Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 2/16
Istraživanja o životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja
Milano, 27 listopad 1912.

Naša razmatranja su nas dovela do to?ke gdje se svijest nakon smrti može održati jedino sje?anjem na Misterij na Golgoti. Do tog momenta postojanje nakon smrti sastoji se od zbroja sje?anja na život na Zemlji pomo?u vizija, ne kroz osjetila. I za vrijeme ovog perioda tako?er, stvarnosti duhovnog svijeta mogu se percipirati jedino kroz vizije.

Postepeno duša otkriva da je sve teže i teže održati sje?anja na zemaljski život i nastupaju uvjeti zaborava. Ako se nakon smrti sretne osoba koja se poznavala, u po?etku ?e biti spremno prepoznata. Kako vrijeme prolazi to postaje sve teže, i kasnije veza može biti prizvana jedino odnosom prema Misteriju na Golgoti. Što je netko više prožet s tim, lakše je prepoznati okruženje. Dosegnuvši stupanj gdje je da bi održali svijest potrebno sje?anje na Misterij na Golgoti, me?utim, po?inje velika transformacija. Više nismo u mogu?nosti zadržati prethodne vizije. Na primjer, do ove faze možemo u ovoj oblasti govoriti o uvjetima fenomena astralne boje i o vizionarskim slikama bi?a u okruženju. Na pola puta izme?u smrti i novog ro?enja vizije i zbir sje?anja vene, gubimo našu vezu s njima, i one se odvajaju od našeg bi?a. Da bi to?nije prikazali ovu fazu razmotrimo slijede?e, što nakon prvog slušanja može biti prili?no šokantno.

Na ovom stupnju osje?a se odvla?enje od Zemlje. Zemlja je daleko ispod, i putovanjem u duhovni svijet osje?a se da se dosegnulo Sunce. Baš kao što se za vrijeme zemaljskog života osje?amo povezani s Zemljom, tako se sada osje?amo jedno sa Suncem s njegovim cijelim planetarnim sustavom. To je zašto se u našem modernom okultizmu toliko daje naglasak na to kako je Krist došao na zemlju iz sfere Sunca. Esencijalno je doku?iti kako nas Krist vodi na Sunce kroz Misterij na Golgoti. Okultizam pokazuje da je Krist sun?evo bi?e koje nas može dovesti natrag na Sunce. Sada dolazi ono što može šokirati. Imperativ je ne samo razumjeti naš odnos s Kristom. Moramo doku?iti još nešto. Sada dolazi vrijeme kada se suo?avamo, i trebamo razumjeti, bi?e poznato kao Lucifer. Osje?aj na Suncu nije onakav kao da smo okruženi strujama fizi?kog svijetla, ve? boravljenja u ?istom svijetlu duha. Od ovog trenutka nadalje, ne doživljavamo Lucifera više kao antagonisti?ko bi?e. Upravo suprotno, javlja se sve više i više njegova potpuna opravdanost u svijetu. Sada se odje?a težnja, u daljnjem tijeku života nakon smrti, prepoznati Krista i Lucifera jednog do drugog kao jednako opravdane snage. Koliko god se može ?initi ?udna jednaka važnost Krista i Lucifera, takav uvid je dosegnut na ovom stupnju nadalje i dolazimo do gledanja na ove dvije snage više ili manje kao na bra?u. Objašnjenje za ovo vidjeti ?e se u doživljajima koje duša mora imati u daljnjem tijeku života nakon smrti.

?esto sam opisivao uvjete života na Saturnu, Suncu i Mjesecu, i u njima imate duhovni put pokriven nakon smrti. Izvanredna je stvar da se ne doživljavaju doga?aji redom kozmi?ke kreacije: Saturn, Sunce i Mjesec, ve? prvo dolazi Mjese?eva egzistencija, zatim Sun?eva egzistencija, i kona?no Saturnova egzistencija. Kada ?itate opise koje sam dao u Kozmi?kom sje?anju i zatim nastavite daleko natrag od Mjeseca, nalazite oblast koju duša doživljava na svom putovanju unatrag poslije smrti. Promatranje ovog direktno u duhovnom svijetu daje utisak sje?anja na život prije ro?enja. U upravo okarakteriziranoj oblasti moralni element je od još ve?e važnosti za daljnji tijek života. U Kozmi?kom sje?anju, “Akasha kronici,” opisali smo kako se gubi interes, koji je do ovog stupnja bio veoma snažan, za sve zemaljske doživljaje. Naš interes za ljude s kojima smo bili povezani opada, i gubimo interes za stvari. Shva?amo da su sje?anja koja još imamo u ovoj to?ci prenesena naprijed jedino pomo?u Krista. Krist nam je pridružen, i kao rezultat sposobni smo zapamtiti. Ako nam se Krist ne bi pridružio, naša sje?anja na zemaljski život bi iš?ezla pošto je doživljaj jedinstva s Kristom ono što nas dalje od ove to?ke povezuje s Zemljom.

Tako kroz daljnji stupanj u duhovnom svijetu stje?emo potpuno novi interes za Lucifera i njegovu oblast. Odvojeni od zemaljskih interesa, sada možemo doživjeti konfrontaciju Lucifera potpuno bezopasno. Dolazimo do iznimnog otkri?a da nam je Luciferov utjecaj štetan jedino kada smo upetljani u zemaljske stvari. Sada se javlja kao bi?e koje osvjetljava ono što moramo pro?i kasnije u svijetu duha. U dugom isje?ku vremena osje?amo da moramo dobiti ono što nam Lucifer poklanja u ovim oblastima duhovnog svijeta.

Ponovno može biti šok govoriti o onom što je doživljeno samo subjektivno. Ipak ono što se ?ini šokantno možda se u ovom slu?aju može najspremnije razumjeti, naime, da poslije nekog vremena postajemo stanovnici Marsa. Nakon što smo osje?ali da boravimo na Suncu, ostavivši zemlju iza nas, sada napuštamo sferu Sunca i doživljavamo sebe u našem kozmi?kom realitetu kao stanovnike Marsa. U stvari, u ovoj se fazi ?ini kao da nam je Krist dao sve povezano s prošloš?u i da nas Lucifer priprema za naše budu?e utjelovljenje. Ako je ova sfera Marsa doživljena svjesno i kasnije na zemlji može biti prizvana pomo?u inicijacije, otkrivamo da nam Lucifer poklanja sva iskustva koja nemaju ishodište u zemaljskoj sferi što nosimo unutar sebe u širini kozmosa. Lucifer nam daje sve što nije povezano s Zemljom. Naš bivši ljudski interes postaje sve više i više kozmi?ki. Dok smo prethodno apsorbirali na Zemlji što su nam dali minerali, biljke, životinje, zrak i voda, planine i doline, od ove to?ke nadalje sakupljamo doživljaje koji na dosežu iz kozmosa. To je oblik percepcije koji je uvijek bio poznat, ali malo shva?en, kao harmonija sfera. Sagledavamo sve kao harmoniju radije nego odvojene zvukove fizi?kog svijeta.

U izvjesnoj to?ci mi doživljavamo sebe kao centar univerzuma. Sa svih strana opažamo kozmi?ke ?injenice kroz harmoniju sfera. Sada napuštamo oblast Marsa, i okultist ozna?ava slijede?u oblast kao Jupiter. Kako nastavljamo harmonija sfera se pove?ava u opsegu. Kona?no je toliko jaka da smo od nje uko?eni. Ošamu?eni, dižemo se u harmoniju sfera.

Nakon što pro?emo sferu Jupitera naše postojanje doseže Saturn, krajnju granicu sun?eva sustava. Ovim spajanjem prolazimo važno iskustvo prirode morala. Ako je Krist o?uvao naše sje?anje na ranije uvjete na Zemlji i zaštitio nas od stanja straha proizašlog iz smanjenja svjesnosti, shva?amo, posebno u našoj sadašnjoj konfiguraciji duše, kako je malo naš život na zemlji u skladu s višim moralnim zahtjevima, veli?anstvenosti cijele kozmi?ke egzistencije. Naš prošli život na Zemlji uzdiže se prijekorno. Iz nediferencirane tame, i ovo je od najve?e važnosti, ukupan zbroj zadnje inkarnacije kako se karmi?ki oblikovao za vrijeme tog života, javlja se pred dušom.

U stvari, cjelokupna slika vaše sadašnje inkarnacije odgovara onom što se sada uzdiže u vašoj duši na ovom stupnju nakon smrti, ali sve ?emu se morate protiviti u vašoj zadnjoj inkarnaciji pronicljivo je doživljeno. Promatramo naš zadnji zemaljski život sa kozmi?kog stajališta.

Od sada nadalje ni Krist princip niti Lucifer ne mogu održati našu svijest. Ukoliko se nije dogodila inicijacija u prethodnom zemaljskom životu, svijest je definitivno zamu?ena. To ozna?ava neophodne duhovne spavanju sli?ne uvjete koji slijede svijest koja je do tada prevladavala. Ovo duhovno spavanje povezano je s još jednim ?imbenikom. Pošto su svi osje?aji i sposobnost oblikovanja ideja bili prekinuti, ukupne kozmi?ke sile, s izuzetkom onih koje emaniraju iz sun?eva sustava, sada mogu djelovati direktno na ?ovjeka. Zamislite cijeli sun?ev sustav van djelovanja te rade samo sile izvana. To ?e vam dati sliku utjecaja koji sada po?inju biti operativni.

Tako smo došli do to?ke gdje smo ju?er po?eli naše razmatranje.

Sada razmotrimo važan odnos izme?u druge faze života nakon smrti i perioda embrija. Znate da život embrija po?inje s malim sferi?nim zametkom. Okultno, napravili smo iznimnu opservaciju da u najranijoj fazi embrio predstavlja zrcalnu sliku svega što je ljudsko bi?e doživjelo iz kozmosa. Ovo je gore opisano. Na po?etku ljudski zametak nosi zrcalnu sliku kozmi?ke egzistencije iz koje je isklju?en njegov život u sun?evu sustavu. Izvanredno je da su za vrijeme kasnijeg razvoja embrija svi kozmi?ki utjecaji odba?eni osim onih koji emaniraju iz sun?eva sustava. Njih embrio apsorbira. Nasljedne sile zapo?inju svoju aktivnost na embriju na razmjerno kasnijem stupnju kada smo, tijekom života nakon smrti, ponovno prošli naše korake preko Saturna, Jupitera i Marsa. Prema tome može se re?i da je zametak ve? pripremljen od ?ovjeka za vrijeme kozmi?ke egzistencije u uvjetima univerzalnog spavanja i prije perioda embrija.

Sada razmotrimo stupnjeve razvitka embrija koji se odvijaju tijekom perioda kozmi?kog, univerzalnog spavanja. Na dijagramu nazna?imo jedan za drugim prenatalne uvjete zametka ljudskog bi?a. Ovdje imamo zrcalnu sliku.

Zrcalo Zametak Ro?enje
Za?e?e
rano kasno rano kasno
. . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .

Onda kasniji embrionski uvjeti nalaze nalaze svoju zrcalnu sliku u ranoj fazi prenatalnog života, i rani uvjeti embrijske egzistencije nalaze svoju refleksiju u kasnijoj fazi prije za?e?a. Dakle dobijemo duhovnu zrcalnu sliku u obrnutom embrionskom razvoju. Ovdje je embrio u jednom smjeru, i za svaku fazu u jednom smjeru nalazim zrcalnu sliku u drugom. Dvije strane se odnose kao objekt i zrcalna slika, i za?e?e ozna?ava to?ku na kojoj se zrcalna slika pojavljuje. Ako bi sada išao predstaviti embrionski razvoj, on bi trebao biti prikazan malim. Ali njegova zrcalna slika u drugom smjeru trebala bi biti veoma pove?ana jer što ljudsko bi?e prolazi u deset lunarnih mjeseci prije ro?enja doživljava se u svojoj refleksiji u nekoliko godina. Sada uzmite sve što ?ovjek proživljava u duhovnom svijetu do svoje reinkarnacije. U prvoj fazi svog života nakon smrti on uzima u sebe efekt-poslije svog života na Zemlji. Za vrijeme druge faze sakuplja doživljaje iz kozmosa.

Život izme?u smrti i novog ro?enja pun je sadržaja, ali jedna stvar nedostaje. Mi u stvari rekapituliramo sve što smo proživjeli od prošlih inkarnacija do sadašnje. Mi osje?amo kozmi?ko bi?e, ali tijekom prve faze života poslije smrti ne proživljavamo ono što se doga?alo na Zemlji izme?u dviju inkarnacija. Dok ne dosegnemo sferu Sunca toliko smo preokupirani našim sje?anjima na život prije smrti da je naše zanimanje potpuno okrenuto doga?ajima na Zemlji. Živimo s onim pojedincima koji tako?er borave u duhovnom svijetu nakon smrti. Potpuno smo uklju?eni u veze koje imamo s njima na Zemlji i oblikujemo te veze da pristaju s njihovim krajnjim posljedicama. Za vrijeme ovog perioda naš interes je stalno odvra?en i time umanjen za one koji su još na Zemlji.
Samo kada nas oni što su ostali na Zemlji traže svojim dušama može se kreirati veza s njima. Na ovo treba gledati kao važan moralni element koji baca svijetlo na veze izme?u živih i mrtvih. Osoba koja je umrla prije nas i koju smo potpuno zaboravili, nalazi da je teško dosegnuti do nas ovdje u zemaljskom životu. Ljubav, stalna simpatija koju osje?amo za mrtve, kreira stazu na kojoj je ustanovljena veza s zemaljskim životom. Tijekom ranih stadija nakon smrti oni koji su prešli mogu živjeti s nama samo pomo?u ove veze. Iznena?uju?e je do koje mjere je kult komemoracije mrtvima potvr?en u svom dubljem zna?aju od okultizma. Oni koji su prešli mogu nas lako dosegnuti ako na?u misli i osje?aje usmjerene prema njima od Zemlje.

Situacija je druga?ija kod drugog stadija izme?u smrti i novog ro?enja. Tada smo toliko duboko uklju?eni u kozmi?ke interese da postaje iznimno teško uspostaviti vezu s Zemljom za vrijeme drugog perioda. Odvojeno od interesa kojeg primamo u kozmosu, želimo sudjelovati u ispravnom oblikovanju naše slijede?e karme. Kao dodatak našim kozmi?kim utiscima mi zadržavamo najbolje što moramo karmi?ki ispraviti, i pomažemo oblikovati slijede?i život koji ?e pomo?i kompenzirati neizlije?ene karmi?ke dugove.

Mnogi ljudi kažu da ne mogu vjerovati u reinkarnaciju jer se ne žele vratiti u život na Zemlji. To je, na primjer, aktualna primjedba.
Najmanje što želim je vratiti se natrag na Zemlju. Mnogi to kažu. Gornje razmatranje u vezi perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja ispravlja ovo gledanje. Za vrijeme ovog perioda želimo se svim silama vratiti u život da bi ispravili našu karmu. Sve previše lako zaboravljamo nakon opisanog kozmi?kog spavanja, kada smo probu?eni u sadašnjost, da se u stvari želimo reinkarnirati.
Bezna?ajno je da li je naša želja tijekom života na Zemlji da se ponovno inkarniramo. Bitno je da to želimo u periodu izme?u smrti i ponovnog ro?enja, i tamo to izri?ito želimo. U mnogim pogledima život izme?u smrti i ponovnog ro?enja vrlo je suprotan od onog što proživljavamo ovdje na Zemlji izme?u ro?enja i smrti. Baš kao što smo okrijepljeni kroz spavanje u zemaljskom životu i obdareni novim snagama, tako smo i kao rezultat opisanog kozmi?kog spavanja opremljeni snagama za našu novu inkarnaciju.

Ovim razmatranjima može se odgovoriti na još jedno pitanje. ?esto je pitano, “Ako se tako ?esto inkarnira, zašto ljudsko bi?e mora po?eti svaki puta od djetinjstva? Zašto ono ne do?e na svijet ve? opremljeno svime što treba u?iti za vrijeme djetinjstva?” Odgovor leži u ?injenici da mi ne proživljavamo ono što se dogodilo na Zemlji izme?u naših inkarnacija. Na primjer, ako je osoba bila zadnji put inkarnirana na Zemlji prije otkri?a tiskanja i danas se opet inkarnira, ona nije proživjela ono što se razvilo u interventnom periodu. U stvari, ako se pobliže istražuje materija iz kulturalno povijesnog aspekta, nalazimo da u svakoj inkarnaciji kao dijete treba u?iti ono što se dogodilo na zemlji u interventnom periodu. Razmotrite, na primjer, što je dijete u dobi od šest moralo u?iti u rimska vremena. To je bilo sasvim razli?ito od onog što mora u?iti danas. Vremenski isje?ak izme?u dvije inkarnacije odgovara periodu potrebnom da se kulturni život na Zemlji potpuno izmijeni. Ne vra?amo se u inkarnaciju dok se uvjeti na zemlji nisu promijenili tako da virtualno nema sli?nosti s uvjetima prethodne inkarnacije.

Ono što sam opisao odnosi se na prosje?nu osobu. Na primjer, u jednom slu?aju svijest nakon smrti može biti spuštena ranije nego u drugom, ili se uvjeti spavanja mogu postaviti brže, kako možete razumjeti iz onog što je prethodno re?eno. Ali kozmi?ki zakon radi tako da kozmi?ko spavanje smanjuje period kojeg smo proveli u duhovnom svijetu nakon smrti. Onaj tko ulazi u uvjete nesvjesnosti ranije proživljava ih brže. Vrijeme prolazi za njega u bržem omjeru nego za onog ?ija svjesnost se širi dalje. Istraživanja o životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja zaista otkrivaju da se neduhovni ljudi reinkarniraju relativno brže nego ostali. Osoba koja se odaje samo ?ulnim zadovoljstvima i strastima, koja živi snažno u onom što bismo mogli zvati animalna priroda, provesti ?e kratko vrijeme izme?u inkarnacija. To je zbog ?injenice da ?e takva osoba pasti relativno brzo u uvjete nesvjesnosti, ili spavanja. Stoga ?e brže putovati izme?u perioda smrti i ponovnog ro?enja.

Nadalje, opisao sam samo prosje?ni slu?aj pošto sam samo uzeo u obzir ljude koji dosegnu normalnu dob u životu. U osnovi, postoji zna?ajna razlika izme?u duša koje umru nakon njihove trideset pete godine i onih koje umru ranije. Samo one koje su dosegle svojih trideset pet godina proživljavaju više ili manje svjesno razli?ite opisane faze. Rana smrt dovodi do rapidnijih uvjeta spavanja izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Moglo bi se primijetiti da, nakon svega, ne može se biti odgovoran za ranu smrt i prema tome je nevino uklju?en u raniji kozmi?ki san. Ipak ova primjedba nije valjana. To nije tako jer je rana smrt bila pripremljena kao rezultat ranijih karmi?kih uzroka, i daljnji razvoj se može odigravati upravo zato jer je duša rapidnije ušla u kozmi?ku oblast. Koliko god ?udno i šokantno ovo moglo izgledati, mi znamo, kao rezultat objektivnih istraživanja kozmi?ke egzistencije, da se ?ovjek od odre?ene to?ke nadalje širi u kozmos i prima utiske kozmosa, makrokozmosa. Baš kao što je ?ovjek najdublje uklju?en u zemaljske stvari tijekom srednjih godina fizi?kog života, tako je i u srednjem periodu izme?u smrti i ponovnog ro?enja najdublje involviran u kozmosu.

Razmotrimo dijete. Pošto još ne živi potpuno na zemlji. Ono živi sa svim naslije?em ranijih perioda, i mora se postaviti u zemaljsku egzistenciju. Sada razmotrimo život ?ovjeka nakon smrti. On živi s onim što je odnio s zemlje, i mora ste?i sposobnosti percepcije za život u kozmosu. U srednjem periodu naše zemaljske egzistencije najdublje smo upetljani u zemaljske uvjete, dok smo u srednjem stadiju izme?u smrti i ponovnog ro?enja najdublje involvirani u kozmi?ke uvjete. Što se više povla?imo kraju naše egzistencije na Zemlji, više se odri?emo zemaljskih uvjeta u fizi?kom smislu. Što smo dalje otišli iza srednje to?ke izme?u smrti i novog ro?enja, više se odri?emo kozmosa i ponovno okre?emo životu na Zemlji.

Ono što sam upravo opisao kao analogiju nije temelj duhovno znanstvenih istraživanja. Analogija ove vrste javlja se okultistu tek nakon što je napravio neophodna okultna istraživanja i nastavio uspore?uju?i dostupne ?injenice. Ovakva analogija tako?er sadrži grešku. Pretpostavimo da se odnosimo prema prvom periodu nakon smrti kao onom od djetinjstva, i prema drugom periodu kao onom od starije dobi. Napravili bi grešku. Za vrijeme duhovne egzistencije izme?u smrti i novog ro?enja mi smo u stvari na po?etku stari, i postajemo djeca u odnosu na duhovni život za vrijeme drugog perioda. Duhovni život te?e obrnutim redom. Za po?etak, mi nosimo greške i mane zemaljskog života u duhovni svijet. Zatim su postepeno za vrijeme kozmi?ke egzistencije one uklonjene.

Bio sam veoma iznena?en na?i u drevnim tradicijama ne preciznu potvrdu, ali indikaciju u vezi ovih ?injenica. Na Zemlji za vrijeme naše fizi?ke egzistencije govorimo o postajanju starijim. U duhovnom svijetu izme?u smrti i ponovnog ro?enja moramo re?i sasvim doslovno da rastemo mla?i. U stvari, što se ti?e njegovog duhovnog bi?a, kada se netko rodi na odre?enom mjestu možemo re?i da je tamo postao mlad.

Sada sasvim ?udno, u drugom dijelu Fausta nalazimo rije?i, “Postao je mlad u zemlji izmaglica.” Zašto je Goethe koristio izraz, “postati mlad ” da bi izrazio fizi?ko ro?enje? Kada idemo natrag u prošlost nalazimo da je u ?ovje?anstvu prevladava tradicija koja izražava ideju da kod se duhovnog ro?enja postaje mlad. U stvari, što više gledamo u proteklu evoluciju, više se susre?emo sa stanjem vidovitosti, kako se stalno naglašavalo u našem okultizmu. Potvrdu toga nalazimo svugdje.

Razmotrite, na primjer, ono što je spominjano ju?er. Od trenutka smrti postepeno se osloba?amo od zemaljskih uvjeta, ali za vrijeme izme?u smrti i ponovnog ro?enja živimo potpuno unutar kozmi?kih uvjeta. Njih doživljavamo kao vizije; one se javljaju umjesto ?ulnih utisaka. Objasnio sam kako na ono što doživljavamo pada svijetlo Hijerarhija. Ovu situaciju možemo okarakterizirati na slijede?i na?in. Zamislite da vašu svijest nemate unutar vas, ve? vani u svom okruženju. Ne biste imali osje?aj da živite u svom tijelu, ve? izvan njega. Izvana bi osje?ali da je ovo moje oko, moj nos, moja noga. Tada se morate odnositi prema onom što doživljavate vani u duhu. Tako?er bi se morali odnositi prema bi?u Boga, pustiti da se reflektira u vama. Ovakav stadij se javlja nakon smrti kada zurimo natrag na ?ovjeka. Okruženje je reflektirano u njemu, ?ak i Božanstvo.

Bi li bilo suviše drsko prihvatiti izjavu pjesnika koji je rekao da je život nakon smrti refleksija božanstva? Dobro je poznato da je Dante rekao da za vrijeme egzistencije u duhovnom svijetu dolazi trenutak kada se božanstvo promatra kao ?ovjeka. Ovakva napomena može se ?initi neopravdana. Može se gledati i kao razigranost, ali onaj tko može gledati u dublje tajne ?ovje?anstva ne?e imati takvo stajalište. U velikim poemama uvijek iznova nalazimo eho bivših stanja vidovitog znanja, i pomo?u inicijacije ovakvi efekti-poslije su oživljeni i podignuti u ljudsku svijest.

Dao sam vam par rezultata nedavnih istraživanja o uvjetima života izme?u smrti i novog ro?enja, i nadam se biti još mogu?nosti u ne dalekoj budu?nosti dalje govoriti o ovoj temi.

 

Stranica 2 od 16 Sve stranice