Istina




Pogledom na sebe, opažamo dvije stvari, ono što se vidi, i ono što se ne vidi, savršenstvo i primitivizam. Savršeni smo kao ljudsko biće sa svim mogućnostima koje se pružaju u životu, a primitivni, jer nismo u stanju spoznati istinu o sebi, sredini u kojoj živimo i svijetu koji nas okružuje. Imamo tijelo, vidljivo kao dan i svjetlost; i nevidljivu nutrinu, kao noć. Tako se i osjećamo, malo u svjetlosti, malo u tami.

Čovjek nije biljka niti životinja, posjeduje spiritualna svojstva, malo ih koristi, i problem nalazi u svemu što postoji. Po pitanju energije, planet Zemlja je u rukama čovjeka, i od njegovih rješenja će ovisit dalji tok stvari.

Istina je spoznaja, shvaćanje i prihvaćanje realnosti sebe, sredine i svijeta u kome živimo; vidljivog svijeta materije i nevidljivog svijeta nematerije; svih odnosa, promjena i mogućnosti cjeline, kao duhovne suštine svijeta i metafizičke realnosti energije. Spoznaju istine uviđamo preko spiritualnih mogućnosti, razvijanjem svijesti i oslobađanjem duha.

Istina je jedina mogućnost , iznad je svijesti i energije, i ispred apsolutnog stanje Boga. Istina je na granici između energije i Boga. Zbog toga je njena snaga najveća, sve nas stavlja pred svršenim činom, i bezuvjetno vjerujemo u nju. Energija, svijest i istina, daju smisao životu. Suština istine je u prihvatanju činjenice, da na ovom svijetu, ne postoji ništa drugo osim energije.

Preduvjet za osvješćivanje ljudi jest slobodno društvo i društvena svijest. Tek tada možemo iskoristiti svoje mogućnosti u zadovoljenju svojih i društvenih potreba. Ako ne možemo realizirati svoje mogućnosti, mora doći do sukoba, unutar, i izvan sebe. Kada ispoljimo svoje mogućnosti, osjećamo blaženstvo, a kada ih blokiramo, osjećamo jad. No, društvena svijest jedino može niknuti iz individualne svijesti.

Na prvi pogled ne možemo biti svjesni značaja istine, jer imamo bezbroj životnih mogućnosti, kalkuliramo u svemu, i ona bude u drugom planu. No, istina je jedini put čovjeku u vođenju energije. Pravilnim odnosom prema energiji, osjećamo njenu moć, kroz istinu. U slučaju laži, potpuno smo nemoćni, jer smo blokirali energiju.

Istina je blagostanje energije, u kome možemo živjeti vječno. No, istina može nekoga ubiti poput groma.

Zato čovjek tiho umire, jer ni pred smrt nije u stanju prihvatiti istinu o postojanju energije i njene metafizičke realnosti. Samoubojstva se dešavaju, jer su takvi prihvatili istinu, koja je za njih prejaka doza energije u tijelu, imaju veliku napetost, nemaju svijest u tom trenutku, i jedini izlaz nalaze u samoubojstvu. Preko svijesti, istina je prihvatljiva. No, u praktičnom životu, ljudi bježe od istine, jer zbog nje, mogu ostati bez posla, partnera, krova nad glavom i mnogih drugih, njima „važnih“ stvari.

Ne postoji važnija stvar od istine, energije i svijesti.

Čovjek nije biljka , vezan za zemlju i da mora živjeti bez pogovora. Nije ni životinja koja se kroz život vodi instinktom. Čovjek ima spiritualna svojstva koja ga približavaju energiji do savršenstva, dajući mnogo mogućnosti za organiziranje života. Naravno, čovjek može raditi mnogo toga, po svojoj volji, i jedino vođen svojom svijesti najbliži je energiji. Sa rađanjem čovjeka završena je nesvjesna evolucija. Čovjek ima svijest i više nije ovisan o prirodi, sada on uređuje Prirodu. Dok svijest nije bila dovoljno razvijena, ljudi su se služili kolektivnom svijesti vladavina. Čovjek je danas odvojen od društva i može svojom svijesti učiniti nevjerojatna djela. Svjesna evolucija je stvar svakog pojedinca.

Podizati svijest je prirodna stvar, lako se do nje dolazi, samo moramo živjeti sa istinom o energiji. Ne može nešto postati dio nas, ako to ne prihvatimo. Naše oči su ogledalo naše istine i stanja energije. Ako ne možemo sebe gledati u oči u ogledalu, znači da ne prihvatamo istinu. Isto tako, ako drugima ne možemo gledati u oči, dajemo im do znanja da ne prihvatamo istinu. Pomisao na oči dovodi nas u fokus ka istini.

Istina je mantra nad mantrama, i dobro znamo što nam znači u životu. Njena moć je ukupna moć svijeta energije, i sa njom nema manipuliranja. Obzirom da ne može imati drugu mogućnost, istina je uvijek čista. Energija je sama, istina je sama, i svijest treba biti sama. Za naše biće važna je naša svijest. Ne možemo se skrivati od energije, istine i svijesti. Prava sloboda počinje sa čistom energijom. Čovjek nigdje nije sam, u braku, obitelji, društvu, svijetu, svugdje je vezan, zato teško napreduje. Za prosperitet je potrebna sloboda, koju možemo imati jedino sami.

Držati se sebe, u okviru svojih mogućnosti, najbolja je istina i svijest. Ova rečenica je temelj duhovnosti. Sve ono što nije svijest, nego privid, tjelesno osjećanje, strast, želja i ovisnost, ne može biti istina, i tu cijenu plaćamo nezadovoljstvom života.

Ne možemo biti svjesni jučer, jutros, večeras ili sutra. Svijest je stvar sadašnjeg trenutka, energije, istine i našeg postojanja. Možemo imati jake utiske od jučerašnje zabave, možemo imati neku želju za sutra, ali to nije svijest, prije će biti mučenje. Energija je stvar sadašnjeg trenutka i svjesne reakcije čovjeka na nju. Ovim se Božanstvo ne dovodi u pitanje, jer je izvan svijesti, energije i istine. No, ne možemo ići protiv svijesti i istine, zbog novog Zaratustre, Buddhe ili Isusa. Njihovo rađanje dolazi nenadano, bez ijedne škole. Za ulazak iz petog u šesto tijelo, ne pomaže ni svijest. Zbog izazova koje nudi prosvjetljenje, čovjek treba prihvatiti nastavak evolucije, i ne zadržati se samo na dosadašnjem stupnju tjelesnog razvoja.

Sve što radimo treba biti u duhu svijesti i istine, jer, na taj način, imamo pravi odnos prema energiji. Istina je nešto što se dogodilo, ostavilo pečat na cjelinu energije, i ne možemo reći da ništa nije bilo. U tom slučaju, preko energije, došlo bi do pobune, u drugoj osobi i šire. Istina je nešto što definira suštinu energije. Postojanje istine, znači postojanje energije. Svi ljudi prepoznaju istinu, a naročito svjesniji, i oni sa jačom intuicijom. Da li se netko služi istinom ili laže, prepoznajemo po očima, licu i ponašanju. U slučaju istine, čovjek je miran, kada laže, osjeća napetost.

Kada bi svi ljudi prihvatili istinu i ponašali se u njenom duhu, naša bića, sredina u kojoj živimo i cjeli svijet, bi imali daleko ljepši izgled, uređene odnose, normalne promjene , sa svim mogućnostima energije. Kozmički red bi bio poštivan i od strane čovjeka. Na putu individualizacije, otvaramo sebi nove mogućnosti.

Smisao evolucije jest prevesti sve oblike i živote, na putu energije, u njeno čisto stanje. Čovjek je stvoren uz pomoć energije, nesvjesno, i time završio evoluciju nesvjesnog života. Međutim, energija nudi svijest i mogućnost za nastavak svjesne evolucije. Na taj način, čovjek nije rođen zbog sebe, nego zbog trenutačne mogućnosti energije, i mora nastaviti evoluciju otvaranjem novih mogućnosti svijesti. Preko svjesti čovjeka, energija će ubrzati evoluciju drugih oblika i života na njenom putu.

U tu svrhu svijest će privoliti sjeme primitivnog i tjelesnog EGA na klijanje, i umjesto neprijatelja, postati blaženstvo ljubavi.

Čovjek, kao vodič energije, mora imati dobar priključak na nju. Taj priključak je svijest. Svaka tjelesna stanica je priključak i vodič energije. Sve što je na putu energije, predstavlja barijeru kroz koju ona mora proći. Kroz plinovita stanja, energija se lakše kreće, i zato su ona poput duha. Kroz složenije molekularne forme, energija je zgusnuta i sporije se kreće. Primjer je kvarc i staklo; savršeno propuštaju svjetlost, ali ne propuštaju čistu energiju. Zbog toga su moderne zgrade, sa puno staklenih površina, u pogledu energije, „mrtva mjesta“.

Prosperitet:

Ono što posjedujemo, predstavlja statično stanje. Za prosperitet je potrebno , postojećem stanju nadograditi nešto novo. Na sebi radimo do petog tijela, a poslije toga bivamo svijesni. Uz svijest i istinu, možemo nastaviti dalji rast. Svijest je sloboda i put u prosperitet, a tijelo robovanje. Trebamo biti slobodni i nepredvidljivi. Gdje postoji povijest, lako se predviđa budućnost. Svijest nema povijest, zato je slobodna. Kemija tijela ne smije utjecati na svijest. To znači da injekcija droge ne može biti jača od svijesti. Pravo pitanje je kako biti svjestan u uvjetima nesvjesnih okolnosti. Samo svijest može pobijediti svaku kemiju tijela. Odgovor na svaku kemiju tijela, na svako osjećanje možemo potražiti u meditaciji, gdje ne bježimo od problema, nego nalazimo rješenje u vidu svijesti.

Čovjek je trodimenzionalno ljudsko biće sa spiritualnim svojstvima, i kao takav, može prepoznati fizičku i metafizičku realnost energije. Na osnovu pravog uvida u stanje stvari, dolazi do svijesti i spoznaji istine o svijetu energije koja ga okružuje. Izvan toga svijeta, prelazimo u maštu, privid, fantaziju, koja nas isključuje iz realnog života, te vodi u bolest, ludilo i aroganciju.

Osvješćivanje tijela, podizanje svijesti i duha, najlakše se postiže istinom. Ona je čista duhovnost, jer je rođena iz energije. Živjeti sa istinom, bivamo slobodniji, zdraviji, radosniji i životniji. Cjeli svijet je u duhu istine i energije, i samo neosvješćeni mogu živjeti bez nje. Neprihvaćanjem istine odbijamo realnost, svjetlost, ljubav, pravdu, uređivanje odnosa, živimo samo za sebe i svoja osjećanja, a to je neosvješćenost, sebičnost i neznanje. Ono što u životu odbijamo i ne prihvatamo, u suštini najviše trebamo. Osvješćivanje tijela je komplicirano za objasniti, ali preko istine, dobija pravi značaj. Osvješćivanje tijela je stvar prihvatanja i napredovanja u svijesti, a ne odbijanja metafizičkih zakona energije.

Gdje postoji istina, sve je mirno. Sa tjelesnim osjećanjima, emocijama, EGOm, strastvima i željama, nije moguće prihvatiti i spoznati istinu, i lažemo sami sebe. Sa prihvaćanjem istine snažimo svoje biće, u vidu životne sile. Po tom osnovu, niti jedna bolest nije istina. Tko prihvaća istinu i ima svijest o mogućnostima energije, nikada neće biti bolestan.

Osvješćivanje tijela je neminovnost u izgradnji osobne i društvene svijesti, uređivanje odnosa, svih promjena i mogućnosti energije. Nerazvijena društvena svijest unazađuje čovjeka, jer gubi odgovornost, živeći u masi. U samoći, čovjek razvija svijest, odgovornost i napreduje. Samoća nije usamljenost.

No, vođen osjećanjima i tjelesnim zadovoljstvima, čovjek i dalje želi zadržati takvo stanje. U tu svrhu pronalazi nove, moćne tehnologije, i preko virtualnog 3D svijeta, želi ući u spoznaju metafizičkih zakona energije. Čovjeku je sve dozvoljeno, misli da je energija u njegovim rukama, ali svijest i istina su mnogo jednostavnija rješenja života, od svih tehnoloških lutanja.

Čovjek uvijek prelazi iz realnosti u maštanje, kada nije svjestan, kada nema uvid u pravo stanje stvari i kada se ne drži istine.

Kundalini:

Za kundalini možemo reći da predstavlja ljudsku energiju, ono što je čovjeku potencijal. Postoje mnogi životni razlozi, zbog čega taj potencijal nije bolji, i zbog čega je često puta blokiran? Kundalini, kao životna energija, ovisi o našoj svjesti i ukupnom ponašanju. Neka saznanja govore da u čovjeku postoji minimum životne energije, oko 30 %, a tijelu, kao čistoj materiji, i nepročišćenoj energiji pripada 70 %. Životnu energiju nazivamo životna sila, koja se gradi preko fluida, krvi i limfe. Najbolji način za podizanje životne sile jest svijest. Putem svijesti koristimo sve mogućnosti energije na najbolji način; bilo da je u pitanju čista energija, ili energija iz hrane, vode i zraka.

Postoje praktične kundalini tehnike i vježbe, kojima trenutno pokrećemo energiju tijela. Kod dobrih poznavalaca kundalini, energija se pokreće na „klik“, dovoljno je pomisliti na pokretanje, i vizualizacijom je usmjeriti na željeno mjesto u tijelu, gdje osjećamo slabost, ili želimo još veće ushićenje. Ovo je veoma važno kod samopomoći u kriznim situacijama tijela i svijesti. Kundalini trenutno popravlja stanje i otklanja napetost. Kundalini zahtjeva dobru pripremu tijela, jer, kao energija, pojačava u tijelu sve procese, i dobre i loše. Ono što je u tijelu dobro, biti će još bolje, a ono što je loše, može preći u bol. U svakom slučaju, igrati se sa mogućnostima energije nije preporučljivo bez svijesti.

Svaki čovjek bi morao naučiti upravljati svojim potencijalom energije. To je dobar način za osvješćivanje tijela, podizanje razine svijesti, u smislu prihvaćanja prirode energije i njene metafizičke realnosti. Kundalini je nešto, prisutno u nama, i sa nekoliko pozitivnih misli, možemo taj potencijal energije pokrenuti kako bi se osjećali bolje.

Za bolje svaćanje kundalini, najprije moramo shvatiti zadovoljstva. Energija se stalno stvara u tijelu, dolazi iz vana i mora nekuda odlaziti. Zbog tjelesnih osjećanja ona bude blokirana u jednoj točki, i stvara napetost. Osjećanje moramo sanirati zadovoljstvom, da bi na neki način propustili energiju i osjetili olakšanje. No, ne možemo stalno biti dežurni nad osjećanjima i zadovoljstvima. Stvari moraju imati prirodniji tok. U tu svrhu, kundalini služi da oslobodi put energiji prema unutra. Umjesto osjećanja i zadovoljstva, trebamo stvar okrenuti ka blaženstvu iznutra. Na taj način energija kruži neometano, osjećamo se dobro, bez jakih osjećanja, i želje za tjelesnim zadovoljstvima. Buđenjem kundalini, u suštini budimo svijest, jer vodimo energiju.

Za čovjeka je bolno stvarati energiju i oslobađati se nje. Simbol energije je zimija. Ona može biti mirna u klupko, ali može uspraviti tijelo, i znamo što je u stanju učiniti. Razlika između mrtvog i živog čovjeka je upravo u mirnoj energiji, kada je mrtav i u aktivnoj energiji kada je živ. Kundalini je najjednostavniji način za aktivno cirkuliranje energije.

Seksualnost je najniža razina u vođenju energije, ali je i najprostija tehnika za njeno cirkuliranje, zato je dobro prihvaćena. U tu svrhu služe i ostala tjelesna zadovoljstva. Preko svijesti možemo stvar dovesti u pravi okvir vođenja energije.

Potpuno je prihvatljivo da težimo unositi novu energiju, putem disanja, vode, hrane, tjelovježbi, posla, ali moramo znati da smo time unesli i nečistu energiju, i postavlja se pitanje do koje mjere možemo to raditi. U tome nam pomaže svijest i istina o energiji i njenoj prirodi.

Istina je svršeno stanje, bez ikakvih mogućnosti. Svima je poznata i dobrodošla. Čak i one koji je ne prihvataju, oslobađa svake napetosti.

Čovjek je cjelina tijela i duha, materije i energije, od koga se traži razvijanje svijesti i spoznaja istine o duhovnoj suštini svijeta i metafizičkoj realnosti energije.

Trebamo se navikavati oslobađati svega. Na taj način imat ćemo auru svjetlijih tonova. Energiju ćemo najbolje voditi unutar svoga bića, jer je to najlakše, uz pomoć osjećanja tijela. Sve ono što radimo izvan sebe, a nije u duhu energije, svijesti i istine, napravit će oko nas veliku konfuziju u protoku energije. Naći ćemo se u kaosu i vrtlogu, odakle je teško izaći. Zato je mudro, ne posjedovati ništa izvan sebe. Naravno, kreativnost je nešto drugo, i služi smirivanju energije oko nas. Čovjek je društveno biće i nije se rodio provesti u meditaciji, nego stvarati u okviru obitelji, društva i šire. Trebamo imati na umu da smo komadić svijeta energije, čija je priroda brzina svjetlosti. U svemu trebamo nalaziti istinu, svijest i svjetlost, i tamo gdje je trenutno ne vidimo, postoji mogućnost. Mir u nama se mora proširiti na mir sredine. Naša aura je stotinama kilometara široka, i holografski se miješa sa svim aurama, oblika i života. Ako zasija poput svjetlosti, biti će primjećena od drugih. Ako imamo tamnije nijanse, svi će bježati od nas.

Sve ono što se vidi na čovjeku, nije čista energija.

Rađanje:

Svako sjeme sadrži inteligenciju i spremno je krenuti u novi život, ako ima minimalne uvjete. Sjemena biljaka se razvijaju prostije, preko zraka, svjetlosti i vode; sjeme čovjeka traži pravi mikrokozmos u maternici majke. Za očekivati je da će super-čovjek biti rođen u ambijentu kozmosa i čiste energije. To će biti super inteligentno biće.

Rođenjem čovjeka, evolucija je završena, misli se na onaj nesvjesni dio. Ono što je od sjemena traženo, u čovjeku je oblikovamo. Sada se traži revolucija čovjeka, na putu ka Izvoru. Čovjek mora sam pronaći taj put, i dokazati pravo lice svijesti i mogućnosti duha.

Stvoreni smo preko duše-energije, kopiranjem originalne slike na DNK kodove tjelesnih stanica. Činom rađanja, tijelo potvrđuje da je vjerno oblikovano, i duša–energija ostaje kao original, u auri, pripremajući duh za napuštanje tijela. Duh je potreban auri za slobodno kretanje. Gdje nema razvijenog duha, njegovu ulogu preuzima um.Tijelo se vodi osjećanjima, do pojave prvih misli. One su promjenljive i ne daju koncept za vođenje života. U tu svrhu služi postupno osvješćivanje tijela. Preko svijesti, svaka tjelesna stanica dobija pravu informaciju o energiji u tijelu.

Svi oni jako osjetljivi na osjećanja, pate za dušom-energijom, kada su uživali kao bebe. Možemo reći da žale za mladosti. Željeli bi i dalje ostati bebe i uživati u tjelesnom. Razmažena djeca se teško odvikavaju tjelesnih zadovoljstva, ne grade duh i teže osvješćuju tijela. No, moramo praviti razliku kada dijete odrasta uz ljubav roditelja, nego kada je razmaženo u svim tjelesnim zadovoljstvima.

Najveći je problem kada neosvješteni ljudi rađaju i podižu djecu. To je danas veoma česta pojava, i zbog toga imamo nisku razinu svijesti ljudi i društva u cjelini.

Živjeti bez istine je isto kao život u lažima. U svijetu je sve podređeno kozmičkom redu, i to je istina, jedino čovjek živi izvan tog reda, ne želeći spoznati istinu. Istina je sadržana u svemu, samo nije u nama, i zato smo pravi izrodi svijeta. Vidljiva istina, za čovjeka je skrivena, zato što se on ne želi suočiti sa njom. Istina ima zakon pravde koji čovjek ne prihvata, jer mu se čini da je lakše živjeti bez istine i pravde.

Neprihvatajuć i istinu, sebi uskraćujemo uvid u pravo stanje stvari. Preko dana, u izobilju svjetlosti, život se nekako odvija, ali noću, pod okriljem tame, osjećamo nesigurnost, neizvjesnost i strah. Ono što danju opažamo, nama je poznato, snalazimo se u svemu, manje-više, a preko noći ne vidimo ništa, i nemamo uvid u stanje nepoznatog svijeta , kojeg zamišljamo u vidu duha. O tom svijetu imamo privid, bez prave istine.

Znači, preko spoznaje istine o nevidljivom svijetu energije, otkrivamo duhovnu suštinu svijeta i metafizičku realnost energije. Taj svijet je cjelina nematerije i metafizike, materije i fizike. Fizički i metafizički aspekt energije nazivamo Jedno. U samospoznaji polazimo od sebe i vidljivog svijeta Prirode.

Savršenstvo čovjeka je u moći prosuđivanja i spiritualnim mogućnostima, koje nas mogu povesti u nepoznati svijet energije i njenu metafizičku realnost. Znači, i taj nevidiljivi svijet može našim spiritualnim sposobnostima, biti vidljiv kao na dlanu.

Naše reakcije, na vidljiv svijet Prirode i materije, su tjelesna osjećanja, propraćena određenim mislima, koja nam služe u formiranju svjesnosti za prepoznavanje nevidljivog svijeta energije. Razvojem tijela, prate nas osjećanja i misli, koje trebamo sjediniti u jedinstven doživljaj, koji nazivamo svijest. Ona će nas voditi ka osvješćivanju svih tijela, kako bi na kraju, imali potpunu svjesnost i uvid u pravo stanje stvari metafizičke realnosti energije.

Cjelovitu spoznaju duhovne suštine svijeta i metafizičke realnosti energije, nazivamo istina.

Kada spoznamo istinu, dobijamo osjećaj slobode, univerzalne kozmičke svijesti, univerzalnog duha, bezuvjetne ljubavi i kozmičke pravde. Put je dug, ali dostižan, jer je u rukama energije.

Na Istoku, kolijevci duhovnosti, prije više tisuća godina, mudri ljudi su prepoznali istinu, i time obilježili put , koji su nazvali TAO (čita se dau). U tu svrhu rodio se I Ching, prva knjiga promjena, iz koje proizilaze svi smjerovi i principi duhovnosti, poput feng shui, meditacije, yoge, makrobiotike, tantre,kundalini, reiki, i drugih disciplina.

Istina je poznata energiji, metafizici i njenim zakonima, i postaje sve nevidljivija kako se energija, iz čistog stanja, transformira u zgusnutije forme pojavnog svijeta i materije. U tu svrhu služi poznavanje transformiranja energije kroz pet elemenata. Zbog prirode energije, širenja, vibracije i brzine svjetlosti, te svih odnosa, promjena i mogućnosti energije, ona , na svom putu, prolazi faze od čistog stanja, preko faza pet elemenata, ponovo u čisto stanje.

Čovjek spoznaje istinu postepeno, odrastanjem, preko osjećanja i misli, a razinu do koje je spoznao istinu, nazivamo svijest. U životu, svijest nas vodi poput svjetlosti, daje nam pravi uvid u stanje stvari, svih odnosa, promjena i mogućnosti energije i njene metafizičke realnosti. Svjestan čovjek se osjeća slobodnim, pravičan je, u svemu nalazi ljubav, jednom riječi, živi u istini. Za takvog čovjeka život nije napor, nego radost, u svakom trenutku. Osvješćivanjem tijela rađa se svijest i duhovnost čovjeka. Duhovnost, preko svojih principa otkriva čovjeku sva lica energije, njenu prirodu i mogućnosti. Proizilazi da je sve energija, nematerija i materija, i da ništa drugo izuzev energije ne postoji. U odnosu na energiju, čovjeku je potrebna, i dovoljna, svijest o njoj. Šire posmatrano, čovjek nije sebi svrha, već prirodna potreba energije i duhovne suštine svijeta, kao cjeline.

Istina o energiji, je istina o evoluciji, i predstavlja kružni tok energije. Iz čistog stanja, energija kreira oblike i živote, i stalno ih tjera na putu evolucije i povratak u čisto stanje. Oni oblici i životi koji su bliži završetku svoje evolucije, čovjeku su vidljivi preko svjetlosti koje zrače u oslobađanju čiste energije. Primjeri su Budhha i Isus. U svijetu energije se sve odvija u savršenom redu, jedino čovjek, sa spiritualnim svojstvima, pokušava uraditi nešto na svoj lukav način. Naravno, ne može on biti pametniji od energije, jer je ne poznaje dovoljno, ali, zlouporabi energiju, u mnogim eksperimentima, ne znajući njihov ishod. Primjera nalazimo kod radioktivnih elemenata, bio inžinjeringa, itd. No, energija će uvijek podržati svaku mogućnost, bila ona pozitivna ili negativna. Drugim riječima, energija uvijek ide tamo gdje je najbolje vođena.

Nitko od nas nema potrebu voditi paralelan život izvan energije, jer takav život nije prirodan, niti moguć.

Čovjek, jedino preko razvijene svijesti i duha, može najbolje spoznati istinu i približiti se energiji na pravi način. Sve drugo su pogreške, vidljive svuda oko nas, kao devastacija prirode, po našem zdravlju i ponašanju, osobnoj i društvenoj svijesti.

Čovjek je cjelina tijela i duha, materije i nematerije, i uključen je u svijet odnosa, promjena i mogućnosti energije. Preko razvijene svijesti, lako je shvatiti suštinu, biti miran u duhu metafizičke realnosti energije i stvarnih tjelesnih potreba. Između tijela i duha treba biti sklad, kako bi energija, u cjelini bića, imala konstantu, a tijelo mir.

Šta god radili u životu, naša svijest mora biti okrenuta prema izvoru energije, jer smo tada na putu istine i prosperiteta.

Za svakog čovjeka, istina je svršen čin, koji ima svu snagu energije, trenutno oslobađa napetosti sve učesnike odnosa, otvarajući nove mogućnosti energije za uređivanje novih odnosa.

Čovjek je griješno biće, i tamo gdje vidi istinu, zbog osobnog interesa, ne želi je prihvatiti. Na taj način dovodi sebe u bezbroj neprijatnih situacija. Zbog zatvaranja oči pred istinom ljudi se često služe lažima, i to stvara veliku konfuziju u protoku energije.

Mnogo trebamo raditi na sebi u buđenju svijesti na putu do istine.Nikada se ne smijemo ljutiti, ako nešto nije po našoj volji, jer sve ima pravo na svoju evoluciju. Mi, također nismo savršeni, upropastili smo Prirodu, koja se ne ljuti zbog toga. U duhu energije i njenih metafizičkih zakona, moramo prihvatiti sve odnose, promjene i mogućnosti, bez izuzetaka. Zadovoljstvo ćemo postići najvišom razinom svijesti i spoznajom istine.

Tjelesna osjećanja i misli, nisu uvid u pravo stanje stvari, nisu čista svijest i nisu istina. Kao takva, predstavljaju nagonski odnos, i u slučaju čovjeka, su niska razina moći prosuđivanja, duhovne suštine svijeta i metafizičke realnosti energije. Moramo priznati, i životinje imaju osjećanja, ali nemaju svijest.

Svaka aktivnost koja vodi osvješćivanju tijela, je prihvatljiva i ne može biti grijeh. Kroz našu povijest, ljudi nisu bili dovoljno prosvećeni, i moralo se prema njima postupati nasilno. Zbog toga je bilo smjenjivanja mnogih vladavina sile, sve do pojave prvih oblika demokratskog društva. U svrhu osvješćivanja, služe kazne i liječenja. Primjerena kazna dođe kao lijek, spas i buđenje svijesti, a pretjerana kazna znači zlostavljanje.

Moramo naučiti, shvatiti i biti svjesni činjenice, da čovjek nije čistunac, sa ukupnim ponašanjima, ali ima sve mogućnosti biti prosvjetljeno biće. Drugim riječima, još nismo evoluirali do kraja, i imamo jedini put, svijet energije i istine. Zbog našeg nesnalaženja i niske svijesti, te svih pogrešaka koje činimo, energija ne može patiti, jer je svemoguća, jedino možemo imati nemiran život, zbog nemarnog odnosa prema njoj.

Svi oblici i životi imaju auru, koja ih drži u interakciji sa energijom. Kroz auru energija ulazi i izlazi. U ovisnosti od potrebe oblika i života za energijom, aura može biti široka stotinama kilometara. Na taj način osjećamo promjene i odnose energije, i ne može biti čudo kada osjećamo auru rođaka ili prijatelja , koji živi na drugom kraju svijeta od nas.

Bog:

Bog je apsolutno stanje stvari, nije istina, nije energija, ali je iznad toga.

Boga možemo zamisliti kao središte svih tendencija svijeta, vođene vakumom u apsolutno stanje. To stanje nije poznato fizičkim i metafizičkim zakonima, apsolutno je snažno, ne može ga izdržati energija i istina. Kada se energija približi tom stanju, ne može izdržati toliku napetost i ponovo se okreće u smjeru odakle je došla. Ako uzmemo da je pojavni svijet materije, yin stanje energije, onda je prema središtu yang stanje čiste energije. Energija opstaje između sila yina i yanga, gdje ima sve pogućnosti, odnose i promjene.

Bog je blagostanje, koje zrači velikom snagom blaženstva ljubavi. To stanje nadjačava sve mogućnosti energije. Filozofski pristup Bogu nije potreban, jer ga razumiju i djeca. Snaga Boga nije u nečemu, nego u ničemu. No, čovjek ne može ići izvan granica duhovne suštine svijeta i metafizičke realnosti, i tako Bog ostaje Bog, bez objašnjenja, jer ne postoje riječi za objasniti Boga.

Između Boga i energije nalazimo istinu, koja ima ulogu suca. Sve ono što naginje Bogu, znak je čistije energije i dobija milost, a sve ono što ide ka materiji i zgusnutom stanju energije, biva mučeno i mora tražiti rješenje za vraćanje ka Bogu.

Za čovjeka, energiju i istinu, Bog je neostvarena i vječita želja. Do petog tijela čovjeku je potrebna svijest, a poslije toga može sanjati o Bogu, gdje mu svijest više ne treba.

Svatko treba nositi Boga u srcu u vidu najsvjetlije točkice, a koliko je teško imati to svjetlo u srcu, toliko je teško stići do Boga. Nemamo potrebe maštati o Bogu, jer živimo u realnom svijetu energije, ali kroz pomisao na Boga vidimo cjeli put energije, od materije do čistog stanja. Praktično je podsjećati se na točkicu apsolutnog stanja, koja je nepoznanica za sve.

Bog ne postoji, ali je iznad svega i u svemu.

Oni što se mole Bogu, pokazuju da su griješnici, jer, ako ga nosimo u srcu, on je sa nama. Moliti se možemo samo sebi, u prizivanju svijesti .

Svatko od nas treba dublje promisliti, da li ostati na sadašnjem tjelesnom stupnju evolucije, ili prihvatiti istinu o duhovnoj suštini svijeta i metafizičkoj realnosti energije. Svjesni nastavak evolucije čovjeka, više liči na revoluciju, jer trebamo energiju pojavnog svijeta, kao yin stanje, usmjeriti ka centru, čistom stanju energije.

Trebamo se sklupčati, umiriti i vratiti u sjeme. Jedino novo sjeme može roditi nadčovjeka.



Tekst pripremio: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript , Opatija 2010.