Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Rudolf Steiner - 9 predavanja o p?elama

Preskoči sadržaj

Sadržaj:

  1. Rudolf Steiner - 9 predavanja o p?elama (trenutno prikazana)
  2. Poglavlje
  3. Poglavlje
  4. Poglavlje
  5. Poglavlje
  6. Poglavlje
  7. Poglavlje
  8. Poglavlje
  9. Poglavlje

Rudolf Steiner - 9 predavanja o p?elama



Devet predavanja o p?elama
 

Devet od petnaest predavanja od Rudolfa Steinera radnicima na Goetheanum-u, Dornach, vicarska 1923. Ona su dio serije predavanja pod naslovom, Funkcioniranje Duha u prirodi i ?ovjeku. ( hvala MonteChristu sa foruma Galaksije na prevo?enju! )


UVOD - PREDAVANJE I
Dornach, 3. 2. 1923.

Dobro jutro, gospodo! Da li ste od naeg zadnjeg susreta mislili na neko pitanje koje biste me pitali? (Postavljeno je pitanje u vezi efekata absinta, kao i pitanje razlike izme?u p?ela i osa.)

Dr. Steiner:

Postavljaju?i ovo pitanje gospodin u publici, kao stru?njak p?elar, privla?i nau panju na razlike u ivotu p?ela i onom od osa. Ovdje ima dosta sli?nosti, a nedavno sam vam opisivao ivot osa. ivot p?ela dosta mu nalikuje, ali, u drugu ruku, u p?elinjem gnijezdu postoji veoma poseban i izvanredan ivot. Kako to moemo objasniti?

Vidite, to se ne moe potpuno objasniti bez sposobnosti duhovne percepcije. Da je ivot gnijezda iznimno mudro organiziran nitko tko ga je ikada promatrao ne moe pore?i. Prirodno, nitko ne moe re?i da p?ele imaju istu vrstu inteligencije koju ima ?ovjek, poto mi imamo instrument mozga, dok p?ele nemaju ni?eg takvog; prema tome univerzalna svjetska mudrost ne moe biti uvu?ena u njihova tijela na isti na?in. Ali utjecaji koji dolaze iz cijelog okolnog univerzuma ?ine, nita manji, rad iznimne snage u p?elinjem gnijezdu. Zaista, jedino se moe do?i do pravog razumijevanja o tome to je zapravo ivot p?ela, kada se uzme u obzir da cijelo okruenje Zemlje ima veoma veliki utjecaj na ivot kolonije. Ovaj ivot unutar gnijezda po?iva na ?injenici da p?ele, u mnogo ve?oj mjeri nego mravi i ose, rade tako potpuno zajedni?ki, tako ure?uju?i svoje aktivnosti da je sve u harmoniji.

Ako bi netko razumio kako je do toga dolo, morao bi re?i: U ivotu p?ele je sve to druga stvorenja izraavaju kroz spolni ivot, u slu?aju p?ela, potisnuto, veoma zna?ajno potisnuto; izba?eno u pozadinu. Jer vidite, u slu?aju p?ela, reprodukcija je ograni?ena na sasvim malo iznimnih enskih individualnosti matica na sasvim malo izabranih individualnosti, jer je u drugima spolni ivot vie ili manje potisnut.

Ali ljubav je ono to je prisutno u spolnom ivotu, a ljubav spada u oblast due; nadalje, kroz ?injenicu da odre?eni tjelesni organi rade pod utjecajem duevnih snaga, ti organi postaju sposobni otkriti, izraziti ljubav. Prema tome, poto je sve ovo u prirodi p?ela potisnuto u pozadinu, i rezervirano samo za maticu, sav ostali spolni ivot kolonije transformiran je u one aktivnosti koje p?ele razvijaju unutar sebe.

To je bio razlog da je u starim vremenima, mudar ?ovjek koji je imao znanje o svemu ovom sasvim razli?ito od znanja dananjeg ?ovjeka, da je taj mudar ?ovjek povezao sva ?udesna zbivanja unutar gnijezda sa ivotom ljubavi, sa dijelom ivota koji su povezali sa planetom Venerom.

Ako opisujemo ose i mrave moemo re?i da su oni stvorenja koja se, u odre?enom smislu, povla?e od utjecaja Venere, dok se p?ele u potpunosti predaju Veneri, ire?i ivot ljubavi kroz cijelo gnijezdo. Ovaj ivot bi bio ispunjen mudro?u; moete dobro zamisliti koliko bi mudar morao biti!

Ve? sam vam rekao razli?ite stvari o reproduktivnom procesu i nesvjesnoj mudrosti koju on sadri. Ovu nesvjesnu mudrost p?ele ire u njihovoj vanjskoj aktivnosti. to mi proivljavamo jedino kada ljubav raste u naim srcima to se nalazi, takore?i, u cijeloj konici kao supstanca. Cijelo gnijezdo je u stvarnosti proeto s ljubavlju. Pojedina p?ela se na svakakve na?ine odri?e ljubavi, i tako razvija ljubav kroz cijelu konicu. Po?injemo razumijevati ivot p?ela kada znamo da p?ela ivi u atmosferi potpuno proetoj ljubavlju.

U drugu ruku p?ela je prili?no posebno favorizirana ?injenicom da se, na svoj na?in, hrani upravo onim dijelovima biljaka koji su tako?er u cijelosti proeti ljubavlju. P?ele siu svoju hranu koju onda pretvaraju u med isklju?ivo od onih dijelova biljaka koji su usmjereni na ljubav; one nose, tako recimo, ljubavni ivot cvije?a u konicu.

Stoga treba kazati da ivot p?ela treba prou?avati koriste?i duu.

To je mnogo manje neophodno kada prou?avamo mrave ili ose jer moemo vidjeti da tamo, iako su se do odre?ene mjere povukli, jo uvijek se predaju spolnim ivotu. S iznimkom matice, p?ele su zapravo bi?a koja, kako bi to volio re?i, govore sebi Odre?i ?emo se spolnog ivota da bi postali nositelji ljubavi. Prema tome one su ono to ivi u cvije?u mogle donijeti u konicu; i kada ovo stvarno po?nete ispravno promiljati, dosegnuti ?ete cijelu misteriju konice.

ivot ove bujaju?e, pupaju?e ljubavi koja je u cvije?u i tamo je tako?er, unutar meda. Moete tako?er prou?avati to med radi, kada ga sami jedete. to med radi? Kada se jede med on unaprje?uje pravu vezu u ?ovjeku izme?u zra?nih i vodenih elemenata. Nita nije bolje za ?ovjeka od toga da doda pravu mjeru meda u svoju prehranu. Jer na predivan na?in p?ele brinu da ?ovjek u?i raditi sa svojom duom na organima svoga tijela. U medu p?ela vra?a natrag ?ovjeku ono to treba da unaprijedi aktivnost duevnih sila unutar svog tijela. Prema tome kada ?ovjek dodaje neto meda u svoju prehranu, on tako eli pripremiti svoju duu da moe ispravno raditi unutar njegovog tijela disati ispravno.

P?elarstvo je neto to dakle umnogome pomae napredak nae civilizacije, jer ?ini ?ovjeka ja?im.

Vidite, kada shvatimo da p?ele primaju veoma mnogo utjecaja od zvjezdanih svjetova, vidimo i kako mogu dati ?ovjeku ono to je pogodno za njega. Sve to ivi, kada je ispravno udrueno, ispravno radi zajedno. Kada stojimo ispred konice trebamo sasvim uzvieno sebi re?i: Pomo?u konice cijeli kozmos ulazi u ?ovjeka i ?ini ga jakim i sposobnim.

Poglavlje



PREDAVANJE II
Dornach, 26. 11. 1923.

[U vezi papira pro?itanog radnicima od g. Mller-a]

Dobro jutro, gospodo! Samo ?u dodati par opaski na izjave koje je dao g. Mller opaske koje bi vas mogle zanimati, premda prirodno, to se dananjeg dana ti?e, jo nije dolo vrijeme da bi se ove stvari mogle primijeniti na prakti?no p?elarstvo. Za sada, na ovoj strani prakti?nog p?elarstva, veoma malo, ili moda i nita se ne moe re?i, poto vam je g. Mller ve? dao predivan izvjetaj o na?inu kako su stvari ure?ene u dananje vrijeme.

Ako ste ga paljivo sluali moralo vam je do?i do toga da cijelo pitanje p?elarstva ima prirodu zagonetke. O?ito, p?elar je prvi zainteresiran za ono to mora raditi. Svatko bi morao, u stvarnosti, imati veliki interes za p?elarstvo, jer u stvari, vie u ljudskom ivotu zavisi od toga nego se obi?no misli.

Pogledajmo iri smisao. Kao to ste ?uli na predavanjima koja vam je ovdje dao g.Miller, p?ele su sposobne skupljati ono to je kao nektar prisutno u biljkama. One stvarno samo skupljaju nektar, a onda mi ljudi oduzimamo dio kao med od onog to su skupile za konicu u cjelini to nije veoma veliki dio. Moemo re?i da ono to ?ovjek oduzima je negdje oko 20% grubo govore?i.
Ali kao dodatak ovome p?ela, pomo?u tjelesne strukture i organizacije, moe tako?er uzeti polen od biljaka. Prema tome p?ela skuplja od biljke neto ?ega tamo ima u veoma malim koli?inama i to je teko nabaviti. Polen je sakupljen od p?ela, uz pomo? malih ?etkica privijenih na njihova tijela, u veoma, veoma malim koli?inama u kojima je, relativno govore?i, dostupan; ovaj polen je zatim spremljen ili konzumiran u konici.

Prema tome u p?eli mi ispred sebe imamo bi?e koje skuplja supstance iznimno delikatno pripremljene od prirode, i ?ine?i to, koristi ih u svom vlastitom doma?instvu.

Dijagram 1
 


Sada ?emo i?i korak dalje, na neto vrlo rijetko primije?eno jer se ne prestaje razmiljati o tome. Poto transformiraju hranu pomo?u vlastitih tjelesnih supstanci u vosak ovo p?ela sama proizvodi p?ele sada rade posebni mali kontejner u koji ?e poloiti jaje ili u koji ?e smjestiti zalihu hrane. Ova posebna mala posuda je, elio bih re?i, zaista veliko ?udo, Pojavljuje se kao heksagonalna kada je pogledamo odozgo; gledano sa strane zatvorena je na ovaj na?in. (Dijagram 1 i Dijagram 2.) Tu mogu biti deponirana jaja, ili moe biti spremljena hrana. Svaka posuda lei do slijede?e; iznimno dobro se uklapaju zajedno, tako da ova "povrina" sa kojom je jedna ?elija, (jer tako se zove), udruena sa drugom u medeno-sa?e, je iznimno iskoritena prostor je dobro iskoriten.

Dijagram 2
 


Kada se pojavi pitanje kako moe p?ela instinktivno izgraditi tako vjeto formiranu ?eliju, ljudi obi?no odgovaraju: To se radi da bi prostor mogao biti potpuno iskoriten. To je to?no. Ako pokuate zamisliti bilo koji drugi oblik ?elije uvijek bi bilo razmaka, sve je spojeno zajedno tako da je svaki dio povrine sa?a iskoriten.

Ovo je svakako jedan razlog, ali vidite nije jedini. Moramo razmotriti kako je mala larva koja lei unutar nje potpuno izolirana, i ne smijemo ni na koji na?in vjerovati da bilo to postoji u prirodi to je bez sila. Ovo esterokutno, estero povrinsko stanite ima odre?ene sile unutar sebe; bila bi potpuno druga stvar kada bi larva zauzimala okruglo mjesto. U prirodi ozna?ava neto sasvim odre?eno to da lei unutar est-povrinskog malog stanita. Larva prima sile oblika koje kasnije osje?a u svom tijelu poto je bila u heksagonalno oblikovanoj ?eliji, u svojoj mladosti kada je bila prili?no mekana.

P?ela je kasnije sposobna graditi sli?ne ?elije iz istih sila koje je tada apsorbirala. Tu lee snage kroz koje kasnije p?ela radi, jer ono to p?ela radi izvana lei u njenom okruenju.

Dijagram 3
 


To je prva stvar koju moramo primijetiti. Dalje ima druga vrlo iznimna ?injenica koja vam je opisana. U gnijezdu postoji raznovrsnost ?elija. Mislim da svaki p?elar moe dobro napraviti razliku izme?u ?elija radilica i onih od trutova. To nije teko, zar ne? Jo je i lake razlikovati izme?u ?elija radilica i trutova i onih od matica, jer potonje uop?e nemaju takvu formu, one su vie vre?aste. ?elije matica nemaju takav oblik, vie su kao neka vrsta vre?ice; tako?er ih ima veoma malo u gnijezdu. Dakle moramo re?i: Radilice i trutovi (mujaci) se razvijaju u heksagonalnim ?elijama, ali matica se razvija u "vre?ici". Ona uop?e ne eli imati heksagonalno okruenje. (Dijagram 3 i Dijagram 4).

Dijagram 4
 


Onda moramo razmotriti neto drugo. Vidite, matica za svoj razvoj, tj. dok ne postane sasvim razvijeni insekt, treba samo esnaest dana. Tada je ona potpuno zrela. Radilica treba oko dvadeset jedan dan do zrelosti, to je dui period. Netko bi mogao re?i da priroda poklanja mnogo vie panje razvoju radilica nego onom od matice.

Ali uskoro ?emo vidjeti da se radi o sasvim drugom razlogu. Radilica dakle, treba dvadeset i jedan dan, a trut, mujak koji ?e najranije od svih izvriti svoj zadatak treba dvadeset i tri do dvadeset i ?etiri dana. Mujaci su ubijeni kada izvre svoj zadatak.

Ovdje imamo sasvim novu situaciju. Razli?ite vrste p?ela matice, radilice i trutovi sve trebaju razli?it broj dana za svoj razvoj.

Dakle, razmotrimo ovaj dvadeset i jedan dan koji je potreban radilicama. U ovome ima neto veoma posebno. Period od dvadeset i jedan dan nije bez zna?enja za ono to se doga?a na Zemlji. Dvadeset i jedan dan je jednako periodu vremena za vrijeme kojeg se Sunce, aproksimativno govore?i, jednom okrene oko svoje osi.

Sada razmislite, radilica uzima ba toliki period za svoj razvoj koliki i Sunce uzima da se okrene oko svoje osi. Radilica proivljava jednu revoluciju Sunca, i poto proivljava jednu kompletnu revoluciju ona ulazi u sve to Sunce moe dati.

Dijagram 5
 


Ako bi eljela i?i dalje uvijek bi se susrela s istim sun?evim utjecajem, jer ako sebi nacrtate ovdje radilicu, [dr. Steiner crta na plo?i.] (Dijagram 5) a ovdje Sunce u trenutku kada je poloeno jaje, tada ?emo ovdje imati to?ku potpuno suprotnu Suncu. Sunce se okrene oko svoje osi za dvadeset i jedan dan; zatim se ponovno vrati i po?etna to?ka je opet ovdje. Ako bi se ovo nastavilo, samo takav rad Sunca bi bio tamo kakav je ve? jednom bio. Tako je radilica kroz to vrijeme kada se potpuno razvila proivjela sve to Sunce moe dati. Ako bi radilica nastavila razvoj morala bi napustiti Sunce i u?i u zemaljski razvoj; tada vie ne bi imala utjecaj Sunca u svom razvoju poto sve to ve? ima, i to je okusila potpuno. Sada prelazi u zemaljski razvoj, ali samo kao savreni insekt, kao zrelo stvorenje. Mogao bih re?i radilica se okupira samo trenutno sa zemaljskim razvojem, i kada je zavrila sa sun?evim razvojem, ona je potpuno stvorenje Sunca.

Sada pogledajmo trutove. Trut, mogao bih re?i, razmatra stvari malo dulje. On ne smatra da je potpuno spreman nakon dvadeset i jednog dana, tako prije negoli je potpuno zreo ulazi u zemaljski razvoj. Trut je prema tome zemaljsko bi?e, dok je radilica u potpunosti dijete Sunca.

Kako stoje stvari s maticom? Matica ?ak i ne prolazi kroz cijelu sun?evu revoluciju, ve? stoji iza i uvijek ostaje stvorenje Sunca. Iz ovo razloga matica je mnogo blie stanju larve od ostalih; trutovi (mujaci) su najvie odvojeni od stanja larve. Matica je pomo?u toga sposobna le?i jaja. Kod p?ela jasno se moe vidjeti to zna?i izloenost zemaljskom utjecaju ili sun?evu utjecaju. Kao to znate, to u potpunosti zavisi o tome da li p?ela zavri ili ne zavri svoj sun?ev razvoj, tako da postaje matica, radilica ili trut. Matica lee jaja, a to je zato to uvijek ostaje pod utjecajem Sunca i ne uzima nita od Zemlje tako da ima tu sposobnost. Radilica ide malo dalje i razvija se jo slijede?ih ?etiri ili pet dana; ona kua Sunce u potpunosti. Ali tada, upravo kada njeno tijelo postaje dovoljno ?vrsto ona ide dalje, samo na trenutak, kao to sam rekao, u zemljin razvoj. Dakle radilica se ne moe vratiti ponovo Suncu, jer je ve? apsorbirala njegove utjecaje. Stoga radilica ne moe le?i jaja.

Trutovi su mujaci; oni mogu oploditi; ova mo? oplodnje dolazi od Zemlje; trutovi je sakupe u nekoliko dana za vrijeme kojih nastavljaju rast unutar zemaljske evolucije i prije nego dosegnu zrelost. Tako sada moemo re?i: kod p?ela jasno je vidljivo da oplodnja (muka plodnost) dolazi od zemaljskih snaga, a enska sposobnost da razvije jaje dolazi od snaga Sunca. Dakle vidite, lako je zamisliti koliko je zna?ajna duljina vremena kroz koju se stvorenje razvija. Ovo je vrlo zna?ajno jer, prirodno, neto se doga?a unutar odre?enog vremena to se ne bi moglo desiti bilo u kra?em ili duem vremenu, jer bi se tada dogodile sasvim druge stvari.

Ali nadalje ima jo neto za razmotriti. Vidite, matica se razvija u esnaest dana. Tada je to?ka na Suncu nasuprot nje moda tek ovdje; [Crtanje na plo?i.] (Dijagram 5) matica ostaje unutar sun?eva razvoja. Preostali dio sun?eva kursa prolaze radilice, ali one tako?er ostaju unutar sun?eva razvoja; one zapravo ne prelaze na zemlju. I tako, vidite, one se osje?aju potpuno srodne s maticom jer pripadaju istom sun?evu utjecaju; cijelo doma?instvo radilica osje?a se povezano s maticom. One kau: Trutovi su izdajice; oni su pali na Zemlju. Vie nam ne pripadaju; podnosimo ih samo jer ih trebamo.

Za to ih trebaju?

Kao to znate, ponekad se doga?a da matica nije oplo?ena; premda lee jaja. Nije neophodno da matica bude oplo?ena kako bi legla jaja. Ovdje imamo ono to se naziva djevi?ansko leglo. Ovo se doga?a i sa drugim insektima; znanstveno ime za to je partenogeneza. Ali samo trutovi se mogu izle?i iz ovih neoplo?enih jaja; ni radilice ni matice. Dakle kada je matica neoplo?ena, radilice i matice ne izlaze, samo trutovi; ovakva kolonija je prirodno beskorisna.

Vidite, u djevi?anskom leglu moe dati jedino suprotni spol, isti spol ne. Ovo je veoma zanimljiva ?injenica, i vana za cijelo doma?instvo prirode naime, da je oplodnja neophodna da bi se ostvario isti spol (ovo vrijedi za nie ivotinje naravno, ne za vie). Sa p?elama je slu?aj da se izlegu jedino trutovi ako nije bilo oplodnje.

Ova oplodnja p?ela je zaista vrlo posebna stvar; tu nema ni?eg kao to je bra?ni krevet na kojeg se povla?i, to sve ima potpuno druga?iji smjer. Doga?a se otvoreno, pri punom sun?evu svjetlu i, iako to moe izgledati ?udno na po?etku, to je mogu?e vie u zraku. Matica leti to je vie mogu?e prema Suncu kojem pripada. (Ovo sam vam ve? opisao), i da samo trut koji moe nadja?ati zemaljske snage jer su trutovi ujedinjeni sa zemaljskim snagama samo onaj trut koji moe letjeti najvie je sposoban oploditi maticu gore u zraku.

Matica se vra?a i lee jaja. Dakle vidite, p?ele nemaju svadbeni krevet, one imaju svadbeni let; one moraju stremiti koliko god mogu, prema Suncu. Treba imati, zar nije tako, dobro vrijeme za ovaj svadbeni let koji zaista treba Sunce? Po loem vremenu ne moe se odigrati.

Dakle sve ovo pokazuje koliko blisko matica ostaje povezana sa Suncem. Kada se odigrala oplodnja, tada se radilice izlegnu iz ?elija radilica; prvo se pojavljuje mala larva, to je g. Mller tako dobro opisao, i onda se nakon dvadeset i jednog dana razvije u radilicu. U vre?astim ?elijama razvija se matica.

Dijagram 6
 


Sada ako ?emo i?i dalje, moram vam re?i neto to moete prirodno primiti s odre?enom sumnjom, jer to trai egzaktno istraivanje. Ipak, to je stvarno tako. Povezati ?u ovu materiju sa slijede?im: Radilica sada zrela i spremna, zaputi se na svoj let, posje?uju?i cvije?e i stabla na koja se zaka?i sa malim kukama na nogama. (Dijagram 6) Skuplja oboje i nektar i polen. Polen je noen na tijelu pomo?u posebne majstorije za deponiranje; nektar sie s jezikom. Dio nektara se koristi za vlastitu hranu, ali ve?i dio se dri i to, na povratku u gnijezdo, p?ele ispljunu. Stvarno, kada jedemo med mi jedemo ispljuvak p?ele; to bi nam trebalo biti prili?no jasno, ali to je vrlo ?ist i sladak ispljuvak.

Dijagram 7
 


Tako p?ela sakuplja sve to treba za hranu, za spremanje, i za daljnju razradu u vosak, itd. Sada se moramo upitati, kako p?ela nalazi svoj put do cvije?a? Ona nalazi svoj put do cvije?a sa apsolutnom sigurno?u, ali ovo se ne moe objasniti samo promatraju?i o?i p?ele. Radilica (trutovi imaju neto ve?e o?i), ima samo dva mala oka, jedno na svakoj strani, i tri sasvim mala na ?elu (Dijagram 7). Trutovi imaju ve?e o?i. Ali ako studiramo ova dva oka p?ele, otkrivamo sa njima vidi veoma malo, a da sa tri mala prednja oka, za po?etak, uop?e ne vidi nita. To je ?udna stvar da p?ela ne nalazi cvije?e pogledom, ve? sa osjetilom koje je sli?nije osjetilu mirisa. Ona nalazi svoj put do cvije?a osjetilom koje je izme?u okusa i mirisa, na svom letu ona ve?, tako re?i, kua polen i nektar. Kua ih izdaleka, tako da p?ela uop?e nema potrebu koristiti o?i.

Sada na?inite sebi jasnu sliku sljede?eg.

Mislite na maticu ro?enu u oblasti Sunca, a nije iskusila djelatnost Sunca u potpunosti, ostala je, tako re?i, potpuno pod utjecajem Sunca. Cijelo doma?instvo radilica, poto je zavrilo tijek sun?eve revolucije, nije u stvari prelo u zemaljski razvoj. Ove radilice se osje?aju ujedinjene s maticom, ne zato to su bile pod istim Suncem, ve? zato to su ostale unutar sun?eva razvoja; to je zato se osje?aju tako ujedinjene s maticom. U svojem razvoju nisu se odvojili od onog od matice. Trutovi im ne pripadaju; oni su sebe odvojili.

Ali sada se doga?a slijede?e. Da bi se mogla ostvariti nova matica, mora se poduzeti svadbeni let. Matica ide vani u Sunce. Ostvaruje se nova matica. U tom trenutku doga?a se veoma iznimna stvar za cijelo doma?instvo radilica koje se osje?a povezanim s starom maticom. Njihove si?une o?i po?inju vidjeti kada je ro?ena nova kraljica. Ovo one ne mogu podnijeti; ne mogu izdrati da ono to su oni sami, moe do?i od drugdje. Tri si?una prednja oka, ova tri veoma mala oka radilice, su izgra?ena iznutra; ona su protkana s unutranjom krvlju i tako dalje, p?ele; nikada nisu bila izloena vanjskom radu Sunca. Ali sada je nova kraljica ro?ena od Sunca, i donosi sun?evu svjetlost sa vlastitim tijelom u konicu; sada p?ela postaje elio bih re?i vidovita sa svojim malim o?ima. One ne mogu izdrati ovo svjetlo na novoj kraljici. Cijelo se njihovo doma?instvo priprema za rojenje. To je kao strah od nove kraljice, kao da su zaslijepljene. To je kao da mi moramo gledati u samo Sunce.

To je zato se p?ele roje. I sada treba jo jednom ponovno utemeljiti koloniju na temelju ve?ine radilica koje jo pripadaju konici to jest, staroj kraljici. Nova kraljica mora na?i nove ljude. Dio populacije konice je naravno, ostao iza, ali to su one ro?ene pod druga?ijim okolnostima. Razlog zato se p?ele roje lei u ?injenici da radilice ne mogu trpjeti novu kraljicu koja donosi novi sun?ev utjecaj.

Sada bi mogli pitati, Zato su p?ele tako osjetljive prema novom sun?evu utjecaju? To je zaista vrlo ?udna stvar. Bez sumnje znate da ponekad nije uop?e ugodno sresti p?elu; moe vas ubosti. Ako se radi o ivotinji velikoj kao ?ovjek u najgorem slu?aju ?e se upaliti koa; svejedno je prili?no neugodno. Manje ivotinje mogu ?ak i uginuti od uboda p?ele. To je zbog ?injenice da je alac zaista cijev u kojoj se neka vrsta klipa mi?e gore i dolje, koji je povezan s otrovnom vre?icom. Ovaj otrov (veoma neugodan za onog tko ga je osjetio) je me?utim, od velike vrijednosti za p?ele. Nikako nije ugodno za p?elu da ima dio sa svojim otrovom, i stvarno ga ima samo zato jer ne moe podnijeti da se priblii bilo koji utjecaj izvana. P?ela eli uvijek ostati unutar sebe, ostati unutar sfere vlastite supstance. Svaki vanjski utjecaj osje?a kao uznemiravanje, kao neto to treba odagnati svojim otrovom. Ali ovaj otrov ima u isto vrijeme sasvim drugo zna?enje, jer u sitnim koli?inama on neprestano prolazi kroz cijelo tijelo p?ele; bez njega p?ela ne bi uop?e postojala.

Pri prou?avanju radilice treba razumjeti da ona nije u stanju vidjeti sa svojim malim prednjim o?ima, i to je zato jer otrov neprestano proima ove prednje o?i. U trenutku kada se pojavi nova kraljica sa svojim novim sun?evim utjecajem, to na ovaj otrov djeluje tetno. On prestaje biti aktivan, i male o?i napokon po?inju vidjeti, jer je ?injenica da p?ela ivi svoj ivot u vje?nom sumraku zbog otrova.

Ako bi vam u slikovitoj formi opisao to p?ela proivljava kada se nova kraljica izvu?e iz svoje 'vre?aste' ?elije, morao bih re?i: P?ela stalno ivi u sumraku, i nalazi svoj put pomo?u osjetila izme?u okusa i mirisa; ivi u sumraku koji joj je blizak. Ali kada se pojavi nova kraljica to je potpuno isto kao kada mi uetamo u sumrak lipanjske ve?eri, i mali svjetle?i crvi sjaje. ?ak i da tako nova kraljica sjaji za roj, jer otrov nije dovoljno jak da dri p?ele u njihovom izdvajanju od svijeta. Dri se za sebe ?ak i kada leti vani, jer je tada sposobna sa svojim otrovom drati se za sebe. Ona treba otrov kada se boji da bi je neto izvana moglo uznemiriti. Cijela kolonija eli potpuno biti sama za sebe.

Zaista, da bi kraljica mogla ostati u oblasti Sunca ne smije boraviti u uglatoj ?eliji, ve? unutar okrugle. Tamo ostaje unutar sun?eva utjecaja.

Ovdje smo dotakli neto to ?ini p?elarstvo iznimno zanimljivo za svakog. Jer vidite, u stvarnosti, stvari se u konici odvijaju na potpuno isti na?in kao u ljudskoj glavi, sa samo malom razlikom. U naoj glavi, na primjer, supstance ne rastu do takvih dimenzija. U ljudskoj glavi mi imamo ivce, krvne sudove, i odvojeno smjetene okrugle ?elije koje uvijek nalazimo. Imamo ove tri vrste ?elija u ljudskoj glavi. Nervi se sastoje od odvojenih ?elija koje jedino ne rastu do samostalnih bi?a poto ih je priroda sa svih strana zatvorila; u stvarnosti, me?utim, ovi nervi bi voljeli postati male ivotinje. Ako bi se nervne ?elije ljudske glave mogli razvijati u svim smjerovima, pod istim uvjetima kao one u konici, tada bi nervne ?elije postali trutovi. Krvne ?elije koje teku venama postale bi radilice; a pojedine slobodne ?elije koje su, iznad svega, u sredini glave i prolaze najkra?i razvoj, mogu se usporediti s maticama.

Dijagram 8
 


Dakle u ljudskoj glavi imam iste tri sile ( Dijagram 8 ) kao i u konici.

Sada radilice donose ku?i ono to sakupe od biljaka, i prera?uju to u vlastitim tijelima u vosak, od kojeg zatim grade predivne strukture sa?a. Krvne ?elije u ljudskoj glavi me?utim, rade istu stvar. Iz glave one prolaze u cijelo tijelo. Kada gledate na primjer, kost, na dio kosti, svugdje nalazite heksagonalne ?elije. Krv koja cirkulira kroz cijelo tijelo prenosi isti rad kao i onaj kojeg u konici rade p?ele. Sli?no je i sa ?elijama naih mii?a koje, jo jednom, odgovaraju votanim ?elijama p?ela, ali poto su meke, bre se rastvaraju, tako je to manje primjetno. Prou?avanje kostiju dobro to pokazuje. Dakle, krv ima iste snage kao to su one od radilica.

Moe se ?ak pratit njihov razvoj kroz tijek vremena. ?elije koje ?ete prve na?i razvijene u ljudskom embriju, i koje zatim ostaju nepromijenjene, su one koje ve? postoje na ranom stupnju ivota embrija. Ostale, krvne ?elije, pojavljuju se neto kasnije, i kona?no se razvijaju nervne ?elije ba kao u konici. Jedino to ?ovjek gradi tijelo koje o?ito pripada njemu; p?ela tako?er gradi tijelo, ali za radilice, to tijelo je konica ?elije. Ova gradnja sa?a odgovara onom to se doga?a unutar naih tijela, naime, da krvne ?elije u stvarnosti rade ovo iz vrste voska ali to nije lako dokazati.

Mi sami smo gra?eni od vrste voska, ba kao to sa?e formira veli?anstvenu strukturu koju nalazimo u konici.

Dakle to je onako kako je. ?ovjek ima glavu, a ova glava radi na svom divnom tijelu koje je ustvari "konica" i sadri u svojoj vezi izme?u bjelan?evinastih ?elija (koje ostaju okrugle) i krvi, istu vezu koja postoji u konici izme?u kraljice i radilica. Nai nervi se stalno unitavaju; mi stalno koristimo na nervni sustav. Mi nae nerve ne ubijamo odmah kao to p?ele ubijaju trutove jer bi u tom slu?aju trebali svaku godinu umrijeti, ali, i pored toga, nai nervi svaku godinu slabe, i kroz ovo postepeno slabljenje nerva, ?ovjek stvarno umire. Tada mi vie ne moemo osje?ati nae tijelo ispravno; ?ovjek u stvari uvijek umire od istroenosti svojih nerva.

Kada pogledate glavu koja predstavlja gnijezdo vidjeti ?ete da je tu sve dobro zati?eno. Ako se ozlijedi glava, to je ozbiljna stvar; glava to ne moe podnijeti. Jednako, ono to se doga?a kroz prisutnost nove kraljice koja je tamo zbog svadbenog leta to je neto to p?ele ne mogu podnijeti; radije odlaze nego ostaju s njom.

To je zato je p?elarstvo uvijek bilo gledano kao da ima najdublje zna?enje. ?ovjek oduzima p?elama moda 20% njihova meda i moe se opravdano re?i da je ovaj med iznimno vrijedan za ?ovjeka, jer sa uobi?ajenom prehranom dobiva se vrlo malo meda poto je med distribuiran u veoma malim koli?inama u biljnom svijetu. Na ovaj na?in dobivamo samo si?une koli?ine meda u naa tijela.

Mi tako?er imamop?ele unutar nas, naime, nau krv, koja prenosi med u razli?ite dijelove naeg tijela. Med je ono to p?ele trebaju za proizvodnju voska, iz kojeg zatim radi "tijelo" kolonije.

Kako starimo, med ima iznimno pogodan efekt za nas. Kod djece, mlijeko ima sli?an efekt; med nam pomae da izgradimo naa tijela i strogo je preporu?ljiv ljudima koji stare. To je izvanredno zdrava hrana; samo ga se ne smije jesti previe! Ako ga se jede previe, koriste?i ga ne samo kao dodatak, mogu oblikotvorne snage postati previe aktivne. Oblik tada moe postati previe rigidan, i mogu se razviti svakakve bolesti. Zdrav ?ovjek osje?a koliko meda bi trebao uzeti. Med je posebno dobar za starije ljude poto tijelu daje pravu ?vrstinu.

Tako?er treba napraviti plan za davanje prave koli?ine meda djeci koja pate od rahitisa kada su devet do deset mjeseci stara, i nastaviti s ovom dijetom medom sve do dobi od tri ili ?etiri godine. Rahitis tada ne bi trebao biti toliko izraen, jer ovo je bolest da je tijelo premekano, i lomljivo. Naravno, u prvim tjednima djeci treba samo davati mlijeko; med u toj dobi nema efekta. Med sadri snage koje ?ovjekovom tijelu daju ?vrsto?u. Ove stvari bi trebalo razumjeti.

Dakle moe se re?i da bi mnogo vie panje trebalo posvetiti p?elarstvu nego je to obi?aj.

Mogu?e je i slijede?e. U prirodi sve je predivno me?usobno povezano. U prirodi oni zakoni u koje ?ovjek ne moe prodrijeti svojom uobi?ajenom inteligencijom su i najvaniji. Ovi zakoni rade zar ne rade? uvijek sa savrenom slobodom. Ovo je primjenjivo na primjer, sa odnosom spolova na Zemlji. To nije uvijek isto, odnos mukaraca i ena nije uvijek, ve? samo vie ili manje jednak jedan drugom; on je aproksimativno jednak na cijeloj Zemlji. To je donijela mudrost prirode. Ako bi ikada do toga dolo vjerujem da sam vam ovo ve? rekao da bi ?ovjek bio kona?no sposoban odrediti ovu stvar proizvoljno, tada bi sve palo u konfuziju. Ako bi u bilo kojoj zemlji populacija bila desetkovana ratovima poslije bi postala brojnija. U prirodi, svaka potreba doziva rad suprotnih sila.

Sada, dok p?ele trae nektar od biljaka, one prirodno uzimaju ovo od biljaka koje tako?er imaju i drugu uporabu koje nam daju vo?e i tako dalje. Ali iznimna stvar je to da te vo?ke uspijevaju mnogo bolje na mjestima gdje se dre p?ele, nego na mjestima gdje nema p?ela.

Kada p?ele uzmu nektar od biljaka priroda ne ostaje besposlena, ve? proizvodi vie plodonosnih biljaka. Tako ?ovjek nema dobit samo od meda koji rade p?ele, ve? prima vie i od biljaka koje p?ele posje?uju. Ovo je zakon velike vanosti, i koji moemo dobro razumjeti.

Promatraju?i stvari na ovaj na?in, moe se re?i u cijeloj me?usobnoj povezanosti kolonije p?ela tog organizma priroda otkriva neto za nas veoma divno. P?ele su subjekt sila prirode koje su zaista divne i od velikog zna?aja. Ne moe se nego osje?ati stid mumljaju?i me?u ovim silama prirode. Danas postaje sve vie i vie o?ito da kada se ?ovjek neumjesno upli?e u ove sile on ne ?ini stvari boljima, ve? loijima. On ih ne ?ini loijima iznenada, jer je zaista tako da to priroda svugdje ometa, premda pored svega toga ometanja priroda radi najbolje to moe. Odre?ena ometanja ?ovjek moe ukloniti, i njihovo uklanjanje moe za prirodu olakati stvari. Na primjer, izgleda da on u stvari pomae prirodi kada koristi konice koje su zgodno sloene, umjesto koritenja starih slamnatih.

Ali ovdje dolazimo do samog pitanja o umjetnom p?elarstvu. Nemojte misliti da nisam u stanju vidjeti ?ak i sa ne-antropozofskog stajalita da su metode modernog p?elarstva na prvi pogled veoma atraktivne, jer zasigurno, to ?ini mnoge stvari mnogo lakim. No jako dranje zajedno elio bih re?i jedne generacije p?ela, jedne familije p?ela, biti ?e na duge staze smanjeno.
Govore?i danas op?enito, ne moe se nego hvaliti moderno p?elarstvo; tako dugo dok ?emo vidjeti sve takve mjere opreza o kojima nam je govorio g.Miller, moramo im se diviti na odre?eni na?in. Ali moramo ?ekati i vidjeti kako ?e stvari stajati za pedeset do osamdeset godina, jer do tada odre?ene sile koje su dosad bile organske u konici postati ?e mehanizirane, postat ?e mehani?ke. Nije mogu?e do?i do tog intimnog odnosa izme?u kolonije i kraljice ako je kupljen, do kojeg ina?e dolazi prirodno kada se kraljica pojavljuje na prirodan na?in. Jedino, u po?etku ove stvari nisu promatrane.

Naravno, ni na koji na?in ne elim da se pokrene kampanja protiv modernog p?elarstva, jer se takve stvari ne mogu raditi u prakti?nom ivotu. Napraviti to bilo bi vie kao neto to ?u vam sada re?i. Mogu?e je aproksimativno izra?unati vrijeme kada na zemlji vie ne?e biti ugljena. Zemljino snabdijevanje ugljenom je iscrpljivo; jednog dana do?i ?e do kraja. Sada bi bilo mogu?e ograni?iti koli?inu ugljena koji se uzima iz zemlje, tako da snabdijevanje traje koliko i sama Zemlja. Ne moe se re?i da bismo trebali to u?initi, jer bismo trebali imati malo vjere u budu?nost. Netko kae Dobro, mi naravno plja?kamo zemlju za ugljen, to jest plja?kamo ugljen naih nasljednika, ali oni ?e izumiti neto drugo tako da vie ne?e trebati ugljen. Prirodno, netko moe kazati isto i za nedostatke modernog p?elarstva!

Ipak, dobro je biti svjestan ?injenice da rade?i mehani?ki mi unitavamo ono to je priroda razradila na tako divan na?in. Vidite p?elarstvo se u svim vremenima visoko cijenilo; posebno u starijim vremenima, p?ele se dralo za svete ivotinje. Zato? Tako je smatrano jer u njihovoj cjelokupnoj aktivnosti, otkrivaju se procesi koji se odvijaju i u samom ?ovjeku. Ako u ruku uzmete komad p?elinjeg voska vi u stvari drite neto izme?u krvi, mii?a i kosti, to u ?ovjekovoj unutarnjoj organizaciji prolazi kroz stanje kada je vosak. Vosak me?utim ne postaje ?vrst, ve? ostaje fluidan dok se ne transformira u krv, ili mii?e, ili u stanice kosti. U vosku mi ispred sebe imamo ono to nosimo u sebi kao sile, ne kao supstancu.

Kada je ?ovjek u starijim vremenima napravio svije?e od p?elinjeg voska i upalio ih, znao je da se odigrava divan i sveti ?in: Ovaj vosak koji sada palimo uzeli smo iz konice; tamo je o?vrsnuo. Kada je plamen topi i on isparava, tada vosak prelazi u iste uvjete kakvi su u naim vlastitim tijelima.

U topljenju voska svije?e ?ovjek je jednom shva?ao neto to se uzdie na nebesa, neto to je tako?er unutar njegovog vlastitog tijela. To je u njima budilo molitveno raspoloenje, a ovo raspoloenje ih je na svoja na?in vodilo da gledaju na p?elu kao posebno sveto stvorenje, jer ona priprema neto to ?ovjek stalno treba raditi u sebi. Iz tog razloga, to idemo vie natrag vie nalazimo kako ?ovjek pristupa p?elama s potovanjem. Naravno, to je kada su jo bile u divljem stanju; tako ih je ?ovjek naao, i gledali su na ove stvari kao otkrivenje. Poslije su p?ele doveli u svoja doma?instva.

Sasvim divna zagonetka lei skrivena u svemu to se doga?a oko p?ela, i ozbiljnim prou?avanjem njih moe se nau?iti to se doga?a izme?u glave i tijela u ?ovjeku.

Sada sam vam rekao nekoliko takvih stvari o kojima sam elio govoriti. U srijedu ?emo imati na slijede?i sastanak, i moda ?e biti mnogo pitanja. Neto se tako?er moe pojaviti i kod g.Mullera.
Danas sam samo elio napraviti ove primjedbe koje, napokon, izvan svake sumnje, su temeljene na stvarnom znanju. Ali, moe biti jo toga to bi trebalo razjasniti.

Poglavlje



PREDAVANJE III
Dornach, 28.11.1923.

DOBRO jutro, gospodo!

Da li ste se sjetili ne?eg to bi me eljeli pitati? (Pro?itan je ?lanak iz Schweizerische Bienenzeitung od velja?eoujka 1923 naslovljen Da li p?ele osje?aju boje nevidljive za ?ovjeka?)

DR. STEINER:

Re?i ?u nekoliko rije?i o ovoj temi. Vidite, ovi eksperimenti koje su napravili Forel i Khn tako jasno pokazuju kakvi se besmisleni eksperimenti danas rade. Teko je zamisliti neto apsurdnije od objanjenja ovih eksperimenata kakva su ovdje dana. Promislite na trenutak da mogu napraviti slijede?e: Mogu uzeti supstancu postoje takve supstance posebno osjetljivu na ultra-ljubi?aste zrake, tj., na boje koje lee iznad plave i ljubi?aste; na primjer uzmem barij-platino-cijanid. Isklju?im sve ostale boje, recimo, isklju?im crvenu, naran?astu, utu, zelenu, plavu onda bi dola indigo i ljubi?asta njih tako?er isklju?im (Dijagram nedostaje). Sada radim provjeru; Ove u spektru zatvaram; tada ovdje imam takozvane ultra-ljubi?aste zrake koje su nevidljive za ?ovjeka. Ako sada dodam ovu supstancu, ovaj barij-platino-cijanid (koji je bijeli prah) tada po?inje sjajiti. U zamra?enoj sobi ne vidimo nita; sada pustimo te zrake, pratimo ih kako dolaze, doputaju?i dakle, samo ultra-ljubi?aste zrake da u?u, koje postaju vidljive kada uvedem barij-platino-cijanid. Tada ih se vidi. Tada se rasvijetle. Dakle, prema ovom ?lanku, moram izjaviti da je barij-platino-cijanid sposoban vidjeti nekom vrstom o?iju jer pokazuje aktivnost. Ali sasvim ista se stvar doga?a ako se eksperimentira s mravima. Pretpostavimo da umjesto barij-platino-cijanida uzmem mrave; zatim isklju?im svijetlo. Mravi se kre?u prema e?eru; na isti na?in barij-platino-cijanid zasvijetli. Zatim kaem (prema ovom ?lanku) da mravi vide ultra-ljubi?aste zrake. Ali oni ih trebaju vidjeti toliko malo koliko i barij-platino-cijanid treba vidjeti da bi svijetlio. Sve to se stvarno moe re?i je, da davanje odre?ene supstance proizvodi efekt na mravima. Vie od toga ne moe se tvrditi. Znanstvenici o kojima se radi su besmisleni koliko to mogu biti i daju izjave koje su ?ista fantazija.

Jedina stvar koja se moe kazati je ovo, da je kroz osjetilne organe (jo jednom, prema ovom ?lanku ovo je dano kroz ?injenicu da nema nikakvog efekta ako su o?i mrava lakirane) da je kroz osjetilne organe napravljen utisak na ove insekte. Karakteristi?no je da znanstvenik primjenjuje na mrave i ose ono to je uo?io na p?elama i obrnuto. Ovo samo pokazuje kako su nepromiljeno eksperimenti provedeni.

Sada, moe se dodati slijede?e: vidite, kada se nastavi dalje [crtanje na crnoj plo?i.] do takozvanih ultra-ljubi?astih zraka ovdje imate crvenu-naran?astu, utu, zelenu, plavu onda bi dola indigo, i ljubi?asta ultra-ljubi?aste zrake. Na drugoj strani, infra-crvene zrake.

Ovdje imamo ultra-ljubi?aste zrake (na desnoj strani) a one imaju naro?itost (tako se on sam izrazio u ?lanku) da proizvode jake kemijske reakcije. to god je predstavljeno ovdje (unutar sfere ultra-ljubi?astog svijetla) jako je promijenjeno kemijski, sa rezultatom da ako sada ovdje stavim mrava on ?e odmah iskusiti jaku kemijsku reakciju. On ovo osje?a; ovo je to?no. On osje?a ovaj efekt iznad svega u o?ima. Kada je mrav doveden u sferu ultra-ljubi?astih zraka on ovo osje?a, ba kao to barij-platino-cijanid reagira kada je donesen u istu sferu kemijske aktivnosti. Ako potpuno zamra?im prostoriju i imam samo ultra-ljubi?aste zrake ovdje, tada bi mrav odmah primijetio da se neto doga?a. Na primjer, ako imamo mravlja jaja ili larve ona bi bila potpuno promijenjena, bila bi unitena u trenutku kada bi dolo do ovog jakog kemijskog djelovanja. To je zato mravi spaavaju njihova jaja.

Ono u vezi ?ega je u stvari ovaj ?lanak to su efekti kemijske prirode.

Izjava koju sam nedavno dao je sasvim ispravna. Rekao sam da p?ele imaju osjetilo koje je posrednik izme?u mirisa i okusa; tako te stvari osje?aju p?ele, a sli?no je i u slu?aju mravi. Toliko su malo ova gospoda svjesna pravog pitanja da oni ne znaju, na primjer, da kada sam ?ovjek opaa boje, ?ak i u opaanju ultra-ljubi?astih zraka, male kemijske promjene se odvijaju u njegovim o?ima. ?ovjekovo opaanje boja tei biti kemijske prirode.

Sve to je ovdje istraivano je reakcija na unutarnje kemijske promjene koje se odigravaju kod p?ele kada je u ultra-ljubi?astom svjetlu.

Sada, sve to je unutar sfere crne, bijele, ute, sive (a siva je samo nekako tamnija bijela), ili plavo-sive, u svim ovim bojama nema ultra-ljubi?aste. Tako su sve ove boje slobodno primjetne p?elama. Kemijski efekti koje p?ele tako jako osje?aju kada do?u do ultra-ljubi?aste nisu prisutni u ovim bojama. Ali kada p?ela napusti ovi sferu crne, bijele, ute i plavo-sive i do?e u ovu drugu sferu osje?a ultra-ljubi?aste zrake kao neto strano. Tamo p?ela ne moe nita. Tako je dakle jako vano zapamtiti da p?ela ima osjetilo izme?u okusa i mirisa.

Mi ljudi pravimo veliku razliku izme?u mirisa i okusa. Ovo potonje je prvenstveno kemijsko osjetilo; potpuno se temelji na kemiji. P?ela ima neto to je posrednik izme?u okusa i mirisa. Ovo nije u kontradikciji s ?injenicom da p?ela moe razlikovati boju kada je prednja strana konice obojana na jedan ili drugi na?in; jer morate uzeti u obzir da se sve boje razlikuju u njihovim kemijskim efektima, tako da se tako?er mogu osje?ati u vezi s njihovom toplinom ili hladno?om.

Ako, na primjer, prekrijete povrinu s crvenom bojom i p?ela joj pri?e, ona doivljava toplinu. Kako dakle p?ele ne bi znale da je to razli?ito od pristupa, na primjer, u sferu plavog! Blizu plave povrine p?ele osje?aju hladno?u. P?ela osje?a toplinu od crvenog i hladno?u od plavog, i tada ih prirodno moe razlikovati. Ali prema tome nije opravdano zaklju?iti da p?ela vidi sa svojim o?ima na na?in kao ?ovjek. To je naravno krajnja besmislica. Ali tako je i sa mnogim drugim stvarima to ljudi misle.

Prethodno sam vam rekao to svi ovakvi eksperimenti iznose. Jednom sam rekao i da postoji odre?ena biljka, nazvana Venera muholovka koja trenutno skupi svoje listove kada ih se dodirne. Ba kao to vi radite aku od svoje ruke kada ?ete biti dodirnuti to jest, kao da ?e netko puhnuti u nju tako Venera muholovka ?eka insekta i onda se zatvara. Tada ljudi govore: ova biljka, Venera muholovka, ima duu kao i ?ovjek. Ona je svjesna dolaska insekta i zatvara se.

Da, gospodo, ali ja uvijek kaem: Poznajem izvjesni ure?aj tako konstruiran da kada mu pristupi ivotinja i dotakne neto unutar njega, tada se automatski zatvara i ivotinja je uhva?ena. To je miolovka! Ako netko pripisuje duu Veneri muholovki, tada je jednako mora pripisati i miolovki! Ako netko p?elama pripisuje pogled poto neto rade pod ultra-ljubi?astim svjetlom, tada isto tako treba pripisati pogled i barij-platino-cijanidu!

Ako se ljudi samo potrude misliti otkriti ?e dosta iznimnih stvari, jer se barij-platino-cijanid sastoji od barija. To je bijeli metal koji pripada klasi alkalnih metala. Sada je zanimljivo da ovakav metal igra odre?enu ulogu u ivotu ?ovjeka. Kao ljudska bi?a mi ne bi imali ispravno djelovanje bjelan?evina koje uzimamo u naa tijela kada ne bi imali takav metal u gutera?i. On mora biti tamo. U bariju mi imamo neto povezano sa naim osje?ajem udobnosti kod procesa probave. Platina je posebno vrijedan metal, kao to znate; metal koji je tako?er posebno ?vrst i teak to je dragocjen metal. Svi ovi metali imaju osobinu da su, jo jednom povezani s osje?ajima, s osje?anjem.

Sada se podsjetimo na jo jednu stvar. Cijanid je tako?er tamo. To je izvjesna vrsta cijankalne kiseline, cijanovodi?na kiselina. Rekao sam vam prije da ?ovjek uvijek razvije malo cijanovodi?ne kiseline pri radu svojih mii?a. Ova supstanca prema tome sli?i onome to ?ovjek neprestano proizvodi u svom tijelu. Iz ovoga moete zaklju?iti da je ?ovjek posebno podloan u svom tijelu ne u svojim o?ima onom to se doga?a u ultra-ljubi?astom svijetlu tj., kemijskim komponentama svijetla. Moemo prosuditi sami ako obratimo panju na ove stvari.

Ali samo duhovna znanost moe omogu?iti da se ove stvari promatraju kao ?injenica da kada se mijenja barij-platino-cijanid javlja se vrsta osje?aja. Ovo je u najviem stupnju primjenjivo na p?ele. P?ele osje?aju boje sa posebnim intenzitetom, ali one samo vide boje kako mutno svijetle pri pojavi samo-svjetle?eg organizma.

Iz tog razloga kaem, govore?i op?enito, da sumrak okruuje p?ele. Ali kada se pojavi nova kraljica, ona svijetli za ostale p?ele kao to svijetle?i crvi sjaje za nas u lipnju. To je tako, samo s obzirom na tri manja prednja oka; ostale o?i, ve?e, ve? imaju neko osje?anje svijetla, ali kao u sumrak. Kada je u tami stvorenje osje?a prisutnost samo onih boja koje djeluju kemijski, kao to je ultra-ljubi?asta, ili jedne koja uop?e ne djeluje kemijski tj., infra-crvene.

Na kraju ovog ?lanka u p?elarskim novinama, navodi se da ?e daljnje informacije kao one o infracrvenim zrakama biti dane kasnije. Naravno, kada p?ele do?u u infracrvenu, ponaati ?e se sasvim razli?ito, jer tada vie nema nikakvog kemijskog efekta.

to se ti?e ?injenica, eksperimenti su korektni, ali mora biti jasno da se ne mogu izvla?iti zaklju?ci kakve su Forel i Khn u stvari izvukli. Raditi tako je potpuno besmisleno pra?enje eksperimenta. Onda ljudi kai: ovo je izvan sumnje dokazano. Prirodno, ali samo onima koji duu pripisuju miolovci! Ali za druge koji znaju koliko daleko se moe i?i, koliko daleko se moe ovo ispravno pratiti, ovi dokazi nisu nikako izvan sumnje.

U svakodnevnom ivotu mi nemamo naviku to?no pratiti stvari. Kada ljudi proive jednu ili drugu malu stvar, tada, pri?aju?i, komarac postaje slon. A tako je i sa naim znanstvenicima. Kada su neto dosegnuli oni ne prestaju razmiljati, ve? nastavljaju, i primjenjuju to na ono to je upravo pred njima. Ovakav rezultat je fantasti?na besmislica; komarac postaje slon. Kada moderna znanost daje ovakve izjave to je uslijed njenog autoriteta, jer ono to se tako donosi ne susre?e, u pravilu, nikakva proturje?ja, poto su svi ?asopisi u rukama znanstvenih autoriteta. Ali dugoro?no, ne?e biti mnogo koristi od ovakvih besmislica.

Ako uzmete u obzir cijelo p?elarstvo, vjerujem da ?ete utvrditi da se najbolji p?elari previe ne zamaraju oko otkri?a Forel-a i Khn-a; poto p?elari moraju biti prakti?ni, i tada instinktivno znaju to je potrebno. Naravno, najbolje je kada se ima prave instinkte. Izgleda da se da primijetiti da se p?elar voli smjestiti nedjeljom nave?er, dok moda snijei, i ?itati neki ovakav ?lanak, jer prirodno, to ga zanima, ali ne moe to puno iskoristiti poto ?lanci ovakve vrste nemaju nita za to bi se uhvatili.
Zasigurno, gospodo, imate drugih zanimljivih stvari za upitati me?

G. MLLER:

elio bih dodati neto u vezi kraljice. Ve? smo opisali kako lee svoja jaja. Zatim imamo neoplo?enu kraljicu; na primjer, za loeg vremena, i tada se izlegnu samo trutovi koji nemaju vrijednosti. Tako?er, kada kraljica umre i nema mladog legla, tada se jedna od radilica izlegne da bude kraljica. Ona uvijek lee jaja ali samo neoplo?ena jaja, iz kojih dolaze samo inferiorni trutovi.

1. Zatim bi elio neto dodati o rojenju. U vrijeme prvog rojenja jo tu nema nove kraljice. Ona jo spava u svojoj ?eliji i ne moe jo dati novo leglo. Samo starije p?ele naputaju konicu s kraljicom. Ja je mogu izvaditi i staviti cijeli roj natrag u konicu.
2. A o p?elinjem vidu, elio bih re?i da kada radimo u p?elinjaku i tu ima previe svjetla (za p?elara je uvijek premalo svijetla), tada su p?ele uasno uznemirene.

A o ubadanju kada se p?ele roje, nama je dobro poznato da je prvi roj vie delikatan; to je mnogo manje slu?aj sa kasnijim. Mi drimo da mlade p?ele ne bodu, da ne koriste svoje alce.

1. Postoje odre?ena podru?ja gdje ljudi ne beru med prije 8 kolovoza, za koji se dri da je sveti dan. 8 kolovoza je dan meda.
2. Moe se dogoditi da roj ide vani i da se kraljica negdje smjesti, i ?ini se da je to kraj, ali nije tako nije u cijelosti tako.

DR. STEINER:

S obzirom na ono to sam rekao, sve ukazuje na ?injenicu da stara kraljica naputa konicu kada se nova kraljica pokae i izgleda p?elama kao sjajni crv. Kada roj iza?e i stara kraljica bude uhva?ena, tada netko moe vratiti sve p?ele u konicu, kako ste rekli, i tada ?e u tiini nastaviti raditi. To ne zna?i da se prema tome ne moe re?i da su prvo p?ele bile vo?ene vani sa jakim efektom svjetla nove kraljice na njihovim malim o?ima. S tim se to ne moe odbaciti. Ovdje morate nastaviti sasvim logi?no. Dati ?u vam primjer iz ivota. Zamislite za trenutak, da ste svi vi ovdje negdje zaposleni, i jedan dan otkrijete da morate i?i u trajk jer neto nije u redu s menadmentom. Pretpostavimo da ste svi odlu?ili i?i u trajk. Dakle vi se rojite, gospodo.

Tada pro?e odre?eno vrijeme i vie ne moete nabavljati osnovne ivotne potreptine. Dolazite na prag gladi, i prisiljeni ste vratiti se na posao. Prema tome ja ne mogu kazati da niste imali razloga oti?i! Morate uzeti u obzir ako izvadite staru kraljicu iz roja i vratite nju natrag u konicu, tada prirodno, p?ele moraju napokon trpjeti novu kraljicu, jer stara kraljica vie nije tamo. Moraju zagristi kiselu jabuku! Prema tome ono to sam kazao nije pogreno; to je pitanje gledanja na stvari u pravom svjetlu.

Tada ste govorili o prvom gnijezdu, dok jo nova kraljica nije tamo, kada jo o njoj ne moete govoriti. Dakle, da li ste ikada vidjeli prvi roj dok jo jaje kraljice nije tamo?

HERR MLLER:

Devet dana prije nego se mlada kraljica izvu?e.

DR. STEINER:

Za po?etak mlada kraljica je unutar svoje ?elije, kao jaje. Nakon esnaest dana ona je potpuno odrasla kraljica; tada se izvu?e vani. Devet dana prije ovog ona je ve? tu u jajetu. ?udna stvar je da jaje sjaji najvie od svih. Postepeno sjaji sve manje i manje, ali mlada kraljica jo uvijek sjaji neko vrijeme; ona sjaji ja?e od ostalih u stanju larve. Dakle, sasvim je razumljivo da moete imati vie rojeva koje sa?injavaju najosjetljivije p?ele koje izlaze vani. Moe se objasniti ?injenicom da se ne doga?a nita dok mlada kraljica nije tamo. Jer to je mlada kraljica? Ona je ve? tamo i kada je samo jaje tamo.

Kao kod neplodne kraljice, kada kraljica nije oplo?ena tada ne izlaze radilice ve? samo trutovi, i kao to je g. Mller rekao, vrlo loi trutovi. To je to?no. Leglo neoplo?ene kraljice je beskorisno jer nema radilica. Mora se vidjeti da kraljica moe napraviti njen svadbeni let pod utjecajem Sunca.

Vidite, gospodo, jo jednom, kakva velika uloga je odigrana od kemijskog elementa. Jer ono to se odigrava na ovom letu je efekt seksualne prirode p?ele. Ali seksualna priroda je u potpunosti kemijskog karaktera. Kada kraljica leti tako visoko tada prirodno do oplodnje ne dolazi od svjetla, ve? od kemijskog djelovanja svjetla. Upravo na ovom primjeru moete vidjeti koliko je p?ela delikatno osjetljiva na kemijski element.

Rekli ste nadalje da pri radu u p?elinjaku, kao ?ovjek prirodno trebate svjetla, a to p?ele ?ini nemirnima.

Pokuajte uobli?iti jasnu sliku p?ele koja prima kemijske reakcije od svjetla koje osje?a strano jako. Kada vi, kao ljudsko bi?e, pristupite i pustite svjetlo, koje svugdje zasja, to djeluje na p?ele kao to jaka struja zraka djeluje na vas; to je ba kao da vi otvorite prozor i zapue jaka promaja. P?ela osje?a svjetlo, ona ne osje?a da je sve okolo postalo osvijetljeno, ve? osje?a svijetlost kao potres, prili?no je uzdrmana od toga. Moe se gotovo re?i, (premda nisam vidio p?elara da puta previe svijetla) p?ele postaju strano nervozne, u sebi uznemirene. Uba?ene su u ovo kemijsko djelovanje svjetla i po?inju letjeti amo tamo gotovo kao male laste. Pleu gore dolje kao znak koliko se nemirno osje?aju u sebi. P?ele se ne bi ponaale na ovaj veoma nervozni na?in ako bi mogle vidjeti svijetlo; tada bi se pokuale sakriti, pobje?i u kut gdje svijetlo ne bi utjecalo na njih.

Prirodno, kod svih ovih stvari, moramo shvatiti kako trebamo biti savreno jasni s obzirom na efekte koji svugdje postoje, i koji se ne smiju uspore?ivati s efektima kakve imaju na ?ovjeka. Ina?e sve antropomorfiramo, i ne moemo nego zaklju?iti da zbog toga to ?ovjek vidi na odre?eni na?in, na takav na?in moraju vidjeti i ivotinje. Ovakve izjave se ne mogu davati pravocrtno.

Moda ste primijetili slijede?e. Ako netko primje?uje ovakve stvari, ?esto ih i postaje svjestan. Zamislite da ste u kuhinji gdje je lijep i topao tednjak. Ma?ka voli sjediti na toplom tednjaku; ona se uvije i zaspe, ima zatvorene o?i. Dakle, ako se na?e mi negdje ispod ormara, kojeg ma?ka nikako ne moe vidjeti o?ima, moe se dogoditi da ma?ka iznenada jurne dolje bez otvaranja o?iju, navali na mia sa potpunom sigurno?u, i prije nego imate vremena razmisliti. Stvar je gotova, ma?ka se vra?a s miem ve? u ustima.

Sada prirodno, gospodo, ne?ete re?i da je ma?ka vidjela mia, jer je imala o?i zatvorene, spavala je. Neki ljudi kau da ma?ka ima veoma osjetljivo ?ulo sluha, i da je pomo?u ovog veoma osjetljivog sluanja ma?ka svjesna mia. Dakle, osim ovog, ti bi morali izjaviti da ma?ka najbolje ?uje kada spava , to je prili?no sumnjiva izjava, posto su gledanje i sluanje ona ?ula koja igraju tako veliku ulogu u budnom ivotu, dok na primjer osjetilo mirisa, igra iznimno vanu ulogu kod spavanja. Ono radi kemijski. Unutar nosa, i cijelog mozga doga?a se neto kemijsko. Nadalje, kada ?ujete neto, moete li se baciti na to s apsolutnom sigurno?u? Ovo uop?e nije slu?aj; sluanje uop?e nije takvo da brzo vodi do orijentacije. Stoga ovdje se ne radi o sluhu ma?ke. Ali ono to je jako prisutno u ma?ki je strano fino osjetilo mirisa, koje ima unutar svoje ?ekinjaste brade. Ovo strano fino osjetilo mirisa je tu poto u svakoj ?ekinji postoji mali kanal, i unutar svake ?ekinje (vidi dijagram 9) je supstanca, a na ovu supstancu prisustvo mia djeluje kemijski. Kada nema mia u blizini, ova supstanca ima odre?ena kemijska svojstva, ali ako je mi negdje u susjedstvu ma?ke, ?ak i na nekoj udaljenosti, tada je ma?ka svjesna mia kroz kemijsku reakciju u njenim brkovima.

Rekao sam vam ranije da postoje ljudi koji, premda ive na tre?em katu, su svjesni neke supstance u podrumu, i mogu se ponekad od toga razboljeti na primjer, od heljde.

Ljudi se mogu lako uvjeriti s kojom sigurno?e radi osjetilo mirisa, jer ina?e ne bi bilo policijskih pasa. Ovi psi rade veoma malo gledanjem, ali mnogo svojim ?ulom mirisa. U kraljevstvu ivotinja preciznost i sigurnost ne moe se pridavati o?ima, ve? kemijskoj aktivnosti; pod utjecajem ultra-ljubi?astih zraka ova aktivnost je ja?a od svega.

Ako bi eljeli biti posebno ljubazni prema policijskom psu napraviti ?ete dobro ako, na primjer, ako odete s njim i konstantno drite tamnu svjetiljku ispred njega tako da ga uvijek drite u ultra-ljubi?astim zrakama. Policijski pas ?e ?ak biti i sigurniji u pronalaenju stvari, jer u njegovim mirisnim dlakama (jer i pas ima mirisne dlake) kemijska reakcija bila bi jo sigurnija.

Sve to se moe znati o ivotinjama ukazuje na ?injenicu da kada ulazimo u ivotinjsko kraljevstvo, ne smiju se traiti svjesna osjetila kao kod ?ovjeka, ve? se moramo spustiti u osjetila mirisa i okusa u kemijska osjetila.

Napomenuli ste, g.Mller, da mlade p?ele ne ubadaju. To se lako moe pripisati tome, da mlade p?ele jo nemaju aoku poto jo nisu potpuno razvile svoju unutarnju organizaciju. To dolazi samo kako rastu starije. Nema ni?eg posebnog u tome, i nije u suprotnosti s onim to sam rekao.

(G.Mller je pitao o umjetnoj prehrani. On za to koristi ?etiri dijela vode, pet e?era, i zatim dodaje timijan, ?aj od kamilice i prstohvat soli. Kakav je efekt ovoga?)

DR. STEINER:

Posebno smo u mogu?nosti dati vam informacije o toj stvari, poto su nai vlastiti lijekovi djelomi?no bazirani na istim principima kao i oni koje vi tu koristite instinktivno. Ne svi nai lijekovi, ali odre?eni broj njih, temelji se na sli?nim principima.

Vidite, kada hranite p?ele e?erom, to je zasigurno besmisleno, jer prirodna hrana p?ela nije e?er ve? nektar ili med, i polen.

G. MLLER:

Na primjer, treba prazniti ?ak i napola pune sa?e meda koje dolazi iz ume, poto ?e ina?e p?ele dobiti dizenteriju; tako?er kada p?ele imaju samo 46 funti., preostalo, to nije dovoljno.

DR. STEINER:

P?ele nisu prilago?ene hranjenju e?erom ve? nektarom i medom. To je u skladu s cijelom njihovom prirodom. Izvanredna stvar ovdje je da zimi p?ela mijenja bilo koju hranu u vrstu meda. Sva hrana je promijenjena od stvorenja koje je jede. Dakle, zimi je p?ela u stanju, svojim delikatnim probavnim procesom, transformirati hranu koju uzima u vrstu meda.

Moete lako zamisliti da ovaj postupak zahtijeva mnogo ja?e sile od onih kada p?elu hranite medom. One ne trebaju troiti istu koli?inu snage kao kada moraju promijeniti e?er u med. Kakva bi to vrsta p?ela bila koje mogu unutar sebe transformirati e?er u med? To bi bile samo najja?e p?ele, koje se mogu dobro iskoristiti. Slabe p?ele ne?e promijeniti e?er u med; dakle, one su vie ili manje beskorisne.

Sada bi rekao da mi moemo dobro razumjeti zato ste uzeli na primjer, ?aj od kamilice, jer ste tako utedjeli p?eli neto to bi ina?e trebala napraviti u svom vlastitom tijelu. Ako razblaite e?er s ?ajem od kamilice, tada uzmete onaj dio biljke koji priprema nektar. Jer supstanca ?aja od kamilice nema samo kamilicu u sebi, jer svaka biljka tako?er sadri potencijalni med (kamilica sadri ovaj proces u ve?em stupnju, i zato se ne moe koristiti kao medna biljka). Pretpostavim da imate biljku, sa velikim dijelom takozvanog kroba u sebi. krob ima stalnu tendenciju mijenjanja u e?er. Kamili?ni sok ve? radi u krobu biljke na takav na?in da usmjerava e?erni sok biljke prema formiranju nektara.

Ako p?elama date ?aj od kamilice podravate ih u njihovom unutarnjem procesu meda. Vi ve? radite e?er kao med, kada, ga razblaite sa ?ajem od kamilice. Mi radimo isto s naim lijekovima. Kada netko uzima neku vrstu metala, ne moe ga se dati ljudskom bi?u upravo onakvog kakav je, poto ?e nestati u probavi. Morate ga razblaiti s ne?im tako da se moe bolje apsorbirati, a tako je i s ?ajem od kamilice kojeg dodajete e?eru. Sol mora biti dodana iz razloga jer posebno ?ini ina?e neprobavljive stvari, probavljivim.

?ovjek instinktivno stavlja sol u juhu, poto sol ima osobinu brzog irenja tijelom, i ?ini hranu probavljivom.

Poglavlje



PREDAVANJE IV
Dornach, 1. 12. 1923.

G.MLLER mi je uru?io jo jedan broj vicarskog p?elarskog magazina sa ?lankom koji se bavi rezultatima odre?enih eksperimenata sa lije?enjem medom (Naa daljnja iskustva s lije?enjem medom u dje?jem domu Frauenfeld, Amden, od Dr. Paula Emrich. Weeson.) (BrojIII od Schweizerische Bienenzeitung oujak 1923). (Odre?eni pasusi iz ovog ?lanka su pro?itani naglas).

DR. STEINER:

Biti ?e dosta zanimljivo, gospodo, dodati danas nekoliko opaski na ovaj ?lanak. U ovom dje?jem domu bio je pokuaj davanja tretmana medom djeci koja su patila od nekog od oblika loe ishrane. Kako je ovdje opisano, tretman se sastojao od rastapanja meda i mijeanja sa umjereno toplim mlijekom, ne dovedenim do kipljenja ve? dranog upravo ispod toga. Ova mjeavina je dana djeci.

Na taj na?in su postignuti izvrsni rezultati. Autor, Dr. Paula Emrich, spominje zadovoljavaju?i rezultat da je postotak crvenih krvnih zrnaca ove djece pove?an na iznimno visok stupanj. Na primjer, primljeno je dvoje djece koje pripadaju istoj familiji. Pri dolasku mla?e dijete je imalo samo 53% crvenih krvnih zrnaca. Pri odlasku, poslije tretmana medom, postotak se podigao na 82%. Starije dijete je u po?etku imalo 70%, i na odlasku to je pove?ano na 78%. U ovom slu?aju bilo je dakle manje poboljanje, ali je ipak bilo poboljanje. Starije dijete je imalo samo mlijeko, i koristilo mu je, ali postotak je narastao samo od 70% do 78%; ono je prema tome, u po?etku, ne tako slabano, ali nije oja?alo u istom razmjeru.

Postoji jo prili?an broj vrlo zanimljivih eksperimenata. Kako ih budem navodio, elio bih traiti od vas da paljivo pratite dob djece o kojima se radi. Ako se ele promatrati efekti neke posebne supstance na osobi, nema koristi ako jednostavno radimo eksperimente u laboratoriju; uvijek treba najprije znati dob svakog pacijenta; uvijek treba paziti na dob u svim eksperimentima u prehrani, ili u lije?enju.

Ovdje imamo dje?aka u dobi od 11; on je proao terapiju medom u trajanju od 8 tjedana, sa rezultatom vrlo zna?ajnih poboljanja njegovih lijezda. Slu?aj katra u gornjim dijelovima plu?a tako?er je poboljan, crvena krvna zrnca ti stvarno zna?ajni elementi pove?ani od 55% do 75%.

Dalje opet imamo dje?aka u dobi od 11. On pokazuje porast od 50% do 74%. Dalje djevoj?ica u dobi od 11, sa pove?anjem od 70% do 88%. Pove?anje je sasvim zna?ajno. Ona nadalje ima tako?er i pove?anje teine, koja pokazuje da djeca postaju snanija. Ne?u ?itati ostale detalje.

Tako?er se spominje djevoj?ica u dobi od 10, jo jedna iste dobi; zatim dje?ak u dobi 13, djevoj?ica od 7, dje?ak u dobi 11, dje?ak u dobi 8, dje?ak od 12, dje?ak od 9 i dje?ak od 7.

Eksperimenti pokazuju da djeca ove dobi, recimo ugrubo, kolske dobi, izvla?e veliku korist od tretmana medom.

Sada, ovaj lije?nik pokuava otkriti zato djeci tako zna?ajno koristi ovaj tretman s medom. I tu, gospodo, on spominje neto vrlo zanimljivo, neto to na izvanredan na?in osu?uje ono to se danas nairoko primjenjuje u znanosti.

Jer to ?ini znanost u dananje vrijeme kada testira hranu u odnosu na njenu nutritivnu vrijednost? Znanost analizira odre?ene hranjive supstance da otkrije koliko komponenti jedne ili duge kemijske tvari se mogu na?i u njima. To je ono to znanost radi.

Sada se dogodilo slijede?e u?enik ?uvenog Bunge-a, profesora filozofije (vjerojatno vam je poznato to ime, jednom je bio u Baselu) radio je eksperimente hranjenjem mieva s mlijekom. Ovim mievima je te godilo, poskakivali su iznimno dobro kada su bili hranjeni na mlijeku. Tako je sada napravio eksperiment na drugi na?in. Rekao je: mlijeko se sastoji od caseina t.j. siraste tvari(vrsta proteina), masti, e?era i soli. Rekao je sam sebi: mievi na mlijeku skaku?u predivno; mlijeko se sastoji od caseina, masti, e?era i soli; prema tome, trebam im dati neto caseina, masti, e?era i soli. Upravo to je ono to mlijeko sadri. I gledajte! kada je mievima davao casein, masti, e?era i soli, uginuli su u roku od par dana! Dobili su iste stvari, ali su uginuli.

Vidite, gospodo, sastav tvari nije sve to je bitno. Onaj gospodin bi trebao sebi re?i: ovdje se radi o ne?em drugom. Ali to su oni rekli? Rekli su: supstanca je sve: supstanca mora biti svugdje gdje se bilo to doga?a.

Dakle, da, ali supstance koje su u tamo u caseinu, masti, e?eru i soli dakle, one ne ?ine mlijeko. Tako je gospodin kazao, evidentno je da ovdje mora biti nova supstanca, u tako minimalnim koli?inama da se ne moe prona?i kemijskom analizom. Ova supstanca je ono to ljudi danas zovu vitamin.Vita zna?i ivot; min je povezano s ?initi; prema tome, vitamin ?ini ivot.

Jednom, gospodo, kada se Heine elio ne?emu narugati, rekao je: Postoje ljudi koji ele, na primjer, objasniti poeziju, uzrok poezije. Dakle, najjednostavnije bi bilo re?i poezija dolazi od siromatva! Netko je naao drugi izraz, ali to nije objasnilo nita! Jednom sam bio u drutvu gdje se raspravljalo pitanje odakle dolazi humor. Neki su dolazili na sasvim zanimljive ideje o izvoru humora onog ?emu se smijemo. Tada se me?utim, netko digao i otiao na podij na na?in da se odmah moglo znati osje?a da ima neto vano za kazati. Tako je on predstavio svoje ideje o humoru i rekao: Humor proizlazi jedino iz ?injenice da ?ovjek posjeduje vis-comica. Vis je sila comica je humor. ?ovjek posjeduje silu humora. To je odakle proizlazi humor.
To je upravo kao da se u ekonomiji treba re?i: odakle dolazi novac? Novac dolazi od sile koja pravi novac. Na ovaj na?in nita nije objanjeno. Dobro u ekonomiji bi odmah nazna?ili da je onaj tko kae da novac dolazi od sile koja pravi novac ?udan momak! Ali u znanosti ljudi ne primje?uju kada netko pita: odakle dolazi svojstvo mlijeka da daje ivot? I onda odgovara: od vitamina! To je isto kao govoriti da poezija dolazi od siromatva! Ali to se ne primje?uje. Ljudi misle da su rekli neto predivno, ali istina je da time ba nita nije re?eno. I to je, vidite, ono to elim nazvati ometaju?i element kod modernih znanstvenih metoda. Ljudi tvrde da imaju neto za re?i; objavljuju to gigantskim rije?ima, i svi vjeruju u ono to je re?eno. Ali ako se u povijesti svijeta ovo dalje nastavi, stvari ?e do?i do to?ke gdje ?e sve biti izbrisano i nestati. Jer svijet zavisi od ?injenice da neto moe biti napravljeno, ne da su stvari samo raspravljane i mnoge rije?i o njima izre?ene. Rije?i moraju ozna?avati da je tamo stvarnost.

I zaista, gospodo, u ranijim vremenima postojala je vrsta znanja koja je bila direktno povezana s praksom. Danas postoji znanost koja vie nita ne zna o prakti?nim stvarima. ?esto samo okre?e rije?i. Do tog je dolo prirodno jer je novi autoritet zamijenio stari.

Trebate se samo sjetiti kako prije kratkog vremena nismo imali toliko novina o posebnim temama koliko imamo danas. Komunikacija koja je bila o razli?itim temama recimo na primjer p?elarstvo bila je na posebnim susretima p?elara. Jo je bilo tako u mojoj mladosti. Na takvim okupljanjima p?elara moe se nau?iti kako su se stvari rjeavale. Jedan ?e re?i drugom ono to zna iz vlastita iskustva, i odmah se osje?a da li ?ovjek govori samo prazne rije?i, ili je iza njega stvarno prakti?no znanje, to je sasvim razli?ita stvar. Kada ?ujete kako netko govori, odmah znate da li on zna neto, ili sve to moete na?i negdje tiskano. Jer tiskarska tinta dolazi kao novi autoritet kao dodatak svemu ostalom. Ako je neto tiskano ljudi vjeruju da tu ima ne?ega!

Ali u ovom artiklu ima jo neto to treba razmotriti. Ova lije?nica je zaista postigla neto velike vrijednosti sa tretmanima medom. Ono to je postigla u prakti?nom radu je zbilja za divljenje. Ali kada ona po?inje razmiljati na znanstveni na?in, rezultat je stvarno nikakav. Dalje ona govori ovo: It is much to be desired da ove rezultati naih pokusa treba u?initi poznatim to je ire mogu?e, i da vie meda trebalo davati, posebno mladima ... Za sada naa komunikacija samo daje rezultate naih prakti?nih pokusa; ali mi ne sumnjamo da ?e sa daljnjim razvojem teorije vitamina farmakolozi i psiholozi posvetiti panju problemu u?inka meda na ljudski organizam.

Autorica tako?er na po?etku govori: Osje?am se duna dati procjenu na efekte terapije medom sa medicinskog stajalita. Nai dobri rezultati ohrabruju nas da traimo dublje veze, poto sam potpuno svjesna da sam daleko od prodiranja u njihovu unutarnju prirodu.

Evidentno je iz njenih vlastitih rije?i da je ova lije?nica dovoljno skromna da prizna da joj cijela teorija o vitaminima ne omogu?ava da dosegne do same sri stvari.

A sada vrlo to?no razmotrimo slijede?e pitanje. Pogledajmo na ?emu ovi efekti tretmana medom stvarno po?ivaju. Vidite, ovi pokusi nam neto pokazuju; oni pokazuju da je efekt meda posebno jak, a daljnji pokusi ?e to pokazati jo i vie, ne u slu?aju vrlo mlade djece, ve? kod onih koji su dosegnuli promjenu zuba, ili kod onih koji su dosta iza toga. To su pokazali aktualni pokusi, i iznimno je vano uzeti ovo u obzir.

Ali pokusi pokazuju jo neto. Oni pokazuju da je med najefikasniji kada se daje s umjereno zagrijanim mlijekom. To je upravo mjeavina mlijeka i meda koja ima posebno povoljne rezultate kod djece. Ako bi se ilo malo dalje otkrilo bi se da je med vaan ?ak i u slu?aju mla?e djece. Tada treba staviti samo malo meda u mlijeko vie mlijeka i manje meda. Kod starijih ljudi med bez mlijeka je ono to je dobro. Izvrsni rezultati se mogu posti?i sa stvarno starim ljudima ako ih se nagovori da uzmu med bez mlijeka. Moemo re?i da mlijeko i med imaju veliki zna?aj u ljudskom ivotu; ovi pokusi su to pokazali.

Vidite, stara mudrost, kao to sam ?esto govorio, nije bila tako glupa kao to moderno u?enje misli. Ova stara mudrost je neto izraeno vrlo jednostavnim rije?ima, ali je bila zaista mudra. U drevnoj izreci: Ovo je zemlja gdje te?e mlijeko i med, zna?enje je da je to zemlja zdravlja, drava gdje ?ovjek moe ivjeti zdravo. Dakle, od starine, ?ovjek zna da mlijeko i med imaju ogromnu povezanost s ljudskim ivotom.

Priroda ?esto govori na vrlo razuman na?in. Njeni iskazi se promatraju samo ako se jednostavne stvari uzima dovoljno jednostavno.

Ako znamo da priroda radi s velikom mudro?u, ne treba nam mnogo dokaza o ?injenici da je mlijeko dobro za malu djecu, jer da nije tako, iz grudi ene bi tekao med a ne mlijeko. To nikako ne bi bilo iza sfere mogu?nosti prirode, jer biljke proizvode med i svakako bi bilo mogu?e da lijezde enskih prsiju izlu?uju med. Treba samo uzeti ove stvari dovoljno jednostavno. Ne smije se re?i: Priroda je eprtlja, napravila je da samo mlijeko te?e iz eninih grudi a ne med, ve? treba re?i: Iza ovoga lei znanje da je za malo dijete, mlijeko neophodno iznad svega; med se moe dodati kako dijete postaje starije.

Dakle, onda, zasigurno ne?emo imati takvu ideju kao to je ova prije, to je nita osim praznih rije?i, i re?i sebi; poezija dolazi iz siromatva; humor dolazi od snage humora, i snaga koja daje ivot u medu od vitamina! Treba traiti s ?ime je to stvarno u vezi.

Sada ?emo, gospodo, sakupiti zajedno neke stvari koje smo upoznali u ovim predavanjima, jer je vano da se stvari uvijek razmotre na pravi na?in.

 

Kada oti?ete u planine nalazite, upravo gdje su stijene najtee, gdje se takore?i, najtee zemaljske supstance izlijevaju tamo ?ete na?i kvarcne kristale. Oni su vrlo lijepi. Nalazite mnogo vrsta kristala. Sjetit ?ete se da sam vam crtao ove kvarcne kristale; oni izgledaju ovako: (Dijagram 10). Kada su cijeli, oblikovani su ispod ba kao i iznad, ali obi?no, nisu savreni. Oni dolaze od stijene; rastu, takore?i, iz stijene u obliku kakav sam vam ovdje nacrtao. to ovo ozna?ava?

Ozna?ava da zemlja doputa kristalima da izrastu to je heksagonalno, rastu?i u to?ku. Unutar zemlje postoji dakle snaga za izgradnju ove estero kutne forme.

Kako sam vam ?esto objanjavao, sile koje su unutar zemlje i u univerzumu, tako?er su i u ?ovjeku. Zemlja prima ovu silu iz univerzuma; ?ovjek je ima od zemlje. ?ovjek u sebi ima istu silu koja, u zemlji, tjera vani kristal. Kako je onda unutar njega? Stvarno, gospodo, ljudsko tijelo je puno kvarca.

Kvarc kakav nalazite u planinama jedna je od najteih supstanci, ali supstance nisu svugdje upravo onakve kakvima se predstavljaju ovdje ili ondje. U ?ovjeku postoji neto sasvim sli?no kvarcu, ali je u vie fluidnoj formi. Zato?

 

Vidite, ako se promatra a treba stvarno promatrati na pravi na?in, i s istinskom unutarnjom vizijom to kontinuirano te?e od ?ovjekove glave u udove (vidi Dijagram 11), i ovo je vrlo zanimljivo, tamo neprekidno od glave struji prema dolje ono to je zemlja jednom davno prouzro?ila da te?e iznutra prema vani, i to postaje ?vrsto ovdje iznad, i smjeta dolje, na primjer, kao kristali kvarca. To je strujalo vani iz unutranjosti zemlje. U ?ovjeku to te?e od njegove glave kroz cijelo tijelo. To je kvarc, ili silicijska kiselina. Ali ljudsko tijelo ne doputa da kvarc postane kristal. To bi zaista bila fina stvar kada bi mi svi iznutra bili ispunjeni kristalima kvarca!

?ovjek doputa da se stvari odviju samo do to?ke gdje ?e kvarc postati heksagonalan; tu ih zaustavlja; on im ne doputa da idu dalje. Dakle mi imamo samo po?etak formacije kvarca u naem tijelu, a onda je zarobljena; to mora stati.

Na cijeli ivot po?iva na ovome da smo vje?no na to?ci formiranja heksagonalnih kristala od glave prema dolje, ali mi ne doputamo da stvarno do toga do?e. Ovi heksagonalni kristali uvijek ele da poprime oblik u nama, ali u stvarnosti to ne naprave. Oni su prekinuti, zarobljeni, i tada mi imamo, takore?i, kvarcni fluid u najviem mogu?em stanju rastvorenosti unutar nas.
Kada ne bi imali ovaj kvarcni fluid unutar nas, mogli bi na primjer, stalno jesti mnogo e?era i nikada ne imati sladak okus u naim ustima. Ovaj okus e?era nam dolazi od kvarca kojeg imamo unutar sebe, ne od njegove sutine, ve? od onog to je volja unutar njega da postanje heksagonalan kao kristal. To je ono to to uzrokuje; to je esencijalno.

Vidite, u unutranjosti zemlje ovaj kristaliziraju?i proces je nastavljen. ?ovjek sprje?ava silicijsku kiselinu kada eli rasti iljasto prema gore unutar njega. Zemlja joj doputa da postane iljasto prema gore.

Ali ?ovjek treba ovu silu, ovu silu silicijske kiseline t.j., ovu snagu oblikovanja heksagonalnih oblika ?ovjek ima potrebu za njom.

Pretpostavljam da niste svi dobri u geometriji. Geometrija vam nije ba poznata svima; moda ne biste mogli odmah, nacrtati kristal kvarca, ili modelirati jednog u glini. Ali vae tijelo je vrlo dobro u geometriji, i stalno eli oblikovati ovakve kristale. Mi smo sprije?eni u tome. Sav ivot se sastoji u opiranju smrti, i kada se vie ne moemo oduprijeti, mi umremo.

Sada pogledajmo na p?ele. P?ela leti i sakuplja nektar. To radi u svom vlastitom tijelu, i rade?i tako priskrbljuje vlastite ivotne sile. Dalje p?ela priprema vosak. to ?ini s voskom? ?ini heksagonalne ?elije. Vidite, zemlja radi heksagonalne kristale silicijske kiseline. P?ela radi heksagonalne ?elije, i to je iznimno zanimljivo. Kada bi vam mogao nacrtati ?elije p?ela ili ako se sje?ate kako vam ih je g. Mller pokazao tada one izgledaju ba kao kristali kvarca, jedino to su izdubljeni. Ali imaju jednak oblik.

 

Vidite, ove ?elije su izdubljene (Dijagram 12), ali to je stavljeno u njih? Tamo su poloena p?elinja jaja. Gdje je u kvarcu silicijska kiselina, ovdje je u ?eliji upljina, i tamo p?ela smjeta svoja jaja. P?ela je oblikovana od iste sile koja je unutar zemlje i oblikuje kvarc. Ovdje je na djelu delikatno rastvorena silicijska kiselina (Dijagram 13). Tamo je na djelu sila, premda se to ne moe fizi?ki dokazati. U tijelu p?ele radi nektar tako da moe oblikovati vosak u oblik koji ?ovjek zaista treba, jer ?ovjek mora imati te esterokutne prostore unutar sebe. ?ovjek treba istu stvar. Podjednako koliko je p?ela stvorenje najbolje sposobno dati oblik ovoj heksagonalnoj sili, p?ela je i stvorenje koje svugdje sakuplja odre?enu hranu koja se u tijelu moe najbolje transformirati u ovu heksagonalnu silu.

 

Trebate samo jesti neto meda i vi primate neizmjerno okrepljuju?i silu. Ako ste previe slabi da razvijete u sebi ovu heksagonalnu silu koja mora od glave pro?i cijelo tijelo, ako vie nemate snage da date krvi toliko ?vrstine da je ova sila uvijek prisutna u njoj, tada med mora intervenirati ili mlijeko u slu?aju djeteta. Dijete jo nema ovu heksagonalnu silu; prema tome, mora je primiti od onog to je pripremljeno u ljudskom bi?u kao mlijeko.

Sada vidite, gospodo, da moete mievima davati caseina, masti, e?era i soli koliko ho?ete a oni ?e uginuti. Zato? Zato jer i ivotinje tako?er trebaju ovu heksagonalno djeluju?u silu. Ako samo kemijski izmijeamo zajedno casein, mast, e?er, i sol, tada sila prisutna u heksagonu nije tamo. Kada mievima date mlijeko ona je tamo. Samo u mlijeku nije tako jako prisutna da se kada se mlijeko kiseli kristalizira heksagonalno. Kada bi ova heksagonalno djeluju?a bila u mlijeku malo ja?a, mogli bi piti kiselo mlijeko i ono bi formiralo male kristale silicijske kiseline na jeziku. To bi imalo okus kao da je mlijeko puno sitnih malih dla?ica. Ali to ne ide tako daleko, jer mlijeko dolazi od ljudskog ili ivotinjskog tijela, i tamo ostaje fluidno. To je dovoljno za dijete ali ne i za odraslog ?ovjeka. Ali postati odrastao je neto to ve? po?inje u djetinjstvu, dakle djeci moramo dati snanije djeluju?u heksagonalnu silu koju sadri med.

Vidite, gospodo, vrlo je zanimljivo da kada uzimate mlijeko, ?ak i ako dolazi od ljudskog bi?a, to je jo uvijek neto to pripada ivotinjskoj prirodi u ?ovjeku. U ?ovjeku je ivotinja. Ako uzimate med, on dolazi od biljnog carstva posredno preko p?ele. Ali on dolazi iz biljnog svijeta i ima biljnu prirodu. Ako uzmete silicijsku kiselinu kvarc tada ovo ima mineralnu prirodu; ima sasvim odre?eni heksagonalni oblik. Vosak koji je proizveden unutar same p?ele to je njena prehrana, vosak je primio svoj oblik; on ga ne stvara, on prima oblik koji se razvija u heksagonalnoj ?eliji. U mlijeku ovaj oblik je ponovno rastvoren; samo sjenovita slika heksagonalnog kristala ostaje u mlijeku (vidi Dijagram 14). Prema tome, moe se re?i da je med supstanca koja je za ?ovjeka najpogodnija i najzdravija.

 

Netko moe me?utim, biti sklon misliti da bi to bilo jednako dobro kada bi ?ovjek uzeo neto silicijske kiseline umjesto meda, jer bi onda tako?er dobavio ovu heksagonalnu silu. Ali silicijska kiselina koja se razvila do heksagonalnog oblika, evoluirala ovaj oblik silicijske kiseline, sadri previe snanu silu kristaliziranja; previe bi snano djelovala u ?ovjeku.

Sada zamislimo slijede?e. Predo?ite sebi neko siromano dijete koje nije tako sretno da dobije terapiju medom (kako je opisano u ?lanku), u dobi od 16 ili 17, ili od 13 ili 14, kada je najpogodnija. Ovo dijete nije imalo takvu sre?u i ?estice eljeza u krvi postaju sve slabije i slabije.

Postotak u krvi se sve vie smanjuje. Dijete raste, recimo do dobi od 30, i naraslo je u slabog ?ovjeka. Pisac ovog ?lanka tako?er ovo opisuje kada kae, oni se srue. Kada je ?ovjek star 30 godina ?esto moe biti dobro dati mu tretman medom, ali on je ve? previe malaksao; on bi trebao jesti toliko mnogo meda da bi imao stvarnu korist od njega da bi njegova probava bila upropatena. Med u?i ?ovjeka umjerenosti; ako jedete previe meda tetite svom stomaku.

Ovo po?iva na sasvim jednostavnoj ?injenici. Med je sladak; on sadri mnogo e?era. Stomak posebno treba kiseline, i kada u stomak stavite previe e?era ometate rad kiselina. Dakle, ukratko re?eno, med treba jesti samo u umjerenim koli?inama, i kada je ?ovjek ve? malaksao u dobi od 30, treba mu dati toliko mnogo meda, ako ?e mu tretman medom pomo?i (a tako ?e bez sumnje biti), da bi on prvo imao stoma?ne tegobe a zatim probleme s crijevima. Dakle, to se ne moe napraviti, ali moe neto drugo. Moe se ?ovjeku najprije dati vrlo razrije?eni, prah kvarca, to jest, silicijsku kiselinu kao pomo?no sredstvo. Kada ste mu dali ovu vrlo razrije?enu silicijsku kiselinu kao privremeni lijek, tada ?e nakon nekog vremena mo?i koristiti male koli?ine meda. Jako razrije?ena silicijska kiselina u njemu ?e prizvati snagu koja moe koristiti heksagonalnu silu, i tada moe slijediti mala koli?ina meda. Silicijska kiselina je pripremila put za med.

Tako?er se moe pomo?i ?ovjeku koji je sa sadraj krvi s obzirom na hemoglobin postao malaksao, dodaju?i u med, primjenjivo na odrasle, neto vrlo razrije?ene silicijske kiseline ?iji efekt moe koristiti med. U slu?aju djeteta treba dati dosta mlijeka.

Vidite, neophodno je znati ove povezanosti. Moe se pitati: to je onda to to radu u ?ovjeku kroz med? To su formativne sile heksagonalnog principa. To je i unutar samih p?ela. Mogu se vidjeti u votanim ?elijama sa?a, i to je ono to ?ini med tako blagotvornim. Iz tog sam razloga upravo rekao da je primarno sila mlijeka ono to radi u djetetu, i to moe biti dalje unaprije?eno dodavanjem meda, dok su kod odrasle osobe sile meda naro?ito aktivne.

Ipak, kada je ?ovjek odrastao ova sila meda mora biti oja?ana onom od silicijske kiseline, kao to sam rekao. Tako?er, lije?enje mlijekom i medom moe biti korisno jer sile ranog djetinjstva jo postoje u starijem ?ovjeku; ovo nije u kontradikciji s tim i dobar efekt lije?enja medom ostaje neupitan.

U praksi, to je dobro poznato, i treba stvarno inzistirati na razjanjenju ovih stvari ljudima, da prava koli?ina dobrog meda treba biti dostupna. U ovim stvarima ljudi se spremno obmanjuju. Ne mislim to u loem smislu; mogao bih re?i da se ljudi lako obmanjuju uvjetima dananje civilizacije. Ako ste ikada traili med u hotelima dok ste putovali, zasigurno niste dobili med, to je e?erni med, umjetno proizveden.

Ako bi ljudi shvatili da to nije ista stvar, jer nema govora o prisutnosti ikakve heksagonalne sile u ovakvom medu, ne bi nikada tvrdili da imitacija meda moe imati isti efekt kao ?isti p?elinji med. Moete dobro hraniti mieve s ?istim medom, to ?e im se svi?ati. Ali ako biste ih hranili s umjetnim medom, oni bi uginuli, iako moda ne u par dana. Upravo sam dodao ono to sam elio re?i o ovom ?lanku o lije?enju mlijekom i medom.

Sada je jo jedno zanimljivo pitanje stavljeno pred mene o kojem bih volio govoriti, i tako?er ?uti to vi sami imate re?i o tome; tako?er i to vam ima re?i g. Mller. Vidite, ima toliko stvari koje treba razmotriti da ?e biti vrijedno da slijede?i puta idemo dalje u ovim stvarima. Tada ?ete mo?i postaviti svoja pitanja, a g. Muller ili ja ?emo odgovoriti.

elim najprije kratko dotaknuti druge dvije to?ke. Moe vam izgledati prili?no ?udno, ali zaista elim znati to vi imate re?i o njima.

NAPISANO PITANJE:

Izme?u staromodnih p?elara postoji uvjerenje o izvjesnoj duevnoj vezi izme?u p?elara i njegovih p?ela. Kae se da ako p?elar umre, njegova smrt mora odmah biti objavljena svim p?elama. Ako se to ne uradi, tada ?e cijeli soj umrijeti tijekom slijede?e godine. Da izvjesni duevni odnos izme?u njih postoji ponovno je ukazano ?injenicom da se dobije mnogo vie uboda kada se pristupa radu na gnijezdu u ljutitom ili iritiraju?em raspoloenju, nego kada se isto radi mirno i harmoni?no. Ima li ikakve objektivne stvarnosti u osnovi ove stare p?elarske ideje?

DR. STEINER:

Bilo bi zanimljivo da nam g.Mller sasvim jednostavno kae da li vjeruje u ovakve stvari ili ne? Ovakve stvari su uobi?ajene kod p?elara seljaka; oni objavljuju p?elama smrt. Ali ova duevna povezanost, ova veza izme?u p?elara i njegovih p?ela, je ono na to sada ciljam. Moda nam g. Mller moe re?i vie.

G. MLLER:

Navode se dva slu?aja koja su se dogodila u Baselu i Zurich-u. U jednoj obitelji je umrla ena koja je mnogo pomagala oko p?ela, i tijekom godine su sve p?ele uginule. U drugom slu?aju, u Baselu, tako?er je umrla ena koja je dosta brinula o p?elama; dogodila se ista stvar. To je bio veoma veliki p?elinjak; u godinu dana dvadeset osam sojeva je smanjeno na est. Ovo e ne moe objasniti s bilo ?ime povezanim s op?im uvjetima, ili sa samim p?elama. Nije se mogao na?i trag bolesti koju su p?ele mogle imati. To bi mogla biti duevna veza.

DR. STEINER:

Prisjetimo se to sam jednom rekao o odnosu izme?u ?ovjeka i ivotinja. Moda ste ?uli, gospodo (o tome sam ranije govorio), da su prije nekog vremena ljudi mnogo govorili o takozvanim konjima koji broje, konjima koje se, na primjer, pitalo pitanje: Koliko je ?etiri i pet? Tada se brojilo 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 i konj je udario kopitom na devet. Zaista izvanredni i ne bezna?ajni iznosi su dani na ovaj na?in pomo?u konja. Moda ste ?uli za ove Elberfeld-ove konje koji broje; bili su prili?no slavni. Cijele delegacije su ile istraivati stvar.

Nisam vidio te konje, ali sam vidio drugog konja koji pripada g. von Osten-u koji moe brojiti jednako dobro. Moe se dati to?an sud o cijeloj stvari. Ljudi su lomili svoje mozgove nad ovim konjima koji broje, jer je prirodno da je to neto strano da konji odjednom po?nu brojiti. Sama znanost je posramljena od ove stvari! Naravno da smo sasvim svjesni, jer to je o?iti zaklju?ak, da konj ne moe brojiti; treba otkriti kako je konj udario kopitom na ispravan broj. U stvari, on ne moe brojiti; bilo bi prili?no idiotski misliti da konj moe brojiti. To je znao ?ak i sveu?ilino predava? koji je istraivao stvar, ali je on konstruirao teoriju. Rekao je: G. von Osten dok broji radi sitnu kretnju lica; konj promatra linije lica, i kao odgovor na njih udara kopitom. Ali je onda sam stavio slijede?u primjedbu: Da, rekao je, ali u tom bi slu?aju konj trebao stajati ispred g. von Osten-a, i gledati u njega, promatrati njegovo lice tako da zna kada udariti. Tako je on sam zauzeo takvu poziciju i nije vidio nita. Ipak, nije odustao od teorije, samo je rekao: Promjene na licu su tako male da ih ja ne mogu opaziti, ali konj moe!

Dakle gospodo, iz toga slijedi da konj moe vidjeti vie nego sveu?ilini predava?! To bi bio jedini zaklju?ak!

Stvar je naravno druga?ija. Ako je netko obu?en od duhovne znanosti i zatim promatra ?injenice, tada ne pridaje mnogo vanosti samim promjenama na licu, jer to se dogodilo na slijede?i na?in: tamo je na jednoj strani stajao konj; tamo je stajao g. von Osten, vrlo lagano dre?i uzde. Na desnoj depu na prsluku g. von Osten je imao mnogo e?era. G. von Osten stalno je davao konju male glave e?era. Konj ih je lizao, bili su mu slatke, i volio je g. von Osten-a vrlo njeno. Volio ga je ?ak i vie preko ovih malih glava e?era, i tako je uspostavljen odan odnos izme?u konja i g. von Osten-a. Nije imao potrebe raditi grimase, morao je samo misliti devet je to?an odgovor; tada je to konj mogao osjetiti, jer ivotinje imaju vrlo delikatnu percepciju za ono to se doga?a oko njih. One osje?aju to se zbiva u ?ovjekovoj glavi ?ak i ako se ne odaje malim grimasama koje bi mogao vidjeti konj ali ne i ?ovjek. Konj osje?a to se doga?a kada mozak misli devet i tada udara kopitom. Ali kada konj ne bi dobio nita e?era njegova ljubav bi se malo promijenila u mrnju, i on vie ne i udarao kopitom.

Dakle, vidite, ivotinja ima vrlo delikatnu percepciju stvari; ne za male grimase, ve? za stvari koje stvarno nisu vidljive; na primjer, kod konja, ovo osje?anje to se zbiva u mozgu g. von Osten-a. Treba samo promatrati ?injenice, i tada znamo kako predivu osjetljivost imaju ivotinje.

Samo na trenutak zamislite da prolazite kraj ve?eg broja p?ela, i da ih se veoma bojite. P?ele bi osje?ale ovaj strah u vama, to je neporecivo. Dakle, to to zna?i kada se netko boji? Kada se ?ovjek boji ne?eg ili nekog on problijedi, strah ?ini ljude blijedima. Kada netko problijedi krv te?e unutra, ona ne ide vani u kou. Kada p?ela do?e blizu ?ovjeka koji se boji, ona osje?a vie nego normalno osje?a kada je krv u koi. Ona osje?a heksagonalnu silu krvi, i ubada u nju; ona bi voljela uzeti med ili vosak od vas. U drugu ruku, kada ?ovjek radi mirno i njegova krv te?e ravnomjerno njegovim venama, tada p?ele osje?aju neto sasvim razli?ito.

A sada mislite na ?ovjeka koji je ljutit, i u svojoj ljutnji ide p?elama. Ljutnja ?ini ?ovjeka crvenim, i velika koli?ina krvi te?e u kou, jer krv bi apsorbirala heksagonalnu silu. Ovo, tako?er, p?ele osje?aju svojim delikatnim osje?ajem i vjeruju da ?ete im oduzeti ovu silu i ubadaju vas. Tako su fine suptilne osjetljivosti na sile prirode koje su ovdje na djelu.

A sada dolazimo do pitanja navike. Mislite na p?elara, p?ela ga ne vide da prilazi kao to bi ga vidio ?ovjek, p?ela osje?a ako se mogu tako izraziti sve to emanira od njega kako je sve to konstituirano. P?ele se naviknu na to, i ako bi p?elar umro one se moraju ponovno prilagoditi, a to im mnogo zna?i.

A sada, na trenutak, promislite to nalazimo ?ak i kod pasa kada gospodar umre. Poznato je da se doga?alo da ?e pas i?i na grob i tamo umrijeti, jer se ne moe prilagoditi na novog gospodara. Zato pretpostaviti da p?ela sa svojom finom osjetljivo?u ne bi trebala biti svjesna to se doga?a, zato ne bi mislili da se p?ela tako?er, naviknuta na jednog p?elara ne moe odmah prilagoditi novom? Zaista neto vrlo zna?ajno lei u korijenu svega ovoga.

Ali moete re?i: Da li se radi o istoj stvari kod ovih sitnih malih stvorenja kao i kod pasa i konja? Dakle, moda niste primijetili, ali to je ipak istina, da je netko naao ?ovjeka koji je bio, kako se pri?a, posebno sretne ruke u uzgoju biljaka. ?ak i kada bi zasijali biljku, ili uzgajali cvije?e u vr?u, njemu je sve bilo uspjeno, dok bi druga osoba mogla posvetiti biljkama jednaku panju, ali nita nije uspijevalo; nije bila uspjena. To je zbog "emanacija" koje ?ovjek ima, i koje na biljke u jednom slu?aju djeluju pogodno, a nepogodno u drugom. Sasvim je nemogu?e nekim ljudima da uzgajaju biljke. Oni imaju nepovoljnu reakciju koja iznad svega utje?e na sile koje u cvijetu proizvode nektar, sile koje zasla?uju cvijet. Tako moemo re?i, ?ovjek radi ?ak i na cvije?u, i na mnogo istaknutiji na?in na p?elama.

Tome se ne treba ?uditi, ali treba predo?iti ?injenice onako kako se javljaju; tada se po?inju razumijevati stvari kakve stvarno jesu, i moe ih se primijeniti u prakti?nom ivotu.

PITANJE:

Prema starom seoskom pravilu dri se da ako pada kia tre?eg svibnja, na Dan nalaska Svetog kria, med je ispran sa sveg cvije?a i stabala, i te godine ne?e biti dobra etva meda. Moje promatranje zadnje ?etiri godine izgleda da potvr?uje da ima neto istine u tom pravilu. Da li je to uop?e mogu?e?

DR. STEINER:

Ovo pitanje vodi nas vrlo duboko u velike procese Prirode. Vidite, upravo daj Dan nalaska Svetog kria, taj tre?i svibnja najmanje bitan; mnogo je vanije da je upravo to doba godine. to u stvari zna?i kada kii po?etkom svibnja? To zna?i ovo. Znate da 23 oujka, Sunce ulazi u znak Riba. Prije sam vam rekao da je proljetna ravnodnevnica sada u znaku Riba. Sunce ostaje u ovom znaku do 20 travnja, tada prelazi u znak Ovna. Dakle zrake Sunca dolaze po?etkom svibnja sa potpuno razli?itog kuta univerzuma nego u ostala vremena.

Sada pretpostavimo da je po?etkom svibnja lijepo vrijeme tre?eg svibnja to to zna?i? To ozna?ava da na tre?i svibnja Sunce ima snaan utjecaj na sve to je zemaljsko. to god se doga?a na Zemlji pod utjecajem je Sunca kada je vrijeme lijepo.

to dakle to zna?i kada kii tre?eg svibnja odnosno po?etkom svibnja? To zna?i da Zemlja ima najja?e snage, i ometa utjecaj Sunca. To je neizmjerno zna?ajno za cijelo biljno kraljevstvo, jer kada zrake Sunca dolaze iz smjera Ovna, one mogu tako djelovati da je njihova sva snaga usmjerena na biljke. Tada cvije?e moe razviti slatku supstancu koja je prisutna u medu. Tada p?ele mogu raditi med.

Kada, me?utim, Zemlja ima ve?u snagu, kada kii u toj sezoni, cvije?e se ne moe razviti u zracima Sunca koje dolaze od Ovna, ve? mora ?ekati kasnije doga?aje, ili moda bude u cijelosti prekinuto u onom to se ve? razvilo. Tada cvije?e ne moe ispravno razviti nektar i p?ele ga ne nalaze.

Ovakve stvari postaju razumljive kada znamo da je sve to se doga?a na Zemlji, kako sam stalno ponavljao, pod utjecajem Kozmosa, svega to je vani i izvan Zemlje. Kia zna?i da su utjecaji Sunca prognani. Lijepo vrijeme zna?i da snage Sunca mogu razviti svu svoju snagu. Ovdje nije pitanje da snaga Sunca dolazi samo op?enito, odakle na njega gledamo, ve? da dolazi odre?eno od dijela nebesa gdje je Ovan. Snage Sunca se razlikuju prema odre?enom kutu nebesa iz kojeg dolaze. To nije uslijed samog Sunca, ve? zbog toga to kako Sunce sjaji dolje na Zemlju, iza njega, u ovom slu?aju, u Kozmosu stoji konstelacija Ovna. Ono to daje Ovan, Sunce prvo apsorbira i zatim prelijeva ponovno naprijed sa svojim zrakama. Dakle, sasvim je razli?ito ako Sunce alje svoje zrake na Zemlju po?etkom svibnja, ili krajem svibnja. Na ?etku svibnja radi puna snaga Ovna; sa krajem mjeseca Sunce je ve? u znaku Bika. Ove snage Bika ne mogu raditi s istom snagom na biljkama, one tee da o?vrsnu i isue biljke, a to iznad svega zna?i da biljka vie ne moe razviti sile za proizvodnju meda.

Tako je neto zaista rasvijetljeno od ovog starog seoskog pravila koje zvu?i razumno, i treba ga uzeti u obzir. Prirodno, kako sam prije kazao svijest o ovim stvarima je izgubljena, i mi smo pali u praznovjerje, jer kada vie ne moemo razlikovati stvari lako se postaje praznovjeran. Tada su ova stara seoska pravila jednake vrijednosti kao da kaemo: Ako pijetao kukuri?e na gomili ?ubra vrijeme ?e se promijeniti, ili ?e ostati kao to je i bilo!

To se me?utim ne odnosi, na sva ta stara pravila, jer su mnoga od njih temeljena na dubokoj mudrosti, i to bi trebali ponovno prou?avat. Seljaci koji primjenjuju ova pravila ponekad to ?ine izvrsno! Dublja mudrost ?e nas tako?er dovesti to to?ke gdje je moemo ponovno primijeniti.

Poglavlje



PREDAVANJE V
Dornach, 5. 12. 1923.


G. ERBSMEHL je nazna?io da je u modernom p?elarstvu p?elar primarno zaokupljen pravljenjem profita: to je materijalna strana koju treba uzeti u obzir. U Bienenzeitung (Br. 10) kae se: Med je najve?im dijelom luksuz, i oni koji ga mogu priutiti mogu platiti dobru cijenu za njega. Onda je dan primjer kako je izvjesni Balmesberger koji je putovao panjolskom, naao brojnu vrlo zdravu djecu u domu p?elara, i kako je na pitanje gdje prodaje med, odgovorio: Ovdje su moji kupci. Ovdje u Srednjoj Europi mi elimo napraviti to je mogu?e ve?i profit od naeg meda. Poslodavac mora izvu?i to je mogu?e vie od radnika, a ista je stvar i s p?elama.

Pod brojem jedanaest, dalje je pitano da li ima ita istine u tome kada ljudi misle da mjese?ina ima utjecaja na proizvodnju meda ili nektara u cvije?u.

G. MLLER je odgovorio:

1. Taj g. Erbsmehl moe izvu?i iz ?asopisa da p?elar o kojem se radi, radi samo s malim koli?inama, i ne prodaje njegov med. Erbsmehl o?ito nije svjestan to je danas p?elarstvo, i sve to je povezano s njim tako da smo obvezni voditi knjige. Ako se ne ra?una s profitom iz toga, kao i kod drugih stvari, moe se samo odustati.
Med nikada ne bi bio dostupan u potrebnim koli?inama ako ne bi pribjegli umjetnim metodama. Dobije se moda 48 funti meda i moe trebati neto vie od toga da zaliha bude u dobrom stanju. Tada do?e loa godina i nema dovoljno da traje do travnja ili svibnja. Treba pomo?i zalihi da ima dovoljnu vitalnost sa umjetnom ishranom s e?erom, kamilicom, maj?inom duicom i malim dodatkom soli.

Zatim, sati koje p?elar provede u radu biljee se u modernom p?elinjaku prili?no to?no koliko mu vremena p?elar posveti i tako dalje. Recimo pet i pol sati; (sat se ra?una u omjeru jednog franka ili jednog i po franka) dakle funta meda kota sedam franaka. Onda se mora ra?unati amortizacija; ?eljevi se istroe i treba ih zamijeniti. Cijelo gospodarstvo mora sigurno biti profitabilno. Ali ako p?elar stane na starim stajalitima, on ne ide ukorak. G. Erbsmehl moda moe tako, ali ako imam veliki lager, tada moram izra?unati i sebi re?i ve? sam na teti ako prodajem med po est franaka. Ameri?ki p?elari gledaju upravo ovako.
2. Ja sam, ne mogu razumjeti da ?e kroz slijede?ih osamdeset do sto godina cijeli lager p?ela izumrijeti. Stvarno ne mogu razumjeti to dr. Steiner misli kada govori da ?e za osamdeset do sto godina cijelo p?elarstvo biti ugroeno.
3. Kao i kod druge to?ke t.j., kako je obznana smrti p?elara p?elama povezana s p?elarom, ve? sam izjavio da ve?i dio lagera umre nakon smrti osobe koja je odgovorna. Kako do toga dolazi, nisam sposoban razumjeti.
4. S obzirom na ne?isti med u hotelima elio bih re?i da prvoklasni hoteli ?esto kupuju ameri?ki med. Kada se p?ele hrane ovim medom, one umru a ipak je proizveden od p?ela.
5. O ubadanju, slatko je najgora stvar; kada ?ujete piskutavo zujanje, preporu?a se stajati mirno.
6. O pitanju koliko ubod p?ele utje?e na ?ovjeka, Poznat mi je slu?aj koji bi elio spomenuti. Jaki ?ovjek je bio uboden od p?ele. Vikao je: Drite me, uboden sam! Bio je iznimno osjetljiv na to. Bio je ?ovjek s malim sr?anim problemom. Moda ?e nam dr. Steiner re?i u kojoj mjeri ubod p?ele moe stvarno biti opasan.

Na primjer, re?eno je da ?e tri uboda strljena ubiti konja. Prije neto malo vremena naao sam gnijezdo strljena u mom p?elinjaku. Uklanjao sam leglo. Strljeni su bili tolike kukavice da me nisu uboli u mraku; moda bi to napravili vani.

DR. STEINER:

Vratimo se na prepoznavanje gospodara od strane p?ela. elio bih dodati par opaski tako da ove stvari moemo raspravljati na razuman na?in.

Formirali ste miljenje da je potpuno opravdano ako stvari razmatrate intelektualno. Ali elio bih vam re?i ovo: zamislite da imate prijatelja, upoznali ste ga, recimo, godine 1915. Ovaj prijatelj ostaje ovdje u Europi a vi idete u Ameriku, vrativi se godine 1925. Va prijatelj je, pretpostavimo, u Arlesheim-u. Vi do?ete u Arlesheim, sretnete prijatelja i prepoznate ga. Ali to se u me?uvremenu dogodilo? Ve? sam vam opisao kako se tvar, supstanca ljudskog tijela potpuno promijeni nakon sedam ili osam godina. Tada vie nita ne ostane od nje; tako da va prijatelj kada ga ponovno vidite nakon perioda od deset godina, nema nita od starog, stvarno nita, od supstance koju ste u njemu vidjeli prije deset godina. Ipak ste ga prepoznali! Kada pogledate na ?ovjeka izvana, on zasigurno izgleda kao koherentna masa, ali ako biste ga pogledali kroz dovoljno veliko pove?alo, tada biste vidjeli krv kako te?e njegovom glavom. Dakle dobro, ova krv kada je vidite golim okom, ili malim pove?alom ova krv izgleda kao krv. Ali ako zamislite ogromno pove?alo tada ono to te?e tamo kao krv ne pojavljuje se vie na isti na?in; tada izgleda da se sastoji od malih "to?aka" koje su kao male ivotinjice. Ali ove male to?kice ne miruju, one stalno vibriraju. I kada gledate kako se to odvija to ima naj?udniju sli?nost s masom p?ela. Kada se dovoljno pove?aju supstance, ?ovjek izgleda upravo kao masa p?ela.

Ako temeljito ispitamo cijelu stvar mora izgledati neshvatljivo da bi jedan ?ovjek mogao prepoznati drugog poslije deset godina (jer niti jedna od ovih malih vibriraju?ih to?kica nije vie tamo). Njegove o?i su sasvim razli?ite to?ke, tamo su sasvim razli?ite male kreature, a ipak jedan ?ovjek ponovno prepoznaje drugog.

Dakle vidite, potpuno je nepotrebno da bi to bilo zbog ovih malih stvorenja i biljaka od kojih se sastojimo, da smo sposobni prepoznati jedan drugog, jer to je cijeli ?ovjek, koji nas ponovno prepoznaje. Kolonija nije samo toliko i toliko tisu?a p?ela, cijelo doma?instvo je cjelina i potpuno bi?e koje ?ovjeka prepoznaje ili ga ne prepoznaje. Kada bi imali umanjuju?e staklo umjesto pove?ala mogli bi sakupiti sve ove p?ele zajedno; mogli bi ih vidjeti ujedinjene na isti na?in kao ljudski mii?. Upravo tu ?injenicu treba imati na umu kod p?ela da nemamo posla s pojedinom individualnom p?elom ve? ih moramo uzeti u obzir kao cjelinu, kao da su zajedno jedna cjelina.

Samo s intelektom do ovoga se ne moe do?i; treba to mo?i vizualizirati kao cjelinu. To je razlog zato je kolonija p?ela tako duboko pou?na; to potpuno pobija sve nae uobi?ajene ideje. Nae ideje nam stvarno govore da bi stvari trebale biti druga?ije. Ali u konici se doga?aju veli?anstvene stvari; uop?e ne takve kakve mislimo s naim razumom.

To da mora biti izvjesnog utjecaja na p?ele kada, na primjer, kroz smrt jednog p?elara drugi treba do?i na njegovo mjesto, neporecivo je. Iskustvo pokazuje da je to to?no. Oni koji imaju posla s vie p?elinjaka, a ne samo s jednim, znaju to dobro.
Mogu vam re?i da me p?elarstvo na razne na?ine iznimno zanimalo kada sam bio dje?ak, premda me ekonomska strana, financijski problem p?elarstva tada nije toliko zanimao kao kasnije, ili danas poto je med i u to vrijeme bio vrlo skup i moji roditelji si nisu mogli priutiti da ga kupuju. Sav na med smo dobili od naih susjeda kao poklon, za Boi? ili u drugo vrijeme, zaista nam je toliko davano da smo imali meda kroz cijelu godinu. Tada se med poklanjao.

Vidite da me ekonomski problem nije toliko zanimao poto sam, kao dje?ak jeo strano puno meda, koliko sam god htio od meda kojeg smo dobivali.

Kako je to mogu?e? U dananje vrijeme, pod istim okolnostima ne moe se dobiti toliko meda kao poklon, ali tada su p?elari u susjedstvu mojih roditelja bili uglavnom farmeri, a med je bio samo dio proizvoda. To je sasvim druga stvar, gospodo, od zapo?injanja p?elarstva kao neki od vas koji ivite od dnevnica koje zaradite. Na farmi, p?elarstvo ide bez prevelike panje. Vrijeme koje oduzima se ne uzima u obzir, ne ulazi u ra?un. Na farmi je uvijek bilo tako, to je bilo vrijeme koje je ostalo iza. Vrijeme bi se negdje utedjelo, ili bi se rad odgodio do slijede?eg puta i tako dalje. Kod svih zbivanja na med se pazilo u me?uvremenu, i mislilo se da je med neto toliko vrijedno da ga se u stvari ne moe ni platiti.

U izvjesnom smislu to je to?no, ali u sadanje vrijeme uvjeti su takvi da su svi nivoi cijena sasvim pogreni. Danas je fundamentalno nemogu?e raspravljati o cijenama, jer cijelu stvar treba raspraviti na irim osnovama, na osnovama ekonomije. Nema mnogo rezultata ako netko raspravlja o cijeni odvojenih stvari za prehranu, a med je stvar za prehranu, ne samo luksuz ili zadovoljstvo. U zdravom socijalnom ure?enju zdrava cijena za med bi se nala; to je bez sumnje.

Ali poto mi u sadanje vrijeme ne ivimo pod zdravim socijalnim uvjetima, svi nai problemi su smjeteni u nezdrav poloaj. Kada danas posjetite velike farme i ?ujete to upravitelj ima za re?i (u pravilu to nije seljak, ve? upravitelj) kada vam kae koliko mlijeka on dobiva od svojih krava, to je strano! Dobiva toliko mnogo galona mlijeka dnevno da svatko tko poznaje prirodu krave shva?a da je prili?no neprirodno da se od krave dobije toliko mlijeka. Ali one srede da to dobiju! Sasvim sigurno gospodo, oni srede da to dobiju! Neki od njih po mom miljenju, dobivaju dvostruku koli?inu nego to krava moe stvarno dati. Na ovaj na?in farme postaju iznimno profitabilne. Ne moe se ?ak niti re?i da je to jo vrlo primjetno, alimlijeko nema istu snagu kao ono proizvedeno pod normalnim okolnostima; ne moe se odmah dokazati teta koja se time nanosi.

Moda vam mogu re?i slijede?e. Radili smo eksperimente sa lijekom za bolest stopala i usta kod stoke; napravili smo mnogo eksperimenata zadnjih par godina. Oni su vreni na velikim farmama kao i na manjim gdje proizvodnja mlijeka nije toliko forsirana kao na velikim farmama. Ovako se moe mnogo nau?iti jer treba testirati kako je lijek djelovao kod bolesti stopala i usta.
Stvar me?utim, nije dovedena do zaklju?ka, jer se odgovorni slubenici nisu slagali, a danas je toliko mnogo ustupaka i tako dalje, neophodno. Ali lijek je bio uspjean, a sa malim promjenama, tako?er je imao vrlo dobre rezultate kod poreme?aja kod pasa, pod imenom Distempo.

Kada se rade ovi eksperimenti otkrije se slijede?e: Nalazimo kako je telad od krava sa prekomjernom proizvodnjom mlijeka, zna?ajno slabija. To vidite na na?inu na koji na njih djeluje lijek. Djelovanje ili ne djelovanje lijeka, takore?i, moe biti veoma pove?ano u ovakvim slu?ajevima. Tele raste ako ne ugine od bolesti, ali tele koje je od krave koja je stimulirana na prekomjernu produkciju mlijeka, tele iz takvog rasploda je slabije od teleta od krava koje nisu bile tako forsirane. Ova promjena moe biti promatrana kroz prvu, drugu, tre?u ili ?etvrtu generaciju, ali je onda tako tanka da promatranje nije lako. Ovaj uzgoj za proizvodnju mlijeka je jo kratkotrajan, ali znam vrlo dobro da ako se nastavi, ako se krava forsira da daje est galona mlijeka dnevno, ako je nastavite ovako maltretirati, sav uzgoj krava ?e nakon nekog vremena biti potpuno u rasulu. Nita se ne moe napraviti.

Dobro, u izvjeta?enom p?elarstvu stvari nisu, naravno toliko fundamentalno loe, jer je p?ela stvorenje koje opet moe sebi pomo?i, jer je zaista, izvanredno sposobna pomo?i sebi poto p?ela ivi mnogo blie s Prirodom nego krava koja je uzgajana na ovaj na?in. To ?ak i nije toliko loe ako se krave ovako maltretirane za proizvodnju mlijeka povremeno izvode vani na panjak. Ali na velikim mljekarskim farmama to se vie ne radi. Ove farme nemaju nita osim stajske prehrane; krava je potpuno odvojena od prirodnih uvjeta.

Kod p?elarstva ovo se ne moe priutiti. Zahvaljuju?i svojoj prirodi p?ela ostaje ujedinjena s vanjskom Prirodom; ponovno sebi pomae. I vidite, gospodo, ova samo-pomo? u p?elinjem gnijezdu neto je predivno.

Sada dolazimo do onog to je g. Mller rekao o bumbarima i strljenima koje ponekad nalazi u konici, koji ga nisu uboli, poto ponekad sresti strljena moe biti katastrofa.

Ovdje bi vam elio re?i neto drugo. Ne znam da li su oni koji su od vas p?elari ve? ovo doivjeli; moe se dogoditi da imate praznu konicu, i jednom sam vidio neto ?udno u praznoj konici, neto kao grumen. Ispo?etka se nije moglo shvatiti to je to bilo. Izgledalo je da su p?ele, o?igledno bez ikakvog razloga, napravile grumen iz svojih uobi?ajenih proizvoda, iz svakakvih stvari. Grumen kao ve?i kamen i okruen svakakvim smolama, ljepljivim supstancama, voskom i tako dalje; stvarima kakve p?ele tako?er skupljaju. Bio sam znatieljan i razbio grumen na komadi?e, i gledajte, unutra je bio mrtvi mi.

Vidite, mi je uao u konicu i tamo uginuo, a sada zamislite kakva je strana stvar za p?ele bila miris mrtvog mia. U ovom hitnom slu?aju cijela kolonija ima instinkt da okrui mrtvog mia s ljuskom. Kada se razbije ova ljuska na komadi?e strano smrdi, ali smrad je ostao sasvim zatvoren unutar ljuske.

Vidite, gospodo, unutar konice nije samo instinkt za gradnju ?elija, za ishranu legla, ve?, u hitnom slu?aju, instinkt za neto neobi?no, za ono to treba napraviti kada je u konici mrtvi mi! Poto ga p?ele ne mogu iznijeti vani, one su se snale; napravile su ljusku oko njega.

?uo sam od drugih da su puevi koji uginu unutar gnijezda tako?er prekriveni. U konici ne ive samo uobi?ajeni instinkti, ve? istinski iscjeljuju?i instinkti; oni su vrlo aktivni u konici.

Dakle ako je u konici gnijezdo strljena p?ele ga ne zatvore u tvrdu ljusku, ve? neprestano okruuju gnijezdo izlu?ivanjem otrova, tako da strljeni gube svu energiju, svu snagu za napad. Ba kao i mi, mrtvi mi vie ne moe iriti smrad u svim smjerovima, tako i strljen, iako ne tako ?vrsto zatvoren, stalno je izloen izdisanju s kojim ga p?ele okruuju, i time postaje toliko oslabljen da ne moe napraviti nita. Strljen gubi svoju snagu, i vie ne moe koristiti svoj alac da se obrani kada kruite blizu njega.
To je zaista tako, da smo pravedni prema p?elama samo ako idemo iza samog intelekta i stvarno slijedimo ?injenice sa izvjesnom unutarnjom vizijom. To je stvarno predivno, ta slika. Mora se prema tome re?i, kolonija p?ela je sveukupnost. Mora se gledati kao sveukupnost. Ali u sveukupnosti teta se ne pojavljuje sva u trenutku.

Vidite, ako se dobro poznaje ?ovjeka, moe se re?i na primjer, slijede?e: ?ovjek je postoji takav ?ovjek sasvim zdrav i jak u dobi od 65 ili 66; drugi ?ovjek nije tako svje jer iznutra pati od previe vapna u arterijama, itd. To promatrati, i dovesti to u vezu s onim to je bilo u njegovom djetinjstvu, iznimno je zanimljivo.

Na primjer, netko moe davati djetetu mlijeko koje dolazi od krava koje dobivaju previe krmnog bilja sa vapnena?kog tla. ?ak i u mlijeku s kojim se hrani dijete, dijete dobiva neke elemente ovog vapnena?kog tla. To se moda odmah ne primje?uje. Doktor kakve danas imamo, moe vam pokazati dijete hranjeno na mlijeku izvedenom od vapnena?kog tla, i drugo dijete hranjeno na maj?inom mlijeku i re?i, Tu uop?e nema razlike, i tako dalje. Ali dijete hranjeno na maj?inom mlijeku jo je svjee i u dobi od 65 ili 66, a dijete hranjeno na kravljem mlijeku u istoj dobi ima previe vapna u krvnim sudovima. To je zbog toga to je ?ovjek cjelina, i to je na djelu u jednom vremenskom periodu nastavlja biti aktivno i u mnogo kasnijem periodu. Stvar moe biti potpuno zdrava u jednom trenutku, a ipak radi i kasnije.

Na to sam mislio kada sam rekao da prema uvjetima, dananjeg p?elarstva, ne moete vu?i zaklju?ke kao o tome to umjetne metode p?elarstva zna?e, ili to ne zna?e. Dakle treba misliti kako ?e to biti za 50, 60 ili 100 godina! Sasvim je razumljivo da ?e netko danas re?i Ne razumijem kako ?e to biti sasvim razli?ito za 50, 60 ili 100 godina to je sasvim razumljivo.

Jednom mi se na farmi dogodilo, sasvim dobronamjerno, da sam bio skoro ubijen kada sam po?eo pri?ati da ne treba teiti da se dobije toliko mlijeka, jer ?e patiti rasplod krava, i bit ?e upropaten unutar ?etvrt stolje?a. Jo se ne moe danas govoriti protiv ovih umjetnih metoda u p?elarstvu, jer sada ivimo u uvjetima u kojima se ne moe u socijalnoj domeni napraviti nita.

Ali treba biti prepoznato da postoji velika razlika da li doputamo Prirodi da slobodno ima svoj tijek, ili uvodimo umjetne metode u stvar. Ne elim protestirati protiv onog to je g. Mller rekao. To je sasvim to?no. Danas se ne mogu potvrditi ove stvari; za to treba ?ekati. To ?emo zajedno raspraviti za 100 godina, g. Mller, i onda vidjeti kakvo je vae miljenje! To se ne moe odlu?iti sada.
(G. ERBSMHEL je jo jednom naglasio da je moderno p?elarstvo potpuno stvar toga da bude profitabilno).

DR. STEINER:

to se vie ?ovjek bavi p?elarstvom kao hobijem, to ?e vie biti u suglasju s Spaniard-om kojeg ste upravo spominjali. Ovaj farmer ne ra?una mnogo s profitom; to danas op?enito nije slu?aj, ali prije 50 ili 60 godina farmer nije mnogo ra?unao s tim to moe izvu?i iz p?ela; teko da se to uzimalo u obzir. On je ili med davao, ili ako bi ga prodao, stavljao je novac u dje?ju kasicu ili neto sli?no. Danas, uvjeti su sasvim razli?iti. Ne moe se zamisliti da se ?ovjek pla?en po satu, ili u bilo kojem smislu zavisan o vremenu za svoju isplatu, ne?e osje?ati obvezan da profit uzme u obzir. Jednostavno ga na to vode okolnosti. Danas ima p?elara koji kao radnici, moraju povremeno ostaviti svoj posao, moraju biti odsutni ako ele nastaviti s p?elarstvom na pravi na?in tako je zar ne? (Naravno.) Tada, sasvim prirodno, oni zara?unaju ono to nisu dobili od drugog posla.

Razmislite na trenutak; p?elarstvo je tako drevno da danas nitko ne moe re?i od bilo kojeg vanjskog dokaza to je p?elarstvo zaista bilo dok jo nije bilo udoma?eno. Ljudi uglavnom znaju nae p?ele, mislim europske p?ele medarice, i znaju samo doma?e p?elarstvo. Prirodoslovne knjige piu uglavnom o p?eli koja je rairena svugdje po Europi, kao o uobi?ajenoj p?eli-konice. Tako je poznato samo doma?e p?elarstvo. To je sasvim vrijedno panje, gospodo, to da je poznato samo doma?e p?elarstvo; nismo svjesni kako je to izgledalo kada je samo Priroda bila na djelu. P?elarstvo je veoma drevno. A kada su stvari tako stare kao ovo cijene trebaju biti utvr?ene na sasvim drugim osnovama od onih koje su danas uobi?ajene. Iz tog razloga stvarno moramo re?i da ?e i ovdje ?ovjek polako shvatiti da trebaju do?i bolji socijalni uvjeti. Vjerujem da bi se tada manje pri?alo da li su stvari profitabilne ili ne. Ove takmi?arske ideje, iako ne sadre u sebi nadmetanje unutar onih uklju?enih u proizvodnju sli?nih dobara, u svakom slu?aju se odnose na one koji proizvode razli?ita dobra.

Sada ?u odgovoriti na bilo koje pitanje koje se odnosi na ovo to je ve? re?eno.

PITANJE:

Postoje ljudi koji uop?e ne mogu probaviti med. Odmah dobiju probavne smetnje. Postoji li na?in za sprje?avanje ovih loih efekata kod jedenja meda?

DR. STEINER:

Ljudi koji ne mogu uzimati med su, u pravilu, oni koji su u ranijoj dobi imali tendenciju ka sklerozi, stvrdnjavanju cijelog tijela, tako da je cijeli probavni proces prespor. Zato ne mogu probaviti med koji tei ubrzati metaboli?ki proces. Poto ove osobe presporo probavljaju, med to eli ubrzati, i to je u sukobu s njihovom vlastitom probavom, a rezultat je da imaju bolove u stomaku.
Svatko bi trebao teiti da moe uivati malo meda to jest, ne samo uivati, ve? i imati unutarnju sposobnost za to. Kada netko ne moe probaviti med, treba prvo pogledati stvarni razlog. Ne smijete misliti da ima op?eniti lijek, univerzalni lijek, ve? netko moe koristiti ovaj ili onaj lijek, zavisno od uzroka koji su rezultirali ovim stvrdnjavanjem tijela. Na primjer, uzrok moe biti slijede?i: recimo, ?ovjek ne moe uzeti med; ima lou probavu. Pitamo se: Dali ovaj ?ovjek ima lou probavu zbog, kako smo rekli, toga to ima tendenciju sklerozi njegove glave, kako se to naziva, kalcifikaciji vena i arterija, krvnih sudova glave? Moe se dogoditi, u tom slu?aju, da u odre?enoj dobi on ne moe probaviti med. Za lije?iti takvog ?ovjeka moramo pripremiti fosfor, i ako ga to izlije?i onda ?e mo?i uzimati med. Ili se moe dogoditi da netko ima problema s plu?ima. Tada ne smije uzeti fosfor, ve? preparat sumpora. Tako je odgovor na pitanje da se ne moe op?enito re?i kada ?ovjek ima probavne smetnje kada jede med, kako ga moemo lije?iti? Ali treba re?i: Ako ?ovjek u odre?enoj dobi ne moe jesti med, to je bolest. Zdrav ?ovjek moe jesti med. Ako ga ne moe probaviti on je bolestan, i treba na?i to nije u redu i izlije?iti ga. Ne mo?i probaviti med je, me?utim, manje vano nego ne mo?i uzeti e?er, kao, na primjer, kada ?ovjek ima diabetes mellitus, ili e?ernu bolest. Ovo je, naravno, gore, tada je stvarno bolestan, mnogo vie nego kada ne moe probaviti med. Ali ?ak i u ovom slu?aju on je nekako bolestan i bolest treba lije?iti.

PITANJE:

Kao i ve?ina drugih insekata, u mraku, p?ela leti prema svije?i ili arulji. ?esto su mi iskusni p?elari potvr?ivali da p?ele mnogo manje privla?i elektri?no svijetlo. Kada se ide kod njih s depnom elektri?nom svjetiljkom one ostaju prili?no mirne, kao da svijetlo uop?e ne primje?uju. Tek nakon nekog vremena one postaju nemirne. Lampa ili svije?a utje?u na njih mnogo bre, i u ve?oj mjeri. Ima li neko objanjenje za ovakvo ponaanje? G. Mller kae da je i on primijetio istu stvar.

DR. STEINER:

Vjerojatno ste vidjeli, gospodo, u starom Goetheanum-u, da su kupole iznutra bile obojane razli?itim bojama, bojama napravljenim od ?istih povrtnih supstanci. Ali to pravljenje boja od razli?itih biljnih supstanci kona?no je dokazalo da bi one potpuno izblijedjele kada bi Sunce sijalo u kupolu. Ako bi ih izloili neko kra?e vrijeme, trajale bi moda par mjeseci, moda par godina, ali izlaganjem direktnoj sun?evom svjetlosti one bi toliko izblijedjele da se ne bi vidjelo nita od slika koje su tamo bile.

Ali izloene elektri?nom svjetlu, one ostaju. Mi smo prema tome, koristili ove boje na na?in na koji se uop?e ne bi mogle za slikanje na sun?evu svjetlu. Na sun?evu svjetlu potpuno bi izblijedjele, dok pri elektri?nom svjetlu ostaju.

Dakle vidite, sun?eva svjetlost ima kemijska svojstva (a vi ste rekli da su p?ele toga svjesne) ?iji efekti su sasvim razli?iti od onih elektri?ne svjetlosti. Elektri?no svijetlo radi na svim tvarima na na?in da ih u?vr?uje, ne rastvara ih. Zato p?ele osje?aju neto kao vrlo mali gr? koji ne osje?aju pri sun?evoj svjetlosti, premda se naravno, one ponovno oporave.

PITANJE:

S obzirom na utjecaje znakova Zodijaka na proizvodnju meda, seljaci pridaju veliku panju na sijanje sjemena kada je Mjesec u znaku Blizanaca, i tako dalje. Pitanje je da li je ova ideja o znacima Zodijaka temeljena na vanjskim podacima, ili tu ima jo ne?eg?

DR STEINER:

Vidite, gospodo, danas se ovakve stvari ne gledaju znanstveno. Ali one se mogu znanstveno gledati. Na cijelu koloniju p?ela, kao takvu, postoji kako sam rekao, utjecaj. P?ela je, a iznad svega Kraljica, u izvjesnom smislu, sun?evo stvorenje, i sve to Sunce doivljava u tome to prolazi kroz Zodijak, ima veliki utjecaj. Ali p?ele prirodno, zavise o biljkama, a ovdje zaista, sijanje, posipanje sjemena, moe vrlo mnogo biti pod utjecajem prolaska Mjeseca kroz znak Zodijaka; to se ti?e pripremnih supstanci koje p?ela moe na?i u biljkama.

Ove stvari nikako nisu nestvarne, ali u pravilu se predstavljaju vrlo povrno; treba ih mnogo dublje prou?avati.
Sada smo doli do kraja. Ono to jo treba re?i raspravljati ?emo slijede?e subote u 9 sati. Mislim da mnogi od vas imaju u srcu pitanja. P?elarstvo je toliko divno i tolike vrijednosti da se ne moe dovoljno pitati o tome. Pitajte jedan drugog, ili g. Mllera, ili mene. Vjerujem da ?emo na?i ravnoteu naih suprotnih miljenja. Ne trebamo spremati nae alce kao p?ele ve? sve mirno raspraviti. Ali pitanja moraju biti potena i bez zadrke.

Poglavlje



PREDAVANJE VI
Dornach, 10. 12. 1923.


G. DOLLINGER eli pitati o medenom sa?u. Ima ljudi koji jedu vosak kao i med, a u restoranima ponekad med serviraju u sa?u. eli znati da li je loe jesti sa?e. Kao i za bolesti p?ela, on misli da prije nije bilo tako loe kao danas kada su p?ele previe eksploatirane.

G. MLLER je rekao da je jedenje mednog sa?a osobenjatvo nekih ljudi. Naravno, to su prirodna sa?a a ne umjetna. On ne misli da su bolesti p?ela posljedica eksploatacije, ve? da se prije to manje razmatralo. U to vrijeme nije bilo toliko slabih sojeva i na to se nije toliko gledalo. Bolest koja prije nije bila poznata pojavila se u vicarskoj iz Engleske. G. Erbsmehl misli da je to moda zbog upotrebe umjetnog gnojiva, zbog toga se ?ak i cvije?e razboli.

DR. STEINER:

S obzirom na ove dvije stvari, moe se sasvim to?no re?i da je jedenje medenog sa?a sklonost nekih ljudi; pravo pitanje je da li je to za njih dobro, a na to se moe, naalost odgovoriti samo medicinski. Mogu?e je odgovoriti na ovo pitanje jedino ako stvarno moemo promatrati ove ljude koji jedu medeno sa?e, dakle vosak, sa stajalita njihovog zdravstvenog stanja. Vidio sam razne ljude koji jedu sa?e, ali ga oni uvijek ispljunu kada posiu med. Nisam jo nabasao na ljude koji jedu zna?ajnu koli?inu voska. Treba uzeti u obzir da ljudi probavljaju na razli?ite na?ine, ne svatko na isti na?in. Moglo bi biti ljudi koji bi dobili neku vrstu elu?anih problema jedu?i vosak, i tim ljudima treba savjetovati da ga ne uzimaju. Ali tako?er moe biti ljudi koji mogu probaviti vosak bez nekih problema i rijeiti se taloga izlu?ivanjem. S obzirom na ove ljude moe se sigurno re?i da zbog toga to jedu vosak s medom, (dakle putaju?i med da jo koliko je mogu?e bude u vezi s voskom koji je uao u tijelo), med je probavljen vie u utrobi, dok ina?e nije probavljen dok nije napustio utrobu i preao u limfne sudove. To je pitanje zdravstvenog stanja osobe o kojoj se radi. Postoje ljudi koji probavljaju vie u utrobi, i drugi koji probavljaju vie u limfnim sudovima; ne moe se re?i da je jedno bolje od drugog, jer je oboje jednako dobro. Zavisi o pojedincu. Sa sigurno?u se moe govoriti jedino ako se uzme odre?eni broj ljudi koji jedu med u sa?u i isti broj ljudi koji ga jedu bez sa?a, i zatim istrauje kako su te dvije stvari u vezi.

S obzirom na bolesti p?ela pitanje je, kao i obi?no kod bolesti, naime, da moramo uzeti u obzir ono to je g. Mller upravo rekao. Tako je i ?ak i kod ljudskih bi?a da se odre?ene stvari nije ranije primje?ivalo, dok se danas one paljivo prou?avaju. Ali ovdje dolazimo do ne?eg esencijalno razli?itog. P?elar prolosti imao je mnogo dobrih instinkta: radio je mnoge stvari bez da je mogao re?i zato ih je napravio. Danas ti instinkti vie ne postoje. Danas ljudi uvijek ele znati razlog zato. Za odrediti to zato neophodno je, me?utim, prou?iti cijelu stvar vrlo temeljito. Moderno znanje u pravilu nije u poziciji da to napravi.

Vidite, p?elar starine je imao vrlo dobre instinkte kako se ponaati prema p?elama, elio bih re?i, na sasvim osoban na?in. Na primjer, trebate uzeti u obzir da ve? postoji zna?ajna razlika izme?u davanja p?elama starih slamnatih koara kao nekada, i davanja drvenih konica kako se radi danas. Konice se rade od drveta, a drvo je potpuno razli?ita tvar od slame od koje su bile napravljene stare koare. Slama iz zraka privla?i sasvim razli?ite supstance nego to to ?ini drvo, tako da ve? imamo razliku u vanjskom rukovanju. Kada ovome dodam sve to je p?elar radio u stara vremena, a iznad svega, snani instinkt da to napravi ?ak iako nije uvijek znao razlog zato, on bi, na primjer, smjestio svoje konice na neku izabranu to?ku, gdje bi vjetar puhao ?e?e s jednog nego s drugog kraja, i tako dalje. Danas netko postavlja konice gdje ima za njih mjesta, iz razloga pogodnosti. Klimatski elementi se jo razmatraju, ali ne vie u istoj mjeri.

G. MLLER je izjavio da on posve?uje veliku panju ovome; on smjesti svoje konice na greben gdje su zaklonjene od sjevernog i isto?nog vjetra, i tako dalje.

DR. STEINER:

Kod ovakvih stvari drvo je manje osjetljivo od slame. Nemam namjeru agitirati u korist slamnatih koara; premda razlike postoje, i ba stvari kao ova naravno, definitivno, utje?u na p?ele s obzirom na njihovu unutarnju aktivnost. Ogromna aktivnost se zbiva u tijelu p?ele kada najprije mora sakupiti nektar od biljaka, zatim ga apsorbirati, pa ga transformirati. Ovo je stvarno neizmjeran rad. Kako ga p?ela ostvaruje? To je ostvareno kroz sasvim poseban odnos izme?u dvije razli?ite teku?ine u p?eli. Jedna od njih su elu?ani sokovi a druga krvna teku?ina. Kada prou?avate p?elu nalazite bjeli?asti elu?ani sok i crvenkasti sok krvi; to su dva glavna elementa od kojih se p?ela sastoji, a svi drugi dijelovi su ure?eni prema djelovanju elu?anog soka i krvi. Zatim je glavna stvar odre?ena proporcija izme?u ove dvije teku?ine; one se same po sebi vrlo zna?ajno razlikuju. elu?ani sok je ono to se u kemiji naziva kiselina, a krvni sok se kemijski zove luina, to zna?i da nije kiselina premda moe biti napravljen takvom; po sebi on me?utim, nije kiselina. Kada je probavni nedovoljno kiselina, u p?eli se odvija neto to prili?no ometa njen unutarnji organizam u procesu proizvodnje meda. Krvni sok je dovoljno jak jedino kada su prisutni neophodni klimatski uvjeti svjetla i topline, i tako dalje.
Prema tome biti ?e vrlo bitno uzeti prava sredstva za uspostavljanje prave ravnotee izme?u elu?ane teku?ine i krvi ako se ele prevladati mnoge bolesti koje su se u zadnje vrijeme pojavile kod p?ela. Poto se p?elarstvo ne moe vie odvijati kao u prolim danima, nije vie mogu?e do?i do preventivnih metoda kroz klimatske uvjete kao toplina, itd., jer oni vie ne mogu efektivno raditi na p?elama danas; treba otkriti to ?e mo?i najpovoljnije raditi na krvnom soku p?ele. U budu?nosti ?e biti neophodno da p?elari posvete posebnu panju da je krvni sok p?ele ispravno zbrinut. Vano je slijede?e: svi znate da postoje godine kada p?ele moraju uzimati nektar gotovo isklju?ivo sa stabala. U takvim sezonama sastav krvnog soka je ugroen, i p?ele su mnogo vie podlone bolesti nego u druga vremena. U budu?nosti ?e biti neophodno da p?elar napravi ?ak i malu zelenu ku?u ne treba biti velika u kojoj moe uzgojiti one biljke koje p?ele ne samo vole, ve? ih i moraju imati u odre?eno doba godine. Biti ?e neophodno imati barem malu parcelu cvije?a posebno za p?ele, na primjer u mjesecu svibnju. Ne?e pogrijeiti ako to naprave kada god biljke koje im trebaju na drugom mjestu nedostaju. Sa ovim posebnim gajenjem neophodnih biljaka u blizini konica biti ?e mogu?e boriti se s ovim bolestima. Ovo su metode koje mogu preporu?iti; Dajem samo indikacije, ali one ?e se sasvim sigurno pokazati zadovoljavaju?e jer su izvedene iz znanja o p?elarstvu, Ako ih se isproba do?i ?e se do toga da budu plodonosne za p?elara, jer ?e otkriti da se bolesti p?ela mogu na ovaj na?in sprije?iti. Ali ako ?e se nastaviti prakti?no sve gore spomenuto treba uzeti u obzir. Ne elim iznositi tvrdnje; elim samo re?i da ove stvari proizlaze iz cijele prirode p?ela, i da bi bilo dobro praviti eksperimente sa posebno uzgojenim biljkama u sezonama kada one najpotrebnije nedostaju, bilo djelomi?no ili potpuno. Na ovaj na?in bi trebalo biti mogu?e zna?ajno unaprijediti zdravlje p?ela. Ja sam prili?no uvjeren da bi se ove metode pokazale uspjene ako bi se u ova pitanja moglo u?i s istinskim razumijevanjem prirode. Vidite, nije se mogu?e vratiti na stare na?ine p?elarstva. Kao to ima malo potrebe biti nazadan u oblasti politike, ili ivota, tako to ne treba ni u drugim podru?jima. Treba biti u skladu s vremenom; ali ono to je stvarno bitno je da smo dok naputamo stare metode oprezni u tome da uravnoteimo ono to smo izgubili. To je esencijalno.

G.MLLER je izjavio da p?elari ve? rade u smjeru posebnog uzgoja odre?enih biljaka. Na primjer, uti afran, koji se uzgaja u velikim koli?inama za p?ele; druge biljke sa sli?nim malim utim cvjetovima se tako?er uzgajaju. Zaista, vie od toga, jer je sada zasa?ena velika koli?ina ameri?ke djeteline; djetelina koja raste est stopa u visinu i cvjeta cijelu godinu. Ree se samo u jesen; do tada je cvijet ostavljen p?elama. Ovo je moda tako?er neophodno?

DR. STEINER:

Zasigurno, takve stvari se bez sumnje rade, ali u pravilu prave veze se ne poznaju. Ono to je g.Mller spomenuo na po?etku, izvrsno je i treba nastaviti, ali s obzirom na ameri?ku djetelinu koja cvjeta cijelu godinu, to ?e se u budu?e izbjegavati, jer ta biljka ne moe donijeti nikakvo poboljanje u krvnom soku p?ela; ona djeluje jedino kao stimulans, i to vrlo kratko vrijeme. To je dosta sli?no kao da ?ovjeka lije?ite alkoholom, p?ele se stimulira na ve?u aktivnost na neko vrijeme. Danas najve?a panja treba biti posve?ena tome da se ne uzgajaju biljke koje su p?elama potpuno strane; p?ele su sa svojom cijelom organskom prirodom povezane s odre?enom zemljom. To je vrlo evidentno, jer se p?ele iz razli?itih dijelova svijeta sasvim razlikuju jedna od druge. Postoji, na primjer, srednje europska p?ela koju smo ovdje ve? spominjali, uobi?ajena doma?a p?ela. Talijanska p?ela je sasvim razli?ita od panjolske p?ele, i tako dalje. P?ele su svojim navikama jako povezane sa njihovom autohtonom zemljom, i ne moe im se pomo?i na pravi na?in daju?i im nektar ili med koji pripada potpuno razli?itim zemljama. Tada one imaju, toliko posla u svojim vlastitim tijelima da tu dolazi do poreme?aja; p?ele su prisiljene da se prilagode, da naprave svoju organizaciju to je mogu?e sli?nijom onih drugih p?ela, u onim zemljama odakle djetelina dolazi. ?vrste ?injenice ?e dokazati da iako ove metode mogu izgledati uspjene na par godina, katastrofalni rezultati ?e slijediti. Sasvim je to?no kao to je re?eno, da do sada nema kona?nih indikacija ovoga, ali ?e se ipak pojaviti, i ljudi moraju odbaciti sve ovakve metode, ili ?e nastaviti kao to je to bilo u slu?aju vinove loze. Sjetit ?ete se da se u sedamdesetima ili osamdesetima, pojavila phyloxera(filoksera) i unitila vinograde Europe, na neizmjernim podru?jima. U to vrijeme sam mogao prou?avati ovu stvar, poto sam imao vrlo dobrog prijatelja koji je bio farmer, i koji je tako?er ure?ivao poljoprivredni list, i posvetio veliku panju cijelom problemu. Ljudi su se po?eli ?uditi zato je ameri?ka loza izgledala imuna na ovu bolest. Ali o ?emu se tu radilo? Radilo se o ovome, da su lijekovi s kojima se bolesti rijeila ameri?ka loza, nisu mogli jednako uspjeno koristiti na europskim lozama. Posljedica je bila, da ?ak kada su svi po?eli uzgajati ameri?ku lozu, mogli su biti uspjeni u odravanju je zdravom, dok je europska loza izumrla. Od uzgoja europske loze moralo se potpuno odustati; cijeli uzgoj u vinogradima je bio amerikaniziran, i sve je bilo potpuno promijenjeno. To se dogodilo na mnogim mjestima. Misliti o ovome na mehani?ki na?in je besmisleno; treba biti sasvim jasno da su stvari sa svojom prirodom sjedinjene sa odre?enim lokalitetima, i tu ?injenicu treba uzeti u obzir. Ina?e se samo moe do?i do privremenog uspjeha, on ne moe biti permanentan.
Ima li drugih pitanja koje elite pitati? Ili ste svi zadovoljni da jedete med bez previe rasprave o njemu? Moda se nekom od vas pojavi neko pitanje.

U me?uvremenu, elio bih neto sasvim ukratko re?i o prirodi ovog procesa pravljenja meda kod p?ela. To je neto toliko predivno da postoje ova mala sitna stvorenja koja mogu transformirati ono to op?enito sakupe od cvije?a i biljaka, u med koji je toliko zdrav, i koji bi trebao igrati daleko ve?u ulogu u ishrani mukaraca i ena danas. Ne shva?a se koliko je zaista vano konzumiranje meda. Na primjer, kada bi bilo mogu?e utjecati na dananju socijalnu medicinu, otkrilo bi se da ako bi ljudi pred brakom jeli med kao pripremu za budu?nost, oni ne bi imali rahiti?nu djecu. Asimilirani med moe utjecati na reproduktivne procese, i u velikoj mjeri utje?e na izgradnju tijela djeteta. Konzumiranje meda od strane roditelja, a iznad svega potencijalne majke, posebno djeluje na kotanu strukturu djeteta. Ovakvi rezultati pojaviti ?e se kada se ova pitanja razmotre u njihovim esencijalnim aspektima. Umjesto trivijalnosti koje se iznose u dananjim znanstvenim ?asopisima, pitati ?e se, jednom kada imamo stvarno znanje o ovim stvarima: to je najbolje konzumirati u ovom ili onom periodu ivota? to je najbolje u nekom drugom periodu ivota? Zaista, gospodo, to bi bilo od ogromne vrijednosti, jer ?e se op?e stanje zdravlja tada esencijalno poboljati, i posebno ?e to utjecati na ?ovjekovu vitalnost. Danas ljudi pridaju malo vanosti ovim stvarima. Oni ?ija djeca ne pate od rahitisa su naravno zadovoljni, ali ne razmiljaju o tome mnogo, to se uzima kao normalno. ale se samo oni ?ija su djeca ro?ena s rahitisom. Upravo je to slu?aj da prema najvrjednijim socijalnim i medicinskim metodama ljudi ostaju indiferentni, jer se op?enito misli da se ovakve mjere ti?u onoga to oni smatraju za normalne uvjete. Prvo ih treba uvjeriti da to nije slu?aj. Trebalo bi, me?utim, biti prepoznato da ?e se u tom smjeru posti?i iznimno dobri rezultati, i ja sam siguran da ako se bude na ovaj na?in moglo do?i do toga da je preko duhovne znanosti mogu?e do?i do ovakvih zaklju?aka, ljudi ?e po?eti gledati prema stvarima duha. To ?e raditi mnogo vie nego sada, kada im se samo kae da se mole da se ovo ili ono dogodi. Zaista, gospodo, ove stvari koje se moe nau?iti od duha, a koje moderna znanost ignorira, su takve da se moe znati da za vrijeme zaruka i trudno?e, med moe biti od neprocjenjive vrijednosti.
Upravo sam rekao da je predivna stvar da p?ela moe sakupljati stvari iz skladita prirode i zatim ih transformirati u med koji je toliko vrijedan ljudskom ivotu. Najbolje ?ete razumjeti na ?emu po?iva porijeklo meda ako vam opiem isti proces u sasvim razli?itom obliku koji nalazimo kod ro?aka p?ela, ako ih tako smijem zvati, kod osa.

Ose ne daju ?ovjeku med, ali pripremaju supstance koje se mogu medicinski koristiti, iako sasvim razli?ite vrste od one koju nam pripremaju p?ele. Na slijede?em predavanju tako?er ?u govoriti o mravima, ali najprije, razmotrit ?emo odre?ene vrste osa. Postoje ose koje imaju osobitost da ne polau svoja jaja bilo gdje, ve? ih polau na biljkama ili na li?u ili na kori drveta, ?ak i na cvjetove stabala. [Crtanje na plo?i.] Ovdje je na primjer grana, ovdje list hrasta, i osa sa svojim ovipositorom (ovipositor=mjesto u kojem su jaja) koji je upalj, (alac bi bio ovdje) polae svoja jaja na list hrasta, ili na neki drugi dio biljke. to se onda doga?a? Kada je jaje poloeno cijelo okolno tkivo lista je promijenjeno; list bi bio sasvim razli?it kada jaje tu ne bi bilo poloeno. Vrlo dobro, sada pogledajmo to se dogodilo.

To utje?e na kompletan rast biljke, i istureno od lista, potpuno okruuju?i malo jaje ose, nalazimo takozvani mali orah ili malu jabuku, te male sme?kasto obojene orahe ili jabuke koje ?esto vidimo na stablima. Oni su tu jer je osa poloila jaje u ovoj to?ci, i svuda oko jaja je ova metamorfozirana biljna supstanca koja ga potpuno okruuje. Osinje jaje bi i?ezlo kada bi bilo poloeno na nekom drugom mjestu; ono moe postojati i razviti se jedino zbog zatitne supstance koja ga okruuje koju osa krade od biljke. Ose kradu biljkama ovu supstancu. Vidite, p?ela polae svoja jaja u ?eliju sa?a; li?inka se razvija i pojavljuje kao p?ela, koje na svoj na?in kradu od biljaka, i razlau je unutar sebe. Osa to ?ini u ranijoj fazi, jer kod polaganja jaja osa ve? uzima supstance koje joj trebaju od biljaka. P?ela, takore?i, ?eka malo dulje, osa ?ini to ranije. U slu?aju viih ivotinja, i kod ?ovjeka, jaje je ve? okrueno zatitnim ovojem unutar tijela majke. U ovom slu?aju ono to osa treba uzeti od biljke daje majka. Ovaj orah jednostavno je izgra?en od supstanci biljke, ba kao to je formirana kouljica oko jaja u tijelu majke, i kasnije poslije ro?enja odba?ena. Vidite kako je bliska veza izme?u osa i biljaka. U podru?jima posebno bogatim s osama mogu se na?i stabla gotovo sasvim prekrivena s ovim ranicama. Osa ivi sa stablom; zavisi od njega, jer se njeno jaje nikada ne bi razvilo kada ne bi pribavila ovaj zatitni prekriva? sa raznih stabala ili biljaka. Ovi ora?i?i imaju vrlo mnogo razli?itih oblika, postoje neki koji ne izgledaju kao male jabu?ice, ve? su protkane i dlakave, ali svugdje je u sredini mali zametak ose. Ponekad izgledaju kao dlakavi mali ora?i?i. Vidimo kako je bliska veza izme?u osa i biljaka s kojima dijele svoju egzistenciju.

Kada osa sazrije, ona jede svoj put vani iz oraha otrim ?eljustima, i pojavljuje se kao osa, i nakon odre?enog perioda ivota u vanjskom svijetu polae svoja jaja na list ili na koru stabla; stupnjevi jaja i li?inke uvijek prolaze kroz ivot zajedno s biljkom.
Dakle, gospodo, mogli bi moda re?i to sve ovo ima veze s proizvodnjom meda? U stvari ima dosta veze s tim, jer kada se ove stvari promatraju na pravi na?in u?imo spoznati kako je med prvo pripremljen u prirodi, i ponovno nalazimo primjer kako je instinktivno znanje ljudi u starim vremenima uzimalo ove stvari u obzir.

Moda znate da je na jugu, posebno u Gr?koj, uzgoj smokava od velike vanosti. Postoje takozvane divlje smokve koje su sigurno dosta slatke, ali postoje ljudi s jo sla?im nepcima, koji ele imati stabla smokve koje daju jo sla?e smokve od onih divljih. to ovi ljudi rade?

Sada zamislimo da imate stablo divlje smokve; ovo stablo divlje smokve je poseban favorit za odre?enu vrstu osa koja na njega polae jaja. Predstavimo sebi ovo stablo, i na njegovim granama divlju smokvu u koju osa polae svoje jaje. Sada uzgajiva? divljih smokava je na svoj na?in pametan momak; on puta ose na polau jaja na divljoj smokvi koju uzgaja upravo iz ovog posebnog razloga. Kasnije ovaj momak sakupi dvije od ovih smokava, upravo u trenutku kada se osinje jaje jo nije potpuno razvilo, kada ose jo nisu spremne izmiljeti vani, i uzima drvce i spaja ove dvije smokve zajedno tako da se ?vrsto dre. Sada ide do stabla smokve koje eli poboljati, i vjea dvije smokve koje je privezao zajedno, i unutar kojih su jaja ose koja se nisu potpuno razvila, i privezuje ih za stablo smokve koje eli zasladiti. I sada se doga?a slijede?e: ose u smokvi osje?aju da se neto dogodilo, jer smokve koje su sakupljene sada se po?inju suiti, jer nisu vie snabdjevene sa sokom stabla, i postaju vrlo suhe. Nezrela osa unutra ovo osje?a, ?ak je i jaje svjesno ovoga, i rezultat je da ose strano ure da iza?u iz smokve. Uzgajiva? uvijek po?inje ovaj proces u prolje?e; on prvo puta da osa poloi svoja jaja, i u mjesecu svibnju brzo sakupi dvije smokve i izvrava svoj plan. Malo stvorenje unutra misli, sada moram uriti, sada je dolo vrijeme kada se smokva sui. U stranoj urbi osa se pojavljuje mnogo ranije nego bi se to ina?e. Da je smokva ostala gdje je bila prije, ona bi se izvukla u kasno ljeto; sada se mora izvu?i u rano ljeto sa rezultatom da postoji drugo leglo. Ona lee jaja u ljeto koja bi ina?e bila poloena slijede?eg prolje?a. Sada ova kasna jaja koja su poloena na stablu koje treba dalje kultivirati, ne dostiu punu zrelost, razvijaju se samo do odre?enog stupnja. Rezultat ovoga je, da one smokve u koje je smjeteno drugo leglo postaju dvostruko sla?e od divljih smokvi. Ovo je metoda poboljanja smokvi, prave?i ih dvostruko sla?im.

to se u stvari ovdje odigralo? Ose, koje premda se razlikuju od p?ela ipak su s njima povezane, ose uzimaju upravo one supstance od biljke koje su na putu da postanu med. Ako su na pametan na?in uzgajiva?a smokava, divlje smokve koje sadre jaja ose povu?ene i povezane tako da ostanu tamo visjeti, i ako je netko dovoljno pametan da potakne ose da ponovno utkaju u stablo ono to je uzeto sa drugog stabla, tada je med u obliku slatkog, takore?i, filtriran u ova nakalemljena stabla; on ulazi u smokve u obliku slatkog jer su ga ose pripremile u iznimno fino stanje razrije?enosti; Sama Priroda je dovela do toga na indirektan na?in.
Vidite, gospodo, nita nije oduzeto od Prirode, esencija meda ostaje unutar Prirode. Ose ne mogu pripremiti med na na?in kako to rade p?ele, jer njen ustroj nije za to prilago?en. Ali kada je, ovako indirektno, na to prisiljena za vrijeme razvoja, nositi slatko?u meda od jednog stabla na drugo, slatko?a nakalemljenih smokava moe biti pove?ana; vrsta supstance meda tada je unutar nje.
Vidite, gospodo, ovdje dolazimo do ne?eg veoma zanimljivog. Izgleda da ove ose imaju tijela koja ne mogu sakupljati nektar, supstancu meda od Prirode, i unutar sebe je transformirati u med. Ali ?ovjek moe dovesti do toga da se od jednog do drugog stabla smokve odvije vrsta pravljenja meda. P?ela je dakle stvorenje koje razvija tijelo kao osa mnogo dalje tako da je sposobna to izvriti sasvim odvojena od stabala; u slu?aju osa proces treba ostati unutar samog stabla. Dakle moramo re?i: p?ela dri unutar sebe vie one sile koju osa posjeduje u vrlo mladom stupnju, ukoliko je, u jaju, ili stanju li?inke. Kada se osa dalje razvija ona gubi snagu za proizvodnju meda; p?ela je zadrava i moe je koristiti kao potpuno zrelo stvorenje.

Samo promislite, gospodo, to to zna?i da se na ovaj na?in moe gledati u procese Prirode, i re?i sebi: unutar biljki ovaj med je prikriven, ova supstanca koja tei prema e?ernoj slatko?i. Ona je tamo; pokazuje se, ako se slijedi prava staza; treba samo asistirati Prirodi gledanjem da osa do?e u pravi trenutak na stablo koje ?e se poboljati.

Ovdje, u naoj zemlji takve stvari se ne mogu ?initi, to danas vie nije mogu?e. Postojalo je jednom vrijeme u zemaljskoj evoluciji kada su ose, od prije kojih 2000 godina, i zaista, jo i danas, mogle biti nagovorene od nekog pametnog momka da proizvedu drugo leglo kao to sam opisao. Ove su se ose izvla?ile vani i bila im je dana mogu?nost da polau jaja u smokvi, koje su zatim ponovo skupljene. Prema tome, tijekom vremena, bilo je mogu?e da se iz ovih osa razviju p?ele.

P?ela je stvorenje koje se u drevnim vremenima razvilo od ose. Danas se jo moe vidjeti da je pomo?u ivotinjske aktivnosti, naime one od osa, da je med prvo pripremljen u oblasti prirode.

Tako sada, tako?er moete shvatiti koliko je usko povezana s ovim ?injenica da p?ele smjetaju svoj med u ?elije medenog sa?a. To sa?e se sastoji uglavnom od voska, i vosak nije neophodan samo da bi p?ele tamo mogle odlagati med, jer p?ela moe proizvesti med kada je cijeli organizam aktivan na pravi na?in. Ona prema tome mora izlu?ivati vosak.

Drugo smokvino stablo u kojem se slatko pojavljuje samo od sebe, tako?er je bogatije i voskom nego divlje stablo. Posebno se razlikuje od divljeg stabla u tome to je bogatije voskom. Sama Priroda pove?ava vosak tako da uzgojene smokve, zasla?ene smokve, rastu na stablu koje je na izvjestan na?in, Priroda napravila bogatijim s voskom.

Ve? moete vidjeti model, takore?i, onog to se doga?a kod p?elarstva.

Ako sada idete vrlo paljivo raditi, i napravite presjek uzgojenog smokvina stabla, na?i ?ete, ako paljivo gledate, uzorke ba kao i u votanoj ?eliji sa?a. Unutar djeli?a stabla na?i ?ete izrasline sli?ne medenim ?elijama, formirane taloenjem voska stabla. Stablo koje je bogatije voskom koristi ih u nekoj vrsti formiranja medenih ?elija.

Dakle moemo re?i: kada prou?avamo ovaj poseban uzgoj smokvinih stabala otkrivamo vrstu proizvodnje meda u Prirodi koja se jo ne pojavljuje otvoreno, jer med ostaje unutar smokve. P?ele, ako se mogu tako izraziti, donose vani ono to jo ostaje unutar Prirode u zasla?enim smokvama. Dakle, ono to bi ina?e ostalo unutar stabla, formiraju?i tamo ove prirodne ?elije, koje su samo manje definirane, manje stvarne od ?elija p?ele, i ponovno nestaju, ovaj cijeli proces proizvodnje voska i meda odvija se u smokvama, tako da je i sama Priroda p?elar. P?ele su to izvukle naprijed iz Prirode i te procese imaju unutar sebe.

to onda p?ela radi? P?ela polae svoja jaja unutar konice, i jaja tamo zriju. Ona ne treba mijenjati supstancu u jabu?icu, ona uzima nektar direktno od biljaka, niti treba i?i na stablo koje je bogatije voskom, jer ona izvrava u sebi ono to se odvija u djeli?u stabla, i polae u sa?e sokove biljaka koje transformira u med, koji u slu?aju uzgojenog stabla, ostaje u sokovima smokve. Moe se re?i da ono to u Prirodi lei skriveno u stablu kroz ose, sada se doga?a vani, i postaje jasno to je stvarno to to imamo pred nama, kada pogledamo u konicu sa svojim veli?anstveno izgra?enim sa?em od votanih ?elija. To je zaista, gospodo, predivan pogled, zar ne g. Mller? Predivan pogled je umjetni?ka konstrukcija ovih votanih ?elija s medom u njima.

To trebate samo pogledati gospodo, i re?i ?ete sebi p?ele nam sa svojim votanim ?elijama zaista pokazuju vrstu umjetni?ki oblikovanog stabla sa mnogo grana. P?ela ne treba i?i na stablo polagati svoja jaja tamo, ve? one grade za sebe neku vrstu slike stabla, i umjesto smokava koje tamo rastu, one stavljaju med u zavrene ?elije. Nalazimo, takore?i, kopiju umjetno uzgojenog stabla smokve koje su napravile p?ele.

Stvarno, gospodo, to je gledati u samo srce Prirode, i shvatiti to se od nje moe nau?iti. ?ovjek jo puno treba u?iti od Prirode, ali za to prvo treba prepoznati duhovno u Prirodi. Bez prepoznavanja duha u Prirodi, samo stojimo i zinemo, i ako bi putovali na jug i vidjeli kako oni pametni momci tamo veu smokve zajedno, smokve probodene od osa, i bacaju onda gore u stabla i veu ih tamo i u?vrste, mi bi zinuli kao to to rade turisti, ?ak i ako su gospoda znanstvenici, i ne bi znali to bi s time. Oni ne znaju da on tedi p?elama njihov rad, jer ?e Priroda za njega staviti med u smokvu.

U onim zemljama gdje su smokve izdane, one daju zdravlje kao i med, jer je med u ranijoj fazi ono to je ve? u smokvama.
Vidite, ovo su stvari koje trebamo znati ako ?emo raspravljati o tako vanoj stvari kao to je p?elarstvo. Vjerujem da ?emo ovako s vremenom do?i do toga da vidimo pravu vrijednost.

Poglavlje



PREDAVANJE VII
Dornach, 12. 12. 1923.


(Postavljeno je pitanje o privla?nosti izme?u p?ela i cvije?a koje ih toliko zbliava; tako?er, to bi med trebao biti, i jest, u odnosu na obrok. Ponovno se pojavilo pitanje o polaganju jaja kada kraljica nije oplo?ena, poto u normalnoj konici postoje tri vrste jaja: jaje kraljice, jaje radilice i jaje truta).

DR. STEINER:

U redu, na dananjem ?emo predavanju raspravljati ove stvari jo jednom. To je ovako: prvo imamo oplodnju kraljice za vrijeme svadbenog leta. Kraljica je tada oplo?ena. Zatim moramo uzeti u obzir vrijeme koje protje?e izme?u polaganja jaja dok insekti nisu potpuno zreli, dok tamo nije p?ela. Kod kraljice taj period je esnaest dana, kod radilice dvadeset jedan dvadeset dva dana, a u slu?aju truta dvadeset dva dvadeset ?etiri dana. Tako moramo po?eti s ova tri tipa; razlikuju se jedan od drugog utoliko to sazrijevaju kroz vremenske periode razli?itog trajanja. to lei u korijenu ovoga? Kada se p?ela razvija kao Kraljica to je zbog posebne ishrane koja joj se daje; larva Kraljice hrani se druga?ije tako da je njen rast ubrzan. P?ele su stvorenja Sunca, i Sunce treba priblino jednako vrijeme da se okrene oko svoje osi kao to radilica treba za sazrijevanje. Kraljica u svom razvoju ne ?eka dok Sunce ne zavri svoju revoluciju, i iz tog razloga njen razvoj ostaje potpuno unutar utjecaja Sunca. Time postaje stvorenje sposobno polagati jaja; sve je to povezano s ?injenicom da je sposobnost polaganja jaja pod utjecajem Sunca, i zaista, cijelog kozmosa tako?er. Kada je hranjenje takvo da se razvoj nastavlja do nivoa radilice, to je skoro potpuna revolucija Sunca, najblie je to p?ela prilazi utjecaju zemaljske evolucije. to se Sunce dalje kre?e, p?ela vie dolazi pod utjecaj Zemlje. Radilica je zaista u velikoj mjeri stvorenje Sunca, ali ve? poneto i zemaljsko stvorenje. Ali trut koji se razvija za vrijeme dueg perioda nego to je neophodan za potpunu revoluciju Sunca, postaje potpuno stvorenje Zemlje. On se tako povla?i od utjecaja Sunca.

Tada imamo ovo trojstvo; imamo Kraljicu, radilice, u kojima su jo nadzemaljske sile, i imamo trutove koji vie nita nemaju sa Suncem, ve? su potpuno stvorenja Zemlje. Sve drugo to se doga?a ne javlja se vie pod utjecajem Zemlje, s jedinom iznimkom oplo?ivanja Kraljice.

Sada je ovo izvanredan trenutak. Samo uzmite u obzir svadbeni let Kraljice. Nie ivotinje ne vole oplodnju, ele je izbje?i. To je svugdje vidljivo. Tako je let Kraljice bijeg prema Suncu, i nikakva oplodnja ne moe se odigrati kada je dan nikakav. Trutovi koji ele donijeti zemaljski element u sun?ev element moraju se ?ak i hrvati u zraku, i slabiji ostaje otraga. Samo najsnaniji moe letjeti visoko kao Kraljica, i oploditi je. Ali ?ak i nakon ovoga nisu sva jaja oplo?ena, ve? samo dio njih, i ona mogu postati kraljice ili radilice; ostatak koji nije oplo?en unutar tijela Kraljice postaju trutovi. Kada Kraljica nije oplo?ena mogu iza?i samo trutovi, kada je oplo?ena, mogu iza?i kraljice, radilice i trutovi, poto je sjeme oplo?eno i nebesko stupa u kontakt s zemaljskim. Tako ?ak i kad postoje radilice i trutovi, ovi zadnji ipak duguju svoje porijeklo duoj izloenosti zemaljskim utjecajima, jer u njihovom slu?aju nije bilo oplodnje, i prema tome moraju vie biti izloeni zemaljskim utjecajima ako ?e postati sposobni za ivot; moraju due biti hranjeni.

PITANJE:

Prije par godina, re?eno mi je da ako netko ima reumatizam i ubode ga p?ela ili osa, stanje ?e se popraviti.

DR. STEINER:

To se doti?e pitanja koje moda proli ponedjeljak nismo potpuno razmotrili. G. Mller nam je tada rekao o ?ovjeku koji je o?ito imao manji sr?ani udar, i koji se sruio kada je ubola p?ela.

G. MLLER:

Lije?nik mu je savjetovao da odustane od p?elarstva, ina?e bi mu to moglo biti pogibeljno.

DR. STEINER:

Bolest srca je znak da ego-organizacija ne funkcionira ispravno. Ve? ste neto od ovoga ?uli na prijanjim predavanjima. Sjetit ?ete se da razlikujemo ?etiri razli?ita dijela ?ovjeka; najprije, uobi?ajeno fizi?ko tijelo, koje moemo dodirnuti, kao drugo eteri?ko tijelo, tre?e astralno tijelo, i ?etvrto ego-organizaciju.

Ova ego-organizacija je aktivna u krvi; u stvari, ona dovodi krv u kretanje, i u skladu s kretanjem krvi, srce kuca. U knjiicama ?ete uvijek na?i pogrene ?injenice, jer je predstavljeno da je srce neka vrsta pumpe, i to pumpanje srca alje krv svuda po tijelu. To je besmislica, jer je u stvari krv ta koja je dovedena u kretanje od ego-organizacije, i kre?e se kroz tijelo. Ako netko procjenjuje da srce pogoni krv, tada bi morao re?i ako ima turbinu, da turbina stavlja vodu u pokret, premda svatko zna da je voda ta koja pogoni turbinu. ?ovjek ima istu vrstu to?ke otpora u svome srcu; krv dolazi nasuprot njega i pokre?e srce; dakle je tako da ego-organizacija radi direktno u cirkulaciji krvi.

Sada je u stvari slu?aj da je ova ego-organizacija na misteriozan na?in prisutna u otrovu p?ele; sila koja je prisutna u otrovu p?ele je sila sli?na sili koja cirkulira u vaoj krvi. Veoma je zna?ajno da p?ela ima potrebu za ovim otrovom unutar sebe. P?ela ga ne treba samo da bi mogla ubosti; to je sporedno. P?ela treba ovaj otrov kroz cijeli organizam, jer joj treba ista sila cirkulacije koju ?ovjek ima u svojoj krvi.

Kolonija p?ela je, kako sam rekao, kao cijeli ?ovjek. Sada razmotrite, dobijete neto od ovog otrova u vae tijelo, odnosno, u vau krv, jer svaki otrov koji u?e u tijelo odmah ide u krv. Vi ste, recimo, normalan ?ovjek, vaa krv ?e biti pokretnija, i moe slijediti upala, ali se vae srce moe nositi. Ako me?utim, ?ovjek ima neku bolest srca, i njegova ego-organizacija oja?a zbog otrova, tada to utje?e na slabo srce, i kao rezultat ?ovjek se moe onesvijestiti, ili ?ak umrijeti. Ovo objanjava slu?aj koji spominje g. Mller.
Izvanredna stvar je slijede?e; supstanca koja moe ?ovjeka u?initi bolesnim ili ubiti, tako?er ga moe i izlije?iti. To je jedna od najve?ih odgovornosti koju netko ima u pripremi lijekova, jer nema takvih pripravaka koji, krivo primijenjeni, ne mogu dovesti do neke bolesti koju tako?er mogu i izlije?iti.

to se onda stvarno doga?a kada ubod p?ele rezultira nesvjesticom ili ?ak smr?u?

Vidite, kada se ?ovjek onesvijesti, tada se njegovo astralno tijelo, a posebno njegova ego-organizacija povukla iz tijela kao to se doga?a u snu, samo se kod sna ovo doga?a na normalan na?in, a kod nesvijesti na nenormalan na?in. U nesvjestici, ili kod nastupa nesvijesti, astralno tijelo ne povla?i se potpuno kao u snu, brzo se na?e u kripcu, i kada ?ovjek ima slabu ego-organizaciju, ne moe ga ponovno dovesti natrag. Treba ga tresti, buditi, probuditi iz nesvjestice ?ine?i to izvjesnim pokretima da die ja?e. Znate kako u ovim slu?ajevima, treba uzeti ?ovjekove ruke, prekriiti ih na prsima, staviti ih natrag, zatim ponovno naprijed i tako dalje, i ovo umjetno disanje stvarno uvijek zna?i da se pokuava ego-organizaciju dovesti natrag u tijelo na pravi na?in.

A sada pretpostavimo da netko pati od reumatizma, ili moda gihta, ili drugih naslaga u tijelu; tada treba pokuati oja?ati ego-organizaciju. Zato ljudi imaju giht ili reumatizam? Jer je ego-organizacija preslaba i ne moe dovesti krv u pravo kretanje. Treba napraviti da krv bude bra. Kada krv nije u pravom stanju, kada na primjer, te?e presporo, si?uni kristali se svugdje taloe, i prije?u u susjedstvo krvnih sudova. Ovi si?uni kristali sastoje se od mokra?ne kiseline, i idu svugdje po tijelu, i uzrokuju giht ili reumatizam ego-organizacija je preslaba.

Ako sada dam ?ovjeku pravu dozu p?elinjeg ili osinjeg otrova, njegova ego-organizacija je oja?ana; samo se ne smije dati mnogo, ili ego-organizacija moda ne?e mo?i odrati samu sebe. Ali ako se daje upravo koliko treba za oja?ati ego tada se moe do?i do vrlo dobrog pripravka iz p?elinjeg ili osinjeg otrova; samo ga treba kombinirati s nekom drugom supstancom. Ove stvari su napravljene. Na primjer, stari Tartarus pripravak napravljen je na sli?an na?in, iako od drugih supstanci.

Lijekovi se uvijek mogu pripravljati od otrovnih supstanci, kao u ovom slu?aju za ja?anje ego-organizacije, ali za primjenu je neophodno znati sve o odre?enom pacijentu. Na primjer, netko ima giht ili reumatizam; prvo pitanje mora biti ?uje li mu se srce? odnosno, funkcionira li dobro pod utjecanjem cirkulacije krvi? Ako je to slu?aj, moe se lije?iti s otrovom p?ele ili ose. Ako se srce ne ?uje (ovdje treba razlikovati uznemirenje srca uzrujano?u, gdje je manje tetno) ali imate pacijenta s ozbiljnom sr?anom bole?u, kada su problemi s bole?u zalisaka, tada se treba biti veoma oprezan u koritenju ovog lijeka. P?elin ili osin otrov djeluje vrlo snano na sr?ani zalisak, i kada je takvo oboljenje ovi lijekovi se ponekad ne mogu upotrijebiti. To je zato je tako opasno govoriti op?enito o nekom lijeku kao o lijeku za ovu ili onu bolest. Ali netko ima pravo re?i napravio sam izvjestan preparat, lijek; u njega sam stavio osin ili p?elin otrov (mi u stvari imamo takav preparat) kombinirano s nekom veznom supstancom, nekom elatinoznom ili druga?ijom biljnom veznom supstancom, to je zatim stavljeno u ampoule i injektirano, ba kao to je i alac ose injektiran, jedino je reakcija na ubod p?ele mnogo ja?a. Netko moe pripremiti ovaj lijek, i nazvati ga lijekom za reumatizam.
Ali premda je tako, to nije jedina strepnja koja se ima, jer najprije treba otkriti da li pacijentovo op?e zdravstveno stanje moe podnijeti lijek; medikamenti koji ulaze duboko u tijelo mogu se dati tek kada je temeljito ispitano pacijentovo zdravstveno stanje. Iz tog razloga lijekovi koji duboko ulaze u tijelo smiju biti prepisani kada je temeljito ispitano stanje zdravlja pacijenta.

Kada ?ujemo za svakakve preparate koji se uobi?ajeno reklamiraju kao lijekovi za jednu ili drugu stvar, oni su obi?no vie manje nekodljivi, i mogu biti od koristi. Mnogi od ovih preparata mogu se kupiti, i moemo se s time sloiti, ?ak i ako imaju neugodne rezultate. Lije?enje ?esto ima neugodne posljedice, i pacijent se obi?no mora oporaviti od lijeka koji ga je izlije?io!

Ako imamo jakog ?ovjeka koji ima reumatizam, to kao pravilo, nije pravi reumatizam, ve? uvjeti gihta, i tada, kako je g. Burle rekao, par uboda p?ele mogu vrlo povoljno djelovati na njega. On moe biti izlije?en jer je u stanju podnijeti reakciju. To je obi?no tako, da normalan ?ovjek koji pati od reumatizma, i daje mu se ispravna doza p?elinjeg otrova, moe dobro podnijeti lijek i biti od njega izlije?en. U drugu ruku, ubod p?ele moe uzrokovati razne upale pa prvo to treba reducirati a otrov, to je mogu?e vie, treba biti uklonjen, u kom slu?aju ne?e mnogo ostati za lije?enje reumatizma. U slu?aju normalnog ?ovjeka, vjerojatno ?e se dogoditi da nije ostalo dovoljno lijeka za lije?enje reumatizma.

Ali sada razmotrimo slijede?i slu?aj. Do reumatizma moe do?i tako?er i na ovaj na?in. ?ovjek moda nije veliki radnik, a ima odli?an apetit. Dobro, op?enito govore?i, ?ovjeku ?e srce zvu?ati prili?no dobro ako previe ne radi i jede zdravo, sve dok situacija ne postane neizvjesna.

Srce je organ koji ima iznimnu snagu izdrljivosti, teko moe biti ozbiljno ote?eno ukoliko nema nekih nasljednih tendencija, ili ako nije ozlije?eno u mladosti; srce se moe povrijediti samo nakon mnogo godina. Ali ?ovjek koji je teki jeda? ?esto uzima dosta alkohola sa svojim obrocima, tada je ego-organizacija previe stimulirana, i cirkulacija krvi postaje previe nasilna; srce vie ne moe drati korak sa svojim otkucajima. Otrov, mokra?na kiselina, deponirana je svugdje oko njega; srce moe biti jako jo prili?no dugo vremena, ali giht i reumatizam ve? vrebaju svugdje. Pod ovim okolnostima, ubod p?ele moe mu napraviti izvanredno dobru uslugu.

G.BURLE:

Ne znam ima li traga alkoholizma kod ?ovjeka kojeg sam spomenuo.

DR. STEINER:

Mislite niste ispitivali? Vidite, gospodo, kada netko ima takav lijek kao to je otrov p?ele, koji je vrlo snaan, tada trebamo biti sasvim sigurni da je najve?a mogu?a panja posve?ena ukupnom zdravstvenom stanju pacijenta.

G. MLLER je izjavio da je imao napad reumatizma zbog hladno?e; tretirao ga je izlaganjem Suncu, poslije ?ega je nestao. Ovog ljeta ga je opet neznatno imao. On je tako?er vjerovao da se moe lije?iti ubodom p?ele, ali jednog nesretnog dana bio je izboden po objema nogama, i imao je oko trideset dva uboda. Jedini bolesni efekt je to je tjedan dana bio u svim duginim bojama. Otekline ne slijede uvijek; ljudska tijela su vrlo razli?ito konstituirana. Kao to je ve? re?eno, netko od uboda p?ele moe umrijeti, dok drugi moe dobiti i ezdeset uboda bez da mu srce zbog toga ubrzano kuca. Netko je otporniji od drugog.

DR. STEINER:

Kada ste dobili te mnoge ubode, da li je to bilo nakon mnogo godina rada s p?elama?

G. MLLER:

Mnogo godina.

DR. STEINER:

Vjerojatno se vie ne sje?ate kada ste prvi puta bili ubodeni. Poslije prvog puta to se po?ne osje?ati vie, ili manje. ?ovjek o kojem ste nam pri?ali, bio je bez sumnje, uboden prvi puta. Kada je netko ve? imao otrov u tijelu, to jest, u krvi, on postaje sve vie sposoban nositi se s njim, postaje vie imun, kako se to kae. Kada netko dobije ubod na po?etku p?elarenja, a ina?e ima zdravo srce, tada otrovi na njemu rade tako da on postaje sve manje i manje na njih osjetljiv. Ako netko zna da je jak i zdrav, moe ?ak pustiti da bude uboden jednom ili dvaput da bi kasnije mogao biti uboden. Dugine boje pokazuju da otrov utje?e jedino na kou; krv je postala imuna. To ne zavisi samo o organizaciji, ve? i o tome to je prethodno ulo u krv. Iznena?en sam da lije?nik koji je pregledao ovog ?ovjeka o kojem ste nam pri?ali, nije mu rekao da drugi puta ne?e biti tako loe, a tre?u puta da ?e biti imun. Ali moda je njegovo srce bilo toliko loe da ne bi mogao sigurno preuzeti takav rizik. To tako?er treba razmotriti.

I zaista danas je to opasna stvar, jer ako se lije?nik jednom sretne s ovakvim stvarima, sada misli da svakog p?elara treba cijepiti prije nego po?ne s p?elarstvom.

Kada ?ovjek ide u rat cijepljen je s svakakvim otrovima, stvar koja nikako nije preporu?ljiva, jer je krv tada u velikoj mjeri povrije?ena. Krv se uvijek nekako pogorava kada se ovakve stvari stave u nju. Poslije nekog vremena ona obnovi svoju ravnoteu, krv postaje ponovno zdrava, ali je zati?ena od svjeeg otrova iste prirode.

G. MLLER:

O trutovima i razli?itim vrstama jaja, dr. Steiner je rekao toliko mnogo, ali jedna stvar mu moda nije poznata. Kada se ima razloga vjerovati da je kolonija zdrava, moe biti vrijeme kada je Kraljica inferiorna, ili je suvie stara, i sva jaja to poloi daju trutove. Poslije mnogo godina iskustva on je uvjeren da je Kraljica, kada nije dobra ili je previe stara, jo sposobna polagati jaja, od kojih su neka dobra, ali ve?ina proizvodi trutove.

Zatim o medu; kako p?ela u stvari radi med, i da li joj p?elar ne bi trebao pomagati dohranom e?erom. Iz onog to je ovdje re?eno, izgleda da p?elar ne bi trebao koristiti e?er; izgleda da ?e bilo tko ako hrani p?ele e?erom staviti svoje ime na crnu listu. To?no je da se mogu imati loa iskustva prehranom stranim medom.

DR. STEINER:

Prirodno, sasvim je ispravno re?i da se ne dobije isti proizvod ako se umjetno prehranjuje e?erom. Ako netko voli uzimati e?er s medom moe ga sam dodati. Ba kao to netko ne vodni vino koje nudi ljudima na temelju toga da ga ne bi trebali piti tako jakog, nudi se ono to pie na naljepnici. Najbolja stvar kod meda je me?usobna kontrola p?elara, jer oni najbolje razumiju stvar.
S obzirom na trutove, elio bih re?i ovo. Zasigurno se moe sumnjati da Kraljica nije propisno oplo?ena; pojavljuje se previe trutova. Ako se ne eli pustiti stvar p?elama da je srede, neto se moe napraviti pomo?u posebne prehrane, (ovakvi pokusi su ra?eni) leglo tada izlazi ranije, t.j., poslije dvadeset dvadeset dva dana, umjesto dvadeset tri dvadeset ?etiri dana, Trutovi se tada javljaju nekako pospani, ali ipak priblino sli?ni radilicama. Ovako se sigurno ne moe dugo nastaviti; to je samo primjer kako djeluju vremenski periodi.

Ovakve stvari, me?utim, nisu napravljene u prakti?nom p?elarstvu, zasigurno se moe izjaviti da mnogo toga zavisi o hranjenju, i neporecivo je da se p?ela koja neregularno lee jaja moe razviti od radilice, premda to naravno ne?e biti prava Kraljica. Sve ove stvari pokazuju kako su ova stvorenja spremna za transformaciju, ali ovakve stvari nemaju veliku vrijednost u prakti?nom p?elarstvu.

G. MLLER:

Netko ih zove namjeteni radnici; to je bolest u koloniji.

DR. STEINER:

U prakti?nom p?elarstvu to nije od ve?e vanosti, ali posebnom prehranom, kolonija je sposobna napraviti p?elu koja polae jaja iz obi?ne radilice. To je vrsta bolesti. Kolonija je u sebi jedinstvena, a onda je kolonija bolesna. Ako uzmete gusku i previe je hranite dok jetra ne postane prevelika, tada je cijeli organizam bolestan. Ako radilica postane polaga? jaja, to je previe razvijena radilica, ali na cijelu koloniju tada treba gledati kao na bolesnu.

Moda vam se kasnije javi jo neko pitanje, onda se moemo vratiti na njega. U me?uvremenu ?u dodati par rije?i kao odgovor na pitanje koje je pitao g.Dollinger.

Moemo jasno razlikovati one insekte koji su u irem smislu kao p?ele, p?ele, ose, i mravi. Ova mala stvorenja su me?usobno povezana, i ve? sam vam ispri?ao zanimljivu pri?u o osama koje polau njihova jaja na drve?u i sli?nim mjestima. Dalje sam objasnio kako se odigrava neka vrsta unutarnje pripreme meda preko ovih osa. Postoje i druge vrste osa osim ovih, koje vie sli?e p?elama poto rade neku vrstu medenog sa?a. Postoje, na primjer, zanimljiva osa koja gradi na slijede?i na?in: kada na?e prili?no krut list na nekoj grani, donosi male komadi?e koje odgrize sa kore susjednih stabala, ili neku sli?nu supstancu; ona je proima sa svojom pljuva?kom, a zatim nastavlja graditi brojne male struki?e koje ka?i na list. Kada je zavrila s ovim privitcima osa nastavlja raditi, mijeaju?i te supstance s pljuva?kom i grade?i na ovim struki?ima neto vrlo sli?no pojedinoj ?eliji medenog sa?a. Pobliim uvidom u ovu supstancu, me?utim, ona izgleda druga?ije. Medeno sa?e, kao to znate, napravljeno je od voska, ali kada uzmete komad ovog osinjeg sa?a on ima sivkastu boju, vrlo je sli?na onom to mi izra?ujemo kao papir. To je u stvari vrsta papirne kae. Zatim je dodan drugi, tre?i, ?etvrti komad i sputen tamo.

 

Kada su jaja odloena u ove ?elije, ona su prekrivena, ali za vrijeme polaganja, osa na vrlo osobit na?in, pravi vrstu petlje od svoj papira, (Dijagram 15) i zatim ponovno vrstu poklopca s otvorom na jednoj strani kao otvor za letenje, tako da osa moe i?i unutra i vani i pristupiti ovim malim ?elijama, Zatim se dodaje jo redova ?elija, prekriva, ponovno petlja, poklopac i otvor za letenje, i tako dalje, dok ne bude prili?no duga ika, kao ika bora. Ose grade sebi ovu strukturu kao ika iz papira, i u svojim odvojenim dijelovima to je sli?no gnijezdu legla kod p?ela. Ostala osinja gnijezda su, kao to znate, prekrivena vrstom koe, i imaju mnogo razli?itih formi.

Samo razmislite to se ovdje zbiva. Ako me pitate to radi p?ela da bi napravila votanu ?eliju, tada moram re?i da p?ela skuplja to joj treba od cvije?a, od cvjetaju?ih biljaka, i to je sli?ne prirode od drve?a, ali bez interesa za koru, ili drvene supstance. P?ela skuplja samo ono to je cvjetaju?e prirode, ili dosta rje?e to je kao list po svojoj prirodi. Jedino kada ovi vii insekti kao to su p?ele idu na ono to nije cvjetaju?e prirode (na drvene dijelove i sli?no oni ne idu) je kada idu na supstancu koja im u odre?eno vrijeme izgleda iznimno ukusno. P?ele ovo svakako rade mnogo manje nego ose, a posebno nego mravi. Premda mravi i ose koriste ono to je drvenasto za njihova gnijezda, veoma uivaju u sokovima koji su izlu?eni prvenstveno od lisne ui:. To je stvarno zanimljivo. to su ?vr?e supstance to ih ova stvorenja koriste za svoje strukture, to vie uivaju ne samo u nektaru koji je unutar cvijeta, ve? i ne?emu to je na cvijetu ili listu, naime, lisnoj ui. To su stvarno plemenita stvorenja, (oprostite mi ako koristim jezik mrava, u ljudskom govoru ne mogu to isto re?i), lisna u je za mrava plemenita ivotinja. Ona je potpuno cvjetna; ona je zaista najfiniji med na svijetu. Ose tako?er razlikuju okus lisne ui. Me?utim kada smo kod mrava, koji ne mogu praviti istu vrstu gnijezda kao ose, oni moraju raditi sasvim razli?ito. Mravi ?ine hrpice na zemlji, i ove hrpe imaju mnoge prolaze unutar sebe, cijeli labirint prolaza kroz koje mravi nose sve to na putu trebaju od ?vr?ih supstanci od kore ili ljuske drve?a. Iznad svega, mravi vole mrtve dijelove drveta, i te materijale koriste za nastavak svoje gradnje, gomilaju?i ih s djeli?ima tla. Oni uglavnom posje?uju panjeve drve?a koje je odsje?eno, biraju?i ono to trebaju od ?vr?e jezgre i odnose?i to za svoja gnijezda.

Dakle mravi koriste naj?vr?e supstance, i ne mogu razraditi svoje gra?evine kao strukture ?elija. Vidite, p?ele koriste supstance koje su unutar biljaka; s njima grade svoje votane ?elije, i tako su ipak ovisne o sokovima svijeta za svoju hranu, o polenu na primjer, i sokovitim supstancama cvijeta. U slu?aju osa, to je ve? ?vr?i materijal kojeg trebaju za gradnju svojih ?elija, ali je u isto vrijeme, tanji i lomljiviji od medenog sa?a, premda je kao supstanca ?vr?i.

Osi se moe svi?ati okus lisne ui, ali se usprkos tome ona hrani tako?er, kao p?ela, onim to je sadrano u biljci. Mravi se uglavnom koriste ovim ?vrstim materijalom s kojim mogu samo raditi tunele u zemlji, konstruiraju?i male duplje bez ikakvog sa?a ili ?elija. Posebno vole lisne ui; ?ak ih i hvataju i odnose u svoje nastambe; njih se moe na?i u mravljim hrpicama. To je stvarno zanimljivo. Kada idete u selo vidite red ku?a, a iza njih tale gdje su krave mljekarice; mravi imaju ba isti plan. Kroz mravlju gomilu na?i ?ete male prostore gdje su smjetene lisne ui, jer su one za mrave krave koje daju mlijeko. To je samo sve manjeg opsega, jer tamo ?ete na?i male tale, a lisne ui su krave. Mravi idu do njih i povuku ih svojim antenama; to je iznimno ugodno za lisne ui, i one izlu?e svoj sok kojeg mravi sada apsorbiraju. S ovom sokom lisne ui mravi primaju najvitalniji element njihove ishrane, jer lisne ui daju ovaj sok kada ih mravi pomuzu. To je stvarno kao i kod krave, samo kravu treba povu?i mnogo ja?e. Lisne ui su mravi pokupili s biljaka, i dobro brinu za njih, tako da zaista moramo re?i da je sjajno za ova mala stvorenja ako je breuljak mrava u susjedstvu, i da ih mravi odnesu i koriste u njihovim malim talicama. U mudrom aranmanu Prirode sasvim malu trgovinu krava mravi vode s lisnim uima.

Dakle vidite, gospodo, koji koriste samo tvrde supstance za svoja stanita, ne mogu vie biti zadovoljni sa ?istim sokom biljaka za svoju hranu; moraju uzeti za hranu ono to je biljni sok ve? dao ivotinji. Dakle treba re?i: kod p?ela je ?isti sok biljke dovoljan za prehranu; ose trebaju oboje cvjetni sok i ivotinjski sok, stoga imaju ja?u strukturu ljuski. U slu?aju mrava njihova prehrana je samo ivotinjski sok; stoga uop?e nemaju konstrukcije ?elija. Mrav vie nema snagu za gradnju ?elija. ?ak i kada uzima neto od cvije?a jo uvijek treba tu supstancu iz malih talica, ina?e ne moe ivjeti.

Vidite kako su zanimljivi odnosi koji postoje izme?u cvije?a i ovih stvorenja. P?ele od cvije?a moraju koristiti ?isti sok; ose, a naro?ito mravi, moraju najprije pustiti da cvjetni sokovi pro?u kroz ivotinju da bi ih mogli koristiti u prehrani. Kao rezultat toga, oni mogu u gra?enju svojih ku?a, koristiti ono to vie nije sok u biljci. Postoji zaista velika razlika izme?u votanog medenog sa?a p?ele, papirnatog gnijezda ose, i strukture koju grade mravi koja se moe napraviti jedino iz vanjskog materijala, i ne moe se dovesti do stupnja ?elije. Iz ovog razloga njihova hrana mora biti toliko razli?ita.

U subotu moram i?i u Schaffhausen, i ne?e biti predavanja; javiti ?u vam kada ?e biti slijede?e.

Poglavlje



PREDAVANJE VIII
Dornach, 15. 12. 1923.

Dobro jutro, gospodo!

Danas ?u nastaviti s predmetom s kojom smo se bavili zadnji put u odgovoru na pitanje g.Dollingera. Ako se pojavi neto drugo, moemo i to razmatrati tako?er.

U mom odgovoru na pitanje g. Dollingera, govorio sam o mravima, i kako su ova stvorenja, p?ele, ose i mravi me?usobno povezana, premda su im na?ini ivota sasvim razli?iti. Uzevi tu ?injenicu kao nau polaznu to?ku, moemo zaista mnogo nau?iti o cjelokupnom doma?instvu Prirode, jer to vie razumijemo ova mala stvorenja i njihove na?ine, vie uvi?amo kako je mudro reguliran njihov rad, i sve to mogu posti?i u oblasti Prirode.

Zadnji puta, rekao sam vam kako mravi rade njihova gnijezda, bilo da grade humke od samog tla, ili sakupljaju si?une djeli?e mrtvog drva, ili od drva koje je postalo dosta tvrdo, i vie nije ivo; tako?er i od raznih drugih supstanci koje mijeaju zajedno. Unutar ovih mravljih breuljaka su bezbrojni prolazi, du kojih se mravi kre?u u procesiji, cijelo doma?instvo. Vidi ih se kako izlaze na izlazima, pretrauju?i svoje okruenje, i sakupljaju?i ono to trebaju. Ponekad se me?utim, doga?a da ova stvorenja ne grade odmah humak, ve? koriste neto pogodno to je ve? tu. Moda, na primjer, stablo je posje?eno a panj je ostao; kolonija mravi dolazi i unutra pravi malu dvoranu, izdubljuje vani, i ?ini svakakve prolaze i svoje izlaze. Tada moda, nabace malo zemlje, naprave prolaz, zatim drugi, onda tre?i i tako dalje, i pomo?u ovih prolaza sve je me?usobno povezano.

Vidite, re?i da je sve ovo zbog instinkta ovih stvorenja moe biti u redu, ali time nije mnogo re?eno, jer kada se stvorenja ne mogu koristiti panjem stabla, ona grade pje?ani humak; kada na?u pogodan panj, tada tako urede stvari da utede na radu koji bi bio potreban da naprave brdace. Mala stvorenja se prilago?avaju pojedinoj situaciji, i postaje vrlo teko izjaviti da je to zbog instinkta. To bi im samo omogu?ilo da sve rade u skladu s instinktom; ali ona se u stvari prilago?avaju vanjskim okolnostima. To je vana stvar.

Ovdje, u naoj zemlji, ne doga?a se ?esto, ali to se ide dalje prema jugu mravi prave ve?e neprilike. Zamislite ku?u, i na jednom njenom kutu, bez da je vlasnik ita primjerio, mravi su se skupili; donijeli su svakakve stvari, djeli?e zemlje, si?une fragmente drva, i u nekom kutu na koji se ne obazire kod ?i?enja, napravili malo boravite koje nitko nije primijetio. Odatle rade prolaze u kuhinju, u ostavu, slijede?i najzamrenije putove, i odnose?i sve to trebaju za hranu ili u druge svrhe, iz kuhinje ili ostave. To se moe dogoditi u junim zemljama, i ku?a moe biti prili?no proeta kolonijom mrava bez da itko tko tamo ivi zna da su im mravi kolege stanovnici, dok ne otkriju slu?ajno, ili pogledom, da je neto od zalihe na ormari?u grickano, a do pravog izvora se dolazi jedino slijede?i tragove. Ovdje ponovno, ne dolazimo daleko govore?i o samom instinktu, jer bi tada morali re?i da je Priroda dala ovim stvorenjima instinkt da uzmu svoje boravite upravo u toj ku?i; ono to su tamo izgradili mora biti prilago?eno upravo za tu ku?u.
Ali vidite, ova stvorenja ne rade samo iz instinkta; u tome to rade postoji mudrost. Ako testirate pojedinog mrava, sigurno ne?ete do?i do zaklju?ka da je posebno mudar, jer ono to radi kada je odvojen od kolonije, ili ono na to ga se moe prisiliti da radi, ne otkriva nikakvu posebnu mudrost. Tada po?injemo shva?ati da nije pojedini mrav to to ima razum, ve? cijela kolonija mrava kao cjelina; kolonija p?ela je, na primjer, mudra u ovom smislu. Pojedini mrav kolonije nema individualnu inteligenciju, i iz tog razloga rad izvrava cijela kolonija na iznimno interesantan na?in. Ima, nadalje, mnogo drugih zanimljivih doga?anja unutar ovih mravljih humaka. Postoji, na primjer, vrsta mrava koja radi slijede?e: ponegdje na zemlji rade vrstu zida (crtanje na plo?i); ovdje je podignut; ovdje, formira krug na okolnoj zemlji, ovdje, iskopa rupu. Unutra su mravi. Ponekad je otvor na vrhu, kao krater vulkana; unutra su mnogi prolazi sa svojim izlazima.

Ovi mravi sada rade neto osobito. Unite svu travu i biljke koje rastu okolo, s izuzetkom jedne posebne vrste trave. Sva ostala trava je unitena, ?ak s vremenom, sve ostale biljke. Dakle, u centru imamo nekakvo brdace, a svuda okolo izgleda kao da je tlo vrlo fino poplo?ano. Poto su mravi sve odstranili, tlo je postalo vrlo kompaktno, i vrlo je tvrdo. Imamo mravlji humak, i svugdje okolo glatko poplo?ano, gotovo kao asfalt, ali ipak svjetlije.

Mravi zatim trae svuda okolo i sakupljaju odre?enu vrstu trave koju zatim uzgajaju. ?im vjetar donese ostalo sjemenje, oni reu nove biljke u trenutku kada po?inju rasti; ne?e ih biti na mjestu koje su napravili toliko glatkim, i u cijelom okolnom podru?ju ni?emu nije doputeno rasti osim ovoj posebnoj vrsti trave. Mravi su utemeljili vlastito malo imanje, takore?i, i uredno uzgajaju vrstu trave koja im najbolje slui; ne doputaju da tamo raste nita drugo; sve druge biljke su odsje?ene. Trava kojoj doputaju da raste postaje po karakteru neto sasvim drugo od iste trave koja raste daleko, gdje, na primjer, raste na rastresitom tlu. Na o?vrsnulom tlu koje su mravi napravili, uzgojena trava ima prili?no ?vrsto sjemenje, tvrdo kao kamen. Mogu se prona?i ovi mravlji humci. Oko njih je uredna mala farma, i mravi su angairani u poljodjelstvu. Darwin, koji je posebno promatrao ove stvari, zove to tako. Na tlu se nalazi vrlo tvrdo sjemenje kao mala zrna kukuruza, i kada je sve gotovo, mravi izlaze, odgrizu vrhove, i nose ih u svoje boravite. Neko vrijeme stoje unutra; ne vidi ih se, ali oni su unutra prili?no zaposleni. Sve to im nije potrebno, kao male stabljike koje su jo zaka?ene na tvrdo sjemenje, oni odgrizu, a poslije opet izlaze i prolaze svuda, i izbacuju sve to ne ele, zadravaju?i u svojim humcima samo sjeme tvrdo poput silicija. Oni ih djelomi?no koriste kao hranu, grizu?i ih svojim vrlo jakim zubima, ili ih koriste za svoje gra?evine. Sve to ne mogu koristiti oni izbace vani. Napokon, mi ljudi ?inimo sasvim isto. Ovi farmerski mravi snabdiju se svime to im treba na vrlo lijep na?in!

Zaista se treba upitati: to se stvarno tamo odvija? U stvari, dolo se do potpuno nove vrste trave. Ovo sjeme tvrdo poput silicija ne moe se nigdje drugdje na?i. Nju proizvode samo mravi, i mravi dalje rade na njoj. to se onda stvarno tamo zbiva?

Prije nego ovo razmotrimo, pitanju ?emo pri?i s druge strane. Vratimo se na ose, me?u kojim sam rekao da, nalazimo stvorenja koja polau svoja jaja na listovima, i na kori drveta; onda se formiraju ora?i?i iz kojih izlaze mlade ose. Ali mogu se dogoditi i druge stvari. Postoje izvjesne gusjenice koje izgledaju ovako (crtanje na plo?i). Svi ih znate; ove gusjenice su prekrivene vunastim dlakama, sa dosta bodljikavim vunastim dlakama. Ovim se gusjenicama moe dogoditi slijede?e. Jedna ili vie osa posebne vrste jednostavno umetnu svoja jaja u gusjenicu, i kada jaje sazrije li?inke izmile vani. P?ele, i drugi takvi insekti, svi se na po?etku pojavljuju kao larve, tako?er i mravi. Znate kako, kada o?istite hrpu mrava, nalazite bijela, takozvana mravlja jaja, koja se daju pticama u krletkama. Ona me?utim, nisu jaja, ve? li?inke koje su izmiljele vani iz jaja. Nije ispravno zvati ih jajima.

Sada kada ose polau svoja jaja u gusjenicu, to je stvarno izvanredno. Kao to sam ve? rekao, ove li?inke kada se tek izlegu veoma su gladne, i u gusjenici ih ima dosta. To je stvarno izvanredno, jer ako bi jedna od li?inki po?ela jesti stomak gusjenice, cijela stvar oko razvoja osa bi zavrila, jer gusjenica ne moe ivjeti ako bilo koji organ, oko, ili vezan uz srce ili probavu, bude pojeden. Tada bi se stvari zavrile. Ali ove si?une li?inke pokazuju svoju inteligenciju time to ne grizu, ili se hrane nekim vitalnim organom, ve? jedu?i samo one organe koji mogu biti ozlije?eni due vremena. Gusjenica ne umire, ona je bolesna; ali li?inke ose mogu je nastaviti prodirati. To je najmudrije ure?eno tako da li?inke ose ne grizu bilo to to bi moglo fatalno ozlijediti gusjenicu. Mogu?e, da ste vidjeli kako ove larve izlaze u gusjenici kada sazriju? Gusjenica je bila njihova pomajka, hrane?i cijelo gnijezdo svojim tijelom. Sada se izvla?e, dalje razvijaju, i trae svoju hranu od biljaka. Kada su potpuno razvijene, jaja se ponovno polau u sli?nu gusjenicu.

Mogli biste dobro re?i da ima neto iznimno pametno u svemu ovom, i zaista, kao to sam ve? rekao, to se vie promatraju ove stvari, one vie bude najdublje divljenje. Ne moe se druga?ije; ?udo se rasplamsava, i pitamo se o zna?enju ovih stvari.

Ako bi netko otkrio njihovo zna?enje, prvo bi morao re?i; imamo biljke koje rastu iz zemlje; imamo gusjenice. Zatim se pojavljuju ovi insekti, i jedu od cvije?a, i gusjenica, i onda se reproduciraju. Tako to ide, opet i opet ispo?etka. Nama ljudima izgleda kao da bi taj cijeli svijet insekata mogao uop?e niti ne postojati. Prirodno, kao ljudska bi?a, kada ugledamo p?elu, kaemo; p?ele nam daju med, prema tome p?elarstvo nam je korisno. Vrlo dobro; ali to je s to?ke gledita ?ovjeka. Ako su p?ele otima?i, i samo uzimaju nektar od cvije?a, a zatim mi ljudi koristimo med za nau prehranu, ili kao lijek, tada je to sve za nas prednost. Ali sa to?ke gledita cvije?a, to izgleda kao ?ista plja?ka u kojoj mi, kao ljudi, imamo udjela. Pitanje je dakle, da li bi sa to?ke gledita cvije?a trebalo re?i, takore?i; tamo su oni plja?kai, p?ele, ose i mravi koji nam otimaju nae sokove; moramo vie bujati ako ne?emo ostati bez soka.

Vidite, gospodo, to je stajalite koje ?ovjek obi?no ima u odnosu na cvije?e. Ali to nije tako; to nikako nije tako. Stvari su potpuno razli?ite. Kada gledamo neki cvijet, i kako insekt, recimo p?ela, sie sokove cvije?a, ili cvijeta vrbe, treba sebi re?i: kako bi to bilo za biljku kada p?ela, ili osa ili neki drugi insekt, ne bi doao sisati taj nektar? Kako bi onda bilo?

Na to je pitanje naravno mnogo tee odgovoriti nego na ono o samoj plja?ki, jer treba gledati duboko u samo doma?instvo Prirode. Nije mogu?e do?i do pravog zaklju?ka osim ako nismo sposobni gledati natrag na ranije stupnjeve zemaljske evolucije. Vidite, zemlja nije uvijek bila ista kao to je danas. Da je zemlja uvijek bila kakva je danas, kada nalazimo mrtve vapnena?ke stijene, mrtvi kvarc, ili kriljac, i tako dalje; kada nalazimo izrastanje iz dananjih sjemenki, biljke, kada nalazimo ivotinje. Da je zemlja uvijek bila ovakva, sve to danas vidimo ne bi postojalo, ne bi uop?e bilo tu! Oni koji po?inju svoju znanost na osnovu onog to postoji danas, odaju se potpunoj iluziji.

Onaj tko bi traio sve misterije, sve zakone zemlje samo u onome u ?emu ih trai moderna znanost, to je kao da stanovnik Marsa si?e na zemlju, koji nema pojma o ivu?em ?ovjeku, koji samo do?e u mrtva?nicu i tamo vidi mrtvog ?ovjeka. Mrtvi tu ne bi uop?e mogli biti da prethodno nisu bili ivi ljudi. Stanovnik Marsa koji nije nikada vidio ivu?eg ?ovjeka, i vidio je samo mrtvog, prvo bi morao biti odveden do ivu?eg ?ovjeka; tada bi on mogao re?i Da, sada razumijem zato mrtvi imaju ovaj oblik; prije to nisam razumio, poto nisam poznavao ivu formu koja je prethodila mrtvoj. Dakle, treba se vratiti na ranije uvjete da bi znali zakone zemaljske evolucije. Zemlja je davno prije imala vrlo razli?it oblik; O tome sam govorio kao o Mjese?evim uvjetima, i u mojoj knjizi, Kratak pregled okultne znanosti, tako?er se zovu Mjese?evi uvjeti, poto je sadanji Mjesec ostatak ove drevne zemlje. Ostali stupnjevi evolucije prethodili su ovom od Mjeseca. Zemlja se transformirala; originalno je bila u potpunosti razli?ita.

Zemlja je jednom bila na tom stupnju da biljke i insekti kakve imamo danas, uop?e nisu postojali. Materija je, gospodo, bila ovakva; bila je, recimo, neto to se moe uspore?ivati s zemljom danas. Iz toga su rasli biljkoliki oblici, ali biljkoliki oblici koji su se neprestano mijenjali, koji su neprestano uzimali druge oblike, kako to rade oblaci, na primjer. Tada su takvi oblaci bili u okruenju zemlje, ali oni nisu bili oblaci kao ovi to ih vidimo danas, koji su mrtvi, ili barem izgledaju mrtvi; bili su ivi oblaci, ivi kao to je dananje cvije?e. Ako moete sebi predo?iti da nai oblaci mogu postati ivi i poprimiti zelenkastu boju, tada imate predodbu o biljnom carstvu to vremena.

Dananja gospoda znanstvenici imaju vrlo ?udne predodbe o ovim stvarima. Bio je nedavno najsmjeniji ?lanak u novinama. Jo jednom je dolo do znanstvenog otkri?a, sasvim na moderan na?in. To je bilo zbilja apsurdno! Izjavljeno je da ako se pripremi na odre?eni na?in, mlijeko je lijek za skorbut, vrlo runu bolest. Dakle, gospodo, to dananji znanstvenici rade? Ve? sam se osvrtao na ovo. Oni analiziraju mlijeko. Zatim utvrde da mlijeko sadri te i te kemijske komponente. Ali ja sam vam tako?er rekao da netko moe hraniti mieve s kemijskim supstancama koje se nalaze u mlijeku, ali ako im se daje samo to, mievi uginu za par dana. Bungeovi u?enici su ovo potvrdili, (vidi prethodno spominjani ?lanak u Schweizerische Bienenzeitung) i samo rekli; Dakle, da, postoji ivotna supstanca u mlijeku, tako?er i u medu, Vitamin. Sje?ate se, kako sam prije rekao, moe se jednako tako kazati poezija dolazi iz siromatva, kao i ono to je tu re?eno, u njemu je Vitamin.

Dakle gospodo, dolo se do vanog otkri?a, u mlijeku postoje razli?ite supstance, one imaju vrlo komplicirana imena i mlijeko je kada se pripremi na poseban na?in, lijek za skorbut. Zatim su na istinski u?en na?in napravljena istraivanja da se vidi moe li se lije?iti skorbut ako se pacijentu daju samo sve one stvari sa u?enim imenima koje mlijeko sadrava. Nisu uop?e bili izlije?eni s bilo kojom od ovih supstanci. Ali kada su prisutne sve (u posebno pripremljenom mlijeku) tada je skorbut izlije?en. Ni jedna komponenta sama ne lije?i, samo sve zajedno. Dakle kau znanstvenici sami sebi; to ostaje kada se odstrane sve komponente? to je tada preostalo? Jer sada smo ih sve eliminirali. Oni ne priznaju da ove komponente imaju eteri?ko tijelo, oni ra?unaju da su sve odstranili, i to preostaje?

Vitamin! Vitamin koji mora biti da lije?i skorbut ne moe se na?i unutar komponenti. Gdje je dakle on? Tako oni sada ?ine lijepu pri?u mora biti u vodi mlijeka! Prema tome, lijek za skorbut je voda! Ovo je stvarno apsurdno, ali to su danas u?ene stvari. Jer ako bi voda sadravala vitamin, tada bi se s naim u?enjem trebali popeti do oblaka. Trebali bi pogledati oko sebe i re?i: Voda je svugdje i vitamin je u vodi. Ali tada bi bili na stupnju na kojem je zemlja jednom bila. Jedino to danas, to vie nije tako. Tamo je bio biljni ivot, ivi biljni prekriva?, i ovaj ivi biljni prekriva? je bio oplo?en iz svih smjerova iz okruenja. Tada nije bilo posebnih ivotinja, osa na primjer, ve? je iz okolnih regija tamo dola supstanca koja je bila ivotinjske prirode. Naa je zemlja bila jednom u takvim uvjetima da je bila okruena oblacima koji su unutar sebe imali biljni ivot; iz periferije, pristupali su drugi oblaci i oplo?ivali ih; ovi oblaci su imali ivotinjsku prirodu. Od kozmi?kih prostora dolazi ivotinjska priroda; od zemlje esencija bi?a biljke cvjeta prema gore.

Sve se ovo promijenilo. Biljke su postale nae biljke s jasnim konturama koje rastu iz zemlje, vie ne formiraju velike oblake. Ali unutar biljaka ostala je tenja za primanje utjecaja izvana. Ovdje imamo ruu koja raste iz zemlje; ovdje ruinu laticu, ovdje drugu, zatim tre?u i tako dalje. Sada dolazi osa. Osa odmah uzima komad van iz ruine latice, odnosi u svoje gnijezdo, i koristi za gra?enje, ili je daje svojim mladima kao hranu. Komad ruine latice jednostavno je izvu?en od ose, i odnesen tamo, Dobro, kao to sam prije rekao, nai grmovi rua nisu vie oblaci: postale su jasno oblikovane stvari. Ali ono to je jednom ivjelo u njima, to je bilo jednom ujedinjeno sa svime to je ulo kroz esenciju animalnog ivota, to je preostalo unutar ruinih listova i cvjetova. To je tamo unutar njih. Kod svake rue je ono to neophodno mora na neki na?in biti oplo?eno izvana, iz cijelog okruenja.
Vidite, gospodo, ono to cvije?e treba, to stvarno treba, tako?er je i supstanca koja igra vanu ulogu u ljudskom tijelu. Kada prou?avate ljudsko tijelo u njemu se mogu na?i najrazli?itije supstance. Ali svugdje u ljudskom tijelu ove supstance su transformirane u neto to je, u odre?enim koli?inama, uvijek prisutno unutar ljudskog tijela i potrebno mu je. Ta supstanca je mravlja kiselina.

Ako idete na mravlji humak, skupite par mrava i stisnete ih, dobijete sok. Ovaj sok sadri mravlju kiselinu i malo alkohola. On je unutar mravi. Ali ovaj sok je tako?er vrlo fino distribuiran kroz vae tijelo. to god jeli tijekom svog ivota uvijek je transformirano u mravlju kiselinu, ne naravno, ekskluzivno, jer ima tako?er i drugih supstanci, ve? u malim koli?inama. Ova mravlja kiselina proima cijelo vae tijelo. Kada ste bolesni, i nemate dovoljno mravlje kiseline unutar sebe, to je za vae tijelo ozbiljna stvar, jer ono tada ima tendenciju, upravo zato to nemate dovoljno mravlje kiseline unutar sebe, (i ovdje opet dolazim do pitanja g. Mllera, u odgovor na njega) vae tijelo ima tendenciju postati naduveno, ili reumati?no. Razvija previe mokra?ne kiseline, a premalo mravlje kiseline. Mravi tako?er u svojim tijelima imaju ovu supstancu koju treba i ljudsko tijelo. Ova mravlja kiselina je, gospodo, zaista neto to koristi cijela Priroda, U stvari ne moe se na?i kora ni jednog stabla koje ne sadri neto mravlje kiseline. Mravlja kiselina je svugdje u stablu, ba kao to je i u ljudskom tijelu. U svakom listu, svugdje mora biti mravlja kiselina.

Ali samo mravlja kiselina nije ono to treba biti tamo, ve? tako?er i neto to je srodno s njom, i kasnije postaje otrov p?ele. Svi ovi insekti unutar sebe sadre odre?enu supstancu koja je otrovna. Ako nekog ubode p?ela, dobije upalu; ako ga ubode osa, ponekad je i gore. Ubod ose moe biti dosta nezgodan. Brehm opisuje kako ovi insekti mogu igrati nezgodnu ulogu kod ljudi i ivotinja.
Dogodilo se da je ve?e stado krava izvedeno vani na ispau, i da je panjak bio pun osinjih gnijezda. Pastirski pas tr?i okolo; napokon pastirski pas podivlja, juri okolo kao ludi pas, i nitko ne zna to se dogodilo. Najbre to moe pas pojuri u susjedni potok, bacaju?i se u vodu, i trese se. Mladi?a je to uznemirilo, i odlazi spasiti psa. On ne sko?i u vodu, ve? mu pokuava pomo?i s obale. Prili?no nesretno ugazi na gnijezdo, kao to je vjerojatno i pas prije napravio, i ose ubodu i njega, i on po?inje juriti okolo kao lu?ak, i kona?no sko?i u vodu. I sada, poto je pas nestao, i pastir je nestao, u stadu krava dolazi do konfuzije. I krave koje gaze po gnijezdu tako?er su ubodene, i ponaaju se kao lude. Kona?no, ve?ina stada je tako?er u potoku kao da su sve lude.

Vidite, ubodi insekata mogu veoma poremetiti stvari. Sva ova stvorenja imaju u sebi otrov; ?ak i kad mrav nekog ubode, uzrokuje malu upalicu jer je u ranu injektirao malo mravlje kiseline. Ova mravlja kiselina, nadalje, prisutna je u svim ivim stvarima u pravoj razrije?enosti. Kada ne bi bilo mrava, p?ela i osa, koji pripremaju ove otrove, to bi se dogodilo?

Istinski, gospodo, ista stvar koja bi se dogodila kod razmnoavanja ljudske rase kada bi svima mukarcima bile odsje?ene glave, i na zemlji ostale samo ene. ?ovje?anstvo vie ne bi moglo postojati, jer ljudsko sjeme vie ne bi bilo tu. Dakle, ova stvorenja dodatno sva imaju sjeme, ali ona pored toga trebaju za svoje postojanje ono to dolazi od ovih otrova, jer su ovi otrovi preostali od onog to je jednom bilo u cijelom okruenju. U najfinijem stanju razrije?enosti, p?elin otrov, osin otrov, mravlji otrov, jednom se spustio na biljke iz kozmi?kih prostora, i ostatak je jo prisutan danas. Dakle kada vidite p?elu na nekoj vrbi ili na nekom cvije?u, ne smijete re?i: insekt eli samo plja?kati cvijet ili neto sli?no; ve? morate re?i: kada mala p?ela sjedi tamo i sie, cvijet je toliko zadovoljan da puta da njegov sok te?e do to?ke gdje p?ela sie. Dok p?ela uzima neto od cvijeta, p?elin ili osin otrov te?e od p?ele prema cvijetu. Od osa, osin otrov te?e, i posebno kada mrav napada iverak koji vie nema ivota, mravlja kiselina te?e unutra. Ako mrav posjeti cvijet, tada se sok cvijeta ujedini s mravljom kiselinom. To je neophodno.

Kada se ove stvari ne bi doga?ale, ako p?ele, ose i mravi ne bi postojali i stalno napadali biljke i grizli u njih, tada neophodna mravlja kiselina, neophodni otrovi, ne bi utjecali u cvije?e, i biljke bi s vremenom izumrle.

Vidite, supstance koje se obi?no nazivaju ivotne supstance, visoko su cijenjene od ?ovjeka; ipak to su upravo ove supstance koje su stvarno ivotne supstance. Ako imamo smrtonosnu buniku, unutar nje je otrov, vrlo snaan. Ali to je smrtonosna bunika? Ona sakuplja duhovnost iz svjetskog okruenja. Otrovi se sakupljaju iz duhovnog; iz tog razloga oni su lijekovi. Fundamentalno govore?i, cvije?e obolijeva preko ivotnih supstanci, a male p?ele, ose i mravi, stalno rade kao mali lije?nici donose?i mu mravlju kiselinu koju treba, i u isto vrijeme, lije?e?i ih. Tako je opet sve izlije?eno.

P?ele, ose i mravi nisu samo plja?kai, jer u isto vrijeme biljkama donose ivot.

Tako je isto ?ak i s gusjenicama koje bi izumrle, i nakon nekog vremena ni jedna ne bi ostala. Vjerojatno biste rekli da ne bi bilo neke tete ako bi nestale sve gusjenice; ali s njima se hrane ptice. Kroz cijelu Prirodu postoje ove unutarnje povezanosti. Kada vidimo, na primjer, kako mravi sve proimaju sa svojom mravljom kiselinom, gledamo u cijelo doma?instvo Prirode i njenu veli?anstvenost. Svugdje se doga?aju stvari koje su esencijalne za odravanje ivota, i svijeta.

Vidite, ovdje je stablo, i stablo ima koru. Kora odumre kada posije?em drvo; zatim se raspadne. Ljudi kau: Dobro, neka istrune. Samo pokuajte zamisliti svu trule u umi, palo li?e i tako dalje, unutar tijeka godine! ?ovjek je voljan pustiti sve da istrune, ali Priroda nalae druga?ije. Svugdje su mravlji humci, i od tih mravljih humaka mravlja kiselina ulazi u tlo i u umu. Kada imate oboje umsko tlo i mravlje humke, to je isto kao da dodate ?au vode i u nju dodate kap ne?ega; to odmah utje?e na sav sadraj. Ako stavite sol, sva voda odmah postaje slana. Ako imate mravlji humak tada mravlja kiselina odmah ide u umsko tlo, i sve tlo koje se ve? raspada zasi?eno je ovom mravljom kiselinom.

To nije samo u unutarnjim dijelovima ivih biljaka, i u jo ivu?im gusjenicama da mravlja kiselina prodire dok p?ela sjedi na cvijetu, a cvijet apsorbira ono to prima od p?ele. Sve ove stvari mogu se nau?iti samo pomo?u duhovne znanosti; drugu vrstu znanosti zanima samo ono to p?ela uzima od cvije?a. Ali p?ele nikada ne bi mogle tisu?ama godina sjediti na cvije?u ako ga ne bi gajile ubadanjem u njega.

Tako je tako?er s beivotnim supstancama drve?a. ?ak i fizi?ka znanost kakva je danas, zaklju?uje da ?e zemlja jednog dana biti sasvim mrtva. Zaista bi bilo tako, jer bi do takvog stanja eventualno moglo do?i kada truljenje bude prevladavalo, kada ?e zemlja biti mrtva. Da ovo ne?e biti tako, to je zbog toga jer gdje god da zemlja truli tu odmah prodire sve to donose p?ele, ose i mravi. P?ele, to je to?no, daju samo ivom cvije?u, ose ve?inom tako?er ivim biljkama. Ali mravi daju ono to predaju direktno u mravljoj kiselini onome to truli i mrtvo je; u izvjesnom stupnju pobu?uju ivot, na ovaj na?in igraju?i svoju ulogu u tome to zemlja u svojim trule?im supstancama jo mora zadrati ivot. Dobro moe netko re?i da je ?udo prisutno u svim stvarima kroz djelovanje duha, ali kada tome blie pristupimo, tada se shva?a da to ima neizmjerno zna?enje.

Pogledajmo jo jednom one mrave farmere koji obra?uju njihovo malo polje, i mijenjaju karakter biljaka koje tamo rastu. Stvarno, gospodo, ?ovjek se ne bi mogao hraniti s onim to tamo raste, jer kad bi ?ovjek iao jesti ta mala zrnca rie koja su tvrda kao silicij, prvo bi dobio ?udnu bolest poto bi u sebi imao previe mravlje kiseline, i kao dodatak tome, tako ozlijedio svoje zube da bi neko vrijeme zubari imali posla. Na kraju, umro bi jadno, zbog ovih tvrdih zrnaca rie koja su ovako razvijena.

Ali mravlji humak bi rekao: kada mi mravi idemo vani u prirodu i to siemo od biljki koje su svugdje naokolo, tada dobivamo premalo mravlje kiseline, i premalo je moemo dati zemlji. Hajdemo zato, odabrati biljke koje moemo uzgajati tako da postanu prili?no ?vrste, ?vrste kao kamen, i tada moemo imati mnogo mravlje kiseline od te tvrdo?e. Dakle ovi farmerski mravi rade to da bi mogli dobiti najve?u mogu?u koli?inu mravlje kiseline. Upravo su to ti mravi koji ponovno vra?aju mnogo mravlje kiseline zemlji. To je povezanost. Iz ovog moete vidjeti da su otrovi koji uzrokuju upalu, ili sli?no, tako?er i vje?ni lijek za oporavak od procesa umiranja. Moe se re?i, to je upravo p?ela koja ima veliku vanost u ovom smislu, da sve moe biti o?uvano unutar cvije?a; postoji velika privla?nost izme?u p?ela i cvije?a.

Ovo o?uvanje u stvari pokazuje da svaki puta kada insekti obavljaju svoje aktivnosti na zemlji, zemlja je, takore?i, oivljena njihovim otrovom. To je duhovna povezanost. Ako netko pita to su duhovne povezanosti, ne volim samo re?i da su to i to; dajem ?injenice, a iz ?injenica moete sami prosuditi da li imaju zna?aj ili ne. ?injenice su takve da se zna?aj vidi svugdje. Ali ljudi koji danas zovu sebe znanstvenici, tako ne govore. To ima odre?ene efekte na ivot. U naoj zemlji to se moda manje uzima u obzir, ali kada idete dalje na jug, jednostavan narod, seljani, ?esto ?e izre?i neku vrstu instinktivnog znanja; ne smiju se unitavati ovi mravlji humci, jer oni sprje?avaju humus da postane lo. Oni koji su jo mudriji, ako hodate s njima kroz umu re?i ?e neto sasvim razli?ito, posebno gdje su stabla odsje?ena i ni?u mlada stabla. Tada ljudi koji su mudri u svojim nosovima, ne u svojim pri?ama (moe se biti mudar tako?er i u nosu) kada ovi ljudi idu gdje su stabla pala a paeno je na mlada stabla, oni ?e re?i: Ovdje, sve ?e biti u redu; ne mirie tako pljesnivo kako to ?esto bude; mravlji humak mora da je blizu, i dokazuje svoju korisnost. Ti ljudi to miriu; vrlo su pametni sa svojim nosovima. Mnogo prostog i korisnog znanja je proizalo iz pametnog nosa! Na nesre?u, moderna civilizacija jedino gleda na kultivaciju mozga, i odbacuje sve to je instinktivno; instinkt je postao samo rije?.

Stvorenja kao p?ele sve ovo znaju kolektivno, kao kolonija, kao mravlji humak; to dolazi iz vrste ?ula mirisa. Kao to sam prije rekao, mnogo toga to je instinktivno znanje moe do?i iz pameti nosa.

Dobro, gospodo, nastaviti ?emo temu slijede?eg tjedna u isti dan, elio sam re?i da p?ele, ose i mravi ne samo da plja?kaju Prirodu, ve? pomau da bude mogu?e da Priroda ivi i buja.

Poglavlje


PREDAVANJE IX
Dornach, 22. 12. 1923.


DOBRO jutro, gospodo!

Moda bi trebali jo neto re?i o temi iz g. Dollingerovog pitanja. On je pitao, u vae ime, jer je to vjerojatno u interesu svima vama, koja je duhovna povezanost izme?u doma?instava insekata koji, lepraju?i okolo, pristupaju biljkama i onom to se moe na?i u biljkama. Rekao sam vam ju?er, jer po?eli smo odgovarati na ovo pitanje proli puta, da svuda oko nas nije inteligencija, kisik i duik, ve? da kroz Prirodu postoji inteligencija, stvarna inteligencija. Nikoga ne iznena?uje kada se kae da je dah u zraku, jer zrak je svugdje, i dananja znanost je to toliko rasprostranila u svim kolskim knjigama da svatko zna da je zrak svugdje, i da ga mi udiemo. Isto tako znao sam neke ljude sa sela koji su mislili da je ta ideja fantazija, jer oni nisu znali da je zrak svugdje; na isti na?in danas postoje ljudi koji ne znaju da je inteligencija svugdje. Oni misle da je fantazija ako se kae da mi udiemo zrak s naim plu?ima, tako da udiemo inteligenciju, na primjer, kroz na nos, ili kroz nae uho. Ve? sam davao primjere gdje ste mogli vidjeti da je inteligencija svugdje.

Govorili smo o posebno zanimljivom dijelu prirodne znanosti, o p?elama, osama i mravima. Ima, moda, malo toga u Prirodi to nam doputa tako duboko pogledati u samu Prirodu, kao aktivnosti insekata; insekti su ?udna stvorenja, i jo imaju mnoge tajne za otkriti.

Zanimljivo je da smo raspravljali o insektima upravo kada je stogodinjica ?uvenog promatra?a insekata, Jean Henri Fabre-a, koji je ro?en 23 prosinca, prije sto godina, i ?ije se ivotno vrijeme podudara s dobom materijalizma. Fabre je prema tome sve tuma?io materijalisti?ki, ali je tako?er iznio na svijetlo enorman broj ?injenica. Tako je sasvim prirodno da ga se sjetimo danas kada govorimo o insektima.

elio bi za po?etak, dati vam primjer vrste insekata koja ?e vas zanimati u vezi s p?elama. Rad p?ela savren je u vrlo visokom stupnju, ali najzna?ajnija stvar kod p?ele u stvari nije to to proizvodi med ve?, da proizvodi veli?anstvenu strukturu medenog sa?a sasvim iz svog vlastitog bi?a. Materijal koji koristi, mora sama donijeti u konicu, ali p?ela u stvari radi tako da ne koristi ovaj materijal direktno, ve? ga potpuno transformira, potpuno transformira ono to donosi u konicu. P?ela radi iz svog vlastitog bi?a.
Sada postoji vrsta p?ele koja ne radi na taj na?in, ali pokazuje, upravo u svom radu, da je u cijeloj Prirodi neizmjerna inteligencija. Razmotrimo ovu p?elu; obi?no se naziva drvna p?ela, i nije toliko cijenjena kao doma?a p?ela, poto je uglavnom neprijatna. Razmotrit ?emo ovu drvnu p?elu i njen rad.

To je strano marljivo malo stvorenje, stvorenje koje da bi ivjelo ne pojedina p?ela, ve? cijela vrsta mora izvravati ogromnu koli?inu rada. Ova p?ela trai takvo drvo koje vie nije na ivom stablu, ve? je od njega neto napravljeno. Drvnu p?elu koju ?u odmah opisati nalazimo, sa njenim gnijezdom na mjestu gdje su drvene tra?nice, ili stupovi bili zabijeni i drvo je prema tome o?igledno mrtvo. Gnijezda se obi?no mogu na?i u drvenim tra?nicama ili stupovima, na vrtnim klupama, ili vrtnim vratima, u stvari svugdje gdje se koristi drvo. Ovdje drvna p?ela pravi svoje gnijezdo, ali to radi na sasvim jedinstven na?in.


Predstavite sebi stup (Dijagram 16.) Drvo nije vie dio stabla. Drvna p?ela dolazi naprijed i najprije izvana bui nagnuti prolaz. Kada do?e unutra, kada je izbuio nekakav prolaz, po?inje buiti u sasvim drugom smjeru. Pravi malu prstenastu upljinu, tada leti i sakuplja svakakve stvari iz okoline, i sa njima podstavlja upljinu. Zavrivi podstavljanje, polae jaje koje ?e se razviti u li?inku. To je sada unutar upljine. Kada je jaje tamo stavljeno, mala p?ela ga prekriva, u sreditu kojeg se nalazi rupa. Sada ponovno po?inje buiti iznad prekriva?a, i pravi drugu malu upljinu za drugu p?elu koja ?e se izle?i, podstavlja je i ostavlja rupu i poloi drugo jaje. Drvna p?ela nastavlja ovako dok ne konstruira deset ili dvanaest ovih nastavljenih boravita; u svakom se nalazi jaje.

Vidite, gospodo, li?inka sada moe sazrijevati u ovom komadu drva. P?ela stavlja malo hrane do li?inke koja prvo jede ono to je za nju pripremljeno, i raste dok nije spremna za izlazak. Prvo imamo li?inku koja postaje ?ahura, onda se transformira u p?elu s krilima koja ?e odletjeti. Unutra je tako ure?eno (vidi Dijagram 16), da sada razvijena li?inka moe izletjeti u pravom trenutku. Kada do?e vrijeme da je li?inka razvijena, pretvorena u ?ahuru, a zatim u potpunog insekta, tako je ure?eno da ona moe izletjeti kroz prolaz. Tako je vjeto izra?eno da to omogu?ava potpuno formiranom insektu da izleti kroz prolaz koji je prvi probuen.

Dakle dobro, ali drugi insekt koji je malo mla?i, sada se pojavljuje, i tre?i koji je jo mla?i; poto majka insekt mora najprije napraviti ova boravita, stvorenja ne bi nala nikakav izlaz, situacija bi bila kobna za li?inke u gornjim odajama, one bi polako uginule. Ali insekt majka ovo sprje?ava lee?i jaja tako da kada se mlada li?inka izlee, ona nalazi ovu drugu rupu koju sam opisao, i sputa se dolje, i leti vani. Tre?e stvorenje dolazi dolje kroz dvije rupe i tako dalje. Poto je svaki insekt koji kasnije izlazi kasnije sazrio, on ne ometa one ispod njega koji su se izlegli ranije. Vremena nikada nisu ista, jer je raniji uvijek ve? izletio.
Vidite, gospodo, cijelo gnijezdo je tako mudro planirano da se moemo samo tome ?uditi.

Danas kada ?ovjek mehani?ki imitira, stvari koje kopira su ?esto ove vrste, ali u pravilu su manje mudro konstruirane. Stvari koje postoje u Prirodi iznimno su mudro napravljene, i mora se stvarno re?i da u njima ima inteligencije, stvarne inteligencije. Moe se dati stotine i tisu?e primjera o na?inu na koji insekti grade, o na?inu kako izvravaju zadatke, i kakva inteligencija ivi unutar ovih stvari. Promislite koliko je inteligencije u onome to sam vam ve? rekao o mravima farmerima koji osnivaju vlastitu farmu, i planiraju sve s predivnom inteligencijom.

Ali razmatraju?i ove insekte, p?ele, ose i mrave, u isto vrijeme imamo posla s jo jednom problematikom. Rekao sam vam da ova stvorenja sva imaju otrovne supstance unutar sebe, i da su ove otrovne supstance tako?er, ako se daju u pravoj dozi, izvanredni lijekovi. Otrov p?ele je izvanredan lijek; otrov ose je isto, a mravlja kiselina izlu?ena od mravi posebno je dobar lijek. Ali kao to sam ve? nazna?io, ova mravlja kiselina koju nalazimo kada idemo do mravljeg humka i uzmemo par mrava i zgnje?imo ih, ovi mravi imaju mravlju kiselinu unutar sebe; gnje?e?i ih dobijemo mravlju kiselinu. Ona se posebno nalazi u mravima.

Ali gospodo, kada bi znali koliko, (naravno, govore?i u usporedbi,) koliko mravlje kiseline ima u ovoj dvorani, bili bi veoma iznena?eni. Mogli bi re?i, sigurno ne?emo traiti mravlji humak u nekom kutu! Ali svi vi, koliko god vas tu sjedi, zaista ste vrsta mravljeg humka, jer svugdje u vaim udovima, mii?ima i drugom tkivu, u srcu i plu?ima i u tkivu jetre, iznad svega u tkivu slezene, svugdje je mravlja kiselina; zasigurno, nije tako koncentrirana kao u mravljem humku, pa ipak, prili?no ste ispunjeni mravljom kiselinom. To je ?injenica vrlo vrijedna panje.

Zato mi imamo mravlju kiselinu u naim tijelima? Trebali bi mo?i prepoznati kada je ?ovjek ima premalo. Ako netko izgleda bolestan, a ljudi su ve?inom malo bolesni, moe imati neku od stotinu razli?itih bolesti koje bi izvana, izgledale sli?no. Treba znati to je stvarno u pitanju; ako je blijed ili nema apetit, to su samo vanjski simptomi. Treba na?i to je to?no u pitanju. U mnogim slu?ajevima, problem lako moe biti da on sam nije dovoljno mravlji humak, da proizvodi premalo mravlje kiseline. Ba kao to se mravlja kiselina proizvodi u mravljem humku, tako i u ljudskom tijelu, u svim njegovim organima, posebno u slezeni, mravlja se kiselina treba energi?no proizvoditi. Kada ?ovjek proizvodi premalo mravlje kiseline, treba mu dati pripravak, lijek koji mu pomae proizvoditi dovoljno mravlje kiseline. Treba u?iti promatrati to se doga?a ?ovjeku koji u sebi ima premalo mravlje kiseline. Ovakva promatranja moe napraviti jedino netko tko ima pravo znanje o ljudskoj prirodi. Treba napraviti predodbu o tome to se doga?a u dui ?ovjeka koji, za po?etak, ima dovoljno mravlje kiseline, i kasnije, ima premalo. To je jedinstvena stvar, ali ?ovjek ?e vam ispravno re?i o svojoj bolesti, ako ga pitate na pravi na?in. Pretpostavimo, na primjer, imate ?ovjeka koji vam kae: Zato sam, boe blagi, prije par mjeseci imao toliko dobrih ideja, i mogao sam o njima razmiljati. Sada vie nije tako; ako bilo to treba zapamtiti, to ne mogu. Ovo je ?esto mnogo vaniji simptom nego to ga bilo koje vanjsko ispitivanje moe dati. to se danas radi je naravno opravdano, to treba raditi. Danas se moe testirati urin za proteine, e?er i tako dalje; dobiju se sasvim zanimljivi rezultati. Ali u izvjesnim okolnostima, moe biti daleko vanije kada vam ?ovjek kae neto sli?no kao to sam upravo rekao. Kada vam ?ovjek kae neto ovakvo, treba naravno, u?iti i druge stvari o njemu tako?er, ali moe se otkriti da je mravlja kiselina u njegovom tijelu nedavno postala nedovoljna.

Dobro, svatko tko jo misli samo o vanjskome, moe re?i: Ovaj ?ovjek ima premalo mravlje kiseline, ja ?u zgnje?iti neto mravlje kiseline, ili ?u je dobiti na drugi na?in, i dati mu pravu dozu. To se moe raditi neko vrijeme, ali pacijent ?e vam do?i i re?i da mu to uop?e ne pomae. U ?emu je onda stvar? To mu stvarno uop?e ne pomae. Bilo je sasvim ispravno; ?ovjek ima premalo mravlje kiseline, dana mu je mravlja kiselina, ali to nije pomoglo. to je tomu razlog? Vidite, kada dalje ispitujete, do?ete do ovoga. U jednom slu?aju mravlja kiselina ne pomae, u drugom slu?aju, nastavlja pomagati. Dakle sada u?imo vidjeti razlike. Oni kojima mravlja kiselina pomae, obi?no pokazuju sluz u plu?ima. Oni kojima ne pomae, pokazati ?e sluz u jetri, bubrezima, ili u slezeni.
To je vrlo zanimljivo. To je prema tome vrlo razli?ita stvar ako plu?ima, na primjer, fali mravlja kiselina, ili jetri. Razlika je u tome to mravlja kiselina koja je u mravljem humku, moe odmah utjecati na plu?a. Jetra ne mogu nita s mravljom kiselinom, uop?e je ne mogu koristiti.

Sada dalje u pitanje dolazi jo neto. Kada otkrijete da ?ovjekova jetra, ili posebno crijeva nisu sasvim u redu, i ako mu dajete mravlju kiselinu ona mu ne pomae, iako je stvarno nema dovoljno, tada mu treba dati oksalnu kiselinu. Treba uzeti umsku lobodu, ili obi?nu djetelinu koja raste u polju, izvu?i kiselinu, i dati mu to.

Dakle vidite, svakome s problemima s plu?ima treba dati mravlju kiselinu, dok ako je problem u jetri, ili crijevima, treba mu dati oksalnu kiselinu. Izvanredna stvar je da ?e ?ovjek kojem je dana oksalna kiselina, polako sam promijeniti oksalnu kiselinu u mravlju kiselinu. Glavna stvar je dakle, da se jednostavno ne unose ovakve stvari u ?ovjekovo tijelo, ve? da se poznaje to organizam moe napraviti pomo?u vlastitih resursa. Kada mravlju kiselinu unesete u organizam, on kae; To nije za mene; elim biti aktivan, ne mogu raditi s gotovom mravljom kiselinom, ne mogu je odnijeti u moja plu?a. Prirodno, mravlja kiselina je otila u stomak; odatle kona?no prelazi u crijeva. Tada ljudsko tijelo eli biti aktivno, i kae, takore?i: to bih sada trebao raditi? Ne?u sam raditi mravlju kiselinu, mravlja kiselina mi je dana; trebam li je poslati gore u plu?a? To ne?u napraviti. Tijelo eli oksalnu kiselinu, i iz toga proizvodi mravlju kiselinu.

Da, gospodo, ivot se sastoji od aktivnosti, ne od supstanci, i najvanije je prepoznati da se ivot ne sastoji samo od jedenja kupusa i repe, ve? od onog to ljudsko tijelo mora napraviti kada su kupus i repa unutra.
Iz ovoga vidite kakve ?udne veze postoje u Prirodi. Tamo vani, su biljke, djetelina je samo karakteristi?na, jer se oksalna kiselina nalazi u svim biljkama; kod djeteline je prisutna u ve?oj koli?ini, zato je spomenuta. Ali ba kao to je mravlja kiselina svugdje u Prirodi i svugdje u ljudskom tijelu, tako je i oksalna kiselina svugdje u Prirodi i u ljudskom tijelu.


Ima jo neto to je vrlo zanimljivo. Recimo da uzmete retortu, kakva se koristi u kemijskim laboratorijima. Ispod nje napravite plamen, i u retortu stavite neto oksalne kiseline ona je kao slani, izmrvljeni pepeo. Zatim dodate neku koli?inu glicerina, izmijeate zajedno, i grijete. Mjeavina ?e se destilirati ovdje, (Dijagram 17) i mogu kondenzirati ono to ovdje dobijem (Dijagram 17). U isto vrijeme primje?ujem da zrak bjei u ovoj to?ci. Ovdje bjei. Kada sada ispitam ovaj zrak to bjei, nalazim da je to karbonska kiselina. Tako karbonska kiselina bjei ovdje, i ovdje, gdje kondenziram (Dijagram 17) dobijem mravlju kiselinu. Ovdje unutra, imao sam oksalnu kiselinu i glicerin. Glicerin ostaje, ostalo ide preko, teku?a mravlja kiselina kaplje dolje i karbonska kiselina daje vani zrak.

Dakle, gospodo, kada cijelu ovu stvar razmotrite temeljito, mo?i ?ete kazati: pretpostavite, da umjesto retorte ovdje imamo ljudsku jetru ili recimo neko ljudsko ili animalno tkivo, neki animalni abdominalni organ, jetru, slezenu ili neto takve prirode. Preko stomaka unosim oksalnu kiselinu. Tijelo ve? posjeduje neto od prirode glicerina. Tada u crijevima imam oksalnu kiselinu i glicerin. to se doga?a?

Sada pogledajmo ljudska usta, jer tamo karbonska kiselina izlazi vani, i prema dolje od plu?a mravlja kiselina svugdje kaplje u ljudskom tijelu u smjeru organa. Tako sve to sam ovdje nacrtao imamo i u naim vlastitim tijelima. Unutar naih vlastitih tijela mi neprestano transformiramo oksalnu kiselinu u mravlju kiselinu.

A sada predo?ite sebi biljke rairene preko povrine zemlje. Svugdje u biljkama je oksalna kiselina. I sama mislite na insekte; sa insektima sve ovo se pojavljuje na naj?udniji na?in. Prvo mislite na mrave; oni idu na biljke, na sve to trune u biljkama, i tamo je svugdje oksalna kiselina, i ova stvorenja od nje prave mravlju kiselinu na isti na?in kako to radi ?ovjek. Mravlja kiselina je svugdje prisutna.

Materijalista gleda u zrak i govori: Da, u zraku je duik i kisik. Ali gospodo, u vrlo, vrlo malim koli?inama tako?er uvijek ima prisutno neto mravlje kiseline, poto insekti lepraju kroz zrak. U jednu ruku imamo ?ovjeka. ?ovjek je mali svijet; on u sebi proizvodi mravlju kiselinu, i stalno ispunjava svoj dah s mravljom kiselinom. Ali u velikom svijetu vani, na mjestu onog to se doga?a u ?ovjeku, postoji doma?instvo insekata. Veliki dah zraka koji okruuje cijelu zemlju uvijek je proet s mravljom kiselinom koja je transformirana oksalna kiselina biljaka. Tako je to.

Ako se pravilno promatra i prou?ava donji dio ?ovjekova tijela s unutanjim organima, stomakom, jetrom, bubrezima i slezenom, i dalje unutra, crijevima, u stvari je tako da se oksalna kiselina stalno mijenja u mravlju kiselinu, ova mravlja kiselina prolazi s udahnutim zrakom u sve dijelove tijela. Tako je unutar ?ovjeka.

Na zemlji su biljke svugdje, i svugdje nebrojena doma?instva insekata ledbe iznad njih. Ispod je oksalna kiselina; insekti lepraju prema njoj, i od njihovih ugriza u biljke die se mravlja kiselina i ispunjava zrak. Dakle mi stalno udiemo mravlju kiselinu iz zraka. Ono to imaju ose je otrov sli?an mravljoj kiselini, ali ipak nekako razli?it; ono to p?ele imaju u otrovu njihovih alaca, premda u stvari to proima njihova cijela tijela, tako?er je transformirana, sublimirana mravlja kiselina.

Gledaju?i na cjelinu, imamo ovu sliku. Kaemo sebi: gledamo insekte, mrave, ose i p?ele. Izvana, oni rade neto iznimno pametno. Zato to rade? Kada mravi ne bi imali mravlju kiselinu sve to sam vam opisao i to je tako predivno bilo bi sasvim glupo. Samo jer su mravi tako konstituirani da mogu proizvesti mravlju kiselinu, samo zbog toga, sve to oni izvravaju javlja se kao inteligentno i mudro. To isto vrijedi za ose i p?ele.

Zar nemamo sve razloge za re?i (jer mi proizvodimo ovu mravlju kiselinu u sebi): U Prirodi je inteligencija svugdje; ona dolazi kroz mravlju kiselinu. I u nama je svugdje ta inteligencija poto mravlju kiselinu imamo unutar nas. Ova mravlja kiselina ne bi mogla postojati ako ne bi prije tamo bila oksalna kiselina. Mala stvorenja lebde?i iznad biljaka vide da se oksalna kiselina promijenila u mravlju kiselinu, da je metamorfozirala.

Netko potpuno razumije ove stvari samo ako pita: Kako stoje stvari s oksalnom kiselinom? Oksalna kiselina je esencijalna za sve to ima ivot. Gdjegod je ivot, tamo je oksalna kiselina, eteri?ko tijelo. Eteri?ko tijelo dovodi do toga da je oksalna kiselina obnovljena. Ali oksalna kiselina nikada ne postaje mravlja kiselina koja se moe koristiti u ljudskom ili ivotinjskom organizmu ukoliko prije nije transformirana od astralnog tijela od oksalne u mravlju kiselinu. Mravlja kiselina koju sam ovdje izvukao iz oksalne kiseline, beskorisna je i ljudskom i ivotinjskom organizmu. Iluzija je misliti da se moe koristiti; ona je mrtva. Oksalna kiselina koja je proizvedena u ?ovjeku, i kroz insekte je ivu?a, i pojavljuje se svugdje gdje je prisutna senzacija, ili neto od prirode due.
?ovjek treba u sebi proizvesti mravlju kiselinu ako eli do?i do ne?ega od prirode due samo od ivotnih procesa nieg tijela gdje oksalna kiselina prevladava. Tada, u mravljoj kiselini daha ivi duevni kvalitet koji se uzdie, i moe biti aktivan u glavi. Dua u ?ovjeku treba ovu transformaciju oksalne u mravlju kiselinu.

to se onda u stvari doga?a kada je oksalna kiselina promijenjena u mravlju kiselinu? Vidite, prva stvar koju sam vam rekao moe vam ovo pokazati. Drvna p?ela koju sam opisao, posebno je zanimljiva jer radi u drvu koje vie nije ivo. Ako ova drvna p?ela ne bi mogla koristiti drvo na pravi na?in, traila bi boravite drugdje. Ona ne radi gnijezdo na drvetu, ve? u trulom drvu, i gdje tra?nice i stupovi po?inju truliti; tamo pravi gnijezdo i polae jaja.

Ako prou?avate vezu drva koje truli i drvne p?ele, ose, itd., tada nalazite da se sli?ni procesi truljenja stalno odvijaju u ljudskom tijelu. Ako ovaj proces truljenja ode predaleko, tijelo umire. ?ovjek mora stalno provoditi u sebi ono to se doga?a izvana; mora graditi ?elije, a to moe samo transformiraju?i sve to je biljne prirode unutar njega i proeto oksalnom kiselinom; mora sve to promijeniti u mravlju kiselinu tako da je sve proeto mravljom kiselinom.

Re?i ?ete: Kakav zna?aj ima sve ovo za Prirodu?

Zamislimo jedan od ovih trule?ih stupova ili tra?nicu. Ako ih neka od ovih drvnih p?ela ne bi otkrila, ?ovjek to sigurno ne bi alio, jer se broj ovih p?ela brzo pove?ava, i stup kojeg su izduble pao bi slijede?e godine. ?ovjeku to nije drago, ali Priroda misli da je to dobro, jer kada ne bi bilo ovih stvorenja sve drvene supstance bi se postepeno izmrvile u prah, i postale potpuno beskorisne. Drvo u kojem su radile drvne p?ele ne i?ezne u prah, dan mu je novi ivot. Od ovog trule?eg drva to je malo oivljeno od ove drvne p?ele, ili od drugih insekata, dolazi mnogo toga to spaava nau zemlju od potpunog truljenja, od toga da se raspri kao prah u kozmi?ki prostor; naa zemlja moe ivjeti jer je oivljena od insekata. Kao ljudi mi udiemo mravlju kiselinu; u Prirodi mravlja kiselina je pripremljena od insekata iz oksalne kiseline biljaka, i radi tako da zemlja obnavlja svoj ivot.

Razmotrite povezanost. Imamo ?ovjeka, i imamo zemlju. Uzmimo najprije mlado dijete, jer mlado dijete spremno transformira oksalnu kiselinu nieg organizma u mravlju kiselinu. Organi mladog djeteta dovoljno su snabdjeveni mravljom kiselinom; ljudska se dua razvija u djetetu. Imamo mravlju kiselinu kao osnovu za duu i duh. Ali kako ?ovjek stari i ne moe razviti dovoljno mravlje kiseline, tada dua i duh moraju napustiti tijelo. Mravlja kiselina povla?i duu i duh u tijelo; ina?e ga dua i duh moraju napustiti. To je duboko zanimljivo.

Ako na primjer promatrate ?ovjeka koji je razvio brojne nezavisne unutarnje procese, na?i ?ete da je to mravlja kiselina koja mu pomae da svladava ove nezavisne unutarnje procese. Tada dolazi do prave povezanosti izme?u astralnog tijela i fizi?kog tijela koja je ometana od ovih nezavisnih procesa tijela. Mravlja kiselina je uvijek potrebna kao prava osnova za duu i duh. Kada je tijelo ima premalo ono truli, i vie ne moe zadrati duu; tijelo stari i dua ga mora napustiti.

Tada imamo, na jednoj strani ?ovjeka i Prirodu na drugoj. U Prirodi se mravlja kiselina stalno priprema od oksalne kiseline, tako da zemlja mora biti uvijek okruena ne samo s kisikom i duikom, ve? tako?er i s mravljom kiselinom. Mravlja kiselina sprje?ava svake godine zemlju od umiranja, daju?i joj svake godine obnovljen ivot. to je pod zemljom traje kao sjeme za mravlju kiselinu iznad, za obnovu njenog ivota. Svake zime duh zemlje u stvari tei da napusti zemlju. Duh zemlje umrtvljuje zemlju zimi, da bi je opet oivio u prolje?e. To se doga?a poto ono to ?eka kao sjeme pod zemljom privla?i mravlju kiselinu koja je nastala kroz cijelo op?enje svijeta insekata i biljaka kroz proteklu godinu. Sjeme ne samo da raste u kisik, duik i ugljik, ve? i u mravlju kiselinu; ova mravlja kiselina ih stimulira na njihov red da razviju oksalnu kiselinu, tako da jo jednom slijede?e godine moe postojati mravlja kiselina.

Ba kao to u ?ovjeku mravlja kiselina moe biti osnova za njegovu duu i duh, tako i mravlja kiselina koja je rasprena vani u kozmosu moe biti osnova za duu i duh zemlje. Tako moemo re?i da je za zemlju tako?er, mravlja kiselina osnova za zemljinu duu i zemljin duh (vidi Dijagram 18).


Vidite, zapravo je mnogo tee telegrafirati u okrugu gdje nema mravljih humaka, jer elektricitet i magnetizam neophodni za telegrafiranje zavise od mravlje kiseline. Kada telegrafske ice idu kroz gradove gdje nema mravljih humaka, snaga mora biti sakupljena iz polja van grada da bi omogu?ila elektri?nim strujama da pro?u kroz gradove. Prirodno, mravlja kiselina je prisutna i u zraku gradova tako?er.

Dakle moemo re?i: Ono to je unutar ?ovjeka kao proizvodnja mravlje kiseline, tako?er je i vani u vanjskoj Prirodi. ?ovjek je mali svijet, a izme?u ro?enja i smrti on moe proizvoditi mravlju kiselinu iz oksalne kiseline. Kada to vie nije u stanju, njegovo tijelo umire. Mora opet uzeti tijelo koje u djetinjstvu na pravi na?in moe razvijati mravlju kiselinu iz oksalne kiseline. U Prirodi ovaj proces je neprekidan, zima-ljeto, zima-ljeto; uvijek oksalna kiselina prolazi transformaciju u mravlju kiselinu.
Ako gledamo pored umiru?eg ?ovjeka stvarno imamo osje?aj da pri umiranju, on prvo proba da li njegovo tijelo jo moe razviti mravlju kiselinu. Kada to vie ne moe izvriti, doga?a se smrt. ?ovjek prolazi u duhovni svijet, jer vie ne moe nastanjivati svoje tijelo. Stoga, kaemo da ?ovjek umire u danom trenutku. Uz vrijeme koje tada prolazi, on se vra?a da uzme drugo tijelo; u me?uvremenu, on je u duhovnim svjetovima.

Dakle, gospodo, kao to sam vam rekao, kada se mlada Kraljica izmigolji u konici, p?ele neto uznemiruje. Prethodno su ivjeli u njihovom svijetu sumraka; sada vide da mlada Kraljica po?inje sjajiti. to je povezano s ovim sjajenjem? Povezana je ?injenica da mlada Kraljica otima staroj Kraljici p?eli snagu p?elinjeg otrova. Cijeli odlaze?i roj osje?a ovaj strah, strah da vie ne posjeduju dovoljno otrova, ne?e se vie mo?i zatititi, ili se spasiti. One odlaze ba kao to ljudska dua odlazi pri smrti kada vie ne moe na?i mravlju kiselinu koju treba: dakle tako?er, stare p?ele odlaze kada vie nema dovoljno mravlje kiseline, p?elinjeg otrova, u konici.

Dakle sada, ako promatramo roj, jo nam vidljiv, ipak to je kao ljudska dua kada mora napustiti tijelo. To je veli?anstvena slika, ovaj odlaze?i roj. Upravo kako ljudska dua naputa tijelo, tako i kada je tamo mlada Kraljica, stara Kraljica sa svojim drutvom naputa konicu; u lete?em roju moe se stvarno vidjeti slika odlaze?e ljudske due.

Koliko je sve ovo stvarno veli?anstveno! Ali ljudska dua ne izvrava proces tako daleko da razvija svoje sile u stvarna mala stvorenja; tendencija da to napravi je ipak tamo. Mi imao neto u sebi to elimo transformirati u sitna stvorenja, u bacile i bakterije u si?une p?ele. Ali mi guimo ovu tendenciju da bi mogli biti u potpunosti ljudi. Roj p?ela nije cijeli ?ovjek. P?ele ne mogu na?i svoj put u duhovni svijet, to smo mi koji ih trebamo dovesti u novu inkarnaciju kao novu koloniju.

Ovo je, gospodo, direktna slika reinkarniranog ?ovjeka. Svatko tko ovo moe promatrati, ima neizmjeran respekt za ove p?ele koje se roje sa svojom Kraljicom, jer ovaj roj koji se tako ponaa radi to jer ?ezne da ide u duhovni svijet; ali za to je postao suvie fizi?ki. Prema tome ove p?ele se sakupljaju zajedno, i postaju kao jedno tijelo; one ele biti zajedno, ele napustiti svijet. S obzirom da bi ina?e odletjele, sada se smjeste na nekoj grani ili grmu, grupiraju se tiho kao da zaista ele i?eznuti, i?i u duhovni svijet.
Ako ih sada vratimo natrag, ako im pomognemo smjetaju?i ih u novu konicu, tada mogu jo jednom postati potpuna kolonija.
Moramo re?i da nas insekti u?e najviim stvarima Prirode. To je zato je u proteklim vremenima ?ovjek uvijek bio prosvijetljen kada je gledao na biljke; oni su posjedovali instinktivno znanje o ovim stvarima o kojima sam vam govorio, znanje potpuno izgubljeno za modernu znanost. Ti ljudi su promatrali biljke na svoj vlastiti na?in. Kada ljudi danas donose u svoje ku?e granu jele za boi?no drvce, podsje?aju se da sve to je vani u Prirodi moe tako?er imati udjela u naem ljudskom i socijalnom ivotu. Ova grana jele iz koje je napravljeno boi?no drvce treba za nas postati simbol ljubavi. Obi?no se misli da je boi?no drvce veoma star obi?aj, ali drvo jele se koristi tek oko 150 do 200 godina. U ranijim vremenima ovaj obi?aj nije postojao, ali se u vrijeme Boi?a koristila druga biljka. Kada su boi?ni igrokazi, na primjer, bili izvo?eni u selima, ?ak i u 15-om i 16-om stolje?u, uvijek je bio ?ovjek koji je iao okolo da bi najavio one koji su nosili neku vrstu boi?nog drvca u ruci. To je bila grama kleka koja ima predivne bobice; klek je bilo boi?no drvce. To je bilo zato to ove bobice kleka, koje ptice toliko vole, sadri neto od tog otrova koji mora proeti sve to je zemaljsko, tako da se ovaj zemaljski ?ovjek ponovno uzdigne u duhu. Ba kao to mravi daju umi, ili drvna p?ela trule?em stupu, tako i kada ptice svako jutro jedu klekove bobice, odre?ena kiselina, premda slabija, je razvijena. Ljudi u starijim vremenima su to znali instinktivno, i sebi govorili: Zimi kada ptice do?u jesti bobice kleka zemlja je oivljena kroz klek. To je za njih bio simbol oivljavanja zemlje kroz Krista.

Tako moemo re?i: Kada stvari promatramo na pravi na?in, vidimo kako su procesi u Prirodi u stvari slike i simboli onog to se doga?a u ljudskom ivotu. Ovaj ?ovjek starijih vremena promatrao je ptice na kleku s istom ljubavlju s kojom mi gledamo na kola?i?e i darove na boi?nom drvcu. Za njih je klek bio vrsta boi?nog drvca koji su nosili u svoje ku?e; klek je postao vrsta boi?nog drvca.

Poto svi sada imate posebno dosta posla, moramo zavriti. Nisam elio zavriti dananje predavanje a da se ne dotaknem pitanja od stvarne vanosti. Zato sam govorio o kleku na koji se stvarno moe gledati kao na vrstu boi?nog drvca, i koje je za ptice isto kao i cvjetovi za p?ele, drvo za mrave, i za drvne p?ele i insekte op?enito.

Kao zaklju?ak, elio bih svima zaeljeti sretne, vedre boi?ne blagdane, one koji mogu uzdi?i vaa srca.