Bogu.

Povratak iz nirvanskog je mogu? upravo zbog svijesti, duha, duše i uma, kao novo ra?anje.

Iznad zida apsolutne istine, najja?e svjetlosti, u prostoru Apsoluta, više nema ni?ega, niti bilo kakve uzvišene svijesti. Prostor Boga je savršenstvo svijeta kao najja?a snaga vakuuma, bez manifestacije i identifikacije. Bog se jedino manifestira kao refleksija stvorenog izvan apsolutne istine, u opsegu metafizike i fizike. Kod primitivnijih oblika i života odsjaj Boga je primjeren i ograni?en gustinom vibracije i objektivnom stvanoš?u. Kod ljudi se veza s Bogom javlja kroz svijest.

Boga ne možemo uporediti ni sa ?im, zato ga ne možemo ni prepoznati. Ne možemo znati šta Bog jest, ali zato možemo postati Bog, na na?in kada budemo toga svjesni.

Posebno moramo shvatiti da je život uvijek jedan, kao JEDNO, gdje ne može biti nikakve podvojenosti. Mnogi autori pišu o „niže JA“ i „više JA“, me?utim „JA“ sam uvijek JEDNO, sa imenom, prezimenom, nadimkom, tijelom, umom, egom, na osbnoj iskaznici, na bira?kom spisku, ali i u meditaciji. Samo je razlika gdje se „JA“ nalazim u svijesti SADA; da li duboko spavam, da li ronim u vodi, da li sam pod stresom, u ljubavi, ili sam u nirvani.

Opažamo, cjela stvar oko života ti?e se Boga, istine, slobode, energije (duše), tijela, navika, misli, osje?anja, sje?anja, ljubavi, logike, zdravlja, volje, radosti. Ako ?emo sva opisana stanja prikazati u vidu svjetlosti, onda ?e život biti u svim bojama, u opsegu od bijele, preko svih nijansi spektra, crne i opet bijele. Svakoj boji odgovara sklad duše i tijela, usmjerenost uma, a sve to promatrano kroz prizmu probu?ene svijesti.

Da li ?e naš životni put biti osvjetljen samo sa jednom žaruljicom iz jedne tjelesne stanice, ili ?e cjelo tijelo biti istinska živa vatra koja osvjetljava cjeli krug, ovisi o nama, našoj namjeri i odluci kako ?emo izgraditi vlastiti um, jer definitivno od njega ovisi sve.

Mi smo SADA puni nekog znanja, imamo mnogo navika i iskustva, stalno nešto osje?amo i mislimo, naš um je stalno aktivan, jedino nemamo MIR. Upravo je mir odgovor na sve nejasno?e o životu, ljubavi, radosti i kako i?i dalje.

Nastavak dolazi u meditaciji.


HRANA I DUHOVNOST

Najprije, ?ovjek ne može biti gladan, jer je to neprijatno osje?anje.

Prilaz hrani trebao bi biti ?im više svjesniji.

Dobra je prirodna hrana, lako probavljiva, da je možemo jesti koliko ho?emo, i da na kraju ne ostavlja štetne posljedice po tijelo, u pogledu pretilosti, kisele krvi, slabe limfe i zapušenih kanala životne sile.

U tu hranu spadaju zrna integralnih žitarica: je?ma, riže, zobi, pšenice, prosa, heljde, kukuruza, itd. Ugljikohidrati (še?eri), kao polisaridi, iz žitarica, najprimjereniji su probavi tijela. Lako se metaboliziraju, a otpadne tvari (celuloza), najbolje ?iste probavni sustav.

Nutricionisti prilaze hrani preko omjera kalija i natrija (7:1), gdje integralna riža prirodno sadrži omjer 5:1.

Preko prehrane integralnim žitaricama možemo besprijekorno urediti tijelo, rad unutarnjih organa i njihovih funkcija, krv, limfu, mokra?u, defekaciju i detoksikaciju tijela. Na taj na?in tijelo dobija savršenu formu za usvajanje svih duhovnih principa.

Od hrane, preko metabolizma, tijelo ?e samo regulirati vodu, tako dodatne koli?ine teku?ina nisu potrebne, jer stvaraju yin stanje. Naravno, ovo se ne odnosi na ljude koji rade teže fizi?ke aktivnosti od onih što je prirodno i u granicama mogu?nosti tijela.

Sve više se piše o konzumiranju sirovih namirnica. To ne može biti dobro iz prostog razloga što je vatra davno uvedena u život ?ovjeka, evolutivno usvojena i nije mogu?e vra?ati kota? evolucije unazad. Jednostavno smo naviknuti na termi?ki pripremljenu hranu, ?ime u mnogo ?emu pomažemo metabolizam.

Vjerojatno ?e ova pri?a kod mnogih ostaviti dojam nekakve strogo?e prema tijelu, slu?ivanje onih sli?nih meni, ali je to ipak najprirodniji i najjednostavniji na?in prehrane. Duhovnost Istoka je iznjedrena od ljudi koji su tisu?ama godina za prehranu koristili 200 grama je?ma na dan i ban?a ?aj. I moje iskustvo se u potpunosti uklapa u ovu pri?u. Ako to poredimo s duhovnoš?u, mnogi za nju nisu ?uli, a drugima je jedini životni put. Sve je stvar usmjerenosti pažnje uma.

U svakom slu?aju nije bitno kakve su nam želje, navike, strasti i tradicija prema hrani, ve? ?emo sagledavati kakve posljedice ostavlja na tijelo. Tako?er je poznato da mnogi prilaze hrani preko svojih o?iju ili žu?ne vre?ice.

Drugo je pitanje suvremene medicine (koja isklju?uje dušu), znanstvenog i kemijskog odnosa prema hrani, jer je u pitanju život duhovnog bi?a sa najsloženijom evolutivnom alkemijom, gdje je sve podre?eno suptilnoj energiji preko metaboliziranja duše.

Mnogi prilaze problemu prehrane logi?ki, gdje kvantitet isklju?uje kvalitet.

Postoje u?enja da sve što postoji u materijalnoj prirodi, stvoreno je od vode. Tu se svakako misli na vodik i kisik. Vodik je gorivo i izvor elementa vatre, a kisik svaku vatru prevodi u duh (figurativno - pepeo, kao mineralizaciju planeta Zemlje i mogu?nost novog ra?anja). Uz to, vodik i kisik ispunjavaju prostor atmosfere, odakle dobijamo zrak za disanje i održanje života. Sunce, što nam život zna?i, u suštini je vodik.

U potrazi za novim izvorima energije, znanost je najviše okrenuta vodi i vodiku. Na pitanje: „Zašto voda ne gori?“, odgovor je zbog omjera s kisikom. U tijelu lako do?e do povišene temperature kada se naruši koli?ina vode, koju samo tijelo ne producira.

Vratimo se ponovo hrani. Biokemija tijela, preko OH grupe namirnica i metabolizma, prirodno i jednostavno rješava sve potrebe alkemije, životne sile i suptilne energije.

Suvremen ?ovjek ima velike potrebe za hranom jer ne živi mirno i prirodno. U tom slu?aju hrana je njegova slabost i otrov, a nikako lijek. Niti jedna hrana ne može biti dobra za tijelo, ako ga ujedno ne lije?i. Svjedoci smo da su svi ljudi podložni bolestima, i oni siromašni i oni koji mogu dati za hranu mnogo novaca. To je siguran znak da se problemu prehrane prilazi na više na?ina, samo ne duhovno i svjesno.

Pravilnom prehranom život dobija pun smisao, radost i ljubav. Pravilno je u prehrani samo ono što ?e kroz metabolizam dati finu životnu silu i imunitet, s najmanje otpadnih tvari. Ovdje isklju?ujemo sve aspekte prehrane, jer su na strani slobodnog izbora pojedinaca.

Najsmješnija je izreka kada nekome kažete „Dobar tek“, a sami vidite da jede hranu koja nema nikakve veze sa životom.

Ne smijemo hrani prilaziti temeljem osobnih uvjerenja, jer je ona ipak po?etak duhovnosti ?ovjeka, koja isklju?uje osobnost u svakom pogledu.


MISLI SU SLIKE UMA

?esto ?itamo i slušamo kako život treba biti jednostavan u svemu, ali nam je teško posti?i takvo stanje.

Bez obzira na sve naše okolnosti, život je mogu?e u?initi jednostavnim SADA.

Na duhovnom planu život se odvija SADA i jednostavno se odmah možemo prema njemu uskladiti.

Me?utim, trebamo u?i u duhovni prostor, a to nije mogu?e bez ?istog i mirnog tijela. Zato nam treba malo više vremena i prakse da bi uop?e tijelo doveli u red, a ritam srca uskladili sa metaboliziranjem duše. U našem bi?u je sve pomješano, ništa nam nije jasno i ponašamo se prili?no nesre?eno, jer ne dajemo priliku fizi?kom, mentalnom i duhovnom aspektu da se povežu u miran i harmoni?an odnos.

Ponašamo se onako kako nas um vodi i kakva je njegova projekcija slika u mislima. Naravno, sve to dolazi od usmjerenosti pažnje uma. Dok spavamo nema aktivnosti uma, ega i tijela. Može do?i do pojave sna kao nastavak nemirnih misli, koje traže odgvor u dubljim slojevima nesvjesnog uma.

Za duhovne traga?e po?etnike važno je kako po?eti upravljati svojim životom, temeljem tu?ih iskustava. Svatko može na platnu kina vlastitih misli postaviti se na put prema fokusu života. Život je ono što SADA mislimo, jer od tih misli lako može do?i do usmjerenja pažnje uma, koji ?e probuditi ego, a on ?e nas povesti u zamišljenu aktivnost. ?ovjek može biti i dobar i loš, u ovisnosti od sadržaja svojih misli. Kada zabrazdimo u dubokim mislima, djelovanje uma postaje izraženo, a time duša (energija) pokre?e metabolizam od koga se dobija neka kvaliteta krvi, limfe i životne sile. U mislima se stvara ideja da li ?emo biti umiljato jagnje ili umišljeni kriminalac.

Kod djece i mladeži postoji snažan utjecaj iz vanjske sredine i oni stvaraju želje za posjedovanjem svega onoga što im budi osjetila, emocije, misli i um. Oni nemaju vremena dublje promišljati, jer je velika aktivnost njihovih umova i zato lako ?ine pogreške. Njihova znanja i iskustva su mala, zato sebi dozvoljavaju razmišljanja najširih sadržaja što uop?e netko može zamisliti.

Odgoj je najbitnija stvar u formiranju, sazrijevanju i osvješ?ivanju svakog ?ovjeka. Upravo od odgoja ovisi stvaranje prakti?nih iskustava o životu i sredini u kojoj se živi, temljem kontroliranih osje?anja, emocija, finih misli i usmjerene pažnje uma prema duhovnim vrijednostima, a ne prema materijalnim izazovima.

Ovoga trenutka se možete osje?ati onako kako ste u stanju to zamisliti, ali morate u tome imati jasnu namjeru i odluku, koja ?e dati zeleno svjetlo umu i kamo ?e vas on povesti.

U duhovnosti se kaže: „Um caruje, chi (energija - duša) ga prati“. To zna?i da u prostoru Boga, gdje je svima nama prebivalište, ovoga trenutka možemo biti pažljivi, ljubazni i odgovorni prema životu op?enito, a jednako tako možemo biti na strani svih mogu?ih devijantnih ponašanja. Energija i Bog ispunjavanju svaku želju jasno usmjerenog uma. Da li ?e vaša aktivnost biti stvaranje neke glazbene numere ili plja?ka banke, za energiju i Boga je svejedno. To je dovoljan znak da se malo bolje zamislimo i shvatimo suštinu života, kako je on zaista u našim mislima i nigdje više.

Naravno, netko ?e ovu pri?u shvatiti i pri hvatiti kao najbolji na?in za osvjetljavanje životnog puta, a kod ve?ine ?e misli i um i dalje tapkati u mjestu, u konfuziji svih nejasno?a koje dolaze iz vanjskog svijeta, a projektirane su na umu.

Za sve one koji žele raditi na sebi, važno je od ne?ega po?eti. To se najprije odnosi na poboljšanje op?eg feng shui života i ?iš?enje tijela i životnog prostora od svega onoga što nam nije potrebno. To ?e ?iš?enje najprije biti logi?ki osmišljeno, a iz dana u dan ?e poprimati sve jasniju mo? prosu?ivanja i približavanje sebi i životu. Kona?ni cilj treba biti samospoznaja i ljubav prema životu (vlastitom i tu?em, je su svi individualizirani životi duše - JEDNO).

Kako možemo utjecti na sadržaj misli?

Ono što osjetila uzro?e pojavu emocija i misli, ne možemo sprije?iti. Dozvolimo da se taj tok neometano odvija i propustimo svaku misao jer ona svakako ima svoju svrhu, stvorena je od nekakve stvarnosti.

Uklju?enje duhovnog aspekta po?inje kada iznad toka ve? postoje?ih misli krenemo promišljati nešto lijepo i prakti?no za život. Pokazalo se u praksi da je razmišljanje o duhovnim vrijednostima naju?inkovitije. Jednostavno mislite o istini, slobodi, ljubavi, radosti, Bogu, svijesti. Svaka misao na pomenute pojmove dovodi do usmjerenosti pažnje uma iznad opsega materijalnog, i to ?e biti dovoljno za smirivanje ritma srca i uskla?ivanja duše i tijela. Naravno, meni je to lako napisati, ali u praksi to ne ide tako glatko. Zato postoji rad na sebi i trening uma.

Da ne pomislite kako je sve to teško uraditi, imate jednostavniji pristup duhovnim vrijednostima, a to je pra?enje vlastitog disanja, udaha (faza umiranja) i izdaha (novo ra?anje). Svi meditativni sadržaji upravo vode ka duhovnim vrijednostima, usmjerenog uma prema kona?noj svijesti.

U vezi s tim jasno se vidi kako su materijalne vrijednosti u drugom planu iza duhovnih. Jednostavnije re?eno, to zna?i ?istite svoj prostor od svega, tijelo i okoliš, jer duhovna suština svijeta, života i Boga je sadržana u prostoru JEDNO, kao cjeline beskrajne snage kozmi?kog vakuuma, apsolutnog stanja i neizbježne vibracije kroz metafizi?ku realnost energije, oblike i živote u materijalnoj prirodi, koje po?inje i završava samo u svijesti ?ovjeka.

Život je ra?anje (izdah), umiranje (udah), svjetlost i tama, ljeto i zima, mir i strah, kao beskrajna mijena svijesti koja isklju?ivo dolazi od usmjerene pažnje uma, vi?ene u našim mislima u vidu dvodimenzionalnih pokretnih slika.

Jednostavnost života je u probu?enoj svijesti. Drugim rije?ima, svjestan si, miran i zadovoljan ako si svojim mislima i umom na razini ljubavi prema životu, a nemiran, zbunjen, nasilan, bolestan ili lud kada u tvojim mislima i umu samo postoje slike iz relativne, prolazne i materijalne prirode.

U kontekstu ove pri?e moram naglasiti pitanje hrane, novca, posla, obitelji, društvenog položaja, strasti, sexa, materijalnog bogatstva, gdje se sve to pokazuje u vidu slabosti ?ovjeka, kada nema jasan uvid i kada mu nije osvjetljen put prema životu. Nije prava ljubav kad izgubite kontrolu zato jer bez ne?ega ili nekoga ne možete. Zamislite kada netko kaže da ne može bez cigareta, jutarnje kavice, mesa, djevojke koja mu se svi?a, itd. To su zaista prave besmislice. Život je sasvim nešto drugo, originalno, jenostavno, božanstveno. U ?istoj ljubavi nemate potrebu nikoga voljeti, ?ak možete i mrzeti. Mudraci i duhovni ljudi ne vole nikoga specijalno, ali je njihova ljubav u svemu milostiva.

Pri?a kao svaka druga, bude i pro?e, a na vama predstoji dublje promišljanje, jasna odluka i praksa samospoznaje, stvaranje novih duhovnih navika kroz ljubav, istinu i slobodu, koje ?e privoliti um i njegovu pažnju usmjeriti prema životu. a ne prema vanjskom svijetu kako mnogi umišljaju život.

Moram vam re?i život nije ono što vi mislite, jer se on odvija od Boga i kreacije svijeta, ali ono što vi mislite odrazi?e se na vašu svijest, radost, ljubav i ukupno raspoloženje. Zato budite mirni, spokojni i ne pani?ite po pitanju života, jer je on vje?it, prolazno je samo ono zbog ?ega najviše strahujete - vaše fizi?ko tijelo. Usmjerite svoj um na višu razinu stvarnosti i postojanja života, gdje je sve kao u bajci. Izgradite i osvjetlite put koji vodi iz blata tijela u ?ist prostor duha i života.

Kroz meditaciju se može posti?i da svaki pojedinac bude duhovno ?ist i radostan, me?utim kuda bi nas to odvelo, jer svi imamo u nama pravog Boga, samo to trebamo probuditi i biti svjesni.


?EMU DUHVNOST SLUŽI

Vjerojatno se svatko zamisli koja je svrha duhovnosti, kada prati ?ovjeka od pamtivijeka. Za svaku spoznaju je potrebno neko vrijeme i individualna je stvar pojedinca.

Ova pri?a samo je moje traganje za istinom života, temeljem višegodišnjih iskustava, duhovnog rasta i mala pomo? onima koji pokušavaju spoznati jedinu istinu o životu.

Sve što postoji na svijetu djelo je energije u prostoru Boga, od primitivnih oblika, preko složenijih formi i života ?ovjeka, koji je evolutivno najviše napredovao.

Možemo re?i da je svaki oblik i život individualizirana duša-energija, stvorena od sjemena jednog života - Boga.

Svaka duša-energija koristi sve mogu?nosti, promjene i odnose u kozmosu, kako bi kreaciju vratila na po?etak. U tom slu?aju duša prelazi u oblik ili život, uvjetovana 4D linearnim vremenom, i uz pomo? ?iste vibracije energije pronalazi mogu?nost osloba?anja.

Duša je u tijelu bukvalno zarobljena, a osloboditi se jedino može kada tijelo prekopira od svoje slike, daju?i mu dah i duh prirodne inteligencije. Duša je ?ista energija i ona ne može misliti. Zato se dijelom prerušava u misao, ego, um, duh i svijest, kako bi mogla napustiti materijalno tijelo i ponovo se vratiti Izvoru.

Oblikovanje tijela po?inje preko DNK nositelja kodova na sve stanice.

Ro?eno tijelo uspostavlja vezu s dušom preko stvorenog nesvjesnog uma. Obzirom da je um nesvjesan, ulogu preuzima ego.

Pojavom govora zapo?inje faza intenzivne aktivnosti uma, jer prima nova znanja i iskustva iz vanjskog svijeta.

Um je veoma nesigurna veza izme?u duše i tijela, jer se najviše bavi vanjskim svijetom. Tako dušu ne podržava ni um niti tijelo, i mora pro?i vremena za mogu?e osvješ?ivanje.

Duši je potrebna ?ista energija kojom ?e izgraditi duh za osloba?anje iz tijela.

U bi?u i tijelu dolazi do najsloženijih promjena s ciljem osvješ?ivanja uma.

Kod beba duša je mlada sa potpuno otvorenim kanalima i zato su bebe božanska bi?a. Kod ?ovjeka je duša najviše izražena u predjelu grudi, u neposrednoj blizini srca, na mjestu velike žlijezde Timus koja štiti imunitet i aktivna je do poslije puberteta. Kako slabi veza uma i duše, tako slabi Timus i imunitet, da bi na kraju, oko 24 godine to stalo i od tada ra?unamo starost ?ovjeka. Veza s Božanstvom je dovedena u pianje i jedino preko uma možemo povratiti vezu s Izvorom.

Svaka duša je ogroman energetski potencijal samo kada je slobodna. Preko metaboliziranja duše, u tijelu se osloba?a velika koli?ina topline i životne sile, najviše spremljene u poznatom Kundalini rezervoaru (kod muškarca u testisima, a kod žene u jajnicima). Problem životne sile je u tome što je ona više fluidnog karaktera i trebamo je prevesti u ?istiji oblik energije, kako bi je spojili s dušom. Drugim rije?ima, radi se o problemu velikih ne?isto?a tijela, kojih se moramo osloboditi kako bi kanali energije postali prohodni. Proces pokretanja životne sile i njene pretvorbe u ?istu energiju obavlja metabolizam, kojim upravlja um. Za vrijeme spavanja metabolizam je skoro neaktivan, baš kao i um. U budnom stanju um ima mnogih izazova iz vanjskog svijeta, tako duša ostaje uskra?ena za ?istom energijom.

Jedino rješenje je nekako privoliti um, koji ?e taj proces ubrzati i ukloniti sve blokade. Time dolazi do usmjeravanje pažnje umu prema unutra, prema duši i životu, ?ime um prelazi iz nesvjesnog stanja u višu razinu probu?ene svijesti.

Rezervoar životne sile je u regiji spolovila, gdje je najve?a toplina tijela i mogu?nost stvaranja sjemena za novo ra?anje duše. Naše bi?e suštinski prati kreaciju svijeta, koja pulzira energiju preko neprekidnog lanca ra?anja i umiranja. Duša se ra?a u tijelu do same smrti tijela, kada ga kona?no napušta. Moramo shvatiti da se u kozmosu sve ra?a i umire, kroz vibraciju i valove ponavljanja. Sve je u duhu svih mijena, jedino je prostor Boga konstanta.

Osvješ?ivanje tijela ima za cilj podmla?ivanje duše, daju?i joj jasno?u i snagu duha, ?ime on postaje slobodan i lako se povezuje, preko svijesti, sa Izvorom.

Duhovnost nije izmišljotina, ve? prirodna potreba ?ovjeka, primjerena spiritualnim mo?ima i evolutivnom toku.

Kota? života je najsloženiji alkemijski proces, u kome u?estvuju fizi?ki, mentalni i duhovni aspekt, duša, ego, um, duh i svijest, s jednim ciljem, vra?anje ciklusa na po?etak, preko istine o Bogu. Kako ?e izgledati taj tok, ovisi od svih ?imbenika alkemije života. Naravno, tijelo je objektivna stvarnost sa slabijom energijom, a duhovna stvarnost je ?ista energija, pred samom istinom i izvjesnim prevo?enjem preko svijesti u stanje Boga.

Problem duhovnosti je ponajviše u tome što pojedinac mora osvjestiti svoj um do razine kada ?e potpuno shvatiti suštinu svijeta, života i Boga. Pripremiti um da se oslobodi tijela je veoma težak posao, jer u tijelu vidi „sve“, a u duhu samo „ništa“. Jedino preko duhovne prakse (meditacije), najlakše je mogu?e prevo?enje uma iz podsvijesti prema usmjerenoj svijesti.

Drže?i se duhovnih principa stajemo na stranu života, složenih biokemijskih procesa u tijelu i komplicirane alkemije bi?a, koja je u svemu sli?na svim kozmi?kim dešavanjima.

Kroz duhovnost ure?ujemo tri najvažnije stvari: vodimo ra?una šta unosimo u tijelo (disanje, pranu, osje?anja, hranu, itd.), uredno ?istimo tijelo od viškova i otpadnih tvari i kanaliziramo životnu silu (Kundalini).

Naš život ure?ujemo sami, i on ?e se odvijati onako kako smo ga osmislili. Ako usmjerenost pažnje uma, u mislima, stalno držimo u zoni tijela i materijalnog, za posljedicu ?emo imati ja?anje nesvjesnog uma ili podsvijest.

Biti budan je prava filozofija i umije?e življenja. Budnost se odnosi na sveprisutnost u životu, u smislu uvida i istine u prostoru Boga.

Kada nemamo duhovnog znanja, život postaje kamen spoticanja, jer nismo u stanju upravljati vlastitim umom, koji se uvijek ponaša kao malo dijete. Koliko je vremena potrebno za odrastanje tog djeteta, toliko je potrebno usmjeriti pažnju uma prema svijesti.

U životu ništa nije slu?ajno i sve ima svoju svrhu. Kako bi mladi ljudi, adolescenti i znanjem siromašni pojedinci postali svjesniji života, postoje prirodne forme preko kojih se osvješ?ivanje može završiti. Najvažnija forma je formiranje obitelji i ra?anje djece. Preko tog instituta, u svakom ?ovjeku se budi, na prirodan na?in, pažnja, ljubaznost i potpuna odgovornost. Ni prema ?emu ne?emo toliko biti odgovorni kao prema svome sjemenu i ro?enoj djeci. Preko djece najprijemo možemo probuditi bezuvjetnu ljubav, kao ?istu svjetlost na putu prema istini, slobodi i Bogu.

Ne?isto?e koje unosimo u tijelo su me?u glavnim preprekama, koje blokiraju prolaz prane kroz kanale. Ne?isto?e se gomilaju u podru?ju donjeg dijela trbuha. Stres blokira protok vitalne energije. Yoga pro?iš?ava i ja?a živ?ani sustav te uklanja prepreke slobodnom toku prane u organizmu. Najve?a prepreka koja blokira ulazak prane u sve kanale bi?a naziva se kundalini.

Kundalini je posljedica neznanja, pogreška intelekta Ona blokira i srž je svih neravnoteža u tijelu. Smještena je blizu osnove kralježnice izme?u dvije najniže ?akre. Kundalini slikovito prikazuju kao sklup?anu zmiju. Kada ubijemo zmiju, ona se ispruži jer ju miši?i više ne mogu držati sklup?anom. Sli?no tome, kada uništimo kundalini, tada spiralna blokada nestaje. Zmiju (kundalini) ubijamo vatrom. Vježbom yoge, kundalini se osloba?a, kako bi se omogu?io slobodan protok prane u tijelu. Da bi je uklonili, dio po dio, nastojimo usmjeriti vatru ili toplinu tijela prema ne?isto?ama. Iako uklanjamo spiralu dio po dio, ona i dalje ostaje spirala i blokira prolaz prane. Kada potpuno uklonimo kundalini, tada prana slobodno te?e i doživljavamo prosvjetljenje. Kundalini je neznanje. Kada nestane neznanja, tada nestaje i kundalini. Meditacija uklanja neznanje i time razrješava blokadu (kundalini) te prana ulazi u kanale. Kanali su poput provodnika kroz koji vitalna energija (prana) te?e. Disanjem unosimo ?istu pranu, ?ime poja?avamo toplinu tijela, a oksidacijom poja?avamo detoksikaciju, ?ime izbacujemo ne?isto?e.

Rezultat toga je ubrzano pove?avanje unutarnje prane pa tako i razvoj mentalne mirno?e i jasno?e, ujedinjenje duha i Izvora.

Sve što radimo, jedemo, uživamo i kao živimo iz neznanja, vratit ?e se kao bumerang i op?e nezadovoljstvo. Duhovnost nam daje prava znanja za ure?enje jednostavnog života, ljubav i radost.


ŠTO JE UM

Ako dublje sagledamo sve naše probleme, onda ?emo do?i do zaklju?ka da je njihov uzrok naš UM. Stalno slušamo i ?itamo o umu, umnim ljudima, me?utim, skoro ništa ne znamo o njemu. Da li je to nekakva tvar, proces ili nešto nalik snu. Kada spoznate prirodu vlastitog uma, mo?i ?ete s lako?om rješavati životne probleme.

Svjedoci smo kako nije jednostavno riješiti neki problem, zato što je on posljedica ne?ega, a kvalitetno rješenje problema jedino je mogu?e kada se sasje?e njegov uzrok i korijen. Ispada da moramo sasje?i vlastiti um da bi se riješili problema.

Ono što moramo znati, ne postoji smiren um, jer je u njegovoj prirodi biti stalno u akciji, u napetosti. Jedino možemo odahnuti kada um nije prisutan.

Što je um?

Sadržaj svih naših misli u nizu formiraju um. Sada možete zamisliti kako je to konfuzno, nepovezano i nejasno. Upravo nas um ?ini takvim. Um je kao film sastavljen od pokretnih slika koje prolaze 24 u sekundi. Jedino kada usporimo film, možemo vidjeti pojedina?ne slike, a to se odnosi i na naše misli. Eto zbog ?ega je um kaoti?an i neuhvatljiv, jer je sastavljen od nebiranih misli.

U prirodi ?ovjeka je da se hvali onim što je njegova slabost ili neznanje. Tako je i sa umnim ljudima. Odajemo im svaku po?ast za „zasluge“ koje daju društvu, me?utim isti ti umovi su od društva, prirode i života, u?inili pustoš koju jedino može Bog popraviti.

Ako ?emo u nekoliko rije?i opisati naš život, onda je on sve ono u šta nas upli?e um.

I kada spavamo um ne miruje, ali to ne osje?amo zato što nam u snu osjetila nisu aktivna, izuzev osjetila sluha.

Što nam je ?initi s vlastitim umom?

Stvar je potpuno jasna i jednostavna. Um ?e biti onakav kakve su naše misli. Misli su brze kao munje, jer prate osjetila, sje?anja, emocije i intuiciju, ?ime formiraju nesvjesni um. Me?utim, postoji nešto kao prekida? kojim možemo uklju?iti neke nove misli na platnu kina uma. Možemo misliti nešto iznad razine tijela, ?ime usmjeravamo pažnju uma na sadržaj koji nam je u mislima prijatan.

Iz ove pri?e proizilazi da je naše ponašanje u svemu vo?eno umom, ?iji sadržaj izvire iz misli. To je upravo najve?i problem suvremenog ?ovjeka, jer smo u svemu postali ovisni o društvenom bi?u, zaboravljaju?i na vlastito bi?e.

Prave su poro?ajne muke imati misli vezane samo za svoj život, kada smo pogrešno izgra?eni. Za nas je sve važnije od našeg života i zato ne vidimo njegov smisao, ne osje?amo ljubav, napeti smo, nasilni i nezadovoljni. Jednostavno, više ne znamo što mislimo i ništa nam u životu nije jasno. Tako sebe isklju?ujemo iz prirodnog toka.

Zaista se moramo duboko pozabaviti mislima. Moramo smisliti kako imati samo one misli koje se ti?u duhovnih vrijednosti, istine, slobode, duše, duha, ljubavi, radosti, života i Boga. Upravo je to pravi put i uvod u vlastitu duhovnost. Po?eti misliti duhovno. Um i unutarnji sadržaj bi?a trebaju biti cjelina, jedino tako nema podvojenosti pažnje.

Kada u prostoru i vremenu osje?amo uskla?enost svog bi?a sa cjelinom, onda imamo potpun uvid, to je svijest.

Opustite ramena, neka vam pažnja bude usmjerena na ništa, osjetite tijelo, kosti, meso. Tada se kralježnica ispravlja, a dijafragma snažno povla?i prema gore, ?ime po?inje pravilno disanje. Sve to dolazi samo od sebe, jer ste prisutni u životu.

Zlatno pravilo života je: ili ?ete misliti, ili ?ete živjeti.

Život nije misao koja vas može dovesti do ludila. Život je kada sve osje?ate, a ništa vam nije potrebno. Tek tada misaoni proces stane, a osjetila predahnu, jer ne moraju dežurati u pra?enju svih dešavanja iz vana.

Preko uvida i svijesti, lopticu života prebacujemo na Boga, ?ime postajemo JEDNO.

Nemojte misliti da je sve komplicirano, upravo je vrlo jednostavno, samo usmjerite pažnju na suštinu života. Svaka mala sitnica iz vana, odvu?i ?e vam pažnju, misao i um.

Da ponovimo, pravilno disanje, kontemplacija, meditacija, osje?aj istine, slobode, uvida i svijesti dolazi spontano, samo kada ste prisutni u sebi i neprekidno budni. Kada se umorite od tolike budnosti, lako ?ete zaspati. Prirodno je kada ?ovjek tri minute ništa ne radi, može zaspati. To nije bježanje, ve? mir. Mir je uvijek kada ništa ne mislite, jer je to stanje kao da um ne postoji. I vi ste samo zato mirni.


BU?ENJE LJUBAVI

Kada voljenoj osobi želite iskazati ljubav, dolazi do snažnog usmjerenja vaše aure prema njenoj. Ako je to istina, u tom trenutku ta osoba osjeti da joj pristiže neki novi val ?iste energije. Naravno, to se osje?a kroz srce, a ne kroz dušu.

Probu?ena misao o ljubavi pokre?e um koji odmah ide u akciju, što za posljedicu ima širu razradu cjele situacije kroz nove misli.

Tako ljubav postaje prihva?ena i proširena, a to je cilj njene prirode.

Ljubav ne mora biti uzvra?ena, jer je to osobna stvar svakog pojedinca, da li ?e buditi ljubav u sebi, ili ?e biti mislima i umom usmjeren prema nebitnim stvarima.

Me?utim, u slu?aju da nije ?ista ljubav u pitanju, ve? samo želja za seksualnim privla?enjem, ili nešto drugo, onda ?e to biti registrirano preko aure, u ?akri na koju se poruka odnosi.

Svi mi možemo biti neoptere?eni životom, tim prije imaju?i u vidu ?injenicu da je on najprije duhovan. Tako možemo imati jasan uvid i snažnu intuiciju, kao dokaz mira i skladnog odnosa duše i tijela. Upravo životinje predosje?aju sve, iako su na mnogo nižem stupnju evolutivnog razvoja. To je zato jer nisu ni?im optere?ene. One samo podržavaju svoj život.

U materijalnoj prirodi ne postoji nešto što bi ?ovjeku ispunilo sve želje. Mnogi pokušavaju to u?initi u poslu, obitelji, društvenom položaju, u sexu, hrani, novcu, op?enito preko strasti, ali je to zaista nemogu?e.

Na duhovnom planu nema mjesta niti za jednu želju, iz prostog razloga što je tamo svega u izobilju.

Moramo malo preciznije objasniti mehanizme uma.

Ljubav se lako prepoznaje, ali ona može biti iskazana. Potenciraju?i ljubav u odnosu prema nekoj osobi, dajemo joj do znanja jasnu namjeru, koja se aurom prenosi do njene duše, u vidu ?istog ljubavnog sjemena. Od tog trenutka po?inje biokemija i alkemija cjelog bi?a, jer mora do?i do nekakvog odgovora na ponudu. Jednako tako kad vas netko pozove na šalicu kave, vi se izjašnjavate da li ste za ili protiv.

Sjeme ljubavi (?ista energija), može klijati na dva na?ina: prvo, preko Božanstva i prane, I drugo, preko životne sile tijela. Obzirom da Božanstvo još ne shva?amo, jer nismo duhovno probu?eni, jedino nam ostaje druga mogu?nost, preko fizi?kog tijela.

Postoji više na?ina za opuštanje tijela i odmotavanja sklup?ane zmije blokirane Kundalini energije; RAZNIM DISCIPLINAMA TIJELA Istoka, Yoge, meditacije ili preko fizi?ke aktivnosti, glazbe, drugih umjetnosti, hrane, novca, posla, sexa itd. Kroz praksu se pokazalo da sex najbolje pomaže duhovno neprobu?enima, jer dovodi do ekstremne aktivnosti uma, do pojave orgazma (umiranje), ?ime se zmija Kundalini najlakše ispravlja, otvore se svi kanali za protok energije. Tako treba biti i svaki sex je dobar ako ?e probuditi sjeme ljubavi. Tantra, kao nastavak Yoge, davno je na Istoku otkrivena, ali je dugo skrivana od javnosti, jer su se moralno religiozni ljudi i ideopoklonici plašili ljubavi i zaljubljenih ljudi koji time postaju društveno neposlušni. Me?utim, jednako je poznato da Tantra vodi pojedinca u prosvjetljenje.

U dijalogu i odnosu partnera na daljinu, za vo?enje misli i uma u sexu, koristimo pisane ili izgovorene rije?i.

Svrha svega toga je prevo?enje fizi?ke napetosti tijela (zbog misli i uma), u mentalnu i duhovnu razinu, gdje se misli smiruju, a um nestaje, ?ime se dobija mir sa osje?anjem ispunjenosti, radosti i ljubavi.

Ljudi u svemu pretjeruju, zato ne dolazi do pravih rezultata osvješ?ivanja, nego uvijek tapkaju u mjestu, napeti, blokirani i nezadovoljni životom, koji je božanski. To je dokaz da ne znaju što ho?e ili se bave pogrešnim stvarima.

Iz svega proizilazi da ljubav nema cijenu, niti je i?im ograni?ena, kao što ni duša ne može biti stara.

Bez ljubavi život nije ispunjen i nema punog smisla. Moramo duboko promisliti što nam je ?initi na planu bu?enja ljubavi. Vjerojatno nemaju svi jednake životne predispozicije za uspjeh, po pitanju duštvenog položaja, posla, materijalnog bogatstva, športa, umjetnosti, godine starosti, ali svi imamo bar nekakvo seksualno iskustvo, koje ništa ne košta, može dovesti cjelu stvar do cilja, ali moramo znati kako se to radi, da bi u kona?nici zaista postigli ljubav i mir.

Ništa ne smije biti želja ili korist, jer se time pokre?e um. Umjesto toga neka sve bude najobi?nije posmatranje svega, o?ima nevinog djeteta. Ne vezano za godine, mi smo uvijek božanska djeca. Ljubav je uvijek mogu?a ako se držimo života i duhovnih vrijednosti.


JA BOG

O Bože, beskrajan si, jednostavan i milostiv.

Opio si i uspavao sve što se stvorilo u tvom beskrajnom prostoru. Mi smo tvoja djeca i ?ekaš nas da se naspavamo , u snu odrastemo i da se kona?no probudimo, kako bi se zagrlili kao roditelj i djeca.

Ja ?esto sanjam, na trenutak se probudim, ali mi još ništa nije jasno, imam osje?aj da još nisam sazreo, da bih te kona?no mogao osjetiti. Dugo mi to traje ili mi se samo pri?injava u bunilu sna.

Nekada te na trenutak osjetim, zaista si stvaran, ali mi to osje?anje brzo pre?e u misao koja me vodi u iluziju. Te misli me slu?uju, ne daju mi mir, uvijek izviru neke nove. Nekada imam osje?aj kao da sam lud i uplašim se toga, pa opet zaspim, jer tada ništa ne mislim. No, i tada nisam skroz miran, jer mi se nešto vrti u snovima.

U tebi sam stvoren i ne bih želio biti nešto drugo izvan tebe. Ja i sada osje?am tvoju milost i sigurnost, ali mi ništa nije jasno. Ti si beskrajan, a ja sitan kao najsitnije zrno pijeska, i ne mogu ti vidjeti o?i, ruke, noge. Vjerojatno mi zbog toga nije jasno i nemam pravi uvid koliko si veliki.

Stalno razmišljam o tebi, ti si moj otac, želim te upoznati, zagrliti i više ne misliti ništa. Zaista me te misli ubijaju. Vjerujem kada mi budeš stavio tvoju toplu ruku na glavu da ?u se kona?no smiriti.

Oko sebe gledam sve drugo stvoreno u tebi; to su valjda moja bra?a i sestre; neznaju ni oni za tebe, a neki se nikako ne bude, spavaju tako duboko kao da su od betona, ?elika ili najtvr?eg kamena stvoreni. Kad vidim njih, malo se utješim, sve mi se ?ini da sam ti mnogo bliži od njih, valjda sam stariji.

Pokušavam u sebi sjediniti sva moja osjetila, tako da mi dodir, vid, sluh, okus i miris, budu kao jedno najdublje osje?anje. Jedino tako ništa ne mislim, samo osje?am i tada mi sve bude jasnije. Onako se zbunim, o?i vide jedno, uši ?uju drugo, nos osje?a ili ne i tako moj doživljaj sredine nije istinit.

A znaš kako sam došao do ideje ne misliti ništa?

To sam primjetio u snu, nekada kada sam prazan kao veliki balon, onda letim visoko, nije me strah visine, jednostavno se osje?am kao duh. E baš takav duh želim ponoviti u sebi. Možda bih i mogao to iskustvo iz sna oživjeti, me?utim stalno me uznemiravaju nove misli, jer se oko mene uvijek nešto mijenja, ništa nije mirno, stati?no, realno. Još nisam otpratio jednu misao, a ono dolaze mnoge druge. Stvarno se ponekad bojim da ne poludim od tolikih misli.

Nekad volim biti zreo i odrastao, a nekada bih se rado vratio biti mala beba koja ne misli ništa, samo spava i ponekad sisa mlijeko. Ona ne mora ništa raditi, a živa je kao i ja.

Prije spavanja puno razmišljam ?emu služi moj život, kako biti miran i da ti ništa ne treba. Može li sve biti kao u snu? Valjda može, samo kada zatvorim o?i da ništa ne gledam, ali opet ?ujem raznu buku iz vana. P ne mogu živjeti u staklenom zvonu, izoliran od svijeta. Valjda postoji metod ili tehnika da sve osje?am, vidim, ?ujem, ali da ne reagiram na ništa.

Vjerojatno je tebi moja pri?a smiješna, jednostavan si i mo?an; valjda ?e mi jednog dana proraditi kliker, kako ljudi kažu. Nisam valjda takve sre?e da mi život pro?e, a da nisam upoznao svog oca stvoritelja. Ne?u se valjda ponovo morati roditi da nastavim istraživati tamo gdje sam stao.

?uo sam da ?ovjek ima više života, valjda to ima veze da li si se osvijestio i ne moraš se više ra?ati.

Nema veze, radi?u na sebi, znam da sam u tebi, smislit ?u ve? na?in kako da te doživim, osjetim, dodirnem. Nisam biljka, životinja ili kamen koji samo nešto ?ekaju i tako im vrijeme prolazi.

Ja ne?u ništa ?ekati, moj san i iskustvo te inspiracije mora jednom biti jedina moja stvarnost.


DUHOVNI PRINCIPI

Duhovni principi služe da vas prirodno, prakti?no i jednostavno spoje SADA, u cjelinu bi?a, SUBJEKT (onaj tko misli) i OBJEKT (tijelo). Ta cjelina mora biti JEDNO, bez podvojenost LI?NOSTI i TIJELA, jer jedino tako možete osje?ati volju, radost, ljubav i najširi uvid (svijest).

Kada po?nete misliti, kre?e proces uma i ega, koji su odvojeni od tijela, što za posljedicu daje osje?aj nesigurnosti, tjeskobe, možda strah, nemate volju, ne radujete se, ljubav u vama ne postoji, ništa vam nije jasno.

Um vodi dušu i usmjerava je na kanal kojim ona dobija energiju (pranu).

Kada ništa ne mislite, kada ste radosni i s osje?anjem volje i ljubavi, UM ne postoji (kao da spava), a u vašem bi?u su otvoreni svi kanali za prijem novih valova prane koji osvježavaju dušu, a ona ?e preko metabolizma to prenijeti na tijelo.

Kada puno mislite, vaš um dobiva usmjerenost pažnje na objekt razmišljanja. Ako je taj objekt neki problem, onda duša ostaje uskra?ena za dotok energije. To zna?i, vaše misli su protiv vas, protiv života. Jedino kada razmišljate o duhovnim vrijednostima: istini, slobodi, kozmosu, svjetlosti, Bogu, takve misli smiruju UM jer se on ne može vezati za objekt, nego dobijate osje?aj istinske slobode, koja je za život najbitnija. Svaka meditacija je upravo duhovno putovanje.

Zato je potreban mir, gdje nema nikakvih misli, jer je to jedini na?in za otvaranje astralnog polja, uvida i svijesti, kojim se duša „hrani“.

Promislite duboko, smirite se, neka sve bude kako jest, ništa ne mijenjajte, jer morate SADA dati priliku vlastitoj duši (koja vam život zna?i), da se poveže na stalnu vibraciju energije – Izvor postojanja svijeta. Neka taj mir bude iskustvo kako ?ete raditi ubudu?e. Nagrada od mira je trenuta?na, odmah se budi volja, radost, ljubav i jasno?a uvida.

Možda navedena procedura nije dovoljno jasna i umjesto toga pratite svoje disanje, jer je ono kompletna procedura za puni doživljaj života.

Sve dolazi u meditaciji...


DUHOVNOST I DUHOVNI PRINCIPI

Duhovnost je kompleksna procedura i najšira lepeza duhovnih principa za svaku životnu situaciju.

Mnogi vjeruju da je duhovnost nedostižna ili je namjenjena odabranima.

Samo jedna rije? može do?arati cjelu duhovnost, a to je MIR, u smislu Boga (apsolutnog stanja, vje?nosti i beskrajne milosti) i svijest (najširi uvid i duhovno znanje koje je opet samo MIR).

Kozmi?ka pravda je zadovoljena kroz formu jedinstvenog prostora Boga, u kome energija, svojom vibracijom i gustinom, stvara sve oblike i živote, preko individualizirane duše koja je poveznica izme?u nematerije i materije.

Sukladno kozmi?kom redu, ništa na ovom svijetu ne može biti svojina. Sve se stvara i oblikuje od energije, ali se sve raspada pod utjecajem vremena, tako na kraju spoznajemo, samo je Bog istina i stvarnost, dok je sve ostalo privid.

Doživljaj svijeta u kome se odvija život, jedino je mogu? preko jedne od razina svijesti, koja se formira osloba?anjem duha i njegovim sjedinjenjem sa univerzalnom kozmi?kom svijesti (duhovnom suštinom svijeta – Bogom).

Suština našeg života je bezuvjetno širenje ljubavi. To zna?i ništa na ovom svijetu nije naše, ?ak ni vlastito tijelo, zato nemamo nikakvo pravo nešto zadržavati ili posjedovati. Naše bi?e je samo entitet u prostoru Boga, stvoreno od energije i mora tu energiju propuštati. Svako zadržavanje energije u tijelu spada u vlastitu odgovornost, jer ?e to biti kažnjeno. Sa energijom se nitko nema pravo igrati, jer vam ona može oduzeti pravo na život, ako se do te mjere bahato ponašate prema njoj. Na Istoku su davno spoznali Kundalini (energija i životna sila u tijelu kao sklup?ane zmije, koje ne ujedaju ako su im glave ispružene van tijela). ?isto tijelo (od hrane, misli, želja i dr.), ne blokira suptilne valove energije i zato može uvijek biti zdravo.

Svaki put kada nemate pažnju, ljubaznost i potpunu odgovornost, može vam se dogoditi neka neprijatnost od blokirane energije, u vidu nezadovoljstva, preko neke bolesti, sve do arogancije kada više ne osje?ate smisao života.

Biti duhovan je više nego prirodna potreba ?ovjeka, jer jedino na taj na?in možemo stati na osvjetljeni put. Tijelo i život nisu na istoj strani, jer se tijelo formira i raspada horizontalno po liniji prolaznog vremena, a život je vezan za duhovne vrijednosti (istinu, slobodu i Boga), po vertikali, prema svjetlosti, u sadašnjem trenutku.

Tko shvati ovo, biti ?e mu jasno da je život vje?nost, bez ikakvih potreba. ?ak ni disanje nije potrebno kod prosvjetljenih bi?a, koji imaju najširi uvid i svijest, u smislu potpunog stapanja s duhovnim prostorom Boga. Mi dišemo i jedemo hranu jer nismo ?isti (zbog balasta tijela). No, morate shvatiti, vijek trajanja našeg tijela nije naša stvar. To moramo prepustiti samoj kreaciji. Na vibracijskom planu, negdje na po?etku ideje za oblikovanje našeg bi?a, na samom izvoru života, sve se ve? završilo. Ovo što danas proživljavamo samo je eho i zadnji val pred izvjesno smirivanje (smrt). Zato ne moramo žuriti, niti nasilno uništavati tijelo, preko raznih strasti, neznanja i one?iš?enja koji ?e ga prije planiranog vremena ubiti i osloboditi dušu kroz duh. Za slu?aj da se potpuno osvijestimo i prosvjetlimo, naš život poprima drugu dimenziju, jer se tada iskulju?ujemo iz vremena trajanja, nego postojimo onoliko koliko smo toga svjesni. Mi smo uvijek u prostoru Boga, a energija ?e nas uvijek podržavati dok imamo ?iste i otvorene kanale za prolaz njene suptilne vibracije. Kada zapušimo i blokiramo svaki kanal, život tijela više nije mogu?, nastupa smrt, a božanski život nastavlja dalje preko one iste duše i duha.

Suštinu Boga moramo shvatiti preko forme praznog prostora. Kad god prostor nije prazan, zna?i postoji neki vid one?iš?enja, što ne može biti apsolutno ?isto stanje. Život kroz fazi fizi?kog tijela ne može biti apsolutno stanje, ali naša svijest to može. Zato se kaže život je Bog otjelovljen u svijesti ?ovjeka.

Svaki trenutak koji posvetite Bogu, u suštini vodite sebe na ?istinu i prazan prostor, gdje je mir uvijek mogu?. Ako krenete putem želja, onda ste promašili smjer života, jer vas želje upravo ?ine nemirnim.

Trebate posti?i potpuni mir u budnom stanju, nalik onom miru dok spavate dubokim snom. Kažem, život je zaista jednostavan i zaista se odvija SADA, sami smo svjedoci, jedino što moramo uraditi, dati mir tom životu, ne gurati ga u nekakve glupe misli, želje i strasti, kada obavezno gubimo vezu sa sobom.

Moramo nau?iti gajiti duh božanskog djeteta, ljubavi i milosti. Neka sva ponašanja budu u duhu bezuvjetnog prihva?anja svega i potpune predaje prostoru Boga, jer je zaista suludo i?i izvan tog prostora.

U našem bi?u ne postoji ništa što bi bilo svjesno, zato pomo? moramo potražiti od same energije. Duša preko oslobo?enog duha, može nas spojiti sa univerzalnom svijesti kozmosa. Zato služe svi duhovni principi, ljubav i sav napor da se o?istimo kako bi bili ?isti provodnici energije.

U svakom trenutku jedino je bitan život, a njega smo svjesni na liniji srca, preko ljubavi, gdje su u ritmu duša (energija) i tijelo. Ništa ne smije biti napor, jer svaki napor ne daje mir.

Ovo je realtivna priroda, sve je mogu?e, živimo u vremenu, starimo i raspadamo se.

Ono što jedino živi je svijest, koja nikada nije naša nego smo je posudili preko duha od univerzalnog.

Sve pogreške nisu zbog tebe, nego je to slu?aj htio, ne zamjeraj sebi, nemaš što oprostiti, ovo je samo privid u odnosu na stvarnost Boga, koga nismo svjesni, a živimo u njegovom naru?ju.

Pusti misli neka odmaraju, jer kada njih nema i ti si miran.

Svuda oko nas su entiteti individualnih duša, od najsitnijeg zrna pijeska, preko svih stvari, biljaka, životinja, ljudi, do sunca i zvijezda na nebu, prema kojima trebamo iskazati ljubav. Kada shvatimo da ljubav nije potrošna roba, nego beskrajni izvor valova ?iste energije, onda nemamo potrebu biti pohlepni, sebi?ni, ve? možemo dati sve od sebe, uklju?uju?i i tijelo. To ne?e biti gubitak, nego dokaz naše svijesti, kako je život beskrajan, u svemu kao Bog.

Najvažnije je što se sve može srušiti ili obnoviti u jednom trenutku. To je princip disanja, udaha (umiranje) i izdaha (ra?anje). Udah je varka, kao pohlepa za materijalnim, a izdah je istina. Pred vratima istine i nirvane, samo smo božanska djeca, naivna i nevina, koja trebaju spoznati život.


SUŠTINA DUŠE

?esto se ne osje?amo dobro, iako nema razloga za to. Me?utim, u nama postoji duša koja može biti blokirana na mnogo na?ina. Ako ste nekome nešto dužni, povrijedili ga, ako vas netko mrzi ili bilo koji negativitet od strane druge duše, može blokirati vašu dušu, u smislu dotoka ?iste energije (prane), što vas može dovesti u bolest.

Svako bahato ponašanje, nepažnja, neljubaznost i neodgovornost, za posljedicu ima blokiranje svoje i duše na koju se negativitet odnosi. U narodu se to zove grijeh, koji negativno djeluje sve dok nije oprošten.

Na drugoj strani, kada nekome mislite dobro, kada izražavate ljubav, to ?e dodatno otvoriti kanale njegovoj duši. Zamislite od koliko duša dopire ljubav prema duši Madone. Najprije je ona iskazala ljubav prema svima, a onda se sjeme njene ljubavi umnogostru?ilo i vratilo se njenoj duši.

Duša je kozmi?ko sjeme, negdje u prostoru Boga, za nas nevidljiva, trodimenzionalnog oblika, ?ija ?e forma biti vidljiva inkarnacijom u fizi?ki oblik ili tijelo. Prostorno može biti kao najsuptilnija to?kica ili najve?i planet na svijetu. Po?etak duše je predodre?en time što je taj komadi? ?iste energije ve? ušao u polje smanjene gustine,. Što za posljedicu ima stvaranje oblika ili tijela. Duša se ne može oslobosditi stvorenog oblika ili tijela, sve dok joj taj oblik ili tijelo dopremaju ?istu energiju (pranu), direktno od neba i svjetlosti, ili indirektno preko drugih izvora, hranom i sli?no.

Osloba?anje duše iz tijela jedino je mogu?e preko duha.

Svaki oblik ili tijelo ima auru kao dokaz da se u njemu skriva duša, original i ?ista energija, u svemu bliža Bogu, neo što je tijelo. Duša je metafizi?ka realnost, a tijelo objektivna i fizi?ka, prolazna stvarnost, koje se u vremenu raspada i nestaje.

Aura može imati razli?ite nijanse boja, u ovisnosti koliko je osvjetljena ?istom pranom. Jednako tako, zra?enje svjetlosti ?ovjeka ovisi od aure duše. Aura je trodimenzionalna u prostoru i može biti najnepravilnijih oblika. Njen oblik ovisi prema ?emu je usmjerena pažnja uma. Kod usmjerenog uma prema izvoru ljubavi i duhovnih vrijednosti: istini, slobodi i svijesti, aura je svjetlijih nijansi, do zlatne boje. Takva aura je duga?ka onoliko gdje se nalaze izvori koji je hrane (Bog-život, istina, sloboda i ljubav prijatelja i prirode). U slu?aju usmjerenog uma prema materijalnim vrijednostima, aura je boje magle, nejasna i slabo vidljiva. Ovakva aura se povla?i i zatvara u samom tijelu, ?ime ugrožava prolazni život tijela. Ako su vam misli i um usmjereni na fizi?ko zadovoljenje tijela, onda um ne izlazi dalje od same površine tijela, ?ime isklju?uje auru i napajanje duše novom energijom. Zato kažemo da je to površinski doživljaj života. Kod ljubavi i astralnog putovanja, um sve više poprima odlike svijesti, koja slobodno putuje do istine, kada se osje?ate životno i mirno.

Duša sa aurom je kao Mjesec na nebu; nikada nije jednako osvjetljen od Sunca. Tako se i duša mijenja kao slajdovi na filmu, promjenljivog svijetla, a to jedino ovisi prema ?emu je usmjeren vaš um, naravno on je formiran od vaših misli, a vaše misli su povezane sa željama u vezi osje?anja.

Dušu i auru jedino osje?aju i vide mala djeca, možda do tri godine starosti. Poslije toga i djeca se kvare, po?inju govoriti, misliti, izmišljati stvari, imati mnogo želja i tako njihov um postaje prepreka životu, podvojenosti tijela i duše, straha i svih nezadovoljstava. Zato je evolucija veoma usporen proces i ništa se ne?e dogoditi preko no?i, ve? se sve mora dobro osvjetliti i postati jasno nemirnom umu. Na sre?u, evolucija je induvidualna stvar svakog pojedinca, netko ?e prosvjetliti, a netko se mora mnogo puta reinkarnirati da bi shvatio suštinu života.

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 11. dio


?EMU OSJETILA SLUŽE

Prirodno je i ugodno imati ?ista osjetila. Preko njih dobivamo sve informacije iz vanjskog svijeta. Me?utim, problem nastaje kada opažanja od osjetila po?injemo prekrajati u mislima, ?ime budimo strasti i želje. Umjesto da promatra? i promatrano budu neutralni, promatra? zamišlja posjedovanje doživljenog zbog zadovoljenja tijela. Sva osjetila bude površinsku inspiraciju, koja je prirodna i najbolja, ako nije prekrojena u mislima. Svaka ostraš?enost vodi u ovisnost i tako varamo sami sebe, blokiraju?i dušu. Naravno, sve što nije iz prirode, ne budi nikakvu inspiraciju i zato smo svi sumorni gledaju?i plasti?no cvije?e i ostale predmete koji su svuda oko nas.

Zloupotreba osjetila, prekrajanjem u mislima, ravna je perzveznom ponašanju.

Naša djeca više ne idu u prirodu, nego im je ona prezentirana na videu, uz imitaciju oblika, tonova, boja, neki su ve? smislili televizore koji puštaju razne mirise, u ovisnosti od slike na ekranu.

Prirodu uništavamo jer u našim umovima stvaramo sve ono što smo zamislili, zadovoljavaju?i time vlastitu slijepost. Ništa ne može biti ljepše od onoga što je stvoreno prirodnim tokom i vibracijom energije. Nasilno prekrajanje prirode i kreiranje novih oblika, jednako je stvaranju ožiljaka duši.

Vjerujem, ve?ina ljudi na sli?an na?in opaža vanjske promjene i nije ?udo što su ljudi pohlepni, sebi?ni, ostraš?eni i površni u svemu.

U duhovnoj stvari takav princip ne postoji, jer se duhovno ne može posjedovati, niti zamisliti u tom kontekstu.


EMOCIJE I LJUBAV

Nikada ne?ete osvijestiti tijelo, imati doživljaj potpunog uvida u pravo stanje stvari, oslanjaju?i se na površinski doživljaj osjetila, emocija, želja i strasti, dok ne uspostavite dublji dijalog sa svojim unutarnjim božanskim djetetom, sa svojim životom. Sliku života jedino je mogu?e sagledati unutar njega samog. U tom slu?aju život izvan bi?a nije mogu?, jer je to samo privid ovisnosti iz vanjskog svijeta, stvoren u mislima i umu, pod utjecajem osjetila i nepromišljanja.

Spiritualne mo?i daju nam mogu?nost povezivanja, u mislima, sa ?ime poželimo. U tu svrhu služe mnoge discipline Istoka (makrobiotika, yoga, tantra, meditacija, reiki, itd.). Kod emotivaca i ljudi nižih mo?i prosu?ivanja, misli su vezane na doživljav od osjetila i sje?anja, emocija i strasti. Radi se o pojedincima koji nemaju probu?eno iskustvo ljubavi, nemaju astralnu širinu pogleda na svijet, ve? je njihov doživljaj života ograni?en na prijem ?iste prane u nižim fizi?kim ?akrama, ispod grani?ne razine ljubavi, na liniji srca (4. ?akra).

Takvi ljudi doživljavaju svjetlost jedino kada je stvarno ima po danu. Oni ne mogu zra?iti i ne mogu u sebi producirati vlastitu svjetlost u smislu probu?ene svijesti. Zbog toga nemaju samopouzdanja, mogu biti nervozni, napeti, nesigurni, stalno u neizvjesnosti što donosi sutra, a možda i u strahu.

Oni strastveno vole, ali nisu u stanju usmjeriti impuls voljenja na ljubav, a kasnije milost. Kod njih je mogu?a i mržnja, kao nali?je voljenja.

Najgora stvar za ?ovjeka je biti s neprobu?enom svijesti i oslanjati se na usmjerenost pažnje uma na razinama podsvijesti (fizi?kog doživljaja). Uz malo pažnje, ljubaznosti i potpune odgovornosti, ljubav se lako budi u ?ovjeku, a time i mogu?nost bu?enja svijesti. Fizi?ki doživljaj života nam daje nejasnu sliku i drži nas u mraku. Potpun uvid se ostvaruje kroz stalnu prisutnost u svim aspektima života: fizi?kom, mentalnom i duhovnom. Fizi?ki održavamo tijelo ?istim, mentalno uvodimo jasne misli i usmjereni um, budimo ljubav i težimo ka najvišim vrijednostima života: slobodi, svijesti i istini, o vlastitom postojanju i Bogu – jedinoj stvarnosti na svijetu.

Mentalno upravljanje životom podrazumijeva dublje promišljanje, neovisno o vanjskom doživljaju stvari. To nam usmjerava pažnju uma prema višoj stvarnosti, od one koju doživljavamo na prvi pogled, u relativnom i objektivnom.

Na duhovnom planu ostvarujemo spajanje duha s Božanstvom. Tu je ve? prisutna svijest. Postoje?a ljubav dobija ja?u snagu i lagano prelazi u op?u milost. Vertikalno, u zaustavljenom vremenu, dolazi do stapanja sa Izvorom, gdje ne postoji nikakva podvojenost. Na toj razini (u nirvanskom), ni?ega nema, nema osje?aja, ljubavi, svijesti, jer je to hladan, bezuvjetni vje?ni mir, u svemu kao Bog.

Kroz prolaznu fazu života u fizi?kom tijelu ne možemo stalno biti u nirvani, ali svakako možemo probuditi svijest do razine istine. Kroz istinu imamo potpun doživljaj ljubavi, radosti, mira, slobode i svijesti.

?ovje?anstvo je danas u velikoj krizi, koja se najviše o?ituje kroz neprobu?enu svijest pojedinca. Udaljeni smo od prirodnih tokova. Konzumiramo prera?enu hranu, koja je sve više GMO. Nemamo prirodan doživljaj života, ve? smo postali digitalizirani zombi. Na prvi pogled sve to izgleda zastrašuju?e. Malo širim uvidom, možemo sagledati i nali?je toga. Svijet postoji temeljem suprotnosti. Sve ima lice i nali?je, dobru i lošu stranu, sve ima svoju svrhu. Bez obzira na bilo koje stanje, evolucija ne miruje, ve? stalno ide dalje. To zna?i da je kriza ?ovje?anstva samo prolazna faza na putu ka kona?nom probu?enju. Naravno, to se ne?e dogoditi preko no?i u snu.

Ljudi su danas jako zabrinuti zbog GMO, ?ipova, novih tehnologija koje mo?nici mogu upotrijebiti za uništenje civilizacije. Jedino nas duhovnost može osloboditi takvih briga. Na duhovnom planu ništa ne može biti bolesno, niti ja?e od Boga. Uz malo mira, dubljeg promišljanja, ?iš?enja tijela i pra?enja daha, možemo nau?iti meditirati i shvatiti suštinu života, u smislu istinskog Boga, vje?nosti i jedine stvarnosti. Život je zaista vje?an, prolazno je samo fizi?ko tijelo, s osjetilima, emocijama, egom, mislima, umom, navikama i svega drugog zbog ?ega smo jedino zabrinuti. Mi nismo zabrinuti zbog života, jer ga nismo ni spoznali, ali brige izviru iz neostvarenih želja i beskrajnih misli.

Statisti?ki promatrano, veliki je broj ljudi s emotivnim reagiranjem. Sama po sebi emocija je prirodan slijed stvari u odnosu na doživljaj od osjetila, me?utim, to je samo prvi, površni dojam stvarnosti, gdje se ne vidi istina. Istinu ?emo sagledati samo dubljim promišljanjem, uz malo mira. Ako nismo u stanju kontrolirati emocije, onda ?e one nekada prerasti u afekt, a znamo što sve možemo napraviti u afektu. Upravo nam dublje promišljanje pomaže da ne napravimo pogrešku iz afekta. Ništa na svijetu ne postoji zbog nas, zato moramo sve prihvatiti i nemamo pravo mijenjati prirodni tok stvari. Ako sve ima svoju svrhu, onda u svakom dobru mora postojati i loša strana. Dan nije mogu? bez no?i, sve što je toplo mora se ohladiti itd.

Zaista je nevjerojatno i zabrinjavaju?e koliko pojedinac može biti opijen i zaveden nebitnim stvarima, zbog kojih ne vidi pravo lice vlastitog života. Možemo to oprostiti mladosti, ali su i zreliji ljudi jednako na niskim razinama probu?ene svijesti.


MISLITI KAKO TREBA BITI

Napor je razmišljati o onome što ve? jest, što se dogodilo, što su naša osjetila registrirala. Olakšanje slijedi ako umjesto toga dublje promislite KAKO TREBA BITI. Taj princip misli neovisan je o osjetilima i možete u miru do?i do jasnijeg uvida.

Smiješno je, glupo i nesvjesno, kada nemate direktan dijalog s unutarnjim božanskim djetetom, sa životom i vlastitim bi?em, ve? tu vezu pokušavate uspostaviti iz vana, preko osjetila, misli, preko želja, strasti, tjelesnog i materijalnog zadovoljenja. U tom slu?aju je pažnja uma usmjerena na nebitne stvari života, u zoni nesvjesnog ili objektivne svijesti, što je daleko od istine.

U suštini nitko nam za ništa ne može biti kriv, jer je sve relativno i mogu?e, a naša osje?anja i ponašanje samo izvire iz toka naših misli i stvorenog uma od njih.

Poruka je jasna, ne trebamo misliti ništa, neka sve bude kako jest. Kada želimo o ne?emu misliti, neka to bude zrelo promišljanje o svemu KAKO TREBA BITI.

Kada su misli u pitanju, u praksi se pokazalo da je najbolje razmišljati o ljubavi, radosti ili duhovnim vrijednostima: slobodi, svijesti, istini i Bogu. Takvo razmišljanje nikada ne može biti napor, ve? vodi u mir i meditaciju.

Ono što se dogodilo ne možete popraviti svojim mislima, ali od njih možete zaista biti slu?eni. Zato ne mislite i ne oživljavajte sje?anja. Život je SADA, pratite ga kroz dah i budite prisutni u njemu.


DUHOVNOST JE PUT PREMA ISTINI ŽIVOTA

Na fizi?koj razini održavamo tijelo temeljem osjetila, logike i znanja o materiji.

Mentalna razina su aktivnosti vezane za usmjeravanje pažnje uma.

Duhovna razina je životni put u smislu uvo?enja duhovnih principa u rasvjetljavanju istine o životu. Taj put je prirodan jer prati kozmi?ki red i valove energije u oblikovanju svega stvorenog. Može biti jednostavan, ako smo uskla?eni s cjelom procedurom osvješ?ivanja.

Život naš je zapo?et iz sjemena stvoritelja jedinog života i svijeta – Boga, u smislu apsolutne istine o Bogu, jedinoj stvarnosti na svijetu. Ušli smo u fazu prolaznog života u fizi?kom tijelu, putem prirodne inteligencije tijela i disanja. Životni put nastavljamo kroz fizi?ki rast i osvješ?ivanje cjelog bi?a, do najsuptilnije stanice tijela. Na tom putu nailazimo na mnoge nejasno?e, vezane za fizi?ki, mentalni i duhovni aspekt života. Zbog tih nejasno?a nemamo potreban mir i radimo mnoge stvari kako bi se održali na putu života. ?esto puta je to veliki napor. Duhovni u?itelji kažu da je život najjednostavnija stvar na svijetu, kao Bog, oslikavaju?i ga kao apsolutno stanje, beskrajnu snagu vakuuma i prazan prostor. Nije jednostavno shvatiti suštinu Boga, jer ga ne možemo nikako osjetiti.

Postoje mnoga u?enja kako spoznati sebe, svoj život i istinu o Bogu, ali put može biti samo jedan i to onaj koji vodi preko nas samih. Tragaju?i za istinom života izvan sebe nije mogu?e i to je velika zabluda mnogih. Zaneseni i opijeni mladoš?u i sirovom snagom, nemamo uvid u pravo stanje stvari, gdje nas ego i um odvedu u krivi smjer, a oni su ipak djelo naših osje?anja i misli. Vratiti se na osvjetljeni životni put jedino možemo uraditi sami, tako što ?emo pažnju uma usmjeriti isklju?ivo na put prema istini života. Taj dio nazivamo osvješ?ivanje tijela ili samospoznaja.

Netko ?e primjetiti, što nam je sve to trebalo. Prije ro?enja smo bili na Izvoru, božanski, a sada tragamo za izgubljenim putem. Odgovor je jednostavan. Bog – život – stvoritelj svijeta je cjelina duhovnog prostora u kome živimo. To je naš dom, otac, majka, život, postojanje, radost. Me?utim, Bog je Apsolut, nema svijest i jedino preko svijesti stvorenog, kreacija svijeta ?e spoznati istinu života.

Sve što je stvoreno dogodilo se u jednom trenutku, ali se taj eho usporava preko energije i vremena.

Naš put je obrnuti red stvari, nije osvjetljen i to moramo uraditi sami. Uskla?ivanjem života u materijalnoj prirodi, izgubili smo vezu s prirodnom inteligencijom, ili je postala veoma slaba. To se najviše odnosi na vezu tijela i duše i disanja. Da li smo u redu ili nismo jedino možemo osjetiti preko ritma srca, za dublju analizu svog stanja nismo svjesni. Upravo osvjetljen put ima za cilj da nas poveže (duhom) s prirodnom inteligencijom, s Izvorom, s univerzalnom kozmi?kom svijesti.

Kroz samospoznaju i svijest moramo posti?i da stvoritelj i stvoreno budu JEDNO, jer je to istinska cjelina, samo nije postojala svijest u stvorenome.

Bog nezna za sebe jer mu to nije potrebno. Bog je Apsolut, svemo? svijeta i prisutan u najsuptilnijoj to?ki prostora. Bog je vje?ni život i vje?ni mir, njemu ništa nije potrebno. Onaj tko nema mir upravo sam JA, i da se ne bih vrtio u za?aranom krugu tame, moram u?initi napor i osvjetliti istinu o životu. To ?e biti samospoznaja i mir.

Obi?ni ljudi nemaju pojma o mnogim stvarima, pogotovu o duhovnoj proceduri i spoznaji istine o životu – Bogu. Najlakše je do?i do duhovnog iskustva samospoznaje, preko majstora koji je prošao taj put. Me?utim, ni majstor nam ne?e pomo?i ako sami ne osvjetlimo zamišljenu stazu života u sebi.


LJUBAV NIJE VOLJETI

Upravo tako, ljubav nije radnja, ve? ime za najdublja i najviša osje?anja pojedinca prema Božanstvu.

Voljeti se odnosi na voljenje ne?ega iz vana, a ljubav se odnosi na uspostavu dijaloga sa sobom, preko unutarnjeg božanskog djeteta, s vlastitim životom i bi?em, temeljem božanske milosti, kao vrhunskom cilju postojanja.

Ljudi miješaju ljubav i voljenje, a svojim ponašanjem sve više pokazuju da nisu ni za jedno ni za drugo, ve? za neispunjene želje, strasti i nemirnim mislima u vezi toga.

Ljubav je uvijek individualna, u svome bi?u, svima lako vidljiva, jer takva osoba zra?i, stalno se širi i povezuje s drugim ljubavima, preko aura duša, s božanskom milosti. Ljubav nije kona?na, ve? je na granici tijela i duše, kao simbol mira, na putu ka slobodi, svijesti i istini o Bogu – jedinoj stvarnosti života.

Svako voljenje treba prerasti u ljubav, a svaka ljubav u božansku milost. Tu se jasno vidi razlika izme?u materijalnog i duhovnog. Obzirom da smo u fizi?kom tijelu, moramo po?eti od voljenja, od nižih razina prosu?ivanja, buditi se, osvješ?ivati, mijenjati navike, dublje promišljati i sagledavati život kroz najdublja osje?anja kojima je mogu?e uspostaviti vezu s božanskim.

Površna zadovoljstva, ispunjenje želja i strasti nije dobro, jer nema kraja. U tome se možemo lako izgubiti i potpuno zaboraviti na vlastiti život.

Suština ljubavi je da se kroz najdublje iskustvo blaženstva približimo božanskoj milosti, koja se ne može ni?im uporediti. Ono što ljudi mogu spoznati o božanskoj milosti je mogu?e kroz ljubav prema djeci ili preko proste, prirodne i poznate forme sexa, gdje do?e do kratkotrajnog blaženstva, poznatog orgazma. Me?utim, iskustvo orgazma je nagonska ostraš?enost za ne?im što ne traje. Nama je potrebno probuditi u sebi trajno blaženstvo, a to je jedino mogu?e preko ljubavi.

Osje?ati ljubav je osobna stvar, nije ni?im uvjetovano i nema ograni?enja.

Moramo praviti razliku, u ljubavi ne mora biti voljenja, jer je ona stvar najdubljih osje?anja, a ne iskazivanje emocija radi ispunjenja želje. Ljubav smiruje ?ovjeka, ne ?ini ga uzbu?enim i strastvenim jer tu nema objekta voljenja. Naš život se odvija u duhovnom prostoru Boga. Mi se cjelim bi?em kupamo u toj milosti, jedino preko ljubavi moramo biti svjesni toga. Ljubav je poveznica izme?u slijepog fizi?kog tijela, njegovih osjetila, s jedne strane, misli i usmjerenog uma, s druge strane, sve s ciljem radosti života. Zato ljubav najdublje osje?amo u 4-toj ?akri, na liniji srca, gdje se stvara imunitet, jer smo jedino tu najbolje zašti?eni božanstvom. Preko ljubavi budimo svjesnost, ?istimo tijelo, ?ime otvaramo energetske kanale duši, koja ?e osnažiti naš duh i lako ?emo postati svjesni života, a možda i prosvjetliti.

Sve što može probuditi ljubav mora biti prihvatljivo za svakoga. Naravno, prave vrijednosti života, preko obi?ne ljudske pažnje, ljubaznosti i odgovornosti, sigurno vode bu?enju ljubavi.

Ljudi malo znaju o ljubavi i više su orijentiranji na voljenje, jer u tome zadovoljavaju želje i strasti, površno, ali to njima godi. Ljubav je smisao života i put u vlastitu duhovnost. Zbog neshva?anja ljubavi, ljudi malo znaju o religioznosti, vjeruju?i u neka tajanstvena ?uda, stvaraju?i iluziju o Bogu, preko crkve, molitvi itd.

Istina ljubavi je u vlastitoj religioznosti u srcu, nevezano za moral, društvene religije, ideologije, obrazovanje ili što drugo. Ljubav je najdublje osobno proživljavanje, s ciljem bu?enja blaženstva od božanske milosti. To se jedino može probuditi u sebi, a nikada izvan sebe, preko drugih.

Zato ljubav nije mogu?e dati, niti primiti, ona je samo vlastiti doživljaj blaženstva, zbog ?ega život dobija najve?i smisao.

I taj sex je velika zabluda mnogih u vezi ljubavi. On je samo primitivna, ali prirodna slijepost fizi?kog tijela, nagona, osjetila i misli, u nadi za nešto uzvišenije. Zato ve?ina ljudi doživljava sex kao nešto sramno. Naravno i tu je sve individualno. Svaki sex je u?inkovit samo ako vodi ka bu?enju ljubavi i jedino tada je prihvatljiv. Kod zaljubljenih partnera koji kroz sex probude ljubav, kasnije taj sex biva pravilno shva?en i nije više bitan za vezu, partnerstvo ili brak. Sex je nagonska žudnja, a ljubav je blaženstvo od Božanstva.

Netko ?e re?i, zar to nije isto?

Naravno da nije isto. Primjer možemo potražiti kod nesvjesnog uma (to je sex) i probu?ene svijesti (to je ljubav).

Poru?ujem svima, ne morate voljeti nikoga i ništa, ali radite na bu?enju ljubavi u svom srcu. Jedino probu?ena ljubav zra?i preko vaše aure i lako se veže s aurama drugih duša. Ljubav nikada nije slijepa i nije ni?im ograni?ena. Ljubav ne poznaje granice, jer je u pitanju Božanstvo, a ne ljudske strasti.

„TAMO GDJE JE LJUBAV, ONA PJEVA“


LJUDSKA SVIJEST

Naša osje?anja i zadovoljstvo ovise o dubljem promišljanju i jasno?i odluke s kojom ?emo izvršiti neku namjeru. Neodlu?nost je smetnja ve?ine ljudi koji se osje?aju beznadno. Me?utim, ljudi su odlu?ni prema nebitnim stvarima , i po onoj narodnoj, onakav si kako misliš i s kim se družiš.

Kalkuliranja u mislima ne smije biti. Brza i promišljena odluka je ravna potpunom uvidu i svijesti, gdje nam se istina pokaže u trenutku.

Ako sve promatramo kroz prizmu života, taj život ?emo imati.

Naša svijest je ?isto ogledalo Boga. Sa koliko svjetlosti vidimo Boga, takav je i doživljaj našeg života.

Zbog toga je bitno o?istiti se od svakog balasta i sme?a. Prava je stvar živjeti s povoljnim feng shui, kada nam duša dobija najviše ?iste energije.

Ljudska svijest nije znanje i nije nikakva memorija, ve? pro?iš?eno tijelo, bi?e s umjerenom pažnjom uma prema ISTINI, beskrajnom znanju svijeta i memoriji svega što na svijetu postoji.

Ne smijemo biti spužva koja upija svaku prljavštinu i nebitne stvari života. Od nas se traži pro?iš?enje u svakom pogledu, jer jedino tako otvaramo kanale energiji i osvjetljavamo svaku stanicu tijela, što za posljedicu ima jasan i osvjetljen put života.

Podu?avali su nas da se moramo obrazovati, proširivati znanja, govoriti strane jezike, me?utim, u tome nema ni?eg duhovnog, istinitog i životnog. Ako nam je duša mjerilo života, onda za tu dušu ništa nije potrebno izuzev ?iste energije (prane), a znamo odakle to dolazi, samo iz naj?istijih slojeva metafizi?ke realnosti energije, koji su najbliži zidu istine.

To zna?i, sve što je prirodno stvoreno, ima dušu. Svaka druga izmišljotina i tvorevina nemirnog uma ?ovjeka, nije prirodna stvar, nema dušu i nije vrijedno pažnje i života. Od prirode smo uvijek o?arani, bez obzira da li je doživljaj ugodan ili nije. Lijepo je plavo nebo, more, potok, žubor vode, cvrkut ptica, treperenje liš?a, miris livade, boje cvije?a, ali je lijepo, na svoj na?in, oblaci, kiša, snijeg, iskrivljeno stablo drveta, gola stijena, pustinja, jer je sve to stvoreno od energije i mogu?nosti da se to stvori.

Na drugoj strani, sve što je vješta?ko nije lijepo, bez obzira na uloženi trud, cijenu koštanja, itd.

Najbolje se osje?amo u sun?anom danu, na nekom proplanku i zelenoj livadi ili pored rijeke, jezera ili mora. To je prirodno, jer snaži našu dušu.

Duhovno je potpuna suprotnost materijalnom, društveno znanje nema veze s duhovnim znanjem, kao što nesvjesni um nema veze sa usmjerenim umom i probu?enom svijesti. Duhovno je najjednostavnije na svijetu, a što se ti?e duhovnog znanja, to nije ništa drugo nego istinski MIR, proživljen u cjelom bi?u. Zašto bježati od duhovnog kada u nama taj aspekt živi? Nikada ne?emo povrijediti tijelo i mentalni sadržaj, ako doživljaj života podignemo na duhovnu razinu. Duhovnost ?e nam uvijek biti slamka spasa, uvid istine, jasno?a života, mir, sloboda, ljubav i radost.

Kada život ne bi mogli rasvjetliti kroz istinu i svijest o Bogu jedinom postojanju, onda bi još bili na razini životinje.


KAKO LJUBAV DJELUJE

Bez obzira u kakvom se stanju nalazite, uvijek imate na raspolaganju ljubav. Od vas se jedino traži da dozvolite da se ljubav u vama dogodi.

A što ?e se dogoditi?

Materijalno se ništa ne?e dogoditi.

Ljubav je kompleksna psiho-seksualna senzacija, koja se jedino može probuditi iznad fizi?kog doživljaja života, iznad tri fizi?ke ?akre, na liniji astralnog uvida, liniji srca, u 4-toj ?akri, na mjestu gdje su osje?anja najdublja, gdje se duša uskla?uje sa tijelom (preko ritma srca).

Ljubav se budi munjevito, samo ako to dozvolite u svojim mislima i ako pažnju uma usmjerite na Božanstvo. U tom trenutku svi kanali energije se otvaraju, a vi osje?ate mir i blaženstvo u grudima.

Bu?enje ljubavi je prirodan fenomen i jedini smisao života. Ljubav za uzvrat ne traži ništa, kako mnogi misle. Ljubav ne možete dati niti primiti, jer se ona ne može pokrenuti bez sjemena vlastitog bi?a.

Ljubav nije voljenje, u smislu nešto sada volite, a sutra ?ete ga možda mrzeti. To nije ljubav. Ona je u svemu neovisna, jer se odnosi na Božanstvo. Ljubav je jedina mogu?nost za povezivanje fizi?kog i duhovnog aspekta i kao takva svima dobro došla, bez obzira na razinu probu?ene svijesti i mo?i prosu?ivanja. Možemo primjetiti da se u ljubavi ne može mentalno kalkulirati.

Kako odrastamo, ego je prisutniji, um je sve više usmjeren na materijalne stvari, tako dolazi do zapušavanja energetskih kanala duše, ?ime blijede najdublja osje?anja i ljubav. Umjesto toga, pojedinac se sve više veže za materijalno, za želje, strasti i fizi?ki doživljaj života. Slike ega su jak pe?at i doživljaj postojanja, i odbijaju vezu s Božanstvom. Kroz ljubav ego se rastapa, a na njegovo mjesto javlja se božanska milost.

Tako božansko dijete u nama sve više poprima nagonsko ponašanje, ?ime se budi seksualnost ?ovjeka. Me?utim, sex nije i ne može biti ljubav. Emotivci, površni ljudi, nepažljivi, neljubazni i neodgovorni pojedinci, ne?e dopustiti da im se ljubav dogodi. Oni nemaju vremena u svojim mislima za mir i najdublja osje?anja. Uvijek su u žurbi, ništa ne rade zbog vlastitog života, ve? su u svemu identificirani s vanjskim doživljajem života. Takvima se ljubav ne može dogoditi, jer je ona nemogu?a izvan srca. Njima je sve više važnija materijalna sigurnost , jer sve doživljavaju krost posjedovanje i korist. Jedino što im je od iskustva ljubavi ostalo, to je onaj doživljaj iz djetinjstva, ljubav prema roditeljima i ta veza uvijek postoji. Jednom uspostavljena ljubavna veza preko aure i duša, nikada ne blijedi, jer je to proživljeno iskustvo. Materijalisti sada imaju mnogo ja?a iskustva prema materijalnim vrijednostima i ljubav potiskuju u drugi plan.

Svatko ima pravo na vlastiti doživljaj života, no bez ljubavi, doživljaj je kao da je život promašen.

Za život je neuporedivo bolje osje?ati ljubav, nego posjedovati veliko materijalno bogatstvo. Ne može se materijalno upore?ivati s božanskim.

Kako sada probuditi ljubav?

Ljubav je neovisna i nezna za granice. Za nju ne postoje nikakva ograni?enja. Pjesni?ki re?eno, duša sviju nas je jednako mlada, uvijek spremna za ljubav. Obi?nom ljudskom pažnjom i sluhom za osje?anja drugih, stajemo na put ljubavi. Ljubav je uvijek tu, u nama, samo joj trebamo dopustiti da ozra?i naše slijepo tijelo, opijeno i zatrpano materijalnim viškovima i otpadom. Ljubav ne traži ništa. Istog trenutka kada se duša poveže s Izvorom, božanska milost je prisutna u vama u vidu potpunog blaženstva. To je vaš život, snaga, radost i imunitet, koji osje?ate u grudima i cjelom tijelu.

Umjesto razmišljanja o željama, odvojite malo vremena za dublje misli o božanstvu. To ?e pokrenuti ljubav. Ništa specijalno ne morate voljeti da bi probudili ljubav.


JEDNOSTAVNOST ŽIVOTA

Po pitanju Boga, života i uop?e postojanja (u daljem tekstu život), ve?ina ljudi nema jasan odgovor, smatraju?i da se radi o najve?oj tajni svijeta, crnoj rupi i nekakvom praznom prostoru, bez ikakve logi?ke definicije.

Uporni duhovni traga?i dobro znaju da to nije tako, tim prije imaju?i u vidu ?injenicu što se svi slažu da je „tajna svijeta“ cjelina svijeta, kao JEDNO, nedodirljivo, apsolutno i vje?no.

Me?utim, i u takvom savršentvu nešto se ipak dešava, što i sami opažamo.

Sam Bog, život i postojanje, kao jedno, je najsvjetlija strana, lice svijeta, duhovna suština koja jedinstvenom kreacijom s lako?om drži svijet kao na dlanu.

U prostoru Boga, zbog beskrajno jakog vakuuma dolazi do stvaranja mlazeva svjetlosti, koji u svemu podsje?aju na energiju. Od nemirne energije, u prostoru Boga, stvara se sve što postoji, ali u formi najrazli?itijih oblika i života individualiziranih duša, sa prolaznim i ograni?enim vijekom trajanja.

Sve se to dešava u linearnom vremenu, koje ?e na kraju ipak rastopiti sve oblike i individulizirane živote duša vratiti na po?etak jednog života Boga.

Na taj na?in se kreacija svijeta održava, sve se ra?a iz sjemena života i sve nestaje kada ne može održati ?istiju vibraciju energije. Stalno kretanje energije unutar prostora Boga, nazivamo evolucija.

Energija ima metafizi?ku realnost, koja, kada izgubi odre?enu gustinu vibracije, prelazi u materiju. Tako su stvorena naša tijela, za koja umišljamo da su život, a u suštini samo se radi o prirodnom fenomenu kada se za dušu uhvati nekakva materijlizacija.

Duša je nemirna u tijelu jer joj ono zatvara kanale po kojima se ona snabdjeva ?istom pranom. Slobodne kanale nazivamo DUH. On služi duši da može napustiti tijelo kada postane kruto, u smislu slabog vodi?a suptilne energije. Takvo tijelo ostaje bez duše i raspada se, jer je s dušom nestao život.

Mnogi misle da je fizi?ko tijelo život, a jasno se može zaklju?iti da nije, jer je život ipak Bog.

Duša preko duha samo osvjetljava život u mra?nom tijelu. ?ovjek posjeduje spiritualne mo?i i može do?i do istine o Bogu, životu i postojanju. To je samospoznaja, u smislu osvješ?ivanja i stvaranja potpunog uvida o prostoru svijeta.

Zbog tijela život se ne vidi. Sva ponašanja ?ovjeka idu horizontalno, linijom vremena, jer se u vremenu vidi starenje tijela i to ?ovjeka plaši. Život je konstanta, bez vremena, suprotnost vremenu i vertikala sadašnjeg trenutka. Svi mi u podsvijesti osje?amo postojanost života, zato smo najviše okrenuti održanju tijela. Fizi?kom i mentalnom higijenom, ipak je mogu?e održati tijelo vitalnim mnogo duže od uobi?ajenog vijeka, sukladno usmjerenosti pažnje uma.

Život ?ovjeka je samo svijest o životu - SADA. Sve drugo, uklju?uju?i fizi?ko tijelo je privid života.

Naravno, mnogi to ne mogu ni zamisliti, ali je istina jedina kozmi?ka pravda, koja štiti Apsolut bezuvjetno. ?ovjek je svašta umislio i izmislio relativnu istinu, ali relativnost ne rasvjetljava život. Apsolutna istina je ?ista duhovna vrijednost, koja se ne izvodi logikom.

Besmisleno je i neodrživo što nas društveni moral, religije, ideologije i demokracija drže u mraku, ne dozvoljavaju?i malo prostora u spoznaji istine o životu. Preko obrazovanja, djeca su od ranog djetinjstva usmjerena na moralno-religioznu-društvenu iluziju o životu, isklju?ivo usmjerenu na logiku, fizi?ke zakone i tijelo koje moramo spasiti po svaku cijenu, preko izmišljene religiozne duhovnosti, nekakve suvremene medicine i drugih grana znanosti koje nemaju nikakve veze sa životom i duhovnoš?u.

Zapad se utrkuje u novim tehnologijama, najmo?nijim laserima i mikroskopima, sciljem lije?enja tijela, ne prihva?aju?i da je duhovnost Istoka prije mnogo tisu?a godina otkrila sve tajne ljudskog uma, kao jedinog prirodnog instrumenta kroz koji je mogu?e sagledati život, na jednostavan na?in osvješ?ivanja tijela. Sve je to davno izmaklo kontroli, jer se vladari svijeta gr?evito bore za svoju iluziju. Koliko god je to pogrešan smjer civilizacije, ipak se radi o normalnom toku evolucije i dogodit ?e se ono što se mora dogoditi, završit ?e ova faza nesvjesne evolucije i bezuvjetno ?e do?i nova epoha civilizacije s novom svjesnom evolucijom ?ovjeka.

Život je najjednostavniji na svijetu. Potpuno je neovisan, sam sebi dovoljan, savršen u svemu kao Bog i iznad svega vje?an.

Teško je shvatiti jednostavnost života, kada oko nas ništa nije jednostavno i sve predstavlja napor.

Životu ne morate ništa dati; ne morate ništa raditi, jesti, piti, misliti, voljeti ga, biti u ljubavi, ne morate ?ak ni disati. Život jest tu zbog vas, ali se njime ne možete igrati. Ne možete ga ni?im povrijediti, ne možete ga dodirnuti, iako se stalno prepli?ete s njim, on u vama i vi u njemu.

Što jedino možete s životom?

Po pitanju života jedino trebate sjedeti mirno, slobodno i istinski biti njega svjesni. To je sve.

Naravno, mnogi nemaju pojma o životu i ne?e shvatiti što zna?i ova pri?a. Sve ono što radite, jedete, pijete, imate želja, strasti, emocija, volite ovo ili ono, u ljubavi ste ili niste, mislite lijepo ili ružno, sanjate, dišete duboko ili plitko, svjesni ste ili ne, pod maskom ega ili ne, nema nikakve veze s životom. To su vaše navike, osje?anja, sje?anja, umišljene, umom vo?ene i kroz ego zamišljene kao lažno JA, lažni život i lažno postojanje.

Život je nedodirljiv, pravi Bog - Apsolut.

Principijelno život nikada ne može biti problem, a jedini problem koji se javlja ispred života jest ego, lažna slika i nepostojano JA. Zbog ega nemamo mir, slobodu, istinu, nemamo vezu s vlastitim životom, jer je njegova maska poput savršenog oklopa, zabranila bilo kakav dijalog s unutarnjim životom. I sve što radimo, u suštini radimo zbog ega, jer smo ve? konstatirali, životu nije potrebno ništa.

Ego su sve naše muke, neraspoloženja, strahovi, bolesti, nejasne slike o životu i tamna mrlja na božanski život.

Mnogo toga moramo raditi kako bi zamijenili slike ega za najdublji osje?aj istinskog života i postojanja. Zbog ega nemamo jasan uvid u postojanje i radimo sve i svašta, života radi, a istina je, životu ništa nije potrebno.

Kroz samospoznaju i usvajajanje duhovnih principa, budimo svijest o postojanju, životu i Bogu, i možemo lakše uspostaviti unutarnji dijalog sa životom. Ego je uvijek izme?u JA i života, tako da je ta podvojenost napor, ?esto puta nepodnošljiv, sa manjom ili ve?om dozom straha.

Rekli smo, život ne može biti bolestan, ali zbog ega, to lažno JA u meni se osje?a bolesno, uplašeno i nestvarno.

Dublje promišljanje u smislu usmjerenih misli i usmjerenosti pažnje uma, sigurno rastapa konstrukciju ega i time uspostavljate unutarnji dijalog sa životom. Upravo je kontemplacija pravi na?in za dublju koncentraciju prema životu i meditativno vo?enje uma ka svijesti.

Bog je jedno ljudsko dopuštenje da vam se dogodi mir, iz ?ega se budi ljubav, a iz nje svijest. U životu ne morate ništa raditi, samo budite svjesni toga. Kada se smirite, poistovjetite s životom, postajete jedno s njim. Tu nema nikakve podvojenosti, nema nekontroliranih osje?anja, misli postaju usmjerene, um tako?er, a ego ostaje rastopljen i uskra?en za sve maske lažnog predstavljanja JA i sve slike sa kojim se identificira. Ono što ostaje je istina i život, kao rijeka koja te?e, kao potpun doživljaj najdubljih osje?anja.

Život je u svemu Bog i kao takav živi u prostoru Boga. Besmisleno je život identificirati s nebitnim stvarima, jer je sam sebi dovoljan. Njega ne možemo ni?im ukrasiti, jer je savršenstvo svijeta. Ne možemo ga kupiti jer je najve?e bogatstvo. Ne možemo ga pokloniti, jer svaka duša ima isti taj život.

Kada postanemo svjesni života, prestaje bilo kakvo razmišljanje o njemu. Tada ga ne moramo ni voljeti, jer je postao istina, nešto više od same ljubavi. Ljubav povezuje fizi?ko tijelo s duhovnim aspektom, a život je Apsolut.

Naše misli izviru iz neizvjesnosti i straha za život, temeljem niske razine prosu?ivanja, nesvjesnog uma i ega.

Život ne postoji izvan nas. Naravno, svaka individualizirana duša ima svoj život, ali naš život je jedino u nama.

Mi zaista moramo nau?iti, shvatiti i biti 100 % spokojni i mirni u vezi života. On je iznad svega što postoji u materijalnoj prirodi. Život je nešto istinski božansko.

Nikada ne?ete dobiti ništa negativno od života, jer je vertikala neovisna o vremenu i nikada ne može posrnuti. Svaka negativnost dolazi od od materijalnih vrijednosti u vremenu.

Budite uvijek ono što u istini jest; fizi?ko tijelo, mentalni sadržaj i ne zaboravite uroniti u duhovno polje, jer je život upravo u njemu.

Život je nešto najuzvišenije na svijetu i snjim se ne mogu poigravati djeca, nepažljivi, neljubazni i neodgovorni ljudi. Život imamo svi, to nije sporno, ali radost od života imaju samo mirni, svjesni ljudi, puni ljubavi, koji su uvijek budni nad životom.

Nesvjesnima život i nije potreban, jer se oni upravo tako ponašaju i tako ga doživljavaju. Jedino se nadaju da ?e im, možda, sudbina, nešto popraviti. No, život i svijest ?ovjeka, nemaju nikakve veze ni sa ?im, niti sa sudbinom.

Život je u svemu duhovan i jedino ga možemo sagledati kroz duhovnu prizmu jedine božanske stvarnosti. Besmisleno je baviti se životom osje?anjima, mislima, sje?anjima, emocijama, nesvjesnim umom i egom, jer ga time nikada ne?emo dodirnuti. Nepodvojenost života , s po?etka pri?e, jedino je mogu?a uz ljubav, ja?anje duha (?iš?enje tijela i otvaranje kanala duši), uz dubok mir, slobodu i istinu.

Da bi bili životni, radosni i duhovni ljudi, jedino moramo biti mirni, pažljivi, ljubazni i odgovorni, oslobo?eni ovisnosti prema osje?anjima, mislima, sje?anjima, nesvjesnom umu i egu.

Kroz duhovne vrijednosti: mir, slobodu, ljubav, duh, istinu i svijest, ispunit ?emo svoj život i biti uvijek radosni, sa najdubljim osje?anjima božanske milosti. Princip Boga je jednostavnost života uz potpuno osloba?anje od svega.

Život i Bog su jedno stvarno.

Život nije tijelo, kao što voljenje nije ljubav. Ali u tijelu je duša, a ona nosi život. Sve što je izvan duše, nije potrebno životu. Ako je ta ista duša oblikovala tijelo, zbog ?ega tijelo nije u skladu s njom, nego teži odvajanju? Naravno, tijelo ne može misliti, a onaj tko u meni misli taj je izvan života.

Tko se ne složi sa ovom pri?om, njegova je stvar logika, me?utim, istine radi, onostrano je stvarni život, a ego je samo bolest. Na duhovnom planu nitko ne može biti najpametniji i zadovoljstvo mi je baviti se spoznajom istine o životu, jer time doprinosim op?em probu?enju. Nama se dogodio Buddha, Isus, Zaratustra, Mahavira, Soson i još neki prosvjetljeni ljudi, ali ni njih još nismo shvatili, jer smo i dalje umišljeni i pristrasni nad tijelom.


ŽIVOT I EGO

Odrastanje, sazrijevanje i osvješ?ivanje tijela prati fizi?ko-mentalna spekulacija, stvorena u mislima i umu kao lažna predstava života, koju nazivamo ego. Sam po sebi ego je stanje ljudske neosvještenosti, uvijek se pojavi kada je usmjerenost pažnje uma okrenut nebitnim stvarima, a ne stvarnom životu. Na taj na?in ego je neizbježno stanje li?nosti ?ovjeka, kada nemamo pravi odgovor na život u našem mentalnom sadržaju.

Kod vo?enih misli, dubljeg promišljanja (kontemplacije), dolazi do koncentracije koja usmjerava pažnju uma na objekt razmišljanja. Ako je taj objekt u vezi života, onda se ego poistovje?uje s životom. Ako je um usmjeren na fizi?ki izgled tijela, onda smo optere?eni svojom vanjštinom, i tako redom, ego su beskrajni slajdovi i slike stvorene u našim mislima.

Onog trenutka kada um usmjerimo na život, postojanje i Boga, dolazi do nadilaženje fizi?kog i mentalnog doživljaja, uplovimo u duhovnost, gdje ego ne vegetira, a na njegovom mjestu se pojavi ?ista svijest, kao olakšanje, uvid i jasno?a doživljaja svijeta.

Ego je dvojnost, tjeskoba, strah, bolest, neizvjesnost, nestvarnost života koja lako može pre?i u aroganciju i smrt. Egocentri?ni ljudi žive zato jer mogu udovoljiti želji ega. Onog trenutka kada više nisu mo?ni ispunjavati svoje želje, njihov doživljaj života pada u krizu. Tada se ego ispolji kao potpuna negativnost koju nitko na po?etku ne primje?uje.

Od ega ne treba bježati, jer je on budniji od nas i prisutniji od nas u vlastitom životu. Umjesto toga srušiti ga možemo samo ako budemo stalno prisutni u svom životu, preko svijesti. Tada ego ne postoji, a doživljaj života je sasvim jasan.

Biti bez ega zna?i biti ?ist, miran, u ljubavi, na putu prema duhovnim vrijednostima, slobodi, istini i svijesti.

Radi pojašnjenja stvari, ego je sve ono što nema veze sa izvornim životom. Tu spada sve društveno, moral, religije, ideologije, demokracija, obrzovanje, vlast i vladavine, dominacija sile, novac, materijalna bogatstva.

Nije ego sve što je duhovno, izvan materijalnog i logi?nog. Ego nije život, istina, sloboda, svijest, postojanje i Bog.

Da li ?e nešto biti ego ili bez njega, samo je stvar usmjerenih misli i uma. Na istom mjestu se ra?a i ego i svijest, ali ne mogu skupa opstati. Ili je dominantan ego ili život. Kod dominacije ega sve je logi?no kao stvarno, ali je velika napetost, strah i nejasan pogled na svijet, jer je ego samo slika ovisnosti.

Kod budnosti i prisutnosti u životu, sve je jasno, jer je na djelu svijest, oslobo?ena svake ovisnosti.

Odluka je u svemu veoma bitna. Ni beba se ne može roditi ako nema odluku pro?i kroz tjesnac kostiju karlice majke.

Ništa nije slu?ajno, sve ima svrhu, lice i nali?je, svjetlo i tamu, na koju stranu staneš u mislima, takav ti je doživljaj života, a život je ipak neovisan od bilo ?ega. Ako nisi uz život onda si usamljen i strah te.

Duhovna igra nije društvena igra loto, ve? najve?a istinska ?arolija svijeta u kojoj su svi dobitnici.

Kada kažemo da je život sam sebi dovoljan, onda moramo znati da su yoga i meditacija, tako?er praksa koja životu nije potrebna. ?ovjek mora postati svjestan bez ikakve prakse, jer su kodovi života upravo božanski i u njima je sve sadržano. Svaka praksa je izvan života. Zen je bolja praksa od yoge, jer joginima može zasmetati sama tehnika zbog koje ne mogu u?i u nirvanu. Obi?no se kaže, gdje završava yoga po?inje Tantra.

Princip prirodnog osvješ?ivanja je odrastanje i sazrijevanje uz bezuvjetnu ljubav. Ljubav ve? nije praksa, nego istinski život.

U prirodi uma je da se uvijek mora na nešto osloniti. Da li ?e oslonac potražiti u ljubavi ili patnji, za um je svejedno. Zbog uma (umova), priroda je uništena, jer je svejedno da li ljudi žive u blagostanju ili su u ratu. Presudno je koji um vodi igru, jer se od njega inficiraju svi umovi podložni egu.

?ovjek zavre?uje pažnju sredine u kojoj živi samo kada je pažljiv, ljubazan i odgovoran. Uvijek dolazi do izražaja model ogledala i sjemena. Ono što stane ispred ogledala takva ?e slika biti. Što posiješ to ?eš požnjeti.

Svaki pojedinac koji sebe drži u ego tripu, sam sebe izolira od sredine. Ne može ocean pri?i kapi vode, nego obrnuto, to je priroda stvari.

Ljudi se ne druže, jer njihove želje nisu u vezi korice kruha nego nešto nedefinirano, nelogi?no, neistinito i neživotno. U takvom oklopu ega vegetiraju, zabrinjavaju se, priželjkuju?i da sve to brzo završi, kako bi se ponovo rodili u jasnijem životu.

Me?utim JA nisam ni ego, ni slika, ve? istinsko postojanje. Kod ega je najgore što se uvijek pojavi SADA, jer on ne živi ni ju?er ni sutra, jedino prati um usmjeren od mojih misli. Od vlastitih osje?anja, sje?anja, emocija i želja, u mislima i nesvjesnom umu stvori se ego , lažna slika života, kao lažno JA. Sve se to dešava na mentalnoj razini.

Um je obi?na libela, klackalica ili prevaga misli. Može biti u zoni podsvijesti gdje ego dominira ili na drugoj strani svijesti, gdje je radost života.

Veza sa životom je mogu?a kada na tom putu nema nikoga, ni osje?anja, sje?anja, emocija, misli, ni ega. Jedino je pažnja uma tada usmjerena na JA, na život. Ni?im se život ne može uporediti, zamjeniti niti identificirati. Jedino ispred života mogu stati duhovne vrijednosti: energija, duša, duh, istina, sloboda i svijest. Ali te vrijednosti ne mogu biti zamišljena slika. I njih skupa proživljavamo sa životom.

U tom slu?aju samo prostor Boga, kroz božansku milost stvorenu u srcu, ispunjava, podržava i krasi moj život.

Kako mogu osjetiti Božanstvo?

To se jedino može preko ljubavi, koja nas direktno spaja. Bez ljubavi nije mogu?e uspostaviti vezu sa vlastitim životom. To je dokaz da je život istinski božanstven.


BEZUVJETNA LJUBAV

Pokušat ?u pojasniti bezuvjetnu ljubav iz perspektive ?ovjeka, s logi?kim promišljanjem, dominacijom tijela i mentalnog sadržaja.

Bezuvjetna ljubav je skupina svih duhovnih principa, najsloženija biokemija i alkemija ljudskog bi?a, njegove spiritualnosti, na granici izme?u tijela i duše, u trenutku osloba?anja duha, pojave svijesti i sjedinjenja s postojanjem, životom i Bogom.

Bezuvjetna ljubav nije slu?ajna stvar, ve? nosi kodove iz sjemena i duše, samo s jednim ciljem, da STVORENO pro?isti kroz energiju, dodirne zid apsolutne istine i svjesno se bezuvjetno spoji sa STVORITELJEM, kada postaju JEDNO - nepodvojeno. Ta bezuvjetnost se odnosi na totalnu predaju svega materijalnog (fizi?kog tijela) i svega mentalnog (osje?anja, misli, um, ego, emocije i želje).

Bezuvjetnost nije ništa drugo doli kozmi?ki red, po kome se kreacija svijeta odvija, u prostoru apsolutnog stanja, s energijom koja oblikuje sve stvoreno u pojavnom svijetu. Lanac svih uzroka i posljedica, mogu?nosti energije, svih promjena i odnosa, ima za cilj stalno kretanje u svemiru, privla?enje i odbijanje, kroz stvorenu suprotnost (antagonizmi yin-yang).

Prije ro?enja fizi?kog tijela, bilo je lako posti?i bezuvjetnu ljubav u rodnici majke, gdje se fetus razvijao iz sjemena i duše. Me?utim, u trenutku ro?enja sve je postalo problemati?no, jer se pojavilo vrijeme, kao evolutivni faktor pro?iš?enja, starenja i umiranja. Taj trenutak je trauma. Ako se kroz maj?instvo ne nastavi bezuvjetna ljubav roditelja prema djetetu, ono ostaje osaka?eno i uskra?eno za božanstvo. Bezuvjetna ljubav je jedini put i garancija da ?e prolazna faza života kroz fizi?ko tijelo završiti s najmanje boli.

Ovoga puta nije u prvi plan da li ste vi odrastali uz bezuvjetnu ljubav i da li možete u?i u to iskustvo. Važno je shvatiti njenu suštinu, jer je ona definitivno neshva?ena od mnogih. ?ak ni pojedinci koji se dugo godina bave duhovnom praksom, ne shva?aju bezuvjetnu ljubav, ve? imaju nekakvu svoju verziju logi?kog promišljanja.

Kroz bezuvjetnu ljubav nestaje sve materijalno, fizi?ko i mentalno, samo ostaje svjesno stapanje s cjelinom prostora, bez vremena, uz najdublji osje?aj blaženstva od beskrajne milosti koja izvire iz samog postojanja, života i Boga. To je prava radost i eliksir života o kome mnogi sanjaju.

Kada shvatite suštinu bezuvjetne ljubavi, onda ste shvatili cjelu duhovnost ?ovjeka. Naravno, umjesto bezuvjetne ljubavi, svima nama je poznata relativna ljubav, kao nešto prolazno kroz voljenje. Zato se ne možemo odlijepiti od fizi?kog tijela, ne možemo usmjeriti misli, ne možemo usmjeriti pažnju uma na život i ne možemo srušiti konstrukciju ega koji nam stoji kao maska ispred vlastitog života. Sve je stvar shva?anja pojedinca, jer je život zaista najjednostavnije na sijetu, ali ako još niste probudili svijest o životu, postojanju i Bogu, kroz ljubav, onda ste zaista u neizvjesnosti, strahu, bolesti i mraku.

Iz ove kratke pri?e o ljubavi, možete, bez pretjerivanja, zaklju?iti da je ljubav zaista svetinja u životu svakoga od nas. Koliko možemo sebi priuštiti ljubav? Ona je u nama i besplatna. Sredina u kojoj živimo, suvremenost, društvena dominacija i sve drugo, može biti potpuno neprihvatljivo za obi?an život, me?utim i u takvom kaosu ljubav je uvijek mogu?a i u nama. Pravi život nije osje?anje patnje, nego nešto najsvjetlije na svijetu koje se ni?im ne može uprljati, oduzeti itd. Svetovnost života je u vje?nosti božanskog prostora svijeta.

Bez obzira na sva ljudska postignu?a, život, postojanje i Bog, kao jedno i dalje nisu shva?eni. Ljudi su slu?eni na koji na?in je život predstavljen kroz religije, ideologije, obrazovanje i društveni moral. To je zaista slijepost, koja jedino pogoduje egu. Nikome nije stalo do ljubavi, jedinom putu i poveznici s životom, jer ego upravo živi u tijelu bez ljubavi. To je lažna predstava, ali društveno prihva?ena od ve?ine i tako ?ekamo da se stvari same dogode od sebe, kroz zub vremena. Samo se buntovnici mogu probuditi, jer su najbliži istini o životu.

Ne morate više biti u dilemi da li Bog postoji, jer je to suština postojanja i života. Naš život je samo jedno duhovno putovanje i pro?iš?enje kroz ljubav. Na kraju tog puta do?emo do zida istine koji nevjerojatno svjetli i ?uva život. Upravo nas ljubav približava istini, bez koje ne možemo biti sjedinjeni s vlastitim životom. Osje?aj podvojenosti li?nosti i ega, upravo je zbog privida i neistine s kojom vegetiramo.

Ljubav ?ete probudite u sebi ako o njoj stalno razmišljate, ako pažnju usmjerite na najdublji osje?aj milosti i ako ste spremni bezuvjetno se predati i prihvatiti sve što je stvoreno, bez želje da išta mijenjate. Bez tog minimuma ljubav vam se ne?e probuditi. Ako je sve od Boga, pitajte se TKO STE, jer ?ete time produbiti i usmjeriti misli na život, a ne na lažnu predstavu ega. U tome ne morate ništa vjerovati, ništa voljeti, ništa dati, ništa željeti, ništa znati, samo osje?ajte život. To je ono kada vam trnci idu ispod kože i uhvati vas jeza, jer ljubav nije usijana glava i tijelo s povišenom temperaturom i tlakom, nego mir i hladno?a koju morate podnijeti kao žrtva. U?ite se prihva?ati sve, bez obzira da li ste time zadovoljni. Postavite se prema svemu na na?in: „Volim te ne zato što si poseban, nego što je to božanski princip života“. Ovo pravilo vrijedi i za neprijatelja i za sve ono što vas je povrijedilo, jer bez oprosta nema mira, bez mira nema ljubavi, bez ljubavi nema života.

Trudite se praviti u sebi konstruktivnu predstavu i najdublje promišljanje o životu. Bezuvjetna ljubav je najbolji iscjelitelj svih vaših strahova, patnji i boli. Promislite duboko i ne vjerujte slijepo religioznom moralu i biblijskim mitovima koji su za vas nebitni, jer to zaista nema smisla ako niste u stanju sve to spojiti s vlastitim životom, kako se kaže, ako niste u stanju osjetiti milost u srcu. Neka vam hram bude svaki prijatelj i sve ono što vas pro?iš?uje, a odbacite sve ono što vas prlja i odvaja od života. Ljubav i život nemaju ni cijenu ni granice, oni su bezvremeni i kao takvi jedino prihvatljivi.

Pri?a o ljubavi je stalna tema svih koji nešto pišu o životu, me?utim, ništa od tih pri?a nema koristi ako niste u stanju stvoriti vlastito iskustvo ljubavi, kao vlastitu religiju.

Ljudi zaista svašta rade jer su samo nezrela djeca i ne možemo im ništa zamjeriti. Ajnštajn je respekt znanosti, ali se u svemu ponašao nezrelo. Na pitanje novinarke zašto je takav, odgovorio je: „Što možete o?ekivati od dje?aka koji ima tek deset godina, ja se tako osje?am“. Volio je duhovnost. Tesla je tako?er prou?avao duhovnost od djetinjstva i usvojio makrobiotiku. Plašio se žena jer je govorio da mu najviše crpe energiju. U suštini sva velika postignu?a ?ovjeka djelo su ljubavi. Ako ho?ete, ni prosvjetljenje nije mogu?e bez ljubavi.

Pozivam vas, predajte se, bez obzira na krutost ega. Rastopite kroz ljubav sve slabosti, napetost, probleme i boli. Ljubav je milostiva, probajte, zaista pomaže. Za nju nikada nije previše biti žrtva. Gajite u sebi duh bezuvjetne spremnosti na smrt radi ljubavi, jer ?e to biti pravi na?in za prepora?anje i spajanje s životom, koga sada ne osje?ate. Nitko u duhonosti nije napredovao dok se nije potpuno predao, dok nije umro u jednom trenutku, a sve ljubavi radi i života radi. Ne možete sjedeti na dvije stolice, ili ste za ljubav i život, ili za patnju i iluziju ega.

Niste shvatili pri?u ako kažete da bezuvjetna ljubav nije mogu?a, jer je ona jedini put. Drugo je pitanje što vama odvla?i pažnju od života.

Mnogo se danas piše o hologramskom pristupu životu. To je ono, luster s mnogo žaruljica, pa kada neka ne svjetli to svi vide, ali ona živi zbog drugih svjetlosti žaruljica.

Nama se dogodio Buddha, Isus, Zaratustra, Mohavira, Soson i drugi prosvjetljeni ljudi, me?utim, suština evolucije ?ovjeka je da svatko prosvjetli.

Nije nedostižno, radite na tome, ljubavi i života radi.

„TAMO GDJE JE LJUBAV ONA PJEVA“.


komentar:

ZAŠTO SU DJECA BOŽANSKA

Kada se beba rodi prekida se blaženstvo i bezuvjetna ljubav, nastupa trauma, koju ublažava majka time što bebi uzvra?a izgubljenu ljubav, kao iskustvo kroz koje su prolazile devet mjeseci.

Svi mi dobivamo svjetlost i vibraciju energije, ali nismo svi radosni, jer nam nedostaje ljubavi.

Svjedoci smo da je sve više bolesnih beba od najtežih bolesti, najviše zbog nesretnih roditelja i nedostatka ljubavi.

Upravo od ljubavi ovisi razvoj djeteta i ?ovjeka. Gdje je bezuvjetne ljubavi, tu nema ega.

Bezuvjetna ljubav je najdublja pažnja i potpuna odgovornost za sve stvoreno, za život. Medicina pokušava lije?iti ljude kemijom, što je apsurd, jer time uspavljuju tijelo i ego, a zaboravljaju na dušu ?ovjeka i život. I ve?ina ljudi pokušava na razne na?ine lije?iti sebe, kroz ispunjenje želja, me?utim, bez ljubavi to nije mogu?e.

dopuna:


APSOLUTNA ISTINA

Bez apsolutne istine nije mogu?a radost života.

Koji je put do apsolutne istine?

Preko pro?iš?enja tijela i bi?a, kroz ljubav, u jednom trenutku dolazi do pojave ?iste energije (duha), koja se mora osloboditi. Duh je u suštini jaka usredsre?enost uma prema duhovnim vrijednostima, slobodi, svijesti, istini i životu. Do kulminacije dolazi u trenutku istine, gdje se sve osvjetli, sve postane kristalno jasno, neovisno od bilo ?ega, a iza tog zida svjetlosti je apsolutni život - Bog.

U životu obi?nog ?ovjeka sve je relativno, ljubav, istina, duh i svijest, i zato nitko nema jasnu definiciju radosti i mira u sebi. Sve je nekako nejasno, na pola. Sve je vezano za materijalizam, za logiku, za želje, emocije i ukupni doživljaj je ego.

Kada se posvetite sebi, ljubavi, istini i životu, postajete duhovno bi?e, mirni i milostivi. Ta procedura nije mogu?a bez potpune budnosti, kao kada je majka budna nad nemo?nom bebom. Jer u nama je ?avo, iluzija ega, jaka osje?anja, možda traumati?na sje?anja, a sve to za posljedicu ima nemirni um, koji nas može povesti u bolest, ne?asne radnje, kriminal, aroganciju, ubojstvo i smrt. Sve se to oko nas dešava. Ljudi su maskirani ispod skupih odijela, frizura, šminki, automobila, društvenog položaja, bogatstva, ali njihov doživljaj života je sasvim nešto drugo, duboko su nesretni ljudi, a fali im mir, istina i ljubav, o kojima stalno pri?amo.


ŽIVOT ?OVJEKA I UM

Na svijetu postoji Bog - STVORITELJ, kao otac (zbog klice sjemena) i STVORENO, kao majka prirode. To su dvije suprotnosti, dva suprotna spola (poznati antagonizmi yin-yang), koji su generator svijeta, jer stvaraju energiju.

Bog je ?itav prostor svijeta, kao vakuum koji tu kreaciju drži u jednu cjelinu.

Priroda je nešto pojavno, relativno, ograni?eno, promjenljivo i prolazno u linearnom vremenu.

Boga još nazivamo Apsolut, u smislu apsolutno ?istog prostora, koga štiti apsolutna istina, zamišljenim zidom svjetlosti. Zna?i, u apsolutnom prostoru je tajna sjemena, kao istina, život i postojanje, a u prirodi je ogledalo tog sjemena, u smislu stvorenih oblika i života. Svako zrno sjemena , kada napusti zid istine, vo?eno je energijom i dušom i to ?e biti individualizirani život kada padne na plodno tlo prirode, gdje ?e duša oblikovati trodimenzionalnu formu novog života. Samo sjeme je najprije tajna, kao ništa, a sa dušom i energijom postaje nešto, vidljivo, jer ga svjetlost obasjava.

Bog je original, potpuna tama, bez svjetlosti, bez i?ega, kao vje?nost, bez vremena, po vertikali života SADA.

Priroda i sve stvoreno je nekada u mraku, a nekada na svjetlosti.

?ovjek posjeduje spiritualne mo?i, može izgraditi duh, osloboditi ga tijela i duše, i osvjetliti svoj život do najdubljih stanica tijela koje su u potpunom mraku.

Ulogu vo?enja duše-energije ima UM. On se formira od stvorenih pokretnih slika u mislima, kao film koji duša gleda i po njemu se upravlja.

Misli se pokre?u od opažanja osjetila (vida, sluha, okusa, mirisa i dodira).

Sve što je prošlo kroz misli, zabilježeno je kao karma (u biomemoriji mozga), a mi to zovemo sje?anje.

?ini se da je sve jasno, a ipak nije, jer tu nedostaje glavna stvar, a to je život i postojanje.

Moramo spoznati gdje se u prostoru i vremenu nalazi život.

U svijetu imamo apsolutne i relativne pojave. Apsolutno je Bog, kao život, postojanje, istina i sloboda. Relativno je materijalna priroda, pa tako imamo život (kao relativnost), relativnu istinu i slobodu.

Um nam je sve što od svijesti imamo. On može biti nesvjesni dok spavamo, kada smo bili djeca, a sazrijevanjem tijela um dobija usmjerenje, preko vo?enih misli i životnih iskustava. Malo po malo, postignemo koncentraciju uma, kada on dobije fokusiranu snagu, spremnu za daleka putovanja, izvan fizi?kog tijela. Tako usmjeren um je duh, s kojim možemo sagledati sve ono što nam osjetila ne opažaju. Bez probu?ene svijesti o životu, on nema smisla i potpuno je nejasan. Djeca, bolesni ljudi i svi neprobu?eni, prakti?ki nemaju viziju života, jer nemaju izgra?en duh. Kada duh dodirne zid i svjetlost istine, trenuta?no se pojavi ?ista svijest.

Proizilazi da je Bog utjelovljen u ?ovjeku preko duše, a putem usmjerenog uma i oslobo?enog duha, do?i ?emo do jasnog uvida koji nazivamo svijest. U suštini svijest je isti onaj um, samo duhovno sazreo, kao što je ?ovjek božansko dijete, ali je odrastao. Duhovnost upravo ima jedini cilj prosvijetliti ?ovjeka, kroz jednostavnu formu svjesnog uma.

Ako je Bog život i postojanje, onda je život jedan na svijetu, a iz njega se granaju individualizirani životi duša. Zna?i život ne može biti prostorno i vremenski ograni?en, i on je izvan ograni?enog fizi?kog tijela i domašaja uma.

?ovjek ne može biti radostan dok nije svjestan života, jer ga nesvjesno tijelo drži u strahu.

Pokazalo se da je bezuvjetna ljubav najbolja i prirodna forma za osvješ?ivanje slijepog tijela, kroz usmjereni um. Ona je iskustvo koje se prenosi od roditelja. Ako to iskustvo nije probu?eno u djetetu, biti ?e teško ili nemogu?e do njega do?i u kasnijem odrastanju, jer ?ista ljubav bude zamijenjena voljenjem nebitnih stvari, koje udaljavaju ?ovjeka od života.

Bezuvjetna ljubav su suze radosnice majke u njenom srcu, kao mirne, životne, ledene i milostive kapi blaženstva, i molitva da beba ostane u životu, jer je u svemu nejaka. Ljubav je hladna kao vje?nost, ali zra?i milostivo. To je najdublji osje?aj povezanosti ?ovjeka s životom, postojanjem i Bogom, zato je ?ovjeku najzna?ajnija.

Kada vam je hladno po koži, na površini tijela, onda ste uplašeni i bez snage, me?utim, mirno?a i hladno?a u srcu od ljubavi daje vam najve?u snagu samopožrtvovanja za goli život. Obzirom da je život jedan za sve, ?ovjek pun milostive ljubavi je hladno spreman žrtvovati sebe za spasenje nejakog i nesvjesnog bi?a. Kaže se da svaki ?ovjek jedino treba postati žrtva ljubavi, jer sve je u prirodi žrtva pod zubom vremena koje rastapa sve stvoreno, s ciljem pretvaranja u pepeo za nasilno osloba?anje duha, jer evolucija mora i?i dalje.

?ovjek je izuzetak prirode i može mirno osloboditi duh bez umiranja. Mi imamo prosvjetljenog Buddhu, Isusa, Zaratustru, Mohaviru, Sosona i druge, me?utim, civilizacija ljudske vrste mora biti prosvjetljena, jer ?e zub vremena pojesti prirodu u kojoj živimo.

Ništa ne zna?e prosvjetljeni pojedinci, ako se oko nas i dalje ratuje, jer nema ljubavi me?u ljudima, koji nisu svjesni jedinog života Boga.

Bez svijesti zagrljaj s životom nije mogu?. Umjesto toga pojedinac ima nejasnu viziju života preko iluzije ega. Sam ego je lažna i površna slika života i uvijek nas tjera u strah da ne bude otkriven od uma. ?ovjek može biti ego (nesvjesni um, sa jakim emotivnim reagiraanjem i željama), duhovan (životan, jasnog uvida i probu?ene svijesti), ili na granici tih krajnosti, kao nedefinirano mentalno stanje podvojene li?nosti (u psihijatriji poznati Boderline). Ta podvojenost ?ovjeka su teške patnje i strah, koji je prakti?ki uvijek izmišljen zbog loše vo?enog uma i prisustva jakog ega. Istine radi, 70 % populacije rabi karakternu obranu straha, poznatu kao šizoidno ponašanje. Nije mogu?e uzgajati ljubav u strahu, zato nam ljudi u prolazu sve više li?e na zombi. Nemamo više sigurnost u ljudima, nego se sve više plašimo njihovih nekontroliranih ego postupaka. Ne vrijedi više pravilo da je ?ovjek ?ovjeku najbolji drug ili svetinja.

Dolazimo do to?ke kada moramo shvatiti da je život u svemu neovisan od tijela i bi?a, jer je duhovan i nedodirljiv, a tijelo i bi?e su fizi?ka i mentalna dimenzija, sklona svim mogu?im promjenama u vremenu i zato kažemo da je iluzija u odnosu na život i Boga.

Ako je život savršenstvo, nešto sveto i vje?no, ?emu onda tolike brige za prolaznim tijelom? Nama zaista nedostaje dubljeg promišljanja i spoznaja suštine postojanja. Pa to je sve tako jednostavno postavljeno od kreacije svijeta. Sve mora pratiti prirodni tok, kako se to kaže kozmi?ki red, sve ima svoju svrhu, dogodit ?e se kada sazrije i nama jedino ostaje biti miran, spokojan i jednostavno promatrati život, bez fantaziranja u mislima, jer se od njih kvari um.

Lako je to napisati, ali ?ovjek je nemirnog uma, pun emocija i želja, prazan ljubavi, nasilan, nagonski nastrojen, bez milosti i s niskom razinom prosu?ivanja istine, strastven i seksualno nedefiniran, sve u svemu potpuno nejasan sam sebi. Za takvog ?ovjeka život kao da ne postoji ili je daleko od njega. U stvari, ?ovjek i život se stalno prepli?u, ali niti život nezna za sebe, a slijepo tijelo još manje. Za to vrijeme osjetila reagiraju na vanjski svijet, misli luduju, um je potpuno dezorijentiran, ego se šepuri kao doma?in i JA, a tijelo pati u stalnom strahu od smrti.

Pojava svake prehlade ili bilo koje bolesti je u stvari djelo nesvjesnog uma. Jednostavno ?ovjek poželi biti bolestan, jer ?e tako izazvati sažaljenje bližnjih. To ?e njemu biti zamjena za ljubav. Svi oni koji boluju od leukemije, raka i drugih „neizle?ivih bolesti“, dugo godina treniraju svoj um, kroz misli i zabrinjavanje, s ciljem bu?enja ljubavi, ali je to zaista pogrešan smjer. Dokaz ovoj tvrdnji su oni pojedinci koji su sebe izlije?ili i napisali knjige o tome. Što se dogodilo? Radili su strpljivo na sebi, po?istili tijelo, prizvali duhovne principe, po?eli razmišljati u smjeru ljubavi i njihov um je dobio usmjerenje za iscjeljenje bolesti. To se na kraju dogodilo, na mjestu bolesti dogodilo se zdravlje. Tako je sa svim bolestima. Zna?i, ne postoje bolesti, samo može biti neosvješteni um.

Naravno, ne može ?ovjek raditi na sebi i duhovno se uzdizati ako je u strahu, jer je potreban mir. U tom slu?aju najbolje je pro?istiti tijelo kroz pravilnu prehranu i tjelovježbe, koje ?e donekle usmjeriti um, a kasnije slijedi ono pravo duhovno i životno.

Moramo znati, duhovno se ne može putovati bez ljubavi, bez šireg uvida, bez otvorenog astralnog polja i bez oslobo?enog duha.

Mnogi se hvale kako idu na te?aj meditacije ili yoge, a jasno se vidi koliko su nemirni, emotivni i egocentri?ni. Ne mogu se stvari preskakati. Duhovno je onostrano ili nirvana, izvan svekolike materijalne prirode, u opsegu metafizi?ke realnosti energije, do istine, slobode, svijesti, svjetlosti, života i Boga.

Misli su uvijek oka?ene na osjetila, a um uvijek mora biti za nešto vezan. Ako mislite na život, onda imate radost, ako je um usmjeren na bolest, onda se bolest pojavi. Iscjeljenje je samo obrnuti red stvari, usmjerite um na bolno mjesto, on ?e dovesti snop energije i pojavit ?e se biolaser za prirodno iscjeljenje. Samo krajnje milostivi ljudi mogu iscjeljivati druge živote duša, a takvih nema.

Princip postojanja mora biti kroz DAVANJE (u smislu ljubavi i milosti) i PRIHVA?ANJE (svega stvorenog, bez uplitanja naših misli). Emotivci upravo žele sve urediti po svojim zamislima, a to nije prirodno ni svjesno. Priroda je uništena jer su nemirni umovi, emotivci i ego pojedinci, na silu, prekrajali lijepu prirodu po svome, i dobili smo bezživotne oblike industrijskih dimnjaka, tvornica, autocesta, solitera, od kojih danas svi želimo pobje?i, ali nemamo gdje, jer je um svugdje stigao promjeniti prirodni tok stvari.

Teško je i možda nemogu?e objasniti djetetu i nebudnome što je duhovno, život, Bog. Takvi se radije vežu za fizi?ko tijelo, vjeruju?i da je to život, a u stvari to je maska ega i lažno JA. Jer tko može zamisliti da je život samo prazan prostor i nekakva snaga vakuuma i Bog koji je nevidljiv. Na duhovnom planu sve je vidljivo kroz tre?e oko. Zbog toga je ljubav svetinja, jer od ranog djetinjstva u djetetu stvara osje?aj ljubavi, mira, milosti i dobro?instva, a to je sasvim dovoljno za kasniji duhovni rast i usmjeravanje uma prema duhu, istini i svijesti. Ljubav nije duhovna stvar, ali povezuje tijelo i život, što nam je jedini cilj.

Za razliku od uma koji je ?isto mentalni sadržaj, kojeg prevodimo u duh i svijest, ljubav je direktno usmjerena na život, jer ljubav preska?e sve faze neodlu?nosti, osje?anja, razmišljanja, iluzije. Ljubav je prakti?ni doživljaj stvarnog života kroz mirno srce, a ne lažna površinska slika ega.

Bez iskustva ljubavi ljudi su u svemu površni, nedefinirani, jer nemaju odlu?nost prema životu kao najvišoj vrijednosti. Neodlu?nost može biti od naivne kod djeteta do arogancije kod zrelijih ljudi.

Ljudska radost je maj?inski zagrljaj tijela i bi?a sa životom. To je doživljaj istine i slobode, kao da ste u najve?em balonu svijeta, svih svjetlosti, u najve?oj ?aroliji, koja vas ?ini mirnim, zadovoljnim i spokojnim. Bez duha ?ovjek je otu?en od života i naravno da je prepušten sudbini, a sudbina za svjesni um ne postoji, jer se uvijek veže za božanski život.

Zaista, život je toliko jednostavan, da se ne može ni zamisliti. Doživjeti ?aroliju života jedino je mogu?e uz mir i ljubav, u milosti, slobodni u svemu, sa istinom. Tko može sebe zamisliti takvim? Samo oni koji osje?aju ili probude ljubav, a ona ?e ih u?initi duhovnim. Radite sve što na neki na?in može probuditi ljubav, jer ona ne može biti grijeh, nego istinska svetinja.

Mnogo je manipuliranja u vezi ljubavi, od društvenog morala, religija, ideologija, obrazovanja, do medicine i drugih znanstvenih sfera. Svima je stalo do poslušnosti pojedinca, a ne do njegove slobode ljubavi. Ništa vam od toga nije potrebno. Radost života je jedino mogu?a u vašem srcu, bez i?ega drugog. Život je vanmaterijalni doživljaj i zato ne morate biti ovisni ni od ?ega. Ali život je nemogu? bez slobodnog duha.

Da li uop?e imate namjeru spoznati život, sresti se snjim, zagrliti se kao majka i dijete, da vas prožme jeza ljubavi i radosti? Možete li dublje promisliti, usmjeriti um ka duhu, odbaciti ego i tijelo, života radi? Naizgled ništa se dogoditi ne?e, ali ?e vaš doživljaj života postati ljudska radost, mir, ljubav, dobrota, milost i zra?enje svjetla koje je svima vidljivo i privla?no. Od jedne namrgo?ene i uplašene hrpe slijepog tijela, ovog trenutka možete sijati kao zvjezda na nebu, samo sa dopuštenjem da vam se dogodi život.

Duhovna praksa je dug proces usvjanja duhovnih principa, ali sve se to može dogoditi u ovom trenutku, samo ako ste spremni shvatiti suštinu života.

Znate, na po?etku, ?ovjek nije znao ništa, ali malo po malo zub vremena ga tjera da se mijenja u smislu golog opstanka. Strah od smrti je nezamisliv pojam za ve?inu ljudi. Me?utim, dok tijelo ne umre, ne može se dogoditi život. Spiritualnost je mogu?nost istinskog života bez umiranja. Prosvjetliti je prirodna stvar i jedini odgovor na strah od smrti. U suštini tijelo ?e svakako nestati, ali ?emo prije tog ?ina biti u zagrljaju s vje?nim životom. Gubitak tijela tada ne?e biti bolan i trauma.

Duhovni ljudi ve? imaju božanski mir i život, samo promatraju što ?e se dogoditi sa tijelom i dokle ?e ono biti sposobno podržavati dušu. Za to vrijeme, ljubav, priroda i radost ne moraju biti mjesto za izbjegavanje. U duhu i svijesti spoznajemo da je životni put jedna kreacija svijeta od sjemena, ra?anja, stvaranja novog sjemena, umiranja i ponovnog ra?anja. Tu zaista nema mjesta strahu jer je sve prirodno. Neprirodno je samo stanje ?ovjeka bez ljubavi i kada nije budan nad umom. U opsegu ega caruje strah i zato je jedino rješenje samospoznaja, uz ljubav i usmjeravanje uma prema životu.

Kada postanemo budni, naše tijelo nije više u mraku, bez obzira da li je no? u pitanju. U nama ?e biti radosti, ljubavi, milosti, svjetlosti, topline, mira, zdravlja, sve ono što prili?i ?ovjeku. Tada ?e nam život biti jasan, jer duhovno znanje je najve?e znanje na svijetu, sadržano u miru i doživljaju božanske milosti.

Ne treba nam ništa, ni enciklopedije znanja, ni logika, ni hrana, ni sex, ni novac, ni medicina, ni disanje, ni meditacija, moramo biti slobodnog duha. Na planu energije sve je napor, pa i ono što na prvi pogled izgleda lijepo. Život je izvan energije i nije mu potrebna nikakva fizika ni metafizika. ?ak su i duhovne prakse napor. Jedino ljubav nije napor. Ljubav ?ovjeka zaista osloba?a od svega. Za ljubav nije potrebno vrijeme, mjesto, posebne godine uzrasta, nije potrebna koncentracija, ni um, ni ego, jer ljubav je vertikalni kanal koji spaja oca Boga i majku prirodu, s jednim ciljem božanskog djeteta u nama.

One koji me vole slušati savjetujem da se gledaju u ogledalu u o?i i prate disanje. Svi kažu da im to teško pada. Razlog je jednostavan, jer je teško gledati neistinu, u kojoj nema života, ve? doživljavate u svojoj dubini nešto nestvarno (to je ego) i dah koji se ne može brojanjem održati, jer je disanje elementarna svijest i prirodna inteligencija tijela. Kod susreta s životom, prestaje potreba za gledanjem i disanjem, jednostavno život je sve u vama i oko vas, osje?ate bezuvjetnu istinu o njemu i nevjerojatnu slobodu.

Ova pri?a traži dublje promišljanje, ali je zaista sve mogu?e u trenutku, jer život je samo svjesni doživljaj SADA. Do susreta sa vlastitim životom i dalje ostanite nebudni, jer se ne?ete probuditi dok niste spremni za ?in ljubavne žrtve (zamislite budnu majku koja ne smije zaspati jer štiti nesvjesnu bebu).

Kako probuditi ljubav?

Jednostavno, predajte se u svemu, kroz misli i um. To nije predaja ku?e, automobila ili bankovne kartce. No predati se ne možete bez potpunog mira, davanja sebe i prihva?anja svega i svakoga. Ljubav nije voljenje od želje, nego put prema životu gdje se mora osloboditi duh od tijela.

Ne brinite, sve je kreacijom osmišljeno i evolucijom potvr?eno, samo posmatrajte kemiju i alkemiju, dajte sve što imate (jer nemate ništa, život niste dotakli) i prihvatite sve, jer u svemu je život neke duše.

Život je stvarnost, a ono što vi umišljate nije stvarnost. Kada imate život, vi ste stvarni i postojani. Bez doživljaja života vi ste onakvi kako ste smislili iluziju i prema ?emu je pažnja vašeg uma usmjerena.

Zato ne oklijevajte, predajte se ljubavi, iza nje dolazi ?arolija života. To vrijedi za sve ljude, djecu, mlade i stare, siromašne i bogate, jer život je iznad materijalnih ograni?enja, život je u svemu Bog samo kada postignete svjesnost o postojanju. Sve što radite uvijek postaje napor. Jedino ljubav nije napor, možete u ljubavi ostati vje?no i nikada se ne?ete umoriti.

Ako ste jadni, nervozni, bolesni, ne pravite od sebe cmizdravo dijete, nego se probudite, jasno odlu?ite slijediti prirodu, kozmi?ki red i životni put. Što morate biti umišljenik i pacijent izvan svijeta? Budite prirodni. Sve oko vas je nestvarno ako u tome ne možete prepoznati ljubav. Usmjerite se jedino prema izvoru ljubavi, a to se lako prepoznaje.

Sve probleme koje imate i sve bolesti, rastopi?e se u ljubavi, osobito u zagrljaju sa životom, jer je on od Boga i najviše milosti.

Što ?e vam našminkano tijelo, ako je u strahu i bez života?

Nikoga život nije ostavio na cjedilu, jer je Bog koji nezna za sebe, sve dok vi ne spoznate njega. Kada se sjedinite sa životom, onda ste pravi Bog i imate sve na svijetu.

Morate o svemu duboko promišljati, biti budni, odlu?ni, shvatiti suštinu i red, ne preskakaju?i ono što je važno, a sve je sadržano u obi?noj ljubavi i da ne skre?ete s životnog puta, jer izvan njega nema svjetlosti. Budite dosljedni kroz duhovne principe. Život je biokemija i alkemija, ?arolija energije i svjetlosti, vidljivog i nevidljivog, ali ipak mogu?a u vašem usmjerenom umu.

Kako po?eti?

?istite se, osloba?ajte od svega, kako fizi?ki, tako mentalno, da bi na kraju mogli duhovno ugledati istinu, slobodu i život.

Sve neka vam bude u bojama ljubavi. I ono što je na prvi pogled ružno, od Boga je i sigurno ima dušu. Vaša duša i sve druge duše su samo jedan život Boga, koji nikada ne?e saznati za sebe dok ga ne oživimo u sebi.

Život ne smije biti društvena, moralna i religiozna farsa, ve? osobna budnost.

Ako umijete radujte se, ako vam nešto drugo odvla?i pažnju uma, budite ego, ali pazite na grijeh prema duši, to vas može jako zaboljeti.

Život je svetovan, zato bez ljubavi, slobode, istine i Boga nije mogu?. Mislim, mogu? je ali traljavo u patnji, a to i nije život. Postavite sve na svoje mjesto u vremenu i prostoru i stvorite osvjetljeni hologram svijeta.

Kroz pro?iš?enje i samospoznaju na poklon dobivate vlastiti život koji ste izgubili jer ste krenuli u krivi smjer navode?i um prema egu, ali nikada nije kasno za probuditi se.


LJUDSKO BI?E

Koncept ljudskog bi?a je u prostoru i vremenu, temeljem života kroz tri prirodna fenomena.

Prvi fenomen je duhovni aspekt prostorne slike duše sa svjetlosnom aurom i istinom.

Drugi fenomen je mentalni aspekt metafizi?ke realnosti energije i njene slobode (sloboda osjetila, misli, uma i ega).

Tre?i fenomen je fizi?ki aspekt kroz funkcionalno tijelo uz ljubav.

Sve ovo odre?uje život ?ovjeka u prostoru Boga kroz prolaznu fazu fizi?kog tijela, u horizontalnom vremenu, uz pretpostavku ljubavi, slobode i istine, temeljem usmjerenog uma i oslobo?enog duha u sadašnjem trenutku, po vertikali probu?ene svijesti o vlastitom postojanju.

Ljudsko bi?e je najsloženija biokemija i alkemija, ispoljene kroz jednostavnost istine, u smislu vje?nosti života, slobode kroz radost (izobilje energije za dušu) i ljubavi kroz najdublja osje?anja mira (fizi?kog tijela).

Život je op?a budnost svih duša, svega stvorenog i evolutivno usmjerenje ka Bogu - stvoritelju svijeta. Za evolutivno prosvjetljenje stvorenog, potrebna je svjetlost i toplina duše, strpljivo promatranje prolaznog vremena, uz hladni mir.

Kreacija svijeta i život, mogu?i su samo uz kozmi?ki red, gdje sve ima svoju svrhu, sve se mijenja od uzroka do posljedice, svjetlosti i tame, s ciljem harmonije koja održava božansku ?aroliju. U slu?aju narušavanja reda bilo kog entiteta, energija ?e ga spržiti u pepeo i osloboditi duh. Poštivanjem reda, opstanak stvorenog je neograni?en vremenom, jer plemenite vrijednosti ne prljaju prostor i istinu (prosvjetljeno bi?e, dijamant, zlato, itd.), i ?ine uzor.

?ovjek mora nau?iti i uskladiti sebe sa životom, radosti i mira radi, ali i radi skladnog odnosa sa sredinom u kojom živi i svim dušama koje ga okružuju. Usvajanjem duhovnih principa, koji su najbliži životu, sve postaje jednostavno i prirodno, istinito, ljubavno, u slobodi i bez straha.

Ponašanje ?ovjeka treba biti temeljem istine, uz slobodno odlu?ivanje, uz budnost i mir kroz ljubav. Ove tri zna?ajke su minimum za jednostavnost života.

Bez istine ?ovjek ne osje?a život.

Bez slobode ne možemo biti kreativni.

Bez ljubavi ne možemo imati mir i milost.

Istina je trenutna kao svjetlost koja osvjetljava životni put.

Sloboda je u kreativnim mislima, usmjerenosti pažnje uma, svijesti i stvorenom duhu.

Ljubav je reset na sva reagiranja osjetila.

Istina, sloboda i ljubav su neovisne od bilo ?ega, zato su najbliže životu.

Me?utim, ljubav daje ?ovjeku osje?aj blaženstva i milosti, u smislu najve?eg dobitka od života. Moramo shvatiti da je život Bog i kao takav apsolutno nedodirljiv. Uz ljubav ?ovjek osje?a blaženstvo i božansku milost, i to ga ?ini životnim. Sam život ni?emu ne pripada, ako se ne držite njega, ako njega niste svjesni. Bez dobitne kombinacije stalne radosti i blaženstva od ljubavi, vi ste obi?an gubitnik i to vam je teško. Zna?i, ljubav nije prolazno voljenje ne?ega radi ispunjenja želje i strasti, ve? mehanizam istinske budnosti nad životom. Samo zbog toga ljudi ra?aju djecu, jer time mogu prirodno probuditi bezuvjetnu ljubav, koja je za ve?inu nezamisliva.

?ovjek je griješno bi?e i uvijek hoda stranputicom života, jer nije uskla?en.

Kroz samospoznaju ?ovjek najlakše može odbaciti loše navike i sva iskustva, koja ga drže u mraku logike, društvenog i religioznog morala, daleko od vlastitog života, u stvorenoj iluziji ega (umišljene slike života).

Život je nešto sveto, naj?istije, apsolutno, potpuno nedodirljiv, ali je naše fizi?ko tijelo i bi?e u njegovom prostoru i možemo re?i kao da imamo život. U suštini, život imamo samo uz najdublja osje?anja, ljubav, mir, istinu, slobodu i uvid da postojimo.

Doživljaj života je samo golo osje?anje svijesti i uskla?enosti ne?ega (tijela i duše), što uop?e nije naše. Iluzija je posvjedovati bilo što, jer gdje ?ete stim, kada ne možete i?i izvan prostora. U prostoru života i Boga nema drugog prostora koji bi bio samo vaš, jer to vam nije potrebno, kada vam je cjeli prostor svijeta na raspolaganju, kao izobilje života. Upravo materijalna priroda koristi to izobilje života i mirno opstaje u šarenilu svih boja, ne žele?i nikakvu promjenu niti ubrzanje evolucije. Jedino je ?ovjek nemiran, jer želi vlasništvo nad životom, a to nije mogu?e. Takvo tvrdoglavo ponašanje ?ovjeka ?ine nesvjesnim, krutim, psihopatskim, šizoidnim, lažno ponosnim i pohlepnim.

Život je iznad svega stvar dobro?instva, mirnih, pažljivih, ljubaznih i odgovornih pojedinaca.


ŽIVOT DUŠE

Život je vje?ni prostor svijeta, neovisan o vremenu, zato je vje?an, koga nazivamo Bog.

U tom prostoru postoje sve duše svijeta, kao samostalni entiteti, ali u svemu ovisne od života, kao kap vode od oceana. Duše kao zvjezdice na nebu, vidljive su samo sa sjajnom aurom. Svrha postojanja je dopustiti u tijelu da duša uradi ono što je njena misija (da oblikuje tijelo do kraja, izgradi duh i sa njim stane na put istine i vje?nosti).

Obzirom da je život božanski apsolutan, ništa na svijetu ne može posjedovati taj život. Naravno, mi smo prihvatili taj izraz kao ime za postojanje, ali suštinski promatrano, istina je, život nitko dodirnuti ne može.

Život se postaje samo onda kada se energija stvorenog pro?isti do apsolutne istine, koja nikada više ne može biti ono što je bila prije istine.

U vremenu se sve stvoreno raspada i za o?ekivati je da ?e evolucijom svega, do?i do stanja svijeta u kome samo Apsolut postoji. Milijarde godina su u pitanju, a nama to služi samo kao vizija suštine prostora svijeta, jer smo i mi u njemu.

U?enja i budnosti radi, moramo shvatiti, prihvatiti i dozvoliti da se u našem bi?u doga?a samo ono što je u skladu sa prostorom i vremenom postojanja. U tom kontekstu slobodno ostavite život po strani, jer ga ne možete dodirnuti. Umjesto toga bavite se onim što se ti?e života individualizirane duše i tijela, kao prolaznom fenomenu vremena u prostoru apsolutne vje?nosti.

Pokazalo se kroz vrijeme, jedini život u kome istinski osje?amo bit postojanja jest bezuvjetna ljubav (u daljem tekstu - ljubav). Ona je maksimum uskla?enosti duše i tijela i dovodi do potpunog mira i milosti, najbliže životu.

Ljubav je stanje, dopuštenje i postojanje mira u ljudskom bi?u najsloženije alkemije. Ljubav je život u malom, kao potvrda i veza života božanske duše. Zato ljubav mora biti shva?ena, prihva?ena i probu?ena u svakom pojedincu. Mi smo navikli na doživljaj površinske ljubavi ili je tako definiramo. Neki povezuju ljubav sa voljenjem, ali njena je suština najviše što možemo posti?i po pitanju postojanja.

Ljubav nije misao, jer su misli nastavak doživljaja fizi?kih osjetila. Ljubav nije nesvjesni um, niti emocija, a ponajmanje ego. Ljubav je božanski mir zbog najšireg uvida stvari. Ljubav je neovisna od mentalnog aspekta, spajaju?i direktno fizi?ko tijelo i dušu. Ljubav je zaista fenomen vje?ne maj?inske budnosti, blaženstva i milosti.

Bivaju?i ljubav, ?ovjek najdublje i istinski doživljava blaženstvo i milost postojanja, baš kao da je živ. To nije iluzija, jer ste oslobo?eni svakog straha od smrti, što je najvažniji cilj ljubavi i mira u bi?u.

Suština ljubavi je u tome da proživljavate apsolutni život, prihva?aju?i mirno gubitak fizi?kog tijela, jer aApsolut nije mogu? bez osloba?anja od tijela, mentalnog sadržaja i duha. Život kao beskraj, vje?nost i onostrano, je jedno veliko ništa, koji nitko nije spreman prihvatiti da nije ljubavi. Milost od ljubavi tjera ?ovjeka na prihva?anje ?arolije i spreman je žrtvovati tijelo zbog toga. ?ovjek se prestraši kada mu lije?nik popravlja zub, a zamislite koliki je strah od smrti, me?utim, uz ljubav, ?ovjek se ne boji ni umiranja.

?arolija od ljubavi je zaista nešto nevi?eno u pojavnoj prirodi. Ljudi su podložni utjecajima iz vana, iluzijama, slikama ega, emocijama, željama i strastvima, samo zato jer nisu probudili ?aroliju. Blaženstvo i milost od ljubavi, oslobo?a ?ovjeka svih želja, svega što je materijalno i svega što je mentalno. Jedini osje?aj od ljubavi je op?i mir i milost. Tako ljubav postaje božanska, kao istinski život.

Ljubav je uvijek sputavana jer zaljubljeni ništa ne misle i ne vole raditi. Takvi pojedinci nisu društvu potrebni, ne drže se lažnog morala i nisu društveno religiozni. Zato je ljubav usmjerena na brak i voljenje, ?ime je potpuno izgubila smisao, jer to nije ljubav i ne postiže svrhu.

Nikada nije kasno probuditi ljubav. ?ak i posljednjeg dana života duše u tijelu, kod umiranja, pojavi se ljubav kao olakšanje i osloba?anje od smrti. Zato se nitko na samrti ne plaši, nego je miran, jer ga ljubav ?ini milostivim i spokojnim, kao da nastavlja pravi život.

Od davnina je život duše samo ljubav ?ovjeka. U poeziji nitko ne spominje mozak, um ili život, ve? samo dušu, srce i ljubav.

Svi oni koji ne proživljavaju ljubav, duboko u sebi osje?aju strah, jer nemaju nikakvu potvrdu života od tijela i prirode u kojoj žive. Njihov doživljaj je samo jedna lažna nada.

Ljubav nema alternativu i jedini je život ?ovjeku.

Prave vrijednosti su uvijek osporavane i skrivane od pojedinca. Red je da se taj pojedinac kona?no probudi i spozna istinu o sebi.

Nitko vam ne može dati, oduzeti ili ograni?avati ljubav, jer je ona samo život vaše duše, koja vas ne?e napustiti sve dok u vama postoji neizvjesnosti i straha. Samo onda kada budete potpuno mirni, uz ljubav i milost, duša ?e stvoriti duh i biti slobodna iza?i iz vašeg tijela. To ne?e biti bolno, jer ste dopustili da kreacija ide svojim tokom.

Tako naizgled obi?na ljubav ?ovjeka postaje istinski život duše i božanstvo.

Ljubav je ?ovjeku superlativ najdubljih osje?anja i postojanja. Uz ljubav ?ovjek je milostiv, a to uklju?uje istinu, slobodu, duh, svijest, radost, zdravlje. Kažemo, uz ljubav, ?ovjek je oslobo?en napornih osje?anja, misli, sje?anja, nesvjesnog uma, ega , emocija i želja, jer jednostavno mirno živi.

Ljubav kao suština života nepoznata je mnogima. Osobito nitko ne shva?a bezuvjetnu ljubav, vjeruju?i da je nemogu?a, me?utim ona je ?ovjeku ispunjenje života.

Ljubav, kao život duše i božanska milost, nema granice i širi se kao svjetlost prema svakom dopuštenju da se dogodi. Ljubav je jedan život svih duša.

Bez ljubavi nije mogu? dublji doživljaj stvarnosti. To za posljedicu ima površinsko oslanjanje na osjetila, što mora dodatno biti predmet stalnih misli. To je napor, um je u tom slu?aju svuda, samo nije usmjeren prema miru. Zbog nedostatka uvida pravog života, ego producira strah, boje?i se da ne bude otkriven kao uljez.

Ne?asni ljudi, bez ljubavi i milosti, nekada davno, skrivaju?i se iza nadmo?i nad slabijima, osmislili su moral, religiju, ideologiju, društvo, što je i danas najviše izraženo kroz fini paketi? demokracije.

Tko u ljudskom bi?u pati i boluje?

Patnja i bol su najobi?niji nesklad duše i tijela, gdje dolazi do zastoja metaboliziranja duše u tijelo, kada je energija blokirana, zbog narušene koordinacije vodi?a energije i sustava u cjelini. Ovo se doga?a kada u bi?u nema ljubavi, jer je ona najmo?nija alkemija, sposobna u trenutku otvoriti sve kanale energiji. To zna?i, patnja i bol se javljaju kada je život duše ugrožen zbog nedostatka ljubavi.

Duša ne pati i ne može bolovati jer je ?ista energija. Tijelo je u svemu slijepo i ne osje?a ništa. Ljubav kao život duše je neovisna i okrenuta milosti. Jedino može patiti i bolovati ego, jer mu um stalno mijenja zamišljene slike identifikacije sa ne?im, a to je bolno.Ego se tada jako brani, jer je stalno ugrožen.

Bu?enjem ljubavi, alkemija u trenutku revitalizira cjelo bi?e i u najkra?em vremenu otklanja svaku bolest. U ovisnosti od ja?ine pažnje uma, svaka bolest može biti sanirana veoma brzo. Tada kažemo da je nestala u milosti božjoj.

Ljubav je život i najbolji iscjelitelj.

Ustrojstvo prirodnih zakona je u svemu jednostavno, ništa nije fenomen i izuzetak, ve? se sve stvari doga?aju onda kada za to postoje stvoreni uvjeti.

?ovjek osje?a, doživljava vanjski svijet, misli, mašta, fokusira se na to, identificira se sa iluzijom i stvara želju koja lako prelazi u patnju i o?aj. Sve se to dešava kada isti taj ?ovjek nema elementarnu slobodu, a bez slobode nema ni istinu, jer je ne smije izraziti. Zna?i, ?ovjek je na samom po?etku svog postojanja ve? ugrožen. Sva ponašanja ?ovjeka su posljedica iz djetinjstva. Upravo djeca nemaju nikakvu slobodu, ve? su u svemu kontrolirana, tako da se njihov mentalni sadržaj oblikuje u um nemirnog duha. Posljedice odrastanja mogu biti katastroflne, to nitko ne shva?a, a medicina se bavi lije?enjem materije tijela a ne duše koja pati kroz ego. Djeca odrasla uz ljubav, slobodno se ponašaju, ne moraju imati želja i tajni, ne moraju maštati, jer se lako dogovore s roditeljima, a to je dovoljno i prirodno za pravilno sazrijevanje i bu?enje duha u sebi.

Kada nemate slobodu, onda patite ili ste buntovnik, u ovisnosti koliko se oslanjate na ego.

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 12. dio



JA LJUBAV DUH I ŽIVOT

?ovjek je božansko bi?e s licem prosvjetljenja i nali?jem tame. Sve ovisi u kom smjeru je vo?en um.

Život nije stvoren, on postoji u vje?nom prostoru Boga.

Stvoreni smo iz sjemena koje je rodilo dušu, a ona oblikovala novo tijelo, s ciljem osloba?anja duha, u smislu stvaranja novog sjemena, kao neprekidan lanac života.

Ro?eni smo i oko nas je apsolutni život. Doživljaj života je individualnan, u biti površinski, preko osjetila. Razradu tog doživljaja nastavljamo u mislima, koje formiraju um, s ciljem vo?enja duše (energije) kroz slijepo tijelo. Me?utim, pojavi se ego kao lažni život, koga nesvjesni um prihvati i to postane njegovo iskustvo. Umjesto života i mira, imamo ego i strah.

Po?inje problem kada je pažnja uma usmjerena na nebitne stvari, umjesto prema životu. Smišljeno držanje uma unutar tijela stvara ego, zamjenicu istinskog života, koja vremenom postaje pravi doma?in. Tako se ?ovjek jedino oslanja na prolazno fizi?ko tijelo i gubi vezu s božanskim životom, iako se kupa u njemu. pored o?iju ?ovjek ostaje slijep i neosvje?en.

Jedina stvar koja istinski pomaže jest ljubav, koja s lako?om prevodi površinski doživljaj života u dubinski smisao života cjelog bi?a. Ljubav je cjelovita kemija, biokemija i alkemija, sve u jednom, koja trenuta?no isklju?uje osje?anja, misli um, ego, emocije i direktno nas spaja s životom. Na taj na?in, iz jedne uplašene situacije ega i beznadnosti, isti taj ?ovjek, uz ljubav, postaje milostiv, božanski, jer je dopustio ?aroliji da pro?e kroz tijelo. Dogodilo se da je istinski prostor života ispunio prostor slijepog tijela, i ono nije više slijepo. U njemu nije više tame.

Zato kažemo, ljubav je naš život, jer bez nje ne možemo spoznati pravi život.

Duhovnost, kao putovanje, ti?e se samo prevo?enja površinskih doživljaja života na stvarni doživljaj u svakoj stanici tijela. Rezultat svega je osje?aj mira, koji podsje?a na božanski mir.

Slu?ivanje uma preko misli o kozmosu i galaksijama, samo je trening uma, radi lakšeg osloba?anja duha, jer se um plaši napustiti ego i tijelo, kada to još nije radio i nema iskustvo.

Na ra?un spiritualnosti, mogu?e je apsolutni život, uvesti u relativno tijelo, ali to je jedino mogu?e preko usmjernog uma, oslobo?enog duha, slobode, istine i kona?ne svijesti. Zna?i, dok nas svijest drži u opsegu života mi smo božanski vje?no živi, a kada se um izgubi u materijalnom, više ne osje?amo mir života, ve? ego i strah.

Suštinski, život je samo jedna svijest, koja se najlakše postiže kroz ljubav. Za nju nije potrebno nikakvo znanje, jer duhovno znanje je istinski mir. Jedino je potrebno ljudsko dopuštenje da se dogodi mir, a preko njega ljubav i život. Naravno, to se može dogoditi u trenutku, ali ve?ina ljudi je veoma orijentirana na tijelo, tako da je upitno ho?e li uop?e mo?i sebe probuditi.

Ljubav je maj?inska budnost nad životom.

Kada se u umu stvori jako iskustvo života, onda to prelazi u ugodni doživljaj uvida, kada ne postoji nikakav napor.

Ljubav nije napor, jer je jedino usmjerena ka životu.

Izme?u onostranog i nedodirljivog života, s jedne strane i fizi?kog tijela s druge strane, postoji duša - energija. Susret duše s životom je mogu? na zidu istine, na mjestu blještave svjetlosti. Prosvjetljenje nije nikakvo ?udo, ve? obi?na potreba svakog ?ovjeka za mirnim životom. Nitko ne mora ?ekati smrtni dan da bi oslobodio duh. To možemo uraditi sada, samo da dopustimo ljubav u sebi. Život je uvijek mogu? samo SADA, bez vremena. Stapaju?i se preko ljubavi, s životom, postajemo bezvremeni, vje?ni u jednom. To je samo osje?aj i nije nikakva iluzija, jer smo kroz osje?aj života zaista mirni.

Svaka iluzija od ega, uvijek nas ?ini nemirnim, uplašenim i bezživotnim.

Jednostavnost življenja nije mogu?a jer nismo ?isti, kako tijelom, tako duhom.

Naravno, po?istiti se možemo uvijek, sa sviješ?u da nikada ne možemo biti onostrano, ali možemo bezbrižno biti mirni, kao da smo vje?no živi, jer nam ?arolija božanske milosti to dopušta kroz obi?nu ljudsku ljubav.

Božanska milost je darivanje života u prostoru Boga i dopuštenje istog svim dušama.

Ljubav je dopuštenje života u bi?u i fizi?kom tijelu.

Nekako ?ete duh umom odvesti do izvan tijela, ali kako dopustiti život u tijelo?

To se postiže preko ljubavi, pro?iš?enjem svih kanala kuda struji energija. Tako se lako osloba?a duh koji nas spaja s onostranim životom. Kada se život i duh spoje u JEDNO, nastaje mir.

Biti ljubav zna?i voljeti sve što je kreacijom stvoreno, sve što ima dušu, jer bez toga ne možete privu?i spajanje s božanskom milosti. Ako postoji nešto što ne volite, što ne prihva?ate ili možda mrzite, ne?ete mo?i osjetiti ljubav.

Kreacija svijeta, u koju spada sjeme, duša, tijelo, ljubav, podrazumijeva strpljenje, mir i dopuštenje alkemiji da oblikuje prirodu. Otkud vama pravo suprotstavljati se tome? Zbog sitnih želja i fizi?kih zadovoljstava, vi sebi uskra?ujete pravo na ljubav i život. To je zaista slijepost.

Ne može biti ništa tako zna?ajno što ?e vam uskratiti ljubav i život, niti moral, niti religija, ideologija, društvo, demokracija, obrazovanje, posao, obitelj, djeca, novac, hrana, sex, položaj, ništa nije vrijedno u odnosu na ljubav i život, to morate shvatiti, to nije sebi?nost, ve? prirodni tok stvari.

Sve što je životno podržite, a ostalo slobodno odbacite i biti ?ete mirni.

Biti duhovan zna?i biti onaj tko voli sve što postoji, u ljubavi s cijelim svijetom. Voljenje je selektivno, a ljubav cjelovito prihva?anje života. Obzirom da je život samo JEDNO, onda mu morate tako pri?i, jednostavno i jedinstveno kroz op?u i bezuvjetnu ljubav.

Duhovan je svatko tko lako osloba?a duh, tko ne zadržava ništa u sebi, tko ima mir, a to je samo mala bebica koja zadovoljno gleda i ništa ne mijenja. I mi smo božansko dijete, samo su nas previše uozbiljili lažnim moralom, brakom i društvenim obvezama. Svakome treba ljubav i božanska ?arolija, jedino moralisti kažu da je to sramno. Oni najprije nisu bili za religiju i Boga, ali to je danas moderno, a oni su kameleoni, tako da vjeruju nekakvom Gospodinu, koji nema nikakve veze s Bogom i životom. Ne vjeruju oni nikome, samo slijede svoj uplašeni ego, ?uvaju?i društveni položaj i pla?u, po cijeni ljubavi i života. No, oni su ve?ina ?ovje?anstva, zato je sve otišlo k vragu. Ništavno je ša?ica probu?enih, nekakav Buddha i Isus, sve dok svaki pojedinac ne prosvjetli. Dotle ?e evolucija suptilno pro?iš?avati zaprljani Apsolut, od neprosvjetljene materije.


UM JE TAJNA

Temeljem osjetila opažamo vanjsku prirodu. To u nama stvara doživljaj neke stvarnosti opažanja. Obzirom da su osjetila direktno vezana za slijepo fizi?ko tijelo, doživljaj stvarnosti od njih je veoma površinski. Bez dubljeg sagledavanje stvari nismo sigurni što nam priroda nudi za opstanak. U tu svrhu misli pokušavaju do?i do istine doživljaja.

Svrha utvr?ivanja istine je u širini uvida i spoznaji života - Boga - svijeta u kome živimo. Sve je to vezano za prostor i vrijeme, po vertikali i horizontali stvarnosti.

Horizontalna stvarnost je površinsko i prolazno linearno vrijeme.

Vertikalna stvarnost je spiritualno (duhovno) iskustvo, sa svjetlom istinom o vje?nosti života.

Naravno, kroz osvjetljenu istinu budimo inspiraciju, u smislu sigurnosti mogu?eg opstanka. Rije? je o zadovoljenju potreba duše za ?istom energijom. Inspiracija je trenutni doživljaj mogu?eg života duše i kao takva daje veliko raspoloženje. Kroz inspiraciju spiritualnost dolazi do punog izražaja, ?ime smo više vezani na valove ?iste energije, umjesto slijepog tumaranja za energijom u zoni materijalnog (hrani, novcu, poslu, sexu, itd.). Inspiracija se odnosi na doživljaj života tu?ih duša. Taj doživljaj nas osloba?a straha da smo sami u prostoru, ve? su oko nas sve duše, u smislu ?iste energije koja nam najviše treba za fizi?ki opstanak.

Kada prirodu doživljavamo selektivno, biraju?i ono što nam se svi?a i odbacuju?i sve što nam se ne svi?a, uskra?ujemo sebi mogu?nost izvora energije. Zbog toga je nužno stalno usmjeravati pažnju svog uma na pronalaženje duše u svemu što je stvoreno. Nikuda ne moramo i?i. Zrno pijeska ima dušu i sve oko nas ima dušu, a duša je uvijek jednaka svim dušama. Zato ne smijemo biti isklju?ivi, ve? potpuno bezbrižni, jer je oko nas izobilje energije, prostora života - Boga - postojanja.

Preko inspiracije u nama se budi dublji osje?aj stvarnosti o istini života, daju?i nam doživljaj blaženstva i božanske milosti, koju nazivamo ljubav. Ništa oko nas ne mora biti svjesno postojanja, ni biljke, ni životinje, ali naša ljubav prema stvorenome zaista nas ?ini potpuno mirnim, milostivim i radosnim od života. Da li ?emo ikada osloboditi duh, potpuno se osvijestiti, prosvjetliti i osloboditi se straha od smrti, diskutabilno je, može se dogoditi i ne mora, ali uz ljubav naše iskustvo života je stvaran doživljaj, oslobo?en straha.

Kroz samospoznaju ?emo otkriti mnoge stvari. Na kraju ?e se pokazati da je ipak naš um najve?a tajna, jer je uvijek skriven iza ne?ega, osje?anja, misli, emocija, želja, ega.

Spirutualnost daje ?ovjeku mo? probu?enja obi?nih površinskih osjetila u super svjesni um. Životinje imaju osjetila, ali nemaju svijest o životu. ?ovjek je najviše evoluirao u spoznaji istine života.

Bog - život - postojanje ne smiju biti tajna, jer su uvijek prisutni u nama i oko nas. Ni tijelo ne smije biti tajna, nosimo ga u svom bi?u. Tajna je nemirni um koji nikada nije tamo gdje nam najviše treba - na isvoru ?iste energije, koja je izravno potrebna duši za život. Um je nestašno dijete i ljudi ra?aju djecu samo da bi zaboravili na dosadni um. Primjetili ste da najviše djece ra?aju strastveni ljudi i emotivci. Prosvjetljena bi?a nemaju potrebu za ni?im, pa ni za djecom. Njima je život u svemu jasan, ne treba im nikakvo eksperimentiranje preko materijalnog tijela. Oni imaju mir, radost i milost. Žive bezbrižno, jer ne posjeduju ništa, milostivi su i s lako?om pomažu drugima. Kada nešto posjedujete i vaš um postaje vezan za objekte posjedovanja. U tom slu?aju duh se teško osloba?a.

Biti u ljubavi i duhovan, najprije zna?i imati uvid nad životom, mir, usmjereni um, slobodan duh i rasvjetljenu istinu o svemu.

Sex je jak nagon i mo?na inspiracija ?ovjeka, koji daje veliku snagu. Me?utim, i životinje imaju nagon, a nama nije stalo da smo na toj razini. Trebamo dozvoliti da taj nagon umre, kako bi prešao u ?istiju vibraciju i ljubav. Uvijek nešto mora umrijeti da bi postalo novo i ?istije. Spremnost uma da dopusti umiranje strasti je probu?ena ljubav. Neka sve bude seksualno, u smislu snage, ali tu snagu trebamo iskoristiti za nešto životnije.

Zbog neznanja pokušavamo kod mladih ugasiti tu prirodnu snagu, umjesto da im podarimo ljubav koja ?e ih povesti pravim putem i biti ?e mirni, bez nasilnog ponašanja.

Kod budnih pojedinaca sve je nebitno, a ljubav je priroritet. Sex ne osporavaju, niti bježe od njega, ali im nije potreban, izuzev za ra?anje djece. Njihov doživljaj života duše je najdublji mir i milost, a ne zadovoljenje želja i stišavanje strasti koje ne postoje.

Vo?enje misli izvan osjetila je pravo umije?e. Na taj na?in, korak po korak, pripremate um da može jednog dana biti samostalan i spreman iza?i iz tijela. To je za um neshvatljivo, jer se on uvijek upravlja osjetilima. Ako bi napustio tijelo, onda bi ostao bez njihovih uputa. Nije dovoljno da se misli i um snebivaju svuda naokolo, ako nemaju mo? dublje sagledati istinu i stvarnost života.

Duh ?ovjeka je usmjerni um, koji kona?no može iza?i iz tijela, s ciljem povezivanja s životom, jer život nije tako vidljiv unutar bi?a, u mraku organa i stanica. Tako stvoreni slobodni duh se uvijek vra?a duši, jer on samo pripada životu duše, a ne pravom životu - Bogu, jer je Bog Apsolut i nitko ne može u?i u njega. Duh od istinskog života - Boga samo dobija potvrdu apsolutnog postojanja, kroz prostor, dah i energiju (istinu i svjetlost).

Dovoljno je što se život naše duše i tijela odvija u prostoru Boga i preko ljubavi s njim, doživljavamo najdublja osje?anja istinskog života.

Ljubav i duh su usmjereni um, koji prelazi prepreku ega. Za njega ego ne postoji, jer se uvjerio da je život nešto drugo, originalno i istinito. Od ega ima strah, a od života radost, i time je um motiviran.

Ljubav, mir, istina, sloboda, duh, ne mogu se rije?ima objasniti, to je stvar najdubljeg proživljavnja.

Vjerojatno ne možete shvatiti zna?aj uma. U suštini, mentalni sadržaj ?ovjeka je samo um, od obi?ne reakcije osjetila, preko misli, nesvjesnog uma, emocije, ega, usmjerenog uma, duha, do nadsvjesti. Tijelo ništa ne osje?a, zato se sve dešava u mentalnom sadržaju, na nekoj razini uma. Površinska osje?anja od osjetila su nesvjesni um.

Misli su nastavak pojašnjavanja doživljaja od osjetila, zna?i i one su um.

Kada novoro?ena beba zapla?e za hranom, u njoj se prvi put oglasio ego, u smislu doma?ina gladnog tijela, i to je um.

Usmjereni um dobiva punu snagu i prelazi u duh.

Kada duh iza?e izvan tijela, onda kažemo da je slobodan duh ili svijest. U trenutku osvjetljavanja istine svjest postaje kozmi?ka. Iza zida istine je apsolutni prostor života - Boga, a vezu ?ovjeka sa tim prostorom nazivamo nadsvijest.

Sva stanja ?ovjeka su jedna od mogu?nosti uma.

Izuzetak je ljubav koja uop?e nema nikakve veze s umom, jer ona direktno spaja slijepo tijelo i božanski život (preko života duše). Zato kažemo, u ljubavi nema utjecaja osjetila, misli, tijela, ili bilo ?ega; ljubav je istinski život duše, u smislu naj?istije energije istine i svjetlosti.

Sex služi da lakše navede um na pravu stvar i doživljaj ljubavi. Dok ne zadovoljite nagon, ne možete napraviti korak dalje ka višim ili dubljim razinama spoznaje. Sex je prisutan kada pojedinac nije u stanju usmjeriti um na nešto inspirativnije i životnije, na dublji osje?aj koju nudi ljubav.

Um je samo stvoreno iskustvo i doživljaj života je samo iskustvo uma. Kada je to iskusto temeljem ljubavi, duha i svijesti (izvan osjetila, misli, emocija, želja i ega), onda je u nama prava radost.

Doživljaj života je samo jedna ljubav i beskrajna svijest.

Sve što ima dušu ima život, jedino ?ovjek može toga biti svjestan.

Koliko smo svjesni života, ovisi o stupnju usmjerenosti uma.

Ako nemate iskustvo ljubavi, možete ju spoznajom probuditi. Kroz spoznaju je mogu?e podi?i razinu uma do potpune svijesti i prosvjetliti. ?ovjek krupno kora?a novim tehnologijama u istraživanju svemira, me?utim sve su to još uvijek poduhvati temeljem fizi?kih zakona materije.

Naš um je na po?etku samo doživljaj osjetila, ali ta vibracija može biti produbljena kroz misli, emocije, nesvjesni um, kroz usmjereni um, kroz ego, sve do svjesnog uma i nadsvijesti.

Percipiati duhovnu stvarnost nije mogu?e bez prosvjetljenja, jer morate iz jedne objektivne stvarnosti prihvatiti apsolutni život kao NIŠTA.

?in prosvjetljenja je postignut kada izvedete um izvan apsolutne istine, prema apsolutnom životu - Bogu.

Uvažavanjem duhovnih principa stajemo na životni put, ali to nije garancija da ?emo cjelu stvar rasvjetliti do kraja.

Mentalni sadržaj ?ovjeka je diskutabilna stvar, ali ujedno respekt što sve možemo njime posti?i. U spoznaji duhovne stvarnosti, um nam nije potreban do astralnog polja i umjesto kompliciranog vo?enja uma, jednostavnije je i prirodno, probuditi ljubav. Ona isklju?uje um u spoznaji života duše. Zbog toga je ljubav limitirana do astralnog polja (linija srca, 4-ta ?akra), granice materijalnog i duhovnog, na specifi?an na?in zaobilaženja mentalnog aspekta. Za astralno putovanje koristimo se usmjerenim umom, slobodnim duhom i probu?enom svijesti. Na toj razini ljubav više ne djeluje. Ona je zna?ajna za vo?enje uma kroz tijelo i ublažavanje nagona.

Kako se um gubi u ljubavi?

Jednostavno, ljubav je probudila duh i to je sasvim dovoljno za duhovno putovanje.

Ljubav, kao najdublje proživljavanje života duše nije mogu?a uz ometanje od strane osjetila, misli i nesvjesnog uma. Um je uvijek vezivanje za nešto, a ljubav je potpuno neovisna.

Ljubav nije vezana za osjetila, misli i fizi?ki doživljaj, ve? je direktno usmjerena na život u smislu božanstva.

Obi?nim rije?ima nije mogu?e pojasniti ?itatelju što svaki pojam zna?i u prostoru, zato se mora mnogo puta ponavljati ve? napisano, kako bi se um fokusirao na dublji zna?aj rije?i. Istina je mogu?a samo kada je registrirana u umu, a život je mogu? samo kada je spoznat u svijesti.

Ve? znamo da je u ?ovjeku sve um, ali on može biti sasvim u mraku, a može biti u polumraku, dnevnoj svjetlosti ili prosvjetljenoj istini.

Bilo kako bilo, nad umom moramo uvijek biti budni, jer nas isti taj um može veoma razo?arati u smislu neposlušnosti, ili nas u?initi radosnim kada se osvijesti.

Um je jedno božansko dijete u nama sa kojim se mora raditi uvijek, uz ljubav, mirno i u rukavicama, jer zna biti osjetljiv i uplašen.


RADOST

Radost je savršenstvo ?ovjeka.

Promatraju?i prostor ljudskog bi?a, pitamo se, tko se u tom postoru raduje? Da li su to osje?anja, sje?anja, misli, emocije, ljubav, inspiracija, prošlost, budu?nost, ego, tijelo, život ili što drugo? Naravno, ništa od ovoga nabrojenog se ne može radovati. Ne postoji fizi?ka niti duhovna radost. Život je duhovan, a sve ostalo su fizi?ke razine i tu nema mjesta za radost.

Radost pripada svjesnom entitetu.

A što je u ?ovjeku svjesno?

Po?imo redom. Ego kaže JA se radujem. Pitamo: tko je JA. Odgovora nema jer JA je život, još ne potvr?en u svjesnom entitetu.

Svijest je univerzalna, a dolazi u ljudsko bi?e preko duha i usmjerenog uma, potvr?uju?i život duši od božanstva.

Svjestan entitet nije mogu? bez stapanja prostora ljudskog bi?a, s prostorom života - Boga - svijeta - postojanja. Zna?i, od uma putuje duh, a od istine se duh vra?a oboga?en energijom naj?istije svjetlosti. Od ja?ine te svjetlosti pojavi se svijest. Nešto sli?no se dogodi na fizi?koj razini bi?a, kada se od ljubavi osjeti blaženstvo i milost.

Zna?i, radost pripada potpuno osvještenom umu ?ovjeka.


APSOLUTNA INTELIGENCIJA

Apsolut predstavlja cjelinu i duhovnu suštinu svijeta, Bog - život - postojanje.

Najprije je to PROSTOR u kome vlada beskrajni VAKUUM.

Apsolutna inteligencija, božanska inteligencija, prirodna inteligencija, samo je najjednostavniji princip PRO?IŠ?ENJA PROSTORA.

Snaga vakuuma privla?i sve u centar ili fokus vje?ne mijene. Zbog stvorene energije, otvaraju se beskrajne mogu?nosti kreacija oblika i individualnih života duše, iz sjemena vrste. Širenjem valova energije, oblikuje se priroda, me?utim, kada energija izgubi mo?, vakuum je ponovo privla?i u centar vrtnje. Tako je cjeli svijet u stalnom kretanju, širenju i skupljanju. Na Istoku su davno to nazvali YIN - YANG suprotnosti, u smislu snage odbijanja i privla?enja.

Obi?no smo za?u?eni zbog apsolutne inteligencije, ?ini nam se apsolutno savršenom, jer ne promišljamo o faktoru apsolutnog pro?iš?enja svega stvorenog i prostora. To pro?iš?enje pripada EVOLUCIJI, kroz koju energija suptilno koristi svaku mogu?nost oblikovanja prirode, sukladno sili yina i yanga.

Kako možemo zamisliti apsolutnu inteligenciju u prostoru?

Uzmimo za primjer vodu kao stvoreno, materijalno i relativno. Ako na dnu mora ispustimo malo zraka, mjehuri?i ?e kroz vodu prona?i put i vertikalno iza?i u zrak. Zna?i, oni nisu inteligentni, ali ih snaga privla?enja i vakuuma ?ini takvim, kao da su posebno obdareni. Te mjehuri?e više ne vidimo u zraku, ali oni i dalje nastavljaju putovanje i pro?iš?enje, kroz atmosferu i iznad nje u bezzra?nom prostoru. Zbog vremena i oksidacije nastaje starenje svega stvorenog, ?ime je vijek objektivnog postojanja ograni?en na vrijeme poluraspada. Potpuni raspad je mogu? samo u slu?aju kada energija kolabira iza zida istine, iza razine naj?istije vibracije svjetlosti.

Voda podržava sjeme u ra?anju života duše, a vatra rastapa stvoreno, pri ?emu se osloba?a duh, koji ima snagu za beskrajno putovanje kroz prostor do razine apsolutnog.

Ovaj princip se odvija i u našem bi?u. Najprije se stvori tijelo, a onda se razvija i usmjerava um, ka stvaranju duha za pro?iš?enje tijela (smrt). Do smrti ne mora do?i ako izgradimo duh. Sam proces poluraspada traje onoliko koliko je tijelo mo?no osloboditi duh i hraniti dušu ?istom energijom.

Kod biljaka se to odvija preko fotosinteze, a kod životinja preko instikta za održanjem fizi?kog dijela života. U ljudskom bi?u je to podignuto na višu razinu preko usmjerenog uma i probu?ene svijesti.

Ako ?emo se približiti apsolutnoj inteligenciji, na nekoj uzvišenijoj razini svijesti, onda se zaista moramo pro?istiti. To pro?iš?enje uklju?uje oslobo?eni duh iz tijela. Obzirom da imamo mo? spiritualnog (duhovnog) iskustva, zašto to ne iskoristiti i u?initi sebe radosnim, jer ionako nam je stalo da fizi?ko tijelo dulje traje, u smislu odga?anja neizbježne smrti i osloba?anja straha od tog prirodnog ?ina.

Tko se odlu?i za jednostavno življenje mora uvažiti sve duhovne principe, raditi na usmjeravanju uma i osloba?anju duha, ispuniti sebe ljubavlju i radoš?u, te prema drugima zra?iti toplinom svjetlosti. To je lako ostvarljivo, samo trebamo odbaciti nebitne stvari do kojih nam je sada veoma stalo. Pro?iš?enje je princip osvješ?ivanja tijela i života.

Ljudi znaju re?i da je netko inteligentan, ali to se odnosi na njegov um i društveno znanje. Takva osoba nije pro?iš?ena, ve? je još više zatrpana beskrajnim informacijama koje slu?uju um.

Put prema životu i apsolutnoj inteligenciji vodi preko MIRA, koji je u suštini najve?e duhovno znanje. Savršeni mir, kao u meditaciji, pravo je pro?iš?enje. Zamislite sebe u takvom miru u hodu i svakodnevnim aktivnostima. Naravno da ?ete biti primje?eni, jer ?ete privla?iti sve ljude. ?ist ?ovjek je velika snaga vakuuma, koji svakako privla?i ljude.

Istine radi, ne postoji tajna, niti bilo kakva senzacija po pitanju apsolutne inteligencije. Radi se o jednostavnom vakuumu praznog prostora. Povezati se s tim vakuumom i postati dio njega, najlakše ide preko oslobo?enog duha.


ŽIVOT I SVIJEST

Svijest nije osje?anje, sje?anje, emocija, misao, um, ego, duh, istina, sloboda, ljubav, želja, nada, ve? najširi uvid kao najdublji DOŽIVLJAJ ŽIVOTA.

Sukladno svijesti i život je samo NAJDUBLJI DOŽIVLJAJ POSTOJANJA.

Život i svijest su od jenog oca i majke, apsolutnog Boga.

Naravno karma je sadržana u svijesti.

S godinama, odrastanjem i sazrijevanjem sve dublje uvi?amo da nam mnoge stvari ne daju mir, svijest i najdublje osje?anje života.

Primjer orgazam; na po?etku mladala?ko ludilo, onda strast i na kraju uvid da je obi?na fizi?ka iluzija tijela, koje ne može dati ništa više izuzev kratkotrajne strasti. Zreliji ljudi uvi?aju da orgazam nije život, sve manje uživaju u njemu, a nama se ?ini da pojedinci time postaju impotentni. To nije to?no, oni su samo svjesniji mogu?nosti tijela u odnosu na život.

Ljubav ?ovjeku pruža najdublji doživljaj svijesti i života, me?utim ona je samo na pola puta spoznaje, ali je potpuno dovoljna za radost.

Duhovni traga?i kojima je stalo do apsolutne istine o životu, moraju ostaviti sve ovozemaljsko i posvetiti se onostranom. To se radi na istom mjestu i u istom tijelu gdje promi?e obi?an život, jedino se um usmjerava na duh, a on prema istini o Bogu, jedinoj stvarnosti i postojanju.

Smisao svijesti je direktno uklju?enje u najdublji doživljaj života, ?ime duša dobiva naj?istiju energiju. Tada život postaje radost i jedina inspiracija. Nije više potrebno slu?ivati se nebitnim materijalizmom i iluzijom tijela.

Naravno, budite ono što jeste, sve dok ne spoznate najvišu stvarnost života. Tumarajte po raznim inspiracijama, sve dok ne shvatite da je život jedina prava inspiracija, koja je mogu?a SADA uz svijest.

Morate biti odlu?ni predati se životu i svijesti, bezuvjetno, i to ?e vam se odmah vratiti kroz najdublju sveprisutnost života i svijesti. To je RADOST.

Najprije do?ite do iskustva svijesti i života, a onda radite što god vam je volja. No, vidjet ?ete da ve?e ?arolije od života nema.


?OVJEK JE BOG BEZUVJETNOM PREDAJOM

I na kraju ?ovjek je samo iskustvo uma, onoga što je prihvatio i onoga što je odbacio.

Prihvaa?anjem svega, prihva?ena je istina, sa njom inspiracija, život, ljubav i radost.

Kako Bog pomaže?

Bog je apsolutni doživljaj života. To je najdublje mogu?e osje?anje i stanje bezuvjetne predaje uma (duše), kao svjesnog entiteta u odnosu na tijelo, od koga ne možemo o?ekivati ništa pametno, jer je samo vre?a mesa i kostiju, koja ne proturije?i ni?emu.

Bezuvjetnom predajom uma, osje?anja su kontrolirana, ego se ne brani, a duh izgra?en. Doživljaj tog sklada je ljubav, gdje je duša jedno sa životom. Tijelo je u drugom planu, kao sjena, možemo re?i nema ga.

Razlika izme?u novoro?en?eta i prosvjetljenog bi?a je u iskustvu uma. Beba je božanska, jer se još nije poigrala umom, a prosvjetljeno bi?e je svoj um usmjerilo na Božanstvo. Time dokazujemo životni put ?ovjeka, kao kota? života, duše - uma - duha - istine i svijesti.

Obi?an ?ovjek radi svašta i nema mir, jer želi posjedovati sve i time samo inficira um.

Božansko bi?e ima uvid, mir, ljubav i radi samo ono životu potrebno, u granicama mogu?nosti bi?a i njegovih stvarnih potreba. Uvijek prihva?a sve stvoreno i time ?isti um, daju?i mu snagu duha.

Živjeti u Bogu zna?i biti Bog - apsolutan život, u dijelu bi?a u kome je to mogu?e, jer smo navikli na cjepanju duše. Samo kroz usmjereni um možemo dušu u?initi cjelovitom i jedino tada se ona veže na život.

Kada je ?ovjek Bog?

U bi?u postoji tijelo, duša, ali i duhovni aspekt. Tijelo neka ostane tijelo, po strani. Spiritualne mo?i daju mogu?nost prevo?enja duše (od osje?anja, preko misli, uma, ega i duha) u apsolutan život, uranjanjem duše u najdublji prostor bi?a, u svakoj stanici tijela. Uz dopuštenje uma to je mogu?e, jer svaka stanica tijela posjeduje božanski kod u smislu vakuuma koji privla?i dušu, ina?e do spajanja ne bi došlo.

Posljedica takvog ponašanja ?ovjeka i usmjerenog uma jest najširi uvid, u smislu stapanja s prostorom Boga - apsolutnom svijesti.

Tako spoznajemo, Bog - život je u ?ovjeku samo iskustvo uma kroz apsolutnu svijest.

U prostoru svijeta sve je Bog - jedan život, ali nisu sve individualizirane duše spremne na bezuvjetnu predaju Bogu. U materijalnoj prirodi ?ovjek je ispred svega stvorenog, jer se gr?evito bori produžiti život vijek tijelu i time ko?i evoluciju.

U kozmosu je sve suprotno o onoga što objektivno jest. Vjerujemo da smo evolutivno naj napredniji od ostatka prirode, ali to ima potpuno suprotno zna?enje. Izgra?enim umom, do razine apsolutne svijesti, ?ovjek ne želi predati fizi?ko tijelo, zbog fikcije uma u egu, u smislu da je tijelo život.

U prirodi se sve predaje bezuvjetno, stvori se u Bogu i predaje se Bogu. A ?ovjek, stvoren od Boga, ne želi biti žrtva predajom fizi?kog tijela. Time dokazuje da uop?e nije svjestan ponašanjem uma. Zato pati, nema ljubav, milost i radost, jer je sam kaznio sebe, za grijeh prema Bogu - životu.

?ovjek je uvijek griješno bi?e i bježi od istine života, kako ne bi priznao grijeh. Nikada ?ovjek nije glup, ali je naviknut umom da u svemu nalazi korist.

Jedino u Bogu ne vidi NIŠTA. Bog je ?ovjeku podario ljubav, radost i svijest, i jedino u tome treba biti žrtva. Ali, sve bi bilo u redu da nije pokvarenog uma.



SRCE

Zašto je srce tako važno u ljubavi i životu?

Preko ritma srca osje?amo doživljaj života.

Kada je srce potpuno mirno, otkucaji su jasni ali rijetki, jer mir vlada. U toj alkemiji doživljaj je radost od života, kao najve?e blaženstvo, i ako potraje, prelazi u op?u milost.

Tijelo funkcionira preko metabolizma i fluida krvi i limfe. Krv hrani stanice, a limfa daje imunitet. Kada je krv optimalna, limfa je veoma mo?na zaštititi stanice. Limfa prirodno štiti tijelo od svega, samo ako je ono uskla?eno sa svojim mogu?nostima i stvarnim potrebama.

Ljubav i najdublja osje?anja života daju naj?istiju krv i limfu, a to je ujedno i ?ista vibracija energije duše. Ta uskla?enost daje ?ovjeku osje?aj uvida. Senzacija ne postoji, sve je kemija i alkemija, tijelo i um.

Kada je krv kisela i limfa je slaba, a ?ovjek se osje?a zbunjeno pred životom.

Nemojte misliti da je svijest neka tajna i kozmi?ka dimenzija; radi se o najdubljem skladu duše i tijela. Zato tijelu moramo dati priliku da se samo izbor sa svojim mogu?nostima organa i njihovih funkcija, metaboliziranjem duše i mirom srca.

Drugim rije?ima, tijelo moramo ?istiti od prljavština i održavati ga vitkim.

Mentalni sadržaj usmjeriti duboko prema stanicama tijela gdje je istina, život, ljubav i radost.

Kada ?ovjek umre, prostor tijela se po?isti o razine apsolutnog života, koji ostaje vje?an. Samo je nestala patnja, strah i iluzija ega. Zato ?ovjek mora prosvjetliti da bi spoznao istinu života prije umiranja. Što ranije to postigne, manje ?e patiti i biti u strahu ega.

Zažmurite i osjetit ?ete kako tijela nema više. Osje?ate svijest, kao na?in odmaranja i otklanjanja napetosti. Osje?anje svijesti morate imati sa otvorenim o?ima i prisutnim tijelom.

To ?ete posti?i ako um usmjerite na život, na onaj detalj žmurenja kada tijela nije bilo. Tako um stvara iskustvo i lakše ulazi u istinu života.

Naravno, ovo je samo kratak opis vo?enja uma, a meditativna praksa je dug proces.

U svakom slu?aju nije nam jasan vibracijski plan energije, jer je daleko suptilniji od bilo kog promatranja kroz pove?alo, upravo je taj plan najdublje osje?anje, a mi smo navikli um samo na površinski doživljaj od ossjetila, u kome istina nije vidljiva. To nas zbunjuje i lako ?inimo pogreške.

Temeljem željeza u hemoglobinu krvi, orijentiramo se u prostoru, zbog magnetizma i sjevernog pola. Kod biljaka je u pitanju klorofil i zato nam vegetacija najviše pogoduje u prehrani, jer se klorofil savršeno uklapa u hemoglobin. Kada jedemo namirnice životinjskog porijekla, u trenutku konzumiranja, njihova krv je mrtva, a to nam samo pravi sme?e u tijelu.

?ovjek je uvijek ono što usvaja, prihva?a i dopušta da se dogodi.



SVJESNA EVOLUCIJA

Bez svijesti ?ovjek je primitivan s izraženim nagonom.

Usmjereni um daje ?ovjeku potrebnu razinu svijesti, što ga ?ini razumnim bi?em, ograni?enim na materijalizam, logiku, moralna na?ela, društveni život, itd.

Takav ?ovjek je uvijek u raskoraku s vremenom, uvijek negdje žuri, u stresu je, pun želja, nade, voli strastveno, ali mu mir i ljubav nisu ja?e strane života. Kada bi mogao, prigrabio bi cjeli svijet - života radi.

I evo nam duhovnjaka, mirnog, jasnog, kao da je cjeli svijet njegov, milostiv, radostan.

Ljudska vrsta je na nekoj evolutivnoj razini i to je dug proces, me?utim pojedinci kao slobodni entiteti duše imaju svoj put evoluiranja.

O tom putu je mnogo toga napisano, ali malo provedeno kroz praksu i doživljaj.

Život je bio velika tajna. I danas se mnogi pitaju da li postoji Bog, ali sve ima svoj tok i istina o životu je blizu. ?eka se da pojedinac prihvati samospoznaju kao dobitak, a onda ?e sve lako uraditi, jer se sa umom sve može posti?i, samo ako ga netko vodi.

U ?ovjeku ništa nije spoznato dok se ne pokaže kroz iskustvo uma.

Danas umovi mogu uraditi svašta; letjeti svemirom, baviti se najmodernijim tehnologijama, bioinžinjeringom, ali isti ti umovi još uvijek nisu usmjereni na višu duhovnu stvarnost, a upravo je u njoj život. Kada to postane trend, imat ?emo natje?aj prosvjetljenih u jednom danu.

Ljudi vole svašta, ali u tom voljenju nema istine života. Njima je važna forma, a sadržaj, u smislu energije, ne vide.

Kroz povijest su vo?eni ratovi radi prisvajanja teritorija i prirodnih resursa, rudnika, plodnih polja, naftnih nalazišta.

Danas je na red rat tehnologija za stvaranje umjetnina koje se teško raspadaju, vjeruju?i da ?e time poboljšati kvalitetu života i produžiti ga.

A život je božanski, daje se svima u izobilju, ali do njega jedino možemo do?i duhom. Iako je u nama, ne vidimo ga jer ga želimo prisvojiti, a on se neda jer je apsolutan, jedan za sve stvoreno, istinito i kozmi?ki pravedno.

Možda se nama samo ?ini senzacija života, u biti sve je samo stvar prostora i vremena. Kada sebe dovedete u stanje mira, vrijeme ne postoji. Koliko je mir narušen, toliko se vrijeme ubrzava. Vrijeme je izmišljeno, tr?imo za njim, a ono uvijek za toliko izmi?e.

Gdje je kraj vremenu?

Nema ga, izmišljeno je, kao i strah, jer nitko ne želi biti miran, ljudi vole akciju i vidljiva dešavanja. Drugih iskustava nemaju.

Prostor je uvijek isti, stvaran, vje?an, u svemu Bog i život.

Ljudi su samo budni nad životom kada osje?aju ljubav. Ne možemo ra?unati na one bez ljubavi, jer njima ništa nije jasno. Kada nema ljubavi, veza muškarca i žene samo je prolazna stvar.

Apsolutni život je u postoru u kome postojimo, ali i u prostoru tijela.

Navikli smo održavati tijelo iz vanjskih izvora, a nismo dovoljno svjesni da je isti taj život u svakoj stanici tijela. Me?utim, to je toliko suptilno, u svemu kao vibracija energije svjetlosti. U suštini naši kodovi DNK su fizi?ka realnost, a zamislite što zna?i Bog - život kao apsolutni vakuum, u kome nema ni materije, ni metafizike.

Doživljaj života prirodno je mogu? najdubljim osje?anjima, kroz bezuvjetnu ljubav. To je ujedno svijest o istini života, koja nas ?ini mirnim, radosnim i milostivim.

To zna?i da je život jedino sadržan u našoj svijesti i nigdje više.

Teško je ljudima ?ija je mo? uvida i prosu?ivanja stvarnosti na nižoj razini. Oni su ovisni od mnogih stvari, traže?i u njima inspiraciju života, a svijest je direktna i stvarna inspiracija.

Kako stati na put ljubavi, duha, istine, svijesti i života?

Lako.

Bezuvjetnom predajom i prihva?anjem svega stvorenog zakora?ili ste u mir. To je za po?etak dovoljno za ostvarenje sjedinjenja sa životom, upravo kroz najdublja osje?anja, tamo gdje je najja?i vakuum tijela, u svim stanicama.

Doživljaj suptilnih stanica je mogu? kroz formu pro?iš?enja tijela i prosvjetljenja istog, kada svaka stanica sija kao zvjezda na nebu i onda je stvarno vidimo.

Taj put vodi od osjetila, preko misli, uma, duha i istine života. Iznad svega bi?e mora biti mirno i ispunjeno ljubavlju. Jedino je tako mogu?e astralno putovati, na višim frekfencijama energije duha.

Za potpun doživljaj života i radosti, obi?nim ljudima je dovoljna ljubav. To je razina linije srca, granice izme?u fizi?kog i duhovnog aspekta.

Za utvr?ivanje apsolutne istine potrebno je usmjeriti um u formi duha, koji može do?i do istine.

Svi možemo prosvjetliti kroz spoznaju sebe. Za o?ekivati je da ?e neke nove generacije ljudi s lako?om prosvjetliti, jer evolucija ide tim putem.

Najprije smo bili sli?ni majmunu, a onda se gradila svijest i jednog dana ?e svi prosvjetliti. To ?e biti obi?na stvar, ali potpuno nova svjesna evolucija ?ovjeka. Ne?e biti potrebno slu?ivati se nesvjesnim umom, slijepim osjetilima, osje?anjima, emocijama, željama i traženju inspiracije u svemu. Sve ?e biti direktno, svjesno, istinito i božanski životno.

Forma tijela ljudskog bi?a ?e svakako dobiti drugi oblik. Valjda ?e samo biti glava, a trup, ruke i noge ?e biti kao gliste, potpuno nebitni.

Suština je da prostor tijela, ?im više bude utkan i sjedinjen s prostorom života, kao da je tijelo providno ili ne postoji.

Na taj na?in nema više uživanja, želja, sexa, novaca, jer ?e ljudi biti izravno uklju?eni na punu svijest , pranu i ?aroliju života.

Hrana i disanje ne?e biti potrebni, tako da ?e mo?i putovati do udaljenih planeta, jer Zemlja ?e sigurno nestati.

Nije slu?ajno zašto se toliko milijardi dolara izdvaja za kozmi?ka istraživanja.

Me?utim, ona zaista nisu potrebna, jer nema ve?eg znanja od spoznaje mogu?nosti uma. Um je sve, samo ga treba usmjeriti i možete bezbrižno putovati na Mars, bez hrane, vode, zraka, bez i?ega jer takav duh direktno koristi apsolutnu svijest i apsolutni život.

U zagrobnom životu takva su putovanja normalna pojava, ali je pitanje kako to uraditi sada, u objektivnoj stvarnosti.

Nova civilizacija na pranu, vjerojatno ?e po?eti napuštati Zemlju i tamo gdje do?u, pokušat ?e ostati na toj razini, ali evolucija ide dalje, sve dok život duše ne u?ini apsolutni životom - Bogom, a onda sve ide od po?etka, kao kod Velikog Praska.



NARU?ILI STE BU?ENJE

Trideset godina se koprcam po stvarnosti života, od iluzije do Boga, tragaju?i za istinom što je stvarnost života, iluzija ili Bog i sve više uvi?am kako duhovnost nije dobro objašnjena, jer po?etnik traga? ne može stvoriti jasnu sliku o jednostavnosti življenja, koju mora razumijeti dijete, da bi i njega usmjerili na put samospoznaje.

Krenimo redom...

Kada ujutru ustanemo uvi?amo da smo slobodno hodaju?e fizi?ko tijelo od krvi i mesa, kosti, osje?anja, emocija, želja, sje?anja, kao prepuna vre?a u kojoj nema nikakvog reda, izba?ena u apsolutni prostor Boga i ?eka da joj on riješi sve probleme jer je svemogu?. Osje?amo i toplinu tijela kao znak da u nama postoji energija, koja je univerzalna i muška i ženska, a mi je doživljavamo u spolu kako smo ro?eni.

Još ništa nismo shvatili o životu a ve? smo podvojeni u duši. Uvijek nam fali druga polovica i ne?emo se smiriti dok je ne prona?emo izvan sebe.

Kako može život biti cjelina, kada smo sami podijeljeni? Zbog podvojenosti, život u nama nije mogu?, u smislu ljubavi i radosti. Ako nismo u stanju imati doživljaj cjeline bi?a, onda moramo po?eti tražiti zakrpu u drugoj polovici koja nam nedostaje. Zna?i moramo prona?i partnera. To smo uradili i da vidimo što ?e dalje biti. Moramo se s partnerom spojiti do razine gdje možemo osjetiti vlastitu cjelovitost.

Ne možemo povjerovati da je tako mo?na životna sila u nama (duša), kao velika rijeka, blokirana branom ?itavog tijela. Ta brana je EGO, koja ne dozvoljava umu spoznaju istine života. Ego se skupio u središtu tijela (kod žene u jajnicima, a kod muškarca u testisima) i ?uvaju ga zmije. Na Istoku to nazivaju Kundalini rezervoarom životne sile.

Podvojenost duše nije jednostavno shvatiti, jer se dijeli na osje?anja, sje?anja, emocije, želje, misli, um, ego i tek u duhu postaje sabrana.

Žena poziva muškarca da u?e u nju, približi se zmijama i pokuša ih osloboditi. Naravno strah je i za njega veliki i mora do?i do orgazma, kada muškarac gubi strah i usudi se dodirnuti zmije. Poslije toga energija je oslobo?ena, um više nije nemiran, a u cjelom bi?u je posebno osje?anje koje nazivamo ljubav. Uz ljubav muškarac i žena nemaju više straha puštati zmije energije po tijelu i time je njihov um usmjeren prema dubljoj stvarnosti života. Od tog trenutka um je pro?iš?en i prevodi se u duh, gdje dobija ja?u snagu za prodiranje kroz gusto tijelo.

Na putu spoznaje um je imao prepreku u egu, a duh nailazi na još ve?u prepreku, na zid istine, gdje je nevjerojatno jaka svjetlost koja sve pretvara u pepeo. Da bi duh prošao kroz istinu mora se osloboditi fizi?kog tijela, ali to je prava smrt, bolna i traumati?na. Duh se ne usudi pro?i takvo iskušenje. Umjesto toga ulazi u duboku ekstazu (kozmi?ki orgazam), gdje se potpuno osloba?a straha od smrti. Ulaskom u apsolutni život, ni duh više ne postoji, jer postaje JEDNO s Bogom, vje?nim postojanjem. Na razini fizi?kog tijela život - Bog je u svakoj stanici i susret duha sa njima daje cjelinu najdubljeg doživljaja života koju nazivamo SVIJEST.

Povratak u objektivnu stvarnost je jednostavan, jer se sve odvija u fizi?kom tijelu, preko mentalnog procesa uma.


UM ZAVODI DUŠU

Sve prljavštine ?ovjeka, kako fizi?kog tijela, tako mentalne infekcije, dolaze od UMA, ali um je u biti duša, ?ista energija.

Pogledajmo kako um koristi dušu.

Duša je božanska, kao individualizirani život jedinog života Boga. Poznajemo je samo kroz ljubav, milost, radost, kao svjetlu istinu života ?ovjeka. Obzirom da je duša samo naj?istija vibracija energije, njome se netko može jako zabaviti. U nama je to um, koji jedini vodi dušu. U ovisnosti od usmjerenosti njegove pažnje, duša ?e biti u funkciji božanstva, ali i grijeha prema Bogu.

Sve je um.

Kod obi?nog ?ovjeka um je na nižoj razini svijesti, gdje dominira carstvo osjetila, pretjeranih misli, proživljavanje sje?anja, jake emocije, navala nagona i strasti, preplašeni ego koji se brani, a nema duha, nema inspiracije, nema ljubavi, nema istine, nema života ni svijesti.

Uz malo mira, malo ljudske pažnje, zahvalnosti prema Bogu i odgovornosti prema svim dušama svijeta, um se usmjerava prema životu. Tada površinska osje?anja ostaju po strani, a um putuje, preko duha, duboko u mra?no tijelo, do svake stanice, u kojima su pohranjeni kodovi Boga.

Naravno, našim umom svakako upravlja netko. Tko upravlja umom? Umom upravlja ?avo u smislu pohlepe, želje za posjedovanjem, ružnih misli, nesvjesnim tapkanjem u egu. Sve se to dešava jer um mora biti za nešto vezan. Um je u biti božansko dijete, ali još nesvjesno i mora pro?i sva iskustva do prosvjetljenja i apsolutne svijesti. Obzirom da je um u fizi?kom tijelu, na putu prosvjetljenja mora nositi i to tijelo. Um kao slobodni entitet može bez tijela, ali je on ovisan o njemu. Jednostavno su mu takva iskustva.

Sve dok je um vezan za osjetila i ego biti ?e o njima ovisan. Duša ?e za to vrijeme biti pokidana. Na jednoj strani joj treba puno ?iste energije, a na drugoj strani um koristi svu energiju u bi?u. Tako dolazimo u stanje kada je bi?e isklju?eno iz života, iz priliva ?iste energije, kada je duša potpuno podijeljena od istine.

Kako po?eti usmjeravati pažnju uma?

Kao prvo, um je jak nagon i najja?a aktivnost. Tamo gdje je fokus uma, mjesto je blokirano, pod nagonom, temperaturom i bolesno. U vezi sa tim razmislite gdje su u vama ta mjesta, je li to regija spolovila, trbuh ili glava? Gdje se nalazi vaš um, u osje?anjima, proživljavanju inspiracije kroz sje?anja, u budu?nosti želja i nadanja?

Gdje god da je um, njemu je mjesto u duhu, a duh ima samo jedan put, vratiti se istini života i Bogu. Duh je kao mjehuri? zraka na dnu mora, kada ga oslobodimo sigurno ?e izroniti na površinu. Duh se ne može izgubiti, kao što se um gubi u glupostima, jer je samo nezrelo dijete.

Prosvjetljeno bi?e nema nekontrolirana osje?anja, nemirni um, ni ego, ali zato posjeduje izgra?eni duh, ljubav, radost, milost , svijest i život. U suštini to bi?e mora imati sve, ali je budno nad umom uvijek, kao majka nad bebom.

Ne možemo re?i nemam um ni ego, jer su oni sastavni dio cjeline bi?a, ali postoji na?in kako ih držati pod kontrolom više duhovne svijesti.

U duhovnoj stvarnosti ne morate baš ništa, ne morate disati, osje?ati, misliti, raditi, ne morate ništa, ali se morate bezuvjetno predati ?aroliji života. Tom predajom, u paketu predajete sve prljavštine vašeg bi?a. I ako pitate kako Bog pomaže, eto vam odgovora, tako što vas osloba?a svakog posjedovanja i od vas ?ini samo jednu apsolutnu svijest, koju svakako ne možete posjedovati.

Zna?i, uz spirit, možemo biti apsolutna svijest i Bog. Samim tim naše ponašanje ?e biti u duhu milosti, ljubavi i radosti. Valjda je sve jasno, ali morate biti spremni najprije predati um, jer je on vaša prljavština. Odvojiti se od uma ravno je odvajanju od duše, odvajanju od djeteta i odvajanju od života. Eto vam prilike da i vi jednom budete žrtva, kao što je sve stvoreno žrtva kreacije.

Morate biti odlu?ni, ili ?ete patiti zbog nestašnog uma, ili ?ete se predati božanskoj ?aroliji života. Ne možete biti podvojeni, kako se kaže na dva stolca, jer od podvojenosti duše morate biti bolesni.


GRIJEH NE DAJE DOŽIVLJAJ ŽIVOTA

Da bi ?ovjek uop?e mogao spoznati život, potrebno je stvoriti najdublji doživljaj duboko u sebi. Najprije moramo nau?iti biti mir. Ništa ne može biti život ako nije dovedeno u ravan života. Ta ravan je apsolutan prostor Boga, kao jedan univerzalni život, za sve stvoreno na svijetu, preko svjetlosti istine o postojanju. Bog - život je duhovna stvarnost, iznad opsega materije i energije, onostrano, nirvana i vje?ni mir, kao najviša ?arolija koju je mogu?e doživjeti jedino putem duha. Duhovni bljesak svjetlosti od istine, daje mogu?nost potpunog uvida nalik apsolutnoj svijesti ili sjedinjenja s Bogom.

Naše bi?e je fizi?ko kroz tijelo i mentalno kroz misli i um. Sve po?inje kroz osjetila i osje?anja, a završava u mislima i umu. Na toj razini mentalnog uvida, nije mogu?a apsolutna istina o životu i zato su ljudi veoma umni, ali svojim ponašanjem ne spadaju u duhovna bi?a. Mnogo je nobelovaca i ljudi s razvijenim umom i razumom, ali nema duhovnih bi?a.

Postati jedno s Bogom, nije stvar logike, diplome, bogatstva ili položaja u društvu, mora se toga biti svjestan, temeljem duha.

Sve što se manifestira u fizi?kom tijelu i mentalnom sadržaju nije duhovne prirode. Kroz duhovnu proceduru, sve mora nestati da bi na kraju dobili svijest. Osje?anje mora ostati samo osje?anje; misao mora završiti samo kao misao, a um mora biti nevezan za ništa i tek tada je duši omogu?eno da u miru i prisebnosti pažnje uma, pusti duh na putovanje ka istini i Apsolutu. Ovo izgleda nemogu?e, traži dugu praksu navikavanja uma, ali se na kraju sve dešava brzinom svjetlosti. Kada stvorimo jasno?u pogleda na svijet, onda imamo duhovni mir.

Temeljem jednostavnosti Boga i život je u svemu jenostavan, da bi ga mogla doživljavati i nezrela djeca. Kroz obi?an mir i dah (najbolji duhovni u?itelj), doživljaj života vas uvla?i sve dublje u ?aroliju. Apsolut kao beskrajni vakuum priva?i sve ono što je na putu duhovnog pro?iš?enja. To je princip evolucije. Obi?nim mirom i pra?enjem svog daha, stajete na put ?arolije života i svaki sljede?i korak ?e biti osvjetljen kroz novo iskustvo uma. Ne trebate ništa raditi, jer ni ne možete biti kreativan ?ovjek ako vam život nije jasan. Sve što budete radili izvan istine života biti ?e pogrešno. Zato ne pokušavajte ništa raditi dok ne stvorite jasno?u doživljaja života.

Od djece ništa ne tražimo, jer znamo da nisu sazrijela za doživljaj života. I u nama je božansko dijete (um).

U ovom trenutku svi smo zate?eni pažnjom uma koji je SADA vezan za nešto. Obi?no su to dominantne slike u mislima, jer se od njih formira um, u kojima je najviše želja i problema koji nedaju mislima mir. Osje?anja su odradila svoje, ali su misli poludjele od opaženog. Um se ne može smiriti dok same misli ne stanu. Duša uvijek prati um, energija odlazi na nebitne stvari, a vi ne osje?ate život.

Kako napraviti red i vratiti se životu?

Ostavimo posljedice po strani i vratimo se na po?etak, na uzrok. Mir možemo stvoriti ako sve vratimo na po?etak, ako um usmjerimo na misli, a misli vratimo na osje?anja. Onda ulazimo u novu proceduru opažanja, ne?emo žuriti kao prošli put, sve ?e biti malo jasnije i tako ?emo povratiti mir. Emocija ?e nestati, misli ?e biti koncentrirane na jednu stvar, a um ?e ostati miran. Tek tada duša može skupiti energiju za slanje duha na putovanje. Jer duh mora do?i pro?iš?en do istine, da bi u povratku vratio duši novi val ?iste energije svjetlosti.

U duhovnoj stvarnosti je sve milostivo, bar tako doživljavamo tu stvarnost. Kada nema sunca, kada su oblaci, magla, no?, energija uvijek zra?i vibracijom svjetlosti. To zna?i, preko obi?nog mira u sebi, duhovno možemo imati trajnu toplinu i svjetlost, koja nije ništa drugo ve? apsolutna svijest. Naravno, to je savršenstvo, ali ipak možemo biti na tom putu, sukladno našim mogu?nostima i stvarnim potrebama.

Pro?iš?enje tijela preko hrane i pro?iš?enje uma preko meditacije, daje sklad duše i tijela, mir i snažan duh za ljubav i radost od života.

Nakon osvješ?ivanja fizi?kog i mentalnog bi?a, kroz sve duboke oklope i tijela (ima ih sedam), možemo odabrati nešto ?ime ?emo izraziti kreativnost.

?ovjek ne treba biti udaljen od sebe, od života. Ako je mogu?e sjediniti tijelo, um i duh u jedan dubok doživljaj života, zašto to ne napravimo SADA.

Ne?ete vjerovati zašto to nismo u stanju napraviti. Nitko nije glup da bi shvatio život, ali se ipak stidimo zbog grijeha koji nas prati od najranijeg djetinjstva. Sve smo radili pogrešno, vezali um za nebitne stvari i naravno da je teško obrisati iskustvo, obrisati karmu i vratiti se na po?etak božanskog života. Nekako smo se prepustili sudbini, koja ne postoji, ?ekaju?i da sve ovo pro?e kao u snu, da bi se ponovo rodili, spremniji da ne napravimo grijeh. Ovoga puta govorimo o grijehu tijela (sexu, pretjerivanju u strastvima), odvojeno od društvenog grijeha (kriminala itd.).

Što je grijeh?

Svaki put kada ne dopuštite dublji doživljaj života, nego ste um zadržali na površinsko zadovoljenje strasti ili želja, ušli ste u grijeh. Problem grijeha postaje ve?i kada lažnu inspiraciju života nalazite u proživljavanju strastvenih sje?anja.

Sjetite se svoje mladosti i što ste sve napravili, a to je i dalje velika tajna u vama. To vašem umu neda mira. Vi vjerujete da vam nitko na ovom svijetu to ne može oprostiti. Varate se, oprost grijeha ?e usljediti u trenutku kada dodirnete istinu života, kada se duboko smrznete u srcu, kada osjetite ljubav i milost. Sve dalje ide samo, bez vas. Važno je povesti um izvan grijeha u ?aroliju ljubavi. To još nije duhovna starnost, ali ste na tom putu.

Ne postoji Isus, Gospodin, crkva, religija ili bilo što drugo što vas može osloboditi grijeha. To jedino možete napraviti sami u vlastitoj religioznosti, zahvalnosti i milosti prema Božanstvu.

Mnogi doživljavaju ljubav na razne na?ine ili uop?e nemaju to iskustvo, a ljubav je uvijek jedinstvena, neovisna, uvijek na isti na?in manifestirana kod svih; kao zahvalnost i milost prema životu.

Elem sex, ne znate u ?emu je grijeh, ali ga duboko osje?ate.

Savršenstvo ljudskog bi?a je u mo?i stvaranja sjemena za produžetak vrste. Pa to je sasvim prirodna stvar. Ali vi to sjeme svakodnevno prosipate i u tome je grijeh. Kada se sex potencijal usmjeri na život, onda duboko osjetite život. U slu?aju bacanja sjemena, ostajete veoma ponizni, kao da ste izgubili dio sebe i brzo s povla?ite u spavanje. Žene su ljute na svoje partnere, ne znaju?i da je njima nejasna stvar orgazam i izbacivanja sjemena. Ali istu star doživljava i žena, samo njeno sjeme ostaje duboko u spolnom organu, ?ekaju?i sjeme muškarca za zajedni?ko putovanje u novi život.

Sex radi ra?anja djeteta je uzvišeni ?in, ali orgazam zbog strasti je neznanje, slijepost uma i ne daje najdublji doživljaj života. Najbolje je imati sex s ciljem probu?enja ljubavi i on u suštini treba služiti toj svrsi. Me?utim, ljudi sve rade kako ne treba, jer se prevare u kratkotrajnoj strasti.

Orgazam su te kundalini zmije. Malo njih su spremni žrtvovati sebe u smislu „ugriza“ u srcu, ne znaju?i da taj serum daje imunitet, ali otrov daje osje?aj transa koji nazivamo iskustvo ljubavi. To je ono zbog ?ega svi imaju orgazam, a nemaju ljubav. Jednostavno se plaše umrijeti za ljubav. Kada se um navikne na ljubav, ?ovjek postaje milostiv, uvijek se predaje životu, sve prihva?a s odobravanjem i nije mu problem žrtvovati tijelo za milost. Sve je to igra uma, a ne stvaran gubitak tijela.

Duhovna bi?a najdublje osje?aju život, vlastito tijelo, um i potencijal duše. U vezi s tim, sjeme i orgazam doživljavaju kao ljubav i svijest. Kroz celibat, vegetarijanstvo i makrobiotiku, njeguju duh, od sjemena stvaraju relikvije, jer su duboko religiozna bi?a, puna ljubavi, milosti i svijesti.

Na duhovnom putu postoji još jedno umiranje, ali ono pravo, kada duh napušta tijelo, prolazi kroz tjeme glave, prolazi zid istine o životu i uranja u Apsolut. Svi moramo do?i u to iskustvo prilikom fizi?ke smrti tijela.

Duhovno, preko prosvjetljenja to možemo napraviti i sada, i ostati popuno svjesni živjeti koliko poželimo. Svi bi htjeli život, ali nitko nije spreman biti žrtva ljubavi.

Hrana? I ona postaje grijeh ako s njom blokiramo metaboliziranje duše. Osloboditi se tog grijeha jednostavno možemo pravilnom prehranom, fizi?kim pro?iš?enjem tijela. Tu se opet javljaju strasti i navike uma na uživanja u hrani, i malo je njih spremno osloboditi se tih navika.


KAKO SE PREDATI BOGU

Svjedoci ste koliko se danas pri?a i piše o Bogu, duhu, miru, ljubavi, istini, svijesti, duši. Obi?no ljudi govore o onome što nemaju, jer je u njihovoj prirodi posjedovanje svega.

Kako ?ete posjedovati Boga?

Hahaha, lako.....

Jednostavno se bezuvjetno predajte istini, koja ?e vam otkriti da je Bog jedini život i da je upravo u vašem bi?u, da ispunjava svaku stanicu vašeg tijela.

Ova predaja ne može biti pogrešna, niti gubitak, jer vi ne želite biti gubitnik, jer ?ete istog trenutka, u bezuvjetnoj predaji osjetiti što zna?i istinski život, koji vam svakako nedostaje.

Zaista ne bih širio pri?u o pohlepi i nezrelom umu, radije bih vas u?inio odlu?nim da napravite prvi korak na putu bu?enja svijesti.

Nemojte biti iznad Boga, niti postavljati pitanja, jer to rade samo djeca. Ovoga puta budite zahvalni, pažljivi, ljubazni, odgovorni i probudite djeli? duha koji ?e vas sigurno povesti pravim putem do Boga. Ništa se tu ne?e dogoditi, jer vi ste i sada u Bogu, samo ?ete kroz duhovno putovanje (kroz najdublja osje?anja), osjetiti istinu života, kao najve?u ?aroliju koju lako možete zamisliti. Sve vaše želje ?e se rastopiti u njoj; i vi ?te se predati toj milosti. Mnogo vam je stalo do tijela, ali u ?aroliji Boga ne?ete više obra?ati pažnju na njega, jer božanska igra je naj?istija na svijetu, pravedna, u kojoj u?estvuju sve duše, u ljubavi, gdje ne postoji grijeh i ništa ne postoji izuzev vje?nog mira, tišine i života.

Ako psujete Boga, znam da vam je do njega mnogo stalo i to vam nije grijeh. Za Boga niste u grijehu ako radite ono ?ega niste svjesni, me?utim, svjesni ste svojih postupaka, osje?anja, odnosa prema drugima, svjesni ste želja i patnje. Ne možete nikako re?i da niste svjesni. Grijeh možete po?initi samo u dijelu u kome imate svijest.

Preispitajte se i zašto ste stalno griješni prema tijelu, prema drugima, zašto dijelite ljude na dobre i loše, zašto dijelite biljke, životinje, nešto vam je po volji a nešto mrzite. To je grijeh jer je u svemu duša, ona ista kao u vama.

Ako se predate duhu, shvati?u da niste pohlepni, da u vama postoji nešto ljubavno, milostivo i ?ovje?no.

Ako se budete oglušili ove pri?e, shvati?u da je vaš um jako inficiran, da vam je duša rastrgana, da nemate mir, da vam ništa nije jasno, da jednostavno ne znate što radite, da niste dijete ljubavi, da ne prepoznajete istinu, ali ste još uvijek živi, pa kako bude. Za vas je život sre?a i sudbina.

Možda i niste znali, sve izvire iz vašeg uma, od onoga gdje su vam misli sada, što ste u stanju prihvatiti. Negiraju?i istinu, negirate i vlastiti život, ali na to nemate pravo, jer život nikada nije vaše vlasništvo, sve je u ovom prostoru Bog i ne trudite se biti ve?i od Boga.


NAVIKE UMA

Primitivizam ljudske vrste daleko je iza nas što se evolucije ti?e, jer imamo prosvjetljenih bi?a. Me?utim pojedinac i dalje drži do primitivizma osjetila i osje?anja, želja i strasti, ?ine?i grijeh i ne uvažavaju?i duhovna na?ela kroz istinu, ljubav i svijest. Naš um ne služi namjeni, ve? ga vežemo za ego, strah, tugu i patnju. Nemamo doživljaj istine, ljubavi, radosti, života, svijesti i slobode. ?ovjek uvijek ima potrebu misliti, ?ime se odvaja od života, jer život je mir.

?ovjek najprije može proširiti znanje, a onda to preto?iti u doživljaj i iskustvo. Tako je promjena navike uma mogu?a.

Sve se svodi na mir bez bilo kakvih dodataka iz vana, od hrane, novca, sexa, bilo ?ega drugog. Nikakva ovisnost nije potrebna, jer je ?ista energija savršena za život. U istini i ljubavi izravno smo uklju?eni u ?istu vibraciju i život.

Svatko od nas je samo božansko dijete. U tom djetetu je sve božansko, jer još nema navike na tijelo. Njemu je jedino stalo do božanske igre, samo za nju zna, a to je taj mir i dje?ji san koji traje cjeli dan. Svi znamo što je djetetu potrebno. Najprije ljubav, jer ju ne može probuditi u sebi, nema to iskustvo, zato mu majka i roditelji moraju pokazati što ljubav jest. Onda malo hrane koju ne bira sve dok ga vi ne nau?ite. Dijete u svemu samo vidi istinu. Njega se ništa drugo ne ti?e. Stvarne mogu?nosti i potrebe djeteta su fizi?ki veoma male, ali je ono istinski božansko i naj?istije. ?isto?a se ne mjeri kvalitetom i kvantitetom, ve? duhovno, preko svjetlosti i ?iste vibracije duše.

Da li je dijete pametnije od ?ovjeka? To sigurno nije, ali je duhom ?istije i veoma blizu Božanstvu.

Duša kao energetski tok i životna sila, najprije se blokira od osjetila, misli i uma. Fokusiranjem misli na jednu to?ku, vibriranje duše po?inje. Preko govora i sadržaja izgovorenih rije?i pokre?emo vibriranje duše. Tako su nastale mantre i u?enja OM. Sama tehnika mantre je tako?er aktivnost uma. No, fokusiranje misaonog toka na najsuptilniju to?kicu mogu?e je u dubokom spavanju, kada postižemo duboki mir.

Znanost se mu?i dokazati da su misli materijalne. Nema se tu što dokazivati, jer materija i nematerija su vidovi energije do istine svjetlosti. Iza tog opsega, u prostoru je apsolutno stanje. Jedino duh u bi?u pripada naj?istijoj vibraciji energije koja je mo?na probiti zid istine i kolabirati u apsolutnom. Refleksijom duha budi se svijest.

Život je samo prostor bez vremena i zato je vje?an. Prostor bi?a mora biti uronjen i sjedinjen s prostorom života.

Misli su posredovanje, zid i podvojenost bi?a od cjeline života.

Djeca ne misle, zato su božanska. Ona ne zamišljaju život, ve? su izravno iklju?ena u njega. Dijete u igri nikada ne strepi za tijelo, jer tijelo ne doživljava izvan života.

Spavamo samo zato da bi zaustavili buku od misli i time deblokirali dušu i protok valova energije. Spavanje je nesvjesna meditacija.

Djeca odrastaju u miru i spavanju, ne misle?i ništa.

?ovjek nije ro?en da bi samo spavao, ali zato ima mo?i spavati u budnom stanju.

Meditacija je svjesno spavanje.



BOG JE ISTINA ŽIVOTA KROZ NAJDUBLJI DOŽIVLJAJ SVIJESTI

Individualna je stvar doživljaj Boga.

Za obi?nog smrtnika Bog je najprije tajna, onda veliko NIŠTA, nekakva vje?nost u tami, koje se on jednostavno boji.

Za prosvjetljeno bi?e Bog je suština postojanja.

Zasigurno postoji život i kada spoznamo istinu, probudi se svijest koja je preslika Boga.

Zna?aj Boga je u Apsolutu, etalonu za pro?iš?enje svega stvorenog.

Energija je beskraj mogu?nosti, promjena, odnosa i vibracija, a red dolazi od vakuuma koji vlada u prostoru svijeta.

Spoznajom istine, um se kona?no veže za život i to prelazi u iskustvo duhovne stvarnosti.

Napor je biti u zabludi života, zato moramo od ne?ega po?eti, putem spoznaje istine o Bogu, životu i postojanju.

Istina kroz svjetlost je apsolutna potvrda stvarnosti.

Puno je dilema oko stvarnosti, ali ni to ne mora biti napor. Shvatimo stvarnost kao sve svtoreno. Stvarnost jest materija, kao fizi?ka realnost. Stvarnost jest energija kao metafizi?ka realnost. Ali stvarnost jest Bog kao duhovna suština svijeta, kao jedinstven prostor, koji sve vakuumom drži u cjelinu.

Za nas je sve važno zbog istine i života, kako bi stvorili uvid što život jest? Definitivno, svatko ima svoju logiku o životu, temeljem nje nitko nije miran, nije zadovoljan, nije radostan, nema ljubav, nitko ne vidi istinu. Krijemo se iza božanskog bi?a, a ponašanja su nam ?esto nagonska, pa i životinjska.

Doživljaj Boga bih radije pojednostavio kroz doživljaj života, upravo je to isto, ali za po?etnika nije.

Zbog ?ega ne želimo istinu o životu?

Najprije, materijalizirana smo bi?a, vezana za tijelo i objektivnost doživljaja. Temeljem toga gra?eni smo na željama, emocijama i dobitku. Griješni smo u svemu i nemamo odluku prizvati oprost. Tako odbijamo istinu.

Možemo se uzdignuti na razinu duhovnog, ali to ne dopuštamo u sebi, upravo zbog materijalne ovisnosti. Duboki su korijeni takvih navika uma, još od prvog sisanja mlijeka. ?ovjek se brzo mijenja kada je u pitanju dobitak, u drugim slu?ajevima kruto se drži starih navika.

Postavlja se pitanje percipiranja stvarnosti. Zbog toga ne smijemo biti jednostrani, jer ne?emo vidjeti istinu. Ako je u našem bi?u skupina tri aspekta (fizi?kog, mentalnog i duhovnog), moramo sve aspekte sjediniti u jedan najdublji doživljaj života. Kada doživljaj nije cjelovit, obavezno se javlja podvojenost, gdje tijelo ne može biti podvojeno, a ni duh ne može biti podvojen; jedino podvojena može biti duša - energija, u smislu da je um jednovremeno na više mjesta prisutan. U toj konfuziji uma, naš doživljaj je nejasna predstava o životu, sa svim mogu?im stanjima tjeskobe, nemira, bolesti, arogancije ili smrti.

Kako život ne bi bio napor, ve? op?a radost, postoje ina?ice koje nas direktno povezuju sa njim. To su LJUBAV i ISTINA, svetinje svima znane, ako dopuštimo da se dogode. One su uvijek u nama, strpljivo ?ekaju dopuštenje da se ispolje kao doživljaj. Bezuvjetnim prihva?anjem tih svetinja, ljubavi i istine, definitivno stajemo na PUT ŽIVOTA. Taj put je vlastita spoznaja koja mora imati nekakav po?etak.

Radi se o vertikalnom putu, u prostoru bez vremena, gdje mora biti mir i red, po kome duh jedino može putovati, jer duh je neovisan o vremenu, to je naj?istija energija koja munjevito, brzinom svjetlosti vibrira prema ne?emu gdje ?e se zaustaviti.

Tako silovitu energiju i slobodnu svjetlost jedino može zaustaviti ISTINA.

Duh se gradi tako što se sav potencijal bi?a iz životne sile, fokusira na jednu to?ku, na život.

Prostorno promatrano, naše bi?e je prema prostoru Boga kao kap vode u oceanu. Zna?i potpuno zanemarljivo, ali kap po kap ?ini ocean, duša, po duša i eto izobilja energije u prostoru.

Najsitnije u bi?u je stanica tijela i DNK kod. Omjer suptilnosti koda i prostora bi?a u svemu odgovara odnosu prostora bi?a prema prostoru Boga.

Od svega toga nama treba doživljaj a ne biokemija ili alkemija. Me?utim, za taj doživljaj je potrebno znanje. Kada u sebi dopuštimo doživljaj života, onda um stvori naviku i više nam znanje nije potrebno. Svako znanje je dodatan napor za um, jer je znanje tehnika koja remeti mir.

Yoga jest tehnika koja vodi ?ovjeka u višu stvarnost, ali ga zbog same tehnike ne može dovesti u apsolutnu svijest, zato se mora pre?i na produžetak doživljaja kroz Tantru i ekstazu, gdje je mogu?e posti?i nirvanu.

Meditacija se pokazala kao nešto što nas svjesno uvodi u najdublji mir i najdublji doživljaj života. Meditacija je nalik svjesnom spavanju. Na drugoj strani, moramo spavati da bi opustili tijelo koje se zgr?ilo, što za posljedicu ima blokiranu energiju. Spavanje je nalik nesvjesnoj meditaciji.

Evo nas na po?etku spoznaje puta života. Možda ste o?ekivali nekakvu senzaciju, ali to je samo DAH, kao najbolji prirodan duhovni u?itelj, koji savršeno poznaje put naše spoznaje života. Udah (umiranje) i izdah (ra?anje), trebaju biti uskla?eni kao kota? života u dubok dah, temljem vakuuma dijafragme, koji se stvara bez naše volje i na njega ne trebamo utjecati. U dahu su kodovi života koji se energijom prenose do kodova DNK. Ako u sjemenu zametka postoji duša, ona ?e prihvatiti božanske kodove. Zato je u prostoru svijeta sve vezano za sjeme iz koga se ra?a duša, a sa njom i individualizirani život, koji je u svemu JEDNO s božanskim apsolutnim životom. Kada spoznamo našu dušu, preko mogu?nosti uma, spoznali smo i apsolutan život. Vibriranje duše oživljava stanice tijela, a to nazivamo metaboliziranje duše. Za bi?e je najjednostavnije metaboliziranje ?iste energije dirktno, a ne preko alternativnih izvora ne?iste energije od hrane, što otežava metabolizam.

Životno je najvažnije u?initi prostor bi?a energiziranim, u pogledu jake krvi i limfe, što se postiže ?iš?enjem tijela. To je snaga i imunitet, kojim se lako stvara sjeme ljubavi.

Sjeme ljubavi je simbolizam za funkcinalno pro?iš?enje duše - energije u duh. To je naj?istija vibracija energije duše, mo?na prikupiti sve vibracije u bi?u, radi putovanja i spajanja s Izvorom. Prakti?ki, ljubav ostavlja osje?anja po strani, smiruje misli i um, isklju?uje ego, a doživljaj je duboka milost u srcu.

Kada ne dopuštamo život u sebi, u stanju smo nesvijesti uma. Energija je blokirana u regiji spolovila, opasna kao zmije otrovnice. Me?utim, u tim zmijama je otrov i serum za iscjeljenje našeg bi?a. Do iscjeljenja ?e do?i ako smo odlu?ni podnijeti ubrizgavanje seruma u srce. Naravno, srce je simbolizam za cjeli krvožilni sustav, po kome energija svuda vibrira. To se odnosi i na limfotok, koji predstavlja izobilje energije za stanice tijela.

Držanje zmija u Kundalini rezervoaru je beskorisno po život, zato ih moramo pustiti da se odmotaju, svjesni da može do?i do bola. Ako je ugriz zmije prava vakcina za naš imunitet, zašto ga ne bi dopuštili? I popravka zuba veoma boli, ali ipak to dopuštimo. Života radi, sve moramo prihvatiti, jer ?e poslije biti radosti.

Prirodna alkemija oko energije, Kundalini zmija, imuniteta i svega ostalog jest LJUBAV, koja savršeno taj posao odra?uje, u trenutku, neovisno od bilo ?ega drugog iz vana. Ljubav se trenuta?no budi jer je u prostoru uvijek izobilje energije, od koje se može stvoriti sjeme života duše.

Nesvjesni um drži ?ovjeka u nagonu, ?iji je vrhunac života bljesak kratkotrajnog orgazma. Postavlja se pitanje kako ispuniti život beskrajnom rijekom orgazma. Upravo je tu rije? o sjemenu ljubavi, koja s lako?om prevodi energiju nagona u ljubav.

Sporadi?no cjepkanje duše na nebitne stvari, želje i uživanja, ne dopuštaju doživljaj ljubavi. Um se veže za mnoge stvari, u smislu voljenja, kad nije mogu?a dublja snaga ljubavi.

Mnogo je mogu?nosti koje dijele dušu, svako osje?anje, misao, um, ego, želja, bol, jer trebaju puno energije. Jedino u dubokom miru duša poprima cjelovit oblik, kada može pre?i u duh, jer je se preko duha može povezati na ?istu energiju od istine svjetlosti. Ta poveznica je svijest, koja u trenutku povezuje ?ovjeka sa životom.

Bez najdubljeg doživljaj života, podvojenost svakako postoji, to nije dobro, jer nas vodi u rascjep li?nosti i šizoidno ponašanje.

Uz ljubav ?ovjek se mijenja i nije više ona nejasna pojava. Ljubav je sama po sebi mo? i milostiva je do te mjere da ?ovjek može dati svoje srce svakome, to je samo simbolizam, stvaran doživljaj ljubavi je preko milosti, mira ljudskosti i dobro?instva, a sve s ciljem života.

Pravi smisao ljubavi je temelj za duh. U stanju duha duša nije podjeljena zbog uma i ega. Oni su u pozadini i mirni. Osjetila su mirna, misli tako?er. Sve je podre?eno duhu, koji se sprema na duhovno putovanje do istine.

Kroz duhovno putovanje ?ovjek je jako spokojan i miran, jer mu je samo bitan život. Želje i tijelo ostaju u sjeni. Duh ide do istine koja jedina može osvjetliti život. I kada duh dodirne zid istine, pojavi se jaka svjetlost, a ?ovjek doživi kratku traumu, nalik smrti ili novom ro?enju. To je ?in prosvjetljenja.

Što se dalje dešava s duhom?

Iza zida istine duh ulazi u apsolutan život, dodirne ga i trenuta?no bude vra?en nazad, jer ne može izdržati apsolutno stanje ?isto?e. Povratkom duha u dušu i bi?e, s njim dolazi apsolutna svijest, jer je duh ipak otkrio tajnu života i spoznao Boga. Od tog trenutka ?ovjeku ništa više nije bitno izuzev života. Za njega je to najdublji doživljaj ikad vi?en, koji ?e njegov um s lako?om zapamtiti. Više ne postoje nikakve logike, uvjerenja, sudbine, tijelo, energija. ?ovjek jedino duboko osje?a život, kao najširi uvid i svijest. Na taj na?in Bog postaje utljelovljen u svijesti ?ovjeka.

Naravno, to iskustvo samo imaju prosvjetljena bi?a i mala djeca. Za njih je Bog - život i postojanje JEDNO.

Obi?an smrtnik mora na fizi?koj i mentalnoj razini posti?i stanje JEDNO, kako bi izgradio duh i bio spreman spoznati život.

Bog je samo beskraj svijesti i života kao najdublji doživljaj. To ne postoji u obi?nom površinskom doživljaju od osjetila i svega što nudi materijalna priroda u zamjenu za život.

Ne smijemo bježati ni od ?ega. bezuvjetnost i sveprisutnost su pojmovi koji se odnose na dopuštenje doživljaja života. Zar ?emo i u tome biti sebi?ni i podvojeni?

Sve što je stvoreno ima svrhu, lice i nali?je, svjetlo i mra?nu stranu, uzor i posljedicu, koje moramo poštivati i prihvatiti zbog one kapi vode u oceanu i života duše, od kojih je ovaj svijet ispunjen.

U svemu moramo nalaziti sjeme ljubavi i istine, jer se iza toga krije duh i život. To nam uvijek mora biti jasno. Mnogi strahuju od vlastitog ega, jer ne znaju njegovu prirodu. Strahujemo i od uma, od osje?anja, sje?anja, od grijeha, u strahu smo od života i ne dopuštamo da se dogodi u nama. Sve je to dio nas i moramo se nau?iti koncentrirati samo na najsuptilniju to?kicu života u dubini srca. Naravno, u tom stanju, oko nas ?e sve izgledati kao izobilje i božanska milost.

Suprotno od toga, ako se pokazujemo kroz formu JA JESAM (titula, mo?, novac, ime, prezime, materijalno bogatstvo, itd.), moramo biti podvojeni od života, podvojeni u vlastitoj duši.

Životu uvijek moramo pri?i na univerzalan na?in, jer ništa ne može biti naša svojina, ni tijelo, ni život. To znamo kada se dijete rodi, nema ništa, ?ak ni svijest.

Od koga kasnije dobivamo život?

Jedino od probu?ene ljubavi, istine i svijesti.

Život je uvijek život, ali to nije vrijedno bez svijesti.

Pri?a nas svakako gura u nemir, a život nije mogu? bez dubokog mira i najdubljeg doživljaja.

Zato ostavimo svaku pri?u i u miru zagrlimo život.

Krenuli smo na put života sa dahom i sa dahom završavamo. To je osvjetljeni put naše duše, ?iji život može biti onoliko koliko joj dopuštimo opstanak u bi?u.

Što se ti?e apsolutnog života, moramo se uzdignuti u višu razinu postojanja, za koju je ipak potrebno umrijeti. Umrijeti moramo kod prosvjetljenja ili prirodne smrti. Ako nam je do života duše stalo, onda moramo prosvjetliti i živjeti baš koliko ho?emo. Onaj apsolutan život nas strpljivo ?eka.

Dolazimo do to?ke spoznaje da je život duše u svemu ovisan od ?iste energije svjetlosti, ali to ne može zadovoljiti svjestan entitet. Nama je potreban život bez kraja koga se nikada ne moramo plašiti da ?e nestati. Taj dio pripada duhovnoj stvarnosti, gdje je sve apsolutno i može zadovoljiti svakoga. Tako nešto je neovisan najširi uvid kao svijest i sloboda. Alkemijom bi?a su mogu?a stanja neovisnosti, kroz istinu, ljubav, svijest i slobodu, gdje se sve dovodi u stanje JEDNO. Ovisnost je samo kada su dva. U životu duše-energije, ovisnost je neizbježna, jer to pokre?e vibraciju.

Odrastanjem ?ovjek ne treba ostati na razini djeteta, na željama i patnji, ve? se kona?no treba predati životu, stapanjem u JEDNO.

Trebamo se navikavati živjeti duhovno, na na?in bez želja i voljenja, od ?ega slabi životna sila. Umjesto želja i voljenja, prostor bi?a trebamo ispuniti ljubavlju, istinom, uvidom i mirom.

Bog postoji jedino u svijesti.

Kroz svijest i duh, doživljaj života se ponovo vra?a na ljubav kao najve?e blaženstvo i božanska milost. Tako spoznaja istine o životu duše, postaje preslika apsolutnog života - Boga.

Za ?ovjeka je život - ljubav.

Ljubav i Božanstvo ne služe apsolutnom životu, niti je to mogu?e u objektivnoj stvarnosti i prolaznom vremenu, ali kroz duh i svijest o Bogu, duboko osje?amo život kao RADOST i SLOBODU, jer u Bogu imamo zaštitnika od svega, pa i od straha smrti koga se obi?an smrtnik užasava.

?estim meditiranjem ja?amo duh i svijest o Bogu, ?ime direktno energiziramo dušu i tijelo preko fluida krvi i limfe.

Naše ponašanje sve više postaje ljubav i milost.

Bolest je poreme?aj tijela kada blokira energiju. Ujedno je prirodno upozorenje i nasilno smirivanje bi?a, kako bi izbjegli smrt fizi?kog ijela.

Svaka bolest je posljedica ponašanja i nesvjesnog uma. Zna?i, sami dopuštamo razvoj bolesti. Kod raka se bolest priprema godinama, da bi se na kraju ispoljila u smislu donošenja jasne odluke da li dopuštamo bolest, propadanje i smrt ili ozdraviti temeljem ljubavi, duha i svijesti.

Bolest ne postoji dok je sami ne dopuštimo, kroz neostvarenu želju, nezadovoljstvo i patnju.

Mnogima ?e ovo zvu?ati kao kruti stav prema životu, ali iznosim provjerenu istinu kroz vlastitog iskustva samospoznaje.

U prirodi jedino ?ovjek ima mo? razmišljanja i percipiranja stvarnosti. Temeljem toga se ure?uju odnosi, prepoznaje istina, njeguje ljubav, sve s ciljem ?ovje?nosti i radosti.

Problem dolazi od logike pojedinca, koja se temelji na prolaznim osje?anjima i emocijama. Zbog logike mo?nika, dolazi do sukoba i ratova.

Život nije beskrajno i besciljno ispunjavanje želja i traganje za zadovoljstvima, ve? jasan uvid i svjesnost o dahu, hrani, energiji, sjemenu, ljubavi, istini, slobodi, miru i radosti.

Umije?e je energizirati tijelo, krv, limfu i oja?ati auru duše, time postajemo svima privla?ni.

Svakako je privla?nost najja?a preko ljubavi i srca. To mogu samo milostivi ljudi koji u simbolizmu srca vide izobilje energije koja nije potrošna roba. Majka daje srce djetetu i time postaje žrtva ljubavi, jer je spremna primiti sve otrove u srcu, ali ?e ipak djetetu uzvratiti ljubav.

Percipiranjem stvarnosti jasno uvi?amo što je tijelo, um i duh. U tom doživljaju ego je neizbježan, ali ne mora biti izdvojen od bi?a. Zato svi aspekti (fizi?ki, mentalni i duhovni), ?ine JEDAN doživljaj života.

Kroz duhovnu stvarnost ?ovjek nije jednostran, ograni?en, zbunjen, neodlu?an, bolestan i agresivan.

Svatko može biti miran, osje?ati ljubav i istinu.

Trebamo za život prikupiti znanje, radi usmjeravanja uma. Kada se smirimo, prepoznamo istinu i osjetimo ljubav, u nama se budi duh, koji ?e sve dalje uraditi sam. Ako ?e znanje dodatno uznemiriti um, poja?ati želje i patnju, onda nije pravo.

Na putu samospoznaje sve nam je potrebno, iskustva uma radi, koji je malo dijete i mora probati sve, dobro i loše.

Bu?enjem svijesti, dijete - um, postaje zrelo i može stvoriti novo sjeme života i ljubavi. Gdje postoji svijest, njoj ništa nije potrebno, jer je sama sebi dovoljna.

SVIJEST JE PRESLIKA BOGA.



LJUBAV PRAKTI?NO

Ljubav je jedinstven doživljaj, kao alkemija kojom se otvaraju svi kanali u bi?u, za protok suptilne energije. Simbolizam ljubavi je srce.

Preko forme ljubavi se izgra?uje duh. Otpušta se Kundalini energija (tada zmije ne ujedaju) i valovi energije kroz bi?e su povezani sa valovima kozmosa. Tada duša nije usamljena.

Svi oni koji osje?aju ljubav, mogu biti od velike pomo?i drugima, tako što ?e kroz svoje srce, preko vakuuma, povu?i sav nagonski potencijal životne sile koji je blokiran u nesvjesnom pojedincu. Od ja?ine ljubavi ovisi koliko vam netko može biti od pomo?i.

Prosvjetljena bi?a imaju najvišu razinu bezuvjetne ljubavi i njohovo je srce otvoreno za sva srca. To su milostivi ljudi i u stanju su propuštiti kroz svoje srce sva?iju karmu, bez obzira na bolest ili prljavštinu.

Tako majka prema djetetu bezuvjetno otvara srce, spremna da kroz njega propusti svaku blokadu koja se u djetetu dogodi po pitanju zastoja energije.

U obitelji gdje postoji ljubav, sex nikada nije tabu tema. U toj obitelji se nagon djece i njihov seksualni potencijal propuštaju kroz srca roditelja. Oni su u ljubavi. To je pravi smisao ljubavi.

Najbolje je da svatko bude svoj iscjelitelj, jer je to prirodno.

Me?utim, tamo gdje netko nije sposoban probuditi ljubav, iscjelitelj mu u tome može pomo?i, preko ljubavi, time što ?e na sebe preuzeti svu odgovornost za prevo?enje duše u duh i time je problem riješen.

Mo?ni iscjelitelji to mogu raditi na daljinu, ?ak ne moraju poznavati onoga kome pomažu. Sve se to dešava alkemijom, na razini vibracije energije.

Partnerstvo i brak ne mogu opstati bez ljubavi. Ono malo prolaznog zanosa voljenja brzo proleti. Bez magnetizma ljubavi, strane u odnosu se osje?aju jadno, kao da im netko crpi dušu. U suštini to nije istina, nego su sami blokirani.

Kada proživljavate ljubav znanje vam nije potrebno, ali za novo iskustvo ljubavi, znanje je svakako potrebno, ili jaka alkemija koja ?e vam probuditi ljubav. Bez znanja nemate pojma kako postupiti sa umom, o ?emu razmišljati i kako prizvati mir radi otvaranja kanala srca.

Ljubav svakako od vas traži bezuvjetnu predaju, koju mnogi ne shva?aju. Jedino tako je najlakše probuditi ljubav. Prepustite se duši, ona je svakako u vama, a ako se dogodi malo boli od ja?ine nagona, budite spremni na to. Nikada nemojte stišavati nagon. Jednostavno dopuštite da se razvije do kraja. Najbolje je kada ga vodite preko usmjerenosti pažnje uma. Tada um ne luta i niste nasilni.

Probudite ljubav, to vam je istina života, radost i svijest.



EGO BLOKIRA LJUBAV DUH ISTINU SVIJEST ŽIVOT SLOBODU I EVOLUCIJU

Obi?no se kaže: „Daj nekome vlast, da vidiš kakav je ?ovjek“.

Sve je po?elo od sjemena, kao ideje za ra?anje duše i tijela vrste. U našem slu?aju, postoje spiritualne mo?i, evolucijom potvr?ene, da nam je dovoljno samo jedno sjeme za život, a sve ostalo dolazi od svijesti.

Da li je u praksi zaista tako?

Nije. ?ovjek se gr?evito bori stvarati sjeme za reprodukciju duše, od koje ona samo dobije zastoj metaboliziranja energije u tijelo. Proizilazi da je sjeme veliki grijeh zbog ega.

Što je ego?

Jednom stvoreno tijelo iz duše i ro?eno, ima potrebu sazrijeti, osvijestiti se i živjeti u skladu s životom (stvoriteljem, u prostoru Boga).

Zbog mnogih propusta u odrastanju, razvoju tijela se poklanja više pažnje, ?ime se baca u drugi plan razvoj mentalnog sadržaja - uma. Time se sve vra?a na po?etak i umjesto napredovanja u osvješ?ivanju tijela, ono i dalje stvara novo sjeme, koje nikome nije potrebno, izuzev za ra?anje djeteta. Duši je sjeme beskorisno, ako ne?e biti preto?eno u duh. Mnogo je potroša?a energije u samom bi?u. Osjetila, misli, um, traže puno ?iste energije, a nije izgra?en duh kojim se duša može povezati sa Izvorom. Tako se ego pretvara u pravu branu, prerasta u tjeskobu tijela, nagon i lepezu mogu?ih slabosti koje prelaze u bolest, ako se brana ega ne sruši.

Osje?anja tu ne mogu ništa pomo?i, sje?anja još manje, emocije najmanje, i tako misli beskrajno vrte u krug isti film stvorenog uma koji nezna kako dalje voditi energiju, jer je zapravo nema. Ona je blokirana u egu.

U pomo? uska?e prirodna inteligencija, preko daha, ?ime se cjela stvar vra?a na po?etak osje?anja. Dublje se promišlja, mogu? je mir i time um dobija osvježenje u energiji. Usmjerenim mislima (kontemplacijom) i koncentracijom na branu ega, um dobiva snagu srušiti ego. Sav potencijal brane ega tako prelazi na stranu uma, kao poraženi u sukobu, ali cjela stvar poprima novi oblik kao LJUBAV. Uz malo daha, mira i dubljeg promišljanja, sjeme se razložilo po tijelu, nije bilo ni uživanja u orgazmu, ali smo zato dobili kvalitetu više, sa kojom naša alkemija ide dalje prema ja?anju životne sile, energiziranju limfe i krvi, ja?anju imuniteta i stvaranju mogu?nosti za duh.

Ljubav je umiljato ime za sabranost rijeke uma koji je uspio srušiti branu ega i od iscrpljene duše stvorio duh. Ovo nazivamo mo? ?ovjeka za percipiranje stvarnosti.

U ljubavi je nestala tjeskoba, sve napetosti bi?a, nagon, a sjeme kao esencija životne sile, raspršena je po tijelu kroz limfu koja savršeno prenosi energiju i krvi koja regulira ritam srca.

Iluzija o egu je srušena, ljubav nam je pokazala blaženstvo i milost, um je dobio malo jasniji uvid i cjela stvar kre?e putem duha, koji je potpuno neovisan o materijalnom i strogo se penje po vertikali života, bez vremena, sada, na putu prema istini i svjetlosti, ?istoj vibraciji energije, koju ?e najširim kanalom univerzalne svijesti vratiti duši preko sustava ?akri (endokrini sustav).

Sklad duše i tijela nije bio mogu? uz ego, jer je tada duša podijeljena na dvije nebitne stvari; na skrb osjetila i stvaranje sjemena. Tako je energija ostala blokirana u egu, bez mogu?nosti povezivanja s ?istom vibracijom kozmosa.

Kako shvatiti ljubav?

Mnogo je lakše prosvjetliti duh, nego probuditi ljubav, jer je duh na putu ka istini i svjetlosti, a ljubav je potpuna neizvjesnost da li ?e um srušiti ego.

Naivno je razmišljanje da energija „hoda“ tijelom kroz kanale, cjev?ice ili nadije, jer je prisutna u svakoj to?kici prostora, jedino joj gustina nije svuda jednaka.

Limfa i krv najbolje prenose energiju, daju imunitet i toplinu tijela.

Prakti?ki, ljubav je naš život.

Sve što dobivamo iz vana, posljedica je želja, koje lako mogu pre?i u patnju. Sve što budimo u sebi, posljedica je dopuštenja uma. Kada ne ispunimo želju, javlja se patnja, a kada ne dopuštimo ljubav, dovodimo u pitanje doživljaj života.

Tre?e oko je veoma mo?an alat duše. Iz pinealne žlijezde (veli?ine 6-8 mm), hipofize mozga, energija duše se najve?im dijelom usmjerava na po?etak života, u prvu ?akru, u regiju spolovila, gdje se tvori esencija sjemena, s kojom energija najlakše vibrira kroz limfu i krv. To je prirodan proces, a ego se brani time što ne dopušta umu da iskoristi sjeme za život duše.

Svaka podvojenost li?nosti izvire iz ega, ?ime se formiraju komplicirane obrane karaktera, kao veliki potroša?i energije, ?ime se narušava sklad duše i tijela, gdje se dovodi u pitanje ponašanje ?ovjeka.

Rijetki su pojedinci ?iji su karakteri ?isti (kojima se ego ne brani). Statisti?ki je 70 % ljudi u strahu ega i 50 % ljudi s karakternom obranom lažnog ponosa.

?est je slu?aj da pojedinac pati od svih pet karakternih obrana (straha, pohlepe, neiskrenosti, mržnje i ponosa). Problem je ve?i ako se ove karakterne obrane nazovu imenima šizoidnog, pohlepnog, psihopatskog, mazohisti?kog i krutog ponašanja pojedinca, ?iji se ego brani.

Tijelo opstaje dok je mo?no stvarati sjeme za život duše. To je uzajaman proces duše i tijela, kao najsloženija alkemija, koju nazivamo metaboliziranje duše. Alkemiju podržava prostor, a ko?i je vrijeme, ?ime se energija dodatno blokira zbog ograni?enosti tijela, jer nije ?isto. Tijelo u vremenu stari.

Preko ?akri (svaka stanica tijela je ?akra) - endokrinog sustava, duša se napaja energijom iz kozmi?kih izvora zra?enja.

Temeljem duha, jednom stvoren život duše se ne može ugasiti, ve? postaje vje?an, mijenjanjem oblika.

Radi lakšeg pra?enja ?akri, sveli smo ih na sedam glavnih, koliko imamo tijela (oklopa ili kalupa) u bi?u, vezano za regije unutarnjih organa.

Kod životinja je fenomen reproduktivne sposobnosti preko sjemena najbitniji za održanje vrste.

?ovjek posjeduje spiritualne mo?i i nije mu potrebno sjeme, nagon i ego za stvaranje duha.

Alkemijom ljubavi, duha i svijesti, sve postaje direktno. Povezivanjem svake stanice tijela izravno na izvor kozmi?kih zra?enja, život duše ?e biti sveden u okvir svjesnog entiteta. To ?e biti pravi doživljaj života, sve u jednom, tijelo, duša-energija i život, sjedinjeni kroz ljubav i istinu u radost.

Ovo nazivamo osvješ?ivanje tijela.

Svijest kao preslika prostora svijeta (Boga), izravno podržava život, u sadašnjem trenutku, neovisno od vremena, po vertikali duha, kao beskrajan promet izme?u bi?a i svjetlosti istine.

Cilj svega je SLOBODA, slavlja što je cjela stvar (sjedinjenje s životom) uspjela.

?ovjek jedino postaje nevin kroz ljubav, duh, istinu, svijest i slobodu. Ta nevinost ga osloba?a grijeha tijela.

Božansko smo dijete uvijek, samo kada smo svjesni.

Sve što radimo ti?e se energije, a nju imamo u izobilju kroz svijest. Zar nam treba neznanje, paradoks i slijepost tražiti energiju u hrani, novcu, sexu i željama izvan bi?a, kada je imamo u izobilju putem probu?ene svijesti.

Princip sjemena je stvar proste reprodukcije života. Kroz svijest sjeme direktno dolazi iz kozmi?kih zra?enja. Gdje je sjeme, tu je ego, nagon, tjeskoba, bolest, arogancija i smrt.

Egoisti su ograni?eni ljudi, slijepo vezani za spolovila i nagon. Za njih je ljubav, istina i život i dalje nepoznanica. Oni neznaju za radost i slobodu, jer su uvijek u žurbi, stresu i strahu. Za takve ljude mir ne postoji.

Ego je fizi?ka, a svijest duhovna dimenzija bi?a. Bez njihove cjeline li?nost mora biti podvojena.

Temeljem visokog procenta karakternih obrana kod ljudi, zamislite koliko je oko vas prijatelja i poznanika, priznatih i uspješnih, s razvijenim umovima, diplomama i položajima, materijalnim bogatstvima i nadmo?i nad drugima, koji su ipak egocentri?ni, bez imalo ljubavi i sa niskom razinom prosu?ivanja i svijesti.

Od njihovih uspješnosti boli nas glava, puno je nesloge, poreme?enih odnosa, mogu?i su ve?i sukobi, pa i rat.

Sloboda je u osvješ?ivanju pojedinca, a ne u ja?anju društvene nadmo?i. Škole, bolnice, crkve, policija, vojska, vlast, samo su namet, zlo i blokada razvoja svijesti pojedinca, jer ništa nije postavljeno temeljem duhovnosti,?ovjeka, ve? temeljem dominacije mo?i.

Oko nas je sve više mraka, straha, bolesti, nesretnih ljudi, koji vape za energijom, za iscjeljenjem duše, a ne znaju da sve potencijale blokiraju u neprobu?enoj svijesti i brani ega.

U svijesti se iscjeljuje svaka slabost. Mnoge „neizle?ive bolesti“ su samo posljedica ega.

Naravno, obi?an um vidi samo posljedicu, kao realnost bez istine. Jedino kroz svijest uvi?amo uzrok svakog poreme?aja i lako navodimo snop energije da zacjeli ranu.

Sami odlu?ujete, skrivati se iza ega, grijeha, neistine, sexa, pohlepe i ostalih nebitnih stvari, ili ste za ljubav, istinu, duh, svijest i slobodu, kako prili?i princu evolucije - ljudskom bi?u. Me?utim, morate voditi ra?una o mogu?oj povredi drugih duša, jer ništa na ovom svijetu nije vaše.

Društvo vam daje vlasni?ki list za prolazne vrijednosti koje ne možete ponijeti sa sobom u apsolutnom životu (zemlju, ku?u, diplomu, ime, prezime, položaj, brak, itd.), ali vam ne može dati tapiju za duhovne vrijednosti, jer su one nedjeljive, ?ine cjelinu prostora svijeta, kroz jednog Boga, u kome se i vi šepurite, ali ga ne priznajete zbog ograni?enosti ega.

Dajte si malo ljubavi, istine, zahvalnosti, pažnje i odgovornosti za život, svetinju pred kojom možemo biti ponizni.



ZAŠTO JE SRCE SIMBOLIZAM LJUBAVI

Ljubav kroz srce je alkemija i centar za opskrbu svih stanica životnom silom, koja se prenosi fluidom krvi, limfom i energijom. Samo energizirana krv i limfa mogu biti u?inkoviti za suptilne stanice tijela.

Ljubav i srce ne mogu biti sentimentalni ni prema ?emu, ali zbog osje?anja, misli i uma, vibracija energije regulira ritam srca i uskla?uje ga s dušom. Mirno srce daje ugodan osje?aj mira i blaženstva. Od uznemirenog srca postajemo zabrinuti i uplašeni.

Ono što je ljubav za srce, to je duh za život duše.

Duša se ra?a iz sjemena ne?ega. Svako sjeme je nastavak nekog života duše. Koliko ?e novo sjeme biti sli?no starom sjemenu, ovisi od karme i ?isto?e prekopiranih kodova duše.

Majka i dijete ostvaruju bezuvjetnu ljubav na prirodan na?in, preko sjemena i genetskog naslije?a. Time je beba odabrala majku, a majka žrtvuje sebe da je rodi. Nastavak bezuvjetne ljubavi majke i djeteta je dojenje. Tako se stvaraju navike uma o ljubavi.

Majka je potpuno dala sebe, a beba nema izbora jer joj majka zna?i održanje života.

Me?utim, prestankom dojenja, sve se mijenja, jer se stvaranje mlijeka seli niže u fizi?ki dio u spolovila, radi stvaranja sjemena za novo ra?anje. Iskustvo uma i dalje prati promjenu. Tako se ra?a sex želja koja postaje sve ja?a i ja?a. Ako u odrastanju djeteta izostane prisnost sa roditeljima, dolazi do zanemarivanja ljubavi u umu. To se ?esto doga?a u patrijalhalnim obiteljima, ili kada me?u roditeljima nema ljubavi. Guranje sexa u tabu je zaista glupo. Dijete sve više gubi vezu sa ljubavlju i prepušta se ?arima sexa. Kada doživi prvi orgazam, onda se trajno veže za to zadovoljstvo.

Ljudi o sexu malo znaju, prili?no su primitivni u tome i jedino im ostaje skrivanje iza njega, ?ine grijeh i ja?aju obranu ega. Zamislite koliko je ponašanje ?ovjeka nezrelo, nesvjesno i egoisti?no, kada je u stanju zbog malo sex zadovoljstva baciti vlastito sjeme, kao esenciju duše, duha i svijesti, ?ime negira život. Kroz životni vijek tijela, prosje?na osoba stvori i baci 15 litara sjemena, što je dovoljno za ra?anje svih duša ?ovje?anstva. Svatko bi prosvjetlio tijelo, kada bi sex zamijenio za ljubav, a sjeme iskoristio za duh i osvješ?ivanje.

Iskustvo uma, od mlijeka do sjemena, uskra?uje ljubav i sigurno budi ego. Od svjesnog entiteta ovisi da li ?e ponovo uspijeti probuditi ljubav, ovoga puta mnogo teže, preko jake inspiracije iz vana, prilikom zaljubljivanja.

Prevo?enje ega u ljubav je teško, jer je u pitanju kompleksna promjena karaktera.

Lako je skinuti maske drugih ljudi, ali je veoma teško skinuti masku vlastitog ega.



DOŽIVLJAJ SVIJESTI I ŽIVOTA

Svijet je cjelina kroz jednotu prostora, Apsoluta, Boga, života i postojanja, kao jedna dimenzija i beskrajna snaga vakuuma, kao duhovna realnost.

Prostor svijeta ispunjava energija, koja ima vibraciju, beskrajno ?istu kao svjetlost ili razrije?enu i zarobljenu u opsegu materijalnog, što predstavlja drugu dimenziju, kao metafizi?ku realnost.

Od energije je stvorena materijalna priroda, kao tre?a dimenzija ili fizi?ka realnost.

?etvrtu dimenziju ?ini linearno vrijeme, u kome se materija raspada.

Apsolut je neovisan od bilo ?ega i sam sebi dovoljan. Zato je život kao apsolutno postojanje nedodirljiv.

Energiju ?ine sve mogu?nosti, sve promjene i svi odnosi u svijetu. Sve što je stvoreno, povezano je sa tvorcem na bilo koji na?in, atomski, molekularno, fotosintezom, instinktom.

?ovjek je povezan preko svijesti, kojoj prethodi fizi?ko odrastanje i mentalni sadržaj, osje?anja, misli, um, ego, emocije, mo? govora, mo? prosu?ivanja ili percipiranja stvarnosti kroz doživljaj.

Svijest pripada apsolutnoj inteligenciji, zna?i u svemu je duhovne prirode i neovisna je od bi?a, tijela i duše.

Stvoreni smo iz sjemena, prirodne inteligencije, koja je najprije oslobodila dušu kao poveznicu Apsoluta i energije, preko grani?ne linije svjetlosti istine. To nas obvezuje da doživljaj života jedino ostvarujemo preko istine i svijesti. Svako ponašanje ispod svijesti je problemati?no, jer ?ovjek ima jak mentalni sadržaj i um, koji, kada je u opsegu nesvjesnog uma, može od ?ovjeka u?initi mnogo opasnije stvorenje od najopasnije životinje. Životinja nema misli i predumišljaj kao ?ovjek, bori se za goli opstanak i nikada nije opasna. ?ovjek je nešto drugo, može skrojiti ubojiti plan i po?initi sramna djela.

Minimum doživljaja života pojedinca mora biti kroz ljubav, koja se prenosi od roditelja ili se kasnije budi, temeljem inspiracije.

U našem bi?u najmanje je jasno djelovanje uma, jer su to nevidljive stvari, od kojih ovisi doživljaj života.

Osjetila nam ništa nisu bolje razvijenija od osjetila životinja. I dalje su ograni?ena i slijepa.

Kre?emo se kroz sredinu u kojoj živimo i prirodi, koriste?i misli i um. Misli su neizbježne zbog slijepih osjetila. Od misli um stvara jake navike i vremenom se doživljaj stvarnosti svodi na rutinsko ponašanje uma. Kako se u umu gomilaju iskustva, tako on postaje sve udaljeniji od duše i od doživljaja života. Taj dio nesvjesnog uma nazivamo ego.

Mentalni proces je veoma jednostavan, ali su komplicirane navike koje ?ine ponašanje ?ovjeka. Navike uma stvaraju nesvjesni pojedinci, ali i prosvjetljena bi?a. Razlika je samo u usmjerenoj pažnji uma. Razne gustine energije u bi?u daju razli?ite frekfencije njene vibracije. Osje?anja su na jednoj frekfenciji, misli na drugoj, a um na posebnoj frekfenciji. Um se uvijek veže za dušu - energiju i pratiti je do istine - frekfencije svjetlosti. Tada um prelazi u duh i nije više potroša? energije. Umjesto toga, duh dodirne Apsolut, pokupi univerzalnu svijest, a duša je dobila naj?istiju energiju preko svjetlosti istine u izobilju. Me?utim kada se um navikne na duh i svijest, on ponovo stvori naviku i više se ne gubi po tijelu, egu, mislima i osje?anjima.

Nama je su?eno da osje?amo, mislimo, razvijamo um, njegujemo ljubav, osloba?amo duh i budimo svijest, s ciljem stvaranja doživljaja života.

Osje?anja, misli i um šetaju po vremenu, kroz sje?anja i prošlost, bave?i se budu?noš?u. Zanimljivost je da uvijek preska?u sadašnji trenutak, u kome je jedino mogu? duh i svijest, jer oni ne postoje u vremenu. Principijelno, ništa se ne može dogoditi dok se ne stvore uvjeti za taj doga?aj. Kada slijedite misli, um i vrijeme, jednostavno ne možete imati mir. Bez mira ne možete uhvatiti sadašnji trenutak, a bez njega nije mogu?a istina duh i svijest.

Kada se smirite, sve dolazi na svoje; misli su stale, um se primirio, a ostao je ?isti duh kao istina s kojim je mogu?a svijest. Svijest je samo apsolutna pretpostavka, kao najširi uvid u kome ne figurira ništa logi?no, ništa materijalno, ništa umno. Svijest nije ni pamet ni mudrost, ve? potvrda i najdublji doživljaj istinskog života. Bez svijesti nije mogu? doživljaj apsolutnog i to ne bi imalo nikakvog smisla.

Duhovno putovanje se odvija unutar bi?a. Kozmos koristimo figurativno kao uve?anu mapu svijeta, koja je u svemu jedno s prostorom bi?a.

Za obi?nog ?ovjeka dovoljan je frekfentni opseg uma na razini ljubavi. Na toj razini prirodno se postiže smirivanje misli i uma, a ego se ne brani, jer nije ugrožen. Ljubav je ugodan doživljaj života pojedinca, koji se može povezivati u vremenu sa cjelim svijetom. Melodi?no je to ime ljubav, ali u svemu ozna?ava složenu alkemiju svih aspekata bi?a (fizi?kog, mentalnog i temelj za duh). Naravno, ljubav je potrebna kao faza odrastanja, sazrijevanja tijela i po?etka osvješ?ivanja istog. Kada ljubav prevedemo u duh, onda vremenska dimenzija prelazi u prostorni doživljaj, u kome je život.

Naporno je sve ovo objašnjavati, jer je tako važno, ali od objašnjenja nije mogu? doživljaj života. To se ipak mora individualno proživjeti.

Za vo?enje uma je važno znanje, kojim se lakše ostvaruje doživljaj.

Pišem zbog unutarnjeg dijaloga sa svojim djetetom (umom), a možda ?e nekome ovo pomo?i da lakše prona?e put prema istini života. Mnogi duhovni u?itelji su mi pomogli u spoznaji života, ali je na kraju ipak bio presudan prirodan duhovni u?itelj DAH.

Roditelji, škola i društvo, godinama su me tjerali i mu?ili da postanem nešto, vidljivo kroz položaj i neke materijalne vrijednosti. Mnogo toga sam postigao, da bih na kraju bio umoran od svega. Cijenio sam iskustva duhovnih u?itelja, ali sam spoznao život iz vlastitog daha. On je najbolji prirodan duhovni u?itelj. Poslije toliko godina snebivanja, shvatio sam da se moram osloboditi svega. To sam uradio. Kada sam sve ostavio na miru, mir se i meni vratio. Ne zvu?i lijepo što sam ostavio ženu, djecu, posao, ku?u, užu i širu obitelj, prijatelje, ali sam iza toga spoznao mir, život, istinu, slobodu. Odricanje se odnosi na doživljaj da ništa više ne posjedujem u svojim mislima. Kada pogledam sebe i njih, ispada da sam u životu, a oni u željama. Jedino bogatstvo mi je svijest. Živim u domu izobilja svjetlosti. Neki uživaju u mnogim stvarima, zato jer nemaju iskustvo mira.

Duhovne vrijednosti vam nikada ne?e do?i jer su one uvijek duboko u vama. Stanite na put tumaranja po životu, to ?e na po?etku biti u mraku, ali temeljem iskustva drugih, do?i ?e i vaš dan svjetlosti, svijesti i slobode. Taj put nije napor, jer sa prvim mirom po?inju se paliti žaruljice suptilnog svjetla kojim se prepoznaje put života. ?arolija vas vodi, samo ako dopuštite igrati se s njom.

Od života jedino možete imati doživljaj, koji ?e se pojaviti kada se smirite, kada ste prisutni u dahu. Za doživljaj se vežu misli i um, tako da je doživljaj još dublji, kao prava radost. Za nagradu dobivate ljubav. Obzirom da je život u svemu duhovan, biti ?ete oslobo?eni i ljubavi, a na kraju ?e u vama i oko vas ostati samo najširi uvid, kao svijest u kojoj lebdite.

Bez slobode daha i ljubavi, ne?ete napraviti ništa. Samo ?ete poja?ati obranu ega, kada uvid stvari postaje ?ist privid. Ego je samo dokaz da nemate doživljaj života, ve? površinsko osje?anje koje vam stalno pokre?e misli i uznemirava um. ?ini vam se da su vam drugi krivi za neuspjeh, a sve je obrnuto, vi ne dajete mira drugima jer ih stalno kontrolirate kroz misli i uvijek odbijate da postanu dio vašeg doživljaja.

Doživljaj nikada nije mogu? kroz misli, nego kroz usmjereni um i svijest. Na jednom mjestu ne mogu biti misli i svijest, ili jedno ili drugo.

Idemo nešto prakti?ki probati. Zažmurite i koncentrirajte na vaše ?arape. Da li doživljavate da vas ?arape dodiruju po koži? Najprije ?e biti da ne doživljavate ni ?arape ni stopala, kao da ih nema. Zna?i, vi samo mislite da imate ?arape, da imate stopala, da vas ?arape dodiruju. Nemate taj doživljaj. U tome i jest problem kako zaustaviti dosadne misli, kako usmjeriti um i kako srušiti ego, da bi na kraju uronili u mir.

Misli nam se doga?aju jer ne dopuštamo doživljaj. Ispada da sve što radimo samo su navike uma i rutina koju odra?ujemo na slijepo. Misli su nam uvijek ispred doživljaja i time se zadovoljavamo, jer nemamo vremena, nemamo mir. U miru se sve mijenja; po?injemo pratiti dah, koji mijenja tok misli, usmjeravaju?i ih na svjesniji doživljaj.

Antoni de Mello je jednostavno objasnio duhovnost:

Duhovnost zna?i bu?enje. Ve?ina ljudi, iako toga nije svjesna, spava. Ra?aju se spavaju?i, žive spavaju?i, žene se i udavaju spavaju?i, spavaju?i odgajaju svoju djecu, i umiru spavaju?i, a da se nikada ne probude. Nikada ne upoznaju draž i ljepotu te stvari koju zovemo ljudskim bivstvovanjem. Znate, svi mistici - katolici, krš?ani, nekrš?ani, bez obzira na to koju teologiju zastupaju, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti - svi se slažu u jednoj stvari: da je sve u redu, sve je u redu. Iako je svuda nered, sve je u redu. Zaista ?udan paradoks. Ali, na žalost, ve?ina ljudi nikada ne shvati da je sve u redu zato jer spavaju. Mu?i ih no?na mora.

Prošle godine ?uo sam na španjolskoj televiziji ovu pri?u o jednom gospodinu koji je kucao na sinovljeva vrata. "Jaime", kaže, "probudi se!" Jaime odgovara: "Ne želim ustati, tata." Otac vi?e: "Ustani, moraš i?i u školu!" Jaime kaže: "Ne?u i?i u školu." "Zašto ne?" upita otac. "Postoje tri razloga." re?e Jaime. "Prvo, zato što je to tako dosadno; drugo, zato jer me djeca zadirkuju; i tre?e, zato jer mrzim školu." A otac odgovara: "?uj, ja ?u ti re?i tri razloga zašto moraš i?i u školu. Prvo, zato što je to tvoja dužnost; drugo, zato što imaš ?etrdeset i pet godina; i tre?e, zato što si ravnatelj." Probudite se, probudite se! Odrasli ste. Preveliki ste da biste spavali. Probudite se! Prestanite se igrati sa svojim igra?kama.

Ve?ina ljudi re?i ?e vam da bi željeli iza?i iz dje?jeg vrti?a, ali nemojte im vjerovati. Nemojte im vjerovati! Sve što žele da u?inite za njih je da im popravite njihove potrgane igra?ke. "Vratite mi moju suprugu. Vratite mi moj posao. Vratite mi moj novac. Vratite mi moj ugled, moj uspjeh." To je ono što žele - žele nazad svoje igra?ke. To je sve što žele. ?ak i najbolji psiholozi ?e vam to re?i, da ljudi u stvari ne žele ozdraviti. Ono što žele je olakšanje, ozdravljenje je tegobno.

Bu?enje je, naime, neugodno. U krevetu vam je lijepo i udobno, bu?enje vas razdraži. To je razlog zašto mudar guru nikada ne?e pokušati probuditi ljude. Nadam se da ?u ovdje mudro postupiti i da vas ni?im ne?u pokušati probuditi ako spavate. To zaista nema nikakve veze sa mnom, ?ak i ako ?u vam ponekad re?i: "Probudite se!" Moj posao je da se bavim svojim stvarima, da plešem svoj ples. Ako ?ete od toga imati koristi, dobro, ako ne, šteta! Arapi bi rekli: "Kiša je posvuda jednaka, ali uzrokuje da u mo?vari raste trnje, a u vrtu cvije?e."

Svaki put kada se ne?ega odri?ete, sami sebe varate. Što mislite o tome? Varate se. ?ega se odri?ete? Svaki put kada se ne?ega odri?ete, zauvijek se vežete na tu stvar. Jedan indijski guru rekao je: "Svaki put kada k meni do?e prostitutka, ne govori ni o ?emu drugom osim o Bogu. Kaže da joj se zgadio njezin život i da želi Boga. Ali svaki put kada sve?enik do?e k meni, ne govori ni o ?emu drugom osim o seksu." Tako je to, kada se odreknete neke stvari, postajete njezin vje?ni zarobljenik. Kada se borite protiv neke stvari, ostajete za nju vje?no vezani. Dok god se protiv nje borite, dajete joj mo?. Dajete joj toliko mo?i koliko sami ulažete u borbu protiv nje.

Tu je uklju?en i komunizam i sve drugo. Zato morate "primiti" svoje demone, jer dok se borite protiv njih, dajete im mo?. Zar vam to još nitko nije rekao? Kada se ne?ega odreknete, vežete se na to. Jedini na?in da se toga riješite je da to prozrete. Ne odri?ite se, prozrite to. Shvatite pravu vrijednost te stvari i ne?ete se morati odricati, jednostavno ?e ispasti iz vaših ruku. Ali, naravno, ako to ne shvatite, ako ste hipnotizirani da mislite da ne?ete biti sretni bez te, one, ili neke tre?e stvari, onda ste zarobljeni. Ono što trebamo u?initi za vas nije ono što takozvana duhovnost pokušava u?initi - naime, da se nau?ite žrtvovati i odricati. Ono što trebamo u?initi je da vam pomognemo da shvatite, shvatite, shvatite. Kad biste shvatili, jednostavno biste izgubili želju za tom stvari. Ili: kad biste se probudili, jednostavno biste izgubili želju za tim.

Neki ?ovjek pronašao orlovo jaje i stavio ga pod kvo?ku na svom seoskom imanju. Zajedno s pili?ima izlegao se i orli?, i odrastao s njima.

Cijeli svoj život orao je radio isto što i pili?i, misle?i da je i on jedan od njih. Kljucao bi po zemlji traže?i gliste i kukce. Kvocao je i kukurikao, mahnuo bi koji put krilima i letio nekoliko metara po zraku.

Godine su prolazile i orao je ostario. Jednog dana vidio je iznad sebe, na vedrom nebu, veli?anstvenu pticu. Ptica je gracioznom dostojanstvenoš?u jedrila po snažnim zra?nim strujama i jedva da je koji put zamahnula svojim zlatnim krilima.

Orao je gledao u nebo zadivljen. "Tko je to?" upitao je.

"To je orao, kralj ptica", re?e kokoš koja je stajala do njega. "On pripada nebu, a mi pripadamo zemlji - mi smo kokoši." I tako je orao živio i umro kao kokoš jer je mislio da je i on kokoš.

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 13. dio


SVIJET JE JEDNA DUŠA ENERGIJA

Svijet je jedan beskrajno veliki prostor, kao jedna duša i jedna univerzalna energija, bez polarizacije, koja pilzira valovima. Gustina u?estalosti vibracije energije u prostoru je razli?ita, od naj?istije energije svjetlosti, do tame.

Univerzalni dio energije duše, predstavlja duhovnu suštinu svijeta, u smislu apsolutnog Boga, života i postojanja. Apsolut je, samo mu ime kaže, nešto apsolutno, bez ikakvih mogu?nosti, promjena i odnosa. To je vje?ni mir, kao spokoj duše, koji možemo spoznati preko apsolutne istine i prosvjetljenja. Istina apsolutno štiti dušu od bilo kakvog one?iš?enja. Ne možemo razmišljati da li je Apsolut nešto najsvjetlije ili je najve?a tama. Jednostavno, odgovor je - apsolutno je.

Jedna univerzalna duša (život), može se dijeliti u beskrajno mnogo sitnijih duša i nikada ne može biti kao nula, bez mo?i deobe. Zbog takve prirode duše, nastala je i priroda u kojoj živimo, jer smo stvoreni od sjemena, koje je jedna mala dušica u univerzumu. Obzirom da se radi o energiji, ona se uvijek može sjediniti sa univerzalnom vibracijom ( Izvorom).

Kako je sve duša - energija i JEDNO, na svijetu ništa ne može biti podvojeno od toga, kao nešto drugo. Zna?i, i najmanja kap vode je dio beskrajnog oceana i snaga te kapi je jednako beskrajna, samo kada je kap jedno s oceanom. To je univerzalno pravilo života i postojanja.

Svi oblici i životi u prirodi imaju dušu i bezuvjetno su povezani s Univerzalnom dušom. Kada se mala duša odvoji od matice, nema više odlike JEDNO, ve? poprima polarnost energije. To je potrebno da bi se stvorilo bi?e i tijelo. Koliko nam je poznato, ?ovjek je izuzetak u tome, jer je evolucijom probudio spiritualne mo?i, preko kojih direktno može sabrati svoju dušu (podjeljenu umom), u jedan duh, i nakon istine, ponovo se vratiti u Univerzalno stanje, sjedinjen sa JEDNO. Ta mo? je svijest, kao univerzalna svijest duše energije. Temeljem spiritualnih mo?i, ?ovjek je presedan Univerzuma, jer jedini nešto kalkulira. To kalkuliranje je samo grijeh, kratko traje i umjesto beskrajnog svjesnog života, taj ?ovjek sramno i nesvjesno umire.

Kada bi mogli shvatiti kako atom rotira u molekulu, kako pauk plete mrežu, kako p?ela stvara med, kako suncokret prati svjetlost, kako životinje vide no?u, onda bi shvatili koliko su bezuvjetno predani Univerzalnoj duši. ?ovjek se ne predaje, ništa ne prihva?a, ništa ne daje od sebe, želi posjedovati svijet, stalno spava, uživa, misli i nikada nije budan nad životom. Za uzvrat je griješnik u strahu, koji ne prepoznaje vlastiti život, nego ga, preko ega, identificira sa prolaznim tijelom.

Možda ne?ete povjerovati, ali um je samo pro?iš?eno tijelo, a tijelo je nepro?iš?eni um. Kod malog djeteta mentalni sadržaj nije razvijen, ali se odrastanjem uskla?uje s tijelom. Kada dijete progovori, po?inje koristiti um.

Zamislite da se ?ovjek rodi u nekom zatvorenom balonu bez mogu?nosti da vidi i osjeti prirodu. Njegov um bi poslije sazrijevanja tijela bio druga?ije usmjeren od uma obi?nog ?ovjeka, jer se um formira od navika.

Ovaj svijet je temeljem jednog Boga, jedne energije, jedne istine, sve je uvijek jedno, ništa nema jednako dva puta.

Prostor svijeta (Bog-život), ne možete podijeliti. Ne možete podijeliti ni istinu, niti energiju.

Koliko god da idete nešto usitniti i podijeliti na pola, uvijek ?e ono drugo ostati jedno.

To jedno je za nas najbitnija stvar, jer od rasutog tijela u prostoru bi?a, koje blokira energiju na mnogo na?ina, na kraju ipak možemo sastaviti cjelu dušu i prevesti je u duh. U stanju mira bi?a, potroša?i energije (misli i um) su isklju?eni. Tada možemo izgraditi duh koji ?e nas povezati sa univerzalnom energijom prostora. Energija je prakti?ki neuništiva. Ona stalno pulzira, a njome se koriste u prostoru, razni oblici i životi prirode. Nitko tu energiju ne može zadržati, niti posjedovati. ?esto puta kažemo kako ne?isto tijelo blokira energiju. Ni to nije to?no. Za vrijeme blokade u tijelu, energija ?e stvoriti nešto novo. Tako nastaju bolesti. Kod ?istog tijela, nema zastoja valova i vibracije energije i tada kažemo da je tijelo zdravo. Ako taj proces nepažnjom zaustavimo (naj?eš?e zbog misli i uma), energija ?e po?eti oblikovati nešto novo u tijelu ?ega prije nije bilo.

Svako iscjeljenje je samo obrnuti red stvari sa energijom. Istu tu energiju koristimo za iscjeljivanje, samo je umom vodimo u obrnutom smjeru, vra?aju?i se na neko stanje koje nas zadovoljava. Tako rade i ra?unala. ?esto može do?i do zastoja hardvera i softvera, ali samo pritiskom na jedno dugme „Restart“, sve se vra?a na nekakav normalan po?etak.

Na Istoku su prije više tisu?a godina mudraci spoznali suštinu života i temeljem toga je nastalo više disciplina za pro?iš?enje bi?a i uskla?ivanje duše (energije) s tijelom.

?ovjek ne bi smeo dozvoliti da bude lošiji od svog sjemena, jer bi time dokazao da nije dozvolio duši da ga oblikuje kako je zamišljen. I obi?ni ljudi znaju re?i, sin mora biti bolji od oca.

Bez budnosti nad tako složenim sustavom kao što je naše bi?e, ne možemo o?ekivati ništa pozitivno. Ponašanjem isklju?ujemo sebe od zacrtanog životnog puta, daju?i mnogo razloga za to. Naravno, uvijek su u pitanju nebitne stvari, pred kojima smo slabi. Našem bi?u je uvijek potrebna istina, izobilje ?iste energije svjetlosti, izobilje duha, izobilje ljubavi, svijesti i slobode. Sve drugo nam nije potrebno.

Svako društvo postoji zbog grupice mo?nika, a ne zbog svih pojedinaca i oni ?e uvijek izmišljati nešto kako bi sebe zaštitili, vjeruju?i slijepo da se sloboda štiti fizi?ki. Sloboda je duhovne prirode, nitko na nju ne može utjecati, jer se to odnosi na slobodu duha i svijesti.

?ovjek je samo jedno zrno sjemena koji je uz pomo? energije malo porastao u fizi?kom tijelu. Koliko god da se tijelo širi, energija u prostoru je uvijek ista. Zato je beba božanska, nezaprljana duša, a odrastao ?ovjek je mnogostruko zaprljao dušu i proširio tijelo?

Beba još nema razvijen um ni misli, tako da ne vodi dušu u pogrešnim smjerovima, ve? ga duša oblikuje po zamisli sjemena.

Fizi?ki ?ovjek treba izgledati onako od kakvog je sjemena. Ako se previše udeblja, onda nije bio budan nad svojim bi?em i došlo je do grijeha, bolesti i svega drugog što nije normalno.

Energija je neudrživa i tko joj stane na put, biti ?e kažnjen. S druge strane, kada smo mirni, energija ?e nas savršeno oblikovati, ?ak i prosvjetliti.

Pogrešno je re?i da generatori stvaraju energiju. To se nikada ne može dogoditi. Energija je uvijek jedno i nikada ne?e biti nula. I kada stanu generatori, energija i dalje postoji. Dokaz da generatori ne proizvode energiju je jednostavan. Ako iz generatora ne vodimo usmjereni napon, u njima ne?e do?i do havarije, jer oni ništa ne proizvode. Nemojte miješati energiju univerzuma (koja je veoma suptilna) i sabijenu elektri?nu struju generatora (koja je pod visokim naponom i velike jakosti).

Napor je pri?ati o ?ovjeku, koji sve zna a bježi od istine, zato što je griješan, zato što ima želje i zato što voli uživati. Taj isti ?ovjek bježi od duhovnosti, jer zna da se u njoj mora odricati svega, pa i vlastitog tijela.

Ne postoji oblast znanosti koju ljudski um nije napao i osvojio, a o duhu nema pojma. Jednostavno to ne?e.

Stvoreni smo od sjemena, koje smo svakako morali njegovati, jer ne bi dalo dušu. Zašto ne nastavimo njegovati dušu, jer i ona na kraju mora stvoriti sjeme za novo ra?anje? Toliko smo egoisti, sebi?ni, pohlepni, psihopate, mazohisti i ponosni na svoje gluposti, da nas nije briga kakva ?e nam biti pokoljenja (sjemena).

Kome je stalo do duhovnosti, do nje ?e i do?i. Zato nemam namjeru utjecati na bilo ?ije uvjerenje, dok sam ne uvidi stvarnost života. Tako je pravedno. Naravno, zbog osobnih uvjerenja, zbog slobode misli, zbog usijanih umova, imamo kolateralnu štetu, kroz devastiranu prirodu. Što bi rekao Antoni de Mello: „Svi kažu da je sve u redu“, ne zato što je sve u redu , nego što svi spavaju, nitko ne želi biti budan nad životom.

Nekada su djeca ra?ana iz ljubavi, a danas ljudi ra?aju djecu iz interesa, možda zbog dje?jeg doplatka, da nasljede imetak ili ne?eg drugog.

No, ništa nije kao prije, evolucija ide dalje. Ipak je sve to progres, ?ime se energija pro?iš?ava. Možda ?emo toliko upropastiti prirodu da ?e se jednog dana sama od sebe raspasti.

Na ovom svijetu ne postoji nešto što ljudski um ne može stvoriti, samo ga trebamo usmjeriti. Naša duša je jedinstvena na svijetu, preko aure koja daje dvodimenzionalnu sliku u prostoru, vidljive iz svake perspektive prostornog holograma.

Kada se duša sabere u bi?u i prevede u duh, onda njena slika postaje ?ista svjetlost, jer je duh frekfencije i gustine vibracije svjetlosti.

Nemamo potrebu kopirati nikoga, jer smo jedinstveni, po kodovima sjemena koje ?e duša prekopirati u naše bi?e i fizi?ko tijelo.

Kada duh pre?e u razinu univerzalne svijesti, dolazi do prosvjetljenja, do utjelovljenja Boga, do sjedinjenja s Bogom. Zato ljudski um može sve, jer je stvarni Bog, kada se kroz svijest pokaže. Isti taj duh može raskomadati dušu, oslabiti fizi?ko tijelo, uzro?iti bolesti i smrt tijela, što predstavlja sraman ?in za svemogu?u dušu, jer ju je um iskoristio za bezvrijedne stvari.

Ako je duhovnost pro?iš?enje u svakom pogledu, onda to može biti dosadno za griješnog ?ovjeka, jer njemu ne treba tolika ?isto?a. Zamislite još i apsolutnu istinu i apsolutnu svijest, pa to zaista može biti dosadno. Zato ?ovjek radije griješi, uživa u strastvima, one?iš?uje tijelo, slama dušu, izmišlja bolesti i na kraju nema izbora, mora bježati u spavanje. Zato ?ovjek ne želi biti budan.

Jedini problem koji ?ovjek ima jest strah od smrti. Ako kojim slu?ajem izmisli pilulu protiv straha od smrti, a to se lako može dogoditi, ovaj planet ?e se morati raspasti, jer ?e svi uznemireni umovi raskomadati Zemlju kao pirane, grabe?i sve ono što im ni?emu ne služi.

Tada ?e se svi probuditi u jednom danu, jer ?e osvanuti u ruhu nove svjesne evolucije, kada ?e se morati služiti sviješ?u, umjesto mislima i umom. Zato ništa nije slu?ajno, koliko god nam se ?inilo da rušimo prirodu. I lijepa priroda je velika ne?isto?a za energiju svjetlosti.

Elektricitet ima dva pola. Tako i naš osobni Ki. Ki univerzuma je cjelina bez polova. Ki koji stvara ljudska svijest poprima ili pozitivan ili negativan vid. Strana zida izložena suncu je svijetla, strana u sjenci je tamna. Obje strane, naravno, ?ine "stvarni" zid. Nema smisla raspravljati koja je strana izvornija.

Ispravno je re?i da je rije? "bog" srodna po zna?enju rije?i "ljubav".

Opravdano je re?i da je univerzum nemilosrdan. Sve zavisi od kuta gledanja. Ako želite

živjeti sretno, da vaš život bude sretan i mo?an, trebate gledati u svijetlu stranu. Ako vas privla?i bijeda i jad, gledajte u tamnu.

Ako želite oja?ati vaš Ki, tjelesnu snagu i uspjeti u životnim podvizima, morate se nastojati sjediniti s Kijem univerzuma. Svježa koli?ina Kija ulazi u vas kada širite Ki. Zato je nužno da svijest koristite pozitivno i da na taj na?in širite Ki.

Da biste postali jedno sa Kijem univerzuma, najvažnije je da uskladite tijelo i um.



PRIRODNO ISCJELJIVANJE ENERGIJOM DUŠE

Sve što postoji u materijalnoj prirodi, stvoreno je od energije jedne duše svijeta, iz koje se granaju sve ostale individualizirane duše, oblika, života i vrsta.

Promatraju?i prirodu uvi?amo da je energija svemogu?a u kreiranju. Zašto joj ne dopuštimo da riješi sve naše slabosti i probleme?

Vjerojatno još toga nismo svjesni, a nismo ni ?isti kao sve ostalo u prirodi. Griješna smo bi?a, zaprljanog tijela i uma i nemirnih misli.

Proces prirodnog iscjeljivanja energojom dušom je božanski princip duše, u smislu apsolutnog Boga. Apsolutni Univerzum je izvorno jedan. Kada su se javile dvije polarne snage, ro?en je svijet odnosa, mogu?nosti i svih promjena energije. Skloni smo misliti da je ovaj svijet, koji vidimo i ?ujemo svuda oko nas, jedini, zaboravljaju?i apsolutni svijet iza njega.

Kada u svijesti osvjetlimo životni put, onda u svemu pomažemo mislima, umu, tijelu da budu JEDNO s dušom. U tome je suština iscjeljenja energijom duše, jer druga energija i ne postoji. Razlika je u tome što individualizirana duša nije naj?istija energija Univerzalne duše, ve? polarizirana energija, koja mora biti sabrana u jedan duh da bi se pro?istila istinom svjetlosti i dobila snagu Izvora.

Na putu osvješ?ivanja i života, moramo u sebi sabrati sve žensko i sve muško kao podvojenost duše, kao želju koja nam neda mira u mislima i umu. Poslije te sabranosti duše, dolazi ljubav, koja nije vezana ni za žensko ni za muško. Ljubav je provjera podvojenosti duše i temelj za stvaranje duha, kao po?etka univerzalne energije duše. Zna?i, moramo shvatiti ovu našu individualiziranu dušu da je kao kap vode prema Univerzalnoj duši svijeta, koja je za nas najve?i ocean snage.

Osloba?anje od fizi?kog tijela je upravo osloba?anje od želja i strasti.

Kroz svijest je sve univerzalno. Zato u praksi moramo gajiti duh univerzalnog vi?enja stvari, gdje samo prepoznajemo istinu i život.

Kroz božanski princip apsolutnog pro?iš?enja, svaku nepravilnost u bi?u rastapamo do razine bezna?ajnog. To radimo obi?nim pro?iš?enjem tijela, kroz hranu i mentalni sadržaj, kasnije kroz duh.

Voda i kisik su najja?i ?ista?i tijela koji obavljaju funkciju detoksikacije oksidacijom viškova.

Medicinska struka ne shva?a princip vode u tijelu, jer vodu promatraju do razine molekularne biokemije, zaboravljaju?i na energiju duše. Zato predlažu unos velike koli?ine teku?ina (2 litre na dan). To je više nego glupo i naivno, jer reguliranje vode moramo prepustiti samom bi?u. Voda najbolje hladi tijelo, suprotna je vatri i upalnim procesima, ali tamo gdje je višak vode, tu se najprije ra?aju bolesti, jer je voda loš vodi? energije. Samo ?ista, blago alkalizirana krv i limfa, imaju prirodan sadržaj koli?ine vode. To je jedino mogu?e posti?i preko prehrane integralnim žitaricama i nikako druga?ije. Od toga imamo dobar imunitet, mir i zdravlje.

U našem bi?u postoji samo duša i tijelo. Duša kao ?ista energija i tijelo kao podjeljena duša, ali je u biti to uvijek jedno, jer tijelo bez duše ne opstaje. Prirodno je da duša i tijelo budu jedno, a to možemo posti?i samo kroz ljubav, duh i svijest.

Fizi?ki, mentalni i duhovni aspekt bi?a, samo su razne podvojenosti duše, kao niže i više stvarnosti, kao nesvjesni ili svjesni um.

Spiritualne mo?i su u tome što možemo pored fizi?kog tijela i nesvjesnog uma, osje?ati apsolutnu svijest, na na?in pro?iš?enja slijepog tijela i beskrajne mo?i božanske duše.

Kako se pro?istiti?

Jednostavno. Držite se samo univerzalnog principa, koji ?e vremenom, u vašem umu, stvoriti iskustvo univerzalne mo?i. Morate imati znanje, kojim ?ete misaoni proces preto?iti u doživljaj i dobiti potreban mir za dalje duhovno putovanje.

?istite se, najprije dahom, hranom, mislima. Propuštajte sve akroz sebe, jer je vaše bi?e samo komadi? prostora božanske duše. Dopuštite da se pro?iš?enjem tijela, vaša duša stopi u jedno s univerzalnom dušom. To stapanje ?e biti preko energije. Baterija vašeg bi?a je slaba ako je redovno ne dopunjavate od Izvora. Najmanje što treba biti ?isto tijelo jest kroz ljubav, koja je ipak veoma složena i mo?na alkemija duše. Kada osnažite ljubav, kada smirite misli, kada um sruši ego, do?i ?e na red i duh, a sa njim se lako putuje ka izvoru duše.

Vaše duhovno pro?iš?enje i putovanje o?ituje se kroz vertikalu bi?a, neovisno od linearnog vremena i vanjskih utjecaja. To putovanje ide od stanica tijela na nožnim prstima, do tjemena glave, preko svih razina stvarnosti. Iznad tjemena glave je istina sa jakom svjetlosti, a odmah iza nje ta Velika duša svijeta, kao izvor beskrajne nepolarizirane energije.

Iz ove prostorne pri?e možete zaklju?iti da je sve u vama, samo to trebate spojiti u jedno da bi dobili jak doživljaj. Doživljaj života nije mogu? kada se duša preko uma dijeli na sitna osje?anja, koja su beskrajna zbog misli.

Za po?etak je dovoljno da samo pomislite kako ?ete se pro?istiti i proces iscjeljenja je ve? po?eo. Udahnite, pro?iš?enja radi i alkemija po?inje, a vi samo promatrajte što sve može uraditi energija. Nemojte se miješati u tome. Budite mirni, prisutni u dahu, budni nad umom i predajte se ljubavi. Važno je napraviti prvi korak puta. Za desetak dana bi?ete preporo?eni, jer je toliko potrebno da se krv i limfa potpuno pro?iste od otrova i viškova. I ako vam netko savjetuje da popijete to i to, taj vam ne misli dobro. Iscjeljivanje je pro?iš?enje na na?in osloba?anja od svega, a ne dodatnog prljanja prostora bi?a.

Energija je stvar vaše svijesti. Koliko ste osvijestili tijelo, toliko ?e energija mirno plesati u njemu. Kod ne?istog tijela, energija stvara razne mutacije, koje nazivamo bolest. Ona uvijek nešto stvara, jer njena vibracija ne može biti zaustavljena. Funkcionalno je energija nezadrživa, jer prolazi svaku branu. Problem je u tome, ako energija mora i?i zaobilaznim putem, to zna?i da ve? postoji nekakva blokada, koja ne blokira energiju, nego skrnavi vaše zamišljeno bi?e. Bolesni ljudi imaju dušu i energiju, ali imaju i suvišne mutacije koje ne pripadaju tijelu. Toga se moramo osloba?ati, da nam tijelo bude vitko i zdravo, a uvid jasan.



UNIVERZALNA BOŽANSKA DUŠA I DUŠA ?OVJEKA

Naše ponašanje samo je neka razina budnosti nad umom i prisutnosti u onome što zovemo život. Od budnosti direktno ovisi metabolizam, kao sklad duše i tijela, kao odgovor tijela na suptilnu energiju. Duša - energija u nama budi neki doživljaj, dobar ili loš, što direktno osje?amo po dahu i ritmu srca. Osje?amo život i po volji, po snazi, ljubavi, radosti, ali i nezadovoljstva, pa i bolesti.

Ponašanje ?ovjeka je u direktnoj vezi sa umom. Gdje je um tu je i energija. Zato je pogrešno fokusirati um samo na jedno mjesto, možda vanjski doživljaj, možda neka misao, emocija i dr., ve? um treba biti sveprisutan, neovisan od misli i osje?anja.

Mjerilo sklada duše i tijela, energije i metabolizma je istina, kroz formu ljubavi i mirnog srca.

Od optimalnog metabolizma, temperatura tijela je optimalna. Proces metaboliziranja energije uzro?i stvaranje vatre i vode.

Yin stanje stvara vodu, pretilost i pojavu bolesti.

Yang stanje pogoduje kompaktnosti tijela.

Ne valja ni velika temperatura, ni višak vode u tijelu.

Pravilnom prehranom sa integralnim žitaricama, tijelo je pro?iš?eno, temperatura uvijek normalna, nema potrebe za pijenjem vode, tlak i otkucaji srca su uvijek optimalni. Integralne žitarice daju najbolje ugljikohidrate za stvaranje glukoze u tijelu, koja naviše godi metabolizmu. Pored toga, celulozna vlakna žitarica najbolje reguliraju probavu i ?iš?enje crijeva. Integralne žitarice možete jesti koliko ho?ete, nikada ne?e do?i do stvaranja viškova u tijelu, jer se one lako probavljaju. Druge namirnice su problemati?ne za metabolizam, bez obzira na tradiciju, navike i strast prema hrani.

Obi?an ?ovjek ne razmišlja životno i ova pri?a njemu ništa ne zna?i, jer uživa u hrani i živi da bi jeo.

Duhovnjaci prilaze hrani na na?in: jedu da bi živjeli.

Duhovnost nije mogu?a bez pro?iš?enja, gdje se, na kraju puta, morate osloboditi i tijela. Pravilnom prehranom i metabolizmom, lako ?ete se osloboditi tijela, jer je vaša duša prili?no pro?iš?ena, samo joj treba još malo usmjerenosti pažnje uma prema duhu.

Sve ovo pri?amo zbog ponašanja ?ovjeka, koji najprije mora biti slobodan i miran, a onda s doživljajem istine i ljubavi.

Potrebno je znanje, ljubav, sloboda u smislu da radite samo ono što vas smiruje i istina kojom osvjetljavate životni put. Kada se duša sabere, kada se sve složi u jedan duh, onda on dalje radi sam. Me?utim, duh se stalno mora obnavljati kao takt u motoru, upravo koliko je taktova srca toliko puta trebamo prevesti um u duh.

Navikavanjem uma na duh, on stvara iskustvo i kasnije se sve dešava automatski. Doživljaj života ne smije biti napor u smislu brojanja taktova srca, ve? prava radost. Samo kada pažnju uma usmjeravate na duh i život, on ne?e lutati izvan bi?a, tumaraju?i po mislima i osje?anjima. Naravno, ego uvijek postoji, jer postoji tijelo, ali ga um preska?e kada je usmjeren na ljubav, istinu i duh. Što se više ?istite i što više prizivate mir, to ?e metabolizam biti normalniji, a um vezan za duh, jer je i njemu tada lakše.

S nemirnim srcem osje?amo se loše. Sa pro?iš?enom dušom zaista imamo doživljaj prave snage i zadovoljstva.

Gdje po?inje i završava životni put ?ovjeka?

Po?etak je od stvaranja nove duše. U seksualnom odnosu muškarca i žene, može do?i do spajanja njihovih sjemena, to nazivamo oplodnjom, kada se stvori zametak života mlade duše. Od tog trenutka ona ve? po?inje sebe metabolizirati u fizi?ko tijelo novog bi?a.

Prvo što se stvori jest krvna žilica od koje kasnije postaje srce i možemo re?i da životni put ?ovjeka po?inje s prvim otkucajem srca. Duša i tijelo kao jedno, stvaraju kota? života, što doživljavamo preko ritma srca. Kada metabolizam oslabi, duša više nije vezana za tijelo, srce prestaje kucati, a duša napušta tijelo (kao duh).

Univerzalna božanska duša nema polarnost energije i uvijek je jedno. Duša ?ovjeka je komadi? od univerzalne duše, kao individualizirani život tijela i obavezno dobiva polarnost. Da bi tijelo bilo cjelina s dušom mora joj se približiti, a to se postiže preko mentalnog procesa i osvješ?ivanja. Bu?enje duha nije luksuz, nego stvarna potreba ?ovjeka, temeljem spiritualnih mo?i. Apsolutna svijest je mogu?a s duhom.

Nesvjestan ?ovjek je prava opasnost po okoliš. Životinja je cjelovita, nema um, ali joj instnkt za preživljavanjem, savršeno veže tijelo za dušu. Kod ?ovjeka nije tako, jer on ima um i kalkulira. Ali, sa nesvjesnim umom, ?ovjek ostaje podvojen od duše i može poludjeti, u smislu da ne može kontrolirati nagon i ponašanje. Zato je osvješ?ivanje preko potrebno.

Društvena kultura ne prihva?a duhovnost, zato je mnogo bolesnih ljudi koje poznajemo i sre?emo, jer ljudi nemaju adekvatno znanje, a još manje ljubavi i probu?enu svijest. Veliki je procenat ljudi s poreme?enim karakterima, kojima se ego brani. Posljedica toga su šizici, pohlepni ljudi, psihopate, mazohisti i kruti moralisti, s lažnim ponosom.

Preko svijesti, polarizirana energija duše se ponovo vra?a u naj?istije stanje univerzalne duše. Zna?i, svijest ?ovjeka je doživljaj najšireg uvida, temeljem istine i energije svjetlosti.

Kod dominacije sjemena muškarca rodi?e se žensko dijete, jer se sve odvija suprotno. Kada je žensko sjeme ja?e, onda se rodi muško dijete.

Muškarac lakše osloba?a duh, a žena je obdarena da može roditi.

U odnosu muškarca i žene, ženi je uvijek stalo do pravih vrijednosti, do ljubavi. Ona prirodno zna što treba raditi u odnosu. Žena ne želi seksualni odnos bez ljubavi, jer je veoma odgovorna za dijete. Ona se nema ?ega u?iti. Za nju je život stvarnost. Muškarac o tome nema pojma, zato su muškarci više skloni nevjerstvu. Kada je i u muškarcu ljubav probu?ena i on postaje veoma pažljiv i odgovoran prema ženi i njenoj prirodi.

Ljubav trajno veže muškarca i ženu, i u tom odnosu suvišan je tre?i.

Sve po?inje iz sjemena, iz vibracije energije Univerzalne duše, s najvišim dometom svjetlosti istine i apsolutne svijesti. Ispada da ništa nije stvarno, da se ništa nije ni dogodilo, sve je ve? postojalo u apsolutnom prostoru Boga.

I kada se probudimo u punoj svijesti, ništa nismo novo otkrili, sve ve? postoji. Svijest jedino služi da se oslobodimo materijalizma, ovisnosti od tijela, da se oslobodimo želja, patnji i da se kona?no oslobodimo straha od neizbježne smrti tijela.

Ako bih trebao poru?iti kako urediti doživljaj života, proizilazi da je najbolje biti na razini bezbrižnog ku?nog ljubimca, ali sa punom svijesti i mo?nom intuicijom.

Stvoreni smo od energije - duše; najprirodnije je, bezuvjetno se predati njoj ve? sada i postati jedno s njom. Svaka podvojenost od vlastite duše remeti metabolizam, uzro?i nezadovoljstvo, bolesti i naše ponašanje postaje upitno, jer mijenjamo karakter. I nepismeni znaju re?i, ?ovjek bez karaktera kao da nije ?ovjek.

Ponovit ?u zbog po?etnika, karakter je skladno ponašanje pojidinca, sa svjesnim umom, izvan obrane ega, kao uskla?enost duše i tijela. Napadnut karakter slabi kreativnost ?ovjeka, jer sva energija odlazi na obranu ega.

Ako je netko postigao sve u životu, a ipak osje?a strah, to zna?i da mu karakterna obrana straha, oduzima svaku radost života. Bolje je ne posjedovati ništa, a biti karakterno ?ist, umom usmjeren, s mirom i ljubavi u srcu.

U?ili su nas da moramo stvarati, posjedovati mnogo toga, i na kraju ispada koliko nešto prigrabiš, toliko ?eš i živjeti. To je naivno i smiješno. Možemo posjedovati samo materijalne vrijednosti, od kojih nas uvijek boli glava; zbog njih dodatno optere?ujemo misli i um, ?ime narušavamo vlastiti metabolizam. Kažu kada netko ima mnogo novaca na bankovnom ra?unu, da ne može u miru umrijeti.

Život je mogu? samo sada i svi oni koji žive za jedan dan, uvijek žive u sadašnjem trenutku.

Duhovne vrijenosti ne možemo posjedovati, a život nam zna?e. To sigurno zna?i da ljudi vegetiraju u neznanju, željama i patnji, bez dubljeg doživljaja života.

Dok je dijete malo, njegovo tijelo i duša su jedno, jer izme?u njih još nije razvijen um, koji ?e ih podijeliti. Božanski je princip kada su duša i tijelo jedno. Pojavom osje?anja, misli, govora, razvija se um i zauzima mjesto u tre?em oku, to?nije pinealnoj žlijezdi hipofize mozga. Gdje je pažnja uma usmjerena, za njim duša vibrira.

Za ?ovjeka je um najbitniji, jer od njega ovisi ponašanje. U društvu ništa nije postavljeno temeljem duhovnosti pojedinca, nema preventive i sve se svodi na saniranje posljedica, kada je ve? kasno. Zato su bolnice prepune ljudi koji se najviše žale na nezadovoljstvo, strah i psihosomatsko reagiranje, a to je u suštini poreme?aj metaboliziranja energije duše u tijelo, kada karakter nije ?ist, ve? se karakternim obranama brani ego. Oko nas su nezadovoljni ljudi, puni bijesa i tuge, uznemirenih srca bez ljubavi. Nitko nije miran, jer je op?e prihva?eni društveni stav da se radi o suvremenom življenju, koji guta ljude ne daju?i im predaha za mir.

Ako nam je stalo do napredovanja, onda se jedino trebate baviti umom. To je direktan put bu?enja snage. U tu svrhu služi meditativna praksa. Neprakti?no je baviti se ne?im što ne smiruje um. Bilo koja aktivnost, za um je dodatno uznemirenje. Um jedino miruje kada prati kreativnost ?ovjeka, a vi razmislite što bi to moglo biti. Kreativnost je sve ono što vas ?ini mirnim. Možete biti nemirni dok spavate, ali tako?er možete biti mirni kod težih fizi?kih napora, u ovisnosti da li radite ono što želite biti.

Snaga uma se o?ituje kroz mir koji možete sebi dopuštiti.

Nezrelo i nedovoljno osvješ?eno dijete se raduje željama, a ?ovjek se raduje ljubavi i životu. Djeca su zbog želja uzbu?ena i nemirna. To i jest princip materijalizacije fizi?kog tijela. Kada dijete postan ?ovjek i ono ?e se radovati životu.

Ako zreloj osobi misli i dalje služe radi želja, onda nije dobro, jer je želja izvor patnje i svih poreme?aja metabolizma.

Svaka aktivnost ?ovjeka, preko tijela i uma, samo je najdublja želja za doživljaj života. Uvi?amo da nas želje ?ine tužnim, ali je tako?er to?no da nismo u stanju percipirati duhovnu stvarnost. Vapimo da smo u ljubavi, da smo radosni, da smo živi, ali na sasvim pogrešan na?in, preko nekog tre?eg (preko hrane, novca, sexa), a sve je u nama, u našoj duši, u našem umu i mislima. Doživljaj života je potpun sklad duše i tijela, kao potpun mir misli i uma. Za mir ne smije biti podvojenosti duše i tijela, mentalnog i fizi?kog aspekta.

Kada bi ?ovjek bio apsolutno svjestan, onda se ne bi morao ni roditi. Ovaj svijet kao božanska ?arolija, beskrajno je zanimljiv. Naravno, u ?aroliji ?e uživat samo oni koji sebe smire, koji shvate što je duhovna stvarnost (da je to apsolutno ?ist prostor bez i?ega), i onda se ne bi smarali materijalnim željama, nego bi imali samo duhovnu želju. Me?utim, ni sama duhovna želja nema smisla, jer prelazi u potpun uvid stvari, kada postajemo svjesni i oslobo?eni svake ovisnosti.

Percipiranje stvarnosti ili mo? prosu?ivanja ?ovjeka, prakti?ki je cjeli životni vijek tijela radi prevo?enja u ?istu dušu - energiju. Na po?etku je bila samo duša i sve mora završiti kroz dušu. Tijelo mora nestati, jer je to stvar postojanja. Kako gubitak tijela ne bi bio bolan i kako ne bi izravno ?ekali taj bolan trenutak, postoji duhovnost koja nas može osloboditi tog straha. Procedura osvješ?ivanja tijela je ?itav proces kroz odrastanje i sazrijevanje li?nosti ?ovjeka. Netko u tome uspije, a netko ne.

Mentalni sadržaj ?ovjeka, kroz misli i um, izme?u je slijepog tijela i božanske duše - energije, u tre?em oku i pinealnoj žlijezdi hipofize mozga. Normalno je da um „hoda“ po vertikali bi?a, od glave, do tabana nogu, preko kralježnice i prednje strane tijela, preko simpati?kih i parasimpati?kih nerava, preko arterija i vena, preko limfotoka. Samo na taj na?in život ima pun smisao, mir, ljubav, istinu, radost i slobodu. To je taj osvjetljeni put, gdje postoji i tijelo i duša i energija i duh i svijest. Izvan tijela postoji nešto što pripada drugome. Samo ono što je u bi?u, možemo re?i da je cjelina. Ono izvan tijela samo može biti umišljena želja, zato što nam mnoge stvari izgledaju lijepo i o?arani smo njima. Zajedni?ko za naše bi?e i ono izvan njega je samo energija i upravo sve moramo promatrati kroz nju. ?ovjek kao svjestan entitet ne mora biti hr?ak i skupljati sve što mu treba za život, jer to nije mogu?e. Zato postoji svijest, kao ?ist duhovni kanal kojom primamo energiju u izobilju.

Bez svijesti nije mogu?e biti sveprisutan kroz sva tri aspekta života, nego ?e uvijek biti neka prevaga prema fizi?kom ili mentalnom aspektu, ali to ?ini ?ovjeka podjeljenim na duši, mijenja se karakter i ukupno ponašanje.

Ako je duhovnost prava stvar, koju još uvijek nismo spoznali, onda moramo poslušati iskusne majstore života koji ?e nam tu stvar približiti. Kroz misli i um moramo se odre?i svega, od logike do svih želja. Prakti?ki, ni?ega se ne odri?emo, samo dajemo upute umu i vežemo ga kao psi?a da bude miran, jer tek tada najdublje doživljavamo život.

U?ite i probajte.



SVIJEST JE PRIRODNA STVAR

Normalno je da ?ovjek bude svjestan, ali tu postoje mnoga ograni?enja od samog bi?a i tijela.

Priroda svijesti je u tome što je ona ni?ija, kao što istina nikome ne pripada, kao što svatko živi životom koji nije njegov i na kraju svi imamo Boga a ne znamo za njega.

Svijest se temelji na energiji, na duši, na istini, na svjetlosti, na pro?iš?enju do razine apsolutnog. Od fizi?kog tijela do Apsoluta, vibrira energija na sve strane holograma svijeta i odvla?i pažnju misli i uma. Teško je koncentrirati se u sebe, na život, srce, na mir, na radost, ljubav, na zdravlje i imunitet, kada je prostor prirode beskrajna ?arolija svega stvorenog. Od samog po?etka dok smo bili djeca, radovali smo se svemu i to su postale naše navike. Sada, u zrelijoj dobi, duhovnjaci govore kako se trebamo odre?i tih navika, da postoji nešto mnogo bolje što nije za djecu. Radi se o nekakvom pro?iš?enju, o duhu, o nekakvoj uzvišenoj svijesti, kao da sada nismo svjesni. Možda je to stvarno tako, ali o tome valja malo dublje promisliti, a nas nosi vrijeme, dan i no?, obveze. Sve više izgleda da život ne služi pravoj svrsi, nego se kroz njega provla?e mnoge nebitne stvari. Teško je u op?em metežu aktivnosti i stresa, prona?i svrhu života.

Neki kažu da je to jednostavno, samo trebaš zažmuriti, smiriti se i odlijepiti sa ovog planeta, i ugledati nekakav drugi ambijent beskrajnih boja u vidu najve?e ?arolije svijeta. Oni koji su to iskusili kažu da ništa u prirodi nije vrijedno tog doživljaja.

Lako je biti svjestan u toj tišini apsolutnog mira, gdje ni?ega nema, ali budi miran ovdje na Zemlji, izme?u neostvarenih želja i svih zvijeri koje te vrebaju kroz ponašanje ljudi. Kada ne bi bilo strašno umrijeti, pa svi bi pohitali prema toj svijesti, prema tom miru. ?ovjek je svemu sklon i lijepom i ružnom i želji i patnji i radosti i tugi, ljubavi i mržnji, zdravlju i bolesti, istini i laži. ?ovjek je samo griješno bi?e, ne zato što je on takav, nego je takva priroda stvari u kojoj živi. Ništa nije trajno, sve je prolazno i relativno, kroz vrijeme u kome ne možeš uhvatiti ni kraj ni po?etak. A kako urediti život, kada ne znaš odakle po?eti i kuda ?eš završiti. Zato se prepustiš maštanju, željama, znaš da je to šarena laža, ali bolje i to nego biti pijan, drogiran, baviti se kriminalom i ostalim glupostima, radi nekakvog smirivanja u glavi.

Ipak sam sklon povjerovati, ?ovjek ima um i može prona?i razumnu mjeru za svoje ponašanje, kako bi bio radostan i kako ne bi smetao drugima. Nekada je to bilo mnogo jednostavnije, ljudi su bili prirodniji, osje?ali ljubav, družili se, imali vremena za drugoga, ra?ali djecu i to mnogo djece, imali strpljenja za život, bili u svemu dobronamjerni. Danas ništa nije tako. Malo je onih koji bi znali priko?iti u suvrmenosti i vratili se unazad sto godina.

Najve?i je problem sviju nas što nemamo pravu odluku. Ako odlu?iš stvarati bogatstvo, onda se predaš tome i to nekako ide. Ako se predaš duhu, onda nemaš ništa, ali si samo miran. U tome i jest problem što obi?an ?ovjek ne može sam odlu?iti, a nije dovoljno pri sebi poslušati pametnijeg i iskusnijeg. Kako se odre?i svega zbog jednog mira i svijesti? Je li to glupo? Bilo kako bilo, ništa tu nije jasno, dok sam ne stvoriš neko iskustvo, koje ?e te pogurati na neku stranu. Opekli smo se od mnogih promašaja, ali i to je bilo iskustvo života. Najgore je što nismo skloni u?iti iz tu?ih pogrešaka, ve? želimo sami pogriješiti. Ono što pametan vidi u drugome, budala mora potražiti u sebi.

Dogodilo mi se neko iskustvo koje nisam ?uo od drugih ljudi, niti sam ikada video u prirodi. Bilo je to posebno, mnogo ja?e, sa mnogo boja i svjetlosti, nego kada sam se prvi put našao u ?udu orgazma. To bih iskustvo rado podijelio sa vama, no nemam rije?i kojima se može opisati ?arolija. Naravno, za nju moraš biti jako miran da ne bi propustio ono bitno. To je sli?no kao kada majka pri?a djetetu bajku o vili i vilenjacima, prije spavanja, a ono se preda pri?i, uživi se u nju i tako zaspi. Kada vi budete tako mirni kao dijete, ispri?at ?u vam ?arobno iskustvo duha.

Ako želite svijest, najprije morate znati dvije stvari. Tijelo je mogu?e samo u prostoru vašeg bi?a, a svijest je mogu?a samo u prostoru Apsoluta. Koliko je ?udno, toliko jednostavno spojiti krajnosti komplicirane materije tijela i apsolutno ?iste svijesti. To je mogu?e samo na jedan na?in, da tijelo dovedete na proplanak gdje ni?eg nema, to mjesto je jako osvjetljeno, a vi od jake svjetlosti ne vidite ni tijelo, samo uvi?ate slobodu te svjetlosti. Dok se penjete do tog mjesta normalno vidite ovu prirodu, ali kada do?ete u to sveto mjesto, koje se zove istina, onda doživite tu svijest, od koje vam savršeno bude jasno što život jest. Taj prostor i to mjesto nalik su vje?nom miru u kome po?ivaju vaši preci. Vi niste morali umrijeti da bi doživjeli taj vje?ni život. I onda odlu?ite ?emu ?ete se predati: željama ili životu?

Kada jednom stvorite iskustvo svijesti, to je sli?no kao kada ste prvi put progovorili, prohodali, provozali bicikl, po?eli pisati rukom, doživjeli ljubav i ?aroliju orgazma. Sve su to iskustva koja ne možete zaboraviti. A svijest je iskustvo nad iskustvima, jer je osvjetljena istinom koju nitko ne poznaje. Poslije se lako odlu?ite, da li ?ete dan provesti u jelu i pi?u ili ?ete mirno uživati u svijesti. Ne samo to, kada ste svjesni, mijenja se vaše ponašanje. Svi primjete da zra?ite svjetloš?u, svi vas vole, jer ste prema svima pažljivi, ljubazni i nekako ste odgovorni za izgovorenu rije?. To se ljudima jako svi?a. Od jednog obi?nog smrtnika, samo što ste se popeli do istine, postali ste svjesno bi?e. Pa to ništa ne košta, niti je naporno. Pa to može svatko i svijest je normalna pojava za ?ovjeka.

Ako me pitate gdje se može svijest na?i u obi?nom ?ovjeku, re?i ?u vam; svijest nigdje nije mogu?a bez istine i duha, a vi mozgajte što bi to moglo biti. Istina je naj?ista vibracija energije svjetlosti i pitajte se u ?emu to vidite oko sebe, ili ne vidite istinu ni u ?emu.

Upamtite, istina je najblještavija svjetlost, kada ona sine, sve drugo nestaje, pa i vaše tijelo. To je toliko ?ista vibracija energije, gdje se materija rastapa i nestaje. Vidite li oko sebe nešto svjetlo svjetlo, ili je ipak sve ne?isto? Za ?istu energiju svjetlosti, cjela priroda je ne?ista, jer je upravo stvorena od energije, ali zbog ograni?enosti materije i njenih zakona, istina bježi tamo gdje je vibracija ?ista i mi to ne vidimo. Istina štiti apsolutni život i Boga, od prljanja sa strane.

Naše bi?e je prirodno kada duša pravilno oblikuje tijelo. To je slu?aj prije ro?enja, u meditaciji i punoj svijesti. Mentalni sadržaj kroz misli i um, kao svjestan entitet za vo?enje duše i oblikovanje tijela, najmanje služi svojoj svrsi. Sve se to dešava s razlogom, jer je energija munjevita, a materija je ne može pratiti, tako su uzrok i posljedica u dubokoj podvojenosti. U relativnoj prirodi sve je mogu?e, gdje se uzroci ne vide, a posljedice su nesagledive, jer nikada nije prisutna istina.

Mala beba nezna ništa re?i jer još nema iskustvo uma, još nije ništa doživjela. Tek kada u mislima po?inje skupljati sli?ice od osjetila, stvori se iskustvo uma i ona progovori. Tako se ponašaju i zreliji ljudi. Govoriti mogu svi, a zanimljiv je onaj tko govori istinu, a istina nije mogu?a bez duhovnog iskustva.

Svijest je kada se rasuta duša od misli i uma, sabere u jaku snagu duha. Kada se od svega rasutog u našem bi?u, sve dovede u red, pro?isti, a tijelo ostane kao šuplja cijev ?ije su stijenke samo aura duše. Onda se ta aura lako vezuje za ?istu svjetlost. To postaje mo?, a mo?an ?ovjek može sve i uzor je svima. Duhovna mo? nema cijenu u odnosu na mo?nike materijalnih bogatstava. Snaga duha je istinska snaga Boga, a svijest nema nikakvu snagu jer nije fokusirana na ništa, ona je sloboda uvida, poput istine i svjetlosti. Svijest je božanski mir.

?ovjek bi najlakše probudio svijest da je izoliran od svega, kao pod staklenim zvonom, da ne vidi i ne ?uje ništa. Zato ovi istražuju Svemir, jer žele do?i do svijesti preko mo?nih tehnologija, jer svi ti mo?ni umovi nemaju iskustvo duha i njegove neograni?ene snage. Duh je toliko pro?iš?ena vibracija energije da se ne može za ništa vezati, izuzev za energiju svjetlosti.

Model svijeta sadržan je u prostornom hologramu našeg bi?a. Zavezanih o?iju moramo osje?ati gdje se što nalazi u bi?u i ?emu služi. Ali, mi se time ne bavimo. Pažnja našeg uma je vezana za neke druge stvari koje se ti?u naših želja. Zato kažemo da nitko nije glup, jedino nije budan nad umom. A svijest je op?a budnost, bez koje nije mogu? najširi uvid. Tu ne postoji krivac, jer se sve dešava temeljem uzroka i posljedice. Jedini je problem patnja i strah. Da nije toga gdje bi ?ovjeku bio kraj. I otuda proizilazi, želja i patnja nisu slu?ajne, ve? imaju svoju svrhu; drže ?ovjeka prikovanog za fizi?ko tijelo, jer u njemu je duša, koja uporno pokušava povezati se s tijelom. Opet je sve samo duša i samo energija i samo um. Sve drugo je kolateralna šteta. Cjela priroda je kolateralna šteta za božansku dušu, ali bez nje nije mogu?a kreacija svijeta.

?ovjek mora negdje biti, u nekom izdanju uma. I to je igra energije.

Duhovne vrijednosti su nedodirljive, njih nitko ne može posjedovati, sva?ije su i ni?ije, njih se jedino može biti svjestan. Uzrok svemu možemo prona?i analizom posljedice. Nitko ne može re?i: „Moj život, moje tijelo, moja stvar svijesti“, jer kada nesvjesni rode dijete bez ljubavi i ono ?e biti nesretan ?ovjek. Zna?i svijest ne može biti stvar volje pojedinca, jer se kroz nju iskazuje božanska nota.

Uz ljubav ?ovjek osje?a svoju dušu, a uz svijest i božansku.

?ovjek se mijenja u duši, preko uma. Bez obzira u kakvom je stanju netko sada, preko duše i uma može popraviti karmu, krvnu grupu, ?ak i genetski kod.

U duhu ?ovjek nije ograni?en i nema sudbinu, ve? sam upravlja svojim bi?em.

Istina nikada nije mogu?a u dijalogu praznih pri?a. Do nje se dolazi dubljim promišljanjem, mirom, u dubljem doživljaju života. Kroz ljubav se sve to lako postiže. Kada ljubav nije probu?enja, znanje ?e biti od koristi, ali kada nema ni ljubavi ni znanja, onda po?inju nevolje pojedinca.

Misli, um, duh i svijest ?ovjeka ne smiju biti stvar slu?ajnosti ili sudbine. Ne vidimo dušu, ne vidimo energiju, mentalni procesi se odvijaju munjevito, ali postoji nešto što osje?amo kao eho duše, kao „disanje“ duše, a to je pravilan dah i miran ritam srca. Sve ?e do?i samo od sebe, ako te dvije stvari održimo. Sve dolazi u ljubavi i meditaciji.

Iz perspektive materije, Apsolut je nezamislivo savršenstvo Boga, kao najdublja inspiracija života.

Iz perspektive Apsoluta i svijesti, materija kao da ne postoji, jer je ništavna prema snazi vakuuma Boga.

Život i tijelo samo su dvije krajnosti jednog prostora, i da nije manipulativnog uma, nikakav problem ne bi postojao. Možemo posti?i stanje svijesti u kome je um poistovje?en sa njom. To je ujedno jedini na?in da se duhovno i materijalno mogu povezati u JEDNO.

Za primjer uzmimo obi?an pogled u kap vode. ?ini nam se da je sve jasno. Pogledajmo tu kap kroz pove?alo i što ?emo vidjeti, kapi više nema, izgubila se u prostoru. To vrijedi za cjelu materijalnu prirodu; ona se gubi u prostoru Apsoluta, jer je beskrajna energija jednostavno proguta. Ljudi doživljavaju prirodu objektivno, relativno i prolazno u vremenu, pri ?emu ne doživljavaju energiju koja je stvorila prirodu i pro?iš?enu vibraciju preko duha, kojim ?e priroda biti vra?ena sjemenu iz kojeg je stvorena. Ta igra energije je evolucija materije.

Bez istine, ništa vam ne?e biti jasno.

Temeljem svijesti beskrajan prostor svijeta postaje poistovje?en sa prostorom vašeg bi?a, u kome je po?etak i kraj života vaše duše.

Kroz duh sve se vra?a na po?etak.


Komentar:

Govor ?ovjeka, kao fokus i sadržaj uma, treba se formirati iz srca, a ne iz glave kako svi radimo. Kada malo dijete progovori, ono to radi iz srca. Nadareni pjeva?i samo su ljudi koji pjevaju srcem. Probajte otpjevati nešto iz srca, lako možete postati zvijezda, jer u srcu je istina života vaše duše.



DA LI BOG POSTOJI I POMAŽE

Sve što možemo logi?ki zamisliti i razmuno prosuditi o Bogu, osta?e samo relativnost bez kona?nog odgovora, bez istine. Za Boga ne možemo biti ni ZA ni PROTIV, dok nam se sam ne pokaže, na na?in duhovnog pro?iš?enja, utjelovljenja u prostor našeg bi?a, kroz svijest. Bog ne smije biti stvar vjerovanja i sudbine, niti objektivna realnost, ve? potpuna svjesnost, temeljem apsolutne istine, kao svjetlost.

Bog je cjelina duhovnog prostora svijeta, kao univerzalno JEDNO, izvan ?ega ništa drugo ne postoji. Sama univerzalnost ?ini Boga apsolutnim, sveprisutnim, svemo?nim.

Prostor Boga doživljavamo na naš na?in, ne apsolutisti?ki, ve? relativno, dodaju?i vrijeme, koje dijeli univerzalnost Boga i zato ga ne možemo sagledati cjelovito.

Apsolut je sam sebi dovoljan, a ova pri?a je temeljem relativnosti koja se ipak uselila u savršeni prostor Boga.

Život kao postojanje, nije mogu? izvan prostora Boga.

Sve ovo jedino ima smisla ako je oživljeno u svjesnom entitetu. Tko u prirodi razmišlja o Bogu, valjda samo ?ovjek, jer posjeduje spiritualne mo?i, za duhovno uzdizanje do razine istine i svijesti.

Suština Boga, života i postojanja, upravo je u istini, kroz svijest, da je prostor bi?a JEDNO s prostorom Boga, kroz duh i svijest koja može biti apsolutna u relativnom bi?u. Ne?isto bi?e je samo izdvojilo sebe iz prostora Boga i dalje koristi prostor Boga za život i postojanje, ali na jedan primitivan, nesvjestan na?in.

Sve što je stvoreno u Apsolutu, oblikovano je energijom, koja opstaje samo zbog konstante vibracije. Konstanta zna?i da nije bitno ho?e li u prostoru biti samo jedna vibracija ili beskrajno mnogo vibracija, ako sve one ?ine konstantu. Ta konstanta je veoma primjerena i bliska apsolutnom. Kao takva, energija potpuno ispunjava prostor Boga, suptilno, uz neizbježnu ?aroliju svijetlosti koja dolazi od istine o Bogu.

Apsolut nam se ?ini kao PRAZNINA, ali to je beskrajni VAKUUM, koji beskrajnom snagom privla?i svaku vibraciju energije, bez obzira gdje se ona nalazi u prostoru, Djelovanje vakuuma je duhovna suština svijeta, koji bezuvjetno primorava energiju da se uvijek usmjerava ka središtu vrtnje kreacije svijeta. Energija ?e nailaziti na razne prepreke, ali je ništa ne?e sprije?iti da pro?isti vibraciju do razine apsolutne istine i svjetlosti.

Ako je nešto izvan Apsoluta, mora imati nekakvu realnost. Sam Bog ne spada u realnost jer je beskrajno apsolutan. Realnost pripada energiji, u opsegu svih mogu?nosti, od vibracije svjetlosti, do vibracije materije. Zna?i, energija daje sve mogu?nosti stvaranja materijalne prirode, pri ?emu se ure?uju svi odnosi ili promjene. Zato energija posjeduje metafizi?ku realnost.

U odnosu na Boga, život i postojanje, naše bi?e je ipak komadi? tog prostora, u kome je sadržan cjeli svijet, na na?in hologramske neometanosti. To je mogu?e preko duše, koja u prostoru bi?a ?ini individualizirani život.

Univerzalna kozmi?ka energija nema polarnost, a duša je polarizirana energija, jer joj se smanjila gustina vibracije kroz fizi?ko tijelo. Duša je stvorena iz sjemena vrste i može biti ženska ili muška, jer bez te polarnosti ne bi bilo mogu?e oblikovati materiju.

Duša postoji jer su mogu?nosti energije to dopuštile, i ona ?e uvijek biti vezana za vakuum pro?iš?enja - evoluciju.

Sve stvoreno mora završiti pro?iš?eno u Apsolutu, kada do?e pravo vrijeme, kada sazrije sjeme duha. Nikada ne moramo misliti i dovoditi sebe u stanje želje, da li ?e nešto biti ili ne?e. Uz smirenost, mogu?e je sve, uz nemir, šanse su minimalne.

?ovjek je cjelovit jedino preko jasnog doživljaja života. Uvid je stvar apsolutne svijesti, koja je mogu?a, bezuvjetnom predajom svega što predstavlja naše posjedovanje: misli, um, osje?anja, sje?anja, ljubav, duh, fizi?ko tijelo i mentalni sadržaj. To je istinsko pro?iš?enje, u smislu slobode svijesti.

Sve ono što je nemogu?e u fizi?kom tijelu, mogu?e je u duhu, a istinito u svijesti.

Iscjeljenje je stvar misli. Što mislite u to vjerujete, jer ne bi razmišljali o tome. Život nije ni misao, ni vjera ni sudbina, život je stvar prostora, po principu svjetla i tame, ?istog i prljavog.

U ?ovjeku postoji svašta, ali on ne reagira na sve. Slabost je primjetna kod želje, patnje i boli. U ovisnosti gdje ste sada, u želji, patnji ili boli, vaše ?e ponašanje oblikovati misli, jer ne možete ostati ravnodušni. Kada misli krenu, vi postajete ono što mislite. Bez obzira što je sve stvar više sile, energije i Boga, ipak imate mogu?nost misliti slobodno. Sloboda vam nikada nije uskra?ena, ako je niste sami sebi oduzeli kroz grijeh.

Pro?iš?enje ima za cilj sabiranje raskomadane duše na mnogo misli, osje?anja, rije?i i sje?anja. Duša nije pokidana od mira, nego od pretjerane aktivnosti misli i uma. Sve je u vašim rukama, bez ikakve sudbine i vjere. Mislite ono što želite biti i želja ?e biti ostvarena. ?ovjek ima mnogo želja, ali nije siguran i odlu?an za svaku, zbog toga se one ne ispunjavaju. Ni to nije slu?ajno, jer svaka želja koja nema veze sa istinom života, bježi iz misaonog procesa i nikada ne bude ispunjena. Na njenom mjestu ostane ožiljak kao patnja, a to mjesto energija uvijek zaobilazi i ono ?e vremenom postati bolesno mjesto, kao nezbrinuto dijete.

Tako se bolesti ra?aju, obi?nim izmišljanjem, ali se lako iscjeljuju usmjerenim promišljanjem. Što je bolest teža, u smislu patnje i boli, lakše se iscjeljuje, jer je bliža svojoj suprotnosti. Po?etak bolesti treba dosta vremena da pre?e put do svoje suprotnosti, do zdravlja.

Tko shvati suštinu muškog i ženskog, dana i no?i, uzroka i posljedice, relativnog, metafizi?kog i duhovnog, stvorit ?e uvid u svaki vid stvarnosti, biti ?e mu jasno i ne?e biti zbunjen.

U našem bi?u postoji jedno mjesto koje može sabrati sav potencijal koji imamo, kroz životnu silu i energiju. To mjesto je srce, kao prirodan ritam metronoma, po kome se ravnaju sva glazbala orkestra, sastavljena od svih organa tijela i njihovih funkcija. Tako nastaje harmonija braka duše-energije i tijela, u jednu finu himnu života, od koje nas hvata jeza i milost, svima nama poznatu, ali ?esto neprobu?enu ljubav.

Ljubav je stvar pro?iš?enih bi?a i mirnih srca, za koju nije potrebno znanje nemirnih umova sa rasejanim mislima i oslabljenom dušom. Podržite ljubav i biti ?ete uvijek radosni. Ona ne ovisi ni od koga, ne pita nikoga, ne traži ništa, ?ak ni vas ne pita. Ljubav je jedina alkemija, mo?na spojiti u JEDNO, dušu, tijelo i život, na jednostavan na?in najdubljeg doživljaja milosti u srcu.

Obzirom da je sve stvar pro?iš?enja prostora, ni ljubav ne?e ostati samo na braku duše i tijela. Snaga ljubavi biti ?e preto?ena u sjeme duha, kao ja?e i ?istije vibracije, na putu ostvarenja. Na taj na?in, relativna sloboda vaših misli, koja stvara buku i nemir, mora preko duha, istine i svijesti, pre?i u pravu slobodu života.

Zato morate biti budni, pratiti dan i no?, osje?ati zemlju i nebo, biti zahvalni, pažljivi, ljubazni i odgovorni za grijeh. Kada imate mir, ne?e do?i do grijeha i tu je sve jasno. U slu?aju grijeha, koji vam neda mira mislima, morate poduzeti nešto na osloba?anju od toga. Osoba?anje od grijeha se odnosi na bezuvjetnu predaju i dopuštenje višoj sili da vam pomogne, do razine istine i svijesti, kada dalje možete sami.

Nemojte samo spavati, jer time ništa ne popravljate. ?ovjek je budan kada ga drži viša sila, kao ljubav, kao svijest. Biti budan nije naporno, naporno je bježati od istine, skrivati se iza grijeha, patiti i završiti u bolesti. To zaista nikome ne treba, pogotovu što nemamo pravo na takvo ponašanje, temeljem odgovornosti za druge duše, mir srca i ?isto?u prostora života.

Mi nismo životinje koje stalno bježe i bore se opstanak, uz najve?u dozu straha, kada ne stignu ni disati.

Svatko može imati božanski mir, samo temeljem bezuvjetne predaje i dopuštenje višoj sili - svijesti, da ga vodi kroz prostor života. Svijest nikada ne?e biti sila, ipak se radi o najširoj slobodi uvida stvarnosti.

Kako logika i razum ne bi bili buka i napor u vašoj glavi, usvajajte svijest, koja ?e vas osloboditi svega.

Oslobodite se relativne ovisnosti i u svemu tražite ljubav i istinu.

Predajte se svom srcu i sve radite iz srca, jer vam je ono život. Sve što osje?ate iz vana najprije propustite kroz srce, da ne bi završilo u beskrajnim mislima. U srcu je uvijek istina.

Ne smarajte se znanjima koja nemaju kraj i ne vide istinu, nego se predajte najve?em duhovnom znanju - miru.

Dopustite da vam se dogodi viša stvarnost, jer ste zaista dio nje. Dopuštite odrastanje, sazrijevanje, ljubav, istinu, svijest, radost i slobodu. Sve je u vama i sve je stvar dopuštenja.

I kako Bog pomaže?

Jednostavno, na svaku misao o Bogu sama misao stane, jer nezna što misliti. Misli su temeljem osjetila, a u slu?aju Boga osjetila su nemo?na. Ne morate siliti sebe na misli o Bogu, ne morate Boga voljeti, ne morate vjerovati u Boga, samo budite svjesni da je vaše bi?e istinski uronjeno u prostor Boga. Budite svjesni da je vaš život uistinu život univerzalne duše. O Bogu ne trebate misliti, s Bogom se trebate sjediniti. Ako vam to ne ide, pomo? potražite kroz ljubav, ona ?e vam pokazati kako se to radi.



LJUBAV DIREKTNO URE?UJE ODNOSE LJUDI

Svi imamo dušu, ?ija je suština energija, upravo ona energija svjetlosti, nepolarizirana, sa jedinstvenom vibracijom.

Duša u fizi?kom tijelu postaje izdvojena od cjeline, za onoliko kolike su potrebe fizi?kog tijela.

Kroz dušu, svi smo JEDNO.

Preko fizi?kog tijela svi smo bra?a i sestre, temeljem braka duše i tijela (srca). Prirodno je da bra?a i sestre uvijek budu u ljubavi, neovisno o braku njihovih roditelja (duše i tijela).

Od duše i njene energije nemamo problema, jer je ona suština duhovnog prostora svijeta i života. Problemi dolaze od tijela, koje ne ispunjava bra?ne obveze, ne prati dušu i njene metafizi?ke zakone, ve? se ponaša kao svaka druga materija.

?ovjek je izuzetak u prirodi sa razvijenim mentalnim sadržajem i spiritualnim mo?ima, gdje može urediti svoje postojanje direktno preko univerzalne svijesti. Sama svijest daje upute za život. Tamo gdje svijest nije na jasnijoj razini uvida, postoje mnogi problemi, koji se odražavaju na ukupno ponašanje pojedinca, mijenjaju?i njegov karakter, što uzro?i asocijalno ponašanje, od obi?ne želje, preko nezadovoljstva, patnje, do bolesti i arogancije.

Svi smo ro?eni tako normalni i prirodni, sa dubokim doživljajem života u srcu, sa bezuvjetnom ljubavi prema svemu. Nešto se usput dogodilo i postali smo nekultivirano bi?e s kojim se mora raditi sve od po?etka. Malo dijete božanski živi, a odrastao ?ovjek se idiotski ponaša, jer nema ljubav i širi uvid.

Cilj pri?e nisu posljedice nesvjesnog ponašanja, nego nastavak života kada je nestala ljubav.

Moramo se vratiti na energiju duše koja je uvijek ?ista, kao konstanta vibracije, kao istina, kao svjetlost i nositelj duha. Zato je duša u svemu božanska. U svakom obliku prirode, duša je uvijek JEDNO, koja služi tom obliku i može biti blokirana od oblika i njegovih potreba. Kod ?ovjeka um rabi dušu na mnogo na?ina, preko misli, osje?anja, sje?anja, emocija, želja, ega i na svaki drugi na?in u ?emu je um umiješan. Valjda, dok duboko spavamo (najviše dva sata preko no?i), um miruje, ina?e je uvijek aktivan.

Prirodu spoznajemo preko duše i život doživljavamo preko nje. Prijatelje i druge ljude, tako?er poznajemo preko duše, jer tijelo nezna govoriti. Ako su nam sve duše JEDNO, zašto smo podvojeni zbog slijepog tijela, koje nije krivo? Odgovor je jednostavan. Tamo gdje postoji ljubav, odnosi su harmoni?ni i duše plešu bez problema. Gdje nema ljubavi, tijelo je ugroženo (duša ne može biti ugrožena jer je energija), nema braka izme?u duše i tijela i onda se ta duša žali da ima problema u braku s tijelom. To vide i osje?aju sve duše prijatelja, a hologramski i sve duše svijeta.

Zato ljubav ima daleko širi smisao od onog obi?nog poimanja zaljubljenog muškarca i žene.

Preko ljubavi prakti?ki i prirodno pomažemo održanje svakog braka duše i tijela. Tamo gdje je ta veza poljuljana ili prekinuta, svi prijatelji pomažu, preko energije duša, da se stanje popravi. Tako se može iscijeliti svaka slabost. Onaj tko duboko osje?a ljubav i život, ima mo? preko svoje duše, osnažiti dušu prijatelja ili poznanika, koja ?e popraviti odnos sa tijelom.

Energije uvijek ima u izobilju, tu duša nije problem, ali ako tijelo ne može primiti energiju za unutarnje organe, snagu, imunitet i zdravlje, nego energiju stalno rasipa u mislima i umu, željama i strastvima, onda tu nije kriva duša, nego tijelo.

Kako osvjestiti tijelo da se ponaša u skladu s dušom?

U ovom pitanju je sadržano sve što se ti?e radosti ?ovjeka.

Stvar je jednostavna. U djetinjstvu je bilo sve u redu, dok nismo mislili, dok nismo imali krupnih želja, dok nismo ušli u grijeh. Sada smo zreliji a nemo?ni. Naša zrelost je naivna, jer se samo vidi veliko tijelo, bez izgra?enog duha, a duh je snaga, ne fizi?ko tijelo. Mnogi vjeruju, tko ima ve?e tijelo da je ja?i, me?utim, to nema veze s duhovnom snagom. Na Istoku njeguju razne discipline tijela, radi izgradnje duha, s kojim se sve može.

Sve možemo popraviti ako posljedicu vratimo na uzrok, onim redom kako se stvarala.

Kada oživimo ljubav, ne?emo sebi ponovo dozvoliti promašaj u braku s dušom, nego ?emo biti njoj zahvalni, pažljivi prema njoj i potpuno odgovorni za svoje postupke, od izgovorenih rije?i, do svega drugog što ?ini našu fizi?ku i mentalnu aktivnost.

Naravno, brak je svetinja, ali ne društveni brak muškarca i žene, u kome ljubav nije bitna, ve? prirodan brak duše i tijela, koji bez ljubavi ne može opstati i tijelo ?e propasti, jer nije sebe pro?istilo u duhu božanstva.

Zbog slabog tijela, duša kao bra?ni drug, ostaje ranjena, me?utim to je samo figurativno re?eno, duša je uvijek zdrava i mlada, jer je ?ista energija svijetlosti. Umjesto da zadovoljna duša pulzira kroz srce u ljubavi s njim, ona ?e ovoga puta lije?iti rane nerazumnog tijela.

Kroz brak i ljubav duše i tijela jasno se vidi tko je original a tko kopija stvarnosti. Tko ?e živjeti, a tko mora umrijeti. Svijest je jednostavna i prirodna, jer se samo ti?e istine, koja osvjetljava ljubav duše i tijela. Bez ljubavi ništa duhovno nije mogu?e, jer je tu životna sila slaba, jer se duša troši na nebitne stvari, a samim tim ni svijest nije mogu?a.

Osvjestiti tijelo zna?i pro?istiti ga do razine kada ?e mo?i zadovoljiti dušu, da njena energija neometano struju. Brak bez slobode i ljubavi nije mogu? ili je obi?no mu?enje, osu?eno na propast. Kada se energija mu?i kroz tijelo, ne postoji radost, ve? negativitet temeljem slabog imuniteta.

Samo ?ist ?ovjek može biti jak, kao predvodnik i uzor sebi i drugima. Taj samo gleda naprijed, nikada se ne osvr?e iza sebe, jer zna da je ?ist. Bolestan ?ovjek je neznanje i grijeh prema duši, jer se jasno vidi zbog ?ega je tijelo bolesno, zbog želja i strasti, zbog bluda i grijeha.

Obi?no svi sažaljevamo bolesne ljude, a u suštini trebamo ih primorati da se izjasne, da li su za život ili nešto drugo. Život je u svemu radost, ali ne može biti neodgovornost. Svi znamo što zna?i uživati u ne?emu, ali smo ipak odgovorni da to ne radimo, jer ?emo u?i u dublji grijeh. Neodgovorni pojedinci sebi dopuštaju svaku maštu, želju i predaju se njima, bez mogu?nosti sagledavanja posljedica, po njih same, obitelj, društvo i najširu zajednicu. Bolestan pojedinac ?ini bolestan svijet. Upravo duhovnost ne živi jer pojedinac nije duhovan.

Nastavak pri?e slijedi u dubljem promišljanju.



SVIJEST I DIJALOG NA TI

Život nam promi?e temeljem prihva?enih normi i stereotipa društvenih standarda.

Duhovnost ide u suprotnom smjeru od toga, gdje nema nikakvih utjecaja, pa ni utjecaja vlastitog bi?a. Ovo je prirodno potrebno za svijest i istinu o životu.

Nau?ili su nas da komuniciramo sa „Vi“. To „Vi“ zna?i da ne gledamo dušu pojedinca, ve? u njemu tražimo onog drugog, njegov položaj, diplomu, društvenu pripadnost, a ne život obi?nog ?ovjeka. U tom kontekstu ljubav prema ?ovjeku je odbijena i nije potrebna nikakva pažnja i odgovornost za njegovu dušu. To je op?eprihva?eno od ve?ine ljudi.

Obzirom da je život isklju?ivo duhovne prirode, vezan za Boga kome nikada ne kažemo „Vi“, ne nalazim da je opravdano bilo kome se obra?ati sa „Vi“.

Kada si sa nekim na „Ti“, odgovoran si za njega, dublje ga osje?aš.

SVIJEST je kada jasno i duboko u sebi (simboli?ki u srcu), - SADA, doživljavaš život, nalik slobodnom uvidu, da si ti jedno sa prostorom izvan tvoje kože. Samo dopuštenje da se osje?aš JEDNO s prostorom, fokusira te na ŽIVOT i bude ti milo, uhvate te trnci po koži.

Još nešto se tada dogodi; dijafragma ti se naglo podigne prema grudnom košu, po?inješ disati dublje, kao da poravnavaš disanje sa ritmom srca. Veže te taj život i trenutno ništa drugo ne misliš.

Mnogi kažu da je teško koncentrirati se na život, nekako pažnja uvijek negdje odluta, zbog silnih želja i misli koje prate taj proces is?ekivanja.

Postoje mnoge tehnike tradicije Istoka i modernog Zapada za podizanje svijesti, koje su same po sebi komplicirane, neshvatljive, pojmovima nejasne i traže dugu praksu.

Me?utim, u tebi je život sada i bez svih tih tehnika. Daj samo budi prisutan u njemu, kroz jedno obi?no zamišljanje života i pokrenu?eš nevi?enu alkemiju života, kada nemogu?e postaje mogu?e, kada se materija i energija stapaju u jedno. Najlakše ti je osluškivanje ritma srca. To ?e ujedno biti fokusiranje na život. Ako to postigneš, pa ti si sretan ?ovjek. Ne?u re?i da ti znanje nije potrebno, jer samo preko znanja možeš najlakše uroniti u doživljaj života.

Hajde probaj, igraj se malo sa sobom, ionako se igraš sa mislima kojima ne vidiš kraj. Loše sam to rekao, misli se igraju sa tobom, nedaju ti mira, jer uvijek imaš neku želju. Probaj odbaciti svaku želju, života radi i svijesti radi. Kad god imaš želju, blokiran si, još ako znaš da se ne?e ispuniti, onda si duboko potišten, tužan i potajno patiš. Na glup si na?in dopuštio da te želja i misli vode za nos i ruše ti doživljaj života.

Mnogi kažu: „Živ sam, moram imati želju“. Oni to kažu bez razmišljanja o posljedicama želje. Logika nikada nije bila na strani istine. Ona je nešto društveno, dvojno, a tvoj život je nešto jedinstveno. Prema tome, odbaci logiku i navikavaj se odbacivati svaku želju i svaku misao koja ti odvla?i pažnju uma od života samog. Odgovoran si za život, jer dok si živ i tvoja ?e djeca biti sigurnija. Nemoj se truditi stvarati im nešto materijalno. To ?e oni sami uraditi kad im do?e vrijeme. Ako im sve stvoriš, pitaj se što ?e oni poslije raditi. Posta?e obi?ni umišljenici novih želja, u komforu koji ih uspavljuje, u kome nisu budni nad životom.

No, da bi podu?avali djecu, najprije sami moramo biti svjesni života. Naravno, nitko djecu ne podu?ava životu. Njihovo obrazovanje je preslika društvenog standarda. Zato ?e i ta nevina djeca uskoro postati društveni ovisnici. Ispaš?e da ne mogu živjeti bez društva, bez pla?e, bez trgova?kih lanaca. Vjerujte, ništa to životu nije potrebno. Pravo je bogatstvo podu?iti dijete životu, da samo može uskladiti fizi?ki razvoj tijela sa osvješ?ivanjem bi?a.

Životna pri?a nema kraja i trajat ?e sve dok budem mogao govoriti. Kada tijelo umre, valjda ?u i dalje biti živ, samo u dubokom, ledenom vje?nom miru, bez tijela i bez sebe samog. Odakle mi je sjeme života, tamo ?u i završiti. Svjestan sam da je po?etak i kraj mog života isklju?ivo u meni i nitko mi za život ne može biti kriv. To je istina i to je kozmi?ka pravda.

Biti svjestan života, svetinja je i najve?e bogatstvo, jednako s Bogom.


- komentar:

Upravo te svijest drži da ne moraš bježati ni od ?ega, jer gdje god

krenuo, svuda su sli?ne društvene budale. Zato je prirodno i najbolje biti

svoj i propuštati kroz sebe sva?iju glupost, neka se sprži u ne?emu

što je ja?e i milostivije od mene, u Bogu.

Kada sebe uzdigneš na tu razinu, onda oko tebe nema loših ljudi,

to nije zato što su oni postali dobri, nego što si ti postao svjesniji

realnosti u kojoj živiš.



- dopuna:

?ovjek zra?i ne zbog reflektirane svjetlosti iz vana, nego zato jer je sebe po?istio do razine kada mu tijelo iluminira svjetlost, kada zra?i samo od sebe iznutra. To je dokaz istine, mira, ljubavi, svijesti i radosti pojedinca, kao ukupne milosti koju može iskazati ljudsko bi?e.

Svijest ?ovjeka nikada nije temeljem njegovog izgleda, mladosti, društvenog položaja, diplome, mo?i, nego unutarnjeg zra?enja, kao dokaz da je svima dobro došao, da je dobronamjeran, da sa njim nitko ne?e imati problema.

Tvoj život je SADA.

Budi svjestan toga.

Osjeti duboko da si ti jedno s njim. Nemoj ga ni trenutak ostavljati samog. Nemoj biti podvojen od života.

Ako imaš bilo koju želju i misliš o njoj, ubrza?eš život i ostariti prije vremena.

Oživljavaju?i sje?anja, uspori?eš život u mašti i time ?eš do?i u raskorak sa metabolizmom, sa unutarnjim organima, sa energijom duše.

Ljubav te veže za život u ovoj objektivnoj realnosti.

Svijest te drži u životu u najvišoj božanskoj stvarnosti - vje?no.

Za život ti je potreban mir i istina, da bi ga mogao prepoznati u beskraju svega što te okružuje, što stvara pregršt osje?anja i što stvara buku u tvojim mislima. Potražiš li život izvan sebe, ne?eš ga prepoznati, ne?eš imati mir, jasno?u uvida i istina o njemu se nikada ne?e pojaviti.

Zato potraži život u sebi. Prostor tvog bi?a je JEDNO s prostorm svijeta. Ako pomisliš da je mra?no u tvome tijelu, posluži se mapom svjetlog neba, zvjezdama, suncem, mjesecom, oblacima, kroz njih ?eš shvatiti vlastitu suštinu.

Neka tvoj život bude najdublji osje?aj milosti u tvom srcu. Naježi se slobodno, to je ljudski. Stvori naviku da se uvijek ježiš pred životom. Od dubokog doživljaja života stvori hram i vra?aj se u njega svakog trenutka, ako možeš i ostani u njemu. Nemoj se ježiti od problema i straha. U svakoj prilici pozovi život u pomo?, budi svjestan njega, u toj svijesti je sadržano apsolutno sve što postoji na svijetu, od NIŠTA do Boga.



Nemaš vremena za sebe?

Ne doživljavaš se, nisi svoj, nije ti jasno, ništa ti ne ide, pun si želja, misli, pun si svega, samo ne osje?aš život. ?ini ti se da su drugi bolji i uspješniji od tebe? To se ti samo identificiraš sa njima, a u svemu si jedinstven na svijetu, tako kažu kodovi DNK. Uživaj kao jedinstven primjerak ljudske vrste, ne o?ajavaj.

Upravo SADA stani, saberi se na trenutak.

Da li osje?aš da si još uvijek živ?

Da li si gladan, žedan, da li si slobodan?

Netko te ipak proganja i zbog toga nemaš mira. Ali ne bježi, ne?eš pobje?i, to ide sa tobom, nosiš ga u sebi. Okreni se na drugu stranu od one na koju si se ustremio. Vidiš da je život i suprotno od onoga gdje si naumio i?i. Život ti je svuda, a ti si pravcati centar života, sa tvojim srcem. Sve dok ono kucka živ si u tijelu, a kada prestane kuckati, i dalje si živ ali u svijesti.

?ovje?e, ovaj svijet je samo tvoj, svega je u izobilju i ništa ti nije uskra?eno. Daj se malo urazumi, daj vidi što ti je zaista potrebno. Vjerojatno u ne?emu pretjeruješ? Možda ne osje?aš stvari onako kakve one jesu. Možda druga?ije misliš od svojih osje?anja, pa si u raskoraku sa vlastitim umom?

Ne brini, što god da ti se desilo, što god da si zgriješio, uvijek si živ, jer život je uvijek na tvojoj strani. Stvoren si od Boga i uvijek te on štiti, ali, koliko vidim, nisi svjestan toga.

Vjerojatno ti nije ni do Boga, mnogi ga psuju, jednostavno ga ne vide, zaboravimo ga slobodno.

Vrati se na život, njega bar osje?aš po kuckanju srca. To ti je istina, ne moraš biti zbunjen. Zadrži tu istinu i živ si onoliko koliko si u istini.

Vidiš da te nisam prevario, stvarno možeš biti miran, svjestan i živ jednovremeno. Pa daj to, ništa te ne košta.

Znam, malo si sada zate?en, odvojio sam te od tvojih želja, namjera i misli, ali na?i malo vremena za sebe. Napuni baterije i nemoj ih prazniti ako ih neznaš puniti. One se izravno pune od svijesti, probaj to. Budi svjestan ni zbog ?ega, samo zbog života, jer druga?ije i ne može biti. Svijest je ni?ija, univerzalna je i samo služi životu. Samo da znaš, svijest ti je onaj Bog koga smo malo prije ostavili po strani. A i život ti je isti taj Bog. Upamti sve je Bog, koliko god da ti se ?inilo druga?ije. Boga ne?eš vidjeti nikada, ali ako ga slaviš, pojavit ?e ti se u srcu kao najdublji doživljaj. Sve što više uranjaš u Boga, on uranja u tebe. I kada budete JEDNO, onda si i ti Bog.

Eto moj smrtni?e, prepao si se ni zbog ?ega, kao da si umro, a živ si stvarno. I nemoj biti malo dijete, po pitanju želja i mnogo ?ega. Grli život i pla?i u srcu, to je ljudski, jer ti si božansko dijete, koje pred ocem stvoriteljem uvijek može zaplakati kada mu je teško.



TI STALNO MISLIŠ, A NE VIDIŠ ISTINU

?ovjek krupnim koracima spoznaje prirodu kroz nove tehnologije, prodiru?i što dublje u suštinu fizi?kih zakona i mogu?nosti materije. Sve se to dešava temeljem uma, koji ne poznaje granice.

Isti taj ?ovjek je predstavnik prirode koju prou?ava. Proizilazi da ?ovjek prou?ava sve oko sebe, ali ne prepoznaje prirodu i istinu vlastitog uma.

Postoji narodna izreka da je netko uhvatio boga za muda, ali je ostao malodušan. Cijenim da je manje nekulturno što sam upotrebio taj izraz, od nekulture koja vlada u odnosima nedovoljno svjesnih ljudi.

Upravo ?e se dogoditi da ?ovjek novim tehnologijama želi otkriti vlastiti um i preko njega spoznati istinu i kona?no osjetiti radost od slobode svijesti. To ne moraš ?ekati, svijest je mogu?a SADA, samo ako prednost daš dubini vlastitog doživljaja istine, ne ?ekaju?i na dostignu?a nano tehnologije.

Odrastanjem i sazrijevanjem naš um bilježi iskustva kroz koja je prošao i od svih aktivnosti uma stvorit ?e se zapis karme. To je normalan proces uma, ali nije normalno stalno proživljavati iskustva, jer to postane veoma naporno u mislima koje ti ne daju mira. Oživljavanje sje?anja je nužno, jer um nije dotakao istinu kroz aktivnosti. Kada um usmjeriš na nešto novo, njemu nepoznato, bi?eš oslobo?en sje?anja. Imaš priliku usmjeriti um ka svijesti i istini, a to je najdublje mjesto u srcu kao doživljaj života. U srcu ti je po?eo život tijela, u njemu se i završava. Drži se srca, ne glupiraj se izazovima iz vana. Kad god ne osje?aš srce, nije ti dobro.

Prirodu i sredinu u kojoj živimo i prostor kuda se kre?emo prepoznajemo osjetilima, u granicama njihovih slijepih mo?i percipiranja stvarnosti. Temeljem osje?anja po?injemo o njima razmišljati, a od misaonog procesa oblikuje se nesvjesni um i to tako završi. Me?utim, tu nedostaje istina, kao najdublji uvid u pravo stanje stvari. Jednostavno, ti opažaš sve promjene oko sebe, ali ih ne doživljavaš duboko u sebi. Sve ostane onako površinski, jer je previše informacija iz vana. Taj dublji doživljaj stvarnosti ne?ega, je temelj života samog. Samo kroz najdublji doživljaj istine u srcu, kao centru svijeta, ne moraš više o ne?emu misliti, jer ti je postalo jasno. Taj jasan uvid je viša svijest ?ovjeka, koja ti daje mir i radost.

Ako umom ostaneš na površinskim osje?anjima, bez istine, ra?unaj da si prihvatio ego kao svoju jedinu stvarnost. Kada ego bude stariji, onda ?e biti doma?in u tebi, a ti ?eš patiti zbog istine koju ne možeš spoznati. Tvoj karakter se tada mora braniti da ostaneš normalan, ali ?e to biti teško, jer ego te tjera na želje, na stalne misli, na patnju zbog neispunjenih želja, na razne boli i lagano se povla?iš u sebe, jednostavno odustaješ od života, koji ti je od Boga dat u izobilju.

Istina o kojoj je rije? je nešto što nepogrešivo utvr?uje stvarnost. U suštini istina je na granici izme?u stvarnog i zamišljenog. To što je stvarno, ne vidimo na prvi pogled i našim osjetilima, zato fali istina. Ono što trenuta?no opažamo jest relativna, ograni?ena i prolazna priroda i sve stvoreno u njoj, koje je osu?eno na umiranje u vremenu.

?ovjek ima mo? uzdignuti svoj um iznad vremena relativiteta. Nije sporno, budi ono što jesi, imaš to relativno i prolazno tijelo, ali imaš i mo? stvaranja duha u sebi. Taj dio svog uma iskoristi da spoznaš višu dimenziju stvarnosti. Možda ?eš u njoj spoznati nešto što ne vidiš u ovoj dimenziji prirode.

Sigurno si nešto sanjao i u?inilo ti se kao da je stvarno, ali kada si se probudio ipak je bio san u pitanju. Iskoristi minimalno iskustvo uma kroz san, kako bi mogao dublje promisliti o duhovnim vrijednostima.

Biti samouk u ne?emu nije loše, ali traži puno vremena. Što bi morao ?ekati bu?enje svijesti, ako postoje mnoga iskustva naprednih majstora. Prihvati tu?a iskustva za tvoje novo znanje, kojim ?eš i sam do?i do istine i vlastitog iskustva uma. Ali moraš isklju?iti sebe, logiku, jer ovdje se radi o višoj duhovnoj dimenziji koja ti je sada nezamisliva. Doblo slušaj kako se to radi, jer je jako suptilno. Ako previdiš neku sitnicu, ako nisi pažljiv, um ti je ve? odlutao na drugu stranu, na ono što je tebi poznato.

Moraš navikavati vlastiti um da ga vodiš, a ne da on vodi tebe.

Svijest je apsolutna inteligencija, koja je genetskim kodovima preslikana u tebi (joj pa ti si pravi Bog, samo ne vidiš), onda tom inteligencijom vodiš svoj um, a um vodi energiju duše, a duša oblikuje tvoje tijelo. Kada sve skockaš, bude ti milo, radostan si.

Bave?i se umom na višoj razini stvarnosti, ti i dalje jesi onaj smrtnik, i dalje radi sve ono što imaš posao i obveze, ali malo odvoji vremena za duhovnu spoznaju. Kroz nju ?eš dodirnuti istinu, osvjestiti se i biti ?e ti jasno što da radiš u životu. O Boga ti je dato da si svjestan, a ti uporno odbijaš, jer nemaš vremena. Upravo ti je duhovna stvarnost nešto izvan vremena. Baš fino za tebe što ne stigneš sve završiti. Smiri se, po?ni dublje razmišljati TKO SI, neka te to malo dirne u srcu. Nema veze, ražalosti se slobodno i predaj se dubini doživljaja života, jer to je ono što ti nedostaje. U najdubljem doživljaju je istina i svijest.

Kad stvoriš iskustvo uma na te radosne trenutke doživljaja u svom srcu, um ?e se sam vra?ati njima. Posta?eš radostan onako bez veze, sam od sebe, samo zato jer si dopuštio da ti se to dogodi. Dokazao si da nisi sebi?an, srušio si branu ega, odustao si od želja, lako prepoznaješ istinu, nisi zbunjen, odlu?an si, jasno ti je sve. Pa to se traži, da postaneš zahvalan stvoritelju, da si pažljiv, ljubazan i odgovoran za svaku izgovorenu rije?, za sva?iju dušu i život.

Sve ono što si do sada postigao samo je relativna stvarnost. Znaš i sam da se to ne nosi na onaj svijet. Pitaj se što ?eš ponijeti sa sobom kada kreneš ONAMO. Osta?eš samo gola SVIJEST, koja ti je od Boga. Kada ?ovjek umire, oni oko njega tuguju i pla?u, a on uživa jer se predaje višoj dimenziji, odlazi u vje?ni mir.

Zaista je potrebno da shvatimo istinu, da jednom za sva vremena doku?imo vlastitu prirodu tijela i uma, da nam život bude jasan, da smo uvijek mirni i radosni. To se zaista može.

Zamisli svoj život kao da si sam na pu?ini mora. Oko tebe nema ni?eg drugog, samo valovi. Ako si sabran u svijesti ne?eš se preplašiti. Gledao si valove sa obale i uvijek su bili impresivni. Sada po prvi put duboko doživljavaš njihovu pravu snagu. Upravo su takvi valovi energije oko tebe i u tebi. Budi svjestan toga i prepusti se. Tvoja najve?a snaga samo može biti SVIJEST. Neka se sve dogodi kroz istinu.



MUŠKARAC I ŽENA KROZ ISTINU

Kreacijom je predodre?eno, muškarac je na strani duha, a žena na strani duše.

Tako muškarcu-duhu treba sloboda, a ženi-duši istina.

Umišljaju?i muškarca, žena uvijek vapi za istinom.

Mijenjaju?i žene, muškarac traži slobodu u svemu.

Muškarac od ni?ega stvara sjeme, a žena to sjeme oblikuje u tijelo.

Žena ne može biti sve?enik, ni Bog, jer je žensko, sentimentalna duša, zato mora biti nevina i vjerna jednom muškarcu i ispunjavati mu svaku želju. Muškarac treba ženi smiriti pohotu. Ako žena ima dva muškarca, onda je sva?ija.

Muškarac je sam po sebi Bog, bar tako misli.

Društveni brak ograni?ava ?ovjeku mnogo sloboda, ljubav i seksualnost, preko lažnog morala i religiozne aspiracije, jer je prava religija samo u srcu, kao inspiracija života.

Na duhovnom planu imamo istinit brak duše i tijela, u kome je sve slobodno, samo ako si toga svjestan.

Temeljem duhovne stvarnosti, nitko ne mora biti ograni?en niti ovisan.

Muškarac i žena su suprotnosti, koje se prirodno privla?e i nikada se ne zna kada ?e proraditi alkemija, temeljem nagona, koju ne trebaš gušiti, ve? je usmjeriti na ljubav i svijest, ?ime se ostvaruje prirodna veza muškarca i žene.


Istina

Ako ti je do duhovne spoznaje stalo, moraš prihvatiti istinu, osloboditi se logike i svih stega materijalnog i svega vi?enog, tako ?eš u?i u onostrano, nevin bez grijeha. To ?eš posti?i pro?iš?enjem tijela i dopuštenjem da ti se istina dogodi.

Istina nije mogu?a ako ne dopire do svake stanice tijela. Obzirom da su stanice veoma suptilne, doživljaj istine simboliziramo najdubljim mirom u srcu, zbog krvi koja kroz njega struji i dopire do svih stanica.

Sa istinom stanice ilumiziraju (sjaje suptilno, same od sebe), što ovisi o ja?ini duha.

Iza svjetlosti istine javlja se svijest, kao uvid i potpuna jasno?a života. Duhovna stvarnost je istinski doživljaj života, tijelom i duhom. Tu podvojenosti nema, jer istina nije mogu?a ako je um odvojen od tijela.

Bez istine um je stalno podvojen od tijela. Spajanjem uma i tijela, javlja se nova kvaliteta - DUH ?OVJEKA.

Sa duhom ne moraš više misliti. Jednostavno ga šalješ, preko krvi i limfe, do svake stanice tijela. To se dešava kroz formu svijesti.

Duh je uzvišeni mentalni proces usmjerenog uma, koji se više veže za istinu, jer je bliži njoj (po frekfenciji), nego mislima.

Ljubav je presudna za alkemiju duha. Duhovno iskustvo se odnosi na um, koji se lako vra?a putu istine, jer ima iskustvo u tome. Duh se uvijek drži istine i zato se ponovo vra?a u tijelo.

U stanju svijesti najviše ti je stalo do istine, kroz koju dolazi ?ista vibracija energije, kao duh. Zato u svijesti lako odlu?uješ što ti je životu potrebno. Proizilazi da ti je najviše potreban mir, jer energije ima u izobilju. Svjestan ?ovjek ne troši snagu bez veze, na nebitne stvari i ne misli ništa jer mu je sve jasno. Uvijek je okrenut napajunju duše, jer je ona istina života, a ne tijelo. Kroz svijest tijelu daješ samo ono što mu je optimalno potrebno i ne dopuštaš njegovo one?iš?enje.

U suštini, kroz svijest, tijelo nije bitno, jer je duša veoma jaka. Tada se tijelo ne vidi od duše, ve? je u drugom planu.

Šire?i istinu, ona postaje tvoja stvarnost, odakle promatraš život. Od toga svi imamo mir, najviše tvoja obitelj i prijatelji. Ti si istinit ?ovjek, pro?iš?en, miran, svjestan, slobodan. Mo?an si predvodnik za kojim lako kre?u ostali, kao što životinje predvodi najmo?niji.

Tvoja svijest je uvijek na provjeru preko istine. Puno si vremena potrošio tragaju?i kroz krupni plan svemira, udaljio se od sebe i moraš se kona?no vratiti, na na?in da krupni plan svijeta doživiš u prostoru svoga bi?a, kao ?istu svijest.

Iz perspektive tijela, potrebno mu je puno energije, jer se troši na misli i nebitne stvari. Me?utim, iz perspeektive svijesti energije ima u izobilju. Primjera radi, u hladnoj sobi sjedi obi?an ?ovjek i onaj tko zna meditirati. Obi?an ?ovjek se ježi od hladno?e, dok je meditantu svejedno, miran je i spojen na pravi izvor zra?enja. Zaklju?ak je jasan.

Moram ti re?i, duhovnost je obi?na selidba uma iz misli, u najdublji doživljaj srca. Svijest ti je potrebna svuda; u glavi, grlu, grudima, trbuhu, spolovilima, koljenima, stopalima, šakama, le?ima, kralježnici, unutarnjim organima i svakoj stanici tijela. Treba ti svijest kao doživljaj, što jasnija to bolje.

Od energije ne možeš biti svjestan jer je ona super aktivnost i stvara buku.

Mir možeš imati od svijesti, jer je ona univerzalna, božanska.

Ostavi po strani dušu, energiju, um, misli, osje?anja, sje?anja, emocije, želje, ego, jer od toga nemaš mir.

Uhvati s ljubavi i istine, time ?eš sigurno probuditi svijest.


Princip svijesti

Svijest jedino pripada životu, kao doživljaj. Ona nije materija, ni energija, ve? umrli duh. Nisam pogriješio, s istinom duh umire i na tom mjestu ostaje prazan prostor, kao jak VAKUUM. To je identi?no Apsolutu.

Jedino te u životu može održati snaga vakuuma, koji savršeno upija energiju, kroz fizi?ko tijelo i pred istinom, ona kolabira kao duh koji se ponovo vratio u bocu.

Nadam se da ti je jasno kako je ?ovjek nadmudrio duh, poslao ga po svijest i ponovo ga vratio gdje mu je mjesto, u bocu. U suštini nije bilo nadmudrivanja, nego dopuštenje duhu da se pokaže što zna napraviti sa energijom. Duh je isklju?ivo vezan za istinu i zato se ponovo vra?a tebi, naravno kada istinu podržavaš.

Razmisli dublje o ovoj pri?i, u njoj ti je suština života i cjela duhovnost. Treba ti malo znanja kako bi umom lakše probudio duh, a poslije ti to znanje ne treba jer duh sve radi sam. Svijest ti je najve?a enciklopedija znanja svijeta, na božanski na?in koji si prihvatio i uživaj.

Prostorno, istina je izme?u energije i Apsoluta. U prostoru tijela istina je u tjesnacu grla i tiroidnih žlijezda. Udahom zraka, prakti?ki se tijelo one?iš?uje i to predstavlja fazu umiranja. Izdahom se tijelo ?isti i ponovo ra?a. Ovo se dešava i sa duhom, samo suprotno od tijela. Udahom se duh ra?a zbog nove ?i energije, a izdahom duh umire (vra?a se u bocu).

Jedino što možeš osjetiti jest ritam srca, zato ti kažem, ostavi energiju, drži se srca. Energiju ne vidiš, a srce osje?aš.

Ne možeš ništa kvalitetno uraditi bez iskustva. Dopušti u sebi da ljubav, istina, duh i svijest rade za tebe, a ti uživaj.

Ako ve? možeš birati neko iskustvo, neka ti izbor bude duhovna stvarnost. Uranjaj u život srcem, a nikako zadnjicom.

U istini si dok si prisutan u dahu, kada zrak i ?i struje kroz tvoje grlo, koje je prirodan pješ?ani sat života. Život je dok zrnca pijeska (zrak i ?i), prolaze tjesnac, to je izdah. Ti pratiš taj proces, budan si nad njim i iznova prevr?eš pješ?ani sat. Ni majka ti ne može pomo?i u tome, sve moraš sam, ako ti je do života stalo.

E vidiš, kada probudiš svijest, ne moraš pratiti dah, jer ?e taj naporni posao odra?ivati tvoj duh. Što si dublje u svijesti, vakuum dijafragme ne popušta i ne moraš disati. Ovo ne možeš probati dok ne dodirneš istinu.

Duh (zrnca pijeska pješ?anog sata), u duhovnoj stvarnosti, diže se vertikalno, prema gore, jer je duhovno suprotno od materijalnog.

Za duh ne brini ne?eš ga izgubiti, uvijek se tebi vra?a, samo budi u istini.



Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 14. dio



BEZUVJETNO PRIHVA?ANJE ŽIVOTA


Ova pri?a je dijalog s tobom radi pojašnjavanja važnih životnih ?injenica.

Ne ulaze?i u tvoju dublju narav, ti si bi?e koje misli. To je dobro, jer ne moraš biti primitivan na razini nagona životinje.

Sve ima lice i nali?je, dobru i lošu stranu.

Loša strana misli je što ti od njih nikada ništa nije jasno. Zato misli idu u nedogled, napor su i smaraju te.

Ako prou?iš mentalni sadržaj ?ovjeka, shvati?eš da se radi o nizu uzroka i posljedica, koji se razrješavaju biokemijom i alkemijom u samom bi?u. Sve ono što opažaš u sredini u kojoj živiš, budi u tebi beskraj osje?anja i misli, ali ništa od toga ne završi kao dublji doživljaj u tvom srcu. Srce i ne bi moglo preraditi tolike gluposti.

Srce je mnogo prirodnije od tebe, od tvog uma i jedino reagira na ISTINU. Tvoj srce ne misli kao ti, ali je duboko na strani života, a ti nisi. Srce jedino služi životu, neumorno danju i no?u, radnim danima i blagdanima, uvijek. A što ti radiš, misliš, jer si nezahvalan, nepažljiv, neljubazan i neodgovoran prema životu. Da ne širimo pri?u, zaista se moraš probuditi.

Ne?e biti predmet tvojih misli ono što ti je jasno, što je tvoja navika i duboko iskustvo. Takve stvari si doživio u svom srcu i o tome ne moraš razmišljati. Primje?uješ da ti je veoma bitno iskustvo kao utrenirana navika kojom se kre?eš, ovoga puta kroz um. Ako godinama pušiš cigarete, vremenom postaješ puša? s jakom navikom. Da bi se oslobodio takve navike, potrebno ti je možda duplo vremena da zaboraviš na nju, jer je to duboko urezano u memoriju tvoga uma, kako to zovu karma.

Moraš shvatiti da ti život promi?e sada, neovisno od onoga da li ti je jasan ili nije. Ako ti je život jasan, onda si miran, ako ti život nije jasan, iznalaziš mnoge mogu?nosti, u mislima, da se smiriš, na glup na?in, preko ne?ega, umjesto da direktno uroniš u mir, prihva?anjem svega oko tebe. Mir je prirodan zakon života.

Da li si primjetio kada si brzo miran, a kada se nikako ne možeš smiriti?

Složit ?emo se da si trenuta?no miran ako prihvatiš sve okolnosti oko tebe, bez smaranja u mislima, bez ikakvih želja i uplitanja što te okolnosti tebi zna?e. Možemo re?i miran si samo kada bezuvjetno prihvatiš ?injenice. A ?injenice su da se oko tebe svašta dešava, neovisno od tebe, od tvojih misli i želja. Drugim rije?ima, mir imaš uvijek ako PRIHVA?AŠ sredinu u kojoj se kre?eš i živiš.

Dublji smisao prihva?anja jest sama energija. Zamisli da je sve energija, od vidljive prirode, do nevidljivih zra?enja. Energija je svjetlost dana, ali i no?. Energija je i toplo i hladno.

Metafizi?ka priroda energije j u tome što ona ima cjelovitu vibraciju brzine svjetlosti, tako je najlakše možemo shvatiti. Zamisli koliko ti zna?i sunce, toplinom i svjetloš?u, ali odmah zamisli kako možeš ostati bez sunca ako se zakloniš suncobranom. Energija je munja, koju ne možeš prihva?ati selektivno, po principu, ovo mi se svi?a a ovo odbijam.

Tvoja svijest nije ništa drugo doli prihva?anje reda života, temeljem duhovnih principa, jer život nije ni materija ni energija, nego nešto mnogo uzvišenije, ?istije, božanstveno.

Tvoja duhovnost i religioznost u srcu po?inje onog trenutka kada bezuvjetno prihvatiš ŽIVOT.

Ti ?eš re?i, pa život ve? imam, što ga moram prihvatiti?

Imaš život božanski, ali nisi u mislima miran. To zna?i da možeš lako biti bijesan, pa i opasan po druge. Kako ?eš taj dio urediti, da svakog trenutka budeš miran? Vjerojatno se ne slažeš sa mnogim stvarima i ljudima, ali to ne zna?i da moraš biti životinja. Životinje su savršeno mirne, bez obzira na sva dešavanja oko njih, zato jer sve prihva?aju, kroz obi?an instinkt za opstankom. Životinja vidi no?u i ne boji se hladno?e samo zato jer bezuvjetno prihva?a prirodu stvari. Ne buni se. Temeljem tog prihva?anja, alkemija tijela sama odra?uje sve što je životu potrebno. Životinja ne mora misliti, ve? savršeno prati izvor života.

Dok ti o ne?emu razmisliš i odlu?iš se što uraditi, energija je davno prošla, a ti samo razmišljaj u prošlosti i o sje?anjima. Tako ispadaš iz igre života, jer nisi u njemu prisutan. To životinja sebi ne može dozvoliti i sve radi samo zbog života. A ?ovjek, imam mo? misli, ali nema razvijene mo?i doživljaja života.

Tvoje tijelo u linearnom vremenu i ovoj prolaznoj stvarnosti, kasni za energijom možda 10 milijuna puta. Ovo ti kažem zbog toga da ne smiješ ništa odbijati, jer time isklju?uješ sebe iz života. Ne prihva?anjem sredine, isklju?en si iz mreže energije i ostao si jadan kao pokisla kokoš, samo sa onim malim potencijalom koji nosiš u sebi, kao minimum za preživljavanje. Život ti je izravno napajanje na bekrajni izvor i to moraš nau?iti dopuštiti. Nemoj biti budalast po tom pitanju. Nemoj zbog sitnih želja ili nekog zadovoljstva ili selektivnosti, ostati bez izvora života.

Misliš da bi se beba mogla formirati za devet mjeseci u mikrokozmosu majke da nije bila mirna i bezuvjetno prihvatila ambijent izolacije od vanjskog svijeta? Zato se rodila božanska, ali smo je iskvarili, jer smo joj pokazali neke nebitne stvari života.

Sve ovo ti govorim da bi imao mir, da osje?aš ljubav, istinu, da ti je jasno, da si odlu?an, s voljom i radostan u svakom trenutku. To nema cijenu, život se zove, samo ga bezuvjetno prihvati tamo gdje se odvija, na izvoru, u srcu. Nemoj život tražiti izvan života, izvan tvog bi?a. Prihva?anjem svega stvorenog, budi izravno umrežen na energiju, budi u romingu vibracija, bilo gdje da si u hologramu svijeta.


TI SI LI?NOST

Od toga duboko osje?am nadmenu društvenu farsu. Misli ti o sebi što god ho?eš, budi li?nost, ali te jedino doživljavam kroz dušu, koja se duhom veže za istinu. Sa tvojom li?noš?u nisi siguran u sebe, prevrtljiv si kao kameleon i možeš me varati na razne na?ine.

Ima nas naivnih i djetinjastih koji duboko osje?amo život, istinu, pravdu, ljubav, dušu, svijest, ali su nam li?nosti u drugom planu neizgra?ene, nekako nas nitko ne cijeni.

Milo mi je zbog toga, miran sam u srcu, jer nisam podvojen od vlastite duše. Neprimjetna sam li?nost, ali imam jak duh. Dobro mi je, ionako sve doživljavam kroz ljubav i istinu.

Ne znam da li griješim ali nemam nikakvih želja, ništa ne mislim, prihva?am sve oko sebe s odobravanjem, radostan sam bez i?ega. U stvari nemam ništa. Prazan sam kao pištolj, koji tek tada nije opasnost.

Upravo li?nost pojedinca ?ini odvojenim od vlastitog života duše, jer je temeljem fizi?kog tijela i društvene nadgradnje, a nije izvorno iz života duše.

Li?nost je nešto što se oblikuje kao parazit na duši. ?ovjek najprije treba biti život duše, a onda iz vlastite kreativnosti izgra?ivati osobnost, da sve bude uskla?eno, jedno, nepodvojeno.

Ako ti moraš biti netko, zbog roditelja ili ne?eg drugog, onda si pred svršenim ?inom, jer sve što se mora, nije lako prihvatljivo. Upravo zbog neprihva?anja postaješ podvojen od sebe. Najgore što u tom neprihva?anju odbijaš i energiju, a nje nisi svjestan. Prave vrijednosti, kao ljubav, istina, svijest i život, nisu stvar moranja. One se javljaju spontano, kao odgovor na sklad cjeline bi?a.

?ini ti se da mislima jednovremeno možeš biti na više mjesta. Tvoje srce ne podnosi takvo ponašanje, jer ono jedino služi životu duše. Ono što ti misliš, srce nije u stanju misliti, ve? se uskla?uje sa dušom, a dah se uskla?uje sa ritmom srca. U tebi je sve prirodno, samo nije prirodno kada nisi prisutan u životu duše, nego negdje lutaš mislima.

Tvoja li?nost sa kojom se ponosiš i stavljaš je ispred duše, može uraditi svašta, ali je problem što se sve lomi preko srca. Karakter se kod nekoga brani samo kada je podvojen od cjeline bi?a i to je dokaz neodgovornosti pojedinca prema životu duše. I bolesni ljudi su neodgovorni, koliko god vjerovali da je bolest viša sila.

Ako sve radiš iz srca, nikada ne?eš imati problema u životu. Biti ?eš cjelovito radosno bi?e.

Sve stvoreno u prirodi opstaje i živi temeljem direktne povezanosti s vibracijom energije. Negdje su to veoma proste forme, kod biljaka fotosinteza, a kod životinja instinkt.

Jedino ?ovjek doživljava život posredno, preko osje?anja i misli. Malo je onih koji žive direktno, božanski, preko svijesti.



SVIJEST PRIRODNO

Prakti?ki, svijest je jedno univerzalno znanje, jasan i najširi uvid života. To je slobodna, bezvremena i neovisna vizija cjelog svijeta. U ovisnosti koliko je pojedinac, kao svjestan entitet, zainteresiran spoznati dimenzije postojanja i percipirati stvarnost, to ?e se u svijesti pokazati.

Svijest je u svemu jedno s Apsolutom, prostorno neograni?ena, ali u službi pojedinca koji otkriva svijest.

Snaga svijesti je tako?er neograni?ena. Pojedinac zaista može pokrenuti ili preporoditi cjeli svijet, kroz ideju koja ?e postati inspiracija života svima.

Bog kao svekoliki prostor svijeta i vje?ni život, biti ?e utjelovljen u bi?u ?ovjeka kroz svijest. Ujedno je to najviša razina duhovne stvarnosti.

Niža razina uvida s kojom se ?ovjek najviše služi jest UM, koji je ovisan o iskustvu, znanju i navikama, ali dovoljno univerzalan da ga možeš uzdignuti do razine duha i svijesti.

Fizi?ki, mentalni i duhovni aspekt ?ovjeka, samo su dimenzije stvarnosti života, ukomponirani u cjelinu jednog bi?a i jedne individualizirane duše, koju prihva?aju budisti?ka i hinduisti?ka religija, a ostale religije svijeta se dušom, kao energijom, ne bave.

Viša razina svijesti isklju?uje svaki niži uvid stvarnosti.

U ovisnosti kako se odrastanjem uskla?uješ i razvijaš fizi?ki, mentalno i duhovno oslob?aš ovisnosti tijela, imat ?eš ja?u mo? prosu?ivanja stvarnosti do najšireg uvida života.

U fizi?kom tijelu svijest se manifestira kao LJUBAV.

U mentalnom sadržaju, od svijesti imaš MIR.

U duhovnoj stvarnosti, božansko si bi?e, milostiv u svemu.

Univerzalnost svijesti tebi daje lako?u sveprisutnosti u sva tri aspekta života, jednovremeno. Tako postaješ cjelovit, neovisan o vremenu, miran si, jasan i ne stariš.

Naravno, ako si strastven i isklju?iš se iz igre života, ako prestaneš biti budan nad umom, ako ne ?istiš tijelo, zaboravi?eš duhovnu stvarnost i zadovolji?eš se nižim strastvima, kroz kranu, posao, novac, sex i sve materijalno.

Sam možeš kontrolirati koliko si svjestan, prirodno i jednostavno, preko ljubavi, mira i dubokog doživljaj života, jedinstveno u srcu. Ako si uskla?en sa životom, zdrav si i radostan, imaš volju i sve ti je zabavno. Za tebe ne postoji nešto što ne bi mogao shvatiti ili prihvatiti. Upravo se svijest ti?e percipiranja stvarnosti, uvažavaju?i svakoga kroz osobnu mo? uvida. Ako je netko dijete bez znanja i iskustva, ili nezrela osoba, ne možeš mu ništa zamjeriti. Zato ti budi svjestan i osvjetli oko sebe sve ono što drugi ne mogu.

Moraš znati da je svijest mogu?a, zato si živ, ali ne?e ti biti jasno, ako zaboraviš na život. Tako ?eš ?initi grijeh prema životu duše, pati?eš zbog toga, stalno misliti i biti bez mira, ali i bez odgovora. Budi svjestan i ne dozvoli nesvjesnom tijelu da se pati.

Izreka kaže: jezik nema trnje i govori svašta, zadnjica nema obraz, a spolovila ne znaju za sram. Ti imaš jezik, zadnjicu i spolovila, ali moraš biti svjestan i odgovoran za njihovo ponašanje.

U tebi se svijest osloba?a kroz znanje, iskustva, ljubav, mir, zahvalnost, pažnju i odgovornost, na univerzalan na?in, od slijepih osje?anja, preko misli, uma i duha.

Probu?enu svijest ne možeš zaboraviti baš kao ni ljubav. Ne možeš smiriti misli sve dok ne probudiš duh u sebi.

U mislima ?eš životariti, a u svijesti uživati.

Tko nema znanje mora misliti. Svjestan sve zna u trenutku.

No, život je duhovna stvarnost, izvan logike i misli, koga jedino možeš ljubavlju i duhom spoznati, znanjem i mirom u sebi.

Život je onamo gdje misliš da jest.

Ako si mislima u prošlosti, život ti je obi?no žaljenje.

Ako si mislima u problemima, onda ti je život bez smisla.

Ako si mislima u budu?nosti, onda si pun želja i lebdiš u strahu neizvjesnosti.

Ako si mislima u uživanju, onda je za tebe život samo fizi?ko tijelo.

Ako si mislim u izmišljenoj bolesti onda si bolestan onoliko koliko si predan tim mislima.

Ako si mislima u ljubavi i srcu, onda si živ, zdrav i radostan.

Ako ništa ne misliš, a svjestan si, onda si vje?no živ, baš kao duh.

Vra?anje u život je samo obrnuti red misli, vra?anje u mir i svijest.

Život ?e ti biti božanski doživljaj samo ako to duboko osje?aš u srcu. U suprotnom, život ti može biti samo nejasno životarenje, uz doživotnu kaznu zatvora u mislima.

O životu nikada ništa ne mislite. Navikavajte se na doživljaj života u srcu. Kada vam se u?ini da ste negdje popustili s koncentracijom, ili osje?ate kakvu slabost ili nejasno?u, pitajte svoje srce. Ono lagati ne umije. Uvijek ?e vam re?i istinu o životu vaše duše. Ako u srcu dobiješ odgovor da slabost ili bolest ne ugrožavaju tvoj život, odmah ?eš dobiti novu snagu, a tebi samo to treba, da te netko uvjeri u ono što ti nisi u stanju.

Lije?nici ne lije?e bolesti, jer bolesti ne postoje, ali pomažu smrtnicima da malo druga?ije misle o sebi. Vjeruješ li da jedna tabletica - lijek, od nekoliko miligrama še?era, može popraviti tvoju krv i imuno sustav? Tabletica je samo varka za tvoj um koji ?e spas potražiti u vjeri, u duhu. Imaš dušu i dovoljan si sam sebi. Ako razviješ duh, ima?eš i svijest i biti mali Bog. Nitko ti nije potreban za život, jer život si ti. Drugi su ti potrebni zbog mnogih drugih stvari, ali zbog života nisu.

Teške i „neizle?ive“ bolesti su izmišljene kao i sve drugo u samom ?ovjeku, koji se godinama fokusira na bolest i tako postaje jedno s boleš?u.

Zato se fokusiraj na ljubav i budi ljubav do kraja života duše.

Kako su se mnogi „izlije?ili“? Tako što su po?eli misliti životnije. ?ovjeka u životu drži duša - energija, koja ti beskrajno pomaže, ako si svjestan njene uloge.

Medicina se ne bavi dušom, ali uporno se drže toga da je u ?ovjeku sve psihosomatika.

Ah, sloboda!


komentar:


Pokazalo se u praksi da se najlakše vežeš na doživljaj života u srcu preko putovanja. Na taj na?in ostaviš na stranu sve ono što te zbunjuje. Ku?a, obitelj, posao, novac i loš feng shui od svakog posjedovanja. Zaboraviš sje?anja, foto albume, video snimke i sve ono što ti veže misao.

Na putovanju si sam sa svojim životom. Ono što jes, time se pokazuješ drugima i budeš prirodno shva?en. Nisi nadmena li?nost.

Ponašanje obi?nog ?ovjeka, smrtnika, samo je slika psiho-socijalne i seksualne nezrelosti, neodgovornosti i duhovne nebudnosti pojedinca, koji stalno misli i na kraju ?e ve? smisliti kako nije griješnik, te krivca prona?i izvan sebe. Kada ne može prona?i krivca, onda ga na silu nalazi u nezadovoljstvu ili želji, koja ?e ga sigurno odvesti u patnju i boli. Tako ?e uvijek dokazati svoju nevinost, spreman i svoje srce žrtvovati da prestane kucati, samo da bi njegov ego živio.

Naravno, sve smo bliži spoznaji života duše i mnoge stvari su danas jasnije nego ju?er. Znamo da ništa nije bitno izuzev svijesti, koja je mogu?a uz ljubav i mir, a sve drugo je obi?na izmišljotina, onog istog nezrelog umišljenika.


DUHOVNO BI?E

Što uop?e zna?i duhovnost ?ovjeka i kako to jednostavno objasniti?

Moramo po?i od samih ?imbenika bi?a.

Nesporno je fizi?ko tijelo.

Obzirom da mislimo, govorimo, sanjamo, planiramo, sje?amo se, postoji nešto u nama što nazivamo mentalnim sadržajem.

I na kraju postoji nešto najvažnije što ga ne možemo na?i nigdje u tijelu, a to je sam ŽIVOT.

Ono što nam je opipljivo, kao tijelo, prije se vežemo za njega i identificiramo se s njim.

Misli nam nikada nisu jasne jer nismo u stanju prosuditi TKO SAM. Vjerojatno bi to trebalo i?i po nekakvom redu i automatizmu zrelosti, ali nije tako

Tijelo nam je u svemu relativno, a misli nedefinirane. Nikada nismo u stanju imati MIR, koji je pravo blaženstvo iza svih fizi?kih aktivnosti i slu?ivanja u mislima.

Život nema cijenu, pripada onostranom, apsolutnom Bogu i otuda je toliko zanimljiv, bez obzira kroz kakve faze pojedinac prolazi.

Biti duhovan najkra?e zna?i, biti prisutan u vlastitom životu duše. Obzirom da je duša u svemu od Boga, preko života duše i ti si božanstveno dijete.

No, duša je ?ista energija, kao takva nevidljiva i opet nedostaje nešto opipljivo. U suštini navikli smo na osje?anja, misli i želje i tako se vrtimo u krug. Nekada uživamo, nekada patimo.

Upravo uvijek nedostaje DOŽIVLJAJ kao odgovor na samo postojanje i život. Duša je po?ela živjeti u tebi onog trenutka kada je od vlastitog vibriranja stvorila suptilnu krvnu žilicu od koje ?e izgraditi tvoje srce. Time ti je dala do znanja da je se uvijek moraš sjetiti preko kucanja srca. Ti savršeno znaš kada si miran u srcu, a kada nisi. Upravo kada se baviš kucanjem srca, prisutan si u životu duše. Postavlja se pitanje kako ostati sveprisutan u tom doživljaju. Da li je to mogu?e?

Ako je to ve? netko u svijetu napravio, valjda mogu i drugi ljudi, samo da vidimo kako se to radi.

Od tvoje mo?i prosu?ivanja, kako se to kaže percipiranja stvarnosti, iskazuješ koliko ti je život jasan, jer je on univerzalan, u svemu apsolutan, pa ?esto puta ostaje u sjeni tvojih želja i nebitnih stvari. Linijom ?akri jasno se uo?ava kako doživljavaš stvarnost, da li si zate?en u nagonu, da li ti je ljubav bliska, koliko prepoznaješ istinu i da li si na kraju sazreo za život, ili si i dalje ono nezrelo dijete, napaljeni nedokazani adolescent pun želja, koji glavom ide kroz zid, jer ne vidi vrata u blizini.

Brzina misli daje nam razne mogu?nosti i kada god kre?emo razmišljati, od neke to?ke tijela kre?mo. Da li je to iz glave, površine kože, trbuha, spolovila ili iz nekog drugog mjesta?

Svi možemo utrenirati da nam život po?inje i završava u srcu, da dišemo,osje?amo, vidimo, ?ujemo, govorimo, mislimo, radimo, volimo, jedemo, stvaramo, radujemo se, živimo iz srca.

To bi ukratko bili duhovni principi života, sve iz srca. Kada si non-stop prisutan u srcu imaš osje?aj da si nadprosje?no živ. Oni koji se rijetko sjete srca, izuzev kada su bolesni, veoma malo su prisutni u svom životu i taj život im nedostaje. Zato se snebivaju svuda naokolo traže?i ga u mnogim stvarima.

Kada se potpuno navikneš na mir i prisutnost u srcu, onda tvojoj radosti nema kraja, jer nitko nije kao ti. Živ si i radostan ni zbog ?ega i svejedno ti je. Da li bi mogao dati odgovor na pitanje zašto si uop?e živ, gdje ti je po?etak a gdje kraj života i koliko uop?e živiš?

Naravno, svi ?e re?i pa život je božja volja, to nije naša stvar, ali ako si ti prisutan u toj božjoj volji i ti si Bog, bar tako proizilazi.

Moraš praviti razliku izme?u osje?anja i doživljaja. Zbog osje?anja uvijek moraš razmišljati i biti nemiran, a u doživljaju ne možeš misliti, ve? si trenuta?no miran. Sam doživljaj života je mir, jer si tada na duhovnoj razini stvarnosti.

Od ro?enja svi moramo biti stalno u doživljaju života. Roditelji rano isklju?e vlastitu djecu iz doživljaja života jer ih zatrpaju mnogim nebitnim stvarima, zbog kojih djeca nemaju vremena primjetiti vlastiti život i to ?e kasnije biti najve?i problem u pronalaženju izgubljenog doživljaj života.

Umjesto navikavanja na ljubav prema životu, djeca se od malih nogu navikavaju na ljubav prema ne?emu iz vana, prema slasticama i igra?kama.

Ako ?emo govoriti gdje ?ovjek živi, onda bi jedino ispravno bilo re?i da je uto?ište svakom ?ovjeku u vlastitom srcu i životu duše.

Sama stvarnost postojanja je uvijek prisutna i o tome moraš voditi ra?una. Apsolut kao jedinstvena cjelina svijeta predstavlja duhovnu stvarnost.

Energija je metafizi?ka stvarnost, a zna?ajna je onoliko koliko praviš razliku izme?u svjetlosti dana i no?i.

Fizi?ka stvarnost - tijelo, nešto je kao oblak na nebu, relativno postoji, ali nije bitno.

Niže stvarnosti, energija i tijelo, plutaju u prostoru duhovne stvarnosti, koji im uvijek daje šansu da su u strogom centru svijeta. To je još jedno savršenstvo više od Apsoluta.

Onaj tko ima duhovno iskustvo, ve? ima mir i zna gdje mu je život.

Onaj tko nema duhovno iskustvo mora se navikavati u?iti i slušati od onih koji imaju takva iskustva. To je jedini na?in da se uzdigneš iznad tijela i duše, kako bi uop?e spoznao život, koji je uvijek samo duhovan.

Onaj tko te stvorio sve je dobro složio, budi prisutan na izvoru života i život ?e ti se sam pokazivati. Drugim rije?ima, bavi se onim što ti je ve? poznato, voli srcem, budi ljubav, živi u srcu, neka ti to postane navika života. Nemoj sebi dozvoliti da te druge navike odvoje od života, pa ?eš se jednom na?i u ?udu kako ne doživljavaš život, a živiš u njemu. Mnogo je takvih podvojenih ljudi. To se dogodilo jer su izgra?ivali li?nost, a zaboravili na dušu. Kada se posljedica javila kao rascjep li?nosti, onda je to ve? ozbiljan porem?aj karaktera, kada se ego brani.

Minimum svakog ?ovjeka je mir, jasno?a uvida, istina, ljubav i radost. Ima li tu ne?ega što košta, ili je nemogu?e ostvariti? Naravno nema, samo je u pitanju nikuda ne i?i bez srca. Nisi ti starica koja mora sjedeti kraj ognjišta. Budi slobodan, radi što ho?eš, ali neka sve bude iz srca. Nemoj nikuda oti?i mislima bez srca, jer ne?eš mo?i dodirnuti istinu i ne?e ti ništa biti jasno.

Duhovnost ti treba biti svakodnevni doživljaj života, a ne nešto apstraktno i kad god ?uješ rije? Bog, život ili duhovno, a ti se na?eš u ?udu, nemaš pojma o ?emu se tu radi. O tebi je rije?, a kao da tako nešto u tebi ne postoji.

U stvari, više je nego žalosno koliko su ljudi izvan doživljaja života, ali nemamo koga žaliti, jer je sve stvar individualnog doživljaja. Želiš mir, istinu, ljubav, radost, svijest? Imaš sve to SADA, jedino u?i koncentracijom u srce i ostani tamo. I uvijek tako radi. Brzo ?e ti postati jasno i ne?eš imati pitanja, da li duhovno postoji ili ne? Sam doživljaj daha i ritma srca spaja te s životom, ti si jedno s njim. Ako to ne ?iniš, ako se vežeš mislima za nebitne stvari, osta?eš uskra?en za doživljaj istine, mira, ljubavi, svijesti i radosti. Pa ti vidi da li si pametan ili nisi. Možda si nešto postigao me?u tvojim prijateljima, ali i oni nemaju pojma o životu. ?ovjek bez duha je potencijalna opasnost, jer ne može kontrolirati osje?anja i emocije. Lako bi takvog prepoznali kada bi se skinuo go i hodao me?u drugima, ali su ljudi maskirani garderobom, reklo bi se svi normalni, a nisu.

U društvu je svima priznat nekakav lažan život, zato su svi duhovno pospani, bez želje za probu?enjem. Jedino mali broj buntovnika isko?i iz takvog sna.

Za jasan doživljaj života ?ovjeku nedostaje duhovna stvarnost, koju nije probudio u sebi. Percipiranje stvarnosti je imperativ života, naravno uz adekvatno znanje.

Tradicionalno živimo u neznanju i nižim razinama stvarnosti, gdje je sve vezano za cijenu, a kako život nema cijenu, onda se o njemu ništa nezna. Zbog pogrešnih vrijednosti, ?ovjek ne prihva?a duhovnost jer za njih ne treba izdvojiti nikakve novce i to mu ne prija za uho. ?ovjek cijeni samo ono što je platio, obi?no su to prolazne stvari, jer prave vrijednosti nemaju cijenu.

Najgore je što obi?an smrtnik ne prepoznaje dobitak u miru, istini, ljubavi, radosti i svijesti. Te stvari mu uvijek nedostaju i on najradije o njima samo misli, a nikako ih nema kao doživljaj. Tako se od božanskog života dobija površno osje?anje umišljenog života, sa beskrajnim varijantama onoga kakav život ne može biti.

Ljudi vjeruju da im je život predodre?ena sudbina. Netko vidi život kroz bolest, a netko kroz bogatstvo. Bezbrojne su mogu?nosti umišljanja života. Istina je da je život ništa umišljeno, ve? jedina duhovna stvarnost postojanja.

Naravno, doživljaj života, kroz potpun mir, istinu, jasan uvid, radost, ljubav, pripada samo svjesnom entitetu koji je uspio u sebi probuditi najvišu duhovnu stvarnost.

Znanjem dolaziš do iskustva, a kada si u ne?emu iskusan, onda o tome ne misliš, jer ti je jasno.

Trebaš svakako do?i do iskustva doživljja života u srcu.

Navikavaj se bezuvjetno prihva?ati svaku stvarnost, kako ne bi previdio život. Nemoj biti alergi?an na ništa niti odbijati nešto. Alergi?ni ljudi su lošeg zdravlja i ne žive mirno. Alergija je uvijek izmišljena stvar, a može se odnositi na sve što te okružuje, tako na kraju ostaneš i bez daha, jer ništa ne prihva?aš.

Upamti, tijelo ti je živo dok misliš. Na višoj razini stvarnosti živ si uvijek.

Život duše ovisi o karmi kako se prenosi na pokoljenja, kroz sjeme stvaranja. Može se dogoditi da jednostavno kroz karmu budu?ih naraštaja tvoje loze, tvoja duša bude zaboravljena, ali ŽIVOT, kao duhovna stvarnost nema s tim veze, vje?no, apsolutno i božanski postoji.

Najviše pišem zbog po?etnika, duhovnih traga?a, jer je nekada davno i meni nedostajalo tih pri?a i objašnjenja ne?ega što nisam spoznao niti mogao znanjem iskusiti.

Život nije ono što si stekao obrazovanjem, niti je život ono što je logika u tvojoj glavi. Život je ipak nešto mnogo dublje što izvire iz tvog srca, iz tvoje duše, ali kao jedan doživljaj, kao duh koji je prošao istinu i bljesnuo u svijest.

Ne možeš vje?ito biti nezrelo dijete, a kao adolescent si nitko kao li?nost. Onda je to neprijatno stanje, moraš se izjasniti gdje pripadaš, me?u svjesnima ili onima kojima i dalje treba tu?a skrb.

U stvari, život je uvijek tu, oko tebe i u tebi, kao apsolutna nevidljiva božanska mreža i jedino od tvoje svijesti ovisi da li tu mrežu možeš prepoznati, bez tvog tijela i bez tvojih misli. Da li možeš svoj dah i kucanje srca prihvatiti kao život i sve ono duhovno, ili to ne možeš ni zamisliti?

Bez obzira na godine i zrelost, svatko želi biti ne?ije zbrinuto dijete.

Nitko tebi ne brani da prihva?anjem duhovne stvarnosti i bu?enjem svijesti, uživaš kao božansko dijete, uvijek, jednovremeno uz osobnu iskaznicu i priznatu društvenu li?nost. Društvo gleda na zrelost osobe kroz godine starosti, a duhovan ne moraš biti ni kroz nekoliko sljede?a života duše, ako ne prihvatiš duhovnu stvarnost.

Trebaš kona?no znati, centar tebe je srce, centar života tvoje duše je srce i centar svijeta je opet tvoje srce i uvijek srce. Ništa unutar tebe nije važnije od duše i srca, a od njihovog braka i ljubavi, od njihovog sklada ovisi život duše u tebi i apsolutan život u tvojoj svijesti. Zato se navikavaj na dijalog sa svojim srcem. Sve zapo?inji iz srca i uvijek neka ti srce bude ispred bilo koje tvoje aktivnosti. Ti si obi?na spavalica i griješnik i netko tko uživa i netko tko ima želja, a srce je prirodno odgovorno za život i moraš ga slušati. Ujutru se budi iz srca, a nave?er idi spavati s mirom u srcu.

Ništa ne radi bez odgovora srca, bez istine koja ?e iz njega iza?i. Navikavaj se misliti iz srca, govoriti iz srca, voljeti iz srca, jesti, piti, hodati, voljeti, gledati, osje?ati, raditi, disati, radovati se i živjeti iz srca. Tako ?eš se vratiti na one dane djetinjstva kada ti je karma bila još uvijek ?ista, kada se karakter nije morao braniti, kada si samo doživljavao i ništa nisi mislio, kada tvoj um nije vodio preko ega, kada nisi imao pojma da si neka li?nost, a bilo ti je dobro, uvijek si bio spreman na igru.

Sada mnogo misliš, ?esto puta si umišljen, a ništa ti nije jasno zašto se to tebi dešava. Na kraju posumnjaš u svoju sudbinu. Imaš priliku pokazati sebi da sudbina ne postoji, da bolest ne postoji, da strah ne postoji, da neznanje ne postoji, samo ako prihvatiš život, ako si jedno s njim, u svim aspektima, fizi?kom tijelu, mentalnom sadržaju i duhu.

Obzirom da ništa od života nisi shvatio, poslušaj malo iskusne, okreni novu stranicu, pro?isti tijelo, gledaj po 15 minuta dnevno u svije?u na 60 cm od o?iju, iznad svega koncentriraj se na srce i ne dozvoli ni jednu misao bez srca. Tako ?eš privu?i mir, a kada ti se mir dogodi, blizu je i duh. Iz duha svijest se sama ra?a. A kada si svjestan ni ova ti pri?a nije potrebna i ti ?eš postati majstor života.

Svjestan ?ovjek može raditi u životu što god poželi, jer je uskla?en prema stvarnim potrebama bi?a i prema njegovim mogu?nostima.

Ako tebi još uvijek nisu neke životne stvari jasne, moraš znati da nisi izravno priklju?en na izvor napajanja energijom i zato moraš biti posebno pažljiv prema potrošnji vlastite životne sile, da je ne rasipaš tamo gdje nije potrebno. Najve?i potroša? životne sile u tvom bi?u je misaoni proces, glupo izgovaranje rije?i i gledanje u no?i. Potrudi se da ti krv ne ide preko glave, nemoj ništa misliti i time ?eš dobiti ja?u snagu i imunitet u srednjem dijelu bi?a gdje su unutarnji organi, njihove funkcije i naravno srce. U tu svrhu navikavaj se da ti dan bude za aktivnost, a no? za odmor i spavanje.

U tvom bi?u evidentan je život tijela, život duše i apsolutan život. Zbog tijela trebaš jesti minimalno, zbog duše ti je dovoljno disanje, a apsolutnom životu je hrana SVIJEST. Kako je apsolutni život iznad života tijela i duše, svijest ti je dovoljna za potpuno zadovoljstvo i radost. Ako još nisi na višim razinama svijesti, mora?eš se zadovoljiti jedenjem hrane, no ipak radi malo na svijesti, jer bez nje ne?eš znati istinu i ne?eš mo?i prosu?ivati što je loše a što godi tvom životu.


APSOLUTNA STERILIZACIJA KROZ SVIJEST

Pravo je umije?e, koje se grani?i s apsolutnom svijesti, pro?istiti prostor svoga bi?a, do razine kada ti ništa ne smeta, kada možeš osjetiti mir, jer u tebi i oko tebe ne postoji ništa što te ?ini alergi?nim i podložnim na bilo koju infekciju.

Živimo u abijentu materijalne prirode, u kojoj sve ima pravo boriti se za opstanak, od najstinijih atoma, mikroba, do slonova i kitova. U toj borbi za opstankom, vjerojatno postoji nekakav red, koji svi prihva?aju, ako nikako druga?ije, onda po fizi?koj nadmo?i i nagonu koji tjera na život.

?ovjek je u tome izuzetak, zbog komplicirane gra?e bi?a, jer može osje?ati, misliti i planirati, dovode?i sebe, iz neznanja, u neizvjesnost, nejasno?u, želju, patnju, bolest, možda i smrt. Svako nezadovoljstvo ?ovjeka lako je povezati sa neispunjenom željom, koja producira pravu mentalnu infekciju uma, od koje se nije jednostavno osloboditi. Zato je i naslov ove pri?e, kako pro?istiti sebe i biti uvijek radostan.

Apsolut je sam po sebi sterilizator svijeta i u stanju je pro?istiti sve stvoreno do apsolutnog stanja.

Ulogu pro?iš?enja materijalnog svijeta, biljaka i životinja, vrši linearno vrijeme i oksidacija, gdje sve ima svoj vijek trajanja.

Sa ?ovjekom je to malo kompliciraniji slu?aj. On se neda zubu vremena, ne voli ostariti, još manje umrijeti. Zato pokušava sve, neznanjem i znanjem, kako bi izbjegao vlastitu agoniju.

Oni bez znanja grabe ?im više, misle?i da materijalnim bogatstvom mogu produžiti život ili platiti velike sume novaca, zdravlja i mira radi.

Mala skupina buntovnika sve promatra kroz znanje i ?ini napor uzdignuti se na planu uma, do razina apsolutnog pro?iš?enja, kroz SVIJEST. Postoje mnoge tehnike pro?iš?enja, makrobiotika, meditacija, yoga, tantra i još puno razvijenih disciplina Istoka, kojima se može stvoriti mir i radost.

Ova naša civilizacija je takva kakva jest. Premazana svim nijansama boja. To?nije je re?i boje su odraz aura svega stvorenog i sve više je sivih nijansi nekakve neprolazne magle, gdje ništa nije tako jasno ni životno. Sve to ima veze sa ustrojstvom ?ovjeka, sa evolucijom, sa zavojnicama DNA spirala, koje su primjerene više fizi?kom i mentalnom planu bi?a, a manje duhovnoj nadgradnji pojedinca.

Tako ?emo se mu?iti u prolaznosti vremena, dok ne do?e na red nova svjesna evolucija, sa adaptiranim ljudima za život na ?istu pranu, bez hrane i disanja.

Me?utim, ve? imamo pojedince koji su prosvjetlili i dokazali da svatko može biti svjestan, miran, radostan i slobodan, ako prihvati apsolutnu istinu kao jedini put ka ?istoj energiji svjetlosti, bez koje nije mogu? jasan uvid života.

Svatko može sterilizirati svoj um i isklju?iti misli kad god poželi, komfornim na?inom svijesti, koja je posu?ena upravo od apsolutnog sterilizatora svijeta. To je genijalna ideja. Ništa ne mijenjaš, onakav si kakav jesi. Duhom u?eš u prostor apsolutnog sterilizatora i trenuta?no si pro?iš?en, miran si, jasno ti je sve, radosti koliko želiš, još osjetiš slobodu. Pa to nema nigdje, izuzev na ovom svijetu.

Malo sam se poigrao sterilizacijom, vjeruju?i da ?u biti shva?en.

Evo jednog primjera koji govori koliko je teško pro?istiti um. Zamisli jednu finu staklenu ?ašu. Dogodilo se, upotrijebio si je uz wc šolju za onu ?etku i to je služilo neko vrijeme. Znaš da je staklo tvrdo i da ne upija mikrobe. Oprao si ?ašu u super deterdžentu više puta. Pitam te, da li bi mogao piti vodu iz te ?aše, obzirom da znaš da je dugo bila uz wc šolju.

Bez pretjerivanja, mnogima se od ovoga ve? gadi, ali je to dokaz kako je nevjerojatno teško primorati um da nešto prihvati. U tvom životu je bezbroj takvih „sitnica“ iskustva uma, zbog kojih se ne možeš pro?istiti, osloboditi i postati apsolutno ?ist ili apsolutno svjestan. Uvijek neka blokada uma postoji. Još ako u tome nisi uporan, onda se radije predaš patnji.

Tvoja svijest je samo stvar prihva?anja svega u tebi i oko tebe, bezuvjetno. Ako nešto nisi u stanju prihvatiti, onda si alergi?an, a to je ve? bolest.

Zato se kaže da bolesti ne postoje, samo pojedinac može umišljati tako nešto.



TVOJE BI?E JE MIKROKOZMOS

Ako nisi svjestan u glavi, tre?em oku, pinealnoj žlijezdi, hipofizi mozga, onda se zaista moraš zadovoljiti trikovima tijela, preko osje?anja i misli.

Puna svijest je nešto iznad tjemena tvoje glave, zna?i u prostoru izvan tvog bi?a, a to je ve? pravi kozmos. Na toj razini nemaš što misliti, jer je sve jasno, po principu praznog prostora, gdje ni?ega nema.

Kada nisi u stanju percipirati duhovnu stvarnost, onda sve moraš spuštiti u nižim ?akrama, gdje ?eš pokušati prepoznati stvarnost života duše. To je slu?aj kada ne možeš zamisliti postojanje višeg JA, nego se moraš vratiti u opipljivo tijelo. No, to je samo varka, jer je istina duhovna stvarnost.

Naravno, u tre?em oku osje?aš neku razinu svjesnosti.

Nekima je dovoljna istina u grlu.

Drugi se koriste preko ljubavi u grudima i srcu.

Dobra ve?ina ljudi do istine dolazi preko tu?ih iskustava, preko tre?e ?akre ili solarnog pleksusa.

Nagonski tipovi i emotivci, stvarnost života duše prepoznaju prili?no slijepo, preko spolovila.

I na kraju su oni potpuno slijepi pojedinci koji samo osje?aju fizi?ko tijelo i ništa više.

Spuštanje razine svijesti od glave, prema spolovilima formira krugove mikrokozmi?ke orbite po kojima se um kre?e. Umu je potrebno puno iskustva da bi mogao prepoznavati gdje mu je centar vrtnje duše. Zato se um teško odvaja od tijela, jer je naviknut da je duša u tijelu.

Spiritualnost ti daje mo? najvišeg prosu?ivanja stvarnosti, ali ipak se to tako ne dešava. Sve ono što je izvan kože, kao da je potpuno neshvatljivo.

Pravo je umije?e koncentrirati se na mir u srcu (život duše), a još je teže podi?i duh do istine i pune svijesti.

Prirodno je da svatko prepoznaje istinu bez i?ega drugog, jer je ona samo u funkciji života duše.

Sveprisutnost usmjernog uma, kao stalan uvid u pravo stanje života, daje ti notu mira i spokoja, kada nisi ovisan tapkati u mjestu misli i nekog osje?anja. Jednostavno brzo prelaziš preko toga, kao kada se mijenjaju slike na tv ekranu. U toj fleksibilnosti uma, prepoznaješ istinu.

Bolesni pojedinci vegetiraju u mraku bez svjetlosti istine, ?ime isklju?uju neki organ, dio tijela ili cjelo tijelo iz skrbi životnom silom i energijom. Na svakom mra?nom mjestu, uz toplinu i vodu, uvijek se pojave paraziti, koriste?i stvorene mogu?nosti za svoj razvoj i upravo je to zametak neke bolesti. Naravno, bolestan je onaj tko nema mir, tko nema jasan uvid i odluku, kome je volja slaba, životna sila ograni?ena, a duša rasturena.

Iscijeliti bolest je najlakše kada se sve fokusira prema jednom centru, a to je srce. Od same koncentracije na doživljaj života u srcu, ovisi i brzina ozdravljenja. To neki nazivaju vjerom u sebe. Istina je da ne postoji ni jedna bolest, da je svaka izmišljena. Temeljem te istine, svaka bolest može biti lako sanirana, samo se mora znati kako se to radi. Svako neraspoloženje je neki vid bolesti, kao dokaz da nismo stalno prisutni u sebi, da budemo budni nad životom.

Ipak je bi?e i tijelo prostor u kome se realizira život duše i na kome se može reflektirati univerzalna svijest.

Niže JA i više JA, treba biti jedan DOŽIVLJAJ, kao život duše i tijela, jednovremeno. U nedostatku spoznaje i iskustva višeg JA, navikli smo isticati tijelo, priznaju?i time svu slabost prema njemu. Isti?emo nešto što vidimo, to je suvišno i time dokazujemo nižu razinu svjesnosti.

Kao što tijelo ima organe i njihove funkcije, tako duša ima um i sve ono što se njime pokre?e: osje?anja, sje?anja, emocije, misli, ego, intuicija, inspiracija i duh.

Jedinstven doživljaj života je SVIJEST, kao kona?na sloboda.

U nedostatku pravih znanja, iskustva uma i navika, naj?eš?e se kolebamo u svijesti, ostajemo bez jasnog uvida i bez prave odluke života. U tom slu?aju misli same uska?u i zabavljaju nas kao dosadne tv serije. Na kraju je sve u tebi, da li ?eš dopuštiti takvu igru ili ?eš se prizvati svijesti, gdje komforno možeš sagledati istinu života.

Svjestan ?ovjek odjednom uvi?a prave stvari, dok nedovoljno svjesni su ograni?eni i vezani za slijepo tijelo. Ipak se svjetlost (svijest) reflektira iz vana, iz prostora Apsoluta, s dopuštenjem da u?e kroz meso i kosti (banalno), kako bi svaka stanica tijela dobila zra?ak svjetlosti, kao potvrdu istine života.

Duhovna stvarnost je samo dokaz znanja pojedinca i dopuštenja da doživljava život mirno, uvijek sa istinom, jasno i odlu?no. Upravo je to radost života.


Download skica i vizualnih objašnjenja



RAZMIŠLJANJE O BOGU

Svatko od nas ima nekakvu svoju zamisao o Bogu.

Mora postojati univerzalni princip Boga koji ?e zadovoljiti sva?iju maštu. U tu svrhu trebaš imati znanje o materiji i energiji, kako bi se uop?e otisnuo u razmišljanju o duhovnoj stvarnosti - Bogu.

Boga ne možeš upore?ivati ni sa ?im, jer je JEDNO, cjelina prostora i savršenstvo svijeta, kroz dvije suprotnosti stvarnosti: DUHOVNE i FIZI?KE, povezane metafizi?kom realnoš?u energije.

Duhovnu krajnost shvati kao nešto savršeno PRAZNO, kao beskrajni VAKUUM.

Fizi?ku krajnost shvati kao nešto PUNO, ne?isto i tromo koje se jedva kre?e.

Poveznica ENERGIJA je ?ista ISTINA kroz blještavu svjetlost.

Boga moraš shvatiti kao nešto najjednostavnije na svijetu, kao nešto što te osloba?a svake misli, svake želje i zato si uz Boga potpuno miran, a vidjet ?emo zašto je to tako.

Boga shvati kao jedan pješ?ani sat svijeta, kao jedan život, kao jedno postojanje. Taj sat radi po principu vakuuma prostora u kome se PUNO preta?e u PRAZNO, prolaze?i kroz tijesnac ISTINE.

Zamisli Boga u svakoj to?ki prostora svijeta, ali znaj da je ta to?ka toliko mala kao da ne postoji. Sitniji pješ?ani sati?i slobodno se kre?u u prostoru Boga, kao individualizirani oblici i životi duše, nešto kao kapi vode u oceanu, gdje je kap u svemu jedno s oceanom. Koliki je oblik, tolika je njegova aura duše i toliko je veliki taj pješ?ani sat.

Tvoje bi?e sa fizi?kim tijelom je komadi? prostora svijeta, kao pješ?ani sat života duše i tijela, u kome postoje beskrajno mnogo pješ?anih sati?a u svakoj stanici tijela.

Cjeli prostor svijeta je jedna vje?na igra pješ?anih sati?a, koji su ovisni od jednog vakuuma Apsoluta.

Pravo je pitanje tko prevr?e pješ?ani sat da bi došlo do neprekidnog lanca života?

Princip je jednostavan, vakuum praznog prostora savršeno privla?i svako zrnce i dušu oblika i života.

Sve što je stvoreno, možemo re?i da je stvoreno zbog mogu?nosti, odnosa i promjena energije, po principu uzroka i posljedice, u prostoru Boga i linearnom vremenu materije. Samim tim stvoreno je nesvjesno, a postoji u relativnoj stvarnosti, vezano za univerzalnu inteligenciju svijeta, koja je ?ist vakuum prostora.

Gdje god kreneš u prostoru, svuda je energija, prvo ona naj?istija, a onda sve guš?a, idu?i prema materiji. Na kraju, najve?u gustinu energije sre?emo kod biljaka, životinja i ?ovjeka. Prostije forme stvorenih oblika od energije, imaju manje gustine.

Kod biljaka postoji složeniji princip preko fotosinteze, a kod životinja instikt za održanjem života.

?ovjek je tu evolutivno najnapredniji, jer ima spiritualne mo?i misli, uma i duha, kojima se može uzdignuti do razine univerzalne svijesti. Pješ?ani sat života u tebi prevr?eš sam preko svoje budnosti. Zato trebaš imati znanje i pratiti dan i no? kao kokoš, da znaš kada ?eš spavati, a kada biti aktivan, da bi tvoj život (pješ?ani sat) fino radio. Tvoj život mora biti uskla?en sa ritmom pulzacije kozmosa i svijeta, ina?e ?e te odpuhati jake sile otpora, ako se izdvajaš iz cjeline prostora.

Diskutabilno je i sama gustina energije, ali, da bi nešto moglo postati apsolutno, mora se potpuno pro?istiti kao da ne postoji. Iz tog razloga je naj?istija energija samo ?ista svjetlost od istine i poslije toga, svjetlost jednostavno ne postoji, ona prelazi u apsolutno stanje. Tako sve izranja iz Boga, „šeta“ po prostoru Boga, koristi se energijom, postaje NEŠTO i kada se umori od tog puta, vra?a se pro?iš?eno do razine apsolutnog stanja. Jedino kod ?ovjeka, vra?anje Bogu može biti potpuno svjesno i prije umiranja, kroz prosvjetljenje.

Snaga prostora svijeta i Boga, upravo se mjeri beskrajnim vakuumom, a što je vakuum do li nešto PRAZNO?

Objektivna stvarnost i duhovna stvarnost su suprotne. Ono što je u fizi?kom smislu fizi?ka snaga, u duhovnom smislu je ta snaga - Apsolut.

Postavlja se pitanje i same svijesti. Ispada kada nešto misliš manje ti je jasno i um ti je materijaliziran, na nižoj razini svijesti. Kada se uzdižeš prema najvišoj, univerzalnoj svijesti, dešava se to da prestaješ misliti, isklju?uješ se iz fizi?kog tijela, postaješ potpuno miran i prazan od svega i to je svijest. Zna?i, svijest je opet nešto PRAZNO, jer je od Boga. Ako je NESVIJEST nešto vezano za tijelo, onda je NADSVIJEST suprotno od toga, vezano za PRAZNO. Što si više isprazan od misli, hrane, bilo ?ega, sve si mirniji i to li?i na neko svjesno stanje. Dok se uvališ u želje i brige, odmah gubiš jasan uvid, fokusiraš se na problem i ništa ti nije jasno.

Bog pomaže tako što ?eš ga prihvatiti preko duhovnih principa, na jedinstven na?in osloba?anja od svega relativnog i prolaznog.

Što re?i za duh, kakva je to tvorevina?

Duh je sabrana duša koja najmanje rasipa energiju na osje?anja, misli, sje?anja. Kada duh nije izgra?en, ti si potpuno optere?en vanjskim doživljajima i razmišljanjima. Pun si želja i na tome troših životnu silu (slabiš krv i limfu) i gubiš kreativnost, jer ti je oslabljen duh. Jedva spajaš po?etak i kraj života. Dišeš plitko, sa pola snage vakuuma dijafragme.

Kada ti se duh pro?isti, to zna?i da ti se energija duše pro?istila do najve?e razine ISTINE, kako to zovemo SVJETLOSTI. To je vrhunac duha, to je doživljaj života, to je tvoj mir, isprazan si, oslobo?en maksimalno od svega i to li?i na potpuni uvid, kako se kaže SVIJEST.

Najve?a korist od Boga je poznavanje same suštine svijeta. Živimo u vremenu najglupljih vrijednosti kojima se pojedinac prepustio, a za uzvrat dobiva nezadovoljstvo i bolesti. Zato je nužno prihvatiti duhovne principe i na jedinstven na?in, preko Boga, osloboditi se svake ovisnosti, prizvati mir i radost.

U tom slu?aju ljubav je faza stvarnosti života, ni materijalna ni duhovna, koja te u svemu zadovoljava i ispunjava. Kada osje?aš ljubav, ne moraš nikoga voljeti, ali si milostiv. Kada ne osje?aš ljubav, zbunjen si pred životom, sirov, bahat, pun želja i ništa ti nije jasno.

Ljubav je nešto što te uzdiže iznad primitivizma i pruža ti mogu?nost duhovne spoznaje stvarnosti života.

Boga ne možeš doživljavati sentimentalno, jer se radi o beskrajnom prostoru svijeta, o energiji i materijalnoj prirodi. Ne samo to, Bog je uvijek JEDNO, nepodvojeno, i ako Boga promatraš kroz sebe, onda si se ve? odvojio od njega, a to nije ispravno. Zato se Bogu prilazi na jedinstven, univerzalan na?in, kako je jedino mogu?e spojiti se sa univerzalnom svijesti.

Bezuvjetna Ljubav

Božanska milost ima smisla kada na duhovnoj razini uranjaš svojim bi?em u prostor Boga, preko duha, istine i svijesti, i tada se u tebi budi najdublji doživljaj stvarnosti života, kao uzvišeno blaženstvo i milost. U tom slu?aju Bog nije milostiv, nego si ti blažen od Boga.

Trebaš praviti razliku izme?u životne sile (najjednostavnije kao krv i limfa) i kreativnosti koja se ti?e sabranosti duše kroz usmjereni um. U zdravom tijelu kreativnost je mogu?a.

Koja je granica kreativnosti?

Kreativnost su sve aktivnosti ?ovjeka koje te ispunjavaju, ne kroz materijalne vrijednosti, nego životno. Drugim rije?ima, kreativnost je mogu?nost duhovnog uzdizanja. Kreativan ?ovjek stvara djela bez napora, ako piše, onda se knjiga sama piše, ako slika ili se bavi glazbom, onda nastaju djela kao odgovor na mir u srcu. Od kreativnog rada nikada ne možeš biti umoran, jer si tada otvoren prema energiji, tada ne misliš jer ti je jasno ono što radiš. U kreativnost ne spada devastiranje prirode i sve drugo što ?ini loš feng shui prostora. Prema tome, suvremena znanost i moderno društvo nisu stvar kreativnih umova, nego pokvarenih umova.

Najopasnije je kada misliš i misliš i nema kraja tim mislima. To je slu?ivanje uma i tapkanje u mjestu, bez mogu?nosti nastavka puta života. Da ti se to ne dogodi, razmišljaj usmjereno prema Bogu. Kada shvatiš poruku od Boga, jednostavno ?e ti sve biti jasno i smiješno, jer je toliko jednostavno, zato što je potpuno PRAZNO. Ali i to prazno je jedina stvarnost, koju moraš prihvatiti u zamjenu za ovu prolaznu stvarnost tijela, na koju si navikao. U stvari, prihvati sve, nemoj odbacivati ništa, da ne bi pogriješio. Ionako je sve prostor Boga.

I što na kraju misliš, gdje je izlaz iz labirinta života? Naravno, prazan prostor je lijek. Onda se isprazni, ne razmišljaj logi?ki jer život nije logika, nego slušaj iskusne koji ve? imaju iskustvo duhovne stvarnosti života.



PODSJETNIK ZA ŽIVOT

Da li znaš ?emu služi život?

Trebaš znati da je život neovisan od bilo ?ega i nemoj ga vezivati za tvoje želje i probleme.

Što znaš o apsolutnoj inteligenciji i njenoj refleksiji na svijest ?ovjeka i sve stvoreno?

Što je Bog i po?etak svijeta?

Na fizi?kom, metafizi?kom (mentalnom) i duhovnom planu, nije mogu?e služiti se samo logikom i osjetilima. Nije dovoljno ni biti svjestan ispod duhovne razine uvida - NADSVIJESTI, iz jednostavnog razloga što je svijet cjelina suprotnosti i nešto što opažaš u objektivnoj stvarnosti, potpuno je suprotno u duhovnoj stvarnosti. Radi se o duhovnom principu pro?iš?enja svega stvorenog, od materije, preko energije, do svjetlosti i apsolutnog stanja.

Ako se pitaš što je Bog i kako je sve to po?elo, moraš znati da ništa nije ni po?elo niti se završilo. Ovu tvrdnju definira sama duhovna suština svijeta, u ?ijem prostoru je Bog kao Apsolut, kao beskrajni vakuum i ništa više od toga. Za stvaranje jasnog uvida o nastanku svijeta, posluži se praznim prostorom u kome je vakuum. Najprije je to bio samo prazan prostor, a vakuum se stvorio zbog prve vibracije energije, koja se beskona?no širi, materijalizira, raspada, pro?iš?uje i ponovo vra?a u nultu to?ku, na izvor apsolutnog stanja.

Bezuvjetna Ljubav

Naravno, najve?u zabunu imamo zbog dimenzija stvorenog i prolaznog vremena, me?utim i to nestaje u opsegu nirvane.

Teško ti je shvatiti jednostavnost Boga, gledaju?i na prirodu i sve stvoreno u njoj, ali ponavljam, sve je suprotno od onoga što vidiš. Suštinu stvarnosti jedino možeš sagledati kroz apsolutnu istinu.

Kažemo da je apsolutna inteligencija najve?e duhovno znanje i sve enciklopedije svijeta, ali, da li možeš shvatiti da se iza te tvrdnje krije jednostavnost PRAZNOG PROSTORA do razine BESKRAJNOG VAKUUMA. Nešto što je apsolutno, nema definiciju i savršeno je.

Po pitanju svijesti je sve tako?er potpuno jasno. Do koje si razine pro?iš?en tijelom, dušom i duhom, toliko si blizak istini, svjetlosti i apsolutnom stanju. U potpunom miru, u meditaciji, to se stanje ipak postiže, ali to nije nikakva aktivnost, ve? preslika nekakve vje?nosti kroz vakuum prostora.

Vidiš ti prirodu, osje?aš, misliš, imaš želja, stvaraš, imaš tijelo, dušu, metabolizam, me?utim, ne vidiš da je to samo prolazni materijalni i metafizi?ki fenomen svijeta.

Na kraju te ?eka jedina istina i jedina STVARNOST da je svijet samo BOG, beskrajno ili najsuptilnije NIŠTA, kako ho?eš. Do?i ?eš do spoznaje da se sve vrti zbog energije, koja se munjevito prostire prostorom svijeta, usput materijalizira, ali ujedno i rastvara ono što je stvorila, vra?aju?i se kao pro?iš?ena vibracija (kao duh), prema neizbježnoj istini - svjetlosti i jedinoj stvarnosti - Bogu.

Svjetlost nije mogu?a bez ne?ega što gori i što stvara vatru. Upravo gori sve stvoreno, naravno, nekakvom prirodnom progresijom oksidacije i poluraspadom.

Kada si miran, kada imaš uvid, onda si nekako svjestan, ali to ne zna?i da si mnogo pametan, nego si postao neovisan od bilo ?ega. Dok spavaš, kada se umire misli, kada se ublaži aktivnost uma, miran si, kao da si apsolutno svjestan svega. Iz tog konteksta moraš izvu?i zaklju?ak što je svijest. U meditaciji, ti spavaš svjesno, što zna?i ipak ništa ne opažaš. Svijest je nevezanost i što si više neovisan od bilo ?ega, postaje ti svejedno, a to je sasvim dovoljno da si miran i živ.

Duhovna stvarnost je mogu?a samo kada joj se predaš, kada prihvatiš i dopuštiš da postoji samo nešto apsolutno prazno. Ako se ne uplašiš toga, uranjaš u opseg nirvane, naravno treba mnogo prakse, jer je tvoj um stvorio jake materijalne navike, teško se toga osloba?a, da bi ušao u novo iskustvo. Kad izgradiš duh, on ?e te dovesti do apsolutne istine, sagorje?e u smislu svjetlosti, a ti ?eš uronuti u apsolutnu svijest, kako sam ve? objasnio, u nirvanu i onostrano.

Jedino ?ovjek može biti sveprisutan u tijelu, umu i svijesti, jer se to može spiritualnim mo?ima. Nije u pitanju samo usmjereni um, kao sabrana duša u duh, ve? se radi o evolutivnoj zrelosti cjelog bi?a. Za kona?ni doživljaj života ipak je sve važno, tijelo, duša i svijest, kao JEDNO, nepodvojeno, kao refleksija Boga (kroz apsolutnu inteligenciju), gdje bi?e i tijelo ostaju u sjeni, u prolaznoj stvarnosti, jer bez toga doživljaj ne bi bio mogu?.

Sve se to dešava jednostavnim lancem suprotnosti, kroz metabolizam, krv i limfu, kroz duh i na kraju svijest.

Zamisli senzaciju kako radi ra?unalo i biti ?e ti jasno ustrojstvo svijeta i Boga. Od beskrajne kombinatorike „0“ i „1“, stvaraju se slike na ekranu, kao živi dokaz prirode, a kada malo dublje promisliš, u toj kutiji ra?unala ipak nema ništa živo.

Zato si i ti živ, jer si donekle svjestan postojanja. Da nisi svjestan, ne bi ni bio živ.


SAMOOSTVARENJE

Prostor svijeta pulzira kroz antagonizme apsolutnih vrijednosti - PRAZNOG i PUNOG, NESVJESNOG I SVJESNOG, Boga i materije. To je jednostavan princip beskrajne mijene, svjetlosti i tame, uzroka i posljedice, yina i yanga. Jedno bez drugog ne može, jer su lice i nali?je cjeline JEDNO. Konstanta vibracije energije beskrajne su mogu?nosti oblikovanja, ure?ivanja svih odnosa i promjena. U tom kontekstu ?ovjek je u univerzumu simbolizam svijesti i preslike Boga, što ne zna?i da je jedini, ve? postoje mnoga stvorenja sli?na ljudskom bi?u. Transmisija mijene praznog i punog, po principu pješ?anog sata, evolutivni je put svega stvorenog od energije, koje mora pro?i pro?iš?enje kroz Boga.

Kabalisti?ka u?enja govore da svaki dah posjeduje potencijal postati duh i Bog. Od daha je postao kamen, od kamena biljka, od biljke životinja, od životinje ?ovjek, od ?ovjeka duh, od duha Bog. Sve je stvar ra?anja iz sjemena (simbolizam nukleusa apsolutnog života) i stvaranje novog sjemena umiranjem. Sjeme je uvijek energija. ?ovjek može prije fizi?ke smrti tijela realizirati sebe do apsolutne svijesti i Boga, pro?iš?enjem i prosvjetljenjem, što nije jednostavno posti?i u suvremenim uvjetima življenja. Malo je njih koji mogu osloboditi duh, zbog ne?iste karme i jake materijalne ovisnosti. Ipak je duhovni rast mogu? kroz fizi?ko pro?iš?enje tijela preko odabrane hrane i mentalni razvoj preko znanja i meditativne prakse. Za po?etnika je bitno stati na Put života i lagano paliti žaruljice koje ?e ga osvjetljavati. Nitko nema hrabrosti sko?iti iz aviona bez padobrana, jer je to ravno traumi umiranja. Po tom principu se ska?e iz pune materije tijela u apsolutno prazan prostor Boga. Bez umiranja nije mogu?e prepora?anje, a umrijeti prije smrti jedino se može kroz duh i svijest. Fenomen transformacije sjemena odnosi se na fizi?ko tijelo i njegovo uskla?ivanje s dušom. Preko ritma srca stvara se iskustvo kao prijatan ili neprijatan doživljaj. Vrhunac prijatnog je dobitak kao orgazam, a vrhunac neprijatnog je osje?aj gubitka kroz tugu. Kada ne postoji dobitak ni gubitak, egzistira želja kao tendencija identifikacije sa opaženim, koja se proširuje na misli, dovode?i svjestan entitet u stanje ovisnosti od tijela. Sami orgazmi su fišefazni i pro?iš?eni, baš kao um i doživljaj života. Prvi je nagonski orgazam u regiji spolovila, kada se izlu?uje sjemena teku?ina. Pro?iš?eni orgazam je ljubav koja pokre?e blaženstvo i milost. Mentalni orgazam je neka razina jasno?e uvida, koja stvara ekstazu.

Najviši orgazam je sloboda, kao savršenstvo i spajanje s Bogom. Funkcija orgazma je u?initi nesvjesno ovisnim o svjesnom, kako bi se oslobodio duh. Svako iskustvo višeg orgazma isklju?uje doživljaj nižeg, jer se želja veže za ono najja?e. Duhovna bi?a lako kontroliraju nagon, milostivi su i raduju se životu u celibatu. Uvijek se radi o pustoj želji da se nešto dobije, da se svrši sa starim kako bi se prešlo u nešto novo. Nagonski tipovi to rade primitivno. U ljubavi se taj zanos prevede u pravo blaženstvo. Duhovnjaci to znaju podi?i na razinu savršenstva užitka u ekstazi. Prosvljetljeni se time ne bave, svjesni su i slobodni. U konstelaciji mijena, uvijek se zna što je prazno a što puno, tko daje, a tko prima, uloga muškog i ženskog. Prirodni su to mehanizmi koji suptilno pokre?u kreaciju. Jedino mjerilo je svjetla istina, kao vrhunac vertikale raspršivanja duha, s ciljem prevo?enja u prazan prostor Boga, kao apsolutnu svijest. Iskustva su uvijek lice i nali?je svjesnog i nesvjesnog, gdje se nesvjesno brani od svjesnog (karakter i ego). Obi?an smrtnik je ovisan o fizi?kom tijelu, jogin je vezan za tehniku joge, a znanstveni istraživa? je vezan za egzaktnu spoznaju stvarnosti. Svima nedostaje pješ?ani sat života, udah i izdah, pro?iš?enje, osloba?anje i istina, kao nezaobilazne to?ke na putu samoostvarenja. Po?etak i kraj je energija duše koja može biti tijelo i Bog. U meditaciji se svjesno spava. Praksa gledanja u plamen obi?ne svije?e može te dovesti do jasno?e uvida stvarnosti.

Da li je prostor ljudskog bi?a ograni?eni potencijal, kao nešto rizi?no i opasno, ili se radi o beskrajnoj kreativnoj sili stvaranja? ?ovjek svakako nije životinja, može misliti i umom kreirati mnoge stvari. Naravno, snage stvaranja ne izviru iz krvi i mesa, ipak se radi o beskrajnoj svijesti. Temeljem svijesti kreativnost je neograni?ena, pojedinac ne mora biti ovisan ni od ?ega, slobodan je, ne mora ništa posjedovati i može putovati. Model ponašanja upravo prona?i u sebi, uz odrastanje. Nikada ti ne treba ve?i autoritet od života duše, tijela i apsolutnog života. Ako to povežeš u ljubav, zaista imaš razlog radovati se. Temeljem svijesti ?ovjek zaista može biti u harmoniji s prirodom koja ga okružuje, s najdubljim osje?anjem radosti, jer je u izobilju zraka, vode, neba, zemlje, vegetacije, životinja i ljudi, ?ime je prostor oko njega i u njemu ispunjen životom. Važno je napomenuti, biljke, životinje i ljudi imaju auru koja reagira na razne na?ine. Kada želiš pojesti biljku, ona ti se nesebi?no daje. Vegetacija je naša majka prirode. Životinja se prestraši kada joj oduzimaš život zbog hrane. Od toga ne možeš imati koristi, jer takva hrana vibracijski je za tebe opasna. Životinje se mogu jesti izme?u sebe, jer nemaju razvijenu svijest i instiktivno se bore za goli opstanak. To ?ovjek sebi ne može dopuštiti, uživati u tu?oj nesre?i. Pravilan odnos prema prirodi je kada sve vi?eno ne preta?eš u želju za posjedovanjem, kada ne misliš ponoviti ugo?aj.


?OVJEK I APSOLUT KAO KAP VODE I OCEAN

Kroz samorealiziranje koristiš bi?e kao prostornu dušu i tijelo u prolaznom vremenu. Ujedno uranjaš u prostor sredine u kojoj živiš, koja je sastavni dio beskrajnog prostora svijeta.

Ta dva prostora su prakti?ki JEDNO, kao kap vode i ocean. Njihova veza se realizira preko beskrajne snage vakuuma oceana koji drži na okupu sve kapi.

Bezuvjetno se predaješ oceanu, jer si njegovo sjeme, ne postoji drugi prostor gdje bi mogao biti i jednostavno nemaš izbora. Taj dio tvoje pripadnosti prema životu duše i univerzalnom životu, nazivamo apsolutna inteligencija, koja je u tebi prisutna onoliko koliko joj dopuštaš u svome umu.

Da li spavaš ili si budan, služiš se tijelom i mislima kroz um. To zna?i fizi?ki i mentalni aspekt je u tebi stalno prisutan.

Nedostaje ti onaj glavni aspekt života - duhovni, koji svakako ne?eš mo?i posjedovati, jer je onostrano, apsolutno, istinito, apsolutno inteligentno i slobodno. Preko spiritualnosti možeš oponašati duhovni aspekt života na na?in prihva?anja duhovnih principa, temeljem istine i svijesti. Tako ?eš stvoriti navike vlastitog uma o ne?emu što nije ni tijelo ni misao, ve? nešto sasvim jasno, kao svjetlost i mir.

Na taj na?in se realizira veza ?ovjeka i Apsoluta na najjednostavniji na?in apsolutne intligencije koja je svuda u prostoru svijeta. Ti dopuštaš da si JEDNO sa univerzalnim u svijesti uma, ali si uvijek apsolutno komadi? univerzalnog postojanja.

Sve što propustiš kroz duhovnu prizmu svijesti, jasno ti je, milo, radosno, svijetlo i sveto, zato si miran, zdrav i spokojan.

Ako se kap ne preda oceanu, umrije?e, ispariti u etar i na silu postati dio oceana. Ako nisi svjestan univerzalnog, biti ?eš usamljen u svojoj iluziji i želji, patiti, bolovati i umrijeti, ali time ne?eš uništiti božanski život, ve? samo tijelo u koje se zaklinješ i vjeruješ da je stvarno.

Logi?ko razmišljanje je samo objektivna stvarnost, izvan istine, koje te drži u lažnom uvjerenju ega da sam „JA“ reformator svijeta, umjesto da sebe uskladiš s ve?inom.

Prakti?ki, što god nekome dali vjerojatno ga ne?emo time zadovoljiti, jer je radost stvar unutarnjeg doživljaja sklada duše i tijela, a ne vanjskih utjecaja, nedovoljno jasnih u kojima ne možeš prepoznati istinu, moraš misliti i od toga nemati mir.

Kada su djeca u pitanju ona traže mnogo više od materijalnih davanja.

Maksimum što možemo dati od seb jest ono što ne možemo dva puta imati a to je srce, kao ljubav, kao komadi? univerzalnog života.

Mnogi kažu: „Ja ?u biti ovo ili ono“, a nisu svjeni da oni to ve? jesu.

Zaista, nitko ne može biti nešto više iznad života i samo na nižim razinama prosu?ivanja stvarnosti, istine i života, dolazi do nejasnih i pomu?enih osje?anja.

U svakom slu?aju to je najprije neznanje, dje?ija želja, nezrelost, neshva?anje suštine, možda pohlepa, svejedno, narušen je mir.


FIZI?KA OGRANI?ENOST I DUHOVNA SLOBODA

Pogledaj svoje fizi?ko tijelo. ?ini ti se da si njime ograni?en i prostorno definiran. Ne svi?a ti se biti ograni?en, jer time nemaš slobodu.

To?no se zna kolika je fizi?ka snaga djeteta, a kolika odraslog ?ovjeka. Upravo tako medicina promatra ?ovjeka, temeljem njegove mase, odre?uju?i mu unos koli?ine hrane, kalorija, doza lijekova i drugo.

Zašto moraš biti ograni?en tijelom, ako imaš spiritualne mo?i, možeš misliti, izgraditi duh i biti njime beskrajno slobodan?

Prostor tijela ne ograni?ava potencijal energije duše.

U ovisnosti od ?isto?e karme tvog obiteljskog stabla, kruga prijatelja, tvoje kreativnosti, ljubavi, duha i svijesti, možeš proširiti svoje mo?i beskrajno u prostoru.

Tijelo jest izolirana cjelina kao vre?a mesa i kostiju, ali duša nije i preko duha i njene aure, preko ljubavi, zaista možeš postati beskrajno mo?an, jer te podupiru sve duše tvojih obožavatelja. To se upravo dešava velikim popularnim zvjezdama i prosvjetljenim bi?ima. Drugim rije?ima, ne podupiru oni tebe, ve? si ti otvoren prema njima bezuvjetno, koriste?i jedinstven prostor univerzalne duše na najbolji na?in.

U hinduizmu i budizmu duša je original života. U drugim religijama duša se ne pominje jer ne prihva?aju energiju. Prosvjetljena bi?a dokazuju da nitko ne treba biti ograni?en, upravo zbog slobode duha.

Znanost tako?er uporno pokušava dokazati, kako se fizi?kim zakonima materije baš ništa ne može dokazati, zbog relativnosti i vremena, gdje materijalna i objektivna priroda nema konstantu energije. Kao da nisu u stanju sagledati duh ?ovjeka.

U svakom slu?aju kreativnost pojedinca ovisi od znanja i kako je ono preto?eno u doživljaj mira i života, kroz ljubav, duh, istinu, svijest i slobodu.

Yang tijelo bolje regulira vodu, koja daje mogu?nost razvoja raznih mikroba, lakše prelazi u element vatre i osloba?a duh. Višak vode u tijelu je sli?no mokrom vešu složenom u ormaru, na kome ?e se sigurno razviti mnoge gljivice i plijesni.

Yin stanje tijela je upravo zbog viška vode i podloga je raznim bolestima.



ŽIVOT NIJE ONO ŠTO MISLIMO

Oko tebe je uvijek zbrka svih dešavanja koja se neprekidno smjenjuju. Tvoja osjetila ne stignu registrirati svaku promjenu. Umoriš se od svega i najradije bi zaspao.

Ono što opažaš produbljuje tvoje misli, pokre?e intelekt, ali na kraju ipak ne vidiš istinu, zbog ?ega nisi u stanju biti miran.

Umjesto istine, od opažanja, budiš u sebi mnogo želja, vjeru, nade, o?ekivanja, maštanja, zbog ?ega i dalje nemaš mir, a možda bi mogao izazvati patnju, ako ti je do ne?ega posebno stalo.

Principijelno ve?ina ljudi li?e na bi?a s normalnim ponašanjima; rade, kre?u se, društveno su podobni, ali u njima uvijek postoji nešto što nema veze sa istinom. Svaka ljudska ambicija udaljava pojedinca od ve?ine. To nije slu?aj kod male djece.

Naša su tijela složena, sastavljena od mnogo stanica, organa, slojeva, oklopa, nižih tijela, kao jedna duša, ali sa bezbroj najsitnijih duša mikroorganizama koji žive u nama i sve to trebaš uskladiti da ti ne bude muka.

Tamo gdje imaš muskulaturu i nerve, lakše prenosiš naredbe, pokre?eš prste, ruke, noge, dijelove tijela. Više je to ispoljeno na površini. Pitanje je kako narediti nekom organu unutar sebe, da te posluša, da bude aktivan, zdrav i miran? Nekako sam došao do spoznaje da sve što je tvoja nutrina, dubina, nevidljivi organi i njihove funkcije, mogu biti sa tobom u vezi samo na jedan prirodan na?in, preko vibracije energije duše, preko uma, preko, duha, preko istine.

Drugim rije?ima, veza sa vlastitom dubinom je mogu?a kada si nad njom budan, kada brineš da ti organi budu ?isti, da ih ne maltretiraš, redovito odmaraš i koristiš u mjeri koju oni mogu prirodno obavljati.

To je duhovni princip, jednak onom principu prihva?anja sebe i svega kako jest. Na taj na?in ne?eš pogriješiti, a mir ?eš sigurno imati.

Uranjanje u sebe nije mogu?e ako si okrenut prema vani, prema mislima, prema željama i vjerovanjima. Smjer uranjanja u sebe je suprotan, moraš i?i odozgo prema dolje, od slobode, svijesti, istine, prema unutarnjem doživljaju i kreativnosti.

Uvid ili svijest se postiže odozdo prema gore, po vertikali, bez vremena, u trenutku sada.

Utjecaji neba i zemlje moraju se spajati u središtu tvog bi?a, u HARI, Kundalini rezervoaru, duši i srcu, uvijek sa istinom koju doživljavaš u grlu.

Tako ?eš biti prisutan u fizi?kom, mentalnom, intelektualnom i duhovnom aspektu doživljaja života.

Te radnje su munjevite i trebaš imati jasnu odluku u svakom trenutku. Za takvo ponašanje moraš imati pravo znanje, koje ?eš lako preto?iti u doživljaj. To znanje se ti?e duhovnih vrijednosti i ne bavi se beskrajnim istraživanjem relativne materije, nego se bavi izoliranim umom i slobodnim duhom.

Tvoja i moja nevolja je u tome što smo od ro?enja po?eli gubiti božansku notu, jer fizi?ko odrastanje i mentalno sazrijevanje nije dovoljno za duhovno osvjš?ivanje.

Sve smo nau?ili, jesti, piti, hodati, raditi, ra?ati djecu, opažati, misliti, govoriti, lagati, samo nismo nau?ili održati vezu sa životom duše. Sada želimo nešto popraviti, ali mehanizam same želje to ne dopušta, jer nam treba mir, a želja je jaka aktivnost uma. Život nam je kao horizont, što se više približavaš, za toliko se on odmi?e.

Zato trebaš sve odbaciti što se ti?e horizontale i vremena, što se ti?e opažanja i misli, nego se uhvati vertikale koja te sigurno vra?a na put istine i života. Prepoznati istinu nije stvar opažanja, nego dopuštenja da ju potpuno osjetiš u svojoj dubini, od koje si izoliran vlastitim umom, mislima, osje?anjima i površinskim zadovoljenjima osjetila.

Jasno?a uvida nije uživanje i ne smije imati porijeklo u umu. Što je ve?e znanje sve ti postaje jasnije. Radi se o pravom znanju koje ?e u?initi um slobodnim. Svjestan, površni um je zatrpan nevažnim znanjem, ponavlja ga uvijek iznova i ti zbog toga ne možeš biti miran. Um treba biti izoliran kako bi bio spreman prihvatiti nešto novo. Podsvijest i nadsvijest su izvan dosega uma, izvan objektivne stvarnosti i zato je u njima mogu?a istina. Problem je što tebi ne odgovara da si prazan; sam taj duhovni princip praznine te zbunjuje i zato si sklon vjerovati, imati želju, biti na strani podjela me?u ljudima, umjesto da si na strani mira i ljubavi. Tu se u biti radi o strahu od praznine, koju popunjavaš time što zatrpavaš svoj um nebitnim znanjem, vjerom i željama.

Znanje je kada je bi?e prazno kao list papira na kome možeš iznova pisati. Kada takvo znanje, takvu ?isto?u svog bi?a doživiš u sebi, onda za uzvrat imaš uvid ili svijest, na jednak na?in praznog lista papira, u kome se tvoj um ne uzbu?uje jer nema zbrku zbog sadržaja koji bi mogao postojati u znanju, vjeri i želji (rije?ima na papiru).

Tvoje znanje treba biti u skladu sa tvojom kreativnoš?u. Ne moraš štr?ati po društvenom znanju, jer u njemu nije istina života. Na taj na?in samo ?eš privu?i one koji te mogu mrzeti zbog toga.

Lagano uvodi u sebe duhovno znanje koje se ti?e univerzalnog, apsolutnog i praznog prostora. Ta praznina samo se ti?e praznog, izoliranog uma, temeljem koga možeš biti sveprisutan i budan u životu.

Svjesniji si onoliko koliko postigneš izolirati um od svega. Me?utim, reakcija uma se dešava zbog vremena, raznih prisje?anja prošlosti i zamišljanja budu?nosti. Na taj na?in misli su neizbježne i odvla?e pažnju uma od mira, neaktivnosti i tvoje svijesti.

Nebrojeno puta ?eš o istoj stvari razmišljati ali ne?eš prona?i odgovor i istinu ako nešto planiraš, želiš, o?ekuješ. Upravo su tada tvoje misli najaktivnije i tada, naizgled bezna?ajne stvari u želji, postaju prepreka izoliranju uma.

Jedino kroz formu DAVANJA, bezuvjetno „sklanjaš“ svoje tijelo, kroz svijest, ?ime direktno propuštaš valove energije, kao da si trajno uronio u prostor svijeta i da se nikada više ne?eš odvojiti od njega. Tvoje tijelo i dalje postoji, ali si preko uma sabrao potencijal duše , koji samo služi metaboliziranju energije u tijelu, ne osipaju?i se na nebitne stvari kroz misli.

Upravo je to bezvremeno stanje uma kada apsolutna inteligencija postaje mogu?a u fizi?kom tijelu.

U ovisnosti koliko je bila snažna reakcija uma na neki doga?aj u vremenu, toliko ?e iskustvo živjeti u njemu. Ako svemu prilaziš sa bezuvjetnim prihva?anjem stvari, onda ?e um ostati dovoljan sam sebi, a to jest prirodan tok stvari, jer tvoj um nije da bi ti vodio svjetsku politiku, nego da imaš mir i ostvarenje životnog puta.

Spoznaja sebe zna?i prou?avnje sebe u djelovanju, a to je ve? odnos. Nisu ti potrebne knjige, gurui, ni putovanja po svijetu, ako nisi u stanju uroniti u sebe, na izvoru gdje je tvoje ostvarenje.



STVARANJE SVIJETA

Svijet je stvoren u trenutku, koji ne možemo zamisliti iz perspektive ove naše relativnosti, prolaznosti i objektivnosti. Zato su razmišljanja o stvaranju svijeta razli?ita i proizvoljna.

Suština svijeta je duhovne prirode koju jedino možemo spoznati duhovnim vrijednostima preko apsolutne istine i apsolutne inteligencije (svijesti). Tko stane na put samospoznaje i ostvarenja životnog cilja, do?i ?e do to?ke pro?iš?enja u kojoj je mogu?e sagledati stvarnost postojanja.

Ne postoji znanstveni na?in sagledavanja stvaranja svijeta.

Temeljem iskustva prosvjetljenih bi?a proizilazi da je svijet JEDNO u prostoru, kao duhovna suština, nama nevidljiva, jer je sakrivena metafizi?kom realnoš?u energije, fizi?kom realnoš?u materije i linearnim vremenom.

Naš um je stvoren kao reagiranje bi?a (komadi?a svijeta, kao kapljice vode oceana), prema vanjskim utjecajima koja osjetilima opažamo.

Bez razvijene mo?i najvišeg prosu?ivanja stvarnosti, nije mogu?e sagledati u jednoj ravni, fizi?ki, mentalni, intelektualni i duhovni aspekt postojanja.

Um funkcionira tako što ponavlja iskustva kroz koja je prošao u vremenu, a to su naše navike, u kojima nema istine.

Apsolutne vrijednosti, istina, svijest, život i sloboda, ne mogu biti stvar navike uma, jer su one vje?ito apsolutne, ve? postoje bez našeg razmišljanja i doživljaja.

Upravo je tvoj um slabost preko koga pokušavaš spoznati nešto što ve? jest. Prvo je pokrenut život tvoje duše, a poslije se razvijao um. Za to vrijeme apsolutno uvijek postoji. Zbog nesavršenosti uma, dogodit ?e ti se mnogo pogrešaka i uvijek ?eš kasnije uvidjeti istinu, jer nisi u stanju reagirati na pravi na?in u trenutku SADA.

Ti ?eš uživati, stvarati, voljeti, putovati, govoriti, imati želje, tugovati, radovati se, biti nezadovoljan i bolestan, prolaziti kroz mnoga stanja i možda ?eš na kraju shvatiti da sve to nije bilo potrebno, jer ti si ipak mali Bog, svemogu?. Naravno, posljedica nije mogu?a bez uzroka i zato si morao svašta raditi, da bi nekako spoznao istinu života, temeljem koje je jednostavno realizirati cilj.

Na kraju krajeva ni to apsolutno nije mogu?e ako se ne usporedi sa nesavršenom materijom.

Na svijetu ništa nije problem, jer se sve odvija po ustaljenom redu vakuuma, energije, svih mijena i vremena. Prostor svijeta je uvijek cjelina JEDNO, a u tom beskrajnom kavezu je metež svih dešavanja, od savršenstva Apsoluta, do suprotnosti u materiji.

Za tebe je bitno da ne stvaraš u sebi nekakav druga?iji svijet i život, izvan onoga što on jest. Taj previd se lako dešava u praksi u kojoj um eksperimentira, umjesto da TI trenuta?no jasno uvi?aš stvarnost.

Najvažnije ti je da si miran, jer tada nemaš želju, ne moraš u ništa vjerovati, slobodan si i neovisan od bilo ?ega. Ne moraš tada imati nikakvo znanje, ne moraš nikoga oponašati, slušati, jer ?e ti sve biti jasno kao na dlanu. Iskoristi svoj povodljivi um, navikni ga na duhovne vrijednosti, poslije ?ega ?e on prihvatiti nirvanu kao jedinu stvarnost svijeta i zaboravit ?e na sva iskušenja koja mu serviraju opažanja osjetila i misli. Ne?e mu više biti važna prošlost u sje?anjima, niti budu?nost. Oslobodit ?eš se svega: vjere, želja, nada, o?ekivanja i bilo kakvog stvaranja, jer ti si ve? stvoren. Probudi?eš u sebi kreativnost, samo radi zabave da ti nije dosadno, a ne da bi temljem toga stvorio kakvu dobit.

Shvati?eš da si ti pravi Bog, kome nisu potrebna nikakva znanja, uvjerenja, ideologije, religije, moral, društvo, materijalne vrijednosti, tijelo, duša, um, jer Bog je uvijek Bog, iznad svega stvorenog.

Ono što je najvažnije, tvoj život ne?e više biti razmišljanje, niti doživljaj, ljubav, niti svijest, ve? sloboda u punom smislu te rije?i. Obzirom da si ljudsko bi?e, kada si slobodan onda si i sveprisutan. Ne moraš bježati ni od ?ega, jer tebe ne može ništa uprljati, ?ist si u svemu. Postao si jednostavniji, obi?niji od onoga što si bio, milostiv, nemaš patnju, strah ni neizvjesnost. Od tvojih strasti, želja, beskrajnih misli i eksperimentiranja uma ipak si sve sažeo na jednu rije? - SLOBODA. Ti si prava radost i svjetlost koja zra?i.

U slobodi znaš kako je svijet stvoren.



PROTOK ENERGIJE KROZ TIJELO

U prostoru energija održava konstantu vibracije i oko toga se moramo složiti. Kada je u pitanju tijelo ?ovjeka, mnogi razli?ito gledaju na protok energije. Koriste se izrazi kako je energija blokirana, kako upijamo energiju, kako nam netko crpi energiju, kako u nekom prostoru i vremenu nema dovoljno energije. Naravno to su osobne formulacije za suptilnu energiju, a istina je da energija ispunjava i prožima svaki djeli? prostora i da je ona oblikovala pojavnu prirodu svijeta.

Stvoren si od vlastite ideje, jer je tako postignuta kozmi?ka pravda, od sjemena duša tvojih roditelja, lanca karme tvojih predaka i energije u mikrokozmosu materice tvoje majke, kada je energija po?ela kopirati kodove sjemena i preko DNK oblikovala tvoje tijelo.

Sve je proteklo neometano, u miru, bez ikakve aktivnosti.

Rodio si se i problemi su po?eli.

Po?eo si opažati, gledati, ?uti, kasnije govoriti i misliti, ?ime je tvoj um postao aktivan i ništa ga više ne može zaustaviti, jer je um reakcija svih podražaja iz vana koja primaš osjetilima, intuicijom, emocijama, sje?anjima i mislima o prošlosti i budu?nosti.

Vjerojatno u svemu pretjeruješ i nisi svjestan iste one energije koja te je stvorila, umišljaju?i kao da si sam na ovom svijetu i moraš se patiti zbog nekih umišljenih želja koje „moraš“ ostvariti. Najnormalnije je biti svjestan onoga tko te stvorio, a u slu?aju suptilne energije, nju ne možeš spoznati u ovoj objektivnoj prolaznosti tijela, nego se duhom i sviješ?u moraš približiti istini gdje se svjetlost ?iste energije jasno vidi.

Energija je oblikovala sve što postoji, neudrživa je, jednako struji kroz sve materijale i elemente, zemlju, beton, ?elik, zrak, vodu, etar, naravno i kroz tvoje tijelo.

Prakti?ki zbog uma dolazi do stvaranja rupa u eteri?nom tijelu, što za posljedicu ima pojavu nesigurnosti, straha i boli. Mjesto boli je zaboravljeno od strane tvog uma, koji se bavi nebitnim stvarima iz vana. Tako se stvara svaka bolest koja bukvalno nikada ne mora postojati.

Kažemo kako no?u nema dovoljno energije, kako je energija slaba kada je kiša, zima ili kakva nepogoda, me?utim, nekima je energija slaba i usred vrelog ljeta, jedino zato što umom nisu prisutni u sebi i njihova svijest nije sabrana uz život koji je jedino mogu? unutar bi?a.

Ve?ina ljudi zna za energiju i Boga, ali to ne dopuštaju u sebi i ponašaju se kao izdvojena kapljica vode iz oceana, koja je sigurno osu?ena da mora nestati.

Biljke su fotosintezom povezane sa energijom i to bezuvjetno koriste.

Životinje imaju razvijen instikt za opstankom, ?ime su tako?er bezuvjetno vezane za energiju.

?ovjek ima spiritualne mo?i i svijest, ?ime može jednostavno, u izobilju, biti vezan na energiju, ali on manipulira, griješno je bi?e, bavi se niskim strastvima i zbog svog uma ignorira energiju, a time i vlastitu dušu, što za posljedicu ima neznanje o životu i patnju.

Aktivnost uma narušava sklad duše i tijela, što jednostavno osje?aš preko disanja i mira u sebi. Zato si ?esto iscrpljen i umoran, i moraš spavati. Spavanje je nesvjesna meditacija kada se um smiri, a efekat toga jest izobilje energije u tvojim kanalima (nadijima). Me?utim, kada se probudiš budi se um i sve ostaje po starom.

Kroz meditaciju trebaš spoznati neke stvari i ste?i pravo znanje kojim ?eš stvoriti nove navike uma. Tvoj um te treba slušati u svakom trenutku, a to ?eš posti?i ako si stalno prisutan u sebi, kroz jednostavan i prirodan princip pra?enja daha, udaha i izdaha. Nikada nemoj iznevjeriti svoj um i ostavljati ga samog, kao što roditelji lažu malu djecu obe?avaju?i im sve i svašta, ?ime se u djeci produbljuje strah zbog neistine i lažni ponos, kao poreme?aj karaktera kojih se kasnije u životu ne mogu osloboditi.

Svi moramo nau?iti meditirati, jer to mogu raditi i djeca sa pet godina koja najbolje meditiraju. Kada stvoriš naviku pra?enja daha, spozna?eš beskrajnu mo? vakuuma (to je Bog), koji bezuvjetno podržava tvoj život, samo ako si svjestan toga. Mo? vakuuma prakti?ki ?eš doživjeti poslije izdaha, kada umjesto ponovnog udaha, ne udahneš novi zrak, nego podigneš trbuh i dijafragmu prema plu?ima i tako ostaneš bez disanja koliko god možeš izdržati. Što dublje postigneš vakuum, time ?eš brže pro?istiti sve rupe u energetskom polju bi?a i eteri?nom tijelu. Trebaš toliko dugo ostati bez zraka da ti po?nu drhtati mali prsti na šakama, kao dokaz da je energija prisutna u svakoj stanici tijela. Ne trebaš se plašiti da ?eš od vakuuma umrijeti, jer on te upravo drži u životu. Na višim frekfencijama svijesti, temeljem vakuuma, ne moraš ni disati, jer tada radi svijest, slobodna i vezan si na izvor.

Kada postigneš vakuum misli trenuta?no nestaju, a um postaje potpuno miran. Tada si suo?en sa istinom opstanka fizi?kog tijela u životu.

Kroz meditaciju i praksu kundalini joge i tantre, do?i ?eš do svih znanja o JASTVU, svijesti, slobodi i životu (temeljem vakuuma beskrajne mo?i apsolutnog Boga). Tako ?eš proširiti znanje i svijest, tvoje navike ?e se promijeniti i ti ?eš se promijeniti u smislu da ?eš bolje cijeniti život.

Možda nikada ne razmišljaš o svom dahu, ali on je za tebe prirodna inteligencija zbog ?ega si uop?e živ. Ti uporno ?iniš pogreške, ali dah sve to podnosi i popravlja. Tu se mu?i srce, svi organi i njihove funkcije, ali ne popustaš u željama i ne dozvoljavaš da se tvoje znanje širi u svijest. Moraš znati da je jedino život vje?an, a sve drugo (uklju?uju?i i tvoje tijelo) je prolazno. Upravo se radi o tome da ti ne vidiš vlastiti život, jer njega možeš doživjeti samo kroz više frekfencije pro?iš?ene energije, prisustvom u dahu i sebi.

Tvoja svjesnost ne smije ostati u okvirima tijela i uma, jer ?e to biti pravi kavez u kome ne?eš imati bezuvjetnu slobodu svijestu, što je jedini cilj tvog života.

Cilj svega jest evolutivno pro?iš?enje i vra?anje na izvor.

Svi oni koji nisu oslobodili svijest iz tijela, ?ak i poslije smrti njihov um nije u stanju prona?i izvor, ?ime ostaju u raju ili paklu, a jedino mjesto je mir, vje?nost i sloboda beskraja, a ne nekakav pakao ili raj. ?ovjek za života misli, a nakon smrti, u nirvani, nema što misliti, treba biti u vje?nosti.

Sve te dimenzije nisu mogu?e bez znanja preto?enog u doživljaj, iskustvo uma i proširenu svijest.

Svatko može misliti i stvarati kreativno, a to se jedino može putem znanja i svijesti. Svaka kreativnost ?ovjeka nikada nije napor, dokaz je dublje svjesnosti, mira i ljubavi i to je cilj života - prosvjetljenje.


BOG JOŠ KOJA RIJE?

Bogu prilazimo na na?in kako ga zamišljamo.

Kada pozitivno promatramo Boga, onda to radimo zbog neke materijane koristi. Obi?no tako razmišljaju Isusovci.

Ovi drugi, budisti, Boga upravo svode na jednu to?ku vakuuma, što u odnosu na pojavnu prirodu baš izgleda kao NIŠTA.

Oni koji psuju Boga bliži su istini o njemu, jer ga doživljavaju nihilisti?ki kao nešto apsolutno zasi?eno, JEDNO, kao najdublji mogu?i vakuum i kao jedno veliko NIŠTA.

Jedino tako Boga možemo poimati kao svemogu?eg, beskrajnog i sveprisutnog.

Sve drugo stvoreno u prosotru Boga, nije apsolutno, ili je metafizi?ko - energija, ili je fizi?ko - materija.

Prostorno razmišljanje o Apsolutu, bez ostatka, uklju?uje sve dimenzije stvarnosti, metafizi?ki, fizi?ki, hologramski, nesvjesno, umno, , intelektualno svjesno i duhovno.

Ono što nazivamo apsolutnom inteligencijom, samo je beskrajna snaga vakuuma koja sve stvoreno vu?e ka Izvoru apsolutnosti, ka pro?iš?enju, bezuvjetno, na na?in kako to dopuštaju mogu?nosti materije i energije.

Kamen ba?en u vodu ne?e izroniti na površinu, jer nije pro?iš?en, nije toliko evoluirao svijest.

Na drugoj strani, zrak ispušten na dnu mora, savršeno ?e znati iza?i na površinu, jer je u odnosu na kamen pro?iš?eniji, ima sabranu dušu kroz slobodni duh i zato ga vakuum apsoluta lako privla?i na površinu. Vakuum ga vu?e dalje ka Izvoru, samo mi to ne opažamo.

?injenica je da smo ograni?eni u mnogo ?emu, teško uvi?amo sve dimenzije stvarnosti, istina nam je daleko i najviše se bavimo logikom i beskrajnom analizom materije kroz fizi?ke zakone. Analiziraju?i stvari dolazimo u prazan prostor, u NIŠTA i nemamo hrabrosti niti na?ina to stanje definirati.

Nitko se ne usudi govoriti o Bogu da je NIŠTA, imaju?i u vidu njegovu beskrajnu apsolutnost. Me?utim, korak po korak, moramo smelije progovoriti o istini Boga, koju sve više spoznajemo.

Jedno je sigurno, kada se i posljednji pojedinac ?ovje?anstva i civilizacije uvjeri u ništavilo Boga, zasigurno ?emo evoluirati i kona?no napustiti objektivnu stvarnost za koju smo toliko sada vezani, jer ?e to biti viša sila, ona ista od vakuuma koji ?e nas pro?istiti i približiti Izvoru.

Ništa u prostoru nije imuno od sile vakuuma i ništa mu se ne može suprotstaviti, jer sve je cjelina JEDNO, za koju nikada ne bi ništa znali da nije popuštanja vakuuma na pojedinim rubnim djelovima Apsoluta, kada se stvori vibracija energije i ona se dalje munjevito širi, ali se zbog same vibracije oko nje stvori materija, koja se na putu povratka prema Izvoru mora pro?istiti.

Sve ono što znamo, u ?emu imamo iskustvo, ?ega smo svjesni, samo je individualno vi?enje stvarnosti, isklju?ivo vezano za duhovne vrijednosti istinu, svijest i slobodu; gdje je istina kao najfinije pro?iš?enje energije u svjetlost, svijest je uvid i predaja Apsolutu, a sloboda je sam Bog. Prema tome, svi smo mi komadi?i tog prostora. U svima nama ve? postoji sve duhovno, ali postoji i ono metafizi?ko i fizi?ko tijelo, koje lakše osjetilima opažamo, zbog ?ega nismo u stanju praviti jasnu razliku izme?u iluzije i stvarnosti.

I dok je u našim mislima i umu op?a zbrka od svega relativnog i metafizi?kog, dotle evolucija strpljivo radi svoje; pro?iš?ava nas preko spirala DNK, na najsuptilnijoj razini duše, ?ega nismo ni svjesni. A sve je to zbog onog beskrajnog vakuuma, zbog onog NIŠTA iz izvora jedne to?ke - Boga.


Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi 15. dio


BOG ISTINA ILI ILUZIJA

Po ?emu je duhovno uop?e bitno za ?ovjeka, kada ga ne opažaš osjetilima, mislima, umom i tijelom?

Odgovor na ovo pitanje mora biti krajnje jednostavan i jasan dje?aku od deset godina, jer da nije tako ne bi imao smisla. Nije nirvansko tako nevidljivo kako ti se ?ini na prvi pogled. Nisi ti samo tijelo, um i ego, nego u tebi postoji i duhovni aspekt, temeljem koga si stvoren i red je spoznati stvoritelja kao istinu postojanja. Vjerojatno su duboko nesretni svi oni koji napuštaju ovozemaljski plan a nisu spoznali istinu o sebi. Odlaskom u raj ili pakao, poslije smrti, um ?e uvidjeti da to nije mjesto vje?nosti i mora se ponovo vratiti, inkarnirati i pokušati spoznati sebe.

Najkra?e, duhovno je potrebno ?ovjeku najprije zbog mira i otklanjanja neizvjesnosti i straha u sebi. Iz perspektive uma i tijela, duhovno je jedno veliko NIŠTA, ali to je samo nemo? pojedinca u percipiranju duhovne istine. Kada duhovno ne bi postojalo, zašto bi uop?e toliko zaokupljalo tvoju pažnju uma? Zašto je nirvansko tako bitno?

Od osjetila koja opažaju ono iz vana, preko misli, uma, ega, tijela, znanja, intelekta i logike, još uvijek si u kavezu fizi?kog tijela, ?esto bez mira, sa željom za istinom i slobodom, napet, u strahu ili boli, što ti stvara nepodnošljivu zbrku, koja se može ponavljati iz dana u dan.

U pronalaženju mira sjetiš se spiritualnih mo?i, staješ na PUT, usmjeravaš misli i um, sabiraš dušu od ega i tijela, stvaraš duh i on sam iska?e iz tijela, nošen energijom do pojave svjetle istine o tvom životu i postojanju.

Kada svjetlost iza zida istine obasja prostor Apsoluta, u trenutku sve postaje jasno, kao uvid i SVIJEST da je to SLOBODA.

O?arani duh se brzinom svjetlosti vra?a u tijelo, nose?i sa sobom lijepe vijesti o ?aroliji Apsoluta. Tvome umu ta pri?a postaje nevjerojatno impresivna, on djetinjasto zaboravlja sve ono što je nau?io, tjeraju?i duh da se ponovo vrati kako bi mogao još pri?ati o ?aroliji slobode.

Eto tako, kao u bajci, moraš shvatiti svrhu duhovnog aspekta u tvom životu duše i tijela. Pri?a nema nikakvog smisla ako o tome dublje ne promisliš i sam staneš na put vlastite spoznaje i ostvarenja. Put ?e te izravno voditi do Izvora. Kada budeš tamo stigao, doživio preporod i slobodu kroz svijest, tek ?eš biti uvjeren da te nisam lagao o zna?enju duhovnog u tvom životu. Nemoj misliti da ti je za to putovanje potreban novac, vrijeme ili što drugo, jer je to putovanje prema tebi i tvojoj dubini, koju još uvijek ne vidiš. Prikupi pravo znanje, otvori tre?e oko i astralno polje, to ?e ti biti dovoljno za duhovno putovanje.

Možda nisi dublje razmišljao o prirodi uma, koji je stvoren poslije TEBE, ali prije ro?enja tvog tijela. On je uvijek izme?u fizi?kog tijela i duhovnog života, negdje izme?u, zarobljen u mentalnom aspektu tvog bi?a. Bez uma zaista ne?eš mo?i spoznati duhovnu stvarnost, jer ne možeš ništa preskakati na putu samospoznaje života.

Um je uvijek tvoje unutarnje dijete, nestaško koji te dovodi u neprilike ako nisi bezuvjetno budan nad njim. Eto vidiš odakle izvire bezuvjetna ljubav, za koju mnogi misle da je nemogu?a, samo zato jer se ne bave svojim umom, ve? stvari prepuštaju užitku, osje?anjima, emocijama, sje?anjima i mislima.

Tvoj um je to kozmi?ko sjeme stvaranja, reda, stalne mijene i vje?nosti, samo ga moraš dovesti u tu ravan.

Po?ni meditirati, jer je to na?in pra?enja daha, stvaranje vakuuma i put uvida. Imaš dušu i tijelo; duši daj mir i meditiraj, a tijelu jogu i minimalne koli?ine odabrane hrane. ?isti se tijelom i dušom.

Duhovno je samo prostor i ako trebaš kome udovoljiti onda udovoljavaj svakom prostoru oko sebe. Iluzorno je udovoljavati sebi, jer TI ve? jesi u prostoru svog bi?a. Uroni u cjelinu prostora, a ne izdvajaj se iz njega, jer time gubiš svu mo?.

Nisi ro?en kao ljudsko bi?e da bi jeo hranu, spavao i bavio se seksom. To si radio mnogo ranije na evolutivnoj razini životinje. Znam da su navike duboko urezane u karmu, ali nije red da si bez mira, pun želja i straha, možda u boli, nadi, vjeri i sudbini, kada imaš spiritualne mo?i duhovnog preporoda i osvješ?ivanja. Ono što misliš i radiš mora biti kreativno bez napora, a ne bezvoljno životarenje.

Ništa nije nestvarno kao želja zbog koje možeš doživjeti razo?arenje i patnju, zato zaboravi želje, budi stvaran u granicama svojih mogu?nosti i potreba, na jednostavan na?in istine o duhovnom.

Duhovno nije napor i nema cijenu. Ne moraš ništa raditi, samo stani na PUT koji vodi prema tebi. Vezivaju?i se za život, a ne za ono iz vana, sve ?e se u tebi samo složiti u ?istu radost.

Nemoj gajiti iluziju da ?eš promijeniti sredinu u kojoj živiš, ljude i svijet, nego mijenjaj sebe. Sve ostavi kako je stvoreno, pomiri se sa tim. Bilo dobro ili loše, no? ili dan, sve ima svoju svrhu, koju ti ovoga trenutka možda i ne vidiš.

Na Istoku su mistici davno spoznali istinu duhovne suštine svijeta i ta su u?enja nastavili budisti, dokazuju?i da je Apsolut samo beskrajna snaga vakuuma prostora svijeta, nazivaju?i ga ništavilom, iz perpspektive objetivne stvarnosti, ili jedina istina o postojanju svijeta, kroz Boga, kao cjeline JEDNO, sadržane samo u svijesti ?ovjeka.

Još uvijek je ?ovje?anstvo u fazi nesvjesne evolucije ?ovjeka, gdje je pojedinac primoran potražiti spas u duhovnosti, s ciljem kona?nog preporoda, samospoznaje i samoostvarenja, temeljem spiritualnih mo?i, kada ?e kona?no u?i u novu svjesnu evoluciju ?ovjeka sa izmjenjenom DNK strukturom, sa više spirala. Tada ?e istina svakome biti jasna kao na dlanu i materija (tijelo), ne?e biti prepreka slobodnom duhu.

?ovjek nove svjesne evolucije ne?e se baviti nebitnim materijalnim stvarima, ne?e uživati, ne?e imati razvijena osjetila, ne?e misliti, ne?e biti strastven, zaboravit ?e na želje, ve? ?e imati razvijenu svijest kao direktnu povezanost duše sa Izvorom. U tom slu?aju um ?e se kona?no predati, a o egu nitko ne?e razgovarati. Nešto ?e se morati promijeniti i u vezi komunikacije i govora. Valjda ?e svi imati jako razvijenu intuitivnu svjesnost.

Vra?amo se sada na ono bitno a to je vakuum prostora kao jedino stvarno što ovu kreaciju ?ini ovakvom kakva jest.

Kada u sebi dahom stvoriš vakuum (tehnika se lako u?i), izravno si povezan sa vakuumom prostora koji te okružuje i time postaješ u trenutku JEDNO s cjelinom, kao najkra?i put uma, duše i duha do istine i svijesti. U stanju vakuuma ništa ti nije bitno, ni opažanja, ni misli, jer si primoran držati se života i opstanka. Tu si na klackalici izme?u života i smrti. Ako održiš vakuum, živ si i svjestan, ako ostaneš bez vakuuma i daha osta?eš bez svijesti.

Koliko dugo možeš održati vakuum, toliko ti ni disanje nije potrebno. Dovoljan je to dokaz kako svijest direktno podržava život, jer su istina, svijest i život JEDNO apsolutno, duhovna stvarnost i Bog. U stanju vakuuma nisi materijalno ovisan i tada jednostavno uvi?aš istinu da je tvoje tijelo ipak izdvojeno od života, ali se pokušava održati na njegovoj vje?nosti.

Ovu pri?u lame na Tibetu odavno prakti?no potvr?uju kroz duge meditacije.

Materija je u prirodi stvorena energijom, kozmi?kim redom, metafizi?kim i fizi?kim zakonima. Tako stvorena materija se lako razgra?uje.

U slu?aju kada ?ovjek kreira prirodu, mogu?e su katastrofalne pogreške po pitanju razgradljivosti novonastalih tvari. Nova tehnološka rješenja najviše su u tom smjeru, od plasti?nih masa, sinterovanih materijala, kada su njihove molekularne strukture u mnogome izmjenjene. Tako nešto se u prirodi ne dešava samo od sebe.

Sve stvoreno je temeljem energije, u prostoru s beskarjnom snagom vakuuma, u smjeru kada energija vibrira od Izvora prema van. U obrnutom smjeru, zbog vremena i starenja po?inje poluraspad materije i tu uo?avamo da je ona ipak najve?im dijelom prazna. Ono što ostane poslije oksidacije ili sagorjevanja, je minimalno u odnosu na raniji oblik. Tako dolazimo do spoznaje da je materija u prostoru vakuuma vjerojatno samo milijuniti dio istine i jedine stvarnosti. Ne moramo to precizno odre?ivati, važno je jasno prepoznati suštinu stvari.

Materijalizirana smo bi?a i nije ?udo što su nam osjetila, misli i um, konceptualno izgra?eni dominiraju?im egom. Kada duši bude potrebno više ?iste energije, ona ?e primorati tijelo i um na predaju, izgraditi duh i lako prepoznati istinu materije, koja je skrivena u prostoru samog bi?a. Obi?no se pojedinac lakše okre?e duhovnim vrijednostima kada osje?a neizvjesnost, strah ili bol. U mladena?koj dobi pojedinac ima jake želje prema materiji, zbog toga glavom ide kroz zid, jer još nema stvorena iskustva uma o stvarnom životu.

Um se izgra?uje iskustvima koja stvara od ograni?enih opažanja osjetila, misli, logike i znanja koja iza toga slijede. Zbog strasti pojedinca prema materiji, um lako stvara iluziju prema njoj, doživljavaju?i je impresivno.

U svjesnom entitetu ?e uvijek biti zbrke u percipiranju stvarnosti, dok se um ne navikne pokoravati duhu koji je mo?an prepoznati istinu materijalne prirode, u odnosu na jedinu duhovnu stvarnost i slobodu.

Bog je prava sloboda, zato je duhovna stvarnost i nemoj produbljivati iluziju o njemu, nego ga zaista doživljavaj potpuno oslobo?en svake ovisnosti. Jedino možeš biti ovisan u objektivnoj ravni. Na duhovnoj razini nemaš od ?ega ovisiti, ili si u njoj uronjen preko vakuuma i svijesti ili nisi.

Dovoljno je biti svjestan Boga.

Mogu?a sloboda je jasan dokaz, bez ostatka, o postojanju duhovnog. Bez ostatka zato jer u samospoznaji je ona izvjesna, a spoznavalac ?e nestati. Jedino utjelovljeno duhovno ima smisla, naravno kada se ponovo vratiš u kavez fizi?kih ograni?enja na koja si sam pristao.

Duhovna terminologija je individualna stvar pojedinca, baš kao individualno iskustvo. Zato se mnogi pojmovi, kojima pokušavamo opisati duhovno, ne uklapaju.

Najbliži si svijesti kada smiriš dah i to izme?u izdaha i novog udaha, s tom razlikom što bi tijelo trebalo potpuno biti prazno od ostatka zraka prethodnog udaha. Plitko disanje kada se ne osloba?aš otpadnih plinova kroz dubok izdah, upravo zamagljuju tvoju svijest. Kada pokušaš dublje disati onda te uhvati vrtoglavica, jer nemaš naviku pravilnog disanja dijafragmom i vakuumom (ne plu?ima, kako mnogi misle). Plu?a su samo dio prostora tijela gdje se odvija metaboliziranje zraka. Svoj dah ne smiješ silovati nekakvim tempom i brojanjem, prepusti ga skladu duše i tijela, ali budi njega svjestan. Vakuum se postiže kada umjesto novog udaha, jednostavno ne udahneš zrak nego se sama dijafragma zaljepi za grudni koš i plu?a. Ti samo ostani tako dok ti je udobno ili dok ne osjetiš drhtanje prsti na rukama, a to je znak da energija neometano struji kroz tvoje bi?e. Ponovo diši i sve što ?eš?e pratiš svoj dah i budeš u stanju vakuuma, biti ?eš svjesniji, bez crnih rupa u energetskom tijelu i bez bolesti.

Upravo je vakuum duhovno iscjeljenje svega. Ništa objektivno stvarno ne postoji, sve je to izmišljeno u umu, a kada i njega uvjeriš u duhovno, onda se i sam predaje njoj. Zato nemoj da te lažu, nau?i prepoznavati istinu, sve je prolazno, samo je vakuum vje?an.

Sve ima lice i nali?je. Nemoj se zavaravati fizi?kom ljepotom, jer je i ona prolazna. Istinska ljepota je u duhu, ali to ne možemo nazvati ljepotom nego SLOBODOM.

Pri?i nikad kraja, u?i pravo znanje izme?u redaka, meditiraj i raduj se, jer postoji mogu?nost da shvatiš da si istinski vje?an.

Moraš nešto posebno shvatiti. Ti se ne možeš približiti Apsolutu, istini, svjetlosti, svijesti i slobodi, jer ve? to jesi.

Što možeš uraditi po tom pitanju?

Ništa.

Raduje se, budi miran i spokojan, jer je u tebi sve ono pravo, duhovno, prosvjetljeno, ali se ti odupireš tome, povodljiv si za nebitnim stvarima, praviš od sebe ovisnika i pun si želja.

Ako na trenutak možeš biti miran, radostan i svjestan, onda možeš biti stalno. Ako to odbijaš, onda je to tvoja greška.

Transcendiraju?i um u višu duhovnu stvarnost, nesta?e tvoja iluzija o materijalnoj prirodi. Jedino tako možeš biti slobodan.

Ništa se nije dogodilo, sve je i dalje ono što je bilo prije, samo si ti miran.

Prava duhovna ?arolija.

Ti se na svaki na?in trudiš ponašati da nisi Bog, a u suštini jesi. Dokaz je ono dok si bio božanska beba.

Klju? problema je u osvješ?ivanju nesvjesnog, jer svjesno ve? postoji.

Ispada da sve što ?eš raditi, radiš zbog drugih i društva, a ne zbog Boga u sebi. To i nije loše, samo Bog u tebi ne bi smeo biti u strahu, nezadovoljan i bolestan, a ti ?esto jesi.

Blizu si rješenja problema, možda te još koja inkarnacija dijeli od toga, a možda i ne.

Pri?am kao da sam pametniji od tebe, a nisam. Nije nama problem prihvatiti duhovno, jer je ono ve? u nama, nego nam je problem prihvatiti da nismo samo tijelo.

?ovjek uvijek prosvjetljuje sam, ali to ne može uraditi jer je griješnik. Prakti?ki sam sebi ne priznaš da si božanstven. Da bi to postigao zaista trebaš o?istiti karmu. Eto to je duhovno i pravda.


POSTOJANJE

Oduvijek ?ovjek pokušava prona?i odgovor na postojanje svijeta i života, me?utim nikada nema pravi odgovor.

Svijet u kome živimo jest cjelina, ali nije stati?an.

Spoznati svijet nije mogu?e bez svih ?imbenika koji ?ine tu cjelinu.U pitanju su prostor, vrijeme, materija, energija i Apsolut.

Istraživanjem svijeta bavi se ?ovjek iz perspektive objektivne stvarnosti, koje nikada nije cjelovito, upravo zbog nedostatka istine skrivene u subjektu-istražitelju.

Nije mogu?e do kraja analizirati materiju, ako se promatranje ne vrši cjelovito, fizi?kim i metafizi?kim zakonima, te duhovnom stvarnoš?u.

Znanstvenici smatraju kako imaju dobre metode analize, opremljene laboratorije, ali gube iz vida da im istražitelji nisu sposobni prepoznati istinu duhovne stvarnosti i nikada ne uvažavaju prostor u kome je vakuum. Svaka analiza po?inje vakuumom prostora i završava u njemu. Jednostavno, postojanje je stvar vakuuma prostora svijeta i dok se to nema u vidu, spoznaja nije mogu?a. Koliko god umišljali Boga kroz gospodina, biti ?e nam tajna. Jedino ako Apsolut shvatimo kao nešto apsolutno ?isto, prazno i vje?no, može nam biti jasno da je u pitanju vakuum prostora svijeta.

U analizi se jedino vrijeme može isklju?iti i to opet preko subjekta-istražitelja.

Znanost troši milijarde dolara na prou?avanju postojanja svijeta, dok na drugoj strani još nisu u stanju istražiti vodu, niti prirodu ?ovjeka. O ljudskom umu da i ne govorimo jer to je za znanost tajna nad tajnama.

Sama istraživanja svijeta su beskorisna, ako pojedinac nije u stanju to sagledati, jer su istraživanja upravo zbog njega. Društvo ne dopušta duhovno probu?enje pojedinca, drže?i ga tako u kavezu vlastitog mraka tijela. Ako prosvjetljeno bi?e bez ostatka vidi svijet, postojanje i život kao na dlanu, ?emu onda znanstvene analize neprosve?enih istražitelja, sa visokim svjetskim titulama, koje su opet dobili od neprosvjetljenih.

Pojedincu nisu potrebne analize, tajne, vjerovanja, sudbine, u?itelji, proroci, ve? on mora biti sam svoj vodi? života, sukladno sredini u kojoj živi, zemlji po kojoj hoda i nebu u koje gleda.

Svi odgovori su u ?ovjeku, zato nikuda ne treba i?i u spoznaji svijeta. Fizi?ki, mentalni, intelektualni i duhovni aspekt ?ine ljudsko bi?e i u cjelosti zahvataju život i postojanje.

Sve radimo zbog ljubavi i op?e ljudske radosti, kojih je sve manje, želje su sve ve?e, a sa njim patnje i boli. Lije?nici se ne?im bave, ali to ni blizu nije istini. Oni mjere tlak bolesnima, analiziraju krv i limfu, ali se još nitko ne bavi mjerenjem vakuuma unutarnjeg prostora bi?a i koliko on odstupa od vakuuma prostora iz vana. Opstanak tjelesnih stanica nije mogu? bez vakuuma, a time i život tijela. Preporu?aju obavezno pijenje 2 litre vode na dan, ne uvažavaju?i princip da tijelo mora samo stvarati potrebnu koli?inu vode. Ne samo to, od viška vode koju popiješ, daješ priliku svim mikroorganizmima da prežive u tijelu. Popijena voda je kao hrana, stvara kiseli sadržaj koji pogoduje razvoju mikroorganizama u tijelu, a voda koju stvara samo tijelo je alkalizirana i u njoj mikroorganizmi ne žive. Naravno, ovo povla?i i kulturu prehrane, gdje hrana mora biti kao lijek, u granicama stvarnih potreba tijela, a ne kao nesvjesno uživanje pojedinca.

Postojanje svijeta je jednostavnost Apsoluta i jedinstvo svega u njemu, temeljem beskrajnog vakuuma. Rupe u prostoru, kao i rupe u energetskom tijelu ?ovjeka, uvijek su posljedica narušenog vakuuma. Obi?nim pra?enjem daha, svi aspekti života u tijelu i bi?u se uskla?uju onog trenutka kada se postigne vakuum i kada on odgovara vakuumu iz vana. Tvrdim da se vakuumom može sve iscijeliti. Vakuum u ?ovjeku je najbliži ?istoj svijesti, kada apsolutna inteligencija preuzima stvar u svoje ruke.

Što postižemo dahom?

Znamo, dahom unosimo zrak, sa njim kisik, vodik, dušik, ugljik, neki vjeruju i KI (energiju), ali previ?aju da se dahom najprije regulira vakuum prostora, onaj unutar tijela i onaj iz vana. Vakuum je ta prirodna inteligencija i apsolutna svijest. Zato u dubokoj meditaciji, kada je mir ostvaren i ?ista svijest prisutna, disanje je veoma usporeno, a može se i bez njega.

U tom slu?aju imamo jasniju spoznaju da energija ve? postoji u tijelu, ona je konstanta. Mi nju ne unosimo. Ona nas je oblikovala i jednostavno vibrira kroz nas. Druga je stvar što nam se ?ini da smo ostali bez energije, a to je samo iluzija stvorena u umu.

Kada želite pratiti dah, najprije izdahnite zaostali zrak iz šupljina tijela. Tako ?e novi udah biti dublji.

Jednostavno bolesti ne postoje, njih je izmislio um. Biti ?u drzak i re?i da se i degenerativne bolesti mogu vakuumom popraviti, ali to spada u red savršenstva. Život ?ovjeka nije ograni?en, ve? se ti?e znanja i svijesti. ?ovjek može ishranom promijeniti krvnu grupu, žena može prostom vježbom zaustaviti mjese?nicu, sijeda kosa može povratiti boju, starijem ?ovjeku može ponovo izrasti zub, miši?na i koštana masa u tijelu se tako?er mogu mijenjati znanjem i sviješ?u. Naravno, sve se može, sve je jednostavno postavljeno kreacijom svijeta, ali to nije mogu?e uraditi u mraku neznanja.

Prema prosvjetljenju ?ovjeka, ve?ina se postavlja prema ne?emu nedostižnom, me?utim, prosvjetljenje je najobi?nije zra?enje pojedinca iznutra.

Svima je stalo „trošiti“ energiju što je apsurd, jer je ona konstanta, a nitko nije u stanju postaviti se prema njoj bez pružanja otpora kroz osjetila, misli i um. Ve?ina ljudi se ponašaju kao mala djeca, o?ekuju?i skrb i ovisnost iz vana, a nisu uop?e svjesni svog životnog potencijala iznutra. Još je gore što svi o?ekuju poboljšanje života od stvari prolaznih vrijednosti, neznaju?i da je život uvijek apsolutan, beskrajan i da mu zaista ništa nije potrebno.

?ovjek kao svjestan entitet centar je vrtnje svijeta. Da nije njegove svijesti, za ništa se ne bi znalo. To zna?i, ?ovjek treba usmjeriti mo? uma i spiritualne mo?i prema Izvoru, prema životu i postojanju, prema sebi. Na Istoku se pojedinac podu?ava duhovnim vrijednostima i Bogu od najranijeg djetinjstva. Oni Boga doživljavaju kroz vlastitu religioznost u srcu, podižu?i svuda hramove u znak zahvalnosti za sve što ih održava u miru i životu. Bog jest Apsolut, ali kao takav ne može biti samosvjest, ve? je utjelovljen u svijesti ?ovjeka. ?ovjek ne može biti Bog nad Bogom, jer idu?i prema njemu i sam nestaje u tom ništavilu. Na zapadu ljudi razvijaju um u pogrešnom smjeru, tehnološki su superiorniji, ali je to ipak ništavno u odnosu na duhovnost Istoka. Na Zapadu je religija pretvorena u cenatr najviše politi?ke mo?i i podjele me?u ljudima. Ljubav pojedinca se simulira i stimulira iz vana, a ne budi iznutra. Sva superiornost Zapada se svodi na bolesnog pojedinca koji sve više gubi tlo pod nogama i ne vidi svrhu života. Pri kraju završetka nesvjesne evolucije ?ovjeka to je više nego sramno, ali zasigurno ima svoju svrhu.


Komentar:

Misli još uvijek nisu zbrka dok te nije preuzela želja.

Vrijeme u prostoru ne postoji. Svi oni koji vode ra?una o duhovnom aspektu u sebi, ne stare.

Vrijeme je stvar svjesnog subjekta kad mislima skaku?e od objekta do objekta ili subjekta.

Um se najlakše drži osjetila i misli. Njemu je problem srce i dublji doživljaj iznutra. Radije se zadovoljava površinskim. Zato nije jednostavno uzdignuti potencijal nagona na liniju srca i ljubavi, jer tada um mora pre?i u duh, a on se tome jako odupire, zbog ega.



DUHOVNA STVARNOST, ONOSTRANO, NIRVANA

Kada budeš imao pravo znanje o duhovnoj stvranosti, onostranom ili nirvani, biti ?e ti jasno da se samo radi o suprotnosti onoga iza tvoje vanjske pojave, skriveno u tebi, na prvi pogled nevidljivo, ali ipak stvarno, živo i vje?no.

Svi oni koji se bave orijentalnom medicinom Istoka i vidovnjaštvom, na jednostavan na?in, preko tvoje vanjštine, vide tvoju nutrinu, upravo jer je ona samo njena suprotnost.

Tvoje tijelo ostavlja sliku kao mapu na kojoj se potpuno vidi tvoja priroda, kako vanjska, tako i unutarnja, kako fizi?ko tijelo, tako duša preko aure tijela.

Vanjštinu opažaš osjetilima, a nutrinu tre?im okom i astralnim putovanjem. Prakti?ki je sve u tebi, kao cjelina duše i tijela, kao prostor i komadi? cjeline svijeta, uvijek uronjen u njemu.

Ako je duhovni prostor svijeta, kao beskrajni vakuum vje?an, onda je i prostor tvoga bi?a, kao život tvoje duše jednako vje?an. Prolazno je samo fizi?ko tijelo.

Kada govorimo o duhovnoj stvarnosti, onostranom ili nirvani, obi?no zamišljamo beskrajni prostor svijeta, zaboravljaju?i da je naše bi?e upravo mikrokozmos svijeta, kao jedna to?kica, naizgled bezna?ajna, ali beskrajno mo?na na ra?un cjeline prostora.

Tvoja mo? jedino ovisi da li si povezan sa cjelinom prostora svijeta; da li si kao kap vode u ronjen u ocean svijeta. Ako si izdvojen od cjeline, onda si ugrožen, nesiguran, podvojen i u strahu. Ta podvojenost dolazi od osjetila, misli i uma, kada ti vanjština tijela (kao lažno JA ili EGO), nedopušta da nutrinu, preko duha, povežeš sa vanjskim prostorom u koga si izravno uronjen. Ti si živ, sve u tebi postoji, ali nemaš uvijek prisutnu svijest da je to baš tako. Zna?i, tvoja radost života je stvar SVIJESTI, preko koje si mo?an, siguran i apsolutno podržan od cjeline svijeta.

Miran i radostan jedino možeš biti u stanju pune svijesti, kada se tvoj duh, iz dubine duše, kao usmjereni um, probije kroz tijelo, po vertikali i iza?e na tjemenu glave. Taj trenutak nazivamo ISTINA, bez koje duhovna stvarnost nije mogu?a, jer tek iza nje dolazi povezivanje sa apsolutnom inteligencijom, što ?e za tebe zna?iti punu svijest i tek tada ?eš osjetiti dah slobode. Da sve bude jasnije, istina je uvijek kada si svjestan, jer svijest nikada ne može biti tvoje vlasništvo, ona je uvijek apsolutna inteligencija na koju se vežeš.

Upravo si TI taj komadi? duhovne stvarnosti, onostranog ili nirvane, kao vje?ni život, Apsolut, postojanje ili Bog. Tvoje tijelo nije tvoje JASTVO, jer se ne uklapa u duhovnu stvarnost i vje?nost. Tijelo je materijalno i prolazno u vremenu, a istina, svijest i sloboda su viša duhovna stvarnost, viša dimenzija, denzitet ili plan. Bog si uvijek TI, bio to?kica ili cjeli svijet, svejedno jer si preko apsolutne inteligencije JEDNO snjim. Nije teško zamisliti da netko može biti toliko kreativan, prosvjetljen i da zra?i beskrajnom svjetlosti, kao što zra?e Buddha i Isus.

U sagledavanju duhovne stvarnosti koristimo se uve?anom mapom svijeta, jer je tako jednostavnije prikazati i zamisliti beskrajni prostor. Za po?etnika bi bilo zbunjuju?e da o nutrini svog tijela govori kao da je beskraj.

Promatrano metafizi?kom realnoš?u energije koja je oblikovala materiju, sve se usporava milijunima puta. Primjera radi jedan dan u ovom vremenu, deset milijuna godina je sporiji u odnosu na vibraciju energije u mikrokozmosu nutrine majke, u kojoj se razvija beba. To zna?i da je život tijela potpuno bezna?ajan u odnosu na apsolutni vje?ni život iznutra. Kroz suprotnosti tijela i duhovne stvarnosti postaje jasno što je original a što kopija. Tvoj um prati tijelo i stvara predstavu kao da ti život sporo prolazi, me?utim, promatrano kroz brzinu energije ?iste svjetlosti, tijelo kao da ne postoji. To se u meditaciji jasno uo?ava, kada postigneš mir i astralno putuješ duhom brzine svjetlosti, tijelo je nestalo, kao kada meteor probija zid atmosfere i bude u trenutku spaljen.

U sagledavanju duhovne stvarnosti moraš se koristiti istinom jer je ona naj?istija svjetlost koju tvoj duh može posti?i, u smislu naj?istije energije duše. Tijelo iz vana je obasjano svjetlom sunca i vidiš ga, a nutrinu moraš nekako druga?ije obasjati da bi bila vidljiva. Upravo se to radi spiritualno, koje ti nitko ne može objasniti dok i sam ne doživiš takvo iskustvo. To nije teško ni nemogu?e, ali zahtjeva odre?eno znanje, fizi?ko pro?iš?enje tijela, usmjereno razmišljanje (kontemplaciju), aktivnost tijela (jogu) i meditaciju.

U tebi duhovno uvijek postoji, još i prije fizi?kog ro?enja, ali nije imalo zna?aj dok se nije u svijesti manifestiralo. Morao si izgraditi fizi?ko tijelo, nau?iti opažati, misliti, govoriti i formirati um, koji ?eš naviknuti da bude spreman rušiti branu ega fizi?kog tijela, kako bi duhom probijao barijeru mesa i kostiju, radi istine, svijesti i slobode, koje su duboko skrivene u tvojoj nutrini. Naravno, radi lakšeg shva?anja suštine stvari, služimo se jedinim mogu?im PUTEM kojim ide duh, a to je put vertikale života, uvijek bez linearnog vremena, sa kojim tijelo stari.

Kako ne bi došao u iluziju percipiranja stvarnosti, one objektivne za fizi?ko tijelo i one duhovne za život, moraš znati da je tijelo u svemu materijalno, a duhovno nešto apsolutno, suprotno materiji, na neki na?in PRAZNO, ali ipak apsolutna snaga svijeta kao beskrajni vakuum.

Priroda istine

Najjednostavnije re?eno istina je sve ono pozitivno i negativno što propustiš kroz sebe, a ne zadržiš ga u mislima i umu. Na taj na?in ne postoji mentalni otpor tijela. Tako privla?iš mir i svjestan si da sve stvoreno ima dušu, ima svrhu i da ti nemaš potrebe ništa mijenjati, jer ništa nije tvoje vlasništvo, niti može biti.

Istina je sastavni dio intuitivne svijesti i života. Do nje dolaziš propuštaju?i kroz sebe sve pozitivno i sve negativno, bez ostatka u mislima i umu. Jedino tako podržavaš jedinstvo koje u prostoru vlada.

Materija i energija, kao fizi?ka i metafizi?ka realnost koriste apsolutni prostor svijeta i sa njim ?ine cjelinu JEDNO, me?utim TI kao svjestan entitet ne možeš imati predstavu o tim realnostima ako izravno nisi u njima. Drugim rije?ima i ti si cjelina, kao i svijet i ne možeš biti izdvojen od toga. Zato ne smiješ tr?ati ispred svijesti, istine, energije i tijela, moraš jednostavno biti miran i promatrati što ?e se na tom putu dogoditi. Jedino ako si miran sve ?e biti u redu. Ako u mislima i umu pokušaš mijenjati stvari, kazni?eš sam sebe, jer si tada griješnik.

Tijelo za energijom kasni deset milijuna godina u jednom satu i što osjetila tu mogu popraviti?

Jedino misli mogu pokušati stvoriti nekakvu predstavu opaženog, ali istinu ne mogu vidjeti. Um je prinu?en stvoriti iluziju.

U slu?aju kada imaš pravo znanje, kada imaš predstavu o duhovnoj stvarnosti, onda poduzimaš korake da stvoriš duh u sebi, kako bi mogao uhvatiti ritam vibracije energije. U tome ti pomažu spiritualne mo?i, kada umjesto tijela koristiš univerzalnu svijest radi stvaranja istinitog uvida u stvarnost.

Da nije duhovne pomo?i, TI bi i dalje bio na razini evolutivnog razvoja životinje. Zato je duhovno vi?enje ili ?ista svijest prava radost, jer nemaš zbrku i iluziju uma.

Ljudi malo ili ništa ne znaju o duhovnoj stvarnosti. Nije im opipljiva niti vidljiva. Zadovoljavaju se onim koliko je njihovo znanje, koliko mogu do?arati sebi svijet osjetilima, mislima i umom. To nije dovoljno za jasan uvid života. Na taj na?in neizbježne su želje, zbrka u mislima, neizvjesnost, strah, bol i jednostavno potajna patnja, jer ne vidiš istinu, ne vidiš svrhu života. Sve ti izmi?e iz dana u dan, osje?aš da toneš, nije ti prijatno, stariš, a nemaš pojma da je unutar tebe božanski život, zaista vje?an i on ?e ostati vje?an ako ne osvjestiš tijelo. Na žalost u to se jedino možeš uvjeriti na samrti, kada ti se na trenutak pojavi istina, kada duša napušta tijelo, a ti shvatiš što si propustio. Zašto si bio nezadovoljan svih minulih godina i nemaš izbora, moraš u raj ili pakao.

Svi oni koji su na vrijeme uzdigli sebe, izgradili duh, doživjeli istinu duhovnog života, uvijek su mirni, kada umiru znaju da i dalje žive, samo uzvišeno u nekoj višoj dimenziji duhovne stvarnosti, oslobo?eni svih materijalnih ograni?enja, koja su neizbježna tijekom boravka u tijelu.

Smiješno je kada netko vapi za božjom pomo?i, a nema znanje da je upravo Bog izravno u njemu, još prije ro?enja i uvijek. Sam život je Bog, potpuno neovisan od tvog ponašanja, jer prava priroda Boga je beskrajni vakuum prostora, kao apsolutno JEDNO, gdje se energija konstantno igra, stvaraju?i od vlastite vibracije materijalnu prirodu, koja je prema Apsolutu potpuno bezna?ajna, kao prašina na najve?em lusteru u nekom hramu. Energija koja je stvorila tu prašinu (pojavnu prirodu), kada se bude vra?ala u suprotnom smjeru vibracije, razgradit ?e tu prašinu, a to nazivamo pro?iš?enjem materije ili njenom evolucijom.

Prema tome Bog, duša i tijelo su jedinstvo i cjelina. Tu nema ni podvojenosti ni sentimentalnosti. Sve se odvija po kozmi?kom redu, ima svrhu, jedino je materija vremenom ograni?ena, energija posjeduje metafizi?ku realnost (niti je materija niti Apsolut), a Bog je vje?nost, sveprisutan, svemo?an, ali nema manifestaciju, dok ga ne utjeloviš i u svijesti doživiš, naravno jedino u sebi.

Kada pojedinac ne koristi spiritualne mo?i, ograni?en je u svemu, nema jasan uvid, ne vidi svrhu života, ve? životari onoliko koliko se tijelo može uskla?ivati sa metaboliziranjem duše.

Život nije ni pozitivan ni negativan, apsolutan je i vje?an, u svemu Bog. Jedino ono nesvjesno u ?ovjeku može biti negativno manifestirano. Nemir, želja, patnja, bol, strah, samo su posljedice nesvjesnog uma onog pojedinca koji se ponaša izvan kozmi?kog reda, koji ne prihva?a jedinstvo.

Na drugoj strani, svjesnima je jedino stalo do pravih vrijednosti, istine, ljubavi, mira i radosti.

Tko u tome prona?e slobodu, zaista zra?i iznutra.

Svi oni koji izvan božanskog života traže nešto više u prolaznim vrijednostima, zaista su ograni?eni na kavez uma, na mrak tijela, na želju, patnju, nemir, strah i nezadovoljstvo.

Njima život zaista još nije jasan.

Do svijesti se dolazi kružnim putovanjem duha; iznutra prema van, do iznad tjemena glave, a u suprotnom smjeru duh unosi svijest u tijelo i um. Kada se duh potpuno izgradi, ti postaješ prosvjetljen, sa istinom života koja zra?i iz tebe. Svi prirodno osje?aju istinu, ali kod prosvjetljenih se ona posebno vidi jer zra?e miloš?u.

Podsje?anja radi, ve? sa prvim dojenjem, beba poprima zemaljski plan, veže se umom za njega i zaboravi na božanski život u sebi. Nije to slu?ajno, takav je put duše.

Prohodaš prvim korakom, progovoriš prvom izgovorenom rije?i, postaneš ovisan prvim iskustvom uma, osvjestiš se prvim osloba?anjem duha. Uvijek se radi o aktivnosti uma i u tebi je sve temeljem uma. Prakti?ki, sve je duša i sve energija, koja konstantom održava život u tijelu. Duhovno je jedino vakuum u tvojim stanicama tijela, preko koga je život održiv i u prolaznoj formi fizi?kog tijela.

Tvom životu nikada ništa nije potrebno jer je božanstven i vje?an.

Tvome srcu ništa nije potrebno iz vana, nego unutarnji mir.

Uvijek TI odlu?uješ, o životu i o miru.

Istina se ne?e dogoditi ako ti SADA to ne dopustiš. Tvoje dopuštenje se odnosi da se odmah sada složiš sa situacijom u kojoj jesi. Kada ne prihva?aš stanje oko sebe, usamljen si, u smislu energije i svijesti, može te uhvatiti strah i panika. Obi?no se to dešava ljudima no?u, kada nema svjetlosti. To zna?i, navikavaj se odobravati okolnosti u kojima se nalaziš. Tada si miran i život jednostavno ide dalje.

Svijest je najdublje stanje mira, koji temeljem duha, možeš posti?i u sebi u budnom stanju.

Dah i svijest su po?etak i kraj zatvorenog kruga kota?a životnog puta duše, na kome se upravo dešava kreativnost kroz sve aspekte života. Skretanje sa životnog puta je grijeh.

Niti jedna životna okolnost ne smije umanjiti tvoju zahvalnost, pažnju, ljubaznost i odgovornost za život koji si dobio na poklon i služiš se njime u fizi?kom tijelu. Sve kvalitete ?ovjeka na sadašnjem stupnju evolucijskog razvoja moraju biti u prvom planu.

Obi?ni ljudi su podložni vjeri, sudbini, nemaju pravo znanje, ne vide inspiraciju u sebi i ne zra?e iznutra; radije se vežu za ono iz vana, što nije pravi put, jer time postaju ovisni, pohlepni, puni želja, što sve vodi u potajnu patnju i bol. ?ak i ljubav priželjkuju iz vana, u neznanju da se ljubav jedino budi duboko u svom srcu.

Lako podpadaju pod društveni moral i religioznost, ?ime ne doživljavaju vlastitu duhovnost i jedinu prirodnu religioznost u srcu. Sloboda je za njih samo san.


VAKUUM I MIR

Ako malo dublje promisliš i vakuum i mir su beskrajna mo?.

Ljudsko bi?e kao živi organizam ima propusnu mo?, uvijek nešto propušta kroz sebe. Nešto se u tom propuštanju dešava svjesno, a nešto nesvjesno.

Kada spavaš živ si, dišeš, nisi svjestan, ali ipak nešto propuštaš kroz bi?e. Naravno, kroz živo tijelo izravno vibrira energija, bio ti svjestan ili ne. Sve to izgleda uskla?eno, no znaš da to nije stalno tako.

Nije jednostavno imati skladan odnos svih aspekata života (fizi?kog, mentalnog, intelektualnog i duhovnog), tim prije imaju?i u vidu ?injenicu relativnost i prolaznost fizi?kog, metafizi?ku realnost mentalnog i intelektualnog i duhovnu stvarnost.

Život nikada ne bi imao smisla bez reda, mira, ljubavi, radosti i kreativnosti. Postoji nešto što sve to može podržati, a ti?e se Izvora života, onog univerzalnog i apsolutnog od ?ega sve po?inje. Iz jedne najsuptilnije to?ke širi se život, kao beskrajno postojanje. U tom širenju života formira se prostor. Sam Izvor je apsolutan, izvan fizi?kog i metafizi?kog, ?ak nema ni dimenziju, ali jedinstven, svemo?an i sveprisutan. Prostor oko Apsoluta ispunjava energija i zanemarljiva koli?ina materije, kao prašina stvorena od vibracije energije.

Apsolut (Bog), energija i materija su cjelina, u svemu JEDNO, nepodvojeno. Hologramski se prepli?u, sve je u svemu i jedno drugom ne smeta, jer je ono drugo posljedica uzroka prvog.

Apsolut i materija su potpuno suprotni, a energija posreduje; preko svjetlosti (istine) prelazi u apsolutno stanje, dok u jednom djeli?u vibracijskog opsega oblikuje materiju, koju jedino razumijemo preko materijalne prirode i tijela.

Zanimljivo je koja mo? stvara jedinstvo prostora svijeta? Sama rije? kaže jedinstvo mora biti jedinstveno, ništa duplo i ništa podvojeno. Tragaju?i za istinom, name?e se zaklju?ak da je jedinstvo svijeta jedino mogu?e apsolutnim VAKUUMOM prostora. Zna?i vakuum po svojoj prirodi apsolutnosti, odgovara materiji, energiji i Bogu.

Vakuum u fizi?kom smislu predstavlja NIŠTA, dok je u duhovnoj ravni jedina stvarnost.

Utvrdili smo da je apsolutni život vakuum prostora, ?iji si i ti komadi?, me?utim, temeljem fizi?kog, mentalnog i intelektualnog aspekta, u tvom bi?u vakuum doživljavaš na mnogo na?ina, preko najrazli?itijih raspoloženja i osje?anja. Osje?anja mogu biti površinska, od osjetila i opažanja onoga iz vana, i najdublja osje?anja onoga iznutra, temeljem svijesti.

Duhovnu stvarnost moraš promatrati na dva na?ina, kao Apsolut beskrajnog prostora vakuuma i Božanstvo koje osje?aš kroz najdublje blaženstvo i milost. Nije u redu da o svom životu govoriš kao da je vakuum, jer na njega se oka?ila duša i tijelo koje zna uživati, osje?ati, biti u ljubavi, radovati se. Bi?e zna misliti, a spiritualno se povezuje na Apsolut preko duha, istine i svijesti; i linijom Božanstva, preko bezuvjetne ljubavi i milosti. Kroz znanje o Apsolutu spoznaješ djelovanje kozmosa i sile neba na prirodu. Na drugoj strani spoznaješ utjecaj planeta Zemlje na prirodu. Ponašanje ?ovjeka je ovisno o tim silama, ali preko duha, istine i svijesti, nadilaziš sve utjecaje.

Pojam Boga ozna?ava duhovni prostor bi?a ?ovjeka, njegov život duše i tijela, koga nazivamo Božanstvo. Na drugoj strani pojam Apsolut ozna?ava tog univerzalnog Boga ili duhovnu suštinu svijeta. Zna?i, kad god govorimo o Bogu, mislimo na božansku notu ?ovjeka, unutar svoga bi?a. Odoma?ilo se da ljudi psuju Boga, ali se to ipak odnosi na ?ovjeka kada se ponaša izvan reda. Nitko se ne usudi psovati Apsolut, jer to i nema nekakvog smisla. ?ovjek je najprije griješnik kroz Božanstvo. Ve?ina religija manipulira Bogom prikazuju?i ga kroz tijelo uzvišenog Gospodina, pri ?emu ne uvažavaju energiju duše. Me?utim Bog je utjelovljen u ?ovjeku preko svijesti, u svemu Apsolut.

Kada želiš mir i samopomo?, onda se posluži dahom, istinom i sviješ?u, a kada iskazuješ ljubav, onda idi linijom najdubljih osje?anja preko srca, kroz zra?enje iznutra i milost. U svakom slu?aju, vakuum neka bude samo tvoje najviše znanje o Apsolutu, a prema Bogu prilazi iz ljubavi, milostivo, jer bi vakuumom samo uplašio ljude.

Efekat mira i radosti u sebi postižeš kada si slobodan, isprazan od svih viškova koji remete sklad bi?a, kada u tebi sve podsje?a na ljubav i igru. Propuštaju?i kroz sebe sve negativno i sve pozitivno, prakti?ki ostaješ miran, bez nemirnih misli , bez želja, koje uznemiravaju um i tako postaješ kreativan, pun volje i mo?i.

Ljudi se ne mogu materijalno povezivati, jer nešto je tvoje, a nešto moje. Ono što je zajedni?ko jest duhovno, od ljubavi, preko duha, istine, svijesti i slobode. Zar to nije potpuno jasno. U materijalnom su ljudi sebi?ni i pohlepni, a po pitanju ljubavi i duhovnih vrijednosti, lako se postiže jedinstvo.

Apsolut je nulta to?ka, a tijelo 3D forma (u vremenu je 4D), sa zna?enjem da u njemu uvijek postoji dualizam i podvojenost, zato je tebi teško sabrati dušu i tijelo u nultoj to?ki. No, preko duhovnih principa i meditacijom, temeljem spiritualnih mo?i to možeš ostvariti. Istina dolazi do izražaja, kada svjesno odbacuješ ono što je kopija (tijelo), da bi na kraju ostalo JEDNO, kao stvarno, kao ŽIVOT.

Kroz pri?u i rije?i, možda ovo izgleda komplicirano, ali kada stekneš iskustvo, sve se dešava automatski.

Znaš i sam, istinu nitko ne razumije, jer ona nije stvar razumijevanja i logike, nego svjetlosni štit Boga koga ništa na svijetu ne može uprljati. Ona je duhovne prirode, uvijek u svemu, samo kada si nje svjestan. Možeš imati zbrku u tijelu, nemirne misli i um, osje?ati boli, ali Bog u tebi je uvijek Bog, onaj vje?ni apsolutan život. Jednako je grliti život ili Boga.

Naravno, rije?i nisu savršene i ljudi su apsolutnu istinu zamijenili relativnom istinom u obi?nom svakodnevnom tra?u i komunikaciji. To ipak nije istina.

Da bi jednostavnije razumio pri?u o Apsolutu i Bogu, o vakuumu i božanskoj ljubavi, drži se vlastitog daha i mira u srcu. To ?e biti pravi sklad duše i tijela (srca). Figurativno zamisli taj mir i sklad preko obi?ne libele, gdje onaj mjehuri? predstavlja vakuum i život, ona teku?ina tvoje tijelo, a ostatak naprave prostor svijeta. Vakuum je uvijek vakuum, bez obzira kako okre?eš libelu, samo što u jednom slu?aju jesi u libeli (u skladu i miru), a u drugom slu?aju nisi. Nisi uskla?en u opsegu nadsvijesti, jer je to nirvana i ne možeš biti zombi, a nisi uskla?en ni u podsvijesti. Mjehuri? libele kao vakuum nikada ne može i?i prema dolje, prema materiji, nego se materija mora uskla?ivati prema njemu, preko vertikale. Zato kažemo da je život uvijek vje?an kao jedina duhovna stvarnost, koji ti ništa ne zna?i ako njega nisi svjestan, ako ga ne grliš, ako nisi jedno snjim. Baš kao i odnos koji imaš prema Bogu. Bog je svemogu?, ali ako ga ne utjelovljuješ u svijesti, on za tebe kao da ne postoji, Ti si usamljen i u strahu.

Budi u libeli, no to je grubo re?eno, budi u ljubavi, milosti i svjetlosti, neka svi osjete kako zra?iš iznutra. Ne moraš biti ni mlad, ni lijep, ni bogat, samo zra?i. To je jednostavno i ništa ne košta.

TKO SI pokaži kroz ljubav, jer uprkos vremenu u kome živimo u kome je op?a zbrka, sve je više pojedinaca koji imaju razvijenu intuitivnu svijest i duboko osje?aju istinu, evolucija ne miruje.

Tvoje tijelo nikada nije bitno, jer se mijenja, stari u vremenu. Ostavi tijelo na miru, pokaži se onim iznutra, pokaži se duhom.

Život ne smije biti tajna, još manje senzacija; to je stvarnost kroz više ravni u kome si izravno uronjen, ali ?esto nedovoljno svjestan te ?injenice. Shvativši da si tijelo, duša i Bog, budi jednovremeno prisutan u svim aspektima. U toj prisutnosti ?eš doživjeti ?aroliju života, ljubav i radost.

Prema Bogu nemaš izbora jer je tvoj Izvor života. Ako ga želiš spoznati, moraš imati znanje za jedini PUT koji preko duha i istine vodi do nulte to?ke.

Ako ti je do mira i slobode stalo, ova pri?a najviše ima veze sa tim.



ŽIVOT JE BOŽANSTVEN


Rekao sam ti ve? da si zanimljiv i jedinstven i da naše druženje nije stvar neke brzine dešavanja stvari. Ne mogu ti sve pojasniti, jer ima mnogo novih detalja koji za tvoj um predstavljaju nova iskustva.

Nije ni red da te zatrpam gomilom stvari. Najbolje je korak po korak ulaziti u sebe, u svoju dubinu, kada površinski doživljaj od osjetila i misli gube svoju mo? i predaju se višoj (dubljoj) dimenziji ili ravni posebnih doživljaja.

Ono što je veoma bitno, duhovan si bio prije i samog tvog ro?enja. Duhovan si i sada, naprosto sam život je duhovan, no, um je zbunjen i ne dopušta (zbog ega) da slobodno u?e u tu stvarnost, jer se i sam mora preobraziti u duh.

Po?etnik, duhovni tragalac, mora biti dosljedan, kako u prostoru tako i u vremenu, jer je svaka karika lanca života bitna, kao jasan uvid osvjetljenog puta kojim ideš u vlastitu dubinu života i stvarnosti.

Kažemo da ono iz vana nije stvarno. Kada to kažemo, mislimo da nam to iz vana nije bitno za život. Eto samo zato nije stvarno. Me?utim, i to iz vana ima svoju stvarnost, ali RELATIVNU, u linearnom vremenu, jer se sve materijalno mijenja iz trenutka u trenutak.

U prostoru je jedino vibracija energije KONSTANTA.

Ono što je izvan materijalnog i izvan energije, jest sam BOG, nešto apsolutno ?isto, vje?no i samo primjereno svijesti ?ovjeka. Nitko i ništa drugo na svijetu nezna za Boga izuzev ?ovjeka.

Za kozmos, galaksije i univerzum Bog je nebitan, tamo se radi o Apsolutu. U pojmovima moraš praviti jasnu razliku, kako bi lakše shvatio suštinu.

Bog je samo za ?ovjeka, zbog Božanstva, najdubljih osje?anja, bezuvjetne ljubavi, blaženstva i milosti koje na njega ostavlja.

Ali i Bog je Apsolut i za njega vrijedi onaj isti princip njegove prirode apsolutnog i beskrajnog vakuuma, jer život je samo temeljem vakuuma; tvoje stanice tijela opstaju samo zato što su sposobne vakuumom privu?i energiju, ali onu pro?iš?enu, kao svjetlost koja se javi u istini.

Tijelo, materijalno, fizi?ko, relativno i prolazno, neizbježan je ?imbenik života. Kada kažemo da ga kroz duhovnost trebamo odbaciti, to se ne odnosi da ga trebamo spaliti, jer nam nije potrebno. To nije to?no. Tijelo je fizi?ki temelj postojanja, zaista u svemu promjenljivo, ali, u ovisnosti od svijesti u tom tijelu, ono može biti mirno i zdravo u svakom trenutku.

Dolazimo do to?ke kada se moraš pitati, tko je taj u tijelu odgovoran i najpametniji da upravlja bi?em, tom cjelinom?

U svakom slu?aju jedno bez drugog ne može. Svi aspekti bi?a: fizi?ki, mentalni, intelektualni i duhovni, jednako ?ine balans života. E sad, nešto je u fizi?kom tijelu prirli?no stati?no, a nešto je munjevito kao svjetlost. Naravno da ?eš prednost dati onome što se munjevito kre?e, a to je duša, ajmo re? njena aura, njena pro?iš?ena energija.

Na jednoj strani je tijelo fizi?ko i relativno, a na drugoj strani je duša metafizi?ka. Kada im se doda i ono stvarno duhovno - Bog, imaš cjelinu kao ŽIVOT.

Što si zaklju?io, sve je u tebi jednako bitno i prema svemu moraš biti zahvalan, pažljiv, ljubazan i odgovoran.

Tijelu moraš dati malo odabrane hrane.

Duši daj stalnog mira, jer ona konstantno vibrira.

A Bogu (duhovnoj stvarnosti) nemaš što dati jer mu ništa ne treba. Bog je ta SLOBODA, kao cilj tvog ŽIVOTA.

Obi?an ?ovjek je ograni?en vlastitim umom, povodljiv, ?esto pohlepan, pun želja, sve bi on da posjeduje i u tom zanosu dolazi do izražaja svo njegovo neznanje prema životu. Zato mu je život tako nejasan, tako dalek, a u biti život je u njemu.

Pravo znanje je umije?e življenja i izravno te vodi u DOŽIVLJAJ, onaj prema vani od osjetila i misli i onaj iznutra, od duše i Boga.

Život se ne može tuma?iti kroz formu rije?i, izgovorenih ili pisanih, iz prostog razloga što je duhovne prirode, a rije?i su primjerene fizi?kom aspektu. Ne možeš fizi?ki objasniti nirvanu, dok nisi sam uronio u nju. A tebi nije do nirvane, ti radije uživaš u onoj materijalnoj nirvani kada ti je pun džep novaca, kada uživaš, kada ti posao cvjeta, kada nemaš problema u obitelji i naravno kada je mir u društvu. Kada smo kod tog društvenog mira, e to je varka i iluzija zbog koje nisi ni razmišljao o vlastitom miru. Ne možeš ti vanjski mir preslikavati u dubinski doživljaj u sebi. Valjda unutarnjim mirom u sebi trebaš promatrati društvo, sredinu u kojoj živiš i svijet, na jedan komforan na?in neutralnog promatra?a ili svjedoka. Promatra? si zato jer si neke stvari vidio, a svjedok si što si vi?eno zabilježio u karmi.

Sloboda u društvu nije sloboda za svakog pojedinca; i u toj društvenoj slobodi postoje zatvorenici. Kada je život u pitanju, nitko ne mora biti ne?iji zatvorenik, nitko ne treba biti u kavezu, u mraku, u neznanju.

Zbog svega što ti se dešava u životu moraš kona?no promisliti o duhovnom aspektu koji u tebi nije aktiviran. ?im prije to istražiš, biti ?e ti lakše. Ne?eš više biti zbunjen pred obi?nim stvarima; o svemu ?eš imati jasan uvid, a iznad svega ?eš povratiti MIR. S mirom dolazi i zdravlje, mo?, volja, ljubav i radost.

Hajde, kreni ve? jednom, ne trebaju ti novci, ni posebno vrijeme, duhovni aspekt je uvijek u tebi, samo pitaj iskusne kako da ga osjetiš.

Upamti, po kodovima DNK jedinstven si na svijetu. Prema tome ne moraš oponašati nikoga. Uživaj u vlastitoj jedinstvenosti. Temeljem duhovnog života u tebi - vje?an si, ako ti to uop?e nešto zna?i.

Temeljem Božanstva, ne postoje negativnosti, slabosti, patnje ni boli, jer Božanstvo nije iluzija, u to se možeš uvjeriti na svaki mogu?i na?in. Ne treba ti ve?a potvrda Božanstva od vlastitog mira, ljubavi i radosti. Ljudi u suštini sve to znaju, ali na svoj na?in ne dopuštaju da duhovni aspekt u njima bude prioritet, nego se inate, psuju Boga i na svaki na?in se trude bježati od duhovne stvarnosti, od života.

Život je božanstven samo kada si miran. Nemoj se ponašati nezrelo i naivno, nego prikupi znanje, smiri se, sve ?e ti krenuti na bolje, promijeni?eš se. Umjesto da mijenjaš ono iz vana sa ?ime se ne slažeš, jednostavnije je promijeniti sebe, naravno samo u svijesti, usmjerenim mislima i umom, slobodnim duhom i kreativnoš?u koja te gura u le?a.

Kada bi duhovno imalo cijenu, mnogi bi se utrkivali to platiti, ali život zaista nema cijenu, valjda zato i nije primje?en od svakog pojedinca.

Tra, la, la, pri?i nikada kraja, ništa ti novo nisam rekao, sve je ovo poznato od pamtivijeka, ali si ti smiješan, imaš neki društveni status, svi te po ne?emu cijene, a ti ipak ne doživljavaš život. To nije šteta, nego neznanje.

Zahvalni pojedinci, pažljivi, ljubazni i odgovorni, uvijek su u misiji širenja mira me?u ljudima. Zbog stvaranja povoljnog feng shui prostora njima je uvijek stalo da ljubav i mir u njima izravno bude u svemu oko njih. Zato su nesebi?ni, neumorni, strpljivi i uporni da se svaki ?ovjek stavi na Put života, znaju?i da je to najve?e bogatstvo za ?ovje?anstvo.

Ne samo to, kroz duhovnost pojedinca, kroz njegovu religioznost u srcu prema Božanstvu, sve se mijenja, svuda postaje mir i harmonija.

Naravno, mo?nici svijeta imaju svoju prizmu pogleda na život, prekrajaju prirodu po svome, ali su i oni dio nesvjesnog, ljudi od duše i tijela i sa njima se mora raditi, možda nekada nešto shvate o životu, ljubavi i miru.

Duhovne vrijednosti i kreativnost su neiscrpne, jer izviru iz Božanstva.



DUŠA, AURA, MO?

Ono sa ?ime se ne slažeš, ono što ne dopuštaš, za tebe predstavlja otpor koji doživljavaš kao napor. U tom trenutku duša munjevito reagira, skuplja pipke aure sa tog mjesta, povla?i se kao jež i mijenja boju u tamniju nijansu. Zamisli da se sa ni?im ne slažeš iz vana; tvoja bi se aura sklup?ala u tebi, ispalo bi kao da si ostao bez duše.

Mnogi se tako ponašaju, a onda se ?ude i kažu kako je sudbina u?inila svoje jer su postali bolesni. U suštini sami su krivi jer ne dopuštaju energiji da slobodno vibrira prostorom.

Obzirom da energiju neš blokirati, ne preostaje ništa drugo nego da blokiraš sebe.

Tako nastaje svaka neizvjesnost, strah, patnja, bol, a kod nekih i smrt tijela.

Vrijeme nikoga ne ?eka, ali nikada nije kasno da prikupiš pravo znanje, da sebi priuštiš mir, zdravlje, ljubav, radost.

Prihva?anjem svega stvorenog, ljudi, stvari, biljke, životinje, prirodu, svega lijepog i ružnog, jednostavno širiš svoju dušu, time njena aura postaje veoma mo?na, boje svjetlosti, a sa njom i ti postaješ mo?an. Takvo širenje aure duše je jednostavno astralno putovanje, kada iz perspektive tijela, iz jedne to?ke, postaješ cjelina sa svijetom i imaš svu mo? svijeta.

To je princip duha, kada se um njemu predaje, nisi više vezan za osjetila i opažanja iz vana, nego si usmjeren na Izvor, onaj iz tvoje dubine života, onaj koji ti daje svu mo?.

To je i princip MIRA kada ne moraš misliti, jer ti sve postaje jasno i kažemo - svjestan si.

Ajme kako si postao mo?an, u trenutku!



RELIGIOZNOST


Preko bezuvjetne ljubavi prema Boažnstvu, blaženstvu i milosti, neizmjerno si zahvalan Bogu-životu i svijesti.

Nisi iluzionista, slijepi putnik, nisi vjernik niti ovisnik sudbine, jednostavan si u najdubljoj religioznosti svoga srca. Moramo ras?istiti, religioznost ?ovjeka nije vjera u Boga kako mnogi misle, ve? istina kao najdublji doživljaj života.

Nemaš potrebe vjerovati u život, jer bi to bilo lažno i nesigurno. Jedino preko duhovnih vrijednosti, istine, svijesti i slobode, doživljavaš najdublji mir i slobodu. Uz takvu mo? nitko te ne može zastrašiti, jer si duboko uronjen u vje?ni život.

Naravno, ?ovjek si kao i svi drugi, me?utim, za razliku od drugih, ti sve doživljavaš uzvišeno, samo kroz svjetlost. Bez obzira na sve poteško?e života u tijelu i zemaljskom planu, za tebe je uvijek svjetlost. I kada je no?, u tebi zra?i svjetlost.

Ono što je najbitnije, jednostavan si, jer nemaš potrebu baviti se sobom, svojim osje?anjima, svojim mislima i slabostima. Centriran si, sveprisutan, mo?an i kreativan, u jedinstvu sa SOBOM, Bogom-životom i svijetom.

Sloboda je za tebe istinska mo?, koja ruši sve negativno na tvom putu. I ne samo to, i drugi se pored tebe osje?aju zašti?enim.

Možda ove rije?i u ne?ijem uhu izazivaju zvuk naivca ili sanjara, me?utim, pojedinac ne može glumiti, još manje zra?iti toplinu, mir, nenasilno ponašanje, zahvalnost, pažnju, ljubaznost i odgovornost, jednom rije?i milost.

Bog i život su stvarnost, a nikako privi?enje. Potvrda toga je i mjesto gdje se to pokazuje, u srcu, izme?u duše i tijela, gdje ništa iz vana ne može utjecati na taj doživljaj.

Ništa društveno, moralno, ideološko, crkveno, nasilno, neprirodno, materijalna bogatstva, ode i filharmonije ne?e u?initi ?ovjeka religioznim i vezanim za život, dok on to sam ne doživi u sebi.

Jedino pravo znanje koje te od najranijeg djetinjstva istinito drži na Putu spoznaje i samoostvarenja, može jednog dana biti preto?eno u ono o ?emu pri?amo, u potpun doživljaj života. Jedino kada spojiš po?etak i završetak Puta kota?a života, siguran si i slobodan hodati njim jer je osvjetljen nevjerojatnom ?arolijom boja, koja ti u svemu podsje?a na dje?iju igru.

Tako nešto božanstveno kao život ne može biti izloženo prljanju, na površini, ve? je duboko skriveno u srcu i kroz miran tik-tak ritam i eliksir blago lužnate krvi, uz bezuvjetnu podršku duše i energije, može trajati koliko si njemu predan.

Ako postaneš strastven, sanjar, iluzionista, vjernik i ovisnik sudbine, prekinu?eš vezu sa Bogom-životom i nesta?e svjetlosti sa tvog Puta, a onda znaš što te ?eka, neizvjesnost, strah, želja da se nešto dogodi, patnja i bol.

Umjesto božanstvene igre koju imaš od života, ne budi smiješan igrati se nebitnim stvarima i onim što je izvan ?arolije tvog života.



Pero
Duhovni principi
http://bezuvjetna-ljubav.blog.hr/
http://www.facebook.com/home.php?sk=group_228125950535009&ap=1