Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish





 
Istraživanja o životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja
Preveo: MonteChristo, forum Galaksija
 


Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 1/16
Istraživanja o životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja
Milano, 26 listopad 1912


Moj ?e zadatak ovdje biti objasniti vam neke osobitosti iz istraživanja duhovnog svijeta, i nazna?iti koje su posljedice takvog znanja na život u cjelini. Onaj tko ima zadatak od duhovnog svijeta komunicirati izvjesne stvari svojim drugovima ne može previše ?esto iskušati njihovu to?nost i apsolutnu duhovnu ispravnost. Moj cilj je pružiti nešto od takvog verificiranog znanja s obzirom na život duše izme?u smrti i novog ro?enja. Nedavno, bio sam u mogu?nosti testirati istraživanje koje se može poduzeti na ovom polju. Osobitosti ovih temeljitih istraživanja biti ?e dane u drugom dijelu predavanja. Ovome treba dati uvod nekim preliminarnim objašnjenjima koja se ti?u dostignu?a duhovnog znanja.

Posebna narav duše je neophodna za prikupljanje duhovnog znanja, ona kojoj je uobi?ajena narav svakodnevnog života na zemaljskom planu radikalno suprotna. U vanjskom životu, posebno u današnje vrijeme, duša je u kontinuiranom stanju nemira. Tijekom dana duša je stalno izložena novim impresijama, i pošto se identificira s ovim impresijama živi u stanju kontinuiranog nemira.

Mora do?i do sasvim suprotnog ako ?e se prodrijeti u duhovni svijet. Prvi uvjet neophodan za uzlaženje u duhovni svijet i za razumijevanje iskustva ste?enog u toj oblasti potpuni je unutarnji predah i mirno?a duše. Ovu tišinu duše mnogo je teže posti?i nego to možda mislimo. Svaka strepnja, sva uzbu?enja i brige moraju prestati da bi postigli unutarnju mirno?u. U stvari, za vrijeme kojeg mislimo sebe uzdi?i u više svjetove svi interesi za vanjski život moraju biti ugašeni. Trebamo biti kao da stojimo u jednoj to?ci, opredijeljeni da se ne mi?emo, tako da doga?aji duhovnog svijeta mogu pro?i ispred nas. U našem svakodnevnom životu na fizi?kom planu mi idemo od jedne do druge stvari dok same stvari ostaju stacionarne. To nije tako u duhovnom svijetu gdje mi moramo stvari dovesti nama, u to?ku u kojoj smo fiksirani, pomo?u aktivnosti mišljenja. Moramo, takore?i, iza?i iz sebe, prodrijeti u stvari i zatim ih donijeti sebi izvana. To može dovesti do alarmantnih doživljaja za dušu.

Otkriti ?emo da za vrijeme našeg normalnog života na zemlji mi smo u mogu?nosti promijeniti stvari, ispraviti što percipiramo ili radimo pogrešno. U duhovnom svijetu to više nije tako. Tamo shva?amo da stvari predstavljaju sebe u pravom ili krivom aspektu u skladu s stanjem u kojem smo kada ulazimo u duhovni svijet. Prema tome, sva priprema za korektan uvid u duhovni svijet mora se odigrati prije ulaska u tu oblast, pošto jednom kada smo prešli prag nismo to više u mogu?nosti ispraviti, ve? smo prisiljeni ?initi greške konzistentne s naravi našeg vlastitog karaktera. Da bi izbjegli odre?ene greške u budu?nosti, moramo se vratiti na fizi?ki plan, poboljšati našu narav, i onda se vratiti u duhovni svijet raditi bolje nego prije. Iz ovoga ?ete razumjeti važnost ispravne i pažljive pripreme prije prelaska praga u duhovni svijet.

Ovo što sam rekao usko je povezano sa sadašnjim ciklusom ljudske evolucije, ali uvjeti za dušu nisu uvijek bili jednaki kao danas. U naše vrijeme prije bi se trebali plašiti nego iš?ekivati previše jako pojavljivanje vizionarskog svijeta pri ulasku u oblast duha. Kada po?nemo naše vježbe da se uzdignemo u više svjetove zaista je mogu?e da vizionarski doživljaji prodru u nas. U naše vrijeme ima samo jedan osigura? od pravljenja grešaka u prisutnosti ovog vizionarskog svijeta, naime, re?i sebi da se za po?etak iz tih vizija mogu samo u?iti neke stvari o samom sebi. Pojava cijele gomile vizija oko nas ne bi trebali biti ništa više od zrcaljenja našeg vlastitog bi?a. Jer naša narav i zrelost duše, sve što mislimo i osje?amo, pretvara se u duhovnom svijetu u doga?aje koji se pojavljuju kao objektivne stvarnosti. Na primjer, kada vidimo doga?aj u astralnom svijetu koji nam izgleda objektivan, on može biti ništa više od refleksije vlastitih vrlina i mana, ili stvarno efekt glavobolje. Oni koji traže izvornu inicijaciju, posebno u naše vrijeme, moraju stremiti razumjeti mišljenjem sve što dopre do njih putem vizionarskog doživljaja. Prema tome, kandidat za inicijaciju ne?e stati dok nije razumio ono s ?ime se susreo u vizionarskom svijetu tako temeljito kao što razumije fizi?ki svijet.

Sada kako mi pristupamo inicijaciji naša duša pretrpljuje iste doživljaje kao one za vrijeme perioda izme?u smrti i novog ro?enja. Nedavno se u mom okultnom istraživanju pojavilo slijede?e pitanje. Kakva je veza izme?u vizionarskog svijeta kojeg se može na?i kroz inicijaciju ili kao rezultat osloba?anja eterskog tijela zahvaljuju?i šoku, i oblasti u kojoj boravimo izme?u smrti i novog ro?enja? Pokazalo se da kada mi skrenemo našu pažnju na vrijeme izme?u smrti i ponovnog ro?enja, nalazimo, to jest, ostavljaju?i sa strane period kamaloke, da živimo u objektivnom svijetu koji se može usporediti s onim od inicijata. To ne bi trebalo shvatiti, me?utim, da to zna?i da mi odmah poslije smrti ne živimo u stvarnom svijetu. Mi živimo u potpuno stvarnom svijetu. Živimo tamo s onima s kojima smo bili povezani na zemlji, i veze su vrlo stvarne. Ali baš kao što na zemlji primamo našu percepciju pomo?u osjetila, tako je nakon smrti primamo putem vizija.

Razmotrimo slijede?i primjer. Pretpostavimo da nakon smrti u duhovnom svijetu sretnemo nekog tko je umro prije nas. On je za nas tu u stvarnosti, stojimo ispred njega, ali moramo ga mo?i percipirati, moramo uspostaviti vezu s njim u vizionarskom svijetu, baš kao što bi u fizi?kom svijetu uspostavili vezu s nekim pomo?u naših o?iju i ušiju. Sada se, me?utim, susre?emo s teško?om koja postoji u doživljaju inicijata i tako?er u životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Kako je prije objašnjeno, svijet vizija na po?etku predstavlja samo refleksiju nas samih. Kada nas ?ovjek susretne u duhovnom svijetu pojavljuje se vizija, ali u po?etku ta vizija samo reflektira mjeru privla?nosti ili antipatije koju smo prema njemu osje?ali na zemlji, ili reflektira neke druge veze koje smo možda u prošlosti imali s njim. Mi se prema tome možemo na?i u prisutnosti osobe u duhovnom svijetu i ne percipirati ništa više od onog što je bilo u našoj vlastitoj duši prije smrti. Može se dogoditi da sretnemo osobu u duhovnom svijetu ali od nje ostanemo odsje?eni zbog naših osje?aja ili svi?anja ili nesvi?anja koji nas okružuju kao vizionarski oblak. Ovakvi susreti nakon smrti pra?eni su dubokim osje?ajima, stvarnim unutarnjim iskustvom, i to je najvažnije. Mogli bi osje?ati, na primjer, da nekog na zemlji nismo voljeli koliko smo trebali i sada poslije smrti, i pored svega toga što smo u njegovoj prisutnosti i želimo ga voljeti više, vidimo da možemo donijeti samo onoliko privla?nosti koliko smo za njega imali na zemlji. To je to?no usprkos našoj ozbiljnoj želji da ga volimo više i nadoknadimo to što smo pogriješili na zemlji. Proživljavamo ovaj osje?aj ograni?enosti, ovu potpunu nesposobnost razvoja unutarnje snage, kao neizmjernu težinu na duši nakon smrti.

Ovo me vodi do nekih mojih nedavnih istraživanja. Zemaljska iskustva za vrijeme perioda kamaloke sastoje se u esenciji od onog što je duša primila u odnosu sa svojim drugom prije smrti. Poslije izvjesnog vremena nakon smrti, na primjer, ne možemo se više pitati kako bi trebali voljeti osobu. Možemo se samo pitati kako smo je voljeli za vrijeme zemaljskog života, i kao rezultat kako ga volimo sada. Ovo stanje se postepeno mijenja pošto nakon smrti postepeno razvijemo sposobnost osjetiti rad bi?a duhovnog svijeta, Hijerarhija, na viziji koja nas okružuje. Prema tome, situacija koju sam okarakterizirao izmijenjena je samo kao rezultat osje?aja koji se razvijaju malo po malo. Bi?a Hijerarhija rade na izmaglici koja nas okružuje; oni sjaje kroz maglu kao što sun?eve zrake ozra?uju oblake. Moramo uzeti sa nama izvjestan broj sje?anja iz našeg života prije smrti. Ona nas okružuju kao oblak i na osnovu njih morao razviti mo? primanja svijetla od Hijerarhija. Op?enito govore?i gotovo svaka je duša u naše vrijeme pripremljena primiti utjecaje viših Hijerarhija. Danas ?e svaka osoba koja umre i u?e u duhovni svijet dosegnuti stupanj gdje Hijerarhije osvjetljavaju oblak njenih vizija.

Utjecaj Hijerarhija, ovo davanje svijetla koje se javlja tijekom vremena, tako?er je postepeno izmijenjeno. Mijenja se na takav na?in da mi malo po malo doživljavamo kako ovo prodiranje svijetla viših Hijerarhija može zamagliti našu svijest. Zatim postajemo svjesni da o?uvanje naše svjesnosti zavisi od izvjesnih specifi?nih stvari koje su se dogodile prije smrti. Na primjer, svijest osobe s nemoralnom naravi duše dosta je lakše zamagljena. Pa je prema tome od krajnje važnosti da prije?emo prag smrti s moralnom snagom, jer moralna svijest drži našu dušu otvorenom svijetlu Hijerarhija. Nedavno sam bio u prilici ispitati stanje poslije smrti ljudi s moralnim osje?ajima i tako?er stanje onih s dušom nemoralne naravi, i u svakom slu?aju se moglo ustanoviti da je osoba s moralnim dispozicijama duše mogla o?uvati jasnu, sjajnu svijest nakon smrti, dok oni s nemoralnom konstitucijom duše tonu u neku vrstu mra?ne sumra?ne svijesti.

Netko može dobro pitati zašto je bitno ako ?e nakon smrti osoba pasti u takvu uspavanu svijest jer tada ne bi patila. ?ak bi i izbjegla posljedice svog nemorala. Taj argument nije održiv jer su, s takvim spuštanjem svijesti koje je rezultat nemoralnosti, povezana najstrašnija stanja straha. Poslije smrti nema ve?eg straha od ovog zatamnjenja svijesti.

Kasnije, nakon što pro?e odre?eni vremenski period, osoba ima sasvim druge doživljaje. Uspore?uje, na primjer, razne osobe za vrijeme perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja, i otkriva da za vrijeme kasnije faze poslije smrti, kao dodatak moralnim osobinama duše ulogu igraju i religijske duševne osobine. Jednostavno je neupitna ?injenica da duše kojima nedostaju religijske misli proživljavaju sniženje svijesti kao rezultat ovog manjka. Ne možete se osloboditi dojma kojeg dobijete promatranjem stanja ?ovjeka koji je imao samo materijalisti?ke misli. Kratko nakon smrti njihova svijest je snižena, ugašena. Ova ?injenica pokazuje da materijalisti?ke misli, koliko se god uvjerljive mogu ?initi, ne unaprje?uju ljudski razvoj nakon smrti.

Ja sam dakle opisao dvije faze postojanja nakon smrti. U prvoj, vide se efekti moralnih principa, u drugoj, posljedice religioznih ideja. Iza toga slijedi tre?i period koji bi zna?io spuštanje svijesti za svaku dušu kada ne bi postojale izvjesne kozmi?ke mjere koje sprje?avaju ovo zatamnjenje. U istraživanju ove tre?e faze potpuna evolucija cijelog ?ovje?anstva kroz razli?ite cikluse razvoja treba biti uzeta u obzir. U pred krš?anskim vremenima ?ovjek nije mogao na zemlji dobiti ono što bi mu dalo svijest u ovom tre?em periodu nakon smrti. Da ipak posjeduje svijest za vrijeme ovog tre?eg perioda to je zbog ?injenice da su od po?etka zemaljske evolucije odre?ene duhovne sile poklonile ?ovjeku ono što mu omogu?ava sa?uvati njegovu svijest. Te sile, koje je ?ovjek naslijedio od po?etka svijeta, bile su o?uvane mudrim vodstvom iniciranih vo?a. Moramo imati na umu da su u pred krš?anskim vremenima razli?iti ljudi u svijetu primili utjecaje svetosti inicijacija, i da je bilo mnogo na?ina na koje je duhovni život pritjecao ljudima od Misterija.

Ti impulsi su postajali ?ak i slabiji kako se ljudska evolucija približavala Misteriju na Golgoti. Vanjski dokaz za ovo može se vidjeti u pojavi velikog Buddhe u pred krš?anska vremena. Pažljivo izu?avanje u?enja Buddhe ne?e otkriti nikakvu pravu informaciju o prirodi duhovnog svijeta. U stvari, duhovni svijet je karakteriziran negativno u u?enju o Nirvani, a ipak je to?no da je Buddha zahtijevao od onih koji su tražili ulaz u duhovni svijet da se oslobode od svake privrženosti fizi?kom svijetu. Ali u cjelini Buddhinih u?enja ne nalazimo nikakav detaljan opis svijeta duha kao što nalazimo, na primjer, u u?enjima Brahmana koja još sadrže tradicije drevnih vremena. Treba biti naglašeno da su ?injenice na koje se to odnosi manifestirale sebe u raznim ljudima do vremena kada su Grci doživjeli zna?enje Misterija na Golgoti. Jer je tijekom perioda gr?ke civilizacije svijest izme?u smrti i ponovnog ro?enja bila zatamnjena, Grci, koji su to znali, doživljavali su duhovni svijet kao oblast sjena. Na zemlji je ?ovjek mogao stvoriti ljepotu, umjetnost, harmoni?ne socijalne uvjete iz svojih vlastitih snaga, ali nije mogao ste?i u fizi?kom svijetu ono što bi mu dalo svijetlo za vrijeme tre?e faze života nakon smrti.

To je povezano s ?injenicom da je u gr?koj epohi ?ovje?anstvo doseglo to?ku u evoluciji gdje su drevni izvori tradicije bili ugašeni. Nije mogao naporom vlastitih snaga u fizi?kom svijetu do?i do sila potrebnih poslije smrti za održavanje opisane svijesti. U ovoj to?ci evolucije ?ovje?anstvo mora iznutra primiti impuls pomo?u kojeg može do?i do svijesti tijekom ove tre?e faze. ?ovjek je izgubio snagu naslje?ivanja svijesti izme?u smrti i ponovnog ro?enja, ali može je ponovno ste?i okre?u?i svoje misli na ono što se zbilo u Misteriju na Golgoti. Stvari stoje kako slijedi. Ono što se moglo doživjeti za vrijeme gr?ke epohe tijekom Misterija na Golgoti osvijetlilo je ljudsku svijest u tre?oj fazi izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Razumijevanje Misterija na Golgoti je impuls za svijest u tre?em periodu nakon smrti.

Ako sada razmotrimo gr?ko-latinski period, možemo re?i da je za prvu fazu nakon smrti moralna dispozicija duše bila odre?uju?i faktor; za drugu, religijska sklonost; ali za tre?u, razumijevanje Misterija na Golgoti bila je od primarnog zna?aja. Onaj tko nije stekao razumijevanje pretrpio je gašenje svijesti u tre?em periodu nakon smrti, baš kao što su je prethodno doživjeli i Grci. Misterij na Golgoti ozna?ava ponovno oživljavanje ?ovjekove svijesti upravo tijekom srednjeg perioda izme?u smrti i ponovnog ro?enja.
Drevno duhovno naslje?e koje je ?ovje?anstvo izgubilo bilo mu je obnovljeno ovim doga?ajem, i tako se Krist-doga?aj morao dogoditi zbog uvjeta koji su prevladavali u životima ljudi. Kako evolucija nastavlja ?ovje?anstvo stalno prima nove snage. Za vrijeme prvog stupnja krš?anske evolucije bilo je razumijevanje Misterija na Golgoti kao nešto prebrojavano od onih koji su u to vrijeme živjeli, i kao isporu?eno preko tradicije, što je dalo snagu održati svijest u tre?oj fazi nakon smrti. Danas, kao rezultat daljnjeg razvoja ?ovjekovih sposobnosti, ponovno je neophodan nov odnos, i prema Misteriju na Golgoti i prema Krist bi?u.

Ako težimo razumjeti esenciju duše u našem vremenu, tada moramo shvatiti da najdublji dio ?ovjekove prirode može danas prodrijeti do znanja o egu. Takvo razumijevanje nije bilo mogu?e u bivšim vremenima. Kod ljudskih bi?a u ve?ini nalazimo približavanje blizu ega u velikoj formi egoizma. To se manifestira u najve?oj raznolikosti stupnjeva dok ne dosegnemo stupanj filozofa. Kod prou?avanja suvremene filozofije na?i ?ete da je sigurno stajalište dosegnuto jedino kada govori ljudski ego. U pred krš?anska vremena, kada je ?ovjek pokušavao ste?i znanje o svijetu okretao je svoju pažnju vanjskim fenomenima; drugim rije?ima, da bi filozofirao odlazio je od sebe. Danas ?ovjek gleda unutra, u sebe, i samo tamo, kada prona?e ego, susre?e ?vrstu referentnu to?ku. Trebam samo spomenuti velikog Fichte-a i suvremenog filozofa Bergsona. Obojica se slažu da ?ovjek jedino nalazi dozu unutarnjeg mira kada otkrije ego. Razlog za to leži u ?injenici da u ranija vremena ?ovje?anstvo nije moglo iz vlastitih snaga do?i do znanja o egu. Ovo iskustvo mu je poklonjeno za vrijeme gr?ko latinskog doba kroz Misterij na Golgoti. Krist je dao ?ovje?anstvu uvjerenje da iskra božanstva živi u ljudskoj duši. Ona nastavlja živjeti u ?ovjeku, u njemu koji nije samo postao meso u fizi?kom smislu, ve? koji je postao meso u krš?anskom smislu, i to zna?i da je postao “JA.” Mogu?nost prepoznavanja božanstva u ljudskoj osobnosti, naime, Krista, ?ak je i više zatamnjena u naše vrijeme. To je zbog ?injenice da današnji ?ovjek sve više prodire u svoj osobni ego i traži da na?e božansku iskru ?ak i više u samom sebi. Vidjeli smo da je u devetnaestom stolje?u ovakav na?in gledanja na ego intenziviran do to?ke da je poricana božanstvenost Krista. Božanstvo je razumijevano samo kao nešto apstraktno u cjelini ?ovje?anstva. Tako je, na primjer, njema?ki filozof, David Friedrich Strauss, tvrdio da ne treba priznati jednog povijesnog Krista, ve? umjesto toga priznati božansku prirodu koja animira cijelo ?ovje?anstvo. Tada Uskrsnu?e ozna?ava samo ono što je manifestirano u cijelom ?ovje?anstvu kao bu?enje božanskog Duha.

To je razlog zašto što više ?ovjek traži božanstvo unutar sebe, više gubi razumijevanja Misterija na Golgoti. Cjelokupna tendencija modernog mišljenja je tražiti refleksiju božanstva ekskluzivno u ?ovjeku. Zbog ovoga, stalno ve?e prepreke sprje?avaju prepoznavanje da se Božanstvo inkarniralo unutar jedne osobnosti. Ovo ima stvarne posljedice za život izme?u smrti i novog ro?enja. Ako ve? u gr?ko latinskom periodu ?ovjek nije mogao vlastitom snagom održati svijest u tre?em periodu poslije smrti, tada je to sve teže u naše vrijeme zbog op?eg i filozofskog egoizma koji prevladava. U našem sadašnjem dobu, za vrijeme tre?e faze nakon smrti duša stvara sebi ?ak i ve?e prepreke u svom oblaku vizija nego za vrijeme gr?ko latinske epohe.

Ako razmatramo evoluciju ?ovje?anstva u nešto novije vrijeme bez predrasuda, moramo potvrditi da je sv. Pavao rekao, “Ne ja, ve? Krist u meni.” Ali moderan ?ovjek kaže, “Ja u meni, i Krist onoliko koliko Mu priznajem. Krist vrijedi jedino onoliko koliko Ga priznajem kroz moju vlastitu snagu razuma.”

U našem sadašnjem periodu postoji samo jedan na?in održavanja jasne svijesti za vrijeme tre?e faze nakon smrti, to je, donose?i odre?ena sje?anja iz prethodnih života u našu egzistenciju nakon smrti. U stvari, za vrijeme ovog perioda trebat ?emo zaboraviti sve osim ukoliko nismo u stanju to zadržati u jednom posebnom sje?anju. Ako smo na zemlji doživjeli razumijevanje Krista i Misterija na Golgoti i uspostavili odnos s njima, to ?e nam usaditi misli i sile koje održavaju našu svijest za vrijeme ovog perioda nakon smrti. ?injenice jasno pokazuju da postoji mogu?nost sje?anja nakon smrti onog što se na zemlji razumjelo u odnosu na Misterij na Golgoti.

Jednom kada do?emo do ideja i osje?aja o Misteriju na Golgoti, trebali bi ih se mo?i sjetiti nakon smrti, a tako?er i što je povezano s njima. Drugim rije?ima, nakon smrti moramo prenijeti našu svijest preko bezdana, i to se radi pomo?u razumijevanja Misterije na Golgoti koju smo stekli na zemlji. S ovim znanjem dobivenim iz našeg sje?anja za vrijeme ovog perioda, trebali bi mo?i sura?ivati u ispravljanju grešaka koje nosimo u našoj duši kao rezultat karme. Ako, me?utim, nismo razvili razumijevanje i duboko ostvarenje rije?i, “Ne ja, ve? Krist u meni,” tada je naša svijest ugašena i s njom mogu?nost poboljšanja naše karme. Druge snage moraju poduzeti ispravljanje naših mana koje treba ispraviti u skladu s karmom.

Prirodno, svaki ?ovjek se vra?a kroz novo ro?enje na zemlju, ali je od važnosti da li je svijest bila ugašena ili je ostala netaknuta preko bezdana. Ako dosegnemo ovaj period nakon smrti s znanjem Misterija na Golgoti, u stanju smo pogledati natrag i sjetiti se da smo sa svime što je esencijalno ljudsko u nama, došli od Boga. Tako?er doživljavamo da smo bili u mogu?nosti sa?uvati našu svijest zbog razumijevanja Misterija na Golgoti, i da možemo razvijati našu svijest dalje kako promatramo da ovaj Duh sada crta do nas. Tada dosežemo to?ku za vrijeme tre?e faze nakon smrti kada se možemo sjetiti i re?i sebi da smo ro?eni od Duha, ex Deo nascimur. Onaj tko je dosegnuo odre?eni stupanj inicijacije nikada ne doživljava istinu rije?i, “Ro?en sam od Duha Svetog,” tako snažno kao kada se prenosi do ove posebne to?ke. U tom trenutku svaka duša koja je razvila razumijevanje Misterija na Golgoti to doživljava. Zna?enje rije?i, ex Deo nascimur, shva?eno je kada znamo da ?e njihovo puno zna?enje biti doživljeno jedino kada duša dosegne srednji period izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Kada poznajemo ove stvari objektivno, želimo da više ljudi u naše vrijeme zna da se esencija ovih rije?i može jedino shvatiti kako je gore okarakterizirano. Ovu izreku smo napravili motom unutar našeg duhovno-ružokrižarskog pokreta upravo da bi probudili ono što treba živjeti u duši izme?u smrti i novog ro?enja.

Nebi bilo teško ovo objašnjenje interpretirati kao unaprijed stvoreno mišljenje u korist krš?anskog na?ina života. Ako bi to bio slu?aj, takvo gledanje bi bilo potpuno neantropozofsko. Duhovna znanost uzima objektivnu poziciju prema svom religijskom vjerovanju i prou?ava ga s jednakim interesom. ?injenice koje su ovdje dane o važnosti Misterija na Golgoti nemaju nikakve veze s bilo kojim oblikom krš?anske denominacije. One su jednostavno objektivne okultne realnosti. Ipak su nametnute optužbe protiv našeg Zapadnog duhovnog pokreta da govorimo pod znakom prednosti za Krš?anstvo u usporedbi s drugim religijama. Ovdje se, me?utim, Misterij na Golgoti tretira na isti na?in kao i bilo koja opipljiva ?injenica kod prirodne znanosti. Re?i da Misterij na Golgoti ne bi trebali smjestiti kao jedinstveni doga?aj u evoluciji ?ovje?anstva jer druge religije nisu bile u mogu?nosti potvrditi tu ?injenicu pokazuje potpuno nerazumijevanje. Razmotrimo slijede?e. Danas imamo svete religijske knjige Indije i modernu Zapadnu koncepciju svijeta. Danas na Zapadu mi u?imo Kopernikanski sustav, i nitko ne predlaže da ne bi trebali u?iti Kopernikansku teoriju jer nije sadržana u svetim knjigama Indije! Iz istog razloga nitko ne može prigovoriti u?enju Misterija na Golgoti jer se ne može na?i u religijskim spisima drevnih Hindusa.

Iz ovoga vidimo kako je neutemeljena zamjerka da ovdje dana objašnjenja o Misteriju na Golgoti dolaze iz prednosti za Krš?anstvo. Mi razmatramo objektivne ?injenice, i ako bi pitali zašto nikada ne?u ni najmanje promijeniti važnost danu Misteriju na Golgoti, tada vam gornji razlozi daju odgovor.

Mi ne prou?avamo duhovnu znanost iz razloga znatiželje, niti zbog apstraktne želje za znanjem, ve? da bi snabdjeli dušu s neophodnim oblikom hrane. Pomo?u razumijevanja Misterija na Golgoti, dajemo duši mogu?nost razvoja onih osje?aja koje ?e trebati da bi prešla bezdan izme?u smrti i ponovnog ro?enja kako je upravo opisano. Onaj tko je shvatio da duša nakon smrti može pretrpjeti gubitak svijesti, tako težak za nositi u svim budu?im ciklusima vremena, tražiti ?e svaku mogu?nost da Misterij na Golgoti dovede do razumijevanja svojim bližnjima.

Iz tog razloga je Misterij na Golgoti jedna od najvažnijih ?injenica koju moramo nau?iti kroz prou?avanje duhovne znanosti.
Što ve?i napredak napravimo u sadašnjoj epohi, više ?e razli?ite religije morati prihvatiti ?injenice koje smo danas prezentirali. Do?i ?e vrijeme kada ?e sljedbenici kineske, budisti?ke i brahmanske religije vidjeti da nije u suprotnosti s njihovom religijom prihvatiti Misterij na Golgoti više nego što je to prihvatiti sustav Kopernika. U budu?nosti ?e biti smatrano kao vrsta religijskog egoizma ako ova ?injenica ne bude priznata od religija koje nisu Krš?anske.

Primijetiti ?ete da smo u našim razmatranjima došli do Misterija na Golgoti premda su naša polazna to?ka bila uvjeti izme?u smrti i ponovnog ro?enja. Može se dati samo par indikacija u vezi s podru?jem kakvim smo se ovdje bavili, ali želio sam vam pružiti barem neke rezultate mojih nedavnih istraživanja.

Pošto ?e slijede?e predavanje biti povezano s sadašnjim, vjerojatno ?emo napraviti kratki pregled ono što je ovdje re?eno, zatim prije?i na daljnja razmatranja.


 

Stranica 1 od 16 Sve stranice

«