Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 10/16
Antropozofija kao oživljenje osje?aja i života
Tübingen, 16 velja?e 1913

Ako predahnemo s našim antropozofskim razmatranjima i postavimo pitanje o tome što nas privla?i duhovnom pokretu kao što je naš, tada naravno možemo dati odgovor sa raznih aspekata. Jedan od najvažnijih aspekata koji najdublje pokre?e naše osje?aje, premda nije i jedini, razmatranje je života ljudske duše izme?u smrti i novog ro?enja. U stvari, doga?aji koji se odvijaju za vrijeme dugog perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja zaista nisu manje zna?ajni od doga?aja izme?u ro?enja i smrti. Sada možemo razmotriti samo nekoliko najzna?ajnijih doga?aja koje proživljavamo. Ali mogli bi dodati da kod ovakvih razmatranja imamo najdublje uvjerenje da se ?ovje?anstvo približava periodu kada treba znati i doživjeti nešto iz nad?ulnih svjetova.

Raspravimo ovu stvar konkretno. Kada se vidovnjak koji može percipirati život izme?u smrti i ponovnog ro?enja sretne sa slijede?im doga?ajem, to mu je samo po sebi dovoljno da osje?a dužnost baviti se spoznajom duhovnog svijeta. Osoba je umrla.
Vidovnjak ga pokušava na?i nakon nekog vremena pošto je prošao kroz vrata smrti. Na na?in na koji se može komunicirati s mrtvim od njega se može dobiti slijede?e. Navodim stvarni primjer, “Ostavio sam ženu iza na zemlji; Znam da je još tamo.” O?ito je da to nije prenijeto zemaljskim rije?ima. “Kada sam s njom živio u fizi?kom svijetu bila mi je uvijek kao sun?ev sjaj pošto bi se vratio s posla. Doživljavao sam njene rije?i kao blagoslov i nisam mogao zamisliti život bez svijetlom-ispunjenim prisutnosti moje ljubljene družice. Onda sam prošao kroz vrata smrti i nju ostavio iza, a sada se žudim vratiti. Nedostaje mi sve što sam imao. Žude?i u duši tražim put do moje životne družice ali je ne mogu na?i. Ne mogu prodrijeti u njenu prisutnost. To je kao da nije tamo. Kada povremeno osjetim kao da je tamo, kao da sam ja s njom, tada se ?ini da ne može govoriti. To se može usporediti sa dvoje ljudi, jedno koje bi željelo da drugi kaže par rije?i, ali drugi je nijem i ne može ništa re?i. A tako i duša koja mi je bila blagoslov tijekom dugo vremena fizi?ke egzistencije postala je nijema.”

Ako sada istražujemo temelj za ove ?injenice nalazimo slijede?i odgovor. U ovom slu?aju jednostavno nema zajedni?kog jezika izme?u onog tko je umro i onog tko je ostao na zemlji. Nema ni?eg što može prožeti dušu sa takvom supstancom pomo?u koje bi mogao ostati primjetan. Pošto nema zajedni?kog jezika, ove se dvije duše osje?aju odvojene jedna od druge. To nije uvijek bilo tako.

Ako idemo natrag u evoluciji ?ovje?anstva, nalazimo da su duše posjedovale duhovno naslje?e koje im je omogu?avalo da ostanu primjetni, bez obzira da li su bili oboje na fizi?kom planu ili je jedan u fizi?kom a drugi u duhovnom svijetu. To duhovno naslje?ivanje je danas iscrpljeno. Nije više prisutno, i upravo opisani bolni slu?ajevi je javljaju kada se nakon smrti duša onog koga se voli ne može na?i jer u duši onog tko je ostao na zemlji nema ni?eg što je može u?initi primjetnom za onog tko je umro. Ono što stvari može biti vi?eno od mrtvih je duhovno znanje, osje?aji i iskustvo. To je veza duša ovdje na zemlji s duhovnim svijetom. Ako se duša koja je ostala iza na zemlji okupira sa znanjem o duhovnim svjetovima, dopušta takvim mislima da joj prolaze umom, tada se takve misli mogu primijetiti od onog tko je umro. Religijski osje?aji prošlosti nisu više dovoljni da daju duši ono što joj treba da bi je mrtvi mogli opaziti.

Ako u stvarima idemo dalje, vidovnjak otkriva da ?ak i kada su ove duše otišle kroz vrata smrti, one imaju samo maglovitu percepciju jedno drugog. Zajedni?ko razumijevanje ?e mo?i posti?i jedino sa znatnim teško?ama, ili uop?e ne, jer nedostaje zajedni?ki jezik.

Vidovnjak shva?a što je antropozofija u dubljem smislu. To je jezik koji ?e govoriti živi i mrtvi, oni koji žive u fizi?kom svijetu i oni koji borave izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Duše koje su ostale iza i stekle misli o nad?ulnim svjetovima mrtvi mogu vidjeti. Ako su prije smrti zra?ile ljubavlju, mogu to tako?er i nakon smrti. To nosi uvjerenje da je antropozofija jezik koji ?ini mogu?im za one u nad?ulnim oblastima da percipiraju doga?aje fizi?kog svijeta.

Izgledi koji stoje pred ?ovje?anstvom su da ?e duše postajati sve usamljenije, ne?e mo?i na?i most jedna do druge, ukoliko nije skovana veza od duše do duše pomo?u duhovnih koncepata. To je stvarnost antropozofije, jer to nije teorija.

Teoretsko znanje je najmanje važno. Ono što uzimamo u sebe je pravi duševni eliksir, stvarna supstanca. Ta supstanca omogu?uje duši koja je otišla kroz vrata smrti da percipira dušu koja je ostala iza. U stvari, vidovnjak koji je stekao uvid u ovakvu situaciju, gdje onaj tko je umro ne može na?i one koji su ostali iza jer se obitelj nije povezala s duhovnom znanoš?u, zna da ne može slijediti ni jedan kurs osim drugovima govoriti o duhovnoj mudrosti. Vidi tugu s kojom je duša bremenita ovakvim nedostatkom komunikacije. Zna da je došlo vrijeme kada duhovna mudrost mora zaživjeti u ljudskim srcima.

Oni ?ija misija govoriti o nad?ulnom potje?e iz znanja o duhovnim svjetovima, doživljavaju je kao goru?u neophodnost kojoj se ni na jedan na?in ne mogu protiviti. Bio bi to najve?i grijeh ako bi tako postupili. Osje?aju kao neophodnost proklamirati otkrivenja o nad?ulnim svjetovima.

Iz ovog što je upravo re?eno možete do?i do neizmjerne ozbiljnosti povezane s proklamacijom duhovnih otkrivenja. Postoji, me?utim, još jedan aspekt razumijevanja izme?u živih i mrtvih. U vezi toga još nismo daleko napredovali ali do toga ?e do?i. Da bi došli do toga kako ?e živi postepeno razviti razumijevanje za mrtve, razmotrimo slijede?e.

?ovjek malo zna o fizi?kom svijetu. Kako dolazi do znanja o ovom svijetu? Koristi svoja ?ula, dovodi svoju imaginaciju da ra?a, ima izvjesne senzacije koje mu je prenio vanjski svijet. Ali to je samo najsi?ušniji dio sadržaja svijeta. Ima nešto sasvim drugo što je u njemu sadržano.

Želio bih da shvatite da ima nešto daleko važnije od ?ulne realnosti. Ne mislim na nad?ulni svijet, ve? na nešto drugo.

Zamislite na trenutak da imate naviku napustiti dom svako jutro u osam da bi otišli na posao. Jednog dana odjednom primijetite da odlazite tri minuta kasnije. Idete kroz odre?eno mjesto gdje stoji vrsta stropa, krov koji je poduprt stupovima. Kada ste tamo došli tri minute kasnije od uobi?ajenog shvatite da ukoliko bi bili došli na vrijeme, bili bi zgnje?eni palim krovom. Zamislite to sasvim živo! Doga?a se da osoba propusti vlak koji je kasnije imao nesre?u. Da je uhvatila vlak bila bi ubijena. Ako se takve stvari ne dogode na njih ne obra?amo pažnju. Ako postanete dramati?no svjesni ovakvog doga?aja, on na vas ?ini izvjestan utisak. Sli?ne stvari, koje vas promaše tijekom dana, mogu se dogoditi od jutra do no?i. Ne može ih se pregledati. Ovakvi doga?aji se mogu ?initi kao “pametna pretpostavka,” a ipak pripadaju najvažnijim aspektima života.

Uzmimo drugi primjer, dobijete odre?eni osje?aj kada uzmete u obzir da je ?ovjek u Berlinu ve? imao kartu za Titanik. Sre?e prijatelja koji se zauzima da ne plovi Titanikom. Prijatelj ga uspije nagovoriti da ne plovi tim brodom. Titanik potone, i on izbjegne smrt. To ?ini trajni utisak na osobu o kojoj se radi!

To je poseban slu?aj, a ipak se ovakve stvari stalno doga?aju bez da se zamijete. Kada ih netko postane svjestan one ostavljaju utisak na srce i um.

Razmotrimo ovu stvar s drugog aspekta. Koliko nam impresija srca i uma pobjegne jer nismo bili svjesni da smo bili zašti?eni od opasnosti! Ako bi bili svjesni mnogih stvari od kojih smo stalno sa?uvani, išli bi svijetom s potpuno razli?itim okvirom uma. Nadalje, vidovnjak otkriva slijede?u mogu?nost. Pretpostavimo da su se stvari dogodile na opisani na?in. Došli ste tri minuta kasnije na tu to?ku. To je najpogodniji trenutak za osobu koja je umrla na bude primjetna vašoj duši. Mogli ste imati osje?aj, “Odakle je došlo to što se pojavilo u mojoj duši?” To se ne mora javiti u ovakvom posebnom slu?aju kako je navedeno. Može uzeti razli?ite forme. Bit ?e napravljen po?etak kada ljudi po?nu paziti ne samo na svijet vanjske stvarnosti ve? tako?er i na sferu vjerojatnosti. Znatan broj haringa u oceanu je stvarnost. One postaju mogu?e jer je položen ogroman broj jaja. Na ovaj na?in beskona?an broj mogu?nosti formira osnovu života.

Duboki utisak na vidovnjaka ?ini tako?er kada dosegne granicu dva svijeta. On osje?a, “Kako je duhovni svijet beskona?no bogat mogu?nostima. Samo si?ušan dio njega postaje stvarnost u našem ?ulnom svijetu!” To je pra?eno osje?ajem, “Ogromna koli?ina leži skrivena u samoj osnovi bi?a.” Ovi osje?aji rastu kako se bavimo antropozofijom. Razvija se osje?aj da u svakoj to?ci gdje se nešto izvana doga?a nešto skriveno leži iza toga. Svaki cvijet, svaki dah zraka, svaki kamen i kristal skriva beskrajni broj mogu?nosti. Kona?no ?e taj osje?aj dovesti do rastu?eg osje?aja posve?enosti prema onom što je skriveno. Kako se taj osje?aj razvija, sasvim je prirodno da postajemo svjesni da u takvim momentima možemo komunicirati s onim tko je za zemaljski život mrtav. U budu?nosti ?e se sasvim normalno doga?ati da ?e osoba imati osje?aj da su mrtvi govorili njegovoj duši. Postepeno ?e shvatiti od koga je došla komunikacija, odnosno, tko je u njemu govorio. Samo zato jer ljudi nisu svjesni beskrajne, nedoku?ive oblasti mogu?nosti oni ne mogu ?uti ono što bi mrtvi govorili srcima živu?ih.

Ovo dvostruko razmatranje nazna?iti ?e radikalnu promjenu do koje ?e do?i za cijelo ?ovje?anstvo širenjem antropozofije. S jedne strane, misli antropozofa mrtvi ?e mo?i percipirati. S druge strane, mrtvi ?e mo?i govoriti srcima onih koji su razvili duhovnu senzibilnost. Biti ?e sagra?en most izme?u ovog svijeta i svijeta iznad. U stvari, život izme?u smrti i ponovnog ro?enja tako?er ?e biti druga?iji. To ne?e biti samo teorija, ve? stvarnost. Biti ?e postignuto razumijevanje izme?u takozvanih živih i mrtvih, koji su u stvari daleko više živi. Duše na Zemlji ?e tako?er osje?ati što je za mrtve plodonosno. Zaista im ne možemo napraviti život plodnim osim ako osje?amo kakvu ogromnu uslugu ?inimo mrtvima ?itaju?i im.

Razmotrimo ekstreman slu?aj. Bez sumnje ?e se do?i u odnos sa drugim ljudima. Netko živi sa sestrom, roditeljem, mužem ili ženom. Što više osje?a težnju približiti se antropozofiji, to ostali više razvijaju jak animozitet prema njoj. Kako se ?esto to može doživjeti! To može imati takav oblik u svijesti, ali ne mora biti tako u samoj duši. Tamo se može odvijati nešto drugo.

Nesvjesno radi u astralnom tijelu. Može biti da što je?e osoba ogovara i žesti se protiv duhovne znanosti, to dublje u nesvjesnom gaji nagon, težnju, upoznati duhovnu znanost.

Kada idemo kroz vrata smrti susre?emo istinu. Tamo se ništa ne može prikriti. Ovdje na zemlji se može lagati i glumiti ali nakon smrti stvari dobivaju pravu boju. Stvari se otkrivaju onakve kakve stvarno jesu.

Bez obzira koliko netko bio preneražen i klevetao duhovnu znanost tijekom života, nakon smrti je primjetna težnja prema njoj. Javlja se patnja jer se ta težnja ne može zadovoljiti. Ali sada se živu?i može zamisliti u prisutnosti umrlog, može misliti duhovne misli i umrli ?e razumjeti. ?ak i ako onaj koji je umro nije bio antropozof, umrli ?e ipak mo?i percipirati onog živog koji se okupira duhovnim mislima.

Postoji odre?ena sklonost na strani mrtvih prema jeziku koji je koristio za vrijeme života, pošto je tijelom rane faze nakon smrti još povezan s odre?enim jezikom. Pa je prema tome preporu?ljivo zaogrnuti misli u jezik koji je umrli koristio. Ali nakon pet, šest, osam godina, i u ranijim prilikama, nalazimo da je jezik duha takav da vanjski jezik ne predstavlja nikakvu prepreku. Umrli može tako?er razumjeti duhovne misli na jeziku kojeg nije poznavao tijekom svog života.

U bilo kojoj mjeri, posljedica ?itanja mrtvima, ?ak i ako nisu bili antropozofi, dokazala se kao posebno lijepa. Pokazala se kao specijalna usluga i kao jedno od najve?ih djela ljubavi koje se može izvršiti.

Da bi postigli naše ciljeve nije samo u pitanju vanjsko širenje antropozofije — to se mora napraviti i to je važno — ali antropozofija tako?er treba biti kultivirana krotkije unutar zaba?enih mjesta duše. Duhovna mjesta odgovornosti mogu biti kreirana preko ?ega se mnogo može posti?i za razvoj duše nakon smrti. Neki misle da je to gotovo nemogu?e.

Vidovnjak tako?er vidi duše izme?u smrti i ponovnog ro?enja koje su prisiljene izvršavati zadatke koje one same ne razumiju. Na primjer, vidovnjak može u toj oblasti otkriti duše koje su na neko vrijeme sluge snaga smrti i bolesti. To se ne odnosi na standardnu pojavu smrti ve? na doga?aje povezane s ljudima koji su odvedeni u cvijetu mladosti. Bolesti su fizi?ke prirode. One su uzrokovane, me?utim, od snaga koje djeluju iz nad?ulnih oblasti. Epidemijske bolesti mogu se pratiti natrag do djela nad?ulnih bi?a i izvjesnih duhova koji imaju zadatak dovesti do prerane smrti. Sada ne možemo raspravljati kako to može biti potvr?eno kao dio mudrog vo?enja, ali je važno primijetiti da su odre?ene duše podjarmljene od ovakvih bi?a. Premda se vidovnjak morao naviknuti na odre?enu staloženost, ovakve situacije su bolne i potresne za promatrati. Ovakve duše su prisiljene služiti i ?ovje?anstvu donijeti smrt i bolest.

Ako vidovnjak pogleda natrag na živote ovakvih duša prije smrti, otkriva zašto su osu?ene služiti kao sluge duhova smrti i bolesti. Uzrok leži u nedostatku svijesti ovakvih duša tijekom njihova zemaljskog života. Shodno mjeri njihovog nedostatka svijesti oni sebe osu?uju da postanu sluge onih zlih bi?a. Zaista kao uzrok i posljedica dobiven u slu?aju udaranja biljarskih kugli, tako, tako?er, moraju ljudi koji nemaju svijesti postati sluge ovih zlih bi?a. To je zaista potresno!

Vidovnjak promatra još jednu ?injenicu. Duše koje su pod jarmom ahrimanskih bi?a moraju pripremiti duhovni izvor svega što se pojavljuje na Zemlji kao prepreke, smetnje našim djelima. Ahriman tako?er ima taj zadatak. Sve prepreke koje se javljaju ovdje na Zemlji upravljane su iz duhovnog svijeta. Oni su sluge Ahrimana. Zašto su te duše osudile sebe na ovakvo služenje? Jer su za vrijeme njihovih života na Zemlji oni zadovoljavali ljubav za udobnoš?u i komforom. Ako samo uzmete u obzir koliko je postala široko rasprostranjena ljubav za udobnoš?u i komforom, na?i ?ete da Ahriman ima zna?ajan broj regruta. Ljubav za udobnoš?u je danas u životu dominantna. Moderni ekonomisti ne ra?unaju samo s egoizmom i konkurencijom, ve? tako?er i s komforom ljudskih bi?a. Ljubav za udobnoš?u i komforom je važan faktor.

Sada postoji razlika u tome da li netko tko ima takva iskustva može shvatiti zašto ih ima ili da li ih doživljava sasvim nesvjesno bez da shva?a zašto mora služiti ovakve duhove. Ako netko zna zašto je pod?injen duhovima koji dovode do epidemija, tako?er shva?a i vrline koje se moraju razviti u slijede?em životu da bi se izvršila kozmi?ka kompenzacija. Ako netko ostane neupu?en u razlog, u stvari kreira istu karmu, ali do kompenzacije može do?i tek u drugoj inkarnaciji. Stvarni napredak je prema tome odgo?en.
Važno je, prema tome, da ?ovjek u?i o ovim stvarima na Zemlji. Doživjeti ?emo ih nakon smrti ali orijentirati se u?imo ovdje dolje. Ovdje imamo još jednu ?injenicu koja ?ini esencijalnim da do?e do novog osje?aja ili orijentacije širenjem duhovnih istina. Stari na?ini orijentacije nisu više dostupni.

Možemo pitati, “Zašto smo mi antropozofi?” Možemo dati odgovor iz samih duhovnih ?injenica koje govore direktno našim osje?ajima radije nego našem intelektu. Tako antropozofija sve više postaje univerzalni jezik. Ona postaje jezik koji ?e u?initi mogu?im porušiti pregradu koja stoji izme?u razli?itih svjetova u kojima živimo, jedanput u fizi?kom tijelu, drugi puta bez fizi?kog tijela. Tako ?e se zid izme?u fizi?kog i duhovnog svijeta raspasti kada se duhovna znanost zaista uvu?e u duše ljudi. Trebali bi to osjetiti. To nam može dati pravi unutarnji entuzijazam za duhovnu znanost.

Skrenuti ?u vam pažnju na drugu stvar. Za vidovnjaka za vrijeme života duša u periodu izme?u smrti i ponovnog ro?enja postoji trenutak koji se otkriva kao posebno važan. Tako?er je važan i drugima nakon smrti. Za neke ova to?ka leži ranije, za druge, kasnije. Ako netko promatra život pri spavanju s nad?ulnom spoznajom, vidi ljudsko bi?e s njegovim astralnim tijelom i egom vani iz fizi?kog tijela. Gledaju?i natrag, dobije se dojam da fizi?ko tijelo polako umire.

Samo od prvih godina djetinjstva dok dijete ne razvije razumijevanje, do trenutka dok ne po?ne sje?anje, tijelo se za vrijeme spavanja javlja kao da cvijeta, napreduje. Spori proces uvenu?a u fizi?kom tijelu javlja se kratko nakon što po?ne život. Smrt je samo zadnja pojava u ovom procesu umiranja. Spavanje je tu da bi kompenziralo snage koje su iscrpljene ali je kompenzacija nepotpuna. Svaki puta tamo ostane mali ostatak snaga smrti. Kada se akumulira toliko ostataka da su snage izgradnje nedorasle zadatku, nastaje fizi?ka smrt. Prema tome, kako razmatramo ljudsko fizi?ko tijelo vidimo kako se smrt postepeno ostvaruje. U stvarnosti mi polako umiremo od ro?enja nadalje. To ?ini sve?ani utisak kako postajemo svjesni ?injenica.

Izme?u smrti i ponovnog ro?enja javlja se trenutak kada se u duši po?inju razvijati snage koje vode u slijede?u inkarnaciju. Pokušati ?u objasniti što mislim pomo?u primjera. Postoje brojne knjige koje se bave Goethe-ovom predispozicijom. Jedna ispituje Goethe-ove pretke da bi doku?ila nasljedni izvor neke kvalitete. Izvori su se vidjeli unutar fizi?ke linije naslje?ivanja. Ja se ne sva?am oko ?injenice da se one tamo mogu na?i, ali onaj tko može pratiti život duše izme?u smrti i ponovnog ro?enja otkriva slijede?e.

Uzmimo dušu Goethea. Dugo vremena prije ro?enja duša je radila na svojim precima iz nad?ulnog svijeta, i zbog vlastitih snaga, razvila odnos sa svojim prao?evima. Duša je ?ak radila u tom opsegu dovode?i zajedno one muškarce i žene koji su kroz dugi period vremena mogli dati odgovaraju?e predispozicije potrebne toj individualnosti. To nije lagan zadatak jer su u taj proces uklju?ene mnoge duše. Predstavite sebi da se od duša šesnaestog do osamnaestog stolje?a spuštaju ljudska bi?a. Sve te duše su morale ve? sura?ivati, i iz toga ?ete zaklju?iti da je ovakav zajedni?ki rad od velike važnosti. Duše ro?ene u osamnaestom i devetnaestom stolje?u morale su ve? posti?i uzajamno razumijevanje u šesnaestom stolje?u da bi moglo do?i do kompletne mreže odnosa.

Treba mnogo napraviti izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Ne treba samo izvršiti objektivne zadatke kao što je privremeno služenje koje treba dati duhovima opozicije, ve? moramo raditi na snagama koje nam u stvari omogu?avaju da se reinkarniramo. To zna?i da moramo oblikovati op?u formu arhetipski. To ?ini suprotni dojam od onog što vidovnjak gleda kada promatra spavaju?e fizi?ko i eteri?ko tijelo. Fizi?ka i eteri?ka tijela se u spavanju javljaju kao da venu, ali izgradnja arhetipa i njegovo spuštanje u fizi?ku oblast ?ine utisak cvjetanja.

Važan trenutak izme?u smrti i ponovnog ro?enja leži u to?ci izme?u sje?anja na raniju egzistenciju i perioda tranzicije gdje se ?ovjek po?inje pripremati tako da njegov fizi?ki organizam može do?i u postojanje. Ako sada sebi predstavite fizi?ku smrt i usporedite je s ovim trenutkom, tada imate suprotni pol fizi?ke smrti. Fizi?ka smrt ozna?ava prijelaz od postojanja u ne-postojanje. Gore opisani trenutak je tranzicija od ne-postojanja u stanje postajanja. Ovaj trenutak se doživljava sasvim razli?ito ako ga se razumije nego ako ga se ne razumije.

Koncept polarne suprotnosti smrti, trenutak koji se javlja izme?u smrti i novog ro?enja, treba postati osje?aj u duši antropozofa. Ne smije se samo intelektualno razumjeti, ve? treba postati unutarnji doživljaj. Tada ?emo mo?i osjetiti koliko nam je oboga?en život kada se ovakve misli prime u duši.

Postoji još jedan aspekt, naime, da duša postepeno razvija osje?aj za sve što je u svijetu. Ako, nakon što smo meditirali o konceptima koje sam upravo spomenuo, idemo u šetnju kroz šumu u prolje?e, na?i ?emo da nismo toliko daleko, pod pretpostavkom da smo pažljivi, od doživljaja da duhovna bi?a tkaju unutar fizi?kih pojava. Doživjeti duhovni svijet u stvari ne bi uop?e trebalo biti teško ako ljudska bi?a ne bi kreirali vlastite prepreke. Treba pokušati prevesti ono što se primi u formi koncepata u iskustvo doživljaja, probuditi živo unutar sebe. Takvo stremljenje može dovesti do gledanja duha. Pitanja koja sam danas na?eo namijenjena su kao prilog za oživljavanje impulsa prema duhovnoj znanosti. Kada god netko govori o ovakvim stvarima, osje?a da je to samo mucanje jer naš jezik pripada fizi?kom svijetu. Treba napraviti zna?ajan napor, preko posebnih opisnih zna?enja, da bi evocirali barem ograni?eni koncept o ovim stvarima. Ali govoriti baš o ovim stvarima na ovaj na?in može iz naših srca osloboditi ono što možemo antropozofski zvati kao snaga osje?aja.

Duhovna znanost za nas treba postati ono što oživljava osje?aje i život. Stjecanje duhovnih koncepata ne bi nam trebala postati manje važna stvar. Trebali bi je rado raditi. Ipak bi se trebali uzdržati od toga da smatramo koncepte od glavnog zna?aja, ve? radije ono što antropozofija može napraviti od nas kao ljudskih bi?a.

 

Stranica 10 od 16 Sve stranice