Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Nulte granice - Joe Vitale - Ho’oponopono - Sumnjičavi umovi žele da znaju


Sumnjičavi umovi žele da znaju

Svrha života je da se vratimo ljubavi, trenutak po trenutak. Da bi ispunili ovu svrhu, moramo priznati da smo 100 % odgovorni za kreiranje života ovakvog kakav jeste. Moramo uvidjeti da je misao ta koja nam kreira život moment po momenat. Problemi nisu ljudi, mjesta, i situacije već prije naše misli o njima. Moramo doći do toga da shvatimo da nema takve stvari kao što je “tamo vani.”

Kao što sam ranije u knjizi napomenuo, napisao sam članak “Najneobičniji terapeut na svijetu” i postavio ga na svoj blog (internet dnevnik). Takođe sam ga dodao i na svoj sajt www.mrfire.com. Takođe je i odštampan u David Riklan-ovoj knjizi 101 način da poboljšate svoj život. Ovaj članak je postao najrasprostranjeniji i najčitaniji članak koji sam ikada napisao. Ljudi su ga razmjenjivali preko interneta, slali prijateljima, slali preko elektronske pošte itd. Očigledno je poruka u njemu svakoga inspirisala. Taj članak je privukao pažnju moga izdavača, John Wiley & Sons, što je dovelo do toga da napišem ovu knjigu.

Ali nije se svima svidio članak. Nekoliko ljudi nije moglo da vjeruje da bilo ko, pa čak ni psiholog, može pomoći mentalno oboljelim krminalcima u bolnici. Jedna osoba se pismeno obratila Dr. Hew Len-u i zatražila dokaz. Ta osoba je želejela da zna činjenice o Dr. Hew Len-ovim iskustvima u toj mentalnoj bolnici. Ovdje je ono što je Dr. Hew Len napisao u svom detaljnom odgovoru:

Priča, kao i mnoge priče, zahtijeva pojašnjenje.

Istina je da:

1. Nekoliko godina sam proveo kao psiholog u Hawaii-jskoj Državnoj Bolnici, na psihijatrijskom odjeljenju pod upravom Hawaii-ske Državne Zdravstvene Ustanove.
2. Tri godine, od 1984 do 1987, sam radio po 20 sati dnevno kao psiholog u visoko osiguranom odjeljenju za muške pacijente koji su počinili kriminalna djela ubistva, silovanja, upotrebe droge i napada na ljude i imovinu.
3. Kada sam ušao u to visoko osigurano odjeljenje 1984 godine kao psiholog, sve samice su bile pune nasilnih pacijenata.
4. U svakoj prostoriji je bilo po nekoliko pacijenata sa okovima oko članaka i ručnih zglobova da ne bi napadali druge.
5. Uobičajena pojava su bili nasilni napada pacijenata jednih na druge ili na osoblje.
6. Pacijenti nisu bili lično uključeni u programe brige i rehabilitacije.
7. Na odjeljenju nije postojao nikakav programski rehabilitacioni rad.
8. Nisu postojale aktivnosti van odjeljenja, rekreacija ili bilo koja vrsta rada.
9. Posjete familija su bile izuzetno rijetke.
10. Pacijentima nije bilo dozvoljeno da napuštaju odjeljenje bez pismene dozvole psihijatra i to jedino sa lancima oko članaka i ručnih zglobova.
11. Ostajali su na odjeljenju po nekoliko godina, dok su troškovi za njihovo izdržavanje iznosili približno 30000 $ godišnje.
12. Stepen bolovanja koje je uzimalo osoblje bio je veoma visok.
13. Fizičko okruženje na odjeljenju je bilo sivo i nekako iscrpljujuće
14. Osoblje na odjeljenju se u osnovi sastojalo od divnih i brižnih ljudi
15. To što sam opisao je vjerovatno tipično u većini psihijatrijskih odjeljenja bilo gdje u zemlji.

Kada sam napustio odjeljenje u julu 1987:

1. Samice više nisu bile u upotrebi.
2. Lanci za ruke i noge više nisu bili u upotrebi.
3. Nasilni ispadi su bili veoma rijetki, obično kod novih pacijenata.
4. Pacijenti su brinuli sami o sebi, uključujući njihov kutak, rad, i sve zakonske obaveze prije nego bi napustili odjeljenje i samu ustanovu.
5. Rekreativne aktivnosti kao što je džoging i tenis su bile u toku, za šta nije bilo nužno odobrenje psihijatra kao ni upotreba lisica i lanaca.
6. Odvijale su se aktivnosti van odjeljenja, kao što je pranje kola, i to bez nužnog odobrenja psihijatra kao i bez upotrebe lisica i lanaca.
7. Rad na samom odjeljenju se sastojao od pravljenja kolača i čišćenja cipela.
8. Porodice su im dolazile u posjete.
9. Bolovanja osoblja nisu predstavljala hronični problem.
10. Fizički izgled odjeljenja se značajno promijenio farbanjem, održavanjem i zato što su ljudi brinuli o tome.
11. Osoblje odjeljenja je mnogo više bilo uključeno u podršku pacijenatima kako bi oni postali 100 % odgovorni za sebe.
12. Period od dolaska do odlaska pacijenata sa odjeljenja se značajno smanjio, na nekoliko mjeseci umjesto nekoliko godina
13. Kvalitet života i osoblja i pacijenata se značajno popravio od zatvorskog ka familijarnom, ljudi su brinuli jedni o drugima.

Čime sam se ja bavio kao psiholog na odjeljenju? Ja sam radio Samo I-Dentitet kroz Ho’oponopono proces kajanja, opraštanja, i preobražaja za sve što se odvijalo u meni, a što bih doživio bilo svjesno ili nesvjesno kao probleme prije, tokom i poslije napuštanja odjeljenja, svakodnevno.

Nijesam održao nijednu terapiju ili konsultaciju sa pacijentima na odjeljenju.

Nijesam održao nijedan sastanak sa osobljem u vezi pacijenata.

Preuzeo sam 100% odgovornost za sebe, da očistim u sebi sve one probleme koji su se javljali u meni kao psihologom pacijenata.

Ja sam kreator onoga JA JESAM, savršen, kao što su svi i sve. Ono što nije savršeno je smeće, sjećanja koja se javljaju, ponavljajući se kao osuda, ljutnja, bijes, nadraživanje, i Bog zna šta sve još i koliko toga sr..a koje se nalazi u našoj Duši.

Mir od JA,
Ihaleakala Hew Len, PhD, Chairman Emeritus
Fondacija JA, Inc. Sloboda Kosomosa

www.hooponopono.org

Mada sam još uvijek učio ho’oponopono, ponekad sam poučavao i druge, ako bih osjetio da su otvoreni za to. Naravno, njihova otvorenost je bila moj odraz, ne njihov. Što sam bivao čistiji, i ljudi oko mene su postajali čistiji. Ali to je teško prihvatiti kao činjenicu. Mnogo je lakše ići i mijenjati spoljašnjost nego li unutrašnjost.

U Maui-u nas je trgovac nekretninama vozio po okolini da pogledamo kuće. Tokom puta, mnogo smo razgovarali o iscjeljivanju, spiritualnosti, filmu Tajna i ličnom razvoju. Sve to je bilo zanimljivo, ali nešto prosvjetljujuće se odigralo tokom našeg putovanja.

Trgovac nekretninam je pročitao moj sada popularni članak o Dr. Hew Len-u i ho’oponopono Hawaii-skom procesu iscjeljivanja koji je koristio da bi izliječio cijelo odjeljenje mentalno bolesnih kriminalaca.

Kao i svakom drugom, članak mu se činio inspirišućim.

Dok smo se vozili po prelijepom ostrvu Maui, požalio nam se kako ne može da proda jednu kuću. Kupac i prodavac su se međusobno svađali, uzrokujući mnogo bijesa, ljutnje. Prodaja je zastala zbog njihove svađe, i nije izgledalo da će se brzo obaviti. Trgovac nekretninama je očigledno bio frustriran njihovim ponašanjem.

Slušao sam ga neko vrijeme dok nijesam osjetio inspiraciju da mu se obratim. „Da li bi htio da znaš kako bi vjerovatno Dr. Hew Len postupio u ovakvoj situaciji koristeći Ho’oponopono?“ upitao sam.

„Da!“ potvrdio je očigledno zainteresovan. „Svakako me zanima. Reci mi.“

„Ovo bi moralo da bude dobro.“ Reče Nerissa.

„Dobro, ja nijesam Dr. Hew Len,“ počeh, „ali pišem knjigu sa njim i bio sam na njegovim kursevima. Tako mislim da znam kako bi on riješio ovu situaciju.“

„Reci mi.“

„To što Dr. Hew Len radi je da pogleda unutar sebe kako bi vidio šta je to u njemu zajedničko iskustvo sa onim što on vidi vani.“, počeo sam. „Kada je radio u bolnici za mentalno oboljele, pogledao je dosijee pacijenata. Bilo da je osjećao odbojnost prema njihovim djelima ili nešto drugo, nije se bavio sa tom osobom; on se bavio sa osjećanjima koje je on doživio. Kako je čistio ono što je bilo u njemu, tako su oni postajali čistiji i zdraviji.“

„To mi se sviđa,“ odgovorio je.

„Većina ljudi nema pojma šta znači odgovornost,“ nastavio sam.

„Žive u krivici. Kako rastu i postaju svjesniji, počinju da shvataju da su odgovorni za to što govore ili rade. Preko toga, dok postajete svjesniji, mogli bi ste shvatati da ste odgovorni za sve što bilo ko kaže ili uradi, jednostavno zato što su i oni dio vašega iskustva.
Ako vi stvarate vlastitu realnost, onda ste vi kreirali sve što vidite, čak i ono što vam se ne sviđa.“

Trgovac nekretninama se smiješio klimajuću glavom.

Nastavio sam da govorim.

„Nije bitno šta kupac ili prodavač čine u ovoj situaciji.“ rekoh. “Bitno je šta ti činiš. Ono što Dr. Hew Len radi je da prosto ponavlja
’Volim te,’ ’Žao mi je.’ Molim te oprosti mi.’ i ’hvala ti.’ On to ne govori ljudima, on to govori Božanstvu. Ideja je da se očisti zajednička energija.“

„Uradiću tako.“ rekao je.

„Ali to ne radiš da bi dobio nešto,“ nastavio sam. „To činiš jer je to način da se očisti kolektivna energija kako je više niko ne bi iskusio, nikada. To je čišćenje, i nikada ne prestajemo sa njim.“

Stao sam.

Izgledalo je kao da trgovac nekretninama shvata. Oči su mu bile širom otvorene i smiješio se.

„Ako si shvatio o čemu se radi,“ nastavio sam, „tada je na tebi da čistiš i liječiš. Kako si ti meni ukazao na ovu situaciju sa kupcem i prodavcem, tada i ja treba da to čistim, takođe. To je sada dio moga životnog iskustva, to je nešto za šta sam i ja odgovoran, takođe.“

Prestao sam sa ovim dok smo se i dalje vozili kako bi smo vidjeli i druge kuće na Muai.

Nekoliko dana kasnije primio sam e-mejl od trgovca nekretninama. Rekao je da je nastavio da koristi proces Dr. Hew Len-a.

Tako to funkcioniše.

To je ljubav.

To je trajno.

I vi ste potpuno odgovorni.

Jednog dana sam vodio seminar sa Mindy Hurt, koja vodi Crkvu Jedinstva u Wimberley, Texas. Zvao se „Tajna novca.“ Kasnije sam sve učesnike podučio ho’oponopono metodu čišćenja. Poslije toga je jedan gospodin ustao i rekao, „Imam problem da kažem
’Žao mi je’ i ’Oprosti mi’.“

„Zašto?“ upitah.

To nikada ranije nijesam čuo. Bio sam znatiželjan.

„Ne mogu da zamislim Boga ili Božanstvo puno ljubavi kojima treba moja molba za oproštaj,“ reče, „mislim da Božanstvo nema šta da mi oprosti.“

Promislio sam o tome i malo kasnije spoznao odgovor koji treba da mu dam:

„Ti ne govoriš te rečenice da bi ti bilo oprošteno od strane Božanstva; govoriš ih da bi ti sebe očistio. Govoriš ih Božanstvu, ali one postoje tebe da očiste.“

Drugim riječima, Božanstvo nas već obasiplje ljubavlju. Nikada nije ni prestalo. U nultom stanju, gdje su granice nula, najbliži način za opisivanje bi bio stanje ljubavi. To je tu. Ali ti nisi tu. Tako kazivanjem, „Volim te, Žao mi je, Molim te oprosti mi, Hvala ti,“ vi čistite programe u vama koji vas sprečavaju da budete čisto stanje: ljubav.

Ponavljam, Božanstvu ne treba da radite Ho’oponopono, već to treba vama.

Nedavno sam primio srceparajući e-mejl od meni drage prijateljice. Pitala je:

„Šta bi ti rekao nekome ko je pročitao tvoju knjigu, gledao film Tajna, ko je čitao tvoj internet dnevnik svaki dan, ko čini sve što može, a još uvijek je švorc, nesrećan i gubitnik? Ja imam samo problem za problemom. To nikada ne prestaje. Šta bi ti na to rekao?“

Osjetio sam njezinu bol. Na kraju krajeva, u jednom trenutku sam i sam bio bez doma. Deset godina sam se borio sa siromaštvom.
Da bi se moj uspjeh „preko noći“ odigrao bilo je potrebno da prođe 20 godina. Znam kako izgleda kao da ste upali u živi pijesak.

Šta bi ste poručili toj osobi?

Ranije bih joj ponudio rješenja. Rekao bih pročitaj Magiju Vjere od Claude Bristol. Pogledaj film Tajna sedam puta.

Napiši scenario o tome kakav bi život željela da imaš. Meditiraj svaki dan. Radi na vlastitim otporima.

Ali to je frontalni prilaz promjeni. Naučio sam – i Dr. Hew Len će to da potvrdi – da takav prilaz probermu rijetko uspijeva.

Šta je preostalo?

Kako da ja ili vi ili bilo ko pomogne kada je neko zapao u patnju?

Prema ho’oponoponou jedini način je čišćenje sebe. Ljudi koji su bili prije mene – uključujući i one koji su mi pisali – dijele program zajedno sa mnom. Zaraženi su njime kao umnim virusom. Ne treba ih kriviti. Oni se osjećaju kao da su u klopci ili stjerani u ugao. Mogao bih im dobaciti konopac, ali najčešće ga neće upotrijebiti, ili hoće, samo da bi visili na njemu ili da bi se objesili.

Dakle šta činiti?

Sve što mogu da uradim je da čistim sebe. Dok se ja čistim, oni se čiste. Dok čistimo programe koje dijelimo, oni nestaju iz ljudske rase. To je sve što radim ovih dana. To je ono što mi je Dr. Hew Len rekao da prvo radim, prilikom našeg prvog telefonskog razgovora koji smo imali tako davno: „Sve što radim je da čistim, čistim, čistim.“

Sve što ja radim je da govorim, „Volim te,“ „Žao mi je,“ „Molim te oprosti mi,“ i „Hvala ti.“ Ostalo je na Božanstvu. Ne mislim da je ovo bezdušno već najbolja stvar koju mogu da uradim. I to je ono što upravo činim, čak i dok pišem ove riječi.

Konačno, razmotrite duhovnu stranu:

Kako je priča ove osobe koja mi je pisala sada i dio vašeg iskustva, to znači da je i na vama da liječite, isto tako. Napokon, ako ste vi kreatori svoga svijeta, onda i vi treba da čistite ovu situaciju, takođe, jer je sada dio vaše realnosti. Predlažem da upotrijebite rečenicu „Volim te“, kako bi ste to iscijelili.

Dok sebe iscjeljujete, osoba koja mi je pisala, i svako drugi ko dijeli ovaj program, biće bolje.

 

Stranica 12 od 19 Sve stranice