Toliko riječi...

Klupa u parku
Ne daleko svjetlo prozora
Starih vijesti
Događaja koji više ne postoje
Sjećanja koja se vuku sa mnom
Ništa nije trajno u prolaznom svijetu
Što je sa ljubavlju
Kad se sastave nebo i zemlja
Tijelo padne
Jeli duh ili duša ili kako se zove
Ta krijesnica što tinja
Dok ležim u raci
Bujice nad mnom
Vjetar nošen daljinom
Kiša šiba lica zgrade
I okna, oči stanara
Sa stolom u sobi
Stolicom ispod omče
Zemaljskog života
Gledamo
Iz uma
Kroz oči
Slika se stvara
Sve je izokrenuto
Da bismo razumjeli
Što se stvarno zbiva
Nježne pjesme
Rasječene bičevima metala
Nebeske gitare i zemaljske oluje
Sumorne pjesme
I mirni dani
Daljine na zalasku
Sunce na zapadu
Proziran mjesec iznad glave
Zrikavac u krošnji
Šum valova
Koji prekrivaju moj grob
Zakopano pa iskopano
Zemaljsko tijelo
Spaljeno
I bačeno prvom uraganu
Da se poigra njime

Šepa jedan mladić
U pustinji svijet
U gomili ljudi
Posve sam
Odsutan od mjesta po kojem korača
A bijeli oblak
Na sebi nosi crnu mrlju
Bitka se probija u ovu sliku
Svijetle mu ruke
Plamen u očima
Tišina u grudima
Jeli on
Gospodar
Vjetra i oluje

Na
Uglu
Postade hromi starac
Kojeg ismijavahu djeca
I kamenje leti za njim
Korača
Putem
Skrivenim od sjena
Prilazi zastoru nebesa
Povlači užad mornarskih čvorova
Rastvara se
Pozornica
Scena

Kulise
Padaju
Iza njih
Plamti
Bitka za Zemlju

Ja sam umro
Ugasio ovaj zemaljski
Plamen

Sjajan mač
Satkan od svjetlosti
Uzimam u ruku
Tamo je moje mjesto
Gdje vodi se bitka

Tijelo je
Korpus
Sevdaha i bluesa
Mi bjesmo
Živi i mrtvi
Na raznim stranama
Primali i davali
Rađali
I ubijali

Jednom
Davno
Tvorac stvori stvora
On krenu
Na put
Dug
Ne poznat

Kreacija se širila
Ljubeći svu svoju djecu
Kao sebe samoga
Mi
Djeca jednoga

Želja krenu
Razdvoji nas
Pa nas ljubav opet skupi
Spoji
Tako, tko zna
Koliko puta

No, toliko riječi
Htjedoh samo reći
Ja te volim



Večeras na programu

Večeras na programu
Neke stare pjesme
Sviram ih tebi
Sjedeći u ovoj stolici od drva
Nedostaje
Nježnih riječi
Nedostaje osjećajnih izraza
Nema ništa osim praznine
Nema rijeke koja teče
Prazne su grudi
Nedostaješ u ovoj noći
Noći bez ideja
Dok gledam tvoju sliku
I neopisivo zračim
Mijenjaju se ritmovi
Gitare
Pjesnici
Izvođači
Maestralni program
Svemir se komeša
Plesni koraci
Plešu svjetla u prolasku
Svirač na uglu ovog svemira svira
Slaže ritmove i riječi govoreći riječi
Razgovara sa srcem
Unesen u svaki ton
Dok noga lagano se diže i spušta
Ruka
Prati ritam
Udarajući po bedru
Izmjenjuju se slike
Rasplesano srce
I zarobljeni pokreti
Samo slova na papiru
slova slažu riječi
A riječi ne treba
Daljine su postale blizine
Ovo veće'
Posvećeno tebi
Radosti i tuzi
Jazzu i bluesu
Sjećanjima skrivenim u srcu
I život
Prvorođenog
Voljenog
Strepnja
Bol
Nemir
Nesklada
Toliko znaš, ne govoriš
Pjevaš, glas ne izlazi
Nema
Mjeseca iza pučine
Koraci po ljestvici mola
Nose
Prema vječnosti
Podijeljena
Između preživjeti i voljeti
Strah
Bola i povrede
Udaraju
Tvoje nasmijano lice
Dušu
Nitko ne vidi
Samo večeras
Sviram za tebe
Neke pjesme
Meni
Neke
Tebi
Drage
Program ide dalje
Nikad ne prestaje
Pojačam radio
A misli brižno
Šumore
Pjesmu potoka i vjetra
Riječi ne izgovorenih
Nikada ne rečenih
Sviram za tebe
Jer tako si to ponekad voljela



Kiselo slatko ljuto

Kiselo slatko ljuto
Masno slano gorko
Memorija našeg mozga
Tako zvano zadovoljstvo
Volite li meso
Ili sol
Volite li led
Ili šećer
Mlijeko stvara sluz
Svemir se muči i kašlje

Mi smo misli
Koje ne razumijemo
Snaga duhana
Ili marihuane
Snaga alkohola
Ili LSD
Ovisnosti ne samo stalnosti
Odlasci
Ljekaru
Razgovor sa trgovcima snova

Mučimo sebe ili druge
Nalazimo li se zaista u umu stvaratelja
Ili umu maćehe

Pogledajmo hijerahiju neba
Bogovi raznih vrsta drugačijih namjena
Samo posluživanje
Ljutiti bogovi
Bogovi milosrđa
Tko drži batinu a tko mrkvu

Kažu mi da se svađam s bogom

S kojim
Sa Svima
A kako da se svađam s nepoznatim
Tko mi je dao njegove slike
Vjerovanja
Priče
Kataklizme
Da li jedan te isti stvara i razara

Um u umu
Slika u slici
Misao u misli
Boja u boji
Zvuk u zvuku
Svijetlo u tami
Svijet u svijetu

Snovi izmiješani
Između trke po poljima
I odmora uz planinske potoke
Košmar
Kaos
Veći plan
Bolje se vidi sa planine
A sa zvijezde
Iz daljine

Jedan dah bića koje se igra
Ruši stabla u šumama

Od njegova kašlja
Polete sve ptice iz krošanja
Kad zakorači negdje u dalekom svemiru
Protrese se cijela Zemlja

Jesmo li mi takvi divovi
Koji uznemiruju civilizaciju mrava
Malih zmija i guštera koji se griju na suncu
A najmanji šum
Skršena grančica
Tjera na panični bijeg

Mislimo da mašta pripada nama
A dio smo mašte
Onog većeg
Svijet se vrti u krugovima
Život u ciklusima
Je li kružnica savršenstvo
Postanka i kraja

Sjećaš li se priče o zaspaloj kraljevni
Jeli čovječanstvo tako usnulo
Čiji će nas poljubac probuditi
Hologram
Reproduciran na sve strane

Sjedim u kinu
Svuda oko mene su platna
Na svakom platnu drugi film
U svakom filmu
Igraš i ti

Stara i nemoćna
Na postelji smrtnosti
Ili
Mlada djevojka
Na brzom konju
Majka koja doji dijete
A to dijete u drugom filmu
Si ti

Divizije
Penzionera
Bogalja
Prosjaka
Ešaloni vojnika
Poginulih u zemaljskim ratovima
Ranjene životinje
Vuku se za njima
Uplakana djeca uz ceste
Kolone prolaze mileniumima
Sirotinjo
Zašto si tako teška

Boli li te bože
Možeš li vraže
Popiti još iz pehara tuge

Sada zamisli
Igraš u svakom filmu
Projecirana si na bezbrojnim platnima
Ovog trenutka spojit ćeš se u jedno
Sastavit će se komadići razbijenog zrcala
Više nisi podijeljena
Prekrasan slika koja se vidi u cjelini
Nema odvojenosti
Znaš tko si
Znaš što si
Znaš kako je sve poČelo
I kako ćeš
Zaplesati
Ples
Novog stvaranja
Sjetila si se
Svog pravog imena
Tvoje ime
Je uvijek bilo na usnama podijeljenih

Dišeš mirno
Stvaraš nestvoreno
Popravljaš porušeno
Budiš usnule
I miluješ tek rođene

Ti to možeš
Ti to znaš
Ti si Ljubav



Poštovana publiko

Poštovana publiko
Šešir skidam
Moj naklon
Večeras je kraj igre
Dozvolite
Da izvedem zadnji čin
Na kraju ove drame

Molim vas
Molim vas
Ovacije ostavite
Za novi početak

A sada
Najavljujem
Zadnje prikazanje
Tehnika
Maknite zidove
Majstore skini krov

Prolog

Zatvorite oči
Opustite se
Umirite disanje
I sjetite se

Prvog događaja
Koji vam dođe
U blesimetru
Jeste li?
Mirno dišite
Pogledajte dobro
Vidite li sebe
Tu scenu
Vidite li sebe u njoj
Vaša uloga u drami je
......
Ne, ne govorite ništa
Čujem vaše misli
Čujem vas kad' šutite
Spuštam nebo
Nad vaše glave
Ne otvarajte oči
Dignite jednu ruku
Spojeni ste s nebom

Vidite li unutarnjim očima
Jeli sve slika
Koje ste dio
Kao u mijeni
Sva mjesta
Postadoše jedno mjesto
Koliko dug je vaš put
Posmatrajte
Rijeku zvijezda
Koja teče mimo vas
Ili
Uronjeni u matricu
Posmatrajte posmatrača
U svakom slučaju ste posmatrač
U miru ili pokretu
Nevažno
Važno je vaše iskustvo
Vaše emocije
I misli
Koje vam dolaze
Prebirete po njima
Kao kad čistite rižu
Odbacujete
Onu lošu
Napuklu
Druge boje
Da li ste tako pažljivi u životu

Uvijek ponavljamo istu priču
Ispričanu na bezbroj načina
Vi neprekidno žudite
Za novim pričama
Shvatite
Postoji samo jedna priča
Priča koju stvarate sami
U kaosu
To je samo mali dio
Kronike
Za veličinu kaosa
Vrlo mali
Dio
Dio je kaosa
Kao što je način na koji egzistira kaos
Utkan u samu potku vaše priče

Kao Kreatora
Kreator iskušava samoga sebe
Razdijelivši se u druge sebe
Energiju koja se igra do boli
Sumanutih ideja
Nemira
Uličnih demonstracija
Anarhizma
U spašavanju svijeta
Slobode

Sloboda od vas ne traži organizaciju ni pravila
Ne treba male ni velike
Ni zdrave i bolesne
Sloboda se želi multiplicirati
U svakoj matrici
U svakom postojanu
Tko uzima slobodu
Uzima vatru u ruke
Sunce u oči
Slijepog da ga vodi
U ponor
U dubinu
Izgubljenost
Dezorijentaciju

Krv je voda koja pamti
Bolje od ikoga
Doživljena kao tvar
Tvar koja ima napon
Kojom teče struja života
Osjećate li to
Kakve su vam sada emocije

Kada se svi spojimo
Kako ćemo djelovati na kreatora
Mijenjamo li njegovu putanju

Slika patnje
Boli
Traume
Svijet sukoba
Ratova
Podvale
Skrivene namjere
Iza vaših leđa
Spremaju se zamke
Kome vjerujete
Vjerujete li sebi
U sebe
S čim ste identificirani
U zamkama vas čekaju bića
Čiju visinu ne možemo definirati
Veća
Jača
Ispred
Nas
Hoćemo li odustati
Jesu li to naši bogovi
Koji se osjećaju
Svemogućim
Znate li priču o Davidu
Ili
Ono kako je Odisej
Sredio kiklopa

Postoji li jedan bog
Što je bog
Što znamo o njemu
Da li ga možemo spoznati
Ili je to sve bla bla bla
Bog pravde
Bog pohote
Bog prevare
Bog novca
Bog mržnje
I drugi bogovi
Stari simboli programiranja
Svjesno ih ne znamo čitati
Naša podsvijest upravljana njima
Čini po božjim zakonima
Pakao života

Gdje ste sada u vašim slikama
Jeste li i ovaj tren manipulirani
Kakve su emocije
Možete li ljutnju
Pretvoriti u smijeh
Tugu
U radost
Strah u ljubav

Odgovorite sebi
Poslušajte unutarnji glas
Da li nazirete tko vas je kodirao
Vidite li ključ koji se nalazi u vašoj ruci
Da otključate vaše spirale znanja
Vaš DNK života

Hej
Gdje ste
Uspavani
Ili trljate oči
Tijelo se budi
Sve boli
Loš krevet
Loši snovi
Je li netko sanjao nešto lijepo
???
Vidim ruke
Snovi
O cvjetovima
Rijekama
Oblacima
Snovi s nebom punim ptica
I leptiri u niskom letu
Snovi
Sa kišom
Bez kiše
Snovi sunca
Magle
Šetnja uz rijeku
Očarani prisutstvom druge osobe
Vaša podijeljenost
Dolazi iz vas samih
Vi ste ta osoba koja korača pored vas

Zašto se dugoročno ne možemo promijeniti
Ili možemo
Da li stvarno želimo
Želje su snažne
Želje su nestvarne
Motiv želje je sreća
Usmjeren na krive stvari
Na druge
Na stvari
Na događaje
Na san
Na dan
Promjena u strahu
Utkanom u nas kroz generacije
Naslijeđen od naših predaka
Držimo ga kao nešto što nam pripada
A onda boli
Žestoko boli
Kao kad se rađamo
One koji nas rađaju
Tren zaborava i krik
Izlaska pod svjetla pozornice
Rastajem se sa svojim mislima
Zaboravljam kolijevku bezbrižnosti
Uranjam u svijet
Paklenog stvora
Neka čudna lica
Pa majka
Otac
Oni su me usrećili
Evo me
Ha ha ha ha

Koliko puta ste prokleli svoje rođenje
Koliko puta ste se ustali iz pepela
Gdje sam ja
Tamo gdje su moje misli?
Postoji li čvrsta točka
Bivstvovanja
Za svemirske putnike
Zaigrane i zarobljene
Odraz jednoga koji je podijeljen
Bezimeni sa bezbroj imena
Od svijeta do svijeta
Ni jedno ime
Ne sadrži pravi smisao
Osim možda
Tišina

Kome smo dali svoju moć
Iskonsko znanje zamijenili za zaborav
Koji se pretvara u vječnost
Zamijenili smo život za san

Kako napredujemo
Jeste li još u sazviježđu Strijelca
Ili već putujete
Možda
Jašete na valu
Koji vas svojom snagom
Brzinom
I neizmjernom ljubavlju
Budi

Kako se osjećate
Brine li vas još nešto
Ostavite brige
Bacite ih preko ramena
Uz put
Samo jedna informacija
Za cijenjeno gledateljstvo
Da li je to uzus
Ili
Nešto drugo
Zemlja je već na novoj putanji
Jeste li umorni
U ovoj vožnji između svjetova
Osmi red
Desno
Ti krajnji
Pruži ruku
Dolazi ti dio tebe
Spoji se

Ispred nas je zastor
Zaigranih boja
Dinamika
Kretanja
Intenzitet se povećava
Sada prolazimo kroz
Dio vaše svijesti
Spajate se sa mnogima vi
Iz drugih svjetova
Kakav osjećaj

Osjetite li sada zaboravljeno zadovoljstvo
Ispred svakog od vas
Promiču slike
Vaših života
Birajte što vam se najviše sviđa
Promijenite ruho
I budite to što želite

Jeste završili
Pogled prema gore
Naša brzina je
10 brzina svjetlosti
Posmatrate
Sazviježđe koje se stvara
Ako tko želi izići
Slobodno
Dovoljno je da pomislite
Ja ostajem ovdje

Još nekoliko sekundi
Približavamo se rubu ničega
To je cilj ovog puta
Novi početak
Bilo mi je drago
Poštovana publiko
Moj naklon
Ovo je vaša nova mogućnost
Novo stvaranje

Hvala hvala
Drage su mi vaše ovacije
Hm
Jesam li nešto zaboravio
Nema veze
Uvijek postoji drugi put



Da li je to moja želja

Da li je to moja želja
Moja glad
Moj ego
Već danima
S tvojom slikom se budim
Zaspivam
Sanjam te u ovom snu

To što znam o tebi
Nebitno je
Što manje znam
To više žudim

Kad pročitaš knjigu
Shvatiš da ti ona govori o drugim knjigama
I onda ih tražiš i čitaš

Tvoje znanje je manje pa veće
Pa manje

Moje oči piju boju ovog mora
Ili se ona razlijeva iz njih
Nebitno
U sjećanju
U meni
Nešto se mijenja
Kao da sam to more
Iz najcrnjih dubina
Do svjetla sunca
Slike oblaka
Kaotičnog neba

Sjedim bez riječi
Na stolici od trske
Ruka na stolu
Noge u lavoru
Gledam sliku obale
Kraj stare lule
Sve stoji u trenu za tren
Pučinom plovi brod
Visoka su jedra
Puna vjetra
Sjećanja
Na boku
Ispod pramca
Na boku
Tvoje ime
Suzanne

Čovjek postane opsjednut
Bićem tame
Ili bićem svjetla
Ti ploviš mirno
U tišini
Tamo negdje iza moje glave
Na zelenom zidu stare boje
Tvoja slika tvoje lice na kraju tmine
Suzanne

Klečim
I htio bih da molim
Samo šapćem tvoje ime
Suzanne

Na oblaku dima
Zamućene svijesti
Naslonjen na ruku
Za stolom
Držim se za čašu
Gledam
Kroz prljava okna
Ulicu koja prolazi pokraj mene

Neka pjesma iz zvučnika
Čujem
Pjevač izgovara tvoje ime
Suzanne

Sve manje te znam
Sve si dalja
Samo trenutak
Kad sretoh te
Već prođe
Sjetih se
Volim te
Bez uvjeta
Od davnina
I ako nikad nećeš
Ćuti
Moj glas
Dok ide pjesma
Kako izgovaram tvoje ime
Mila Suzanne

Ni sretan ni nesretan
Više posmatrač
Samo gledam more valova
Nebo bez oblaka
Na horizontu tvoje lice
Draga Suzanne

Znam
Pripadaš samo sebi
I ne bih te
Htio
Nikad
Imati
Jer onda
Više
U tišini ne bi mogla
Pjevati
Lijepa
Suzanne

*Ime *,Copyright:leonard Cohen



Hej ti

Hej ti
Baci koju cjepanicu
Neka vatra bukti
Neka bude svjetlo
Da pogledam što ovaj svijet
Radi
Kako živi
S čime se bavi

Bijela zgrada
Crveni križ na krovu
Bolnica
Mala djeca
Majke
Bebe
U bijelim mantilima
Hodaju doktori
Naoružani špricama
Još ne probuđena djeca
Bivaju
Bodena
Vrisak
Majke stavljaju ruke na uši
Da smanje količinu boli
Koja se rezonancijom
Prenosi u njihova tijela
Cijepljenje
Ha
Karta za brzo putovanje kroz njihov život

Naoružani vojnici
Jurišaju jedni prema drugima
Nemajući što izgubiti
Osim gluposti u vlastitim glavama
Dok svijetleći metci
Udaraju u njihova tijela

Na konzoli dječaci
Vode ratove
Dok očevi bogovi
Blude
U potrazi za
Napitkom besmrtnosti
Majke
Bogova
Bacaju kosti
Da vide budućnost
Svoje djece

Čovječanstvo
Se rađa i umire
U ciklusima
Matrice
Karme
Sna
U kojem sanja
Život
Kroz iluziju
Staklene kugle
Između kristala
Prepunih starog znanja
O svemu
I prije početka
I kraju početka

Netko mora umrijeti
Da bi zakon ojačao
Važan je zakon
Ne bića
Slova
Nečijih misli
U ime boga
Kralja pravde
Prsta božjeg
I ostalih tlapnji

Pojačaj svjetlo

Na primjer
Ona
Poznata
Gdje je svjetlo
Nema tame
A što je tama
Sakriveno svjetlo
Može li išta
Postojati
Bez svjetla
Da li su loše stvari loše
A što su dobre stvari
Tko je to odredio
Zakon jednoga
Moralni zakoni
Skriven je smisao
U slojevima postojanja
Opijene duše
Nokautiranih ljudska bića
Pokušavaju se podići sa poda

Svjetlo iznad vode
Ispresijecano šumovima daljine
Vrtlog na dnu tame
Komešanje
Sve ide ka točci usijanja
Vapaj dopire iz tišine
Zbunjeni sluđeni
Izgubljeni
Traže put

Ima li izlaska preko granica
Bijeg preko zidova
Prolazak
Kroz električnu mrežu
Bez pokretanja
Alarma
Prevareni laseri

Bijeli traže crne
Crni traže bijele
Šahovska ploča
Igraći se igraju
Sa lutkama

Sluge trče oko njih
A brižni otac i majka
Gledaju svoje najomiljenije idiot
Serije
Glupi tupi ovisni
TV signali upravljaju naši htijenjima

Hej ti
Baci još drva na vatru
Ovaj plamen
Ovo sunce se gasi

Jedni tumače druge
Drugi traže nešto novo
Sveobuhvatno
Novu formulu
Koja sve objašnjava
Zaplet svih zapleta

Poslana ljubavna poruka
Skrivenog značenja
Mijenja
Vibraciju tijela
Varalice
Vračevi
Liječnici i doktori
Operatori kirurzi
Vampiri nad nama

Kradu kradljivci od kradljivaca
Struju iz naših tijela
Trgovci varaju
Proizvođači daju lažne deklaracije
Duše zbunjenih
Mozgovi ničemu ne služe

Mi smo roboti
Ove planete
Svojom ili čijom voljom
Ako takvo što postoji
Ili su i to samo riječi zavodnice
Prevarantice
Majke svih varalica
Stvarateljice iluzije
Koja traži
Slušajte
Vjerujte
Molite
Klanjajte

Na trenutak
Prestanimo govoriti
Šutnja neka bude potpuna
Bez misli koje se ne čuju
Neka i misli nestanu
Neka više nema slika
Ne vidimo u muku tišine
Nemamo potrebe za kretanjem
Sve je stalo
Svemir se širi

Sve postoji
I spava
Možemo li izdržati tu sliku
Možemo li izdržati ništa
Koje nas je prožima

Sve je tu
Nešto nam ništa više ne znači
Ničega nema
Ni nas

Ostao je život
Bez maske
Bez potrebe
Bez htijenja
Trebamo li ga ponovo učiti
Ili će nam se kroz
Nečujni val
Vratit
Sjećanje
Tko smo mi u stvari

Ugaslo je sunce
Ložač uzima lopatu na rame
Ulazi u kola svojeg gospodar
Zamjenjuju uloge i mjesta
Dok kočija bez konja
Odlazi
Bolje rečeno nestaje
Jer ništa nikud ne ide
Nikad se nije kretalo
To je bio dan
Sada dolazi noć
Sanjao sam iluziju
Vrijeme je da
Padnem u san bez snova
U kojem nema
Ni mene
Ni tebe
Ni njih
Konačno postadoh ništa



Ovo nije naše vrijeme

Ovo nije naše vrijeme
Ovo nisu naši dani
Ovaj ples mi ne ćemo plesati
Ovaj put mi ćemo svirati

Stvoriše svod dana
Sa suncem i
Mjesecom
Stvoriše svod noći
Sa zvjezdanim tapetama
Iznad glave
Pravog svijetla više nema
Stvoriše sunce
I priču kako je tamo vruće
U utrobi zemlje
Da vide put između gradova
Stvoriše kaveze od tijela
Sa EMS osiguranjem
Tko su
Oni
A tko
Smo
Mi

Šamarani od sutra do zore
Potonuli u noći
Ukopani stojimo u asfaltne površine
Goloruki
Nasmijani
Dok nebo prekrivaju krda aviona
Stampedo oklopnih kola
Žuri ulicama
Okruženi smo
Sa svih strana
Otpor ne postoji
Ljubav nas prati
Pokriva i sakriva
Nevidljivi jesmo

Bjesni čuvari
Traže
Ne pronalaze
Šalju svete zrake
Smrtne za ova tijela
Smijeh je jači
Prvi metci
Probijaju naše redove
Ne ruše ulice ispunjene radosti
I svaki proboj
Zrna kroz srca
Izbija svjetlost
Koja raste
Zadnji među nama
Kad se okrenemo
Postaje prvi
Stoji
Pada
Više nas nema

Ulica mokra
Svjetluca
Od kiše
Nema neprijatelja
Kako ih već zovu
Ostadoše sami
Nitko
Ne zna
Dalje
Ostadoše gospodari
Njihove vojske
Zastor se ruši
Publike nema
Ni
Tko su
Na kraju
Više nisu

Ovo nije naše vrijeme
Ovo nisu naši dani
Ovaj ples mi ne ćemo plesati
Ovaj put mi ćemo svirati



Prolaziš pokraj mene

Prolaziš pokraj mene
U ovoj noći
Padaju zvijezde
Poklanjam ti osmjeh
Svojih očiju
Smijem se tvom osmjehu
Poklonjenom drugima

U prolazu
Ja sam nevidljiv
Postojim samo u snu
Snu koji sanjam

Sretoh te sanjajući
Tuga oko nas
Plovimo
Otoka nigdje
Već
Samo sunce
I noć prepuna zvijezda
I danima te gledam
Uvijek tu si ispred
Nadohvat ruke

Sjedim pred tvojom slikom
Milujem to nježno lice
Volim tvoje oći
Zamišljam kako zvućiš
Što bih ti rekao
Da li bi me voljela

Ili samo

Zaplesala
Jedan tango
I u onom pokretu
Kad te trebam privući
Zagrlit'
Nestadoh među zvjezdama
Vlastitih sanja

Tražeći sebe
Našao sam tebe
Sjediš na obali
Ovoga mora

U tvojoj nutrini tuga
Kao delfin
Se igra
Suze teku u tebe
Nema ih na licu

Danima danim danima
Pokušavam ti oduzeti bol
Tugu
Nasmijati tvoje srce
Ti šutiš
Kao da te nema
Sakrivena u sebi
Sakrivena od svijeta
Čuvari te nemogu pronači

Srce tiho
Mirno kuca
Kao srce Zemlje
Nečujno
Vrijeme se skratilo
Taj tren sve je bliži

Udah samo kada oluja krene
Izdah
Kada orkan valove podiže

Stopila si se i nestala
Postala si svijet
Tvoja probrazba
Je savršena

Jedna misao
Od nekud
Doluta
Ne brini
Još sam tu
I uvijek ću te voljeti
Srce sam ti dao
Dajem ti svoj život
Jer ti si važnija od mene
Ti si važnija od svijeta
Ti si moj odraz
I znam jedino
Kad udahneš
Osjećam da živim
Već od davno
Postao sam ti
Onaj vuk
U tebi
Da te volim u tišini
I šutim
Šutim šutim
Umriejti mi nije
Jer smrti nema
Život je moj sve veći
I tražio sam u svim svjetovima
Ne pitajući Kreatora
Da li mogu
Smijem li
Riječ kojom bih rekao ljubav
Riječ kojom bih rekao volim te
Riječ kojom bih dao sebe tebi
Kada bih
Te cjelovom
Mogao probuditi nasmijanu
I sretnu
Ma gdje krenula poslije sna
Moja jedina
Ili samo
Draga
Suzanne

*ime Ime Suzanne,Copyright:leonard Cohen




Nadam se nadam se nadam

nadam se nadam se nadam
da možeš sve to nositi
i da te neće slomiti
da jednom ćeš se opet srcem smijati
i kad ja ne budem tu
da ipak sve što je prekrila tama
okupat' će svjetlo
posve novog i nepoznatog dana
nadam se nadam se nadam
nadam se da jednom negdje
imati ću Ericov glas i Leonardov dar
nadam se da ćemo se opet sresti
negdje u nekom još neznanom dijelu Kreatora
da bar na tren
budem s tobom
kada taj tren
postane
ono što nosim u srcu
idući prema kraju ovog puta
nadam se nadam se nadam
jer kako bih rekao
prije toga
nada mi služi
da prevarim samog sebe
i ne učinim ništa
ne znajući
strahujući
da remetim red stvari
veće slike
na kojoj sam samo
potez kista
u trenu
ili zauvijek

nadam se nadam se nadam
da jednom ću te sresti
na nekoj cesti
koja vijuga

kroz

livade proljetnog cvijeta
ispod nekog neba
gdje boravi harmonija
zvuka i boje
gdje spava tišina



Prolazim Duhove

Prolazim Duhove
Star' i prašan put
Vozim prema neskladu

Dao si nam razlićita lica
Ne mogu te prepoznati
Sakrio si isto biće
Isčupao korijen naše duše
Dao si nam podjela
Različite boje
Misli si podijelio
Rascijepio si njihov tok
K'o drvosječa
Kada udari sjekirom u cjepanicu
Iverje leti
Sprema drva za zimu
Ona dogore do kraja
Više ne postoje
Pepeo raznese vjetar
Iznad ognjišta
Zatvorskih ćelija

U noći negdje stadoše
Izađoh iz broda u sred šume
Uzeh tijelo vuka
Potrčah put proplanku
Nizine ispod mene
Doline razdijeljene rijekama
Na vodi blješti ogledalo mjeseca
Iznad glave zvjezdani pokrov
Kroz san se krećem
Hitre šape
Kroz šumu
Lebdim
Proplanak
Je tu

Mjesto je isto
Kao eone prije toga
Spušten u neku drugu priču

Postelja od sijena
Iskri bijeli veo oko nje
Prilazim sve bliže
Ruka spuštena na mahovinu
Ruka, kao ona prije
Tisuće godina
Tvoja ruka
Draga Suzanne

Poližem te prste
Mirisa se sjetih
Dubok' san
Zaspala
Usnula
Rekoše mi
Samo
Kad stigneš
Znat' ćeš

Sjedim kraj postelje
Tvoja duša lebdi
Duša
Ovog vuka
Podiže se u ravninu
Tad poč'e
Nebo izlijevati
Boje
Kaleidoskopa
Svjetla se igraju nad obzorom

Staro drvo, sjedoh na nj
Govoriš mi
Još malo
Ostavi me u snu
Još malo
Ne budi me
Daj da sanjam
Nekoliko
Ne dovršenih snova
Mladog poglavicu
Čuvaj

Težak zahtjev podjele
Zadatka koji mi dadoše
I želja tvojih
Draga Suzanne
Da te nježno budim
Da te brižno čuvam

Eh
Nije lako, draga Suzanne

Znam što ću
Podijeliti ću svoju dušu
Srce duše
Dajem tebi
Snagu duše mladom poglavici
Ništa ostaje meni
I to je dovoljno da
Održi život vuka
Koji leži ispod tvoji nogu

Doći ću iz drugih dimenzija
Spojit ću se sam sa sobom
Kad podigneš ruku
I poželiš se probuditi
Tada ćeš ćuti
Fijuk vjetra
Sa hukom noćne pjesme vjetra
Glasovi vukova utkani u noć
Iz daljine

I biti će kao davno prije
A bilo nije
Ustani Suzanne
Vrijeme je prošlo
Došao je tren
Da stvaraš novi svijet
Hej Suzanne
Hej Suzanne

Sjećam se
Onih vodopada
Kada su u mlazovima padale zvijezde
Ne bjesmo u fizičkoj ravni
Već duše savršenstva
Bez tijela
Bez želja
Bez htijenja
Bez mijena

Sjećaš se
Negdje daleko u dubini stvaranja
Gledali smo
Sve postanke
Sve nastanke
Igru kreacije
Mi nestvoreni
Mi bez potreba
Mi bez ičega
Okruženi oceanom blaženstva

Odmiče
Ova zemaljska noć
Dolazi sunčev dan
A izmaglica
Rane jeseni
Sakriva vuka

Uz tvoju postelju
Ležim
Ti dalje sanjaj
Snove
Igre
Boje
Svjetlo
Komedije
Drame

Mirno snivaj
Kraj ove igre
Jer ništa se promijenilo
Nije
Kraj tebe sam
Moja draga
Suzanne*

*Ime Suzanne,Copyright:leonard Cohen



Bereš jabuke

Bereš jabuke
Svaki plod je jedan svijet
Svaki svijet je gotova priča
Odlažeš ih u košaru
Punu košaru
Stavljaš na leđa
Odnosiš ih djeci bogova
Da se igraju
A djeca ko djeca
Loptaju se
Bacaju u vis
Pa hvataju
I one koje brzo padaju prema tlu
Prije samog sraza
Uhvate

Ptice u zraku
Kruže nad dolinom
Karavana prolazi
Sprema se
Kraj

Zadnji pogled
Slika neba
Ili slika trave
Odlazak
Dok glasovi nestaju
Vide se samo usta riba
Koja se otvaraju i zatvaraju
Boli li srce prije odlaska
Da li je žalost
Pjev ptica u sutonu

Pjevaju pjevači
Na trgu pajaca
Zabava klaunova
Palih anđela
I izgubljenih bogova
Opijenih od nargila
Promišljaju od kuda su se našli
Na ovoj planeti
U kavezu
Zarobljene misli

Programirane misli
Kruže neprekidno
Popravljajući programe
Ljudskih tijela
Životinje su zanemarene
Opasan je jedino dan kada će one progovoriti
Kada će svi razumjeti jedinstven jezik
Simbola
I slika

Misliš li svojom glavom
Da li je ona tvoja
Tko nas je programirao
Tko nam je dao kodove i ključeve
Tko su bogovi
Tko su gospodari
Tko

Pa reći ću vam
Skrivaju se iza zastora
Zato strgnimo zastore
Skrivaju se na višim nivoima
Zato pođimo na više nivoe
I ove noći
Oduzimam im sva prava tlačenja
Bijesa
Osvete
Zakona krvi i tla
Strah
Pravo programiranja bilo čime osim sa ljubavlju
A ljubavi u njima nema
Jer jedno isključuje drugo
Oduzimam im pravo na zlo
Nudim im ljubav
Ili ispraznost
Mogu birati
Kao što smo mi mogli birati
Između niša i ničega
Grlim ih zagrljajem majke
I dajem im ruku oca koji ih vodi ka odrastanju

Lavež ne dokazane pasje njuške
Iz jedne stare pjesme
Nagovještava naš dolazak
U svaki skriveni kut svih svjetova
Tamo gdje se tama sakrila sama od sebe

Dolazim u vaše snove
Da maknem horror iz vaših života
Dolazim u vaše živote
Da vam dam znanje
O vama samima
Da vam kažem da je ključ svega u vašim rukama
Da trebate spojiti kroz vaše tijelo
Sve što nosite eonima a nije povezano
Kad se spoje vaše kosti sa kostima predaka kroz sjećanje
Vratiti će vam se znanje sveznajućih
Spojeni ste direktno na kreaciju
Bez posrednika
Koji iskrivljuju stvari
Govoreći poluistine

Vi će te
Dokinuti svijet manipulacije
Vi ćete iznijeti istinu na površinu koliko god bila duboko zakopana i skrivena od vas samih
Vi ste ti koji putuju na Zemlji i sa njom
Prema višem nivou postojanja
Vi se spajate sami sa sobom
U svim fasetama dimenzija
Fractali su samo privid
Ovisno o kutu gledanja
Nema podjele
Nema razlika
Nema gospodara
Jer svi koji vam govore i uče vas nešto drugo
Što nije ljubav bez uvjeta
Žele i dalje vladati vama
U dubini
Vi znate da je drugačiji svijet moguć
I zato pozdrav
Ljudskoj rasi na putu
U novu avanturu
Kreacije
Kreacije koja smo mi sami

Bereš jabuke
Svaki plod je jedan svijet
Svaki svijet je gotova priča
Odlažeš ih u košaru
Punu košaru
Stavljaš na leđa
Odnosiš ih djeci bogova
Da se igraju
A djeca ko djeca
Loptaju se
Bacaju u vis
Pa hvataju
I one koje brzo padaju prema tlu
Prije samog sraza
Uhvate



Oprosti što ti pišem

Oprosti što ti pišem
A nisam pitao
Što mislim na tebe
A ne znam da li mi je to dozvoljeno
Što izgovaram tvoje ime
Dok hodam ulicom
Dok te sanjam
I htio bih te nazvati
A ne znam da li ću s time unijeti nemir
Promijeniti tok stvari

U ovom trenu sam sebičan i slab
Htio bih ti reći koliko mi nedostaješ
I ako ne znam što bi bilo poslije
Pomislim
Ako je to sve što radim protiv tvoje volje
Zašto to radim
Ne mogu razumjeti
Osim što me jednostavno time potičeš da pišem
Daljine, daljine, daljine
Pjevao je davno Tin

Ovo je tužna pjesma
U kojoj ja znam da sam sretan
Mogu te voljeti
Ikad voliš druge
Tvoj osmjeh raduje moje srce
Nema uvjeta
Za bilo što
Neka moja duša pjeva u tišini
Tvoje ime
Skrivena od svijeta i zvijezda

Mogu šutjeti
Ne govorim
Od dna do dubine
Do najviše visine
Ako okreneš dolje da bude gore
Između toga
Ničega da nema
Osim tišine
Bez priče
Bez igre
Bez daljine
Sretan je čovjek koji voli
I ne očekuje
Ništa od toga



Danas

Danas
U predvečerje
Sretoh gospodina
Sa bezbroj odijela
Izgledao je
Iskusno
Potrošeno
Ne bih ga prepoznala
Tek začuh njegov glas
Suzanne
Još uvijek si mlada

Prostruji nešto
Mojim tijelom
Pred oči mi dođe
Chelsea hotel
Gdje jedne noći
Sjedio je sam
Whiskey i cigareta na malom stoliću
Blok
Olovka
Šešir obješen o klin
A mladi gospodin
Podigne pogled
Ozari svoje lice

Vidjeh
Mušterija, sjedi, sam
Isturih grudi
Nasmiješih se
Noga krenu sama
Priđoh bliže
Dobra večer gospodine
Mogu li sjesti
Izvoli kaže on
Baš mi društvo treba
Nasmiješih se sjedoh
On pokuca prstima
O tablu stola
Mladi konobar
Moj prijatelj
Svodnik
Dojuri
U tren
Izvolite
Gospon

Dami što pije
Meni još jedan
Ponudi me cigaretom
I pripali
Povukoh dim
Gledam te oči
Kao da propadam u njima
Nešto u meni zasvjetluca

Pjevuši, mrmlja
Ja sam Leonarda
Kako je tebi ime
Oh
Zbuni me na tren
Oprostite gospodin'
Ja sam Suzanne

Lijepo ime
Kaže on
Smješka se dok utapam se
U tim očima dubine
Ponavlja
Moje ime
Suzanne

Moj mladić gleda
Misli
Biti će para

Simpatičan taj je čovjek
U blok nešto piše
Pitam ga što je
O, draga Suzanne
Naslov mi nedostaje
Za pjesmu ovu
Ali mislim
Da tvoje ime
Je predivan dar
Ta pjesma zvat će se
Po tebi
Suzanne

Ja za novac
Dadoh sebe
I sretoh mnoge
Poslije toga
Nijedan mi ne napisa ništa
Ali kad čujem negdje
Na radiju
Pjeva
Čovjeka sa bezbroj odijela
A pjesma
Se zove po meni
Suzanne

Još uvijek sam mlada
Poželjna
Znam
Sretoh ga ovog dana
On me prepozna
Sjeti me se
Nazva me po imenu
Nakloni se meni
Reče
Divno te je
Ponovo sresti
Lijepa
Suzanne*

*Ime Suzanne,Copyright:leonard Cohen



Zarobljen sam u tvom umu

Zarobljen sam u tvom umu
Ne mogu izaći
Vani je vjetar oluja
U zatvoru mir i tišina

Nedostaju mi kapi kiše
Žalim se

Umirući ne žele umrijeti
Živi umiri

Oprosti
Remetim red stvari
Sebičnost ili zadatak
Podijeljenost
Između opsjene
I odlučnosti
Da se zagrebe Kora istine

Tišina između nas
Donosi mi priču o sebi
Ponovne susrete
Suočavanje

Prošlo je sada uvijek i sada
Dolazak pjevača
Niz skaline
Ulazim u sadašnjost kroz prošlost
Vraćen iz budućnosti

Kaže
Alma mater
To su tvoje fantazije
Da me zaustavi
Zaveže
Okuje

Frekvencije
Različiti nivoi
Menuet gitara
Otvaraju se
Vrata auditorija

Vesela
Svita dvorskih luda
Pjevajući i plešući
Penje se na pozornicu
Prigušuju se svjetla
Tek sjene se vide
Zvuk postaje jedan ton
Vibracija
Aum
Sve se smiri
Utiša

Bljesak svjetla
Gospođa
Sa lisičjim repom
Nasmijana
Mlada
Niklovana
Blješti haljina
Najavljuje

Dame i gospodo
Večeras samo za vas
Na ovom mjestu
U ovom prostor vremenu
Mađioničar
Par excellence
Za one koji vjeruju
Za one koji ne vjeruju
Ne dijeli publiku
Niti njihove misli
Pokazat' će vam
Samo jedan trik
Trik
Sa kartama

Počinje komešanje boja
Plešu leptiri
Iznad svjetova
Podižu oluje
Spuštaju sunca u oceane
Pomiču zvijezde nebom
Nebesima

Bude
Zaspale
Lijene
Bogove
Otimajući im uzglavlja
Multiplicirani
U nebrojenim dimenzijama
Samo jedan zna
Koliko čega ima

Nebitno
Špil karata
Leti iznad glava publike
Sporo
Pa ubrzavaju
Svjetlucaju mijenjaju boju
Ruke pokušavaju uhvatiti
Bar jednu
No one lagano izmiču
I spuštaju se na ruku
Iluzioniste

Još jednom ih baci u zrak
Pa ponovo skupi

Sve se umiri
Svjetlucaju zvijezde pozornice
Svjetlo prošara publikom
I zaustavi se na jednom dječaku
U majčinom krilu
Osvijetli mu lice

Gospodar igre baci karte u vis
Jedan se odvoji
I doleti nježno do dječaka
Spusti se na njegov
Dlan
Majko vidi kako je ovo lijepa slika
Izvire rijeka iz kamena
Okružena šumama
Iz dubine svjetlucaju oči

Iz karte jurne slika
Svi je vidješe
Čuje se huk izvora
Kapljice lete zrakom dok se voda obrušava sa visine
Da bi se spojila
Sa svojim procjepom
Dubine
Koja ju vodi kroz stijene
Da zelenih ravnica
Nepreglednih

Jedva vidljivim čine se bića
Koja nošena vjetrom
Sade polja
Šarenim cvjetovima
Prosipajući boje iz svojih rukava
Drugi koji stvoriše
Krošnje
Počeše stvarati
Svijet ptica
Priča ide dalje

Gospođa u invalidskim kolicima
Dobije slijedeću kartu
Mala
Djevojčica protrči iznad glava
Utrči u kolibu na
Početku šume
Ne, ne nije Crvenkapica
Ulazi u prostoriju okupanu svjetlom
Za stolom sjedi
Zvjezdani lutalica
Putnik iz davnina
Bog koji je bio u budućnosti
Na stolu kugla koja iskri
Svjetlo
U tami koja je iznad stola
Miješaju se
Struje kaosa
Bljeskovi
Oluje
Počinju stvarati
Nebeski svod
Djevojčica se približi stolu
Podigne ruku
Gurne ju u
Kuglu
Otvori šaku
Iz nje se prosipaju zvijezde
Padaju kiše
I lagano se spuštaju ljudska bića na tlo
Pridošli
Prvi
Vrtlari nove planete

Plove karte iznad
Glava
Ispod svoda planetarija
Igra se ubrzava
Nema vremena za karmu
Požutjela polja jeseni
Napukli oblaci
Olovnog sjaja
Kiše liju
Moja duša trči kroz šumu
Okružena
Vukovima
Krive slike razbijene niz skale

Hoće li zmajevi opet letjeti
I izletjeti iz kino dvorana
Već su uletjeli u dječje glave
Da li je žena
Bolja glumica
U muškom svijetu dominacije
Ne postoji njena šansa
Zato održava ovaj svijet neravnoteže
Dok muškarci igraju
Karakterne uloge
Zato što imaju
Probleme sa karakterom
Zamisli
Mjesto ega
Karakter
Duša bi plesala

Dok slijedeća karta
Napušta špil
Tražim riječi

Koje nedostaju
Ne postoje
Nama ih
Ne mogu ih naći
Riječi kojima bih mogao
Bilo što točno reći
Dok plešu rečenice
Odlomci
Romani
Knjige
Iza njih
Ostaje
Trag
Priča koje ispadaju iz korica
Kao zvjezdane maglice

Slijedeća
Karta padne ispred
Djeteta u kolicima
Nad kolijevkom
Sijevaju munje
Bijesni oluja
Pada kiša
Otvaraju se oči demiurga
Crne kao morske dubine
Po sredini
Crven zaobljen prorez po dužini
U njemu se okreće
Spirala zmije
Raširenih rila

U jednom trenu
Začuje se
Gong
Kaže moja zemaljska majka
Boga ne trebaš moliti
On sve sam učini
Ove na zemlji njih trebaš moliti

Točim benzin
Pa plin
Vozim prema Žumberku
Tamo je dom
Mog
Dragog
Prijatelja
U kraljevstvu tišine
Okružen cvjetovima
Stablima kestena
Padina
Prepuna jesenskih gljiva
Mir
Tišina
Glavobolja promjena

Karte i dalje
Lete iznad glava
Pokušavam dokučiti
Što radim tu
Čemu sve to
Tko sam je
Zašto sam došao
Od kuda
Koja je moja namjera
U ovom cirkusu
Koji
Bez točke
Dvorskih luda
Bacača noževa
I letećeg špila karata
Ne bi imao smisla
Oštrica se zabije
Kraj moje glave
No znaš
U toj tišini
Između nas
Pronalazim istinu o samom sebi
Ponovo se susrećem i suočavam
Sa onim što je sada
Što je bilo
Što dolazi
Sve je postalo sadašnji trenutak
Ostaje mi samo da zapjevam la la la la la
Frekvencije različitih nivoa

Leptiri
Vukovi
Ljudi
Gmazovi
Lovci ubojice
Žrtve
Pobjednici
Heroji
Anđeli
Bogovi potučeni do nogu



Ako su programi duše i mogu biti izbrisani

Ako su programi duše i mogu biti izbrisani
Cijeli svijet duša je u zabludi
Nema budućnosti
Programi imaju svrhu
Programi bez svrhe
Brišu se
Tako, otprilike ide jedan dijalog
Dok u Matrixu revolution
Neo čeka vlakovođu
Krivo složene stvari
Dovode do krivog razumijevanja
A što je sa svijetom mašina
Kako on egzistira
Što ga stvara i pokreće
Što su sluge a što gospodari
Koliko ima nebeskih svodova
Jednih iznad drugih
Jesmo li toliko zapleteni u snu
Da multipliciramo matricu
Nebrojeno puta
Ako je sve san
Program
Iluzija
Poništenjem
Brisanjem
Možemo li početi iz početka
U kojem će se obliku energija iskazati
Transformirati

Svijet je podijeljen
Da nitko ne zna istinu
Istina u dijelovima
Vodi u zablude
Svatko misli da je njegova istina
Jedina istina

Staviš masku
Postaješ maska
Uzmeš kostim
Postaješ marioneta
Tvojim pokretima
Upravlja neka druga ruka
Nevidljivim koncima spojena si
Dok u snu
Pokušavaš letjeti
Plivaš
Zauzimaš stav u raspravi
Čiji si ti zvučnik
Tko kroz tebe govori
Misliš da su riječi tvoje

Nadahnuto se ispovijedaš
O snu koji želiš ostvariti
Ali pazi, tu su dvije riječi prevare
San
Želja
Ni jedno ni drugo ne postoji
I tvoj san je iluzija
U iluziji sanjaš
U iluziji želiš
A spavaš u svijetu strojeva
Strojeva koji jesmo

Kad nam uzmu stvari
I duh negdje zaspe
Između stanica i kolodvora
Sjedimo na poljani
Ronimo suze
Ne znajući zašto
Već osjećamo
Samo sažaljenje

Zastanimo opet
Tu smo odvojeni od svega
Bar tako
Osjećamo
Odvojenost od cjeline
Nije stvarna
I dalje smo povezani
Sa svime
Sa svima
Izgubljeni ključ
Imenom Zaborav

Snažna potreba
Signal slab
Sjećanje zapleteno u matricu
Usklađenih programa
Samo je tren
Kad naši gospodari
Razmjenjuju igračke
Ili nas preprodaju
Kao robu sa greškom
Sve ovisno o tome
Kako su se igrali
Teško pokvarene
Stavljaju u stanje sna
I daju ih
U radionicu za popravak

U snu
Trčimo poljima
Na kojima cvjetaju zvijezde
Nebo je
Nebesko plavo
Nema oblaka
To je mjesto obnavljanja
I zamjene dijelova
Prije nego što nas vrate
U arenu
Borbe i strahova
Oni koji su bolje prošli
Postaju dio igre
Na putovanju stvaranja
I rušenja
Svjetova

Bogovi rastu i uče
Kako da sačuvaju i unaprijede igru
No najgora se stvar dogodi
Kad djeca bogova
Igrajući
Zaborave tko su
Uvuku roditelje
Njima manipuliraju
Tada
Igračke najviše stradaju
Ratovi su dugi
Iscrpljujući
Majka i otac
Stvaranja
Pošalju
Val
Da ispere koprenu
Sa očiju da se svjetovi uravnoteže
I igra krene iz početka

Negdje
U jednom kutu
Zaboravljenom od svih
Igračke
Su oživjele
Svoja srca
Stvaraju svoj
Vlastiti svijet
Svijet bez bogova

Što misliš, tko si*
Vrijeme je da saznaš

*Što misliš tko si, knjiga Carlosa Wartera,MD


Odlazim

Odlazim
Jer dolazi takvo vrijeme
Nikad neću otići
Postajem nevidljiv
Ni sjena mojeg kaputa
Vidjeti se neće
Stvari koje se neprekidno raspadaju
Treba otpustiti

One same
Kao brod sa puno slabih mjesta
Tonu
Nestaju sa ulica
I tvojih putova
Da me ne sretneš
Da te ne prepoznaju
I da ne moraš reći
Taj čovjek
Meni ne poznat nije

Ni groba imati neću
Izgorjet ću u vatri zore
Goreći
Kako bih dao svjetlo danu
Kao da nikad
Mene
Bilo nije

Sve će izgledati
Kao loš i nedovršen roman
Koji ćeš maknuti sa svojih polica
Sve će prekriti
Tama patine
Prašina zaboravljenih stvari
Ništa ostalo nije

Potonuli brod netko pronađe
Na koji način
Nešto
Što bilo nije
Što šuti
Ni u mislima ne izgovarajući tvoje ime

Ne tražim više rime
Ritam i melodije
Za pjesme o tebi
Šutnja
Tišina

Kad me budu mučili
I zadnje dijelove tijela
Komadali
Neću im priznati
Tvoje ime

Pantomimom
Pričati priču o pajacu
Na žici
Na koncu
Na kraju priče
Pred djecom u krugu
Poklon do zemlje
Dok oči
Lutke
Gledaju
Vrh cipele tvoje
Nečujni vrisak
Držača križa i žice
Ja tebe neću
Ali molim te
Ti meni zaboravi ime

Izbriši kredu sa ploče
Gdje su rečenice dubine
Emocije
Pjesme u skici

Neka su mirne misli tvoje
I srce neka se smije
Neka sve bude
Kao da ništa ni počelo nije

Moja draga
Uzeo sam tvoju tugu
Koliko ukrasti se moglo
Svoju šutnju
Tvoju tišinu

U kinu sjediš
Gledaš taj usporeni film
Vidiš namjere
Nakane
Skrivene stvari
Koje promakle su neprimjetno prije

Padaš prema dnu
Jedini dobar put
I probijaš dno
Ulaziš u svijet ispod  vode
Tu sve počinje
Naboji elektriciteta
Stvaranja
Podijele su još uvijek cjelina

Priče još neispisane
Sve je kako treba
Taj proces zadržan je
Za stvaranje snova
Slatkoća života
Podržava laž
Čineći brzo zadovoljstvo
Zadovoljnog nepca
Pohlepu ega
Ovaj put
Daješ mu ime
Beskrajne mogućnosti

Uporno tražiš
Dok se odmotava
Slika za slikom
Igranog filma

Na peronu
Opustjelom
Sjedi čovjek
Ili sličan mu lik
Svjetluca u tami
Skoro nevidljiv u danu
Čeka
Već tisuće godina
Da ispuni dogovor

Plašt je satkan
Od materije zvijezda
Kapuljača na leđima
Klupa boje
Oksidiranog bakra
Zidovi požutjeli
Od naslaga
Pustinjske prašine
Zagledan u daljine

Tada dolaziš
Koračaš meko
Nečujno
Kao u davno vrijeme
Jastreb kruži ispod litica planine

Na klupi
Kraj njega
Knjiga
Boje večernjeg horizonta

Ti znaš
Pored njega treba proći
Gledaš pred sebe
Vizija je jasna
Stvara cestu ispred tebe

Dva koraka do njega
Zasvjetluca knjiga
Na praznim koricama
Slažu se slova
Ispisuje se tvoje ime

Taj tren
Usporeno vrijeme
Prolete slike
Djetinjstva
Vas dvoje
Daleko u sredini dana
Sva sjećanja u jednom

Slijedeći korak
On već ostaje iza tebe
Tvoje oči
Njegovim osmjehom se smiju

Raspada se knjiga
Stranice postaju slike
Što su dalje od tebe
Postaju sve veće
Stvarajući novi svijet
Novi svemir
Svemir bez rime

Ti znaš
To je ljubav
Što prati svaki tvoj odabir
Novo sazvježđe
Ima tvoje zemaljsko ime


 
Novinari papagaji

Novinari papagaji
Političari sluge
Skriveni gospodari u svojim jazbinama
Nije vuk u ovčjoj koži
Već reptoid u ljudsko
Temeljne zablude omogućavaju manipulaciju
Vjerovanje ničemu ne služi
Osim gospodarima
Ne zanima me tko je otac a tko sin
Ni tko je susjed
Ni tko je Lidija
Ne zanima me ni NLO
Ništa me ne zanima
Dok u vene ubacuju kemiju
Otrove
Koji ubijaju
Ništa me ne zanima
Osim izlaza
Iz ove svijesti
Zarobljene i okovane
Kako možemo govoriti o ljepoti
Kad smo zaboravili stvaranje
Nekima drugima je sve to ružno
Roboti ljudi
Upravljani daljinskim
Programirani do besvijesti
Što se događa u svemiru slobodne volje
Ako je prst
Bića velik kao cijeli mliječni put
Ne možemo to ni zamisliti?
I sva ta dokumentacija koja dolazi i mijenja se
Prema potrebama vladar
Kao što nam mijenjaju svijest i sjećanja
I mislimo da je uvijek tako kako se sjećamo
A stvarno smo upravljani
I zabluda koju stalno ponavljamo
Istražujući iluziju
Ne vodi nikuda
Jer nema izlaza iz holograma prijevare
I poslije tolikih pitanja
Koje sam postavljao sebi i vama
Tolike godine
Shvatio sam da je cilj
Iz jedne zablude otići u drugu
Misleći da putujemo
Na putovanju nade
Nade za budale
Vjerovanje za neuke
Čekanje spasitelja
Mesije
Nekoga tko će umjesto nas učiniti nešto za nas
To se neće nikada dogoditi
Zapamtite
NIKADA
Samo mi možemo mijenjati svijet
Mijenjajući ga kroz promjenu naše svijesti
Kroz rušenje granica koje su nam nametnute
A mi ih
Brižno čuvamo i održavamo
Fokus našeg djelovanja je svijest
Ne ono što igra u igrokazu zatvora pet osjetila
Već svijest nas samih
Naše spajanje sa izvorom Svega
Kako god to zvali
I ne znajući o čemu govorimo
Ne razumski
Jer razum je kao prazan disk
Koji se puni programima
Znanje je nalazi u našim srcima
Od uvijek
I zauvijek

Izlazi glasnogovornik
Ha ha ha
Koji termin
Pružaju se mikrofoni otvaraju blokovi kemijske su naoštrena
Dolazi nam reći kako nam je kako živimo i što da mislimo
Što da vjerujemo i radimo
A o nama se brinu oni
Koje smo birali i dali im vlast
Svaki od nas pojedinačno čineći ili ne čineći
Dao je svoj život
U ruke onome tko ga u opće ne poznaje
Pa molim lijepo nije li to suludu
Jeli nam jasno kolike smo ovce i kako nas pastiri vode na klaonicu

Novinari papagaji
Političari sluge
Skriveni gospodari u svojim jazbinama

Hej
Drmni onoga kraj sebe
Probudi ga
Vrijeme je
Da naše živote uzmemo u svoje ruke

PROBUDI SE

Stranica 4 od 17 Sve stranice