Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish


Cigare, Hamburgeri i Ubijanje Božanstva

?iš?enje pomaže da smanjite hipoteku na vlastitu dušu.
Dr. Ihaleakala Hew Len

Jednog dana je Dr. Hew Len poželio da nešto pojede. To se desilo u ponedjeljak uve?e. Bili smo u malom gradu u kojem su svi bili zauzeti zabavljanjem turista tokom vikenda, i ?esto zatvaraju svoje radnje ponedjeljkom, da bi se odmorili. Postojalo je samo jedno mjesto za koje sam mislio da bi moglo biti otvoreno, hamburgernica zvana Burger Barn. Nijesam ?ak želio ni da spomenem to mjesto, jer sam mislio da Dr. Hew Len ne bi volio nezdravu hranu. Plus, zbog promjene mojih navika, nijesam ?ak želio ni da se provezem ni blizu prodavnice brze hrane. Ipak sam mu rekao za to.

„Burger zvu?i odli?no!“ re?e, o?igledno oduševljen.

„Jesi li siguran?“ upitah.

„O, da. Volim dobar burger.“

Odvezli smo se do toga mjesta i parkirali. Ušao je i sjeo. Na meniju nije bilo mnogo izbora za zdravu hranu.

„Ja ?u duplu pljeskavicu, dupli sir burger na bijeloj poga?i.“ Dr. Hew Len je naru?io.

Bio sam zapanjen. Po mom mišljenju to je hrana da se dobije infarkt. Meso? Sir? I vekna od bijelog hljeba? Nijesam mogao da povjerujem. Tako?e nijesam mogao da vjerujem da sam i ja naru?io isto to. Mislio sam ako je to bilo dobro za šamana, moralo je da bude dobro i za mene.

„Zar nisi zabrinut zbog takve vrste hrane?“ upitah ga.

„Nimalo,“ re?e. „Svako jutro imam viršle sa ?ilijem za doru?ak. To volim.“

„Zbilja?“

„Nije hrana to što je opasno,“ objasnio je. „Opasno je to što misliš o hrani.“

Takav komentar sam ?uo i ranije, ali nijesam vjerovao u to. Mislio sam da imam jake argumente protiv toga. Ali možda nijesam bio u pravu.

Nastavio je da objašnjava: „Prije nego što pojedem bilo šta, ja u svojoj glavi kažem hrani, ’Volim te! Volim te!’ Ako ja u ovu situaciju unosim bilo šta što bi moglo da dovede do toga da se osje?am bolesnim dok te jedem, to nisi ti! To ?ak nijesam ni ja! To je nešto što ukazuje da sam ja voljan da budem odgovoran za to!“ Tada nastavim da uživam u jelu, jer je sada ?isto.“

Još jedanput su me njegovi uvidi obasjali i probudili. Toliko mnogo vremena sam proveo ?itaju?i upozorenja o zdravoj hrani, tako da sam postao toliko paranoi?an da nijesam mogao da uživam u obi?nom hamburgeru. Odlu?io sam da uradim ?iš?enje na njemu.
Kada je hrana stigla, jeli smo je sa slaš?u.

„Ovaj hamburger je najbolji koji sam ikada jeo,“ obznanio je. Bio je pod takvim utiskom da je ustao i pitao za kuvara, a zatim mu se zahvalio. Kuvar nije navikao na to da mu ljudi odaju priznanje na dobro poprženim burgerima. Nije znao šta da kaže.

Nijesam ni ja.

Kada sam pokazivao moju ku?u Dr. Hew Len-u, kao i moju vježbaonicu, zadržao sam dah. Držao sam cigarete u Sali za vježbanje. Izgledalo je ironi?no da vježbam ujutru, a pušim uve?e, ali tako to ide; to je moj život. Ali zabrinuo sam se kako bi Dr. Hew Len mogao nešto re?i u vezi moga pušenja.

Pokazivao sam razli?ite sprave za vježbanje, slike poznatih bodibildera oka?ene po zidovima, i uvjerenje koje sam dobio za u?eš?e na takmi?enju na kojem sam bio. Pokušao sam da ga odvu?em od klupe na kojoj su bile cigarete. Ali primijetio ih je.

„Šta je to?“ upitao je.

„Cigare.“ Priznadoh sa uzdahom.

„Pušiš dok vježbaš?“

„Ne, ne, pušim uve?e,“ objasnih. „To je moje vrijeme za meditaciju. Sjednem na klupu, pušim, i osje?am se zahvalnim za život.“

?utao je za trenutak. ?ekao sam da istrese gomilu statistike o tome zašto je pušenje loše za mene. Kona?no je progovorio.

„Mislim da je to lijepo.“

„Zbilja?“ upitah.

„Mislim da bi trebalo da pušiš cigaru kada si u svom Panoz autu.“

„Kako to misliš? Da se slikam ispred naslonjen na haubu Francine sa cigarom u ruci?“

„Možda, ali mislim da bi mogao da pušiš dok je glancaš ili sklanjaš prašinu sa nje.“

„Mislio sam da ?eš da me ismiješ zbog pušenja,“ kona?no priznadoh. „Jedna osoba koja je ?itala moj dnevnik na internetu, primijetila je da sam pomenuo cigare, i napisala mi kako unosim otrove u svoj organizam i sebi nanosim zlo.“

„Pretpostavljam da ta osoba nije nikada ?ula za obi?aj Ameri?kih Indijanaca u vezi lule mira,“ rekao je, „Ili kako pušenje u mnogim plemenima predstavlja prolaz i na?in za povezivanje i zajedništvo, i da postanu kao porodica.“

Opet sam u?io kako je za Dr. Hew Len-a ljubav klju? za sve. Kada volite, tada se stvari mijenjaju. Pušenje je loše kada mislite da jeste; hamburgeri su loši kada mislite da jesu. Kao i sa svim u drevnoj Hawaii-skoj tradiciji, sve po?inje sa mišlju, a najve?i iscjelitelj je ljubav.

Kona?no sam po?eo da ga shvatam, i kao je važno dospjeti do stanja nultih granica. Ali nisu se svi osje?ali kao ja.

Jedne ve?eri prisustvovao sam tele-seminaru (seminar preko telefonske konferencijske veze) i svima rekao za moja iskustva sa Dr. Hew Len-om, od ?ega sam vam ve?inu ve? rekao. Pažljivo su slušali. Postavljali su pitanja. Izgledalo je kao da razumiju to što sam im objašnjavao. Ali na moje iznena?enje, na kraju razgovora vratili su se svom starom na?inu razmišljanja. Dok su svi složili da treba da preuzmemo 100% odgovornost za svoje živote, opet su govorili o drugima. Dok su se svi složili da je metod ?iš?enja kojem me nau?o Dr. Hew Len mo?an, opet su se vratili svojim starim navikama.

Jedna osoba je rekla: „Ne želim da kažem ’Žao mi je’, jer bilo šta da kažem poslije ’Ja sam’ je ono što ?u da postanem.“

Želio sam da kažem, „Dobro, to možemo da o?istimo,“ znaju?i da je njena izjava bila samo jedno vjerovanje. Ali prosto sam rekao, „Dr. Hew Len govori da se radi sve ono što djeluje za tebe.“

Moram priznate da je ovo u po?etku na mene djelovalo frustriraju?e. Ali tada sam shvatio da ja treba to da o?istim, tako?e. Na kraju, ako preuzimam 100% odgovornost za svoja iskustva, i oni su moje iskustvo. I ako je jedino oru?e sa kojim ?istim „Volim te“, onda sa tim treba da ?istim to što vidim u drugima, jer je to što vidim u drugima u meni.

Ovo je vjerovatno najteži dio ho’oponoponoa za razumijevanje. Nema ništa vani. Sve je u tebi. Sve što doživiš je unutar tebe.

Jedna osoba me izazvala povodom toga pitanjem, „A šta za onih 50 miliona ljudi koji su glasali za predsjednika kojega ja ne volim? Jasno je da ja nemam ništa sa njihovim akcijama!“

„Gdje ti doživlajvaš tih 50 miliona ljudi?“ upitao sam.

„Kako to misliš gdje ih doživljavam?“ uzvratio je. „?itam o njima, vidim ih na televiziji, i ?injenica je da su glasali za njega.“

„Ali gdje doživljavaš sve te informacije?“

„U svojoj glavi, kao novosti.“

„Unutar sebe, je li?“ Upita sam.

„Dobro, ja obra?ujem informaciju unutar sebe, da, ali oni su izvan mene. Ja nemam 50 miliona ljudi u sebi.“

„U stvari, imaš,“ rekao sam. „Ti ih doživljavaš unutar sebe, tako da oni ne postoje dok ne pogledaš unutar sebe.“

„To je kao kada drvo padne u šumi, a tamo nikoga nema, da li je ono proizvelo zvuk?“

„Upravo tako.“

„To je blesavo.“

„Tako je,“ rekao sam. „Ali to je put ka ku?i.“

Tada sam odlu?io da ga još malo istestiram. Upitao sam: „Možeš li mi re?i koja ?e tvoja slede?a misao biti?“

Na trenutak je ?utao. Htio je da izvali neki odgovor, ali je shvatio da ne može.

„Niko ne može predvidjeti svoju slede?u misao,“ objasnio sam. „Možete je pretvoriti u rije?i jedanput kada se pojavi, ali misao sama po sebi dolazi iz nesvjesnoga. Nad njom nemate kontrolu. Jedini izbor koji imate je da jednom kada se misao pojavi, da djelujete po tome ili ne.“

„Ne shvatam.“

„Možeš da uradiš štagod ho?eš jedanput kada se misao pojavi, ali ona nastaje u nesvjesnom,“ objasnio sam. „U cilju ?iš?enja nesvjesnog kako bi ste dobili bolje misli, morate da uradite nešto drugo.“

„Kao šta?“

„Dobro, ja pišem cijelu knjigu o tome,“ odgovorio sam, ciljaju?i na ovu knjigu koju sada ?itate.

„I kakve to veze ima sa onih 50 miliona ljudi vani?“

„Oni nisu ništa manje vani od tvojih vlastitih misli,“ rekao sam. „Sve je unutar tebe. Sve što možeš da ?istiš u cilju o?iš?enja je da ?istiš skladišta programa u tvom umu. Dok ?istiš, misli koje se javljaju postaju sve pozitivnije i produktivnije i punije ljubavi.“

„Ja i dalje mislim da je sve to pretpostavljanje.“, rekao je.

„Ja ?u na tome raditi ?iš?enje,“ odgovorio sam.

Najvjerovatnije nikada nije shvatio. Ali ako ja ho?u da dostignem stanje nultih granica, moram da preuzmem potpunu odgovornost za njega, što ne shvata. Njegova memorija je i moja. Njegov program je i moj. ?injenica koju mi je predo?io zna?i da je ja dijelim sa njim. Dakle, što sam ?istiji od toga, to ?e biti i on.

Dok ovo pišem izgovaram ’Volim te ’ u svojim mislima, iza rije?i, iza kucanja po tastaturi, iza rada na kompjuteru, iza scene. Moje rije?i ’Volim te’ dok radim, pišem, ?itam, igram se, pri?am, ili mislim jesu moj pokušaj da nonstop radim ?iš?enje i brisanje svega izme?u mene i nule.

Osje?ate li ljubav?

Jednog jutra je Dr. Hew Len rekao kako je vidio logo za mene koji sadrži djetelinu sa ?etiri lista. „?etvrti listi? je zlatan.“ Rekao je.
Nekoliko minuta mi je opisivao to što je vidio, u svom umu, ili u vazduhu. Nijesam bio siguran odakle mu takve impresije. Nije bio ni on.

„Trebalo bi da na?eš nekog umjetnika da ti skicira taj logo.“ rekao je.

Kasnije je pošao u šetnju u grad. Ru?ali smo i obišli nekoliko prodavnica. U prvoj prodavnici su bile umjetnine od obojenog stakla.
Bili smo zadivljeni. Dok smo se divili vlasni?inim rukotvorinama, ona je rekla: „Ako vam ikada bude potreban logo ili skica, možemo je nacrtati za vas.“

Dr Hew Len se iskezio i nagnuo ka meni, dok sam ja to isto u?inio ka njemu. Dolaženje iz nule zna?i da se dešava sinhronicitet.

Dok sam pisao ovaj paragraf knjige, morao sam da prekinem da bih dao intervju za drugi film. Taj drugi je kao Tajna, ali je fokusiran na temu zdravlja preko misli. Intervju sam zapo?eo govore?i da mišljenje nije toliko važno kao ne mišljenje. Pokušavao sam da objasnim stanje bi?a nultih granica, gdje dozvoljavamo Božanstvu da nas lije?i, ne da se mi sami lije?imo. Nijesam bio siguran zašto sve to govorim. Dio mene je dovodio u pitanje moju trezvenost. Ali ja sam nastavio u tom smislu.

Pošto su isklju?ili kameru, žena koja je sve to pratila izjavila je kako lije?i ljude tako što ulazi u nulto stanje. Ispostavilo se da je ljekar koja sada lije?i životinje tako što ulazi u stanje nultih granica bez misli, dok je u prisustvu bolesnih životinja. Pokazala mi je slike pasa sa kataraktom, a zatim druge na kojima su potpuno izlije?eni.

Ponavljam, Božanstvo je dokazivalo kako ono ima svu mo?, ne ja. Ja jedino mogu da ?istim kako bih mogao da ?ujem i poslušam.

Prošlu no? sam proveo sat i po u razgovoru sa jednim autorom bestselera i samo-ostvarenim guruom. Bio sam dugugodišnji njegov obožavalac, volim sve njegove knjige. Skuplja? sam njegovih poruka. Kako se i njemu dopada moj rad, kona?no smo stupili u kontakt i razgovarali. Bio sam šokiran onim o ?emu smo razgovarali.

Ispri?ao mi je zastrašuju?u pri?u o njegovih nekoliko zadnjih godina. Bio je iskorišten i zlostavljan od nekoga koga je veoma volio.
Dok sam slušao, pitao sam se kako je mogao da kaže da je bio žrtva, kada je objavio toliko poruka o preuzimanju odgovornosti za vlastiti život.

Po?elo je da mi svi?e da skoro svako – ?ak i eksperti koji pokušavaju da nas nau?e kako da živimo (uklju?uju?i i mene) – nemaju pojma šta ?ine. Još uvijek im hvali dio slagalice. Došli su do zaklju?ka da ?e ono što je djelovalo za njih u prošlosti, tako funkcionisati i u budu?nosti, kao i za svakoga drugoga. Ali život ne funkcioniše na taj na?in. Svi smo mi razli?iti i život se stalno mijenja. Tek što ste pomislili da ste shvatili, pojavljuje se novo iskušenje i izgleda kao da vam život izmi?e iz ruku. Još jedanput.

U?enje Dr. Hew Len nam kaže da se prepustimo i vjerujemo Božanstvu dok stalno ?istimo sve misli i iskustva koja izbijaju na površinu tako što slušamo Božanstvo. Tim stalnim radom možemo o?istiti korove programa, kako bi smo bolje živjeli, sa lako?om i miloš?u.

Dok sam slušao njegovu pri?u punu tuge, nastavio sam da govorim „Volim te“ tiho, u svome umu, Božanstvu. Kada je završio sa pri?om, ?inio se lakšim i sretnijim.

Dr. Hew Len je stalno podsje?ao, kako mene tako i ostale, „Božanstvo nije poslužilac. Vi ne tražite stvari; vi samo ?istite.“

Volio sam da se družim sa Dr. Hew Len-om. ?inilo se da mi nikada ne zamjera na pitanjima. Jednog dana sam ga pitao da li postoje neke napredne metode ?iš?enja. Napokon, on se bavi ho’oponoponoom više od 25 godina. Sigurno je stvorio ili dobio neke druge metode pored „Volim te“ za ?iš?enje sje?anja.

„Šta ?istiš ovih dana?“ pitao sam.

Zacerekao se i rekao: „Ubij Božanstvo.“

Skamenio sam se.

„Ubij Božanstvo?“ Ponovio sam, ?ude?i se šta mu to zna?i.

„Znam da je ?ak i inspiracija za jedan korak udaljena od stanja nule,“ objasnio je. „Rekao sam da moram ubiti Božanstvo kako bih stigao ku?i.“

„Ali kako da ubiješ Božanstvo?“

„Nastavljaju?i da ?istim,“ rekao je.

Uvijek, uvijek, uvijek i uvijek se vra?ao na taj jedan refren koji je lije?io svakoga i sve rane: „Volim te, žao mi je, molim te oprosti mi, hvala ti.“

Kada sam boravio u Varšavi, Poljska, krajem 2006 g., odlu?io sam da predstavim ideju o nultim granicama i nultom stanju svojoj publici. Dva dana sam govorio o hipnoti?kom marketingu i mojoj knjizi, Faktor privla?nosti. Ljudi su bili otvoreni, i željni znanja, tako da sam ih podu?avao onome što sam ovdje podijelio sa vama: da ste odgovorni za sve u svom životu i da je na?in da sve iscijelite jednostavno, sa „Volim te“.

Iako je publici bio potreban prevodilac za moju prezentaciju, izgledalo je da upijaju svaku moju rije?. Ali jedna osoba mi je postavila interesantno pitanje.

„Ovdje u Poljskoj ljudi se cijeli dan mole Bogu i idu u Crkvu, ipak smo bili u ratu, naš grad je bombardovao Hitler, godinama smo živjeli pod ratnim zakonima, i patili smo. Zašto te molitve nisu pomogle, i u ?emu se razlikuje ta hawaii-ska?“

Zastao sam kako bih razmislio o pravom odgovoru, žele?i da je tu Dr. Hew Len kako bi mi pomogao. U jednom trenutku sam odgovorio:

„Ljudi ne dobijaju to što govore koliko ono što osje?aju. Mnogi ljudi koji se mole ne vjeruju da ?e ih iko ?uti, ili da ?e dobiti pomo?. Ve?ina ljudi se mole iz o?aja, što zna?i da ?e da privuku više toga što osje?aju: više o?aja.“

Izgledalo je da me pitalac razumije i prihvata moj odgovor. Klimao je glavom. Ali kada sam se vratio u SAD, pisao sam Dr. Hew Len-u i pitao ga kako bi on odgovorio na to pitanje. Uzvratio mi je slede?im pismom:

Ao Akua,

Hvala ti za mogu?nost ?iš?enja toga što se dešavalo u meni, ma šta da je to bilo, a koje sam iskusio kao tvoje pitanje.

Na te?aju koji sam vodio u Valenciji, Španija, prije dvije godine bila je jedna Amerikanka. „Moj unuk je bolestan od raka,“ rekla mi je tokom pauze. „Molila sam se za njega, traže?i da ne umre, ali ipak je umro. Kako to?“

„Molila si se pogrešnoj osobi.“ Rekao sam. „Bolje bi bilo da si se molila za sebe, traže?i oproštaj za to što se dešava u tebi ma šta to bilo, a koje si iskusila dok je tvoj unuk bio bolestan.“

Ljudi ne vide sebe kao izvor svojih iskustava. Rijetko onaj koji moli usmjerava molitve ka onome što se dešava sa moliocem.

Mir od JA
Ihaleakala

Svidio mi se njegov perfektno jasni odgovor. Opet je njegova tema bila da se ništa ne odigrava van nas. Kada se ve?ina ljudi moli, oni to ?ine kao da nemaju mo?i ili odgovornosti. Ali u ho’oponoponou, vi ste totalno odgovorni. „Molilac“ treba da traži oproštaj za ono što je u njemu, a što je dovelo do spoljašnjih okolnosti. Molilac se ponovo povezuje sa Božanstvom. Ostatak je povjerenje u Božanstvo da ?e vas iscijeliti. Dok se vi iscjeljujete, tako se iscjeljuje i okolina. Sve, bez izuzetka je unutar vas.

Larrry Dossey je to dobro napisao u svojoj knjizi, Iscjeljuju?e rije?i: „treba da se podsjetimo u ovim vremenima da molilac, u svojoj funkciji mosta ka Apsolutu, nema neuspjeha. To 100% funkcioniše – jedino ako to mi ne sprije?imo ostaju?i zaboravni prema tom ?inu.“

Jedna stvar mi je smetala u mom radu sa Dr. Hew Len-om.

Kako sam napredovao i imao uvide, brinula me misao da su sve moje prethodne knjige bile pogrešne i da ?e da odvedu ljude u pogrešnom pravcu. U Faktrou privla?nosti, na primjer, veli?ao sam mo? namjere. Sada, godinama poslije pisanja te knjige, znao sam da je namjera igrarija, igra?ka ega, i da je pravi izvor mo?i inspiracija. Tako?e sada znam da je slaganje sa životom velika tajna za sre?u, a ne kontrolisanje života. Previše ljudi, uklju?uju?i i mene, su vizualizirali i koristili afirmacije u cilju manipulisanja svijetom. Sada znam da to nije nužno. Bolje je da pratite tok, dok stalno ?istite to što se pojavi.

Osje?ao sam se kao što je morao da se osje?a Neville Goddard. Neville je jedan od mojih najmilijih pisaca mistika. Njegove rane knjige su se odnosile na stvaranje vlastite realnosti pretvaranjem „osje?anja u ?injenice.“ On je to nazivao „Zakon“ u knjigama kao što je Zakon i obe?anje. „Zakon“ se odnosi na vašu sposobnost da uti?ete na stvarnost svojim osje?anjima. „Obe?anje“ se odnosilo na okruženje Božje volje za vas.

Neville je zapo?eo svoju karijeru podu?avanjem ljudi kako da dobiju to što ho?e sa onim što je on nazivao „osviješ?ena imaginacija“. Kratak opis te fraze odnosi se na Neville-ov ?uveni citat, „imaginacija stvara realnost.“ Njegova prva knjiga zvala se Na tvoju komandu, koju sam kasnije nadogradio. U njoj on objašnjava kako je svijet zbilja „na vašu komandu.“ Recite Božanstvu ili Bogu šta želite, i to ?e vam biti dato. Ali tokom kasnijih godina, poslije 1959, dospio je do ve?e mo?i: do prepuštanja i dopuštanja Božanstvu da djeluje kroz vas.

Stvar je u tome da više nije mogao da opozove svoje prethodne knjige kao što proizvo?a? kola može svoja defektna auta da povu?e iz prodaje. Ne znam da li ga je to uznemiravalo ili ne. Pretpostavljam da nije. Ostavio ih je da postoje jer je osje?ao da „Zakon“ može biti od koristi ljudima koji se susre?u sa poteško?ama u životu. Ali ja sam htio da povu?em moje knjige. Osje?ao sam kako one vode ljude na pogrešan put. Rekao sam Dr. Hew Len-u kako osje?am da ?inim nešto pogrešno svijetu.

„Tvoje knjige su kao stepenice.“ Objasnio mi je Dr. Hew Len. „Ljudi su na razli?itim stepenicama na svom putu. Tvoje knjige im govore gdje se nalaze. Dok koriste te knjige za svoj razvoj, postaju spremni za drugu knjigu. Ne treba da povu?eš nijednu od svojih knjiga uopšte. Sve su besprekorne.“

Dok sam mislio o mojim knjigama, o Neville-u, o Dr. Hew Len-u, i o svim ?itaocima iz prošlosti, sadašnjosti i o budu?im, sve što sam mogao da kažem bilo je, „Žao mi je, molim te oprosti mi, hvala ti, volim te.“

?istiti. ?istiti. ?istiti.

 

Stranica 14 od 19 Sve stranice