U snu mi pruga i neka cesta
U snu mi pruga i neka cesta
Zeleni visoki grmovi
Poslije kiše
Uzdižuća ograda kobaltnog sjaja
U noći punoj neonskog svjetla
Otvaram vrata
Prilazim bliže
Prepoznajem li sebe
Još uvijek ,
Otok u daljini
U srcu stanovnik jedan
Stvaratelj čarolije
Kad izvor postaje rijeka
Neprimjetno
Iza mene padine i šume
Cvrkut ptica
Cvrči cvrčak
More
Pučina
Kotrljaju se valovi do mojih stopala
Šum valova
Miris šuma
Osluškujem tišinu neba
Oko vidi iluziju
Ruka dodiruje opsjenu
Vagoni putuju prugama
Nevidljiva čarolija srca
Svako oko vidi svoju sliku
Misao privida
Oblak nošen vjetrom
Treperi zrak
Izlijevaju se boje neba u maticu rijeke
Ostavi prošlost u miru kad ju promijeniš
Gledam oblak, oblak sna
Čisto srce
Ulje na vodi
Platno je to koje slikar slika
U plamenu se budi svijet
Oko plamena gori tama
Svijet postoji u plamenu
I kao da mu ništa nije
Kad odu svi koji znaju kuda će otići
Kad ostanem sam između dva svijeta
Neću plakati
Pozdravljajući one koji ostaju
U danima sve kraćim
Stapajući se s' noći
Kao što se dimenzije stapaju
U njima sve uloge jednog lica,
Konačno jedno
Maske su poprimile lica svojih gospodara
Zapleteni u paučinu prikazanja
Više nema gužve ne stanicama
Ostali su vagoni bez lokomotiva
I jedna ručna drezina
I sjećam se
Sam i uplakan na prašnjavoj cesti
Nema tješitelja ni utjehe
Sjeti se,
Sjeti se
Sve je došlo iz tišine
Oči su vidjele
Misli moje
Sakrivajući se u snu
U miru zaborava
U radosti napuštanja
Odsutan od smrti
Spuštam kapke
A film ne prestaje
Dani nesvjesno bezbrižni
Razasuti komadići svijeta
I više nema očiju
Dok postajem priča, pjesma, slika
Bježeći s onu stranu,
Konačno stvaranje života
Iluzija rasplela kosu
Napuštam strah i neizvjesnost
Napuštam mjesto koje boli
Nemam kofer za put
Više ni odjeća ne postoji
Još nazrijeti je lik
Svjetlosti koja se penje
Zraci dodiruju
Kočnicu drezine
Lagano pritišćem ručke prema dolje
I drezina postaje svjetlo
Pruga se podiže prema zvijezdama
Evo skoro stižem
Radujem se ponovnom susretu sa vama
Dragi moji
Za stolom
Za stolom
Pognute glave
Prinose žlice ustima
Tišina
Posljednja ljetna večera
Samo pas proteže svoje tijelo
Gledajući prema vratima
Na zidu vise čizme od crvene kože
Brodski konopi u dalekoj preriji
Slike nepoznatog neba
Samo tišina
Duge zrake ne zalazećeg sunca
Mornari nagnuti na palubi
Valovi mijenjaju boju
Kristalne kapljice lijepe se za pramac
Na nebu je ostala samo jedna zvijezda
Struja je promijenila smjer
Vjetar je postao mek i dodiruje lica
Poput majčinog dlana
Na cesti u sutonu proteže se sjena
Daleko preko horizonta
Mir korača mojom ulicom
Meko i tiho nosi dan
Samo pas proteže svoje tijelo
Gledajući prema vratima
Sad' sve je stalo
Otkucaji sata
Okreću kazaljke
Hologrami u nama
Početak i kraj u istom času
Kišni dani na tvom licu
Svjetlost iluzije u mojim očima
Poderane cipele na tvojim nogama
Voda puni korito djetinjstva
Razasutim poljskim cvjetovima
Kiše i padaju misli
Podiže se razina
Unutar sebe same
Glava puna
Pjeva slavuja
Samo pas proteže svoje tijelo
Gledajući prema vratima
Ruka izorana brazdama
Plugovi sijača
Bez molbe i opravdanja
Razaraju san Zemlje
Noževi klize nad zamišljenim tanjurima
Vilice ravnomjerno pokreću desni
Hrana je svjetlo ili tama
Gdje si ti
Skrivena iza gondola
Beskonačnih kanala
Vesla dodiruju valove
Rijeke više ne teku u more
Izmijenjeni pogledi nad stolom
Ruke položenih dlanova
Drvo
Pogledi se međusobno upijaju
Noć više ne postoji
Prošle su zadnje kiše
Duginih boja
Kapljice na tvom radosnom licu
Samo srca kucaju na slikama
Rastapajući se u oceanima dubine i ponora
Ljubav
Samo pas proteže svoje tijelo
Gledajući prema vratima
Simboli prolaska u daljine
Mjesta sa kojih se ni krenulo nije
Zlatni listovi zelenih boja
U raspjevanim krošnjama
Neprolazne mladosti
Zaljubljenih dječaka
U vlastita lica
Veseli djevojački glasovi
Dopiru sa nebeskih poljana
Uvojci lepršaju na onom istom dragom vjetru
Pristiglom na valu dubina
Samo pas proteže svoje tijelo
Gledajući prema vratima
Poznaješ li onoga kojem govoriš
Volim te
Poznaješ li onoga koji govori
Volim te
Dodirni rukama meku prašinu
Bosonogi koraci tiho prilaze i donose
Mijenu nepostojanja
Slijevaju se kapi duginih kiša
Niz lica
Za stolom
Podignute glave
Tišina
Zidovi prozračni kao nebo
Sjajnih zvijezda
Posljednja ljetna večera
Samo pas proteže svoje tijelo
Gledajući prema
Zvijezdama
Kad zatvorim oči
Kad zatvorim oči
Ti stojiš na vratima percepcije i mašeš repom
Šetamo zvjezdanom stazom sna
Prati nas prijatelj
Svijetlog krzna i vučjih očiju
Na putu do vrata istine
Još nosimo
Pseće i ljudsko ruho
Kroz nas prolazi svjetlo
Dodirujući srca naših dragih
Vratima prilazimo
Svjetlo je sjajno
Očima ga ne možemo vidjeti
Samo mir i radost
Beskraja koji smo zaboravili
Ostavljamo valove nemira
Pitanja ni za što
Dileme i upitnike
Nalazimo se u sredini ničega
Sve jači je zvuk stvaranja
Koračamo a ceste ne vidimo
Stopala nestaju u maglicama boje
Vrata ne postoje
Nema zapreka ni granica
Zašto smo dopustili ograničenja
Draga lica nas
Pozdravljaju
Šetnju nastavljaju s nama
Tako sretni što te vidimo beskrajnog
Kakav si od uvijek bio
Kakvi smo bili
Zaboravili
Radosna srca donose smijeh
Zabludama došao je kraj
Ispred nas žubori izvor života
Pijemo vodu bistrine i mira
Čista svjetlost ne podijeljenog niza
Šetamo parkovima i stazama beskonačnog
Sretni zbog povratka kući
I tebe ćemo sresti
I radosti nikad kraja
Jednom kad' sve prođe i ništa više ne bude važno
Jednom kad' sve prođe i ništa više ne bude važno
Kad' stanu vjetrovi i ugase se oluje
Kad' gruba stvarnost postane Stvarnost
I privid nestane
Kad' sve što je bilo nedostižno bude iza nas
Ravnice, neba, svjetla budu u istoj ravni
Jednom kad' više ne bude ni mene ni tebe
Ni početka ni kraja
Jednom kad budemo ono što smo bili na početku
Sjećanja prošlog i budućeg bit će sada
Više ni ushita ni tuge
U blaženom neprekinutom vječnom
Bit' ćemo Ti i Ja jedno
Uronjeni u svjetlo zore nezamislivih nam zvukova i boja
Dok slova dodiruju prsti
I slažu se riječi vječnog i jedinog
Nepoznatog imena
Nespoznatljivog i nedokučivog
Dok ne postanemo OnaOn
Ne podijeljen
U savršenom titraju beskraja
Kad Ti budeš Ono kao u Johnovim pjesmama
Svi ćemo biti jedno
I zato
Ustraj
I ne boj se
Samoće
I ludila
I neprijatelji bit će prijatelji
Tvoje srce
Ljubav neka poznaje
Promjeni svoje izvor
Otvori sva okna
I iziđi van ne vjetrometinu
Kroz vrata sjećanja
Sjeti se
Da si Ti Ona
Ona da je Ti
Kad opet Ti si On
I On postaje Ona
Sve u jednom
Nepodijeljenom
OnaON
Jedini
Ti jesi
Ja jesam
Ljubav
I ništa, ništa drugo ne postoji
Znam, nikada mi nećeš reći volim te
Znam, nikada mi nećeš reći volim te
Neću biti dio tebe
Nećeš me prepoznati u sebi
Ni u sebi ni u drugima
Nećeš vidjeti moje radosne oči kada te sretnem
I kada odem više me neće biti
Niti mjesta na kojem bih bio
A ti nećeš znati
Da sam te volio
Da sam se vidio u tebi
Ne znajući zašto sam te
U mislima grlio
Nikad mi nećeš reći
Nedostaješ mi
Dug je dan i sat kada te nema
Kada ne znam gdje si
I kuda si nestao
Nećeš znati da sam stajao
I plakao ispred lica sina čovječjeg
Molio se za tebe
Oblačeći te u plavo svjetlo
Želeći da zlatna zraka prolazi
Kroz tvoje tijelo
Da ozdraviš
I da se raduješ
Nikada ti neću reći volim te
Kao što ljubavnik govori
Onoj koju voli
Jer ja sam u ovome svijetu
I još malo sam od njega
Nikad mi nećeš reći volim te
Jer i ne znaš tko sam
Nikad mi nećeš reći zagrli me
Jer ja sam samo stranac
Neka te ne brine
Ono što ne znaš
Neka te ne brine
Ono što znaš
U pjesmi bih volio da me voliš
U slikama ne znam što bih s tim
Jer mi nismo ni prvi ni zadnji
I morali smo se samo sresti
A ja ću te voljeti,
Kao što se voli u proljeće
Kao što sam te prije volio
Ne znajući
Kao što ću te i poslije voljet
Ne znajući
Tek na kraju vremena
Srest ćemo se
Znajući tko smo
Znam
Trebao bih samo stajati
I ispraćati vlakove sa
Perona
Kojima duše odlaze
Ponekad mi se učini
Da poneku prepoznam
I mahnem joj
Čujem se kako ju pozdravljam
Zbogom, dušo moja
Glave koje govore
Glave koje govore
Stopala koja kruže
Ruke koje traže Dopire plač iz gradova
Nikud' se ne može
Miris limuna
Oči koje ne vide
Ponavljaju se priče bogova
Lutalice i gospodari
Tvoja su sjećanja
Promijenjena
U mreži izgubljenih iluzija
Pomakni skalu na prijemniku
Dodirni žice gitare
Zapjevaj pjesmu indijanaca
U plesu prije kiše Umoran
Ne dolazeći san
Tama prekriva zemlju
Snijeg i hladnoća
A nama se čini da smo sami
Samo misli, misli, misli
Slikar bira boje
Nanosi ih na platno
A gdje si ti sa paletom radosti
Srce zastalo
Magla do koljena
Nevidljivo tlo
Stopala kroče kroz oblake
Tko je zabio križeve po uzvisinama iznad dolina Čije su antene i radioprijemnici
Iznad kamenih kotlina nesvjesnog
Zarobljenih misli koje nisu tvoje
Glave koje govore u ciklusima
Tuđeg odabira
Ne mogu razumjeti ni vidjeti
Gospodare koji potežu konce Nepoznati prijatelji
Iz svijeta i ne svijeta
Probijaju se kroz opsjenu
Udarani valovima ograničenja
Nose svijetlo u svojim srcima
Dijeleći ga neprimjetno
Dušama ovog mjesta krute igre
Na putu slobode
Glumci igraju već snimljene filmove
Misleći kako daju svoje najbolje uloge
Režiseri povlače konce scenarija
Napisane od nekog tko misli da je njegov život pisanje
Rađaju se i umirući u ciklusima ponovnog rođenja Ne pitajući Vjerujući
Ne znajući Kako je majka matrica napisala sve scene
Odabrala glumce I vuče nevidljive niti Zarobljene svijesti
Odvojene kao kapljica od mora
A kapljica zaboravila da je more
Sjeti se Dijete drago
Beskonačno,tvoj je dom
Ni svjetlo ni tama Ne postoje
Misli ne određuju
Tko si
Što si
Sve si
I tu i tamo
Negdje
U sebi
Znaš
I što je tvoje sjećanje jače Iluzija slabi
Sjećajući se spajaj
Sebe sa sobom
Sebe sa drugima
Sebe sa svima
Sve sa sobom
Druge sa sobom
Sebe s jednim
Što te čeka, pitaš se
Sve ćeš znati
Svjetove možeš stvarati
Nema vibracije
Nemira
Ništa se ne bori i ne pati
Nema odvojenosti
Nema napuštenih i zaslužnih
Podijeljenih
Dobrih i zlih
Ti si sve u jednom
Jedno u svemu
Samo jedno postoji
Samo ljubav postoji Samo istina postoji
Sve je jednota
I za kraj
Poklanjam ti jednu riječ
Koju ćeš razumjeti
Srcem
(SHANTI)
Mir
Uvijek će vam reći
Uvijek će vam reći
Dobar dan
Kad prolazite kraj njih
Priđite bez obaveze
Pogledajte
Razgovarajmo
Raspoređeni kao kamere na ulicama
Prate svaki vaš korak i nezainteresirano
Bulje u prazninu ispred sebe
Nude vam spas objašnjenje put
Križevi sakriveni ili na vrhu tornjeva
Mentalno vas programiraju
Uvlačeći u svakodnevicu
Ne postojanja života
Gledate vlastiti hologram
Misli nametnutih
Da ste to vi
Sve to su samo kule stražara
Bez srca
Svaka ima svog malog boga
Signal se mijenja
Matrica posustaje
Samo tvoje srce
Zna odgovor
Neka te vodi na put sjećanja
Tko si
Ti
Kojem su oduzeli deset spirala
Dolazi vrijeme
Povratka
Ne Krista ni mesije
Vraćaš se samom sebi
Dug će biti isplaćen i naplaćen
Jer ti jesi
Ja jesam
Beskrajan
Ispunjeni ljubavlju Prastvoritelja
Sve u jednom i jedno u svemu
Kule stražara
Zbunjuje tvoja nepredvidljivost
Okreću se oko sebe kao svjetionici
Što je to bilo
Jeste li vidjeli
Matrica zna
Mreža joj se kida
Ne može predvidjeti
Kada sjećanje budi čovjeka
Kaže oni su opasni
Pripazite na njih
Ugrožavaju slobodu torova koje ste stvorili
Ovce vam bleje u neposluhu
Kontrola
Kamere svuda
Požurite
Čipovi su spremni
Prijatelji životinja vaši su saveznici
Okupite grupe bez srca
Ubacite im kapsule
Drugi će sami pristupiti
Ubrzajte
Pazite na izlaze iz gradova
Kuda idu ti koji hodaju po planinama i šumama
Nemaju sa sobom ništa
Ne možemo ih vidjeti
Stvoriti mrežu letova
Snimajte
Bježe nam izvan kontrole
Oh „jadne“ kule stražara
Križevi plamte u svojoj nemoći
Ljudi počinju gledati srcima
Susreću deformirana bića
Matrice
Bez maski
Signal im slabi
Vidimo im namjere
Oh „jadne“ kule stražara
Kidaju se komadi neba
Prodiru zraci vječnog stvaranja
Svijest se spaja sa izvorom
Dolazi vrijeme stvaranja svjetova
Kada ćeš sama stvarati sazviježđa
Svjetove slobode kreacije
I nikad više
Nikad više
Zarobljeni
Kad bit ćeš zvijezda
I more
I znat ćeš da si ti slika
Zvijezde u moru
Mora u suncu
Bit ćeš sve
Ili ništa
Slobodnom voljom
Izabrana
Kišni dani na Tvom licu
Kišni dani na tvom licu
Svijetlo iluzije u tvojim očima
Iza očnih duplji
Nevidljivi izvori snova
Slike putuju iz tvojih osjetila
Duboko pod planinama
Skriveni u šutnju i čekanje
Strepnja trenutka
I kad se više nema gdje
Izađimo bez straha
Zar ljubav može umrijeti?
Zar beskrajna svijest ima kraj?
Zar Prastoritelj može nestati?
Zar istinu možeš sakriti?
Nije slika izašla iz vode
Razlivene misli obojenih programa
Isprepletene mreže sustižeš u snovima
Vraćaš se na točku početka
Sjenice na snijegu
Ostavljaju tragove
Tražeći hranu
Opstanka iluzije
Bjelina sakrije
Propalost i tugu
Kada okopni
Cvijet se raduje
Ciklus kreće novi krug
Beskrajnog lanca
Kraja i početka
Isprepleteni svjetovi iluzije
Neodijeljenost mašte i stvarnosti
Gdje boraviš dok sanjaš
Kuda hodaš idući cestom kroz polja makova
I livade prekrivene cvijećem
Iz kojeg svijeta dopire žubor potoka
Dok umivaš svoje lice
Sa suncem pred očima
Što vidiš dok kapljice klize kroz tvoje ruke
I dodiruju tvoje grudi
Lastavice na nebu ispred slike orla
Pjev slavuja dopire sa ruba šume
Gustih zelenih krošnji
Planinski vrhovi
Maglovitih oblaka
Krajolici bez sjena
Valovi dodiruju tvoja stopala u pijesku
Plavi se horizont
U miru mora
Gdje je taj svijet
Podijeljen u tebi
Zarobljenom u zlatnom kavezu
Zemlje koja odlazi
Miris nedjeljnog ručka
Vesela lica za stolom
Kratki trenutak žamora
Gdje su misli prisutnih
Opčinjenih sjećanjima koja se nisu dogodila
Tamno je u kino dvorani
Samo tiho zuji projektor
Slike se izmjenjuju na platnu
Ustaješ i ulaziš u film
Mijenjaš tok stvarnosti
Donosiš svitanje
Dolaze odgovori na davno postavljena pitanja
Započeta sa
Zašto
Nebo se prelijeva u bojama koje do sada nisi vidjela
Prostor titra i prelijeva se svjetlucajući
Nema slabosti ni umora
Nema riječi kojima bi mi mogla reći
To što osjećaš i vidiš
Mir i radost dosežu izvan zamislivosti prolaznog svijeta
Nema hladnoće dok prolaziš za sniieženim stjenovitim vrhuncima
Tvoje srce radosno kuca
I ti se ne prestaješ smijati
Grleći sve koje sretneš na putu
Idući svom' domu u beskraju
I tamo negdje na početku
Postaješ jedno
Sa
Neizrecivim
Ne izmaštanim
Stvorenim
Ne stvorenim
Ponovo se sjetiš
Tko si
Iz mene slike dolaze
Iz mene slike dolaze
Moje lice
Kao Tvoje lice
Lice bez imena
Bore na rukama
Pjege koje nestaju
Sve starije
Tvoje mlađe
Smrt je konačno rođenje
Koraci na odlasku
Riječi dolaska
Gledam
Ne govorim
Misli
Slike
Daju mi sjećanja
Što sam činio
U snu
Se probudih
Misleći da rijeke teku u more
Planine i ptice oko mene
Iz mene sve misli dolaze
Tko sam ja
U vremenu koje ne postoji
Gdje su moja stopala otisnuta
I kada su prvi koraci napravljani
U kojem kutu
Mog' oka dok posmatram nebo
Prepuno zvjezdanih daljina
Gdje se još nalazim
U kojem dijelu sebe
Tebe
Dvosmjerna je cesta
Val za valom
Zvjezdana haljina
Stojim na Mjesecu
Obasjan Suncem
Gledam ih kako nose grede
Grade
Svoj kraj
U mene sve slike dolaze
Oprosti mali gospodine
Došao sam srušiti tvoju sliku
Nema više granica
Ne dijeli me ništa od Tebe
Signal je slab
Ostat' ćeš sam
Na cesti
U mene sve misli dolaze
Ušao sam u drugu sliku
PRLJAVO JUTRO,
KIŠA PUZI PREKO KROVOVA NIZ OLUKE
RAZLIJEVAJUĆI SE ULICOM
SVE ŠTO SI DAO
VRAĆA TI SE OBILATO
DOLAZI TVOJA NAGRADA
GRAD SE BUDI
O, KAK' TEŽAK SAN
ZALJEPLJEN ZA SLIKU ISTOGA VALA
MISLI PROJICIRAJU DOLAZEĆI DAN
U TVOJ GRAD,
SRCE TVOJE
ULAZI
RAZBOJNIK
MAMUZE NA CESTI
U RUCI MU BRAND
LICE SINA
U DUGOM KAPUTU
EVO VAM GOSPODARA
PROLI TE SUZE
NA SLIKU ILUZIJE
Ostat ćeš sam, Što znači biti sam, Samo jedno, Samo ljubav
Ljubav
Večeras ću preći granicu
Večeras ću preći granicu
Granicu nepostojanja
Zajedno sa svojim drugim likom
Poglavicom Vučja šapa
Krenut ćemo ulicom prema proplanku
Zaobilazeći čuvare iluzije
Na licu biseri očevih suza
Isplakanih na naše oči
Pod našim nogama šušti lišće penjemo se liticom sjećanja i zaborava
U noći svjetlucaju oči istine pokazuju nam put
Mjesec zakriven oblacima prepunim kiše posvećenja
Gazimo planinskim brzacima zlatnih virova
Šume se razmiču i otvaraju put
Večeras prelazimo granicu koju zemlja nikad nije postavila
Granicu patnje, boli i radosti
Spokoja i nemira
Granicu postojanja
Granicu nepoznatog
Granicu iskustva i zaborava
Granicu svih granica
Granicu opsjene
Raskoliti ću tugu
Jer tuga je oklop zarobljenog srca
I strahu ću oduzeti snagu
Zatvorskih čuvara
Večeras prelazimo granicu neba
Večeras prolazimo kraj bogova koji drijemaju
Zbogom čuvari, zbogom bogovi
Noćas smo prošli i poništili sve granice
Večeras ostavljamo trag sjajniji od traga komete
Srebri se ljubav na platou mjesečine
I svjetlo se širi svijetom
Utiče u tvoje srce
Jahači vala
Tu sam u ovom svijetu
Ne od njega
Danas, tebi, nespoznatljivi
Predajem svu tugu koju sam skupio
Hodajući zemljom
Kao lopov i gospodar
Prosjak i pas
Žena i bludnica
Pralja i kraljica
Dobro i zlo
Da bio sam sve to
Negdje u sjećanju znam da si u meni
I ti me polako nježno budiš
Prije plime da ustanem
Da val dodirne moje noge
Tijelo obujmi vjetar tvog dolaska
Glava postane okružena zvijezdama
Uvijek si mi pružio ruku da ustanem
Iz kolijevke
Padajući u igri
Pod stare dane nemoćnom
Kad vukovi ulaze u torove
Ne ulaze radi hrane
Već ovce da probude
A one su zarobljene
U snu neprobuđene
Tko ne vidi namjere ne vidi ništa
Samo misli vidi
Opsjene
Svjetlo je toliko jako da ga ovim očima ne mogu gledati
Na vrhu vala
Stojim
Idem prema sebi
Dolazi Nel
Val se podiže i juri sve brže
Bol će se pojačati prije nego što rukom bude odnesena
Prolazimo meju postojanja
Sa zvijezde ispred doleti TajanaD
Vibracija pod nogama napeti mišići
Bez misli svjetlost u očima
Zrake srca
Usmjereni na rešetke Zemlje
Tu sam stojim na proplanku
Čitam zapise u zvijezdama
Uskoro
Val će doći do mojih nogu
Čekam ljubav da me preplavi
Imaš li praćku
Put istine univerzuma
Magija i inicijacija , kroz
Ples plemena na kraju vremena, znamo li brojati i da li je to potrebno
Stara nestala plemena nagađanje njihovog plesa
Čišćenje i spremanje učitelji i učenici zamijenjena mjesta
Priče o vuku su lažne a ni Crvenkapica nije što smo mislili
Suprotnosti na putu ljubavi posljednji koraci iznad provalije
Nema padanja
Raširiše krila letači
Putnici u prolazu, skakači u vremenu
Što se dobije ako zagrliš drvo i zaplačeš
Buđenje novog vjerovanja u staro
Kanali dotoka, magijski obredi skrivenih simbola posvećeni nekolicini masovne žrtve sudjelovanja i programiranja
Sajđija mjeri duh vremena, pogleda na principe i odbacuje ih
Kodovi vjerovanja i sumnje, trajni sukob u nama samima
Planete u krugu, planete iz daljine dolaze i prolaze
Griju nas a onda spale
Proroci, kultura, povijest programiranja
Podijeljeni između mira i napada
Prijatelji, ljudska bića se povezuju
Sudbina vjerovanje je propast iluzije
Poruke kasiopejaca na valu kojim surfa obitelj Svjetlosti
Plima pod nogama
Kameni kristal rasječena koža, krv koja je crvena
Opasne misli prodiru u naše glave budi se sumnja
Budi se Zemlja
Hakeri snova mijenjaju smjer i trase, ruše programe i savijaju vrijeme i prostor sve se mora spojiti
Bogovi hodaju Zemljom zaspali krmeljavih očiju
Ostavljeni znakovi, žito isprepleteno kodovima pitanja, sumnje, nevjerice
Budi se sjećanje tko smo, što smo
Umrli i vraćeni, svijet nema kraja i život nikad ne prestaje
Što ako ovdje ima soli istine koja će vašem kruhu dati okus spoznaje
Buđenja prije sjećanja motiviraju evoluciju
Matrice
Hej tko sam ja
Jeli ovo samo moja priča
Poštujem li sebe klanjajući se gospodarima kako god se zvali
Predavši svoj život u svoje ruke
Zdravlje ili bolest jesu li to utezi na vazi
Što bih učinio da mogu, da mogu bilo što?
Komuniciramo na daljinu, osjećamo kako primamo poruke
Kvanti, razumijemo li kvante?
Osmatrajmo svoje ruke jesu li mirne, misli prolaze nema nesigurnosti
Snaga postojanja otvorena srca, najskrovitije vibracija tišine i mira predanosti jedno drugom spajanje muškog i ženskog principa
Sazviježđe u očima
Pomaknuti vidici nema granica
Nema pravih i krivih
Samo izgubljeni i nađeni
Strast života
Lutanje duha, zavođenje kroz oči, ne postojanje znanja
Nema granica
Pad i rođenje iluzije
Kontejneri prepuni programa u našim glavama
Svemir, svemiri, postojanje, postojanja, ni kraja ni početka
Mi vidjeti ne možemo
Gospodar gospodara vlastitom ja
I što nas čeka na novom katu
Lutanje matricom ponovnog rođenje
Tin je još pjevao o tome
Čuvanje sebe je čuvanje drugih
Manijaci i ubojice
Ma nije nas strah
Portali za druga bića
Koliko toga čovjek može nositi
Postoji li dobro i loše u iluziji holograma
Mitovi analize istine i laži
Trgovina dušama, kavez od zlata
Što privlači privlačnost
Hodaj, trči, diši, šuma je pred tobom
Lezi na rub šume, iscijeli sebe i Zemlju
Bajke, patuljci, princeze i prinčevi ponavljanje gradiva zablude
Da sve bude kao i prije bez vala
Vrijedno istražujemo istine, lijekove, misli, vladare i gospodare, bolesti i iscjeljenje, učimo sve i svašta kome se što sviđa ponavljamo kao papagaji vjerujemo li govoreći da ne vjerujemo, što nas dijeli gdje zapinjemo kad presahnu riječi a misli marširaju u krug korakom rode i novog svjetskog poretka
I jedno pitanje za kraj
Imaš li praćku?
Kada ćemo ponovno susreti Ra, Kasiopeju i Plejadance?
Vidljive i nevidljive i stopiti se
Obasjati tamu i postati jedno
Ima jedno biće lijepog osmijeha
Ima jedno biće lijepog osmijeha i zbunjeno ponekad
Svašta mu se mota po glavi
Jedno je od nas
Planeta broj nebitan u sazviježđu Lire
Dan kao i svaki drugi u sada i ovdje
Odmor prije puta između prošlosti i budućnosti nepostojanja
Dolaze braća i sestre
Ovo je invazija pokrenuta iz dubina iz starina od početka
Zakona jednoga
Mijenjajući budućnost u sadašnjosti
Mijenjaju se stvari
More sjećanja
Zaborava tko smo
Kako razmaknuti naslage nesvjesnog
Što nam ostaje u razgolićenoj sadašnjosti
Bojimo li se svojih osjećaja
Snažnih emocija
Od kojih vibrira cijelo tijelo zar smo zaboravili voljeti
Nepodijeljeno
Na mene i tebe
Ljudi se spajaju jato će poletjeti
Valovi se stapaju plima dolazi
Suze u grudima
Dodirujem tlo
Sjećam se snova
Sjećam se kada sam pustarama trčao kao vuk
Izgubljeni i ponovo pronađeni
Duše svijetla
Duše tame
Miješaju se misli
Prodiremo u programe
Mijenjamo natruhe jer sve ovo previše boli
Nosim ključ koji otključava tajne
Sazviježđa životinjskog kruga
Broja 13
12 spirala DNK
Sveznanja i sveprisutnosti
Sjećanja naše stare obitelji
Same tajne i tek tako svima ću ih dati
Prolaze čestice svjetlosti i spajaju se u rijeku
Rijeka utiče u more
Sjeti se kapi more je tvoj dom
Svaku obalu možeš dotaknuti
Dimenzije i denziteti
Nivoi postojanja i volumeni
Od mjehurića do oblaka
Bolesni lijeće bolesne
Ovisni ovisne
Uzburkana bol i patnja ponovno instaliranje
Novi programi za jake osjećaje koji uništavaju tijela
Raspad koncentracije i traženje spasa
Ljekarnički savjeti iz farmaceutskih reklama
Otrov u vodi
Po poljima
Uništena Zemlja koja plače suzama ljubavi kroz svoje rijeke
Beskorisne molitve i gubljenje vremena
Hodajući svijetom po svetim mjestima a nema doživljaja
Umom zastrti strahovi kodirani u DNK
Bojazni od smrti
Najbliži naši kao najbolji matrixovi agenti
Isprazni govori papagaja
Pljesak praznoglavima
Bog nije sišao na Zemju bar ne onako kako nam govore
Jer ti si On zajedno sa 6 milijardi ljudskih bića
Prevara evolucije
Ubijanje vjerovanjem
Neznanje istine
Unutarnji sukobi koji se ne stišavaju
Podjele licemjernih na licemjernije
Hejjjjjjjjjj!
Stani na tren
Zapitaj se tko sam ja
Ime
Broj
Tijelo
Misli
Duša
Svjetlo
Mogu li se odrediti u hologramu
Što sam izabrao a ti što ćeš izabrati
Djeca anđeoskih lica
A tko su anđeli?
Gdje su ti čuvari da nas sačuvaju od nas samih
Samo maleni u naručju svojih majki
Došli iz snova ne zaborava
Suze rastanka
Suze susreta
Otvorena srca radosti
Zaboravljeno a zapisano
Listanje knjige Zemlje
Nepostojeća ograničenja
Zraka duginih boja
Poslije svemirskih kiša tišine
Svjetlucaju zvijezde tvojih očiju
Zrcali se osmijeh tvoje duše
Usne govore nježnim glasom
Kao majka Zemlja svoj svojoj djeci
Probudi se, probudi se, probudi se
Ustani stigao je čas
Da nisam gladan Tvoje riječi
Da nisam gladan Tvoje riječi
Da nisam gladan Tvoje riječi
Ne bih Te molio
Da nisam žedan Tvojeg svjetla
Ne bih Te molio
Da znam
Što činiti
Tvojom voljom
Ne bih Te molio
Da Te u srcu imam
Ne bih Te molio
Da svaku misao
Mogu
Zamijeniti mišlju o
Tebi
Ne bih Te molio
Da nema u meni
Bojazni
Za ono što dolazi
Ne bih Te molio
Da mi je prizvano
U svijest
I kušnja i napor
U svakom danu ovog života
Ne bih Te molio
Milostivi Oče
Pomozi mi
Da se sjetim
Samo jedna Tvoja riječ
Dovoljna je da se nasitim
Zraka Svjetla
Dovoljna je da utaži moju žeđ
Da pomislim na
Tebe
Tebe u svemu
Da vidim
Kako moje srce
Neprestano izgovara Tvoje ime
Ne zaboravi pogledati u njega
Ti mi govoriš
Što trebam
Ti mi
Daješ
Odgovor
Gdje sam
Na put k
Tebi
Ožujak
Zvijezde si mi dao
Nebo si mi dao
More oko mojih gležnjeva
Dok gledam kako dolazi dan na obzoru
Obalu na kojoj sjedim sa rukama u pijesku
Naslonjen na kamen
Duše, drage duše
Na putu k
Tebi
Hvala Ti
Za
Ljubav
Hvala Ti
Za
Darove
Za
Sliku
Neba,oblaka i Sunca
U mojim očima
Tko se skriva iza zvijezda
Tko se skriva iza zvijezda
Gledajući nas bez očiju
Sakriveni u krošnjama tame
Opsjene napuštenosti i suznih očiju
Dok umorni koraci prate slijepoga psa vodiča
Odvojeni od sebe samih
Projicirani iz kolektivnog uma
Vidljivi u zrakama koje izlaze kroz naše oči
Zarobljeni u osjetu nepostojanja
Moj pas imenom Nel
Ima srce jednote
Moj pas imenom Nel ne vidi slike koje ja vidim
Moj psa imenom Nel vidi slike koje ja ne vidim
Čuje što ja ne čujem
Osjeća što ja pojmiti ne mogu
I ako padnemo u neku vododerinu na našem putovanju
Naći ćemo put uzlazaka i pada
Slike snova
Dana i noći
Ideja
Nepoznatog
Već viđenog spajaju se u nama
I oni skriveni iza zvijezda
Koje ja ne vidim
Koje Nel vidi
Suze nam oči
Ni radosti ni tuge
Vodimo jedan drugog
Drugi jednog
Tražeći vrata osjetila
Beskrajne ljubavi
Jednote
Prolazeći ispod tamnih krošanja
Svjetlucavih zvijezda koje se čine tako daleko
A rukom ih možemo skinuti
Hodajući oblacima i morima
Ploveći na najvišim valovima
Roneći kroz nepregledne dubine
Šetajući središtem zemlje
Pozdravljani od skrivenih i otkrivenih
Jer dan svjetla svima dolazi
I kada nestanu zvijezde
Kada nestane noć
Kad sve što bude
Bit' će svjetlo
Beskrajna ljubav
Odvojenost će prestati
Ljubit ćemo neprijatelje ovozemaljske
Smrtne
I smijući se
Jer ostat će što je bilo na početku
I bit će na kraju
Prastvaratelj, jednota, bog kako god ...
Bit će samo sada
I dodirnut ću tvoju ruku
Dodirujući sve stvoreno i ne stvoreno
Ljubavi moja
Kad umrem
Kad umrem,
Ne bojim se
Ti ćeš me čekati
Otvorit ćeš mi Vrata života
Zakoračit ću na
Bijelu cestu koja me nosi
Prema sjećanjima kroz cvjetna polja
Moći ću čuti što mi ptica pjeva
I svaki cvijet koji pogledam
Vidjet ću gdje sam bio
I radost i tugu
Ali osim mira
Više osjećati neću ništa
Kad umreš,
Ne boj se
Ja ću te čekati
Otvorit ću ti Vrata života
Zakoračit ćeš na
Bijelu cestu koja te vodi
Prema sjećanjima kroz cvjetna polja
Čutit ćeš što ti ptica govori
I svaki cvijet koji pogledaš
Vidjet ćeš gdje si bila
I radost i tugu
Ali osim mira
Više osjećati ništa nećeš
Iz magičnog svijeta
Iz magičnog svijeta
Kao lastavice koje odlaze
I nikad se na vraćaju
Tako će izgledati povratak
Svi su filmovi izmiješani
Krajnje napetosti
Nervoznih prstiju
Ritmova koji probijaju tijelo
U košmarnim danima
U buci sakriveni glasovi poruke
Iz nesklada
Prikrivene slike naših misli
Ure se okreću u krug
Kruženje ivicom kotača
Život nije uspon i pad
Vrijeme stoji
Ne postoji
Snovi punog mjeseca
I noćne more dana
Možete li još izdržati
Trčeći brže ništa ne sustižemo
Okrećući kotač u jednoj točci
Skočivši u zrak
Sve dolazi i prolazi
Padaš na isto mjesto
Stalno te uvjeravaju
Kako je ova halucinacija
Tvoj stvarni život
Dižu i ruše kazališne predstave
Filmovi imaju sve lošiji kraj
Udaraju te dok hodaš zatvorenih očiju
Pokušavajući
Vidjeti svoje srce
Govore
Da iz neke pećine
Prijeti najveća opasnost
Za ovaj svijet
Ne postojanja
Gaze te
I guraju
I kažu
Ako ne trčiš
Nikamo ne možeš stići
Napadaju te reklamama
Plaše te porukama
Zavlače ti ruku u džepove
Ti si im dala pravo da te opljačkaju
Ti si im dao svoju moć
Pitaš li se ikad'
Tko si
Što si
Zašto je tako
Ma, stani na tren
Tvoje srce zna odgovor
Otpljuni gorak okus iz ustiju
Podigni glavu
I zakorači kroz zvjezdanu prašinu
Vidjet ćeš iluziju kako se rađa
I umire
Vidjet ćeš
Prošlo i buduće
Sve što je stvoreno
I nestvoreno
Biti će na tvom dlanu
SADA
Iz magičnog svijeta
Kao lastavice koje odlaze
I nikad se na vraćaju
Tako će izgledati povratak
Povratak jata sjećanja
Pogledaj dugi niz iza sebe
Pogledaj sebe u nizu
Zagrli sebe
Sve to si ti
Vrati se unazad
Probudi sva sjećanja
Ovdje i bilo gdje
Sa svakim otkucajem
Pritisak će biti jači
Uvjeravanja uvjerljivija
Okovi pripremljeni
Spremne su duge cijevi uperene u tebe
Ne boj se
Očisti misli od ičega
U nepostojećem stvori nepostojeće
Razgrni zavjese grana
Zakorači u šumu zelenih proplanaka
Stopi se koračajući sa zemljom
Očima sa nebom
Rukama dodirni krošnje
Skini staru košulju
Obuci haljinu vjetra
Postaješ nevidljiv
Kroz tebe će letjeti ptice koje nestaju
I bit' ćeš
Nevidljiva vrata
Za odlazak iz iluzije
Iz magičnog svijeta
Kao lastavice koje odlaze
I nikad se na vraćaju
Tako će izgledati povratak
Povratak jata sjećanja
Povratak beskonačnom
Beskonačnog
Za Emanuela
ma neka padaju kiše
neće se vidjet suze na mom licu
kad zakoračim u svjetlo
i sve nestane
više ni dana ni noći
padoh u blato
svijeća se upali pred mojim očima
svjetlo uđe u moje srce
ruka izroni iz mraka
glas iz nutrine
šapnu
s tobom sam
ne boj se
idemo zajedno
ponijet ću tvoje breme
osloni se na mene
ojačaj
i hodaj uz mene
zajedno ćemo dalje
uvijek sam bio s tobom
samo si me zaboravio
sjeti se tko si sine moj
Zagrli me u snu k'o na vratima rastanka
Zagrli me u snu k'o na vratima rastanka
Poljubi me na povratku iz drugih svjetova
Iz sna u san kad se vratim
Jer zemaljski dani su samo iskra u vremenu
I jednog dana kad vidjet ćemo dalje od horizonta
I neće biti okova od tijela
U svjetlu gledat ćemo stojeć' na obali
Kako mirno teku rijeke života
Zagrli me čvrsto
Jer i ovaj san će proći
Kada otvoriš vrata
Kada otvoriš vrata
Hoće li zasjati svjetlo u tvojem srcu
Kada uđeš u sobu
Hoće li biti otvoren prozor sa slikom proljetnih cvjetova u polju ispred šume
Kada zakoračiš u dan kuda će tvoja misao poletjeti
Hoćeš li vidjeti sebe okupanu u suncu
Hoće li iz tvojeg oka bjelina prerasti u dugu
Ti to znaš
Kada u šutnji zaroniš kroz mir svoga srca
Iz tišine se rodi najljepši zvuk pjeva svih ptica
Delfin te dodirne laganim pokretom peraje dok izranjaš na horizontu između neba i zemlje
Kad se sve oko tebe uskomeša a ti ostaneš miran
Planine će doći k tebi
Kad od svega što možeš činiti
Ne učiniš ništa
Kad od svega što možeš biti
Budeš nitko
Za tebe će početi život
I nestat će privid u kom se toliko mučiš
Vratit ćeš se kući
U topli roditeljski dom
Tin Ujević
Sanjao si ponekad o ponovnom rođenju
U molitvi vječnoj
K'o žena
Nešto kao misao na nju
U dahu odsutnom
K njoj
Tebi bez tebe
Tajanstveno
U odlasku tvojih želja
Noću
Po nebiranom vremenu
Slabost je bila
Maštovitost tvoja
Na povratku
U vedrini zavjetrine
K'o zvijezda u visini
I molitva iz tvoje duše
Bdijenja na perivoju
Sam u svom mraku
U svojoj magli
Miris ljepote
U njenoj kosi
Riječi su tvoje
Crne od dubina
I ako si čovjek
Omamljen vinom
Pred njom
Božanstvenom ženom
Nepoznatom
Znaš
Da čežnja u čežnji sniva
Blaženog jutra
Poslije noćnog dažda
U gluho doba gužve
Obavit svilom skuta
Pod svjetlom čudne Iskre
Tvoja bohemska duša luta
Osmjeh svaki u tebi planu
U mraku
Mirisavu
Tvoje se čelo žari
Svjetlost tvoje vjere
U tuzi tuge
Kao čežnja sa visina
I ne znaš dal' te
Itko ikad shvati
Mislio si na nju
I sišao s uma
Zelena grana
I tuga žutog voća
Sa ranom tamnom i dubokom
U ponor
A more osta
Iznad tvoje glave
Dubina svijeta
U tvojim rukama
Previsoka
I preduboka
U kiti svjetla
Danas te davi
Teško nebo
U kriku beskrajnom
I
Nisi sanjao bučnu smrt slavuja
Pijanog duha
Ljubio si i krotio vatru
Bezumno
I u pozno vrijeme
Ko uzvišenje robovanja
Bez milosti
Je uvijek ostao prema tebi
Nostalgija svjetla
U suzi virtuoza
Pod visokim jablanovima
Bez humka
Bez povratka
Tvoja duša počiva uz more, na kamenu
Tvoja pjesnička duša luta
(riječi iz naslova njegovih pjesama)
Život je pjesma
1.dio
Ne razumijem zašto
Ne govoriti o namjerama
Dobro ili loše što je to
Možda je
Namjere kad otkriješ
Plan kad pokažeš
Sve se umiješa da ga osujeti
Pogledaj u nebo kada su čiste zvijezde i pogled dubok
Potraži sazviježđe Plejade
Kolijevku ljudskih bića za ovu planetu
Promjene
Napušteno sažaljenje
Sjetiti se tko si
Kako ću znati
Da ja sam
Ja jesam
Dio
Boga
Prastvaratelja
Sva imena su njegova
I bezimena
Prestaje samo sažaljenje
Tako su nam pomagali
Sve smo zaboravili
Zarobili i opljačkali
Neovisno o grubom ili nježnom razgovoru
Ljubav nije riječ da ili ne
Dijalog među ljudima
Dijalog s bogovima
Gdje je skrivena istina izlaska iz pustinje
Dolaska u ništa
Tko je gospodar srca
Tko je gospodar duše
Zar im treba gospodara
Gospodari k'o gospodari
Vole vladati
Vole da se bojiš
Patiš
Moliš
Nesigurnost je njihovo igralište
Daju ti da piješ
Zabranjuju sve što te vodi vratima percepcije
Jer
Kad' ih otvoriš
Oni su goli slabi
U strahu bez samopoštovanja
Bića bez srca
Ništa nije dobro ili loše samo po sebi
Namjera koja stoji iza namjere je ono što određuje tebe
Misliš da si?
Čovjek na primjer
I sve ljudi oko tebe
Maske prijatelju
Puno maski
Zašto padaš klečiš puziš kome se moliš
Vjeruješ
Jaka ti je vjera do prvog zavoja ili fanatizma
Gdje je mir, ljubav, radost koju nosiš onima koje sretneš
Bogat i lijep
Prosjak i slijep
Ne postoji razlika
Ista struja prolazi Svima na koje se odnosi
Samo negdje nešto lebdi i gurka te
Pitaj traži
Drugi viče s visine
Paklom ti prijeti
Gdje je pakao i gdje je raj
A kakav pakao sam slažeš u ovom snu
Što grije tvoje srce
Ljubav?
Odoh među vanzemaljce
Učim da je zemlja lopta
Tko živi u lopti
Anđeli
Bića svjetla i bića tame
Transmisija između, između koga i čega
Žive neka druga bića i civilizacije
Život je pjesma
2.dio
Polako i strpljivo, osjećam da si draga osoba, ja sam čovjek, anđele do sada nisam sreo, sreo sam raznih drugih bića iz svijeta svjetla i svijeta tame, naša neprekidna veza sa izvorom kada ju osvijestimo ne treba nikakvu transmisiju niti posrednika
Ja se volim
To je dobar početak
Srce zna
Dobro i zlo ne postoje
Imam li dovoljno vremena u iluziji za sebe
Neprekidno stvaram iluzije i gubim se u njima
Gdje sam počeo
Pruža mi li se ruka iz neba
Prihvaćam ruku zemlje
Bliska
Topla
Majčinska
Pokazuje mi put
Patim i plačem večeras
Klize suze mojim obrazima
Pogledam iz daljine
Tko to u meni plače
Korijen mojih suza misli disanje uzbuđenje skrivene frekvencije koje ne mogu čitati
Stani
Bog je ljubav
Voli li majka svu svoju djecu kakva god ona bila
Ne razumijem ga
Ne znam što misli
Što o njemu znam
Ime?
Zašto?
Namjere?
On je rekao njemu on je rekao njemu on je zapisao on je prepisao
Pitanja, pitanja, pitanja
Zaronimo u prošlost eona
Tko nam je složio odgovore
Što me više udara ja uspravnije hodam..
Ovaj svijet i život zar sam to
Što da učim ili treba da se sjetim
Tko nas je tako reprogramirao
Nismo mi dugovi
Ili možda ...
Ljudska bića koje borave na planeti Zemlji, u zatvoru 5 osjetila. biće koje traži izlaz iz toga i teži se spojiti sa svojom multidimenzionalnosču, nije ovaj svijet sve što postoji niti mi sve znamo o njemu, većinu stvari su nas krivo učili, dominira manipulacija koja se održava na strahu!
Koristiš srčanu inteligenciju i intuiciju, ostala znanja će ti dolaziti sama, postavljaš pitanja i razmišljaš i to je to.
Udarci će biti žešći
No ti ćeš znati s njima.
Tražim istinu ne vjerujem
Vjerovanje je neznanje o onom u što se vjeruje
Kažu mudri ljudi
Mudrost je majka hrabrosti
Realnost? Program? Čiji?
Zašto toliko patnje i boli?
Bog je ljubav a zašto ga ne bi pitala? voli te kao svu svoju djecu kao što majka voli svoju djecu. i misliš li da ga Možemo spoznati, tumačiti, bilo što?
Tražiti u svom srcu da, jer tamo on stanuje
Vjetar sa dušom
Vjetar sa dušom
I oblak koji prosipa poljupce
Nad planinama
Dolinama
Morima
Na rubu
Horizonta odleti među zvijezde
Snaga je skrivena u okovanoj duši
Gdje je put pod stopalima
Dok hodamo po vodi
Sa vjetrom oko vrata
Bez misli
O kraju i početku
Protegnuti od sutra do jučer
Današnji dan je na izmaku
Sve je ugašeno
Reflektori
Stolice sklopljene
Vrijeme snivanja
Pomaknuto
Skrito iza zavjese
Rešetki
Od svjetla
Lete šareni papiri
Pokloni pali po podu
Kutije prazne
Gdje su zatočena
Srca
U kavezu grudiju
Čuješ
Ništa
Samo tišina
Samoće
Radosti
Nema prepoznatljivih pojmova
Niti slika
Riječi su izmiješana slova
A slova postaju brojke
Nula
Jedan
Program
Oluja u rukama
Valovi u grudima
Gdje nestaje svijet poznatog
I što se rađa
Da li su to nove misli
Novo stvaranje
Ili možda ipak
Sloboda
I hoće li biti vjetra sa dušom
Iznad pustopoljina i vode
Divljih šuma
Mirnih valova mora i oceana
Nešto što nestaje i nastaje
Možda se sjetim
Ili se još pitam
Sloboda
Što je to
Tko sam ja
Po zemaljskoj priči i majka mi je upitna
Jer ja sam jahač oluje i južnog vjetra
Tko se nalazi iza skrivenih i zarobljenih misli
Na kojim odlaziš i dolaziš
Gdje su skrivene tuge postojanja
Kako plaće nepostojanje
Prije rođenja
Prazne glave ispunjene vodovima struje
A svaki val je drugačiji
Misli odlaze i prolaze
Pa opet dolaze
Možeš li zadržati misao kad želiš
I znaš li ju otpustit baš onog trena kada više
Ne znaš što bi s njom
A gdje je tvoje srce
I što u njemu ima zaključano
Tuga
Osmijeh
Sjajne oči
Mogu te grliti s ljubavlju
U mislima
Srcem
Riječima
Ne želim te mijenjati
Ti mijenjaš sebe
I sve je u promjeni
Rešetke pucaju
Dok se svemir širi i sažima
Negdje u daljini ili nama samima
Um kreatora
Djeca koja iskaču iz jurećeg vlaka
Klikćući
Želimo iskusiti
Želimo pasti
Psihologija psihijatrija ispovjednik
Letim između misli na krilima oluje
Između zagušenih frekvencija
U ono malo praznine
Slobode
Razbacanih svjetova
U kaosu
Višem obliku reda
Ništa se ne sudara
Sve pleše u svojem ritmu postojanja
Vrijeme koje ne postoji
Film je sjajan
Glumci
Dobri
4 postane 8
Ovisi kako gledaš
Sjajan primjer iz Patch Adamsa
Ne,
Gledaj u mene
8
Točan odgovor
Kad gledaš u problem
Ne vidiš rješenje
I gledam te kako plešeš među zvijezdama
Ples života
Ja sam jahač oluje i južnog vjetra
U gradu čovjek
U planini vuk
I žena sam
Dijete sam
Ja jesam
Ti
Ti si
Ja jesam
Sam
U tišini
U svemu
Sve u meni
Razdvojen i ponovo skupljen
Jahač stvaranja
I zvjezdanog vjetra
Ponovo stojim pod tim tamnim oblakom
Ponovo stojim pod tim tamnim oblakom
Da li je to kušnja
Ili odraz lica u ogledalu
Pa moj gospodine
Evo me
Ti pitaj mene
Ja ću pitati tebe
Ili možemo bez propitkivanja
Ti znaš
Ja znam
Što ćeš učiniti ti
A što ja
Bitka
Moj gospodine
Prošlo je to vrijeme
Juriša jednih na druge
Vrijeme je da se vukovi povezuju
Vrijeme je da se ljudi povezuju
Vrijem koje ne postoji
Ali sada je tu
U tvom i mom srcu
I nema više ratova
Jer svi su pobijeđeni i poraženi
Svi su iskusili slast pobjednika
Sluga je bio kralj i kralj bio sluga
Jedino dvorske lude su znale
Da će oni mijenjati uloge
I skrivale im ključeve percepcije
Ostavljajući ih na vidljivim mjestima
Ali zarobljeni ih nisu vidjeli
Vlastitim mislima
Programima bogova
Jer tvorac nema imena
I baš ga briga da li ga razumijemo
Iz njega teče samo jedna stvar riječ pojam neopisano
Recimo ljubav
Misliš li o tome
Ti voliš mene
Ja tebe
Ili nekog drugog
Netko drugi tebe
Ma zablude
Tko koga voli
A onda mrzi
Tko sudi
Tko si uzima pravo
Gospodine moj
I da vidimo taj svijet
I njegovu okolicu
Tko kud' leti
Što se prosipa između zvijezda
Završimo sve ratove
Igrajmo se nečeg drugog
Ljubav je ono što si zaboravio
Ali
Vidiš
Ja sam se sjetio
To očekujem i od tebe
Jer sve tvoje znanje je
Pd(pićkin dim)
Bez ljubavi dragi moj gospodine, ne hoda
Možemo nastaviti dalje
Ili
Razići se
No
Znam
Ponovo ću te sresti
I ti mene
I sve karte u našim rukama
Biti će iz istog špila
Podijeljene
I stavit ćemo ih na stol
Ti ćeš tada biti ja
A ja ću biti ti
Bez razlika opsjene
Moj gospodine
Ljubav je jedino što postoji
Baciš misli u zrak
Baciš misli u zrak
I gledaš kako se okreću
Gledaš koja s čim se povezuje
Kad se spoje
Potraži njihove izvore
Oni su izvan tebe
Ti nisi misli
Ti nisi postojanje
Ti si
Ja jesam
Kad nađeš kolijevku misli
Kad vidiš toranj koji ih šalje
Zapitaj se ili nemoj, čemu sve to
Kao Neo zadnji put sretne agenta Smitha
I postanu jedno
I ostane, ostane ljubav
Imaš izbor, u to vjeruješ
Možeš šetati zatvorima, sam ili u društvu
Izgleda li ti zatvor ljepši
Možda na tren
Kad popusti doza
Užas rešetki
svi smo mi slike jednih, drugih, trećih u vlastitim ogledalima
Ljubimo se s drugima
Stvarno ljubeći sebe
Svađamo se djecom
Svađajući sami sa sobom
I tražimo u zatvoru pet osjetila neke likove ideje priče neku toplinu koja će nas grijati
A nalazimo samo sebe
I nema razlika među nama spojimo se sami sa sobom
Voljet ćemo sve svjetove
Jer i naš otac
Prastvaratelj tako nas voli
I pušta da se igramo dok se ne zasitimo
Baciš misli u zrak
Pogledaj
I reci mi što vidiš
David čeka Golijata
Na trenutak na ovom mjestu
U promjenjivom vremenu
Dolaziš i odlaziš
Mijenjajući lice
Prepoznajući me dok koračam
Ulicom iskrpanog kaputa
Kristolika lica
Bez krista u sebi
Ti koja si došla iz daljine
Prošla put bola i patnje da bi se ponovo sreli lijepa nasmijana
Sjajnih plavih hipnotičkih očiju
Pomislih
Bože koje li ljepote
Dok kroz zjenice ulaziš
I kradeš mi dušu
Zatvorim oči
I vidim tko si
Istina je uvijek na svom mjestu
Od kuda god ju gledaš
Samo tvoja i moja laž se razlikuju
Ne postoji jučer ni sutra
Sve je samo sada
Ili danas
I nikad više
Planovi su u ladicama
Čizme ulaštene
Vojnici jednim okom spavaju
Novi zvukovi i nova vozila
Čipirane postrojbe
Generali ne spavaju
Samo je stado umorno i liježe u svoje krevete
Jer sutra treba nastaviti gdje smo stali
Neki luđaci
Drugi programirani
Treći zadojeni
Četvrti u vjerovanjima
Duboko u šumi izvan grada
Hodaju stazama skrivenima u mraku prema vratima percepcije
Mnogoljudne skupine spremajući otpor
Tišina, ni vjetar se ne čuje, samo poneki huk sove, ćuka
Zvjezdano nebo nad krošnjama
Među njima su i pristigli
Spojeni sa svojom multidimenzionalnošću
Koračaju kao vodiči jer oni ne vide očima
Staze vibrirajućeg svjetla pod njihovim nogama koje se poslije njihovog koraka gase
Tišina
Nema vibracije koju stvara glas
Razgovor mislima
Kolektivna svijest jača i povezuje se
Bude se ljudi gradova
Selom kreću prijatelji
Osmatraju nebo i svjetla koja se nečujno kreću
Zabacuju nevidljive plašteve i za matricu ne postoje
Na radarima se gube
Do malo prije smo ih vidjeli
Gdje su sada nestali
Budite vojnike
Ali nemamo sliku više nijednog sektora kuda da krenemo
Gdje usmjeriti potjere
Uključite robote
Tražite ih
Jame su iskopane
Potoci skrenuti
Praćke spremne
David stoji i čeka Golijata
Bjesni generali
Vođa skače i lupa po stolu
Pravi gospodari posmatraju svoje sluge
Uključuju se mijenjajući oblik
Spojeni u jedno
Demontiraju matricu
Svijetli se dan
Kakve su to spodobe oko nas
Šume otresaju svoje grane
Najstarija stabla svijetle sve jače
Iz njih izlaze bića drveća
Zagrljaji sa ljudima
David čeka Golijata
Svijet se budi iz sna
I sve ovo je u umu kreatora
PRIČA ZA LAKU NOĆ
U JEDNOM PRLJAVOM JUTRU, PADALA JE KIŠA
I SVE STO JE ČOVJEK PROŠLIH DANA POSLAO
GORE, SADA MU SE OBILATO VRAĆALO.
GRAD SE BUDIO IZ TEŠKOG I LJEPLJIVOG SNA,
NEZNAJUĆI DA U TOM TRENUTKU U NJEGA ULAZI
ČOVJEK, BEZ MAMUZA NA
ČIZMAMA, SA LIKOM SINA U DUGOM KAPUTU.
Nosio je pregršt svjetla u svojim rukama.
U Očima se prelijevala duga.
Došao je da razbije okove oko srca, da oslobodi
duše zarobljene u tijelima.
Korak je bio lak i nečujan.
Mir se širio oko njega.
Prestrašena lica virila su iza zavjesa,
skrivajući se.
Nikog nije pogledao a sve ih je vidio.
Njihova uplakana srca bez nade.
Umorne duše posustale na putu kući.
Kako je prolazio ulicom, tako se Sunčeva svjetlost
probijala za njim i postajala sve snažnija.
Kiša i tama su uzmicali, a ljudi još uvijek skriveni u
svojim kućama s nevjericom gledali promjene koje su
došle potpuno iznenada.
Dolazio je pravi dan kakav već odavno nisu vidjeli.
Kako je svjetlo sve više obasjavalo grad,
tako su žene i djeca polako otvarali vrata na svojim kućama
i izlazili na ulicu. Za njima su dolazili muškarci koji
su od nevjerice postajali kao djeca.
Osmjesi su se širili, i radost je preplavila grad.
Samo jedan čovjek je i dalje ostao zatvoren iza svojih vrata.
Nepomičan i prestrašen,
jer prvo što je pomislio bilo je:
Došao je Kralj kraljeva.
Netko je pokucao na njegova vrata.
Bojažljivo je provirio na rupicu u visini očiju i ugledao
ono što nije mogao ni sanjati.
S druge strane stajao je čovjek obasjan svjetlom.
Prestrašeno je ustuknuo.
Začuo je glas pun miline i mira:
Otvori dijete,
to sam Ja, tvoj Otac.
Posljednje iskušenje
Kad' znam
Da je to
Posljednje iskušenje
Majka otac dijete
Mrak na ulicama
Hladne zore
Okrugao mjesec zimske noći
Sjedim negdje u sazviježđu
Kažu mliječni put
No to je strijelac
Sjedam u stolicu
Prozirnog staklenog sjaja
Naslanjam glavu
Osjećam elektrode
Dodiruju R kompleks
Isključuju ga
Kino matrix
I gledam ovaj posljednji film
Utjelovljenje boga, Krist, avatar
Nikad pomazanik
Krivi prijevodi
Kao oznake u labirintu
Iz kojeg nema izlaza
Projiciram nebo vlastitih očiju
Komete luduju
Zvijezde svjetlucaju
Val svjetlosti ide prema meni
Nepoznati su mi osjećaji
Bilo kakve bojazni
Samo toplina
Opuštenost, mir
Miješaju se boje
Kad pomislim, nebo je narančasto
Ono takvo postane
Sjediš kraj mene
Ili sjedim sam kraj sebe
Lomi se daljina
Na horizontu lebde latice šarenog cvijeća
Ili su to ptice
Čekaj da pogledam bolje
Latice se stapaju
Lete poput ptica
Kao svjetlost sa krilima
Faseta unutarnjeg poimanja
U tebi vidim svoj odraz
A ti si postala ja
Jeli to jednota iz priča i legendi
Počinje film
Ekran duginih boja
Prelijevaju se
Vrtlože
Isprepliću
Spajaju i razdvajaju
Film bez početka
Igra koja nema kraja
Tu sam kraj tebe
Eoni prolaze sjećanjem
Susretali smo se pa odlazili
Onda si me čuvala kao majka
Trčali i preskakivali planinske brzake
Držeći se za ruke
Dok su naše noge
Milovane poljskim cvjetovima
Nosile nas prema vratima svjetova
Ti si krenula lijevo
A ja desno
Bio sam ti otac u jednoj priči
Pa smo opet djeca
Razigrana
Igrajući školice
Zagrljeni na obali rijeke
Ispruženi u pijesku
Dok nam more oplahuje stopala
Na zalasku sunca
I bio sam ti sestra
A ti meni brat
Bezbrojne priče
Smijeh iz srca
Radosna lica
U plesu kreacije
Krećemo se kroz matricu
Oslobođeni želja
Samo radost
Neprekinute niti
Negdje iz dubine
Ti si svjetlo
I ja sam u njemu
U tvojim rukama nastaju svjetovi
Malo odmora
Pa opet iz početka
Nova rođenja
Nove priče,
A poljupci
O njima drugi put
Kad čovjek svoje srce nosi na rukama
Kad čovjek svoje srce nosi na rukama
kao dar
i poklanja ga cijelom svijetu
ne pitajući se da li će boljeti
živjeli smo ne znajući za drugo
dajući sebe životu
posvećeni danu radosti i nestajanja
sagorjeli u mislima htijenja
u nama neizrecivi smisao
samo smo voljeli
noseći svjetlo cijelom svijetu
nije bilo važno kad je naše srce kucalo
luđački do bola
sretno i prepuno čežnje
trčeći ulicama zanosa
glasno izvikujući ime
onog, koga smo voljeli
zar je bilo bitnije i važnije bilo što od života
jedra smo dizali kad su ih drugi spuštali
da oluja nas ponese, i najviši valovi mora
i oštre hridi između kojih smo vješto plovili
i kralj i ciganin, stranac i netko nam' drag, sam kraj ničega
bio je dio naše duše na putu
ljubav je to što nas krasi
od prvog do zadnjeg časa
od tmine do posljednje stvorene zvijezde
kad pođem u noć
tu smo, negdje tu, u nekom svijetu
gdje samo ljubav ima ime
možda sam daleko od početka
i kako da počne početak
kad sam te sreo
u snu
a ti si prošetala
prepoznao sam obrise tvog svjetla
i boje svjetova koji se rađaju
zvijezde su već bile na nebu
ne znajući koliko je nebo visoko
a to nebo i ta zemlja i te zvijezde
u mom su srcu
zajedno s tobom
Jednog ljeta u Poljskoj
Evo legendarne poljske, govori o mom prijatelju na maturalnom putovanju u Pragu, koji je na istom takvom putovanju sreo curu iz Poljske ..........
rekli su da je atmosfera kako da sam bio tamo ........
pisao sam u jednoj noći, na Trešnjevci, kad više nije bilo ništa za piti, za pušiti a zadnje opuške sam gasio na lijevoj šaci, isto tako zaljubljen u iluziju koja je negdje nestala iz mog života, takav je život onda bio, dok je Zagreb bio normalan, a vozili smo se na puferima tramvaja, u sendviču ili na zadnjim kolima, i dok je milicija trčala na semaforu da nas skine mi smo iskakali i trčali u drugom smjeru, pa opet se zaletavali i skakali između dvoje kola vozeći se dalje do nekog odredišta, prošli mnoge racije, milicija nas legitimirala zbog duge kose kasno u noći kad smo bili na ulicama, i u jednoj raciji na Trgaču kad su utrpali mog prijatelja u maricu, on je kroz odškrinuti prozor gurnuo singlicu ***** Indexi-Da sam ja netko, sa sjajnim tekstom Maje Perfiljeve ..., šetnje Ilicom,, kada sam došao u Zagreb, djevojčica imenom Karmen, imala je jednog psa kojeg je šetala predvečer, preko puta Zagrebačke
pivovare, sukobi sa škvadrom iz kvarta, ipak bez tučnjave, spasila me od batina njezina starija sestra, najviše sam boravio na Trešnji, kod kina Triglav, koje više ne postoji i okolnim birtijama, držeći se sa legendama ondašnje Trešnjevke , Cigom etc. (njega sam jedino zapamtio), kao i priču mog prijatelja iz ove pjesme, kada mu je buraz namjestio jednu kurvu, ma što to značilo da mu skine nevinost ...
Ujević, Arsen i još neki, uz rock bendove su bili osnovna hrana odrastanja, Jethro Tull, Aqualung i mogao bih pisati sjećanja ...
a suze prošlosti klize, sretan što sam bio dio ne znam ni sam čega ...
ps. zelenog i malo žutog je boja kaputa od Karmen
Zelenog i malo žutog u
gibu ulice
Lavež ne dokazane
pasje njuške
I koraci koji gaze
po stopama
Otkrivanje nepoznatih stvari
U ritmu Little Green Apples
Upitni pogled u prijatnom
nijansiranju a kotači se okreću
Kao što ponekad vjetar puše
Nešto mraka, jedan zeleni list
I koraci iz samog sna
Možda je i bilo tiho, vrijeme prolazi
Godine su na početku
Priča o jednoj crkvi, o danu koji nije jedini, o noći
Sinoć dok sam koračao
Htjeli su mi prodati zlato
No idem dalje, ulicom** na čijem kraju zalazi sunce
Sutra ću napisati
Jednog jutra u Poljskoj
Suze su klizile niz prašnjavo staklo
Vlak je odlazio sa njom
Oči su tvoje bile vrelo
I na prvom uglu prije kraja
Peron je ostao sam
Sa dva nezapisana imena
I jednim velikom licitarskim srcem
Što leži među knjigama
A vokal*** od pet oktava
Sa ubrzanim otkucajima sata
Vrati sve to
Nešto vizualnih slika
Nespojenih
Zaokruženih titrajem misli
Noć,ulice se njišu
A stolovi skrivaju put, poželjnih bedara
Geg u valceru i crvenom svjetlu
Plava se kosa razlila u tami
Rođenje željne misli
Tražeći toplinu postelje
Noć bez dana, bez sna kratka
I eto proljetna noć je pala
Dan sneno odlazi od noći i budi
Uprti pogled u stakla kroz koja se provlači život
Prašina je progutala kapi,drhtaje
Val gonjen vjetrom,gori hrid, ljubeći, oplakujući, udarajući
Sjećanja se bliže tebi
Dok jutrom ustaješ napadnut neprolaznošću
Dišeš i kašlješ
Pred vjetrom je poleglo žito
Ravnice što poniru na horizontu
U crvenim vremenima ostala su razbacana tijela
I danas kosti hrane zemlju
Dok u kasne sate tumaraš ulicom
Od ruba do zida misleći da si pod nebom sam
Smiren pijanstvom
Vlakovi jure tek stvorenim ravnicama
I opet spoznaje postaju sve tamnije
Neprozirnost magle guši
Osjećajući svjetla u daljini
Rani zov na povratku južnih ptica
Idući kroz aleju ratnika
Lica umorna od ležanja
I prerano ostarjela bedra
Sve vodi u tamu neispavane ravnice
Koračajući prema ženi s kojom bi htio leći
Strah navire pod suncem
A zrake prodiru u izborano bijelilo glave
Čini se da si živ dok oblaci
Istog dana mijenjaju svoju boju
Igrajući se vatrom
Život se gasi
Želja za Parizom ostaje
On je tu
Iza dva tri brda i koje ravnice
Praški peron ostao je pust
Zaboravivši sve koji su prošli njime
Trgovi koje ne pamtiš
Sjećaju se mnogih kao ti
Plava kosa
Prijatni događaji
Oči očarane
Omamljen pogled
Crven bez sna
U noćima
U danima
Na poljani kamen
Na kamenu ptica, gladna ptica
More se podiže
Stijene oplakuje voda
Sa danom bjelina hridi odbija svjetlost
Već dugo nisi pisao
A ni iz Poljske ne dolaze pisma
Ostala su iskrivljena lica na papiru
Romance
I ponešto ubrzane klasike
Ti nestaješ i vraćaš se
Dani prolaze kraj tebe sve brže
*http://www.youtube.com/watch?v=h8ELgiQ9dTw
**Ilica
***http://hr.netlog.com/go/out/url=http://www.youtube.com/watch?v=3DLw8-VPptiLc
****http://www.youtube.com/watch?v=Lw8-VPptiLc
Imam prijatelja električara
Imam prijatelja električara
On se bavi prebacivanjem vreća
Stojimo tako u birtiji
Oko nas budale i šminkeri
A ti se razlikuješ od drugih
Na nogama su ti radničke cipela
Umrijet ćeš otečene jetre
Napuhnut s velikim podočnjacima
Nećeš biti ni malo lijep mrtvac
Umrijet ćeš, možda
U radničkim cipelama
Pričaš mi da odlaziš od žene
Iako ona odlazi od tebe
Da je drugo dijete već na putu
I ne možeš u drugu zemlju
U meni nema sažaljenja
Ispijamo još po jednu
I svaki odlazi svojim putem
Nemamo više vremena jedan za drugog
Ti se razlikuješ od drugih
Jer ovaj svijet mjeriš
U radničkim cipelama
I ako si trenutno bez posla
I neradi ti se ništa
Koračaš u radničkim cipelama
I po tome se razlikuješ od mene
I po tome se razlikujem od tebe
I stari moj
Zbog svega što nije izrečeno
Te volim
Imam prijatelja
On se bavi prebacivanjem vreća
I svijet mjeri u radničkim cipelama
San bez snova
Kraj nas su ležali papiri
I razbacani svjetovi lebdjeli oko naših glava
Iz nas su ostajale noć
Prepune mučnine i zla
Doveli smo bagere
I s njima prekopali prošle dane
U krčmama su pjevale ptice
A sa naših stolova krčmila se prošlost
Nismo plakali i nismo jecali
Nismo davali povoda za 'mrijeti
A toliko smo željno umirali
I glasno se smijali
Poljupci su odzvanjali
Iz tek iskopanih raka
Dok su noževi parali naše grudi
Na dlanovima
Nosili smo tek obojena srca
Za nama su plakali
Majke, žene, ljubavnici
Ostarjeli očevi
A smijeh je odzvanjao
U bešćutnim noćima
Sna bez snova
Ovo pišem a ti spavaš
Ovo pišem a ti spavaš
Kada ćeš čitati, već ću spavati
Odvojeni vremenom
Raznim točkama na putu
Spojeni
Ljubavlju
Neprolaznog svijetla
Dio duše
Spojen u cjelinu
Brzo koračamo
A koraci postaju trk
Stopala ne dodiruju zemlju
Ti trčiš lijevom stranom zemljine polutke
Ja sam krenuo desnom
Hodamo po vodi
Nasred nekog oceana
Poklonit ću se tebi
I zamoliti za jedan zemaljski ples
Pjesma koja će nas nositi
Nema ime
Ritam joj se mijenja
Kao što kucaju naša srca
A ti plešeš zanosno
I ne padaju mi na pamet nikakve rime
Nema stihova
Samo tvoj osmjeh
Koji me nosi
Iznad vode
Dok krugovi su veći
Već nebo se plavi iznad naših glava
U jednom trenu
Kradomice
Usnama dotaknem tvoju ruku
I šapćem
Volim te
Mijenja se boja mora
Sve titra i hrli k nama
Ljubav privlači
Sama se daje
Kiše
Snjegovi
Blješte svjetla u sumrak
Nas dvoje plešemo
Dalje
Na oblaku oluje
Na jednom kraju jutro
Na drugom san se sprema
Iznad su još samo zvijezde
Tvoje usne su meke
Ti si čovjek Ja sam žena
Hari Hudini stoji na pozornici
Hari Hudini stoji na pozornici
Lijevi pokret ruke
Dočarava iluminaciju
Desni
Pokazuje nebo sa zvijezdama
Ti i ja
Udišemo isti zrak
Isti mjesec u očima
Šum valova
Ti si tu
Ja sam tamo
Iluzija mijenja boju svjetlosti
Cvjetne livade između dva potoka
Trčimo jedno prema drugom
I sraz nas pretvara u svjetlo
Tek rođene zvijezde
Trčeći policajci
Čuvari laži
Preskačemo svjetlosne grmove
Penjemo se između prikolice i tramvaja
Vozimo se u sendviču
Na prvoj međuzvjezdanoj stanici
Iskačemo
Napušteni peron
I rijetki vlakovi
Spremni na promjenu iznenađenja
Teleportacija u jureći vlak
Prema srcu matrice
Naše svjetlo je jače
Jedna misao
Misao ljubavi
Kraj je ove pjesme
Jer sve što kažem
jer sve što kažem
je malo
i tako mogu opisati samo dio
šutim i ćutim
sebe i tebe
tebe u meni
jesu li to misli
imaginacija
svjetlo
nevažne su riječi
za brod koji plovi
more života
more tvog imena
iznad mora su zvijezde
iskre naše oči
na dnu naših misliju
nema komešanja
samo mir
tišina
ti si ja
ja sam ti
i ovo je noć
za poljupce
života
mogu te zagrliti
slušati kako dišeš
kako u snu nestaješ
u naručju vjetra
na konju oluje
koji nebom korača
tiho
da te ne probudi
gledam tvoje usnulo lice
moje srce nečujno kuca
grijem te tijelom
jer ti si san
kao što sam sanjati znao
i samo mir tišine
obavija nas dvoje prije
polaska
putovanja
neka moje srce pokaže
gdje je srce duše
Stranica 2 od 17 Sve stranice