Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna
KREACIJA SVIJETA
Svijet u kome živimo predstavlja cjelinu i kreaciju svega poznatog i onog što još predstavlja tajnu.
Kreaciju svijeta promatramo preko Duha (Apsolut, Bog, svemoć svijeta), energije, kao nematerije, i pojavnog, realtivnog svijeta materije.
Apsolut je u svakoj točki svega na svijetu, kao tajna i nevidljiv hologram. Duh nadilazi materiju i nemateriju, tako što preko Apsolutne istine, kao najblještavije svjetlosti svijeta, prelazi u vječni mir, tišinu, prazninu i vakuum.
Energija preko vibracije ima konstantu, šireći se prema materijalnom svijetu, ali sa sve rijeđom gustinom vibracije.
Materijalna priroda, kao relativna i pojavna, sredina je svih mogućnosti, promjena i odnosa praćenih energijom.
U jednom trenutku nestaje vibracija, a kreacija svijeta zadržava dvije potpune suprotnosti, blještavilo svjetlosti kroz Apsolut i istinu, i tamu ili iluziju kroz relativnu prirodu.
Preslika kreacije svijeta ide od prostih formi mineralizacije nežive prirode, preko fotosinteze i sjemena biljaka i životinja, sve do duše i čovjeka, kao najsloženije kreacije Duha. Preslika kreacije svijeta u biću čovjeka se očituje kroz SVIJEST (veza sa Duhom), KRVI (životna sila - energija) i LIMFE (ostali sadržaj koji ispunjava prostor između tjelesnih stanica, dajući im imunitet).
Obzirom da Duh nema pojavu niti manifestaciju preko ljudske svijesti, uspostavlja se veza koja spaja dva entiteta, Duh i čovjeka. Duh je za čovjeka inverzija, i zato nikada nije shvaćen.
Kreacija svijeta se odvija kroz slobodnu volju Duha.
Od istine i svjetlosti, prema prirodi i čovjeku gubi se sloboda.
Od čovjeka, preko svijesti ka Duhu, sloboda se vraća.
U percepciji uma, Duh ne može biti niti sjena, a još manje tišina, praznina, vakuum. U umu čovjeka, Duh je čista inverzija, gdje se stanje uvida ne može popraviti bez buđenja svijesti.
Zašto je to tako?
Zato jer je čovjek razvio sebe na fizičkom i mentalnom planu, sa osjetilima, mislima, emocijama, egom i umom, do granice smrti. Život koji slijedi poslije smrti, u onostranom, čovjeka i njegov um užasava, i o tome ne želi razmišljati. Glavni aspekt života, duhovnost, preko spiritualnosti, mnogi ne koriste.
Ako želite govoriti o Duhu, onda to kod većine ljudi izaziva ospice po koži, nevjericu, jer je Duh shvaćen kao najveća Tajna svijeta. Nitko ne želi slušati priču koja govori o Duhu veličine točke koja u prostoru ne ostavlja ni sjenu, od kojih proizilazi stvarnost Duha, preko cjeline svijeta, kroz nevidljivi hologram.
Početna duhovna iskustva svi imamo, kroz snove, osjećanja, misli, emocija, intuiciju, ali su ona još uvijek veoma nejasna, na čemu trebamo raditi, preko meditacije.
Materijalna priroda i tijelo na koje smo navikli su milijardama puta krupniji plan, u odnosu na suptilnost čiste energije.
Sve više se govori o Matrixu, New Age, Hologramu, Cool-iranju, All in One, zdravoj hrani, sve TV svijeta imaju radionice kuhanja, razni tečajevi trancendencije, yoge , meditacije, TM, sve su pokušaji duhovno neprobuđenih, umnih ljudi, da nešto učine na planu svijesti, jer se naslućuje nešto veoma značajno, za koje ljudi nemaju pojma da se radi o apsolutnoj istini, koja jedino podsjeća na najblještaviju svjetlost lasera, koja spaja čovjeka sa Duhom.
Moram vam reći sve to nije slučajno, niti su ljudi toliko slijepi, iz prostog razloga što živimo u prostoru prirode, koja predstavlja mračnu stranu svijeta, ili naličje medalje. Kreacija svijeta je moguća samo onda dok postoji potencijalna razlika suprotstavljenih sila. U tom kontekstu, znanje i um čovjeka upravo se uklapaju u tamnu stranu svijeta, koju nazivamo iluzija.
Prosvjetljenjem se sve mijenja ka slobodi i svjetlosti, ali se dovodi u pitanje nesvjesna evolucija. U kreaciji svijeta sve ima svoju svrhu, a slobodna volja na koju se pozivamo, samo je jedna u nizu iluzija. Bez kozmičkog reda nema ni cjeline kreacije. Ako je cijeniti po djelima osam milijardi umova Zemlje, onda mi odavno ne postojimo. Kaos u prirodi je primjeren neprosvjećenom čovjeku.
Slobodnu volju mnogi doživljavju kao mogućnost nediscipline u svemu. Kozmički red i svijest su upravo disciplina u svemu.
DUHOVNA PREDAJA
Najjednostavnijom pokornošću i predajom svjetlosti istine i Duhu, na vratima vašeg bića pojavit će se jasna nit svijesti, od čega će vam sve biti lagano u srcu. Osjetit ćete mir, volju, neskrivenu radost, a ljubav će početi cvjetati lotosovim cvijetom u vašim grudima.
To je slično kao kada se bespomoćna beba preda naručju majke. Kada, preko majke, osjeti istu vibraciju od Izvora, beba će mirno spavati.
No, predati se ne možete na slijepo. Najprije morate znati čemu se predajete. Poučeni iskustvima svjetlosti i topline sunca, i bezuvjetnoj ljubavi prema roditeljima, vaše znanje o istini i Duhu, biti će dovoljno za prepustiti se svjetlosti istine i Božanstvu.
Svaki odnos među ljudima ispunjen ljubavlju prema Tvorcu, podsjeća na odnos majke i djeteta. Sa ljudima koji su jako vezani za objektivnu realnost, teže je uspostaviti odnos preko ljubavi, jer oni imaju svoj kriterij, izvan ljubavi. Zbog toga imamo praksu nepažljivih i neljubaznih pojedinaca, a preko njih i slabe ukupne odnose u društvu.
Svijest sviju nas o ljubavi prema Duhu, čini svaki prostor osvjetljenim. Otuda je lako shvatiti da je sve u nama, u našoj svijesti.Radi se o najobičnijem miru srca, nenapornom i dubokom disanju, jasnom uvidu na sve oko sebe, praznoj glavi kao da nema misli, s jednim ciljem, zadržati mir i sklad života zauvijek.
Uvid od svijesti je moguć iznad svake objektivne stvarnosti, jer ne predstavlja napor, još vas u svakom trenutku oslobađa svake napetosti. Bez obzira na bilo koju životnu okolnost, Duh je prisutan u vama, i jedino je potrebno malo predaje i svijesti o Njemu, da uplovite u mir. Svaki udah zraka, misao na Duh, automatski vas spaja sa toplinom i Izvorom svjetlosti, koji se, upravo nalazi u vama.
Shvaćanje duhovne suštine svijeta, znanje o Duhu kao apsolutnoj točki svemoći svijeta, stvara u vama uvid i povezanost sa cjelinom svijeta, jer ga u trenutku doživljavate kao jasno prozirnu svjetleću čarobnu kuglu, koja vas spašava u svemu. Takav doživljaj može imati svatko, sa bilo koje točke na svijetu. Mreža svih uvida pojedinaca na svijetu, čini umreženi hologram svih točaka, koje zrače toplinom i svjetlosti.
Bez kontemplacije, meditacije i čistog tijela, nije moguć jasan uvid, niti buđenje svijesti, preko niti spajanja sa Izvorom. Svaki trenutak mira prema svom dahu i Duhu, vodi vas u duhovne razine prema svjetlosti istine, prema slobodi, prema vječnosti. Mehanizam svijesti jedino je moguć u sadašnjem trenutku, zbog vibracije energije. Uvijek se možete spojiti sa Izvorom, bez obzira gdje se nalazite i u kakvom ste osobnom izdanju.
Običnom predajom Duhu, postajete duhovno biće koje zrači toplinom, ljubavlju, pažnjom, i na vas se može osloniti svatko.
APSOLUTNO STANJE
Na početku priče pitam, što za vas predstavlja najsitnija točka u prostoru svijeta?
Vjerojatno će odgovor biti - NIŠTA, imajući u vidu besmislenost točke u odnosu na svijet.
Upravo najsitnija točka, koja ne ostavlja sjenu u prostoru, nevidljiva, na prvi pogled ništavna i nestvarna, predstavlja APSOLUTNO STANJE SVIJETA. Iz perspektive naše spoznaje, točka o kojoj govorimo, Apsolutno stanje, predstavlja istinski Duh, koga nazivamo BOG.
Jednostavno, ne možete jednostavnije zamisliti.
Duhovni tragači pišu i govore o svojim duhovnim iskustvima, kako je Duh svemoć svijeta, nema pojavu niti manifestaciju.
U čemu oni vide beskrajnu moć Duha?
Suptilna točka o kojoj govorimo - Duh, prostorno je sadržana u svemu, i to nije sporno.
Mreža svih točaka svijeta čine cjelinu, koju već možemo nazvati STVARNOST. Međutim, ta stvarnost u umu čovjeka ostavlja dojam Tajne, jer jedino percipira OBJEKTIVNU STVARNOST, u relativnoj, materijalnoj prirodi u kojoj živimo.
Vidjeti Duh zaista nije moguće, jer nema dimenziju, ali postoji druga moćućnost, a to jest približiti se Duhu. Postoji samo jedan put koji vodi na mjesto najbliže Duhu. U duhovnosti se taj put naziva životni put, TAO, ili put istine.
Mi smo živa bića, od krvi i mesa, pripadamo objektivnoj stvarnosti prirode, ali u sebi imamo posebnog dara u spiritualnim moćima. Preko vlastite spiritualnosti možemo doći, posebnim znanjem, preko svijesti, do ZIDA ISTINE, koji predstavlja najveću jasnoću, čistoću i svjetlost svijeta. Istina čuva Duh, kao nukleus u hramu, koga mnogi nazivaju Kraljevstvo božje. U hram Duha se može ući na jedan jedini način. Potrebno je pročistiti sebe, preko najjasnije vibracije energije, do apsolutne čistoće kakav je Duh. Svaka vibracija energije, od bilo čega na svijetu, ako ne može proći istinu, odbija se i ponovo vraća prema objektivnoj stvarnosti. Na taj način svaka vibracija energije svijeta dostigne svoj vrhunac čistoće do razine svjetlosti istine, prođe u apsolutno stanje, ili se odbije prema objektivnoj stvarnosti, gdje će ući u novi krug pročišćenja, opet prema istini i Duhu.
Zamajac svijeta je u Duhu, u svakoj točki, u svakom prostoru, u svemu.
Beskrajna snaga Duha je u cjelini holograma svih točaka svijeta. Komadići objektivne stvarnosti, kroz metafizičku realnost energije, svega u prirodi, i naših tijela, proizilazi iz percipiranja ili svijesti o Duhu. U tu svrhu postoji evolucija gdje je čovjek skoro došao do kraja nesvjesne evolucije, pred samim vratima nove epohe, nove civilizacije i nove svjesne evolucije.
Duh je SVE i NIŠTA, kako za koga.
Tko sebe nalazi u Duhu, živi u svjetlosti istine, ljubavi i svijesti.
Svi oni koji jedino znaju za objektivnu stvarnost, ego i um, ograničeni su na tamniju stranu života. Čitav svijet je po principu suprotstavljenih sila, privlačenja i odbijanja, dana i noći, svjetlosti i tame, uma i svijesti, straha i ljubavi, gdje je sve podređeno jedinoj pravdi svijeta - ISTINI. Vi možete živjeti na svoj način, bez svijesti o Duhu, ali će vas pritisnuti pravda istine. uvijek kada griješite, a grijeh je kada niste u Duhu. To nije njegova volja, već kozmički red bez čega kreacija svijeta ne bi bila održiva.
Proizilazi sve je u nama. Prihvatiti jednostavnost života je jedino moguće uz probuđenu svijest o Duhu, preko svjetlosti istine, nama poznatu ljubav.
Sve je jasno, Duh je utjelovljen u nama, mi smo svjesna bića, i možemo učiniti prozračnim naše tijelo, do razine svjetlosti istine. To trebamo uraditi, jer naš život nije samo naša stvar, nego cjele kreacije svijeta. Svaka pogreška se oslikava preko boja aure, vidljiva svjetlošću istine, kroz čitav hologram svijeta.
Ako od sebe napravite tamne točke holograma, nećete biti vidljivi i primjećeni od drugih. Ljude privlači toplina zračenja, istina, ljubav i pažnja. Izbor je vaš, svjetlost ili tama života.
MUŠKARAC I ŽENA
Prve misli o muškarcu i ženi asociraju nas na jedno, kroz dvije suprotnosti objektivne stvarnosti. Dublje promišljanje nas uvodi u svaki segment života, od rađanja do smrti.
U ovoj priči poanta je na duhovnom značenju seksualnosti muškarca i žene.
Koji je mehanizam njihove privlačnosti?
Muškarac i žena daju svoj doprinos očuvanju ljudske vrste, unapređivanju evolucije svijeta, kroz spajanje u zajednicu, društveno priznati brak, i rađanje djece.
Odnos muškarca i žene počinje njihovim privlačenjem, seksualnom tjeskobom, i smirivanjem strasti preko ispoljene ljubavi, rađanjem djece.
Duh je u prirodi žene, i zato je kreacija svijeta učinila ženu sposobnom za rađanje. Zbog sila suprotnosti, žena će oblikovati fizičko tijelo djeteta, a muškarac će djetetu prenijeti duhovni aspekt.
Životna sila žene je najjača u regiji jajnika, odakle se stvara sjeme za rađanje. Jedini način da se muškarac fizički približi jajnicima jest spolni akt.
Instiktivno ponašanje svih životinja, upravo se odvija mehanizmom spolnog spajanja, radi očuvanja vrste.
Čovjek je izuzetak prirode u svemu. Uzeo je sebi za pravo obnašati sex, i onda kada ne želi rađati djecu. Na taj način dolazi do devijantnog ponašanja u odnosima mnogih muškaraca i žena, gdje je dovedena u pitanje sama etičnost.
Muškarac prema tuđoj ženi ne smije imati seksualno priviđenje, praćeno neobuzdanom strasti. Takav način ophodnje vodi u nasilje i primitivizam. Umjesto toga svatko prema svakome mora imati odnos pažnje i ljubaznosti, kao svjesnom prihvaćanju Božanstva.
Na Istoku su mudraci smislili Tantru kao seksualnu praksu za usmjeravanje seksualne energije prema ljubavi, svijesti, istini i Duhu. Osjećanja čovjeka, misli, ego, emocije, strasti i um, na granici su čovječnosti i etičnosti. Jedino rješenje je u buđenju svijesti, i napuštanju iluzije o objektivnoj stvarnosti. Nije moguće obuzdati čovjeka u nagonima, ako sam sebe ne osvijesti.
Naravno, pitanje seksualnosti čovjeka je vječita tabu tema, koja nema rješenje na razini uma, ali je savršeno jasna duhovno.
Društvo zaista nema rješenje za obične životne potrebe ljudi. Ništa u društvu nije primjereno čovjeku. Uz vladavinu moći, ideologije, moralnoj religioznosti, neshvaćenoj seksualnosti, nezdravoj prehrani, pojedinac nema izbora, ili će se razboljeti od svega, ili će probuditi sebe ka svijesti o postojanju svijetlosti istine Duha.
SAMOISCJELJENJE
Brzi oporavak tijela moguć je preko alkemije koja će vas najkraćim putem povezati sa Izvorom. Kada čovjeku nije dobro, jedini cilj mu je ostati živ. U takvom stanju um se predaje i ustupa mjesto svijesti o istini Duha.
Različita su stanja kada se čovjek ne osjeća dobro. Vitalna energija, životna sila tada polako pada, od viših ka nižim čakrama. Čovjek ne sme dozvoliti pad životne sile ispod razine prve čakre, regija spolovila. Morate učiniti sve, utopliti se, stimulirati spolne organe, kako bi uslijedilo podizanje životne sile. Naravno, disanje je u svemu najvažnije. Preskakanje obroka i dijeta su također od koristi.
Kod ego i superego tipova, fizički koncept iscjeljenja je značajan.
Za kontemplativne tipove duhovna terapija je korisna.
U običnom životu ljudi se u iscjeljivanju oslanjaju najviše na lijekove.
Duhovna praksa pruža sve mogućnosti preventivnog djelovanja, na račun probuđene svijesti. Na duhovnoj razini je moguće u trenutku pokrenuti životnu silu i povratiti mir i sklad tijela.
Svi oni koji su svakodnevno uveli u svoj život Meditaciju, Kundalini praksu, yogu, Tantru, Reiki, makrobiotiku, ne moraju brinuti o svom zdravlju, jer je ono već sadržano u svijesti.
Forsirana društvena predstava, u čovjeku je od malih nogu, izgradila um na temelju neistine, predstavljene kao istina. To je mnogo puta u medicinskoj psihologiji pojašnjeno. Svaka neistina, ponavljana više puta, umara um i prelazi u istinu. Tako su nastale ideologije i moralne religije.
Osvješćivanje je na suprotnoj strani. Stavljajući sebe u fokus sadašnjeg trenutka, ulazite na vrata istine, koja će vas brzo izvesti iz mraka tunela, i ugledat ćete svjetlost života.
Pojedinac će prihvatiti duhovnost onoga trenutka kada bude društveno favorizirana, kao vid spasenja. Jedino nova svjetska rješenja mogu popraviti stanje na bolje. Holistički pristup cjelini svijeta je neminovnost. Duhovnost pripada čovjeku koliko istina, ljubav i svijest. Sve je to prirodno, potrebno i moguće. U pitanju je želimo li to prihvatiti, ili se bavimo iluzijom objektivne svijesti, koja se najviše temelji na novcu. Za početak bi bilo dovoljno da moćnici svijeta ukinu novac, kao vrh materijalnih vrijednosti. Sve se može uraditi samo ako postoji jasna odluka i namjera za put ka istini.
U duhovnim krugovima, pitanje samoiscjeljenja je potpuno jasno. Nezadovoljstva i bolesti caruju u svakom biću koje ne vodi računa o sebi.
Uz istinu, ljubav i svijest, bolesti ne postoje, jer smo tada izravno povezani na svu milost od Božanstva.
ŠTO MORAMO ZNATI O ŽIVOTU
Ovoga trenutka možemo konstatirati da smo živi.
Bez obzira što ćemo slijedeće raditi, najprije moramo disati, i biti svjesni svog daha.
Uplovili smo u život koji u svemu podsjeća na igru. Dobili smo ga na poklon, i moramo prema njemu biti pažljivi i ljubazni. Sve je u našim rukama, mi upravljamo životom. Moramo shvatiti život nije samo zbog nas samih, već je dio cjelovite kreacije svijeta.
Igrati se životom na slijepo, nije primjereno čovjeku.
Moramo znati igrati igru, posjedovati pravo znanje, biti pravedni, istiniti, jasni sebi i drugima, svjesni svojih postupaka, i u okviru svojih mogućnosti.
Život u svemu podsjeća na pješčani sat, koji mirno i ravnomjerno curi pijesak, sve dok tu igru ne prekinemo našom nepažnjom. Zrnca pijeska su kao naše tjelesne stanice, veselo se igraju. Bez igre, ta zrnca liče na mrtvu gomilu pijeska, koja sebi više ničemu ne služi. Na modelu pješčanog sata moramo izvući sve pouke o suštini života. Suština života je u neaprekidnom lancu ponovnog oživljavanja.
Život kao cjelina (naprava pješčanog sata), postoji uvijek. Možemo ga stalno držati u igri, ili ga spremiti u ostavi.
Sve što vrijedi za peščani sat, vrijedi i za život čovjeka. U svijetu prirode, život mora biti akcija i igra, sa svim pravilima koja tu igru čine zanimljivom.
Čovjek kao cjelina i entitet, ovisan je o većem entitetu. Život kao igra nema kraja, i jedino postoji sada, u svjetlosti. U mraku ne vidite da li zrnca pijeska cure u pješčanom satu. Jednako tako ne možete vidjeti igru svojih tjelesnih stanica, ako ih ne osvjetlite. Naravno, to svjetlo dolazi od svjetlosti istine i Duha. Znači, život je sam po sebi održiva cjelina, ali jedino može biti vječan, ako je podržan od istine i Duha. A svima nam je stalo do života bez kraja.
Uviđate i sami koliko je život jednostavan, samo moramo biti stalno prisutni u životnoj igri.
Čovjek je u suštini grabljiv i pohlepan, sve promatra preko dobitka i gubitka, u želji za posjedovanjem. Pohlepa kao negativnost i ograničenost, može se pretvoriti u dobitak, time što ćete, umjesto pohlepe za materijalnim vrijednostima, biti pohlepni prema svijesti. U toj pohlepi vam nitko neće zamjeriti. To vam je kao kada želite mnogo svježeg zraka. Preko svijesti možete biti povezani sa cjelim svijetom. Na taj način ćete trajno ugasiti želju za pohlepom.
U glavama ljudi, na razini uma, došlo je do zablude i zamjene teza. Um ne ide dalje od tijela, ograničen je na ego, i drži čovjeka u objektivnoj stvarnosti, koja je čista iluzija u odnosu na apsolutnu istinu i Duh, od kojih smo stvoreni. Drugim riječima, čovjek, vođen umom, ne prihvaća samog sebe i svoju prirodu.
Na duhovnoj razini istina izlazi u prvi plan, pada maska ega, um se predaje, i ono što ostane jest gola svijest, ničija, kao zrak i svjetlost povezana na apsolutnu svijest.
Sve počinje i završava u Duhu, a Duh je vječnost. Svijest o svjetlosti istine Duha, uvodi čovjeka u vječnost.
Zrak je svijest, ne zabadajte glavu u pijesak gdje nema svjetlosti i zraka. Svejedno ćete se ugušiti i u prepunoj sobi zlata, gdje nema zraka.
Iz priče proizilazi, najprije disanje, kao kontemplacija i meditacija za uspavljivanje uma. Bez utjecaja uma ulazite u slobodu, svjetlost istine i Duha.
Promislite sami, svi smo pohlepni za društvenom afirmacijom, za društvenim znanjem, i ne razmišljamo da time upadamo u jamu bez svjetlosti, gdje caruje um. Umni ljudi su dugo na cijeni, društveno priznati, ali su oni i naše neznanje, koje moramo pretvoriti u suprotnost. Društveni um ne postoji, i zato, ako želimo mijenjati stare navike, društvene forme, moramo najprije uspavati vlastiti um, svatko u sebi.
Biti radostan je jednostavno, jer proizilazi iz ljubavi, istine, svijesti i Duha. Radost se pokreće u svome biću, i zato ne čekajte, radujte se.
Stranica 1 od 15 Sve stranice