Izbor je ograničenje

Mi možemo zamoliti Božanstvo koje zna našu ličnost, za iscjeljenje svih misli i sjećanja koja nas vuku natrag u ovo vrijeme.
Morrnah Simeona

Dr. Hew Len je u oktobru 2006 godine došao u Austin, Texas, da bi sa mnom proveo nekoliko dana. Kada sam ga dočekao na aerodromu, odmah smo počeli da pričamo o životu, Bogu, programima, čišćenju, i sličnom. Pitao me čime se bavim i kako se osjećam ovih dana. Rekao sam mu koliko sam bio uzbuđen.

„Postoji film u kojem jedan od likova kaže ’neki ljudi su budni, i žive u konstantnom stanju začuđenosti.’ Ja sam prilično blizu takvom stanju,“ rekoh. „Dešavanja su mi čudnovata i magična i osjećam se razveseljenim životom.“

„Pričaj mi još.“, zhtijevao je.

Rekao sam mu o novim kolima, koja obožavam. To je 2005 Panoz Esperante GTLM luksuzni egzotični sportski auto. Pravi ih Panoz porodica. Svaki je ručno sastavljen, svaki ima dokument proizvođača, i svaki ima ime. Moj auto se zove Francine. Znao sam da Dr. Hew Len cijeni ljubav uloženu u auto, kao i činjenicu da se prema autu ponašaju kao prema osobi. Za njega, sve je živo.

Rekao sam da ću da gostujem u TV šou Larry Kinga kao rezultatom moje pojave u filmu Tajna. Želio je da zna kakav je Larry King.
King je direktan, prijateljski nastrojen, sa uličnim iskustvom. Sviđao mi se.

Nastavio sam da govorim i rekoh mu za uspjeh mojih knjiga, kao što su Faktor Privlačnosti i Uputstva za nedostajuće životne instrukcije. Poslije nekoliko trenutaka mogao je da uvidi kako vrcam od energije.

„Šta misliš u čemu se razlikuješ od onog trenutka kada si bio na prvom ho’oponopono seminaru?“

Promislio sam na trenutak i rekao: „Prestao sam sa kontrolama. Puštam da stvari teku. Sve što radim je da čistim, brišem, i imam namjeru da dosegnem nulto stanje.“

Potapšao me po ramenu i nasmiješio, na način kojim je priznavao moje napore i da je to dobro za mene.

Krenuo je ka mojim kolima, a zatim poslije nekoliko koraka stao i zagledao se u mene.

„Skakućeš dok hodaš,“ rekao je, gotovo u čudu. „Gipko hodaš.“

„Da, milo mi je što te vidim.“, rekoh.

Pošli smo na večeru i rekao sam mu kako sam razočaran što se moja knjiga Svakog trenutka se rodi po jedan mušterija, ne prodaje tako dobro.

„Jospeh, treba da je voliš.“

Htio sam da se moja knjiga prodaje, pa mi nije bila jasno kakve veze ima ljubav s tim.

„Joseph, kada bi imao troje djece, a jednome od njih škola ne bi dobro išla, da li bi mu rekao da si se u njega razočarao?“

„Ne,“ odgovorih. I odjedanput me pogodio jedan uvid. Moja knjiga je moje čedo, a ja sam govorio kako nije dobra kao druge moje knjige. To sam osjetio tako jako i duboko, da umalo nijesam zaplakao usred restorana.

„Shvatio si, Joseph.“, reče Dr. Hew Len. „Moraš voljeti svu svoju djecu.“

Počeo sam užasno da se osjećam zbog toga što sam isključio moje „dijete“, zato što se nije ponašalo dobro u školi života. Osjećao sam se žalosno. Počeo sam da ponavljam u mom umu „Volim te“, „Žao mi je“, „Molim te oprosti mi“ i „Hvala ti“ Božanstvu, dok sam držao osjećaj o mojoj knjizi u srcu. Kasnije, kada sam stigao kući i vidio knjigu, podigao sam je i prinio je srcu, grleći je, voljeći je, i tražeći oproštaj što je nijesam poštovao samo zato što postoji.

Kasnije, dok sam se vozio sa Dr. Hew Len-om put moga doma kroz Wimberleys, Texas, rekao je kako je vidio patuljka u meni.

„Šta?“

„Jednog patuljka,“ ponovio je.

Navikao sam na to kako on vidi stvari koje ja ne vidim. On to ne bi nazvao vidovnjaštvom već jednim otkrovenjem u trenutku.

„Patuljak ima velike oči i velike uši. Želi da ostane unutra i da se ne pojavljuje u javnosti.“

„To je onaj dio mene koji želi da ostane doma i radi na kompjuteru i da ne komunicira sa ljudima.“

„Ipak, to je onaj dio tebe koji voli da je u centru pažnje.“

„Dvije trećine mene žele da budu u šou Larry King-a i Opre i budu u centru pažnje,“ priznao sam, „dok drugi dio želi da ostane unutra i da se osami.“

„Tvoj patuljak će te održati pri zdravoj pameti,“ Objasnio je Dr. Hew Len. „Ljudi koji ne žele ništa drugo sem da budu priznati kao zvijezde će sami sebe izludjeti. Ljudi koji ne žele ništa drugo sem da žive u pećini drže svoju svjetlost pod košarom. Ti imaš balans.“

Kasnije toga dana sam Nerissi, mojoj ljubavi, ispričao o patuljku.

„Kako se zove dio tebe koji želi da bude na sceni?“ upitala je.

„Ne znam.“

Razmišljala je neko vrijeme i rekla, „Mislim da se zove Vilenjak.“

„Vilenjak?“

„Da, vilenjak. Mislim da se uklapa.“

Nasmijao sam se i morao da se složim. Sledećeg dana, kada sam rekao Dr. Hew Len-u da je Nerissa moj ekstrovertni dio nazvala Vilenjakom, snažno se nasmijao i svidjelo mu se.

„Vilenjak voli svjetlost,“ zapjevao je.

Dan nakon što je Dr. Hew Len stigao u oblast u kojoj sam živio, odvezao sam se tamo kako bi se vidio sam njim. Zatekao sam ga kako sjedi za stolom sa dvije penzionerke Meksikanke, koje su izgledale kao da upijaju svaku njegovu riječ. Mahnuo mi je da priđem. Uzeo sam šolju kafe i krenuo da sjednem na stolicu pored njega. Zaustavio me i zamolio da sjednem u susjednu stolicu, za jedno mjesto dalje od njega, ali preko puta one dvije žene.

„Reci ovim damama čime se baviš,“ rekao mi je.

Rekao sam im o mojim knjigama, mom filmu, i kako pokušavam da pomognem ljudima da pronađu sreću.

„Reci im kako rešavaš probleme,“ reče.

„Ranije sam pokušavao da rešavam probleme, bilo da su oni moji ili nekoga drugog. Danas im dopuštam da postoje, ali zato čistim sjećanja koja su dovela do njih. Dok to radim, problemi nestaju i ja sam dobro kada oni nestanu.“

„Joseph, možeš li da im navedeš jedan primjer?“

„Moja sestra me nervira,“ priznao sam. „Bila je dobrostojeća, provalili su joj u kuću, pokrali je i mnogo toga drugog. Nije srećna i to me čini nervoznim. Pokušao sam da joj pomognem tako što sam joj slao novac, knjige, filmove, pa čak i DVD uređaj kako bi mogla da gleda filmove. Ona nije ništa učinila u pravcu promjene. Ali sada ne pokušavam da je promjenim.“

„Pa šta radiš?,“ jedna od njih je upitala.

„Radim na sebi,“ rekoh.“ Sada shvatam da život kojim živi nije nešto što ona čini. To je program, ili sjećanje, koje se odvija, i ona je uhvaćena u njihovu mrežu. To je kao da je dobila virus. To uopšte nije njena greška. I zato što ja to osjećam, zato što osjećam njenu bol, to znači da ja dijelim isti taj program. Treba da se čistim. Dok se budem čistio, program će nestajati i za nju, takođe.“

„Šta radiš da bi čistio?“

„Sve što radim je da govorim ’Volim te’, ’Žao mi je’, Molim te oprosti mi’, i ’Hvala ti’, nanovo i nanovo.“

Dr. Hew Len je objasnio kako u jednostavnoj frazi ’Volim te’ postoje tri elementa koja sve mogu da preobraze. Rekao je da su to zahvalnost, poštovanje i preobraženje. Nastavio sam da objašnjam kako ja mislim šta se događa.

“Fraze koje izgovaram su kao magične riječi koje otvaraju kombinacionu bravu kosmosa. Kada recitujem te fraze, koje izgledaju kao pjesma, otvaram se Božanstvu kako bi me očistilo i izbrisalo sve programe koji me sprečavaju da budem sada i ovdje.“

Dr. Hew Len je rekao kako mu se dopao način na koji sam opisao kako funkcioniše ho’oponopono metod čišćenja.

„Reći da je neko zakačio virus je ispravno,“ rekao je „To je program koji se nalazi u svijetu i mi ga zakačimo. Kada ga neko ima i vi to primijetite, i vi ga tada imate, takođe. Ideja je da preuzmete 100% odgovornost. Kada sebe čistite, čistite program iz svih.“ Zastao je i dodao, „Ali ima mnogo programa. Oni su kao korov koji raste iz ničega. Da bi došli do nultih granica, moramo da uradimo toliko mnogo čišćenja da to ne možete ni zamisliti.“

Izgledalo je da gospođe razumiju, što me iznenadilo. Govorilo smo o konceptima za um zbunjujućim, ipak se činilo da im je to blisko. Nijesam mogao a da se ne zapitam, da li se one jednostavno prilagođavaju vibracijama Dr. Hew Len-a, upravo onako kao što tonska viljuška kada pusti ton podešava svu okolinu svojoj vibraciji.

Dr. Hew Len i ja smo pošli u šetnju. To je bila šetnja od pola milje na svježem jutarnjem vazduhu, po poprašnjavom šljunkovitom putu. Pored nas se kretao jelen. U jednom terenutku smo naišli na grupu pasa koji su zalajali na nas, ali smo nastavili da hodamo i pričamo. Odjednom je Dr. Hew Len mahnuo rukom put njih, kao da ih blagosilja, i rekao: „Volimo vas.“

Psi su prestali da laju.

„Svi mi želimo da budemo voljeni,“ reče. „Ja, ti čak i psi.“ Jedan mali pas iza ostalih, je lagano poskočio. Nijesam se mogao oteti utisku kako je rekao, „tačno tako“ ili možda „Hvala ti.“

Ili čak, „Volim i ja tebe, takođe.“

Naši razgovori su uvijek bili stimulišući. U jednom momentu me iznenadio rekavši da je naš jedini izbor u životu, da li ćemo čistiti ili ne.

„Ti djeluješ ili iz sjećanja ili iz inspiracije,“ objasnio je. „To je to.“

Odgovorio sam, „Uvijek ljudima govorim da imaju izbor da djeluju iz inspiracije ili ne. To je slobodna volja. Božanstvo šalje poruku i ti možeš djelovati na osnovu nje ili ne. Ako tako činiš, sve je dobro. A ako ne, mogao bi da imaš probleme.“

„Tvoj izbor je da čistiš ili da ne čistiš.,“ rekao je. „Ako si čist, tada kada se pojavi inspiracija, ti prosto reaguješ. Ne misliš o tome. Ako misliš o tome, tada porediš inspiraciju sa nečim, a to sa čime porediš je sjećanje. Očisti sjećanje i tada nemaš izbora. Imaš samo inspiraciju i djeluješ po njoj bez mišljenja, to je samo to.“

„To je kao da smo u velikoj simfoniji,“ Dr. Hew Len je objasnio. „ Svako od nas ima po jedan instrument. Ja imam jedan, takođe.
Tvoji čitaoci imaju svoje. Nijedan nije isti. Kako bi se koncert odvijao i svi u njemu uživali, oni treba da sviraju svoj dio, ne tuđi. U nevolji smo ako ne uzmemo naš instrument, ili mislimo da neko drugi ima bolji. To je sjećanje.“

Počeo sam da uviđam kako koncert ima scenske radnike, promotere i čistače. Svako ima svoju ulogu.

Takođe sam pomislio na razne ljude koje sam znao, a za koje se činilo da nemaju pojma o njihovom metodu uspjeha. To su James Caan, čuveni glumac iz filma Kum i TV serije Las Vegas. Sreo sam ga nekoliko puta. Njegov uspjeh je u velikoj mjeri misterija za njega, kao što je i za mene i za vas. On je briljantan glumac, čak legenda. Ali jedino što radi je da bude to što jeste. On igra svoju ulogu u scenariju kosmosa.

Isto bi se moglo reći i za mene. Nekim ljudima koje srećem djelujem kao guru. Da su me gledali u filmu Tajna ili pročitali bilo koju od mojih knjiga, naročito Faktor privlačnosti, mislili bi da imam direktnu vezu sa Bogom. Istina je da ja jedino sviram svoj instrument u koncertu života.

Kada vi svirate svoj dio, a ja moj, svijet funkcioniše. Problem nastaje kada vi hoćete da budete ja, ili da ne budete vi.

„Ko dodjeljuje uloge?“ zapitao sam Dr. Hew Len-a.

„Božanstvo.“ Rekao je. „Nula“

„Kada su dodijeljene?“

„Mnogo prije nego što smo se ti ili ja pojavili čak i kao ameba.“

„Da li to znači da uopšte nema slobodne volje? Da smo prosto postavljeni u svoje uloge?“

„Imaš totalno slobodnu volju,“ rekao je. „Stvaraš kao kad dišeš, ali da bi djelovao iz nule moraš napustiti sva svoja sjećanja da ostanu tu.“

Moram priznati da ga nijesam potpuno razumio. Ali dio koji jesam razumio bio je da je moj posao da sviram svoj instrument. Ako ja sviram moj, tada sam dio koji je našao svoje mjesto u slagalici života. Ali ako u toj slagalici pokušam da upadnem na drugo mjesto, i da ga zauzmem, cijela slika će se poremetiti.

„Tvoj svjesni um će pokušati da sve to razumije,“ razjašnjavao je Dr. Hew Len. „Ali tvoj svjesni um je svjestan svega 15-tak dijelova informacija dok postoji 15 miliona dijelova informaciju u svakom trenutku. Tvoj svjesni um nema pojma šta se uistinu dešava.“

To nije bilo nimalo prijatno.

Svakako ne mom svjesnom umu.

Kao što sam ranije pomenuo, jednog dana sam vodio seminar pod nazivom „Tajna novca“. Svima sam rekao da će imati novca ako se očiste. Ako su bez novca, tada nisu čisti. Rekao sam Dr. Hew Len-u o tome i on se složio.

„Sjećanja mogu držati novac van domašaja,“ rekao je. „Ako ste načisto sa novcem, imaćete ga. Univerzum daje ako vi to prihvatate.
Sjećanja koja se ponavljaju su ta koja ga drže dalje od vas, ili da ga ne vidite.“

„Kako postajete čisti?“

„Nastavite da govorite ’Volim te’.“

„Da li to govorite novcu?“

„Možete da volite novac, ali bolje je da to kažete Božanstvu.“ Kada ste u nuli, imate nulta ograničenja i tada čak i novac može da vam dođe. Ali kada ste u sjećanjima, to ćete odvratiti. Postoje mnoga sjećanja vezana za novac. Dok ih čistite, ona bivaju očišćena za svakoga.“

Ušli smo u kafić i naručili kafu. Mjesto je bilo tiho kada smo sjeli, ali lagano se punilo i postajalo užurbanije i bučnije. Energija na tom mjestu je rasla.

„Primjećuješ li?“ upitao je.

„Svuda bruji.“ rekoh. „Ljudi se čine srećnijim.“

„Ušli smo i donijeli sa sobom čistije sopstvo i ovo mjesto to osjeća,“ rekao je.

Pričao mi je o restoranima u Evropi. Nisu dobro poslovali, ali poslije njegove posjete, povećavao se promet. To je isprobao na nekoliko različitih mjesta da bi vidio da li će se ista stvar odigrati. I jeste. Tada je otišao do vlasnika restorana i rekao mu: „Ako mi dođemo i vaš promet poraste, da li ćete nas častiti jelom?“ vlasnik se složio. Dr. Hew Len bi tako često dobijao jelo samo zato što bi boravio u restoranu.

Primijetio sam da često čašćava novcem. Ušli smo u malu radnju. Kupio je nekoliko komada obojene staklarije za svoje prijatelje.
Zatim je pljusnuo novčanicom od 20$ na tezgu i rekao: „A ovo je za vas!“ Službenik je prirodno izgledao iznenađeno. On je dodao:
„To je samo novac!“

Kasnije u restoranu dao sam veliku napojnicu konobarici. Zurila je otvorenih usta. „To ne bih mogla da prihvatim,“ rekla je. „Da možeš,“ suprotstavih se.

Još, kasnije, došao sam na ideju za proizvod za koji sam znao da bi mogao donijeti veliko sumu novca. Dr. Hew Len je istakao,
„Univerzum te nagradio za velikodušnost. Dao si, pa si i dobio. Ja sam ti dao tu inspiraciju. Da nisi dao, ne bi ti ni bilo dato.“

Ah, i to je bila prava tajna o novcu.

„Mi Amerikanci zaboravljamo da na našim novčanicama piše ’U boga vjerujemo’“ reče Dr. Hew Len. „Mi to štampamo, ali ne vjerujemo u to.“

Jedanput me Dr. Hew Len pitao za moju fabriku zdrave hrane koju sam osnovao sa jednim ljekarom i nutricionistom. Predstavili smo je tržištu kao prirodnu formulu za smanjivanje holesterola i nazvali CardioSecret. (vidi www.CardioSecret.com. ) Nešto ranije smo Dr. Hew Len i ja razgovarali o imenu proizvoda kao i o imenu kompanije. Zanimalo ga je dokle smo stigli sa tim.

„Još uvijek je u statusu čekanja,“ rekoh. „Unajmio sam pravnika iz Administracije za hranu i ljekove da prouči našu internet stranicu i pakovanje nešag proizvoda, tako da čekamo njegovo mišljenje. Ali kao rezultat rada na ovom projektu, došao sam na ideju o jednom još zanimljivijem proizvodu, nešto što zovem Fitt-a-Rita.“

Počeo sam da objašnjavam da je Fit-a-Rita prirodna mješavina margarite (vrsta koktela) (vidi www.fitarita.com ). Dobio sam tu ideju dok sam bio na piću sa prijateljima. Bio sam na jednom takmičenju u bodi-bildingu u to vrijeme, tako da je margarita bila za mene jedinstvena i rijetka stvar. Dok sam pio jednu, rekao sam: “To što nam treba je Bodi-bilders Margarita.“ Čim sam to rekao, znao sam da je to dobra ideja.

„Dobro za tebe, Joseph,“ Dr. Hew Len je rekao. „Nisi bio vezan za prvi proizvod, niti si želio da se stvari odvijaju onako kako ti hoćeš, zato ti je Božanstvo dalo ideju za zarađivanje. Mnogi ljudi se zalijepe za jednu ideju i pokušavaju na silu da ostvare svoja očekivanja, a ono što rade je da blokiraju bogatstvo koje žele da prime. Dobro je za tebe Joseph, dobro.“

Bio je u pravu, naravno. Sve dotle dok budem otvoren za ideje od Božanstva, one će dolaziti. Pored Fit-A-Rita ideje za proizvod, dobio sam ideju i za „čisteće podloge“. Postoje podloge na koje stavljate hranu da se očisti kao i da se vi očistite prije jela. (vidi www.clearingmats.com) Ali nijesam se na tome zaustavio. Dr. Hew Len je takođe dobio ideju.

„Nikada nijesam naišao na internet stranicu koja čisti ljude dok sjede i gledaju je.,“ rekao mi je. „Hajde da napravimo takav sajt za našu knjigu. Kada ljudi posjete tu stranicu neka ih ona čisti sa onim što mi ubacimo na nju.“

Upravo to smo i uradili. Vidi www.zerolimits.info.

Nema kraja idejama kao i novcu koji možete steći jednom kada se oslobodite svojih želja i dozvolite im da vam dođu. Ključ, kao i uvijek, je jedino da nastavite da čistite, čistite, čistite.

„Šta bi terapeut trebao da vidi kada gleda klijenta?“ pitao sam, želeći da istražim specifične načine liječenja ljudi.

„Samo da ih voli,“ Dr. Hew Len je odgovorio.

„Ali šta ako je neko doživio traumu u jednom trenutku i nije je prebolio?“ Upitao sam želeći da satjeram Dr. Hew Len-a u ćošak, i prisilim ga da iscijedi neke metode koje bih mogao da upotrijebim.

„Sve što svi jedino žele je da budu voljeni,“ rekao je. „Zar to nije ono što i ti želiš? Nije važno šta kažeš ili radiš sve dok voliš tu osobu.“

„Dakle mogao bih biti Jungijanac ili Frojdovac ili Rajhijanac ili bilo šta drugo?“

„To nije važno,“ istakao je. „Ono što je važno je da voliš osobu jer je dio tebe, i tvoja ljubav će joj pomoći da obriše i očisti program aktiviran u njenom životu.“

Nijesam mogao da se pomirim sa tim odgovorom, mada sam mogao da uvidim kuda cilja.

„Jednom mi je došla žena za koju se smatralo da ima šizofreniju,“ počeo je. „Tražio sam od nje da mi ispriča svoju priču. Moraš da shvatiš da bilo šta mi ona ili bilo ko ispriča nije prava stvar. Njihova priča je njihova svjesna interpretacija događaja. Ono što se zbilja dešava je daleko od njihove svijesti. Ali slušanje priče je početak.“

„Šta je rekla?“

„Ispričala mi je svoju priču i ja sam slušao. Samo sam nastavljao da ponavljam u svom umu ’Volim te’ Božanstvu, vjerujući da će sve što treba da bude očišćeno i biti očišćeno. U jednom trenutku mi je rekla svoje ime, koje je bilo jedno od onih sa crticom.“

„Kao Vitale-Oden ili slično?“

„Tako je. Znao sam da je to dio problema. Kada neko ime razdvojimo, to stvara razdvojenu ličnost. Trebala je da ima vlastito rođeno ime.“

„Da li si je pitao da zakonski promijeni ime?“

„Nije morala da ode tako daleko,“ objasnio je. “Govoreći sebi da je njeno ime jedna riječ, počela je da se opušta i ponovo osjeća cijelom.“

„Ali da li je to bila promjena imena ili tvoje riječi ’Volim te’ koje su dovele do njene promjene?“

„Ko zna?“

„Ali ja hoću da znam,“ rekoh. „Počeo sam Kurs o čudima program na www.miraclescoaching.com internet strani. Hoću da budem siguran da će moji učitelji reći i uraditi pravu stvar kako bi zbilja pomogli ljudima.“

Nastavio je da objašnjava da terapeuti misle da su tu da pomognu ljudima, ili da spasu ljude. Ali u stvarnosti njihov posao je da sebe izliječe od programa koje vide u klijentima. Onako kako ta sjećanja nestaju kod terapeuta, tako će nestajati i kod klijenata.

„Nije važno šta ti ili tvoji treneri govorite ili radite, sve dok volite osobu sa kojom ste,“ ponovo je pojasnio. „Upamti, osoba koju gledaš je tvoje ogledalo. Ono što oni doživljavaju, to dijele sa tobom. Očisti taj program koji dijelite, i oboje će te biti dobro.“

„Ali kako?“

„Volim te.“ Reče.

Počeo sam da shvatam.

Pokušavao sam da shvatim kako svijet funkcioniše od momenta kada sam bio dovoljno odrastao da čitam dječije knjige, a zatim stripove. „Supermena“ i „Flasha“ je bilo prilično lako shvatiti. Danas se bavim naukom, psihologijom i filozofijom u skladu sa svojim mentalnim sklopom.

Baš kada sam pomislio da mogu da se nosim sa tim, pojavila se knjiga koja je uzburkala moj pogled na svijet. Ovoga puta čitao sam knjigu Svjesni Govori od Balsekar-a, kada sam osjetio glavobolju.

Ako treba da sumiram poruku riječima koje potiču od čovjeka zbunjenog knjigom, rekao bih da ništa što radimo ne potiče od slobodne volje. To se sve zahtijeva kroz nas. Mi mislimo da smo svjesni činioci. Griješimo. To govori naš ego. U nekom smislu, mi smo lutke na koncu koje pokreće Božanstvo u nama.

Sada zamislite ovo:

Ja sam momak koji je napisao knjigu Faktor privlačnosti, knjigu u kojoj se objašnjava proces od 5 koraka za imanje, činjenje ili postajanja, šta god vi hoćete. Ja i drugi smo upotrijebili taj metod da privučemo sve, od bogatstva do automobila, supruga, zdravlja, poslova i bilo šta drugo što vi želite. Radi se o objavi namjere i zatim reagovanja na ono što bi se pojavilo ili iskrslo iz vaše nutrine da bi se realizovalo. Ukratko, vi ste lutkar, a svijet je vaša lutka.

Prema tome, kako ja mogu da pomirim ove dvije očigledno potpuno različite filozofije u vlastitoj glavi, a da ne pošašavim?

Mislim da to funkcioniše ovako:

Prvo, mi živimo u svijetu kojim upravljaju vjerovanja. U šta god da vjerujete, to vjerovanje će djelovati. Ono će vas provesti kroz dan, po bilo koju cijenu. Ono će uokviriti vaša iskustva u percepcije koje za vas imaju smisla. I kada se nešto pojavi što se čini da ne odgovara vašoj slici/vjerovanju o svijetu, naći ćete način da ga racionalizujete i prisilite da se uklopi. Ili ćete uzeti valijum (za smirenje).

Drugo, ne mogu, a da se ne upitam, šta ako su obje filozofije ispravne: Mi smo i lutkari i lutke. Ali to djeluje jedino ako skrenemo sa vlastitog puta. Um je taj koji nas tjera da se prepijamo, prejedamo, veselimo, krademo, lažemo ili čak provedemo previše vremena brinući o tome kako ovaj svijet funkcioniše. Naš um je na putu prirodnog toka stvari. Naši umovi znaju da su osuđeni na neuspjeh i ne mogu da podnesu pomisao na to, zato stvaraju naviku dobrog osjećanja da bi preživjeli. U stvarnosti (ma kakva da je), vaš um je posrednik doživljavanju ushićenja ovoga trenutka.

Ako je to tako, tada sve tehnike pročišćavanja – o čemu sam govorio kao koraku tri u Faktoru privlačnosti – su tu da bi vam pomogle u posredovanju na Božanskom planu.

Na primjer, kada koristite metod kao što je Tehnika Emotivne Slobode (EFT) – vi rastvarate stvari koje vas muče.

Ali šta se tada dešava?

Tada preduzimate pozitivnu aktivnost.

Elem, zar ionako ne bi ste preduzelu tu pozitivnu aktivnost?

Drugim riječima, podsticaj da preduzmete tu aktivnost poslat vam je od Božanstva, i vaša nelagoda u vezi toga je bila posrednik.
Odbacite posrednika i vi ste ponovo natrag u jednoti sa Božanstvom, što znači vi ste lutka i lutkar opet.

Zato dozvolite mi da sumiram kako to meni izgleda danas:

Na ovaj svijet dolazite sa darom sebi svojstvenim. Možda to odmah znate ili ne. To možda ne znate ni sada. U jednom tenutku to ćete osjetiti u sebi. Sada, vaš um će to početi da procjenjuje. Ako vaš um to procijeni kao loše, ići ćete na terapiju ili koristiti razne metode, ljekove, navike kako bi ste s time izašli na kraj, sakrićete to, to ćete riješiti, osloboditi se toga, ili prihvatiti. Ali jedanput kada se oslobodite posrednika koji vas sprečava da koristite svoj dar, djelovaćete preko njega. Ukratko, bićete lutka Božanstva, ali ćete biti lutkar svoga života.

Vaš je izbor da li ćete se prepustiti toku, ili ne.

To je slobodna volja. Neki to zovu „slobodno neću“ jer vaša realna odluka je da djelujete po impulsu ili ne.

Čak je i veliki zabavljač P.T. Barnum, o kome sam pisao u knjizi Svakoga dana se rodi po jedan kupac, znao to. On je regovao. On je radio stvari na visokom nivou. Ali uvijek je slijedio viši red. Na njegovom spomeniku piše: „Ne moja, već tvoja volja neka bude.“

On je djelovao po svojim idejama bez posredovanja uma, i dozvoljavao da rezultati budu onakvi kakvi budu, vjerujući da je sve to bilo dio veće slike univerzuma. Bio je u stanju da se prepusti dok je djelovao.

A to je korak pet u mojoj knjizi Faktor privlačnosti.

Večeras sam razotkrio svijet. (Mislim)

Sutra već nijesam bio siguran.

Ponovo čeznem za stripovima.

„Svako ima dar,“ rekao mi je Dr. Hew Len tokom jedne od naših šetnji.

„A Tiger Woods?“ upitah, znajući odgovor, ali sam želio da ga dovedem do dubljih pitanja.

„On igra svoju ulogu u Božanskom planu.“

„Ali šta ako on počne da uči druge da igraju golf?“

„Nikada neće uspjeti,“ rekao je Dr. Hew Len. „Njegova uloga je da igra golf, ne da podučava golf. To je uloga nekoga drugog. Svi mi imamo svoj udio.“

„Čak i vratar?“

„Da. Postoje vratari i smećari koji vole svoj posao,“ rekao je. „Ti ne misliš tako jer zamišljaš kako si u njihovoj ulozi. Ali oni ne mogu da igraju tvoju ulogu, isto tako.“

Odjednom sam se sjetio jedne rečenice sa jednog starog kursa samopoboljšanja: „Ako ti je Bog rekao šta da radiš, to ćeš uraditi i bićeš srećan. Dakle, to što radiš je ono što Bog hoće da radiš.“

Poenta nije u tome da se opirete svojoj ulozi. Mogao bih da čeznem da budem glumac kao James Caan, ili bodi-bilder kao Frank Zane, ili pisac kao Jack London. Mogao bih da budem dosta dobar u pisanju pjesama, ili u glumi, ili izgrađivanju tijela, ili pisanju novela. Ali moja uloga je inspirator. Ja pišem knjige kako bih probudio ljude, ili da budem precizniji, da probudim sebe.

Kako budim sebe, tako probuđujem i vas.

Stranica 13 od 19 Sve stranice