Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Rudolf Steiner - 9 predavanja o p?elama - Poglavlje



PREDAVANJE VI
Dornach, 10. 12. 1923.


G. DOLLINGER eli pitati o medenom sa?u. Ima ljudi koji jedu vosak kao i med, a u restoranima ponekad med serviraju u sa?u. eli znati da li je loe jesti sa?e. Kao i za bolesti p?ela, on misli da prije nije bilo tako loe kao danas kada su p?ele previe eksploatirane.

G. MLLER je rekao da je jedenje mednog sa?a osobenjatvo nekih ljudi. Naravno, to su prirodna sa?a a ne umjetna. On ne misli da su bolesti p?ela posljedica eksploatacije, ve? da se prije to manje razmatralo. U to vrijeme nije bilo toliko slabih sojeva i na to se nije toliko gledalo. Bolest koja prije nije bila poznata pojavila se u vicarskoj iz Engleske. G. Erbsmehl misli da je to moda zbog upotrebe umjetnog gnojiva, zbog toga se ?ak i cvije?e razboli.

DR. STEINER:

S obzirom na ove dvije stvari, moe se sasvim to?no re?i da je jedenje medenog sa?a sklonost nekih ljudi; pravo pitanje je da li je to za njih dobro, a na to se moe, naalost odgovoriti samo medicinski. Mogu?e je odgovoriti na ovo pitanje jedino ako stvarno moemo promatrati ove ljude koji jedu medeno sa?e, dakle vosak, sa stajalita njihovog zdravstvenog stanja. Vidio sam razne ljude koji jedu sa?e, ali ga oni uvijek ispljunu kada posiu med. Nisam jo nabasao na ljude koji jedu zna?ajnu koli?inu voska. Treba uzeti u obzir da ljudi probavljaju na razli?ite na?ine, ne svatko na isti na?in. Moglo bi biti ljudi koji bi dobili neku vrstu elu?anih problema jedu?i vosak, i tim ljudima treba savjetovati da ga ne uzimaju. Ali tako?er moe biti ljudi koji mogu probaviti vosak bez nekih problema i rijeiti se taloga izlu?ivanjem. S obzirom na ove ljude moe se sigurno re?i da zbog toga to jedu vosak s medom, (dakle putaju?i med da jo koliko je mogu?e bude u vezi s voskom koji je uao u tijelo), med je probavljen vie u utrobi, dok ina?e nije probavljen dok nije napustio utrobu i preao u limfne sudove. To je pitanje zdravstvenog stanja osobe o kojoj se radi. Postoje ljudi koji probavljaju vie u utrobi, i drugi koji probavljaju vie u limfnim sudovima; ne moe se re?i da je jedno bolje od drugog, jer je oboje jednako dobro. Zavisi o pojedincu. Sa sigurno?u se moe govoriti jedino ako se uzme odre?eni broj ljudi koji jedu med u sa?u i isti broj ljudi koji ga jedu bez sa?a, i zatim istrauje kako su te dvije stvari u vezi.

S obzirom na bolesti p?ela pitanje je, kao i obi?no kod bolesti, naime, da moramo uzeti u obzir ono to je g. Mller upravo rekao. Tako je i ?ak i kod ljudskih bi?a da se odre?ene stvari nije ranije primje?ivalo, dok se danas one paljivo prou?avaju. Ali ovdje dolazimo do ne?eg esencijalno razli?itog. P?elar prolosti imao je mnogo dobrih instinkta: radio je mnoge stvari bez da je mogao re?i zato ih je napravio. Danas ti instinkti vie ne postoje. Danas ljudi uvijek ele znati razlog zato. Za odrediti to zato neophodno je, me?utim, prou?iti cijelu stvar vrlo temeljito. Moderno znanje u pravilu nije u poziciji da to napravi.

Vidite, p?elar starine je imao vrlo dobre instinkte kako se ponaati prema p?elama, elio bih re?i, na sasvim osoban na?in. Na primjer, trebate uzeti u obzir da ve? postoji zna?ajna razlika izme?u davanja p?elama starih slamnatih koara kao nekada, i davanja drvenih konica kako se radi danas. Konice se rade od drveta, a drvo je potpuno razli?ita tvar od slame od koje su bile napravljene stare koare. Slama iz zraka privla?i sasvim razli?ite supstance nego to to ?ini drvo, tako da ve? imamo razliku u vanjskom rukovanju. Kada ovome dodam sve to je p?elar radio u stara vremena, a iznad svega, snani instinkt da to napravi ?ak iako nije uvijek znao razlog zato, on bi, na primjer, smjestio svoje konice na neku izabranu to?ku, gdje bi vjetar puhao ?e?e s jednog nego s drugog kraja, i tako dalje. Danas netko postavlja konice gdje ima za njih mjesta, iz razloga pogodnosti. Klimatski elementi se jo razmatraju, ali ne vie u istoj mjeri.

G. MLLER je izjavio da on posve?uje veliku panju ovome; on smjesti svoje konice na greben gdje su zaklonjene od sjevernog i isto?nog vjetra, i tako dalje.

DR. STEINER:

Kod ovakvih stvari drvo je manje osjetljivo od slame. Nemam namjeru agitirati u korist slamnatih koara; premda razlike postoje, i ba stvari kao ova naravno, definitivno, utje?u na p?ele s obzirom na njihovu unutarnju aktivnost. Ogromna aktivnost se zbiva u tijelu p?ele kada najprije mora sakupiti nektar od biljaka, zatim ga apsorbirati, pa ga transformirati. Ovo je stvarno neizmjeran rad. Kako ga p?ela ostvaruje? To je ostvareno kroz sasvim poseban odnos izme?u dvije razli?ite teku?ine u p?eli. Jedna od njih su elu?ani sokovi a druga krvna teku?ina. Kada prou?avate p?elu nalazite bjeli?asti elu?ani sok i crvenkasti sok krvi; to su dva glavna elementa od kojih se p?ela sastoji, a svi drugi dijelovi su ure?eni prema djelovanju elu?anog soka i krvi. Zatim je glavna stvar odre?ena proporcija izme?u ove dvije teku?ine; one se same po sebi vrlo zna?ajno razlikuju. elu?ani sok je ono to se u kemiji naziva kiselina, a krvni sok se kemijski zove luina, to zna?i da nije kiselina premda moe biti napravljen takvom; po sebi on me?utim, nije kiselina. Kada je probavni nedovoljno kiselina, u p?eli se odvija neto to prili?no ometa njen unutarnji organizam u procesu proizvodnje meda. Krvni sok je dovoljno jak jedino kada su prisutni neophodni klimatski uvjeti svjetla i topline, i tako dalje.
Prema tome biti ?e vrlo bitno uzeti prava sredstva za uspostavljanje prave ravnotee izme?u elu?ane teku?ine i krvi ako se ele prevladati mnoge bolesti koje su se u zadnje vrijeme pojavile kod p?ela. Poto se p?elarstvo ne moe vie odvijati kao u prolim danima, nije vie mogu?e do?i do preventivnih metoda kroz klimatske uvjete kao toplina, itd., jer oni vie ne mogu efektivno raditi na p?elama danas; treba otkriti to ?e mo?i najpovoljnije raditi na krvnom soku p?ele. U budu?nosti ?e biti neophodno da p?elari posvete posebnu panju da je krvni sok p?ele ispravno zbrinut. Vano je slijede?e: svi znate da postoje godine kada p?ele moraju uzimati nektar gotovo isklju?ivo sa stabala. U takvim sezonama sastav krvnog soka je ugroen, i p?ele su mnogo vie podlone bolesti nego u druga vremena. U budu?nosti ?e biti neophodno da p?elar napravi ?ak i malu zelenu ku?u ne treba biti velika u kojoj moe uzgojiti one biljke koje p?ele ne samo vole, ve? ih i moraju imati u odre?eno doba godine. Biti ?e neophodno imati barem malu parcelu cvije?a posebno za p?ele, na primjer u mjesecu svibnju. Ne?e pogrijeiti ako to naprave kada god biljke koje im trebaju na drugom mjestu nedostaju. Sa ovim posebnim gajenjem neophodnih biljaka u blizini konica biti ?e mogu?e boriti se s ovim bolestima. Ovo su metode koje mogu preporu?iti; Dajem samo indikacije, ali one ?e se sasvim sigurno pokazati zadovoljavaju?e jer su izvedene iz znanja o p?elarstvu, Ako ih se isproba do?i ?e se do toga da budu plodonosne za p?elara, jer ?e otkriti da se bolesti p?ela mogu na ovaj na?in sprije?iti. Ali ako ?e se nastaviti prakti?no sve gore spomenuto treba uzeti u obzir. Ne elim iznositi tvrdnje; elim samo re?i da ove stvari proizlaze iz cijele prirode p?ela, i da bi bilo dobro praviti eksperimente sa posebno uzgojenim biljkama u sezonama kada one najpotrebnije nedostaju, bilo djelomi?no ili potpuno. Na ovaj na?in bi trebalo biti mogu?e zna?ajno unaprijediti zdravlje p?ela. Ja sam prili?no uvjeren da bi se ove metode pokazale uspjene ako bi se u ova pitanja moglo u?i s istinskim razumijevanjem prirode. Vidite, nije se mogu?e vratiti na stare na?ine p?elarstva. Kao to ima malo potrebe biti nazadan u oblasti politike, ili ivota, tako to ne treba ni u drugim podru?jima. Treba biti u skladu s vremenom; ali ono to je stvarno bitno je da smo dok naputamo stare metode oprezni u tome da uravnoteimo ono to smo izgubili. To je esencijalno.

G.MLLER je izjavio da p?elari ve? rade u smjeru posebnog uzgoja odre?enih biljaka. Na primjer, uti afran, koji se uzgaja u velikim koli?inama za p?ele; druge biljke sa sli?nim malim utim cvjetovima se tako?er uzgajaju. Zaista, vie od toga, jer je sada zasa?ena velika koli?ina ameri?ke djeteline; djetelina koja raste est stopa u visinu i cvjeta cijelu godinu. Ree se samo u jesen; do tada je cvijet ostavljen p?elama. Ovo je moda tako?er neophodno?

DR. STEINER:

Zasigurno, takve stvari se bez sumnje rade, ali u pravilu prave veze se ne poznaju. Ono to je g.Mller spomenuo na po?etku, izvrsno je i treba nastaviti, ali s obzirom na ameri?ku djetelinu koja cvjeta cijelu godinu, to ?e se u budu?e izbjegavati, jer ta biljka ne moe donijeti nikakvo poboljanje u krvnom soku p?ela; ona djeluje jedino kao stimulans, i to vrlo kratko vrijeme. To je dosta sli?no kao da ?ovjeka lije?ite alkoholom, p?ele se stimulira na ve?u aktivnost na neko vrijeme. Danas najve?a panja treba biti posve?ena tome da se ne uzgajaju biljke koje su p?elama potpuno strane; p?ele su sa svojom cijelom organskom prirodom povezane s odre?enom zemljom. To je vrlo evidentno, jer se p?ele iz razli?itih dijelova svijeta sasvim razlikuju jedna od druge. Postoji, na primjer, srednje europska p?ela koju smo ovdje ve? spominjali, uobi?ajena doma?a p?ela. Talijanska p?ela je sasvim razli?ita od panjolske p?ele, i tako dalje. P?ele su svojim navikama jako povezane sa njihovom autohtonom zemljom, i ne moe im se pomo?i na pravi na?in daju?i im nektar ili med koji pripada potpuno razli?itim zemljama. Tada one imaju, toliko posla u svojim vlastitim tijelima da tu dolazi do poreme?aja; p?ele su prisiljene da se prilagode, da naprave svoju organizaciju to je mogu?e sli?nijom onih drugih p?ela, u onim zemljama odakle djetelina dolazi. ?vrste ?injenice ?e dokazati da iako ove metode mogu izgledati uspjene na par godina, katastrofalni rezultati ?e slijediti. Sasvim je to?no kao to je re?eno, da do sada nema kona?nih indikacija ovoga, ali ?e se ipak pojaviti, i ljudi moraju odbaciti sve ovakve metode, ili ?e nastaviti kao to je to bilo u slu?aju vinove loze. Sjetit ?ete se da se u sedamdesetima ili osamdesetima, pojavila phyloxera(filoksera) i unitila vinograde Europe, na neizmjernim podru?jima. U to vrijeme sam mogao prou?avati ovu stvar, poto sam imao vrlo dobrog prijatelja koji je bio farmer, i koji je tako?er ure?ivao poljoprivredni list, i posvetio veliku panju cijelom problemu. Ljudi su se po?eli ?uditi zato je ameri?ka loza izgledala imuna na ovu bolest. Ali o ?emu se tu radilo? Radilo se o ovome, da su lijekovi s kojima se bolesti rijeila ameri?ka loza, nisu mogli jednako uspjeno koristiti na europskim lozama. Posljedica je bila, da ?ak kada su svi po?eli uzgajati ameri?ku lozu, mogli su biti uspjeni u odravanju je zdravom, dok je europska loza izumrla. Od uzgoja europske loze moralo se potpuno odustati; cijeli uzgoj u vinogradima je bio amerikaniziran, i sve je bilo potpuno promijenjeno. To se dogodilo na mnogim mjestima. Misliti o ovome na mehani?ki na?in je besmisleno; treba biti sasvim jasno da su stvari sa svojom prirodom sjedinjene sa odre?enim lokalitetima, i tu ?injenicu treba uzeti u obzir. Ina?e se samo moe do?i do privremenog uspjeha, on ne moe biti permanentan.
Ima li drugih pitanja koje elite pitati? Ili ste svi zadovoljni da jedete med bez previe rasprave o njemu? Moda se nekom od vas pojavi neko pitanje.

U me?uvremenu, elio bih neto sasvim ukratko re?i o prirodi ovog procesa pravljenja meda kod p?ela. To je neto toliko predivno da postoje ova mala sitna stvorenja koja mogu transformirati ono to op?enito sakupe od cvije?a i biljaka, u med koji je toliko zdrav, i koji bi trebao igrati daleko ve?u ulogu u ishrani mukaraca i ena danas. Ne shva?a se koliko je zaista vano konzumiranje meda. Na primjer, kada bi bilo mogu?e utjecati na dananju socijalnu medicinu, otkrilo bi se da ako bi ljudi pred brakom jeli med kao pripremu za budu?nost, oni ne bi imali rahiti?nu djecu. Asimilirani med moe utjecati na reproduktivne procese, i u velikoj mjeri utje?e na izgradnju tijela djeteta. Konzumiranje meda od strane roditelja, a iznad svega potencijalne majke, posebno djeluje na kotanu strukturu djeteta. Ovakvi rezultati pojaviti ?e se kada se ova pitanja razmotre u njihovim esencijalnim aspektima. Umjesto trivijalnosti koje se iznose u dananjim znanstvenim ?asopisima, pitati ?e se, jednom kada imamo stvarno znanje o ovim stvarima: to je najbolje konzumirati u ovom ili onom periodu ivota? to je najbolje u nekom drugom periodu ivota? Zaista, gospodo, to bi bilo od ogromne vrijednosti, jer ?e se op?e stanje zdravlja tada esencijalno poboljati, i posebno ?e to utjecati na ?ovjekovu vitalnost. Danas ljudi pridaju malo vanosti ovim stvarima. Oni ?ija djeca ne pate od rahitisa su naravno zadovoljni, ali ne razmiljaju o tome mnogo, to se uzima kao normalno. ale se samo oni ?ija su djeca ro?ena s rahitisom. Upravo je to slu?aj da prema najvrjednijim socijalnim i medicinskim metodama ljudi ostaju indiferentni, jer se op?enito misli da se ovakve mjere ti?u onoga to oni smatraju za normalne uvjete. Prvo ih treba uvjeriti da to nije slu?aj. Trebalo bi, me?utim, biti prepoznato da ?e se u tom smjeru posti?i iznimno dobri rezultati, i ja sam siguran da ako se bude na ovaj na?in moglo do?i do toga da je preko duhovne znanosti mogu?e do?i do ovakvih zaklju?aka, ljudi ?e po?eti gledati prema stvarima duha. To ?e raditi mnogo vie nego sada, kada im se samo kae da se mole da se ovo ili ono dogodi. Zaista, gospodo, ove stvari koje se moe nau?iti od duha, a koje moderna znanost ignorira, su takve da se moe znati da za vrijeme zaruka i trudno?e, med moe biti od neprocjenjive vrijednosti.
Upravo sam rekao da je predivna stvar da p?ela moe sakupljati stvari iz skladita prirode i zatim ih transformirati u med koji je toliko vrijedan ljudskom ivotu. Najbolje ?ete razumjeti na ?emu po?iva porijeklo meda ako vam opiem isti proces u sasvim razli?itom obliku koji nalazimo kod ro?aka p?ela, ako ih tako smijem zvati, kod osa.

Ose ne daju ?ovjeku med, ali pripremaju supstance koje se mogu medicinski koristiti, iako sasvim razli?ite vrste od one koju nam pripremaju p?ele. Na slijede?em predavanju tako?er ?u govoriti o mravima, ali najprije, razmotrit ?emo odre?ene vrste osa. Postoje ose koje imaju osobitost da ne polau svoja jaja bilo gdje, ve? ih polau na biljkama ili na li?u ili na kori drveta, ?ak i na cvjetove stabala. [Crtanje na plo?i.] Ovdje je na primjer grana, ovdje list hrasta, i osa sa svojim ovipositorom (ovipositor=mjesto u kojem su jaja) koji je upalj, (alac bi bio ovdje) polae svoja jaja na list hrasta, ili na neki drugi dio biljke. to se onda doga?a? Kada je jaje poloeno cijelo okolno tkivo lista je promijenjeno; list bi bio sasvim razli?it kada jaje tu ne bi bilo poloeno. Vrlo dobro, sada pogledajmo to se dogodilo.

To utje?e na kompletan rast biljke, i istureno od lista, potpuno okruuju?i malo jaje ose, nalazimo takozvani mali orah ili malu jabuku, te male sme?kasto obojene orahe ili jabuke koje ?esto vidimo na stablima. Oni su tu jer je osa poloila jaje u ovoj to?ci, i svuda oko jaja je ova metamorfozirana biljna supstanca koja ga potpuno okruuje. Osinje jaje bi i?ezlo kada bi bilo poloeno na nekom drugom mjestu; ono moe postojati i razviti se jedino zbog zatitne supstance koja ga okruuje koju osa krade od biljke. Ose kradu biljkama ovu supstancu. Vidite, p?ela polae svoja jaja u ?eliju sa?a; li?inka se razvija i pojavljuje kao p?ela, koje na svoj na?in kradu od biljaka, i razlau je unutar sebe. Osa to ?ini u ranijoj fazi, jer kod polaganja jaja osa ve? uzima supstance koje joj trebaju od biljaka. P?ela, takore?i, ?eka malo dulje, osa ?ini to ranije. U slu?aju viih ivotinja, i kod ?ovjeka, jaje je ve? okrueno zatitnim ovojem unutar tijela majke. U ovom slu?aju ono to osa treba uzeti od biljke daje majka. Ovaj orah jednostavno je izgra?en od supstanci biljke, ba kao to je formirana kouljica oko jaja u tijelu majke, i kasnije poslije ro?enja odba?ena. Vidite kako je bliska veza izme?u osa i biljaka. U podru?jima posebno bogatim s osama mogu se na?i stabla gotovo sasvim prekrivena s ovim ranicama. Osa ivi sa stablom; zavisi od njega, jer se njeno jaje nikada ne bi razvilo kada ne bi pribavila ovaj zatitni prekriva? sa raznih stabala ili biljaka. Ovi ora?i?i imaju vrlo mnogo razli?itih oblika, postoje neki koji ne izgledaju kao male jabu?ice, ve? su protkane i dlakave, ali svugdje je u sredini mali zametak ose. Ponekad izgledaju kao dlakavi mali ora?i?i. Vidimo kako je bliska veza izme?u osa i biljaka s kojima dijele svoju egzistenciju.

Kada osa sazrije, ona jede svoj put vani iz oraha otrim ?eljustima, i pojavljuje se kao osa, i nakon odre?enog perioda ivota u vanjskom svijetu polae svoja jaja na list ili na koru stabla; stupnjevi jaja i li?inke uvijek prolaze kroz ivot zajedno s biljkom.
Dakle, gospodo, mogli bi moda re?i to sve ovo ima veze s proizvodnjom meda? U stvari ima dosta veze s tim, jer kada se ove stvari promatraju na pravi na?in u?imo spoznati kako je med prvo pripremljen u prirodi, i ponovno nalazimo primjer kako je instinktivno znanje ljudi u starim vremenima uzimalo ove stvari u obzir.

Moda znate da je na jugu, posebno u Gr?koj, uzgoj smokava od velike vanosti. Postoje takozvane divlje smokve koje su sigurno dosta slatke, ali postoje ljudi s jo sla?im nepcima, koji ele imati stabla smokve koje daju jo sla?e smokve od onih divljih. to ovi ljudi rade?

Sada zamislimo da imate stablo divlje smokve; ovo stablo divlje smokve je poseban favorit za odre?enu vrstu osa koja na njega polae jaja. Predstavimo sebi ovo stablo, i na njegovim granama divlju smokvu u koju osa polae svoje jaje. Sada uzgajiva? divljih smokava je na svoj na?in pametan momak; on puta ose na polau jaja na divljoj smokvi koju uzgaja upravo iz ovog posebnog razloga. Kasnije ovaj momak sakupi dvije od ovih smokava, upravo u trenutku kada se osinje jaje jo nije potpuno razvilo, kada ose jo nisu spremne izmiljeti vani, i uzima drvce i spaja ove dvije smokve zajedno tako da se ?vrsto dre. Sada ide do stabla smokve koje eli poboljati, i vjea dvije smokve koje je privezao zajedno, i unutar kojih su jaja ose koja se nisu potpuno razvila, i privezuje ih za stablo smokve koje eli zasladiti. I sada se doga?a slijede?e: ose u smokvi osje?aju da se neto dogodilo, jer smokve koje su sakupljene sada se po?inju suiti, jer nisu vie snabdjevene sa sokom stabla, i postaju vrlo suhe. Nezrela osa unutra ovo osje?a, ?ak je i jaje svjesno ovoga, i rezultat je da ose strano ure da iza?u iz smokve. Uzgajiva? uvijek po?inje ovaj proces u prolje?e; on prvo puta da osa poloi svoja jaja, i u mjesecu svibnju brzo sakupi dvije smokve i izvrava svoj plan. Malo stvorenje unutra misli, sada moram uriti, sada je dolo vrijeme kada se smokva sui. U stranoj urbi osa se pojavljuje mnogo ranije nego bi se to ina?e. Da je smokva ostala gdje je bila prije, ona bi se izvukla u kasno ljeto; sada se mora izvu?i u rano ljeto sa rezultatom da postoji drugo leglo. Ona lee jaja u ljeto koja bi ina?e bila poloena slijede?eg prolje?a. Sada ova kasna jaja koja su poloena na stablu koje treba dalje kultivirati, ne dostiu punu zrelost, razvijaju se samo do odre?enog stupnja. Rezultat ovoga je, da one smokve u koje je smjeteno drugo leglo postaju dvostruko sla?e od divljih smokvi. Ovo je metoda poboljanja smokvi, prave?i ih dvostruko sla?im.

to se u stvari ovdje odigralo? Ose, koje premda se razlikuju od p?ela ipak su s njima povezane, ose uzimaju upravo one supstance od biljke koje su na putu da postanu med. Ako su na pametan na?in uzgajiva?a smokava, divlje smokve koje sadre jaja ose povu?ene i povezane tako da ostanu tamo visjeti, i ako je netko dovoljno pametan da potakne ose da ponovno utkaju u stablo ono to je uzeto sa drugog stabla, tada je med u obliku slatkog, takore?i, filtriran u ova nakalemljena stabla; on ulazi u smokve u obliku slatkog jer su ga ose pripremile u iznimno fino stanje razrije?enosti; Sama Priroda je dovela do toga na indirektan na?in.
Vidite, gospodo, nita nije oduzeto od Prirode, esencija meda ostaje unutar Prirode. Ose ne mogu pripremiti med na na?in kako to rade p?ele, jer njen ustroj nije za to prilago?en. Ali kada je, ovako indirektno, na to prisiljena za vrijeme razvoja, nositi slatko?u meda od jednog stabla na drugo, slatko?a nakalemljenih smokava moe biti pove?ana; vrsta supstance meda tada je unutar nje.
Vidite, gospodo, ovdje dolazimo do ne?eg veoma zanimljivog. Izgleda da ove ose imaju tijela koja ne mogu sakupljati nektar, supstancu meda od Prirode, i unutar sebe je transformirati u med. Ali ?ovjek moe dovesti do toga da se od jednog do drugog stabla smokve odvije vrsta pravljenja meda. P?ela je dakle stvorenje koje razvija tijelo kao osa mnogo dalje tako da je sposobna to izvriti sasvim odvojena od stabala; u slu?aju osa proces treba ostati unutar samog stabla. Dakle moramo re?i: p?ela dri unutar sebe vie one sile koju osa posjeduje u vrlo mladom stupnju, ukoliko je, u jaju, ili stanju li?inke. Kada se osa dalje razvija ona gubi snagu za proizvodnju meda; p?ela je zadrava i moe je koristiti kao potpuno zrelo stvorenje.

Samo promislite, gospodo, to to zna?i da se na ovaj na?in moe gledati u procese Prirode, i re?i sebi: unutar biljki ovaj med je prikriven, ova supstanca koja tei prema e?ernoj slatko?i. Ona je tamo; pokazuje se, ako se slijedi prava staza; treba samo asistirati Prirodi gledanjem da osa do?e u pravi trenutak na stablo koje ?e se poboljati.

Ovdje, u naoj zemlji takve stvari se ne mogu ?initi, to danas vie nije mogu?e. Postojalo je jednom vrijeme u zemaljskoj evoluciji kada su ose, od prije kojih 2000 godina, i zaista, jo i danas, mogle biti nagovorene od nekog pametnog momka da proizvedu drugo leglo kao to sam opisao. Ove su se ose izvla?ile vani i bila im je dana mogu?nost da polau jaja u smokvi, koje su zatim ponovo skupljene. Prema tome, tijekom vremena, bilo je mogu?e da se iz ovih osa razviju p?ele.

P?ela je stvorenje koje se u drevnim vremenima razvilo od ose. Danas se jo moe vidjeti da je pomo?u ivotinjske aktivnosti, naime one od osa, da je med prvo pripremljen u oblasti prirode.

Tako sada, tako?er moete shvatiti koliko je usko povezana s ovim ?injenica da p?ele smjetaju svoj med u ?elije medenog sa?a. To sa?e se sastoji uglavnom od voska, i vosak nije neophodan samo da bi p?ele tamo mogle odlagati med, jer p?ela moe proizvesti med kada je cijeli organizam aktivan na pravi na?in. Ona prema tome mora izlu?ivati vosak.

Drugo smokvino stablo u kojem se slatko pojavljuje samo od sebe, tako?er je bogatije i voskom nego divlje stablo. Posebno se razlikuje od divljeg stabla u tome to je bogatije voskom. Sama Priroda pove?ava vosak tako da uzgojene smokve, zasla?ene smokve, rastu na stablu koje je na izvjestan na?in, Priroda napravila bogatijim s voskom.

Ve? moete vidjeti model, takore?i, onog to se doga?a kod p?elarstva.

Ako sada idete vrlo paljivo raditi, i napravite presjek uzgojenog smokvina stabla, na?i ?ete, ako paljivo gledate, uzorke ba kao i u votanoj ?eliji sa?a. Unutar djeli?a stabla na?i ?ete izrasline sli?ne medenim ?elijama, formirane taloenjem voska stabla. Stablo koje je bogatije voskom koristi ih u nekoj vrsti formiranja medenih ?elija.

Dakle moemo re?i: kada prou?avamo ovaj poseban uzgoj smokvinih stabala otkrivamo vrstu proizvodnje meda u Prirodi koja se jo ne pojavljuje otvoreno, jer med ostaje unutar smokve. P?ele, ako se mogu tako izraziti, donose vani ono to jo ostaje unutar Prirode u zasla?enim smokvama. Dakle, ono to bi ina?e ostalo unutar stabla, formiraju?i tamo ove prirodne ?elije, koje su samo manje definirane, manje stvarne od ?elija p?ele, i ponovno nestaju, ovaj cijeli proces proizvodnje voska i meda odvija se u smokvama, tako da je i sama Priroda p?elar. P?ele su to izvukle naprijed iz Prirode i te procese imaju unutar sebe.

to onda p?ela radi? P?ela polae svoja jaja unutar konice, i jaja tamo zriju. Ona ne treba mijenjati supstancu u jabu?icu, ona uzima nektar direktno od biljaka, niti treba i?i na stablo koje je bogatije voskom, jer ona izvrava u sebi ono to se odvija u djeli?u stabla, i polae u sa?e sokove biljaka koje transformira u med, koji u slu?aju uzgojenog stabla, ostaje u sokovima smokve. Moe se re?i da ono to u Prirodi lei skriveno u stablu kroz ose, sada se doga?a vani, i postaje jasno to je stvarno to to imamo pred nama, kada pogledamo u konicu sa svojim veli?anstveno izgra?enim sa?em od votanih ?elija. To je zaista, gospodo, predivan pogled, zar ne g. Mller? Predivan pogled je umjetni?ka konstrukcija ovih votanih ?elija s medom u njima.

To trebate samo pogledati gospodo, i re?i ?ete sebi p?ele nam sa svojim votanim ?elijama zaista pokazuju vrstu umjetni?ki oblikovanog stabla sa mnogo grana. P?ela ne treba i?i na stablo polagati svoja jaja tamo, ve? one grade za sebe neku vrstu slike stabla, i umjesto smokava koje tamo rastu, one stavljaju med u zavrene ?elije. Nalazimo, takore?i, kopiju umjetno uzgojenog stabla smokve koje su napravile p?ele.

Stvarno, gospodo, to je gledati u samo srce Prirode, i shvatiti to se od nje moe nau?iti. ?ovjek jo puno treba u?iti od Prirode, ali za to prvo treba prepoznati duhovno u Prirodi. Bez prepoznavanja duha u Prirodi, samo stojimo i zinemo, i ako bi putovali na jug i vidjeli kako oni pametni momci tamo veu smokve zajedno, smokve probodene od osa, i bacaju onda gore u stabla i veu ih tamo i u?vrste, mi bi zinuli kao to to rade turisti, ?ak i ako su gospoda znanstvenici, i ne bi znali to bi s time. Oni ne znaju da on tedi p?elama njihov rad, jer ?e Priroda za njega staviti med u smokvu.

U onim zemljama gdje su smokve izdane, one daju zdravlje kao i med, jer je med u ranijoj fazi ono to je ve? u smokvama.
Vidite, ovo su stvari koje trebamo znati ako ?emo raspravljati o tako vanoj stvari kao to je p?elarstvo. Vjerujem da ?emo ovako s vremenom do?i do toga da vidimo pravu vrijednost.
 

Stranica 6 od 9 Sve stranice