Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish


Volim Te

Ne možeš biti odbijen od i?ega što je savršeno, cijelo, kompletno, i ispravno za tebe kada si najprije svoje Sopstvo. Bivaju?i najprije vlastito Sopstvo ti automatski doživljavaš savršenstvo na na?in Božanskih Misli, Rije?i, Djela, i Aktivnosti. Dozvoljavanje tvojim zatrovanim mislima da budu prve, automatski doživljavaš nesavršenstvo u obliku bolesti, zbunjenosti, ljutnje, depresije, i siromaštva.
Dr. Hew Len

Upijao sam poruku Dr. Hew Len najbolje što sam mogao, ali bilo je toliko mnogo toga što sam htio i želio da nau?im. Uvijek sam bio dobar u upijanju novog i otvoren prema novim idejama. Dok sam bio na prvom seminaru, po?eo sam da osje?am kako je moj jedini posao u životu da kažem „Volim te“ svemu što se pojavi na mom putu, bilo da to vidim kao dobro ili loše. Što sam više ograni?avaju?ih programa koje vidim ili osjetim mogao da rastvorim, više sam mogao da postignem stanje nultih granica i donesem mir planeti kroz sebe.

Mark je imao malo više problema u prihvatanju poruke seminara. Nastojao je da ga smjesti u logi?ki okvir. Bilo mi je jasno da um nema pojma o tome šta se dešava, zato je traganje za logi?kim objašnjenjem u sebi nosilo recept za neuspjeh.
Dr. Hew Len je nanovo i nanovo isticao da postoji 15 komadi?a informacija koje su dostupne svjesnom umu, dok se 15 miliona desi u svakom trenutku. Nemamo nikakvu šansu da shvatimo sve elemente koji se odigravaju u našem životu. Moramo ih napustiti. Moramo vjerovati.

Moram da priznam da ve?ina od ovoga zvu?i suludo. U jednom trenutku tokom seminara jedan gospodin je izjavio da je vidio otvorena vrata u zidu i mrtve ljude kako lelujaju kroz njih.

„Da li ti je jasno zašto to vidiš?“ upitao ga je Dr. Hew len.

„Zato što smo ranije razgovarali o duhovima,“ neko odgovori.

„Ta?no.“ Dr. Hew Len je potvrdio. „Privukao si ih pri?om o njima. Ti ne treba da promatraš druge svjetove. Imaš dovoljno posla u ovome svijetu i u ovome trenutku.“

Ja nijesam vidio nikakve duhove. Svi?ao mi se film Šesto ?ulo, ali samo kao film. Ne želim da mi se pojavljuju duhovi i razgovaraju sa mnom.

Izgleda da je to normalno za Dr. Hew Len-a. Ispri?ao mi je da je dok je radio u mentalnoj bonici ?uo vodu u toaletima kako te?e u pono? - sama od sebe.

„Mjesto je bilo puno duhova.“ rekao je „Mnogi pacijenti su umrli na odjeljenju prethodnih godina, ali nisu shvatili da su mrtvi. Bili su još uvijek tamo.“

Oni još uvijek koriste toalet?

Izgleda da je tako.

Kao da to nije bilo dovoljno ?udno, Dr. Hew Len je nastavio da objašnjava da, ako ste ikada razgovarali sa nekim i primijetili kako su zjenice o?i te osobe gotovo potpuno bijele, sa tmurnim filmom oko ivica, onda je ta osoba sigurno opsjednuta.

„Nemojte ni pokušavati da razgovarate sa njima.“ savjetovao je. „Umjesto toga, samo se ?istite i nadajte se da ?e to ?iš?enje ukloniti tamu koja ih je preuzela.“

Ja sam dosta otvorena osoba, ali ovakva pri?a o duhovima i posjednutim dušama i utvarama koje koriste toalet no?u je malo previše, ?ak i za mene. Ipak sam još uvijek ovdje. Htio sam da spoznam kona?ne tajne lije?enja kako bih mogao pomo?i sebi i drugima da postignemo bolje zdravlje, ve?u sre?u i bogatstvo. Jedino nijesam o?ekivao da ?u hodati nevidljivim svijetom i zonom sumraka kako bih došao do svoga cilja.

Jednom drugom prilikom tokom seminara ležali smo na podu rade?i vježbe kako bi smo otvorili energije u našim tijelima. Dr. Hew Len me pozvao k sebi.

„Kada posmatram ovu osobu, vidim sve gladne u Sri Lanki,“ rekao mi je.

Pogleda sam je, ali ja sam jedino vidio ženu kako se proteže na prostirci.

„Treba toliko mnogo da o?istimo,“ re?e Dr. Hew Len.

Upkos zbunjenosti, dao sam sve od sebe da uvježbam ono što sam razumio. Najlakši na?in da to uradim je da prosto govorim „Volim te“ cijelo vrijeme. Tako sam i radio. Jedne ve?eri kada sam pošao u toalet, osjetio sam po?etak infekcije urinarnog trakta. Izgovorio sam „Volim te“ Božanstvu dok sam osje?ao infekciju. Ubrzo sam zaboravio na to i do jutra je nestala.

Nastavio sam mentalno da izgovaram „Volim te“, ponovo i ponovo, bez obzira šta se dešava, bilo da je to izgledalo dobro ili loše. Trudio sam se da dam sve od sebe kako bih ?istio bilo šta što bi se pojavilo u trenutku, bez obzira da li sam svjestan toga ili ne. Da vam dam brz primjer kako to funkcioniše:

Jednog dana mi je neko poslao mejl koji me uznemirio. Ranije bih se time pozabavio rade?i sa emocijama ili nastoje?i da se razumijem sa osobom koja mi je poslala takvu ružnu poruku. Ovoga puta odlu?io sam da isprobam metod Dr. Hew Len-a. Tiho sam izgovarao „Žao mi je“ i „Volim te“. Te rije?i nijesam nikome posebnom upu?ivao. Jednostavno sam prizivao duh ljubavi da unutar mene iscijeli ono što je stvaralo i privla?ilo spoljašnje okolnosti.

U roku od jednog sata dobio sam drugi mejl od iste osobe. Izvinjavala se zbog prethodne poruke.

Primijetite kako nijesam preduzeo nikakvu spoljnu aktivnost kako bih dobio izvinjenje. Samo izgovaranjem rije?i „Volim te“, nekako sam unutar mene iscijelio ograni?avaju?i skriveni program u kojem smo oboje u?estvovali. Koriš?enje ovoga procesa ne zna?i da ?e se rezultati odmah pojaviti. Suština nije u tome da se postignu rezultati, ve? da se postigne mir. Kada to radite, ?esto brzo dobijete rezultate koje ste htjeli.

Na primjer, jednog dana je jedan od mojih radnika jednostavno nestao. Trebalo je da uradi odre?eni posao na važnom projektu sa hitnim rokovima. Ne samo da ga nije završio, ve? se ?inilo da je nestao sa planete.

To mi nije lako palo. Iako sam tada znao metod Dr. Hew Len-a, bilo mi je teško da kažem „Volim te“ kada je sve što sam htio da kažem bilo „Ho?u da te ubijem“. Kada god sam pomislio na to, osje?ao sam bijes.

Ipak sam nastavio da izgovaram „Volim te“, „Molim te oprosti mi“ i „Žao mi je“. Te rije?i nijesam upu?ivao nikome posebno. Govorio sam da bih govorio. Sigurno nijesam osje?ao ljubav. Iskreno, trebalo mi je tri dana da radim ovaj proces, prije nego što sam dopro makar malo bliže do mjesta mira u sebi.

I tada se pojavio moj radnik.

Bio je u zatvoru. Zvao me da mu pomognem. Pomogao sam mu i nastavio da govorim „Volim te“ dok sam se bavio njime. Iako nijesam postigao momentalne rezultate, nalaženje mira u meni je bilo dovoljno da me u?ini sre?nijim. I nekako, u tom stanju, moj radnik je osjetio to isto, tako?e. To je bilo u trenutku kada je zatražio od stražara da upotrijebi telefon, i da me nazove. Tada, kada mi je uspjelo da ga dobijem na telefon, mogao sam i da dobijem odgovore koji su mi trebali, da završim svoj hitni projekat.

Kada sam bio na prvom kursu Ho’oponopono-a koji je držao Dr. Hew Len, on je pohvalio moju knjigu Faktor atraktora. Rekao mi je da kako budem ?istio sebe, tako ?e rasti i vibracije moje knjige, i svako ko je bude ?itao mo?i ?e da ih osjeti. Ukratko, kako se ja budem poboljšavao, tako ?e i ?itaoci moje knjige.

„A šta sa knjigama koje su ve? prodate?“ pitao sam. Moja knjiga je bila bestseler i doživjela je mnogo izdanja. Brinuo sam o svim tim ljudima koji su ve? imali moju knjigu.

„Te knjige nisu negdje tamo,“ on je objašnjavao, još jedanput razbijaju?i moj um svojom misti?nom mudroš?u. „One su još uvijek u tebi.“

Ukratko, ne postoji „negdje tamo.“

Morao bih da napišem cijelu kniigu da bih pojasnio ovu naprednu tehniku u detalje kako zaslužuje – zbog ?ega i pišem ovu uz saglasnost Dr. Hew Len-a. Dovoljno je re?i da kada god želite da popravite nešto u svom životu, od finansija do veza, postoji samo jedno mjesto na koje treba da se uputite: unutar vas.

Nisu svi koji su bili na seminaru prigrlili to što je govorio Dr. Hew Len. Pri kraju zadnjeg dana, po?eli su da ga bombarduju pitanjima, koja su sva bila logi?na, kao:

„Kako moje ?iš?enje može da uti?e na druge?“

„Gdje je slobodna volja u svemu tome?“

„Zašto nas napada tako mnogo terorista?“

Dr. Hew Len je ?utao. ?inilo se kao da gleda pravo u mene, pa sam sjeo u sam kraj sobe. Izgledao je isfrustriran. Uzimaju?i u obzir da se cijela njegova poruka ticala toga da nema „tamo negdje“, da je sve unutar vas, vjerovatno je osje?ao kako njihov nedostatak razumijevanja odražava njegov vlastiti nedostatak razumijevanja. Izgledalo je kao da ?e uzdahnuti. Samo mogu zamisliti kako je govorio unutar sebe, „Žao mi je. Volim te.“

Primijetio sam da mnogi ljudi na seminaru imaju Hawai-ska imena, iako nisu izgledali kao Hawai-ci. Mark i ja smo ih pitali o tome.
Re?eno nam je da nam Dr. Hew Len može dati novo ime ,ukoliko nam je to hitno. Ideja se sastojala u tome da se identifikujemo sa novim sopstvom u cilju nemanja sopstva i spajanja sa Božanstvom u nuli.

Znao sam za snagu novog imena. Tokom 1979 postao sam Swami Anand Manjurshi. To je bilo ime koje mi je tada dao moj tadašnji u?itelj, Bhagwan Shree Rajneesh. U tom periodu života, kada sam se borio sa svojom prošloš?u, siromaštvom, i tragaju?i za smislom, ime mi je pomoglo da po?nem ispo?etka svjež. To ime sam koristio tokom sedam godina. Bilo je prirodno da pitam da li bi Dr. Hew Len htio ili mogao da mi da novo ime.

Kada sam ga pitao u vezi toga, rekao je da ?e provjeriti sa Božanstvom. Kada se osje?ao inspirisanim, govorio je šta dobija. Oko mjesec dana poslije prvog seminara, pisao mi je:

Joe:
Ju?e sam vidio oblak kako se pojavljuje u mom umu. Sam od sebe je po?eo da se transformiše, mijenjaju?i se veoma sporo u mekano, mekano žutu. Zatim se protegao kao dijete poslije bu?enja i nestao u nevidljivo. Iz nevidljivog je izronilo ime Ao akua, „Božansko“.

Danas sam primio citat kao dio jedne mejl poruke:

„O Gospode koji si mi darovao život, daruj mi i srce puno zahvalnosti.“

Želim ti mir preko svih granica.

Mir od JA
Ihalaekala

Svidjelo mi se ime Ao Akua, ali nijesam imao nikakvu ideju kako se izgovara. Zato sam napisao poruku i zamolio za pomo?. Evo šta mi je napisao:

Joe:
A je zvuk za slovo A u rije?i otac.
O je zvuk za slovo O u Oh.
K je zvuk kao u rije?i kuhinja.
U je zvuk kao u rije?i plavo (blue).

Mir od JA Ihalaekala

Shvatio sam i uživao u svom novom imenu. Nikada ga nijesam javno upotrijebio, ali jesam kada sam pisao Dr. Hew Len-u. Kasnije kada sam napravio svoj blog (dnevnik) na Internetu odjavljivao sam se koriste?i „Ao Akua“. Veoma malo ljudi me pitalo u vezi toga. Volio sam ga, jer mi je izgledalo kao da molim Božanstvo da o?isti moj blog koriste?i frazu koju je zna?ilo, za mene, kao da razmi?e oblake kako bi se vidio Bog.

Kako je vikend kurs ve? u moju glavu usadio frazu „Volim te“, makar privremeno, htio sam još. Pisao sam Dr. Hew Len-u i zamolio ga da do?e u Texas i govori manjoj grupi ljudi o Ho’oponoponou. Ovo je bio moj plan, kako bih dobio još više od njega za sebe. On bi doletio u Texas na manju razgovor, i ostao sa mnom. Dok bi bio sa mnom, ispitivao bih ga o tome što zna, uklju?uju?i i to kako je izlije?io cijelo odjeljenje mentalno oboljelih kriminalaca. Dr. Hew Len se složio i napisao mi slede?e:

Joe:

Hvala ti što si odvojio vrijeme da me pozoveš. Nisi morao, ali si u?inio. Zahvaljujem ti se.

Predložio bih ti jedan „oblik“ intervjua za neformalnu posjetu Austin-u u februaru. Vjerovatni okvir intervjua bi mogao da bude vrsta pregleda prilaza rješevanju problema koji si obradio u svojoj knjizi, Unutrašnja avantura: Ispovjedi novinara unutrašnjeg svijeta.
Vidim da si mnogo više od voditelja, a ja mnogo više od gosta u ovom dogovoru.

?istota je veoma važna u prenosu ovih informacija, bez obzira u kojem obliku se prikazuje. Na primjer, mnogo nejasno?a postoji u tome o kakvom problemu se radi, mnogo manje nego u njegovom uzroku. Kako neko može da riješi problem, kada je mogu?e da mu nije sasvim jasan? Gdje problem treba na?i da bi se riješio? U umu? Šta je to? Ili u tijelu (za šta se ve?ina ljudi zalaže)? Ili u oboje? Vjerovatno nije ni na jednom od njih.

Vjerovatno postoji i pitanje ko ili šta rešava problem. Kao što si spomenuo u svojoj knjizi, teško je držati se ta?ne procjene, ?ak i dok neko pokušava da riješi problem koriste?i metode kao što je Forum Mogu?nosti. Da li su rasu?ivanja ili vjerovanja pravi problemi?
Neka se realni problem pojavi kako bi ga svi vidjeli.

Neformalni intervju ne bi bio o dobrom ili lošem, ispravnom ili pogrešnom metodu ili konceprtu. Bio bi o nedavnim nejasno?ama. Ti i ja ?emo imati ogroman uspjeh, ako makar za jotu o?istimo mutnu vodu.

Naravno, svaki trenutak nosi sa sobom svoje posebne ritmove i plime. Na kraju, kao što Brut kaže u Šekspirovom komadu Julije
Cezar: „Mora?emo da ?ekamo kraj dana da bi vidjeli na šta ?e iza?i.“ Tako ?emo i mi.

Reci mi šta misliš o predloženom na?inu izvedbe intervjua. Nijesam vezan za njega, kao što nije bio ni Brut do samog kraja.

Mir
Ihaleakala

Brzo sam objavio privatnu ve?eru za mene i dr. Hew Len-a. Mislio sam da ?e se možda pojaviti pet do šest ljudi. Umjesto toga više od 100 ljudi je pokazalo interesovanje. Oko 75 ljudi je uplatilo za finu ve?eru kako bi rezervisali mjesto za stolom.

Dr. Hew Len me iznenadio zahtjevom za spiskom ljudi koji bi došli. Želio je da ih ?isti. Nije mi bilo jasno šta mu to zna?i, ali sam mu poslao spisak. Napisao mi je:

Hvala ti na listi, Ao Akua

Radi se samo o ?iš?enju, šansi da budem ?isti prema osoblju i da budem ?ist prema Bogu.

Mir neka je sa tobom,
Ihalaekala

Kada je Dr. Hew Len stigao u Austin odmah je po?eo da se raspituje o mom životu.

„Knjiga koju si napisao o svom životu (odnosi se na Unutrašnje avanture) pokazuje da si radio mnogo toga kako bi postigao mir“, po?eo je.“Koja od njih zbilja djeluje?“

Razmislio sam o tome i rekao da sve imaju svoje vrijednosti, ali da je možda Proces Opcija najkorisniji i najpouzdaniji. Objasnio sam kako je to na?in preispitivanja vjerovanja da bi se došlo do onoga što zbilja jeste.

„Kada preispituješ vjerovanja, šta ti preostaje?“

Nije mi bila jasno na šta cilja.

„Zašto neko može da bude bogat, a i dalje magarac?“ iznenada me zapitao.

Iznenadio me pitanjem. Htio sam da mu objasnim da bogatstvo i „biti magarac“ ne isklju?uju jedno drugo. Nigdje ne piše da su samo an?eli bogati. Možda je odvratnoj osobi jasan stav prema novcu, tako da može biti bogata, a još uvijek svojeglava. Ali u tom momentu nijesam mogao da na?em rije?i.

„Nemam pojma,“ priznao sam. „Mislim da ne moraš da promijeniš svoju li?nost da bi bio bogat. “Jedino treba da vjeruješ da prihvataš bogatstvo.“

„Odakle ta vjerovanja dolaze?“ pitao je.

Kako sam bio na njegovim seminarima, dovoljno sam znao da bih odgovorio, „To su programi koji ljudi pokupe tokom života.“

Opet je promijenio temu rekavši kako sam ja zbilja hipnoti?an pisac. Po?eo je da govori o ideji za moju knjigu o Ho’oponoponou.

„Da li si spreman da sada napišeš knjigu za mene?“ upitao sam.

„Hajde da vidimo kako vikend proti?e“, rekao je.

„Kada ve? pri?amo o tome, kako ?emo sa ve?erom?“ upitao sam. Uvijek sam volio da držim kontrolu nad situacijom kako bih bio siguran da dobro postupam i da ljudi dobijaju to što ho?e.

„Ja nikada ne planiram,“ rekao je. “Vjerujem Božanstvu.“

„Ali prvo ?eš ti da govoriš, pa ja, ili kako? I da li imaš neki uvod koji bi želio da pro?itam za tebe?“

„Vidjet ?emo,“ re?e. „Ne planiraj.“

To me unespokojilo. Volim da znam šta se o?ekuje od mene. Dr. Hew Len me gurao u tamu. Ili možda ka svjetlosti. Nijesam tada bio siguran. Nastavio je da govori nešto mnogo mudrije nego što sam tada shvatao:

„Ono ?ega mi ljudi nismo svjesni u našem trenutak-po-trenutak postojanju je konstantni, neprestani otpor životu“ po?eo je. „Taj otpor nas drži u konstantnom, neprekidnom stanju pomjerenosti od našeg Samo I-Dentiteta i od Slobode, Inspiracije, i iznad svega ostalog, od samog Božanskog Kreatora. Jednostavno re?eno, mi smo pomjereni ljudi koji lutaju besciljno po, pustinji naših umova.
Nismo u stanju da obratimo pažnju na pravilo Isusa Hrista,, ’Ne opiri se. ’Nismo svjesni drugog pravila, ’Mir po?inje sa mnom.’

„Otpor nas drži u stalnom stanju nemira i duhovnom, mentalnom, fizi?kom, finansijskom i materijalnom siromaštvu,“ dodao je.
„Nasuprot Šekspiru, mi smo nesvjesni da smo u stalnom stanju otpora, umjesto da te?emo. Za svaki djeli? koji iskusimo svjesno, mi iskusimo najmanje jedan milion djeli?a nesvjesno. A jedan djeli? je neupotrebljiv za naš spas.“

Ovo ?e biti jedno izvanredno ve?e.

Tražio je da vidi prostoriju u kojoj ?e biti ve?era. To je bila ogromna balska dvorana na poslednjem spratu hotela u centru Austin-a, Texas. Upravnica je bila ljubazna i pustila nas je unutra. Dr. Hew Len je zamolio da ostane nasamo u njoj. Složila se i otišla.

„Šta si primijetio?“ upitao je.

Pogledao sam okolo i rekao, “?ilim treba da se o?isti.“

„Kakav utisak si stekao?“ upitao je. „Nema ispravnog ili pogrešnog. Utisak koji ti sti?eš ne mora da bude kao i moj.“

Dopustio sam sebi da se opustim i usmjerim pažnju. Odjedanput sam osjetio veliku gužvu, umor, tamu. Nijesam bio siguran o ?emu se radi, niti šta to zna?i, ali sam to rekao Dr. Hew Len-u.

„Soba je umorna,“ rekao je. „Ljudi dolaze i odlaze i nikada je ne vole. Treba joj odati priznanje.“

Pomislio sam kako je to pomalo ?udno. Soba je kao osoba? Ona ima osje?anja?

Dobro, kako god.

„Ova soba kaže da joj je ime Sheila.“

„Sheila? To je ime sobe?“

„Sheila želi da joj odamo priznanje.“

Nijesam znao šta da kažem na to.

„Treba da zatražimo dozvolu da boravimo ovdje ve?eras.“ Rekao je. “Zato pitam Sheilu da li se ona slaže sa tim.“

„Šta ona kaže?“ zapitao sam, osje?aju?i se pomalo budalasto.

„Kaže da je u redu.“

„To je dobro,“ rekoh, prisje?aju?i se kako je moj depozit za ovu sobu nepovratan.

Nastavio je da objašnjava, “Bio sam u jednoj dvorani u kojoj se neko spremao da drži predavanje, i razgovarao sam sa stolicom. Pitao sam, postoji li iko koga sam izostavio? Da li iko ima problem za koji bih trebao da se pobrinem’‘ Jedna od stolica je rekla,
’Znaš, bio je neki momak koji je sjedio na meni tokom prethodnog seminara i imao je finansijske probleme, i sada se osje?am mrtvom!’ zato sam o?istio taj problem, i mogao sam da vidim kako se stolica uspravljuje. Tada sam ?uo,’OK! Mogu da izdržim slede?eg momka!“

On sada razgovara sa stolicama?

Nekako sam se osje?ao otvorenim da ?ujem još o ovom neobi?nom procesu. Nastavio je da objašnjava.

„To što ja u stvari pokušavam da uradim je da podu?im sobu. Ja govorim sobi i svemu u njoj, ’da li želiš da nau?iš kako da koristiš Ho’oponopono? Na kraju, ja ?u uskoro oti?i. Zar ne bi bilo dobro kada bi ti ovo obavila za sebe?’ Neko kaže da, neko kaže ne, dok neko kaže ’Tako sam umoran!’“

Sje?am se da su neke drevne kulture sve smatrale živim. U knjizi ?iš?enje, Jim PathFinder Ewing objašnjava kako mjesta ?esto imaju zapretene energije. Ne bi bilo isuviše ludo zamisliti kako sobe i stolice imaju osje?anja. To je sigurno objašnjiva pomisao.
Ako su fizi?ari u pravu, ne postoji ništa sem energije koja ?ini da ono što opažamo izgleda ?vrsto, pa bi razgovor sa sobama i stolicama samo mogao da bude jedan na?in za preusmjeravanje te energije u jedan noviji, ?istiji oblik.

Ali da sobe i stolice odgovaraju?

Za to nijesam bio spreman u ovom trenutku.

Dr. Hew Len je pogledao kroz prozor krajolik centra. Ogromne zgrade, Vije?nica, horizont je izgledao meni prelijepo.

Ali ne i Dr. Hew Len-u.

„Ja vidim nadgrobne spomenike“, rekao je. „Grad je pun mrtvog.“

Pogledao sam kroz prozor. Nijesam vidio grobove. Ili smrt. Vidio sam grad. Ponovo, u?io sam kako Dr. Hew Len koristi obje strane svoga mozga u svakom trenutku, tako da je mogao da vidi strukture kao metafore i govori im kao da ih vidi. Ne i ja. Ja sam bio uspavan u svojim cipelama, otvorenih o?iju.

U hotelskoj sobi smo ostali oko 30 minuta. Koliko mogu re?i, Dr. Hew Len je hodao po sobi ?iste?i je, traže?i oproštaj, vole?i Sheilu, i ?iste?i, ?iste?i, ?iste?i.

U jednom trenutku je telefonirao. Osobi sa kojom je razgovarao je rekao gdje se nalazi, i tražio njene utiske. ?ini se da je dobijao potvrde svojih utisaka. Kada je završio sjeli smo za sto i pri?ali.

„Moj prijatelj kaže da ?e nam ova soba dopustiti da ve?eramo onoliko dugo koliko dugo je budemo voljeli.,“ rekao mi je.

„Kako da je volimo?“

„Samo joj reci ’Volim te’ “ odgovorio je.

To je izgledalo blesavo. Re?i „Volim te“ sobi? Dao sam sve od sebe. Ranije sam nau?io da ne morate baš da osjetite rije?i „Volim te“ za sobu, da bi funkcionisalo; jedino treba da izgovorite. Tako sam i u?inio. A kada to izgovorite nekoliko puta, po?injete i da osje?ate.

Poslije nekoliko minuta tišine, Dr. Hew Len je izgovorio nekoliko mudrosti:

„To što kao individue nosimo sa sobom, sje?anja ili inspiraciju, ima trenutan i apsolutan uticaj na sve, od ljudske vrste do minerala, biljki i životinjskog carstva,“ rekao je. „Kada Božanstvo dovede sje?anje do nule u podsvjesnom umu, on se preobrati na nulu u svim podsvjesnim umovima – kod svih njih!“

Napravio je pauzu prije nego je nastavio:

„Tako, to što se dešava u tvojoj duši trenutak za trenutkom, Joseph, dešava se u svim dušama u istom tom trenutku. Kako je divno to shvatiti. Mnogo ?udesnije je to što možeš zamoliti Božanskog Kreatora da izbriše ta sje?anja u tvom podsvjesnom umu i dovede ih na nulu, i zamijeni ih u tvojoj duši i dušama svih sa Božanskim mislima, rije?ima, djelima i akcijama.

Kako bi ste odgovorili na TO?

Jedino o ?emu sam mogao da mislim bilo je „Volim te.“
 

Stranica 7 od 19 Sve stranice