Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 9/16
Život poslije smrti
Linz, 26 sije?nja 1913

Koji su naši ciljevi kada sakupljamo duhovno znanstvene studije? Mnogi pitaju to pitanje jer oni koji su povezani s duhovnom znanoš?u posve?uju dio svojih snaga razmatranjima koja za ostale danas ne dolaze u pitanje. Stvarno, razmatramo oblasti koje za ve?inu ljudi jednostavno ne postoje. Ipak okupljanje za ovakav rad nije samo težnja za “idealom” u smislu drugih ideala koji prevladavaju u naše vrijeme.

Duhovno znanstveni “ideal” je razli?it u tome jer teži odgovoriti na poziv, koji se u naše vrijeme samo slabo ?uje od nekolicine ali koji ?e u svijetu postati sve više ?ujan. Danas postoje oni koji mogu jasno re?i da je duhovna znanost potreba a drugi to ?ine iz neodre?enog osje?aja. Ali iz kakvih dubina duše to izranja? Sigurno netko slijedi ono što bi više ili manje mogli nazvati duhovni instinkt, težnja, koju uop?e ne može dovesti do pune svijesti. Ipak takva težnja odgovara ispravno usmjerenoj volji. To se može vidjeti kada istražujemo duhovni život.

Moja je namjera u ovoj prigodi ne da otkrivam op?enite teorije ve? da se bavim stvarnim instancama. To je posebno neophodno ako želimo odgovoriti na gornje pitanje.

Vidovnjak koji može gledati u duhovne svjetove tako?er postepeno sti?e uvid u život izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Ta egzistencija se odvija u duhovnim oblastima koje nas stalno okružuju, kojima pripadamo najboljim dijelom našeg duhovnog života. ?ovjek živi ?isto u duhovnom svijetu kada je prošao kroz vrata smrti i ostavio svoje fizi?ko tijelo sa strane. Dok koristi svoja fizi?ka osjetila i intelekt, duhovni svijet ostaje za njega skriven. Vidovnjak, me?utim, može slijediti razli?ite stupnjeve života izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Temeljna pitanja, koja su važna u odnosu na naše ideale, proizlaze u stvari iz razmatranja života izme?u smrti i novog ro?enja. Netko može lako pretpostaviti da taj život nema nikakve veze s našim životom ovdje na fizi?kom planu, ali u dubljem smislu oni su usko povezani. Postajemo posebno svjesni toga kada gledamo dušu koja je prošla kroz vrata smrti. Uzmimo stvarnu instancu i razmotrimo odnos takve duše s onima koji su još u fizi?kom tijelu.

?ovjek je prošao kroz vrata smrti i ostavio iza ženu i djecu. Nakon što je prošao odre?eni period, mogu?e je za onog koji može gledati u duhovne svjetove da na?e ovu dušu i otkrivena je bolna egzistencija. Duša je oplakivala gubitak žene i djece. To se izražava približno slijede?im rije?ima, ali trebamo imati na umu da su zemaljske rije?i korištene za izraziti ono što duša želi prenijeti samo aproksimacija i sli?ne su odje?i. Naravno da se ne može prenijeti jezik mrtvih pomo?u zemaljskih rije?i. To je razli?ito i treba ih prevesti.

Dakle ova je duša oplakivala, “Živio sam s onima koje sam ostavio iza. Prije dok sam boravio u fizi?kom tijelu i došao nakon posla nave?er ku?i, pridružio bih im se, i ono što je sijalo iz njihovih duša bilo je kao svijetlost sunca. Sve što sam doživljavao u njihovom društvu ublažavalo je teret fizi?ke egzistencije. Tada jednostavno nisam mogao zamisliti život u fizi?kom svijetu bez moje žene i djece. Mogu se sjetiti našeg života kakav je bio u svakom detalju. Ali kada sam se nakon smrti probudio u duhovnom svijetu, nisam mogao na?i moju ženu i djecu. Za mene oni nisu tamo. Ostala su samo sje?anja. Znam da su oni dolje na Zemlji, ali njihov duševni život kakav se odvija u mišljenju, osje?ajima i volji od jutra do no?i je kao da su ugašeni. Ne mogu na?i svoje voljene bez obzira koliko se trudim.”

To je izvorni doživljaj, i dijele ga mnoge duše koje su prešle prag smrti u naše današnje vrijeme. U evoluciji ?ovje?anstva nije uvijek bilo tako. U drevna vremena je bilo druga?ije. ?ovjek bi prešao prag smrti na druga?iji na?in ali tako?er ni u fizi?kom tijelu nije bio kao što je danas.

Razlika leži u ?injenici da je u ranija vremena ?ovjek još posjedovao duhovno naslje?e preko kojeg je bio povezan s duhovnim svijetom. Što dalje idemo natrag u drevne periode kada su na Zemlji ve? bile prisutne duše koje se danas inkarniraju, više otkrivamo da je ?ovjek tada bio ispravno povezan s duhovnim svijetom. ?ovjek je u velikoj mjeri izgubio staro duhovno naslije?e, i danas živimo u periodu kada postoji radikalna promjena u evoluciji ?ovje?anstva.

Razjasnimo ovu stvar prije nego se ukrcamo na duboke prethodno opisane ?injenice. U naše vrijeme postoje ljudi koji znaju nešto više o zvjezdanim nebesima, na primjer, od onog što je danas uobi?ajeno znanje. Istina, ima još onih koji izlaze za vedrih no?i i uživaju u veli?ini i slavi zvjezdanih nebesa, ali su takvi ljudi u manjini. Ima sve više i više ljudi koji ne mogu razlikovati izme?u planeta i zvijezde staja?ice ali to nije najvažnije. ?ak i kada ljudi izlaze gledati nebesa, samo vide zvijezde izvana u njihovoj fizi?koj pojavi. Tako nije bilo u drevnim vremenima. nije bilo tako za duše koje su danas ovdje ali koje su u drevnim vremenima boravile u drugim tijelima. Iste duše koje sada vide samo fizi?ke zvijezde prije su promatrale, kada su kontemplirale zvjezdana nebesa, ne toliko fizi?ko svijetlo zvijezda ve? ono što je s njima bilo duhovno povezano. Duhovna bi?a su povezana sa svim zvijezdama. Ono što danas u duhovnoj znanosti nazivamo više hijerarhije bilo je gledano vidovito od duša drevnih vremena — od svih vas ovdje i od svih ljudi vani. ?ovjek nije vidio samo fizi?ki svijet ve? je tako?er promatrao i duhovni svijet. Tada bi bila ?ista ludost poricati duhovni svijet, kao kada bi sada osoba poricala postojanje ruža i ljiljana. Duhovni svijet nije se mogao poricati pošto je bio percipiran. Da je ?ovjek izgubio neposrednu vezu s duhovnim svijetom ozna?ava, u izvjesnom smislu, korak naprijed. Umjesto toga dobio je ve?i stupanj nezavisnosti i slobode.

U bivšim vremenima ljudska je duša živjela u vanjskom duhovnom svijetu. Ta je oblast postepeno izgubljena ali gubitak treba zamijeniti iznutra. Prema tome, danas se duša koja se oslanja samo na percepciju vanjskog svijeta osje?a jalovo i prazno. Koliko duša ima danas u naše vrijeme koje idu svijetom potpuno nesvjesne ?injenice da je cijeli prostor ispunjen prisutnoš?u duhovnih bi?a! Ipak se može do?i do razumijevanja duhovnog promatraju?i samo vanjski svijet. To je mogu?e prodiru?i u dubine duše. Mnogi ljudi, me?utim, to ne žele, uklju?uju?i obitelj o kojoj sam prije govorio.

?ovjek o kojem se radi boravio je u duhovnom svijetu, u oblasti u kojoj živimo izme?u smrti i novog ro?enja. Težio se ponovno ujediniti s dušama s kojima je živio na Zemlji, ali za njega one nisu postojale. Zašto? Zato jer duše koje su ostale iza nisu tražile duhovni sadržaj, pošto su bile u stanju manifestirati svoju prisutnost pomo?u fizi?kog tijela. Težio je da nešto zna o ovim dušama koje su mu prije bile kao zrake Sunca, i vidovnjak koji je bio upoznat s njim prije nego je prošao kroz vrata smrti nije ga ?ak mogao utješiti na bilo koji poseban na?in. Jer utjeha kao što je slijede?a bila bi fundamentalno ne?asna. “Duše koje su za tebe ugašene kasnije ?e ti se pridružiti ako budeš imao strpljenja ?ekati. Tada ?eš ih ponovno imati kao što je bilo na Zemlji.” To ne bi bilo sasvim to?no, pošto su ove duše bile daleko od bilo kojeg oblika penetracije u duhovni život. Oni ?e, tako?er, nakon što pro?u kroz vrata smrti imati plašljive težnje da budu ujedinjeni s onima koje su poznavali na Zemlji. Duše koje su lišene bilo kog oblika duhovnog života nailaze na mnoge prepreke.

Dosegnuli smo stupanj u ciklusu evolucije ?ovje?anstva kada duše koje borave u fizi?kom tijelu moraju u?iti jezik duha. Moramo ste?i znanje o višim svjetovima ovdje. Mnoge duše u naše vrijeme preziru znanje koje bi mogli nazvati teozofija u doslovnom smislu rije?i. To je stvarno jezik kojeg moramo mo?i govoriti nakon smrti ako želimo onako kako treba biti tamo u duhovnom svijetu. Nakon smrti ne možemo nadoknaditi ono što smo trebali nau?iti kao jezik teozofije ili duhovne znanosti.

Da se ?ovjek na kojeg se ovo odnosi zanimao za duhovnu znanost zajedno sa svojom obitelji, imao bi sasvim druga?ije doživljaje, drugi oblik svjesnosti nakon smrti. U stvari, znao bi da se tamo mogu doživjeti duše. ?ak i da je odvojen jazom od njih jednog dana bi mu se pridružili. Oni bi mogli na?i jedni druge pošto su dijelili zajedni?ki duhovni jezik. Ina?e ne bi bio ujedinjen s njima kao što bi trebao nakon smrti. Susreo bi ih jedino kao što se na Zemlji sre?u ljudi koji su nijemi, koji žele nešto izre?i ali to nisu sposobni.
Iskreno treba priznati da su ove ?injenice neugodne, i mnogim našim suvremenicima se to ne svi?a, ali istina je ono što je bitno, a ne dali zvu?i ugodno ili ne.

U ranijim periodima ljudske evolucije duše su mnogo primale jer su bile još u svom djetinjstvu i prihvatile su religiozne tradicije i ideje o duhovnom svijetu u maniri djece. Kao rezultat, posjedovale su jezik za duhovni život i mogle su živjeti u zajednici s duhovnim bi?ima. ?ovjek je sada pozvan, posebno u našem dobu, da postaje nezavisniji u svom odnosu prema duhovnom životu.
Duhovna znanost nije došla u svijet na proizvoljan na?in. Ne može se širiti uobi?ajeno dostupnim sredstvima i zajedni?kom praksom društava koje teže širenju svojih posebnih ciljeva.

Oni koji se osje?aju pozvani da prenose duhovne ideje u suvremeni kulturni život doživjeli su bolan pla? duša nakon smrti koje ne mogu na?i one koje su ostavili iza jer su duhovno prazni. Pla? mrtvih je poziv koji donosi ideje duhovne znanosti.
Onaj tko ulaze?i u duhovni svijet može doživjeti agoniju, težnje, odricanja, ali tako?er i beznadnost koja ispunja duše koje su prošle kroz vrata smrti, znaju razlog za naša sakupljanja. On tako?er zna da ne može druga?ije nego predstavljati ovaj duhovni život. To je stvar od najve?e ozbiljnosti i proizlazi iz najdubljih težnji ?ovje?anstva.

Danas postoje duše koje osje?aju, ?ak i iz najskrivenijih instinkta da žele doživjeti nešto od duhovnog svijeta! One su pioniri budu?nosti kada ?e do?i duše koje ?e smatrati da je važno kultivirati duhovni život temeljen na spoznaji duhovnih svjetova. Duhovni život mora biti kultiviran na Zemlji u smislu nove duhovne znanosti, jer ?e ina?e ?ovje?anstvo sve više ulaziti u drugi svijet duhovno tupo, s nedostatkom sposobnosti da se ispravno otvore.

Tako?er je zabluda i vjerovati da možemo ?ekati dok ne pre?emo prag mrtvih da bi tamo doživjeli nešto od duhovne prirode. Da bi doživjeli nešto ove vrste treba ste?i mogu?nost percepcije. Ali ta se sposobnost ne može razviti nakon smrti ukoliko nije ste?ena ovdje na Zemlji. Ne živimo uzalud u materijalnom svijetu! Nije bez razloga da se naše duše spuštaju u fizi?ki svijet. One silaze da bi mi mogli ste?i ono što se može ste?i samo ovdje, naime, duhovnu spoznaju.

Ne možemo gledati Zemlju samo kao dolinu o?aja u kuju su premještene naše duše, da tako kažem. Trebamo razmišljati o Zemlji kao o mjestu pomo?u kojeg možemo ste?i mogu?nost da se duhovno razvijemo. To je njegova istina.
Ako dalje propitujemo vidovnjaka u vezi prirode života nakon smrti, on bi odgovorio da je to sasvim razli?ito od tijeka života na Zemlji. Ovdje mi putujemo svijetom; vidimo nebeski svog raširen iznad nas, Sunce koje sjaji. Gledamo vani i vidimo planine, jezera, stvorenja razli?itih carstava prirode. Idemo kroz svijet i nosimo naše misli, senzacije, strasti, želje unutar nas. Tada pro?emo kroz vrata smrti, ali ovdje su stvari razli?ite. Onim koji nisu upoznati s duhovno znanstvenim promatranjima, to sve izgleda paradoksalno. Schopenhauer je to?no rekao, da “?ista istina” mora nositi ?injenicu da je paradoksalna.

Misli i mentalne slike koje nam izgledaju kao da pripadaju unutarnjoj oblasti nakon smrti nam se javljaju kao naš vanjski svijet. Nakon smrti sve naše misli i mentalne predstave javljaju se pred dušom kao mo?na panorama. Ljudi koji idu kroz život nepromišljeno putuju kroz svijet izme?u smrti i ponovnog ro?enja na takav na?in da ono što bi trebalo biti doživljeno ispunjeno mudroš?u i misaonim sadržajem javlja im se kao prazno i jalovo. Osje?aju se ispunjeni sadržajem izme?u smrti i novog ro?enja samo oni koji su stekli sposobnost promatranja kako se misli šire vani u zvjezdane oblasti. Ova sposobnost se sti?e izme?u ro?enja i smrti razvijaju?i misaoni sadržaj unutar duše.

Ako ovdje na Zemlji nismo ispunili dušu s onim što nam mogu dati fizi?ka ?ula, to je kao da smo bili na putovanju stazom od smrti do ponovnog ro?enja kao onaj koji nema uši pa ne može ?uti zvuk, kao onaj tko nema o?iju i ne može percipirati pojedina?nu boju. Sunce na nebesima sve obasjava, ali kada za?e, okruženje nestaje iz našeg pogleda. Sli?no, stvari koje su u životu vanjske javljaju se nakon smrti kao unutarnji svijet.

Razmotrimo još jedno stvarno iskustvo vidovnjaka. Kada kontempliramo ljude koji žive izme?u smrti i ponovnog ro?enja i pokušamo prevesti na naš jezik ono što njih mu?i, oni nam kažu slijede?e. “Nešto živi u meni što uzrokuje da patim. To izlazi iz mog vlastitog bi?a. Sli?no je glavobolji u fizi?kom svijetu, osim što je bol doživljena iznutra. Sam ja sam onaj koji uzrokuje bol.” Ljudsko bi?e se nakon smrti može žaliti na mnogo unutarnjeg bola, unutarnje patnje.

Ako sada vidovnjak prati porijeklo unutarnje patnje koja napada duše nakon smrti, otkriva da dolazi od na?ina života ovih ljudi ovdje na Zemlji. Pretpostavimo da je osoba osje?ala sasvim neopravdano gnušanje za drugo ljudsko bi?e. Tada onaj koji je mrzio osje?a unutarnju bol nakon smrti, i sada on pati iznutra ono što je nanio drugome.

Dok nam naše mišljenje omogu?ava da promatramo vanjski svijet nakon smrti, tako i ono što doživljavamo na Zemlji kao naš vanjski moralni svijet, kao osje?anje odnosa s drugim ljudima, nakon smrti postaje naš unutarnji svijet. Zaista, zvu?i groteskno a ipak je istinito da baš kao što ovdje možemo osje?ati bol u našim plu?ima, našem stomaku ili našoj glavi, tako nakon smrti može boljeti moralna nepravda. Ono što je ovdje unutarnje tamo je vanjsko, a što je vanjsko ovdje tamo je unutarnje. Dosegnuli smo stupanj u razvoju ?ovje?anstva kada se mnogo toga može doživjeti samo nakon smrti.

Osoba koja nije spremna priznati stvarnost karme, ili ponavljanje zemaljskih života, nikada ne može stvarno prihvatiti ?injenicu da mu pripada sudbina. Kako osoba prolazi kroz svijet? Jedna osoba mu napravi ovo, druga ono; njemu se jedna svi?a, druga ne. On ne zna da je on sam uzrok onog s ?ime se susre?e, bolnog iskustva koje je nanijela druga osoba. To mu se ne ?ini tako, jer bi ina?e osje?ao, “Sam si do toga doveo!”

Ako se ?ovjek tijekom života spreman nositi s ovakvim mislima, tada ?e barem imati osje?aj o porijeklu bola kojeg nakon smrti treba trpjeti.

Znanje o karmi u životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja olakšava bol, jer bi ina?e o?ajni?ko pitanje o tome zašto treba patiti ostalo neodgovoreno. U naše vrijeme moramo po?injati biti svjesni ovih stvari jer se bez znanja o njima evolucija ?ovje?anstva ne?e mo?i nastaviti.

Još jedna stvar se otkriva vidovnjaku. Postoje ljudi koji, izme?u smrti i ponovnog ro?enja, moraju ispuniti najneugodnije zadatke. Ne smijemo misliti da nemamo što raditi izme?u smrti i novog ro?enja. Moramo izvršiti najrazli?itije zadatke prema našim individualnim sposobnostima. Vidovnjak nalazi, na primjer, da postoje duše koje su nakon smrti prisiljene služiti bi?e kao što je Ahriman.

?im u?emo u oblast iza fizi?ke, Ahriman nam se javlja sasvim jasno kao posebno bi?e. Sve što je portretirano kao domena Ahrimana i Lucifera u drami, ?uvar praga, stvarno je. Ahriman ima izvršiti mnoge zadatke. Vidovnjak otkriva duše koje su postavljene u oblasti Ahrimana i to bi?e moraju služiti. Zašto su bili osu?eni služiti Ahrimanu? Vidovnjak istražuje kako su ti ljudi živjeli izme?u ro?enja i smrti, razmatra glavne karakteristike takvih duša i otkriva da su sve stradale od jednog op?eg zla, ljubavi za udobnoš?u. Ljubav za udobnoš?u i komforom su me?u najraširenijim karakteristikama suvremenog ?ovje?anstva.

Ako bi propitali razlog zašto ve?ina ljudi propusti nešto napraviti, odgovor je nepromjenjiv, ljubav za udobnoš?u! Bilo da usmjerimo pažnju na najvažnije stvari u životu ili samo sitnice, sve ih prožima ljubav za udobnoš?u. Držati se starog, ne mo?i to otresti, oblik je udobnosti. U pogledu toga ljudi nisu loši kao što bi netko bio sklon vjerovati. Nije iz loše namjere da su Giordano Bruno i Savanarola zapaljeni na loma?i ili je Galileo bio maltretiran onako kako je bio. Nije iz zlo?e da veliki duhovi nisu dobro primljeni za vrijeme njihova života, ve? prije iz ljubavi za udobnoš?u! Treba pro?i dosta vremena prije nego ljudi budu mogli misliti i osje?ati na novi na?in, a to je samo zbog ljubavi za udobnoš?u! Ljubav za udobnost i komfor su široko raširene osobine, i ?ine mogu?im da budemo nakon smrti u službi u vrsti Ahrimana, jer je Ahriman, odvojeno od njegovih drugih funkcija, duh prepreka. Gdje god se pojavljuju prepreke Ahriman je gospodar. On ko?i život ljudskih bi?a.

Oni koji su na Zemlji podanici ljubavi za udobnoš?u postati ?e agenti za usporavanje procesa svega što dolazi iz nad?ulnog. Tako ljubav za udobnoš?u vezuje ljudske duše izme?u smrti i ponovnog ro?enja za duhove koji su, pod Ahrimanom, osu?eni služiti snage opozicije i smetnje.

Kod mnogih ljudi nalazimo sklonost koju u svakodnevnom životu ozna?avamo kao nemoralnu karakteristiku, a to je nedostatak savjesti. U glasu savjesti imamo predivan regulator za život duše. Nedostatak savjesti, nemogu?nost slušanja upozoravaju?eg glasa savjesti, isporu?uje nas još i drugim silama u periodu izme?u smrti i novog ro?enja. Vidovnjak otkriva duše nakon smrti koje su postale sluge posebno zlih duhovnih bi?a.

Ovdje na Zemlji se javljaju bolesti, i pojavljuju se na mnogo razli?itih na?ina. Znamo, na primjer, da su u starija vremena epidemijske bolesti kao kuga i kolera poharale Europu. Materijalisti?ka znanost može ukazati na vanjske uzroke ali ne može dosegnuti unutarnje duhovno porijeklo. Ipak sve što se doga?a ima duhovni temelj. Ako bi netko rekao da znanost ima zadatak otkriti fizi?ke uzroke doga?aja, tada se uvijek može dodati da duhovna znanost ne isklju?uje stvarnost vanjskih uzroka kada je to opravdano. Duhovna znanost daje duhovne uzroke fenomenima.

Jednom je netko pitao slijede?e pitanje u vezi s duhovnim uzrocima. “Zar ne možemo objasniti Napoleonovu strastvenu sklonost vo?enju bitaka ?injenicom da kada ga je majka nosila ?esto bi išla šetati po bojnim poljima? Zar to nije slu?aj fizi?kog naslje?a?” Ima nešto u tome, ali Napoleon je našao put do svoje majke; on joj je usadio to svi?anje.

Na primjer, netko može re?i, “Ovdje je ?ovjek. Zašto je živ?” Materijalista bi mogao odgovoriti, “Jer diše.” Drugi bi mogao odgovoriti, “Ali ja znam bolje. Danas ne bi bio živ da ga nisam povukao iz vode prije tri mjeseca!” Ipak da li je ova zadnja izjava korektna usprkos prvoj? Previše se lako zamišlja da su rezultati prirodne znanosti odba?eni od duhovne znanosti. ?ak i ako se može dokazati da ?ovjek duguje neku sposobnost ocu i djedu putem naslje?a, ipak je to?no da je on sam kreirao odgovaraju?e uvjete.
Prema tome mogu?e je prou?avati uzroke bolesti na ?isto znanstvenoj osnovi. Tako?er se može sasvim krajnje pitati zašto je ova ili ona osoba umrla mlada. Ali i to, tako?er, ima svoj izvor u duhovnom svijetu. Da bi se bolesti manifestirale na Zemlji, odre?eni duhovni entiteti ih moraju usmjeriti iz duhovnog u fizi?ki svijet.

Duhovni istraživa? je suo?en sa slamaju?im iskustvom kada okrene svoje duhovno zurenje prema dušama koje su umrle prerano u svijetu mladosti, bilo kao rezultat bolesti, nesre?e ili tegoba tijekom njihovog života. Ima mnogo takvih sudbina. Vidovnjak promatra ogroman prostor bolesti i smrti u potpunosti upravljanim od odre?enih zlih duhova koji donose bolest i smrt dolje na Zemlju. Ako sada pokušavamo pratiti trag tijeka egzistencije onih duša kojima je na Zemlji nedostajalo savjesti, nalazimo da su one bile prisiljene postati sluge zlih duhova smrti, bolesti i tegoba koji donose preuranjene smrti i velike nesre?e. To je povezanost.

Život postaje razumljiv jedino ako razmatramo ukupnu sliku, ne samo mali segment izme?u ro?enja i smrti. Jer taj period je opet usko povezan s onim što se odigralo za vrijeme stanja nero?enosti, tijekom prenatalnog postojanja u ?isto duhovnom svijetu. Naše cijelo bi?e je zavisno od toga što se prethodno doga?alo u duhovnom svijetu. To se najpotpunije može razumjeti ako se fenomen prou?ava pomo?u nad?ulne spoznaje što se mnogima može ?initi kao zamjerka duhovom istraživanju kao takvom.

Ima ljudi koji kažu, “Ti tražiš tragove sposobnosti i sudbine ljudskih bi?a u prethodnim zemaljskim životima, Ali uzmite u obzir obitelj Bernoulli u kojoj je bilo osam matemati?ara! Sigurno je da to jasno pokazuje da se odre?ene sposobnosti prenose od generacije na generaciju putem naslje?ivanja.”

Ako je, me?utim, ovakav fenomen pažljivo prou?en pomo?u nad?ulne spoznaje, došlo se do slijede?eg rezultata. Sve što se manifestira na Zemlji u nekoj umjetni?koj formi, što prožima ljudsko bi?e s osje?ajem za duhovno — a umjetnost to uvijek ?ini — ima svoje porijeklo u nad?ulnom svijetu. Osoba koja u svijet nosi umjetni?ke darove radi to zbog prethodnih zemaljskih života, ili zahvaljuju?i posebnom ?inu milosti za vrijeme perioda prije ro?enja, prije za?e?a, kada je na poseban na?in živio u oblasti harmonije sfera. Sada on manifestira odre?enu sklonost prema kojoj fizi?ko tijelo može obdariti sposobnoš?u koju je spoznao i izraziti je u zemaljskom životu.

Ni jedna duša ne?e tražiti da se inkarnira u tijelu u takvoj obitelji gdje su muzi?ki darovi u nasljednoj struji ukoliko u prijašnjem zemaljskom životu nije stekao baš sposobnosti potrebne za tu umjetnost, ukoliko nije prošao kroz period izme?u smrti i ponovnog ro?enja da bi se ponovno rodio u muzi?kom tijelu. Jer se samo najprimitivnije predispozicije mogu na?i u nasljednoj struji. Dobro muzi?ko uho je naslije?eno. Organi su transformirani prema odre?enim sposobnostima duše tijekom perioda embrija ili nakon ro?enja. Prvi instrument na kojem ?ovjek svira njegov je vlastiti organizam, i to je uistinu najkompleksniji instrument. Božanska duhovna bi?a su trebala cijeli Saturnov, Sun?ev i Mjese?ev period evolucije da oblikuju taj instrument. Mi u svijet dolazimo s mudroš?u koja daleko nadmašuje ono što smo sposobni kasnije ste?i.

?ovjek zamišlja da je dosegnuo zna?ajan stupanj mudrosti kada po?ne biti sposoban misliti. Ali mudrost koju razvijemo kada po?nemo misliti je u stvari daleko manja u usporedbi s velikom mudroš?u koju smo bili stekli ali i izgubili u odre?eno vrijeme. Kod ro?enja naš mozak je još mekan. Vezne karike koje idu od mozga do razli?itih organa još nisu razvijene, i mi smo tijekom djetinjstva obdareni mudroš?u kako bi “projektirali” organe, instrument.

Trenutak na koji gledamo natrag kao na prvu priliku u kojoj smo bli svjesni sebe ozna?ava vrijeme kada smo izgubili sposobnost svirati na našem instrumentu. Ta sposobnost je mnogo ve?a u ranom djetinjstvu nego kasnije. Duboka mudrost je iskorištena da nas dovede do to?ke na kojoj mi postajemo taj zapetljani instrument. Ova nas ?injenica može prožeti s dubokim osje?ajem divljenja za ono što smo toliko dugo dok po?ivamo unutar utrobe božanske duhovne mudrosti. Tada postajemo svjesni da u stvari dolazimo u život s mnogo ve?om mudroš?u nego se obi?no shva?a. Tada možemo tako?er zamisliti ogromnost mudrosti koja nas okružuje u našoj egzistenciji koja prethodi stupnju embrija. To je od krajnje važnosti, jer svijest inicijata percipira da što dalje idemo natrag ve?a je mudrost i sposobnost ?ovjeka.

Sada nad?ulnom percepcijom razmotrimo dušu individue koja je postala sluga zlog duha bolesti ili smrti. Takva duša nam omogu?ava vidjeti kako je mudrost za koju je ?ovjek sposoban bila ugašena, kako je sebe srozala. Takva duša nudi zastrašuju?i aspekt. Jednom predodre?ena da razvije najuzvišeniju mudrost, sada je toliko degradirana da je postala sluga ahrimanskih bi?a! ?ovjek tijekom inkarnacije kada se je okružio fizi?kim tijelom ima alternativu ili da primi duhovni svijet u sebe, da participira u duhovnom životu, da animira svoju dušu tako da nakon smrti oko sebe doživi duhovni svijet, ili da sebe zatupi. Takve duše su sebe zatupile jer su izme?u ro?enja i smrti propustile primiti ono što bi im omogu?io percipirati duhovni svijet oko njih.

Dakle vidimo kako su individualne duše povezane s duhovnim životom svijeta u cjelini. Dakle vidimo sebe kao u?lanjene u ukupnost života na Zemlji. Dakle tako?er razumijemo koliko je važno da ne dopustimo da naše uro?ene duhovne snage uvenu, ve? da ih kultiviramo da ne bi postepeno bili izbrisani iz svijeta. Osoba može podržavati, me?utim, da želi sebe izbrisati iz svijeta koji je okružuje jer za nju život nema smisla. Gašenje sebe na ovaj na?in nije destrukcija. To samo predstavlja gašenje sebe u odnosu na okolni svijet. Premda je ?ovjek ipak tamo zbog sebe. Ugasiti sebe u svijetu zna?i biti osu?en na samo?u u duhovnom svijetu. To je kao da je netko živio u krajnjoj samo?i, odsje?en, uskra?en za bilo koji oblik komunikacije. To je što se postiže ako se isklju?imo iz duhovnog svijeta.

Možete dobro iskoristiti slijede?u sliku. Neka se utisne u vas jer se može smatrati zvu?na osnova za meditaciju.

Što osoba više napreduje u evoluciji svijeta, postaje slobodnija. Živjeti ?e sve više i više kao otok i njegovi apeli, njegovo razumijevanje treba i?i od otoka do otoka. Ljudska bi?a koja žele u?estvovati u budu?nosti duhovnog života ?ovje?anstva mo?i ?e jedno drugo razumjeti, to jest, one koji žive u slobodi na drugim otocima. Oni koji, u drugu ruku, uzmi?u duhovnom životu na?i ?e se na njihovim vlastitim otocima, i kada pokušaju komunicirati s onima koje su prethodno znali, ne?e to mo?i. Glas koji poziva u njima ?e biti ugušen. Svaki ?e osjetiti, “Tamo preko na onim otocima su oni koje poznajem, s kojima sam bio povezan.” Ali ništa ne?e doprijeti do njega i on ?e slušati ali ništa ne?e ?uti.

Duhovna znanost osigurava jezik koji ?e u budu?nosti omogu?iti ?ovjeku da stekne mogu?nost premostiti jaz usamljenosti i do?e do razumijevanja. Izjave koje nam do?u od okultnih spisa ?esto su dublje nego to mislimo. Kada se dogodio Misterij na Golgoti, ?ovje?anstvo je primilo prvu objavu koja mu je potrebna da bi došlo do razumijevanja od jednog otoka do drugog.

Druga objava je putem antropozofske duhovne znanosti, koja teži sve više razjasniti Krist misteriju za dušu ?ovjeka. Stvarne rije?i Krista su nazna?ene u mnogim njegovim izrekama. Me?u najdubljima je, “Kada se dvoje na?u u moje ime, Ja ?u biti me?u njima.” Nau?iti ?emo razumjeti njegovo Ime tek kada ovladamo jezikom duha.

U ranoj fazi krš?anske objave još se to moglo na?i na naivan na?in. U budu?nosti znati ?e Krista samo one ljudske duše koje Ga prepoznaju putem duhovne znanosti.

Mnogima se može ?initi smiješno da se duhovna znanost naziva duhovni jezik koje ?ovje?anstvo treba tako da ljudi ne budu izolirani nakon smrti, ve? da na?u mogu?nost putovanja od jednog otoka na drugi.

Tema kojom smo se danas bavili dati ?e vam i razlog zašto smo se okupili da bi kultivirali duhovnu znanost. Onaj tko svjesno radi za duhovnu znanost slijedi taj poziv, taj glas. Slijedi je i onaj tko samo osje?a težnju da nešto ?uje o duhovnom svijetu. Ovi glasovi, ovi pozivi dolaze iz duhovnog svijeta, a tako i potreba koja se u duhovnom svijetu osje?a kada se ?uju oni koji tamo borave izme?u smrti i novog ro?enja. A glasovi raznih hijerarhijskih bi?a tako?er se mogu ?uti.

Ti ?e glasovi kako do?u do nas probuditi u našim dušama ono što ?e voditi ?ovje?anstvo da sve više kultivira duhovni život što se tako?er njeguje u našim grupama. Može se i ovdje nastaviti vjerno kultivirati.

To je želja koju bih vam želio izraziti na kraju ovih razmatranja, moja je najdublja nada da to može stalno ja?ati, ozariti vaše duše tako da rad duhovne znanosti može uzeti plamen i nositi ga naprijed s pravom antropozofskom toplinom.

 

Stranica 9 od 16 Sve stranice