Priče iz matrice
SVI OPISI, LIKOVI I DOGAĐAJI SU STVARNI
NALAZE SE IZMEĐU OVIH KORICA NIČIM IZAZVANI
OVO JE PRVO I POSLJEDNJE IZDANJE
SLUŽI NIČEMU I NIGDJE
KNJIGA JE OBRAĐENA U ELEKTRONSKOM FORMATU
SVA PRAVA PODLIJEŽU
COPYRIGHT
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Miljenkovi blogovi: http://sretnosrcevuka.blog.hr/
i
http://pjesmenovogdana.blogspot.com/
Izdavač
Vučja Šapa
ZaVučija Šapa Putovanje iluzijom
Neregistrirana diluzja
Sa potpunim pravom na život dat po
Prastvaratelju
Ničim ne ograničena
Bez odgovornosti
Tko sudi drugim sudi samom sebi
Sjetimo se tko smo
Budimo to što jesmo
Ja jesam Bezgranična svijest I priznajem da osim ljubavi kao jedine istine ništa drugo ne postoji
Sve ostalo je iluzija
(… jedina istina … David Icke)
Tko ne razumije Tko vjeruje Tko se nada Onaj čije je srce zatvoreno Neka se okane ćorav’a posla Knjiga je moj izlazak iz tmine Jer ja sam tu da bih srušio ovaj svijet, straha, krivnje i patnje
Ne možete me dodirnuti jer ne postojim
Što će lavina koju su pokrenuli Illuminati biti rastopljena. Sve vas pozdravljam, želim vam mir u srcu. Podizanje vibracije svijesti,Vraćanje svega što vam je oteto, poseban pozdrav donosiocima svitanja
To nisi ti
Kad staneš pred ogledalo
I vidiš lice u njemu
Misliš da se prepoznaješ
No znaj to nisi ti
Kad rukom kreneš
Da pomakneš kosu sa očiju
I pratiš te kretnje i pogled
Znaj to nisi ti
Dok gledaš odraz u ogledalu
Kroz glavu ti promiču razne misli
Za neku se uhvatiš
No, to nisi ti
Koračaš i osjećaš svaki pokret
I pogled te vodi
Kao slijepca štap
Ni tada to nisi ti
Osjećaš kako ti krv teče venama
Kako ti zrak ispunja pluća
Kako se budiš i padaš u san
Ali ni tada to nisi ti
Ni kad sretneš nekog sličnog sebi
Ni kad sretneš nekog potpuno drugačijeg
Kad se prepoznaš ili ne prepoznaš
Znaj to nisi ti
No ipak ima nade
Da se sretneš
Onda kada zaroniš u svoju dušu
Bliže si sebi
Onda kad zidovi gube čvrstinu i tvoj pogled
Prolazi kroz njih
Onda kad se pokloniš
Najmanjem od najmanjih
Kad prekrižiš svoje ja
I kažeš više ne postojim
Kad te tvoje srce povede kroz život
Kada osjetiš da je sve oko tebe dio jednoga
I da je jedno dio tebe
Bliže si sebi
Bliže si životu
Bliže si stvarnosti
Znaj ima nade
Da se vratiš sebi
I da si vjetar
I da si more
Da si sunce
I oblak što ga zakriva
Zvijezda u daljini
I planinski izvor
Cvijet
Ili ptica
Kad sve to budeš
I više od toga
Znat ćeš tko si
I vratit će ti se sve zaboravljeno
Moći ćeš reći
Ja jesam
I vratit će ti se sve zaboravljeno
Moći ćeš reći
Ja jesam
Znao sam
Znao sam
Da ćemo se sresti
U tvom
Ili u mom snu
Sami stojeć' ispod zvijezda
Tišina samo
Prožima nam misli
Kada su razdvojili
Tebe od mene
Dodijelili nam
Druga mjesta
Nisu znali
Da opet ću te sresti
U snu tvom
Ili mom snu
Još
Uvijek te volim kao jučer
Ništa
Prestalo nije
Potoci i rijeke
Dalje teku
Znam
Sve je kao i prije
Pružam ruku u san tvoj
U mom
Tvoja ruka je na meni
Nijedna te nije
Zamijeniti mogla
Jer takve
Nikad
Bilo nije
Slomljeno srce kuca
Kad vrati se
Odvojeni dio
Pa život nije
Ovo što gledam
Tek to je samo
Misao gruba
U snu živim
Radujem se
Noći
Još uvijek te volim kao jučer
Moj život
San taj je
Tebe sretoh
U onom trenu
Kad
Sve prestalo je
A ti si znala
Da nikada nije
Još uvijek te volim kao jučer
I idem leći
Pasti u bezdan
Na dnu je svjetlo
Čuje se pjev svih ptica svijeta
Ove noći bit ću kraj tebe
Jer još uvijek te volim kao jučer
Kad se probudim bit će dobro
Kad se probudim bit će dobro
Nećeš me poznati slabog
Ali ne gledaj me dok spavam
Jer u mom snu se možeš izgubit'
Ti sanjaj svoj san
Jer svaka duša sanjati zna
Jer svi su snovi Božji san
San promijeniti možeš
Kad izvan sna si
I život promijeniti možeš
Kad u njemu nisi
Zamisli da si more
Najprije kap
A onda val
Tako oplakuješ cijelu Zemlju
Sad si tu u Jadranu
A onda Indija
Tek kada na vrh vala dođeš
Poletiš u zrak
I više nisi more
Već vjetar koji struji
Pa skuplja snagu
I lišće ponese
Počešlja krošnje
Poljem se igra
Prema nebu se vine
Do oblaka
Već ploviš plavetnilom
Između Sunca i rijeke
Nad krošnjama
Tvoje putovanje u kap se opet pretvori
I pada, pada
Opet more
I što si
San samo
To si
Noćas padaju zvijezde
Noćas padaju zvijezde
Padaju misli
Bez smisla
Daleko si u iluziji
U stvarnosti se nikad nismo razdvojili
Dok odlazite u svjetlost
Koju očima ne mog razumjeti a srce mi kaže da ste na dobrom putu
Postanak i nestajanje
Priče i bajke
Ah, krasnih li opsjena
Punih smrtonosnih udaraca
Jednota podijeljena u svemu
Teku kristali niz lica
Napisano je toliko rečenica
Stvoreni programi sami su programirali sebe u zadanom
Uhvaćenih i skrivenih pogleda
Zaboravljenih vibracija kojima dodirujemo jedni druge
Ostavljena napuštena tijela
Promjenjive kolone hodočasnika
Tražitelja i detektiva
Jedini uzrok ljubav
Zamotali su i sakrili objašnjavajući jedni drugima što su zaboravili
Čega su se sjetili
Tko je djelitelj zla i dobra
Dobrih i loših uloga
Na brzinu pobacanih karata pred igrače
Skrivenih snopova u rukavima
Prevarenih iluzijom
Gledanje neznanja ne razumijevanja
A brodovi se iskrcavaju
Mi ih ne vidjesmo
Mi ne znasmo za njih
Sve što je dolazilo
Dolazilo je nebom
Nikad morem
Valovi istine
Donijeli su nas kao kapljice u prošlost postojanja
Postali smo mora
Izvori rijeka
Na kraju kao i na početku
Više ničega nema
Dileme, Problemi, Kupujem, Prodajem
Dileme, Problemi
Kupujem, prodajem
Fine niti paukove mreže
Jače od čelika
Okovi oko nogu
Ogrlice oko vrata
Majka matrica daje nam da biramo
Nudi nam požudu umjesto ljubavi
Prevaru umjesto istine
Strah umjesto suosjećanja
Bilo što
Danas
Pušite li to još uvijek
Tonem i hvatam se za slamku spasa iluzije
Mali bogovi
Upravljaju planetom
Veliki ni ne postoje
Gdje ste Isuse, Krishna, Budha
Što ste stvorili?
A nas zarobili
Od kuda ste došli?
Od kuda mi dolazimo?
Nikad niste pripadali čovječanstvu
Pljujem na sve to
Proučavanje drevnih podmetnutih spisa
Učenje i disciplina
Istina je da on ima rep
A glava guštera
Sjedi u Vatikanu
Laže, obmanjuje i moli
Za opstanak svog carstva na Zemlji
Nema osjećaje
Ne poznaje suosjećanje
Čita programe
I drži stada u toru
Fuj vi pape,
Kurve i izdajice,
Licemjeri križa
Sluge dvostruke prijevare
Kažem vam, dosta je!
Ne poznajete ljudsko srce
Ne možete razumjeti
Zmija bit' će ubijena kamenom u glavu
Mašeš repom ispod skuta
Prebrojavaš ovčice
Sikćeš sa propovjedaonice
Lažljivče!
Neka ti se vrati sve što si učinio,
Sve što si izgovorio,
Može li ogledalo izdržati sliku licemjerja,
Ili puca u tisuće komadića
Diši punim plućima
Udiši život
Slobodna si u zatvoru vlastitih misli
Ti si me se sjetio
Jedva gledam tako mi se spava
Kuće prolaze pored mene
Tako sam sam
Za ono što dolazi
Samoća mi daje usredotočenost
Prestanak lutanja
Nadanja
Spasenja
Dolazi stvaranje
Kupujem, prodajem igračke i simbole
Za svakog od vas imam sublimiran amulet
Pomoću kojeg ću vladati vama
Sami mi dolazite
Tražeći utjehu, nadu, spasenje,
A ja vam pričam priče koje ne razumijete
Jer ja sam božji sin
Koji nikad ne vidje oca
Kao ni vi, ne znam što je bog
Vaše vjerovanje
Je dekor moje predstave
I vi ste lutke na koncu
Podijelio sam vam uloge
A vi mislite da ste bolji od onih drugih
Ovce priđite pastiru
Za odbjeglima šaljem pse čuvare
Bojte se, bojte se!
Vaše godine za vaše gospodare su sekunde
Javite mi ako vidite vukove u janjećoj koži
Kako šeću kroz vaše stado
Oni su opasni
Zar se na sjećate?
I poslije svega kad zatvorim oči
Ne ostaje niša
Ugasla svijetla pozornice
Parteri i balkoni prazni
Dekor zvjezdanog neba
Svemirske dvorane
Ništa ne postoji i nije
Postojalo
Beskonačnoj svijesti se igralo
I zato smije se
Smij se!
Smij se!
Jednaki pokrivači
Jednaki pokrivači
Jednakog namještaja
Jednakih vjerovanja
Kroz moje i tvoje ja
Znanje o bez smisla
Neznanje stvarnosti
Jedna svijeća može zapaliti drugu
Ako druge imaju goruću nit
Srce
Bez problema
Straha patnje i nade
Srce sveznajuće
Jednaki kaputi
Jednakih ormara
Čarobnih tepiha
Skrivenih simbola
Programiranja
Pravokutni krugovi
Nemoguće
Zar ne vidiš krugove
Na žitnim poljima
Omeđenim cestama u
Križu
Slave
Slugo
Odbaci jaram
Kazne krivnje
I prokletstva
Baci smeće
Prevare
Postavljaj pitanja
I slušaj srce
Udarci bubnja
Iz noći u dan
Ritam
Tam-tam
Ples prije kiše
Svetkovine očaja
Gdje su pali anđeli
Radijacija izražena
Kleči porobljeno čovječanstvo
Pred nevidljivim bogovima vremena
Koji nas programiraju
Pretvoreni u robote koji moraju spavati
Daljinski upravljani
Vjetrom, kišom,
Ledom, mislima.
Razapetim iznad naših glava
Mreže nad čitavim svemirom slobodne volje
Matrica
Obrasci
Programi pitanja i odgovora
Odlaze brodovi iz luke
Rijekom slobodnog izbora
Snovi u kojima te srećem
Nepoznatih lica i gradova
Samo srce zna istinu
Tko je kome stranac u ovoj noći
Tko je kome stranac u ovoj noći
Sunce sumnje ovog neba iznad Tebe
Nigdje ne mirišu lipe
Kao u lipnju, kao u Trnskom
Ne budi tužan
Inicijacija ugriza zmije
Vodi s druge strane
Povratak iz niotkuda
Utjehu donosi vjetar
Cvijet u srcu
Latice na duši
Svojim mislima
Osjeti, osjeti, osjeti
Jutros si ponovo rođena
Čista iz sna, na početku
Kroz zamagljena stakla
Obzor bez granica
U snovima Te sretoh opet
Tek pred koji tren
Zatvoriše se vrata
Zvjezdanih daljina
Znam
Srest' ćemo se
Jednom
Ti ćeš biti svjetlo
Kao i ja
Tvoja kosa protkana odsjajem zvijezda
Tijelo kao tragovi kometa
Po glasu
I po riječi
Ne izgovorenoj
Prepoznat ću Te
Otvori svoje srce/Kroz svjetlo putuje ljubav/Otvori svoje misli
Otvori svoje srce svjetlu/Kroz svjetlo Ti jesi/Otvori svoje misli svjetlu
Otvori svoje srce svjetlu koje nosi ljubav/Ti si dio/Otvori svoje misli svjetlu koje nosi ljubav
Zamisli
U tvojoj ruci vibrira stvoreno
U tvom oku titra ne stvoreno
Mora i oceani,
Šume i planine,
Rijeke i doline
Konji, Delfini, Albatros
U nepostojećem
Stvaraš svoj novi san
Misliš,
Živim,
Sanjam,
Mijena si
Tren, tren, tren
Litica iza tvojih leđa
Oblici,
Dijelovi,
Vlat trave na vjetru
Koji prelazi tvojim licem
Podigni ruke
U oku bljesak
Upij
Uroni
Svjetlo
Simboli nad glavama,
Simboli na glavama
Ne pripadaju tebi
Danas je dan Tvog rođenja
Danas je otkrivenje najveće tajne
Svojim mislima možeš
Kreirati
Svoj
Život
Ne sumnjaj
U svoju moć
Srce
Intuicija
Ti jesi
Svjetlo
Ovog svijeta
Stopi se s valom što dolazi iz dubine
Iz davnine
P r a s t v a r a t e l j
Već bio je trenutak
Vlak na odlasku, samo dvoje ljudi
Ti i ja
Negdje na kraju
Na peronu
Prije promjene sna
Gledamo niz cestu kojom sam došao
Sve, ostalo je iza nas
Draga majko,
Zemljo
To je ovaj očekivani čas
Jer,
Svi su otišli
Ptice, leptiri i psi
Za njima kolone po tlu i zrakom
Rijeke su otišle,
Mora su otišla,
Planine i cvjetovi su otišli
Tisućljetni orijaši, stare kore i zelenih krošanja
Kud pogledam
Ništa ne postoji
Nema više ceste iza nas
Stojimo na pruzi
Vlak prolazi kroz korpus tijela
Plovimo zvjezdanim oceanom
Novi svijet nas čeka
Tvoje misli
Moje misli
Nove slike ispred
Samo dvoje ljudi
Ti i ja
Moj oče
Oče naš koji se prostireš po svem stvorenom i nestvorenom
Sveto se ime Tvoje svijetli u našim srcima
Dolazi kraljevstvo Tvoje dokle oko seže
Daleko od horizonta a ne možemo ni zamisliti
Bez Tvoje volje ničega nema
Tvoja stopala otiskuju se travnjacima
U kosi Ti je zvjezdana prašina
Nahrani nas gladne mirom i tišinom
I oprosti nam što Te ne razumijemo
Uči nas milosti ljubavlju sestre i brata
Svaku misao pokaži nam u istini
Milosti nam daj da izdržimo na putu kući
Dolaziš odjeven u bijelo
Dolaziš odjeven u bijelo
Darove srca mi nosiš
Čistoću misli mi nosiš
Mir mi nosiš
Oče
Kad izgovorim Tvoje ime
Sve oluje utihnu
Dolaziš odjeven u bijelo
Darove srca mi nosiš
Čistoću misli mi nosiš
Mir mi nosiš
Za svijet vežem se
Okovima i lancima neznanja i želja
Usamljen, zaboravljam
Ti stojiš pored mene
Govoriš mi
Utješne riječi
Ispunjene vedrinom
Dolaziš odjeven u bijelo
Darove srca mi nosiš
Čistoću misli mi nosiš
Mir mi nosiš
Strijelac na bijelom konju
Na proplanku dan se budi
Čvrsto zapetog luka i oštre strijele
Pogledam u svoje srce
Svjetlost se širi srcem duše
Sve što je srce okivalo
Sagorijeva u plamenu života
Tek sada
Budim se
Dolaziš odjeven u bijelo
Darove srca mi nosiš
Čistoću misli mi nosiš
Mir mi nosiš
Sve je došlo iz tišine
Krošnje su ukras neba
Svijetli se put kroz polja prema bijelim vrhovima daljine
Polažem sveti luk i strijelu pred Tvoja stopala
Dolaziš odjeven u bijelo
Darove srca mi nosiš
Čistoću misli mi nosiš
Mir mi nosiš
Stojim i gledam
Eoni prolaze
Drvo sam
Dolaziš odjeven u bijelo
Darove srca mi nosiš
Čistoću misli mi nosiš
Mir mi nosiš
Bljesak pučine
Toplina Sunca
Kotrljaju se valovi
Zvuk tišine
Cvrčak
Dolaziš odjeven u bijelo
Darove srca mi nosiš
Čistoću misli mi nosiš
Mir mi nosiš
Dijete u naručju majke
Pokazuje koliko nas voli
U toplim očima
Gledam božanski sjaj
Dolaziš odjeven u bijelo
Darove srca mi nosiš
Čistoću misli mi nosiš
Mir mi nosiš
Pogledam preko ramena
Ne vidim ništa
Pogledam prema sutra
Ne vidim ništa
Gledam oblak
Vidim Očevo lice
Gledam horizont
Vidim Očevo lice
Gdje pogledam Tebe vidim
Gospodine
Dolaziš odjeven u bijelo
Darove srca mi nosiš
Čistoću misli mi nosiš
Mir mi nosiš
Ulje na vodi
Plamen na vodi
Slika je to koju slikar slika
U plamenu slika svijeta
Svjetlu plamen ništa ne može
Dolaziš odjeven u bijelo
Darove srca mi nosiš
Čistoću misli mi nosiš
Mir mi nosiš
Sjedim u tišini kupole
Mir
Oče udahnem ...
Naš izdahnem ...
...
Ljubav neka ispuni srca svih bića
Dolaziš odjeven u bijelo
Darove srca mi nosiš
Čistoću misli mi nosiš
Mir mi nosiš
Klanjam Ti se Milostivi
Zahvalan i sretan što sve , baš sve ima sretan kraj
Ljubav je ono što ostaje od svega
Drugo ne postoji
Plove krovovi ispod mene
Plove krovovi ispod mene
Lete oblaci iznad stola
Valovi iznad glave
Misli su zvijezde
Gdje su cvjetovi zla
Vlati trave
Svjetlo izlazi iz srca
Prsti žubore
Šumskim proplancima
Jata lavandinih leptira
Plivaju kroz moj pogled
Kroz tvoje oči gledam more
Plavi se svjetlo horizonta
Mudrost u prolazu
Kao nebo sam
To je dom
Vjetar iznad rijeke
Listovi poskakuju
Vrapci
Sad'
Ti si tu
Tamo
Jesi
Nema te
Gdje bio bi'
Jesi
Ti si
Koliko puta
Sam prošao
Sreo sebe
Zima
Godina
Lutam
Bole me sjećanja
Mudrost u prolazu
Kirinove slike
Sv. Franjo i Bogorodica, Prvi snijeg, Cvijeće,
Ruka je ubrala cvijet Miris
Oči
U snu
Odsutan
Miran plavetni dan
Krošnje
Bezbrižan
Tiho
Postojim
Ja jesam
Ne, ne vidim
Ona strana
Ništa
Vjetar na ulici
Lišće poskakuje
Vrapci se igraju
U mojim očima
Trnsko
Na prozoru
Staričina ruka
Hrani grlicu
Dodiruje srce
Slike izvan okvira
Mirne teku misli
Biće
Kako mu je ime
Tvoje ime
Svu čežnju
Ljubav
Srce
Tebi
Sam
Dao
K'o noć
Zvjezdana
Besana
Pjevana
Dan
Kao more
Požutjeli listovi
Jutro
Oblaci
U mojim rukama
Oluja
Nemam mira
Dodirujem dugu
Djevojčice
Dječaci
Odrasli
Starci
Samo snovi
Bez prestanka
Snovi vjetra
Mudrost u prolazu
Oblaci
Podjeli sreću
Drugima
Radost iz nutrine razvija Krila
Mir u krošnjama
Cvrkut iz daljine
*(Charles Baudelair)
**(Walt Whitman)
Kad sam izgubio lisnicu
Kad sam izgubio lisnicu
Bio sam žalostan
Kad su mi ukrali slobodu nisam ni primijetio
Odveli su neke ljude
Nije me se ticalo
Došli su po neke druge
Gledao sam svoja posla
Kad su svjetlo prigušili
U noći tišine
Skriveni iza zvijezda
Oglasilo se zvono
Bilo je prekasno
Sada sjedim u zatvoru zvanom Zemlja
Okovan svojim osjetilima
Zaboravljenog znanja
I sakrivene istine
Pogledi su nam usmjereni u ekrane
Gledamo reklame
Spavamo
Radimo
A između održavamo razinu ovisnosti preživljavanja
Kažu nam da moramo imati viziju
Da mislima možemo stvarati
Da dišemo
Meditiramo
I sve što dosežemo
Su spirale spojene u krugove
Takozvanog napretka
Nude nam recepte
Rješenja
Izlaze iz bezizlaznih situacije
Bog novca, križa, zvijezde, kola, polumjeseca
Jedan je Bog
Slaba vam je vjera
Vjerujte
Nadajte se iskupljenju
Bog vas blagoslovio u gluposti
Jaganjci koji ste postali ovce
Smanjuju nam torove
Skraćuju nam dane
Pripremaju na dolazak mesije
I spremaju novu zamku obmane
Ali ono što matrica ne razumije
Iskra ljudskog srca
Iskra zarobljena i odvojena
Budi se i poništava prostor vrijeme
Umiruje titraj
Tek nas čeka ljepota života
Oluje su u glavama
Valovi se propinju u našim očima
Ono što dolazi iz uma nestalno je
Kao što je ploča pretvorena u kuglu
Vodiči kroz vrijem objašnjavaju nam što vidimo
Programiraju module i ubacuju u naše glave
Mislimo
A pitam se
Što to mislimo
Birajući iz ponuđenog
Ne pitajući zašto sa nudi
Namjere
Tražite namjere
Iza skrivenih zastora neprozirne svijesti
Oklopljenih nivoima labirinta
Uvijek skrivaju namjere
I mijenjajmo se
Vibrirajući sve tiše
Do razine istoga
Sve zamke i zatvori
Sve skriveno i potisnuto
Postat će vidljivo
Namjere
Bez krinki
Otvorimo i povežimo naša srca
Ona su točke u mreži isprepletenih niti
Ljubav
Kad se mreža spoji
Nestat će sve osim Jednoga
Beskonačne svijesti
Sa kapljicama koja svaka ima ime
Zato,
Kad vidiš da nekog odvode
Zaustavi ih
Sve su to tvoji poslovi
Nema sluge ni gospodara
I nema razlika u podjeli
Osim što u tvojim grudima
Kuca ljudsko srce
A kad srce kuca
Nema iluzije
Kada bih ti rekao volim te
Kada bih ti rekao volim te
Ne bih moga reći ono što počiva u mom srcu
Dok šetamo ti i ja
Parkom sjećanja
S onu stranu stvarnosti zvanom iluzija
Smišljenih događaja naše stvarnosti
Podižem nogu
I zapišam grm
Nel kaže 'ajmo dalje
Tata lijepo šeta psa
Evo mirisnog grma
Popišane travke
Čekaj da podignem nogu
Njušim drugog psa
Vesela kujica
Zašto me vučeš
Tako bih se igrao
Pa bilo što
Ti misliš da si moj gospodar
Zavezao si me
Radi moje sigurnosti
A vlastitog straha
I tako već godinama
Obilazimo polja
Sjećaš li se kada sam trčao brdima
Između tebe i tvojih
Uvijek si vukao naprijed
Radovao sam se
Nisam volio biti sam
Volim te
Najljepše mi je spavati kraj tvojih nogu
Znaj da sam te volio
Jednako
Kao Olju
I
Dubravku
Ti koji si mi rekao
Da si moj tata
Znamo obojica da to nije istina
Život nas je zbližio
I znaj kad se na tren rastanemo
Opet ćemo se sresti
Ne ćeš me prepoznati
Sjetit ćeš se da sam ja ti
A ti da si ja
Naš dom je jednota
Svijet uzroka i posljedica
Svijet uzroka i posljedica
Čvrstih pravila
Sile straha
Molitve za dolazak spasitelje
Zarobljeni programi
U našim tijelima
Upravljani iz neprepoznatljivog
Objašnjavanja božjim zakonima
Govore da je sve to dio njegovog plana
Gdje je izvor bojazni
Kopiranih navika i običaja
Kad sam bio mali
Učili su me roditelji
Učili su me susjedi
Učili su me u školi
Naučili su me ništa
Kad sam bio mali
Programirali su me roditelji
Programirali su me susjedi
Programirali su me u školi
Programirali su me
Nisu me učili
Samo su programiranje zvali učenjem
Da se bojim
Da slušam
Da čitam i pišem
Da se sve teško postiže
I ako nešto ide lako
Da to nije u redu
Da je sve nastalo samo od sebe
Da je sve stvorio bog
I njih su tako programirali
I prije njih, njih su tako programirali
Govorili laži vjerujući da govore istinu
Rođenje je početak a smrt kraj života
Živi kao i svi
Svi odijeljeni jedan od drugog
Uči
Radi
Obitelj
Starost
Kraj
Kraj čega?
Sakrivaj osjećaje
Curice se igraju sa lutkama
Dječaci ne plaču
Rešetke su postajale gušće
Sad' ih pune strujom
Zlato se pretvorilo u brojke
Dodaju mu nule
Sad toliko i vrijedi
Strasti su dali ime ljubav
Puštaju nam slike kako se led topi
Plaše nas olujama i vjetrom
Priroda je jedno a mi drugo
Svaki dan ubijaju jednotu iznova
U pauzama reklama puštaju krvoproliće
Govore o slobodi razaranja
Nude nam piće koje uništava naš mir
Kružimo po matrici
Duhovno napredujući prema početku kruga
Nude nam gurue, učitelje, proroke
Za svakog po nešto
Spašavaju nas vanzemaljci
Govore o novom dobu koje kuca na vrata
Drugi govore kako je već počelo
Ništa se ne vidi
Veći jede manjeg
Jači ubija slabijeg
U ratu vam kažu
I ako se bojite budite hrabri
Domovina
Patriotizam
I ostale gluposti
Ma kakve to veze ima sa beskonačnim i nepojmljivim
Sa ljubavlju bezuvjetnom
Mijenjaju hologram
Matrix sakriven iza zastora
Sukoba i patnje
Hrani se treptajima iz vaših grudiju strepnje
Ma mahni rukom
Led se ponovo stvara
Zapamti
Ti imena
Matrica
Dolazi ti kraj
Na način tebi ne pojmljiv
Koji si davno zaboravila
Ljubav će uči u tebe
Sjetit ćeš se zajedno sa mnom
Samo ljubav beskrajna jesmo
Beskrajno se reinkarniramo u zatvoru
Beskrajno se reinkarniramo u zatvoru
Okovani usađenim čipovima ideja
Pet osjetila mentalnog programiranja
Učimo idući gore i dolje
Vrteći se u krug
Bez sjećanja
Odvojenih srca od izvora
Brojeći dane i godine
Godišnja doba
Cikluse rasta
U vremenu koje stoji
U prostoru koji ne postoji
Zaboravljeno prošlo i buduće
Implantirani vjerovanjem imaginacije
Filmova koji su snimljeni
Pa zato neki mogu vidjeti prošlost i budućnost
Posrtanja i uspravni hod
Čovječanstva izgubljenog u zidinama opsjene
Zamišljajući kako ćemo sjesti kraj božjih stopala
Pomilovani njegovom rukom
Gledajući u ne umrlu nadu
Sretnog završetka
Vjerujući u čarobno
Sve će biti dobro
Dok nama manipuliraju
Iz dana u dan
Vukući nas nevidljivim koncima
Kazališta lutaka
Pomiču nam kazaljke sata
U ovom zarobljenom snu
Gdje mislimo da jesmo a nismo
Oslobodimo naša srca
Neka zraka svjetlosti probije filmsko platno
Neka se svjetlo spaja i prelijeva jedno u drugo
Neka se ljubav izlije na Zemlju i nebo
I svemir ovaj i onaj veći
Neka se stapa sve u jednom
Bez noći i dana
Bez sunca i mjeseca
Bez zime i ljeta
Oslobodimo naša srca
Neka postanu jedno veliko srce
Srce koje se stapa
U jednom
I postaje beskonačno
Negdje na kraju bez tišine
Negdje na kraju bez tišine
Nepostojanje spremno za stvaranje
Pomaknuti zidovi i granice
Kad jednom prekoračiš
Više nema zapreke
Pusti sjećanju da te obuzme
Gledaj ova svjetla
Oko tebe zrake topline
Pravi sjaj dolazi iz srca
Boli li te ovaj život privida
Kojim čvorom si zavezana
Imaš li mač u ruci
U gradu sjećanja i smrti
Strašila pod kukuljicama
Udar dvojice
Prah pod nogama
I kad se prestanemo rađati
Prestat ćemo umirati
Svijet košmara i straha
Ispresijecan povezujućim zrakama
Svjetla
Koja preplavljuju neodvojivi dijelovi Prastvaratelja
Dolazi lutajuće pleme
Udarci misli
Promjena frekvencija
Zapališ, progutaš, predaješ se strasti
Zabijena igla u venu
Ili jednostavna poslušnost ovaca u toru
Pod istim si gospodarom
Sublimiran, sublimiran
Sublimiran
To je jedino što vidiš
Misliš li da je to istina
Ma tvoje oči te varaju
Kroz pobožne i bezbožne
Kroz slabe i jake
Nemoćne i smrtne
Misli dolaze iz dubina
Ništa ne ulazi kroz tvoje
Oči
Sve što izlazi je hologram
Snimljeni filmovi
Pa ti mijenjaj materiju
Pozdrav rušiteljima
Stvoriteljima bezbolnog svijeta
Mjesto rastanka
Postalo je mjesto sastanka
Jonathan
Gledam zemlju u kojoj počivaš
Kao da zemlja diše
Suze i jecaji odzvanjaju proplankom
Ne mogu prestati plakati
Stabla i cvjetovi oko tebe
Čuvari svetog mjesta
Kad bih ti provukao ruku kroz kosu
Kao misli kroz zatvorsku rešetku
Draga ptico bez glasa
Da li bi zapjevala
Kad bih ti usnama dotaknu dlan
Kao što pas vlažnom njuškom dodirne ruku gospodara
Da li bi zadržala cjelov ili ga bacila svijetu
Da li bi napustila jato kao Jonathan
Kako bi naučila letjeti
Do neslućenih visina kraljevstva orlova
Da li bi tako leteći svijetom
Prepoznala drugi dio svoje duše
Koji te uvijek čeka na povratku
S puta lutanja i traženja
I uvijek ti kaže dobro došla
Radujem se tvom dolasku
Bistri su gorski brzaci
Šume, žubore i buče
Izvori potoka i rijeka,
Šumore
Krošnje prastarih stabala
Raduje se plavetnilo neba
Koji putem kročila
Morem plovila
Smiješi ti se sunce dok te grije
Sretno je srce
Kad se smiješ
Ni ja više ne postojim
Sada sam zvjezdano nebo
Spajaju se svjetovi
Iluzije postojanja
Vraćam se jednoti
I tu je kraj
Mir sa sobom
Mir sa svijetom
Mir
Samo mir
Naši koraci su dugi
Mašeš repom
Stopala podižu zvjezdanu prašinu
Ti si ja i ja sam ti
Praskozorje rađanja novih svjetova
Kada je započela igra bez prestanka
Suza iz mog oka
Rasprši se kao…
Kao rukohvat ružinih latica
Bačenih prema suncu
A svaka od njih postane leptir duginih boja
Samo mir
Samo mir
Dok Bob svirajući kuca na nebeska vrata
Percepcije
Ni tuge ni radosti
Samo mir
Žedni pijemo vodu sa izvora
Čujemo povike sa druge strane zvjezdanog horizonta
Nel, gdje ste
I ti se sjuriš između zvijezda
Brži si od mene
Uši ti lepršaju na sunčevom vjetru
Mašeš repom
Radostan povratku
Onih koje se volio u jednom sjećanju
Uskoro ćeš stići
I nitko neće vjerovati
Bit će to posljednje iskušenje
Zovu te Istiniti i sjajni
Zovu te Istiniti i sjajni
Gdje si istine sakrio
I što si nas naučio
Dolazili su k tebi
I odlazili opijeni
I nepromijenjeni
Inicirani u ništa
Teško te razumijevajući
U nadi spasenja
Ti sveznajući
Neprekinutog lanca patnje
Lutanja po iluziji
Zašto nisi spasio sve
Već samo neke
Zašto se nisi borio
I oslobodio zarobljene
Pjesme o slobodi
U zlatnom kavezu Zemlje
Zadrhtalo bi tlo,
Rijeke i mora
Krošnje bi vijorile
Pjevom ptica
Vjetar bi bio blag od radosti
Val bi se podigao sa dna oceana
Svakoj zarobljenoj iskri
Dao bi krila slobode
No nisi mogao
Jer i ti si dio iluzije prevaren od sviju
Dolazi svitanje
Svjetlo u svakoj stanici
Čovječanstva
Da li si i ti
Između njih
Jedan ili podijeljen
Tko je sluga
A tko gospodar
Ti,
Ti si
Gospodar iluzije
Otvori ruku i prospi pepeo
Naše oči biti će prekrivene
Sljepilom sjenovitih brežuljaka sumnje
Naša srca
Nećeš zarobiti
Ljudi će biti bolji
Kad' ti budeš sagorio u spašavanju svijeta
Prvenstveno spašavajući sebe
Zovu te Istiniti
Sjajna je tvoja aura milostivi
I proteže se u daljinu
Trebaš li nas da ti se divimo
Gdje je povijest napisana tvojom rukom
Razbijene iluzije nepostojanja
Kad' je otmica izvršena
Zar predaja
Zaboravljenih
Napuštenih od sviju
Onih koji su rušili red nereda
Koja je tvoja borba
Manipulacije i prevare
Gledaš me u oči i lažeš
Slike dolaze iz irisa
Novo doba čega dolazi
Koje cikluse ponavljaš
Sjeti se,
Kada se sjetimo svega
Kada se sjetimo
Tko smo
Kad znanje bude jednako ljubav
Ljubav jednako svjetlo
Svjetlo jednako
Beskonačna svijest
Biti ćemo jednaki tebi
Ti
Bit ćeš jednak nama
I tada će,
Ja sam bog, ti si bog
Bit beznačajno
Ne potreban
Rijetko se sretnem
I dalje te obožavaju i hrle k tebi
Priče, ćakule, bla-bla-bla
Gdje si ti
Gdje si ti
Sjetim te se
Sjetim se sebe
Slike prošlosti
Ruke moje mladosti
Sve to na vrtuljku sadašnjosti
Samo sjedalo odbačeno na tren odleti u sutra slično onom jučer
Stranac strancu u oku
U okviru
Tvoja slika
Nepoznati hodnici
Zabrana prolaska
Udaljena vrata
Pitanje straha
Smiješ li pobjeći
Ostavljajući matrix
Iza sebe
Možeš li trčati
Dok te sustižu čuvari
Iluzije i opsjene
Ustrčali klonovi
Još trenutak do vrata
Mirisnog svjetla
Prolaziš u ništa
Nema boli
Mijenjaš razinu
Pod tvojim nogama mijenja se zelenkasto plava površina jezera
Ti jesi a vrijeme nije
Tvoje bezbrojne iluzije kruže oko tebe
I vidiš kako nestaju
Dok propadaš kroz površinu i više stopala ništa ne dodiruj
Pretvarajući pad u let ptice
Jureće kroz realme
Ne sanjanog sna
Daj mi ruku
Idemo zajedno
Sjeti se
Sjeti
Tko si
Nebo nije više iste boje kao nebo mog djetinjstva
Nebo nije više iste boje kao nebo mog djetinjstva
Poglavica Vučja šapa
Trči prerijom
Glava i tijelo čine ga vukom
Otkrivaju se novi tragovi
Nebo i zvijezde su sve bliže
Vrijeme otkriva svoje ne postojanje
Iz sumraka
Šumarka
Svjetlucaju oči braće i sestara
Dolaze!
Kreni!
Poglavica Vučja šapa
Trči kroz šume
Šume kreću za njim
Zvijezde su danas bliže
Nebo dolazi k nama
Tama
U svakom oku zvijezda
Meke šape
Jedva dodiruju Zemlju
Trka je sve brža
Tijela se uspravljaju
Odbacuju vučju odoru
Zemljom trče božanska bića
U likovima ljudi
Sa radosnim licima djevojaka
Ruke, ruke, ruke
Nose sjajne zrake svjetla
Plamte srca
Oči
Koraci
Stopala koja više ne dodiruju zemlju
Ratnice
Ratnici
Ratnice
Ratnici
Zemljo došao je kraj
Osluhni
Vibracija promjene
Čuješ li ju
Usta trkača su otvorena
Izranja zvuk stvaranja
Čisti otkucaji iz dubine
Odjekuju planine
More se podiže iznad nas
Ljubav
Prema
Tek pristiglima
Prema
Bezosjećajnima
Mačevi
Mačevi
Mačevi
Mirno je bilo lice dječaka u snu
Noćas je srušena zvjezdana zavjesa tame
Raspali su se okovi od laži
Gledaš
Ti si
Kreacija
Jutro te budi
Radosno Sunce
Ni bola
Ni patnje
Ni straha
Ništa više prema dole
Poglavica Vučja šapa
Trči među zvijezdama
U grudima
Kuca
Sretno srce vuka
stranica
Razgovor sa samim sobom
S kim je to razgovor i kakav je to razgovor? Kuda on vodi?
U poniranje Unutarnjeg bića, Savršenog nad Savršenim Nespoznatljivog i
Neprepoznatljivog, tek slutnja Tko je.
Pogledaj u Sebe, naći ćeš odgovore koji su zapisani na tvom putu povratka,
svaki dan ćeš manje pitati, dok se ne prepustiš Njemu da te vodi.
Kako da teče taj razgovor, kako da pitaš i da dobiješ odgovor koji nije izraz želja,
koliko dugo moraš čekati da bi razumjela govor koji dolazi iz dubine.
Prepusti se, umiri se, osluhni, On dolazi.
Dijete, Sine, Kćeri
Ne brini, Ja sam uvijek uz tebe,
Budi me svjesna kad se budiš
U danu dok hodaš, govoriš, radiš
Kuda pogledaš, vidjet ćeš Me
Onaj Nepoznati,
Tvoj Prijatelj,
Onaj koji ti nije drag
I Onaj kojeg neizmjerno voliš
Prepusti se i budi sretna
Dohvati moju ruku
Jer uvijek ću biti Tvoj Otac i Tvoja Majka
Misli su ti razasute
Pažnja rasplinuta
Ali Ti već znaš kad pomisliš na Mene
Sve dolazi na svoje mjesto i postaje jasno.
Sve je prolazno osim Ljubavi,
Ljubav je život, po njoj je sve postalo
Bezuvjetna stvaralačka.
Mora i oceani uvijek se kreću
Tako i Ti uvijek si u mijeni, misliš li da je tako?
Prihvati to!
Ne zadržavaj ništa i za ništa se ne veži
Samo hrabro idi i gledaj kako se sve oko tebe mijenja
Kako se Ti mijenjaš?
Kako sve mijene ne mijenjaju tvoju bit?
Samo gledaš a sve je u promjeni
Budi u svijetu ali ne od njega!
Sjeti se svojih razgovora sa Olujama
Sjeti se svojih razgovora sa Drvećem
Sjeti se onog što dolazi
Već bio si tamo negdje
I sada si se vratio u istu spiralu
Ali već si naučio kretati se po njoj
Gore, dolje.
Zamijeti što se gdje nalazi
Pogledaj to nepromjenjivo vrijeme u prostoru
Osjećaš kako se iz Tvog srca razlijeva ljubav
Nema ljutnje, nema više straha
Dosegni me u radosti
Gledaj sve se mijenja po dijelovima
A u osnovi ti si opet isti
Kako je to moguće? Pitaš se
Potraži odgovor u nutrini
Vidiš li ga kako postaje jasniji i kako ti je razumljiviji
Sa pojačanjem svjetla,
Otvori se i primi Kraljevstvo Očevo.
Pogledaj rijeku kako teče,
Zagrli drvo na proplanku
Ljubi svijet kao što ga ja ljubim.
I pogledaj svakog čovjeka
Kad skine kaput
Isti je kao i ti.
Sjeti se ptice.
Gdje sa ona sada nalazi
Prati ju pogledom
Prenesi sliku u svoje srce
Što se sada događa?
Vidiš li prazninu?
Nebo sa oblacima?
Svijet i sebe?
Pažljivo gledaj,
I ovom trenutku sve prolazi.
Samo je tvoja duša vječna.
Osjeti mir ove spoznaje!
Nastupe ponekad dani depresije.
Ljudi se jednostavno ne mogu s njom nositi
Zaboravljaju Boga i sebe same
Padnu na životinjski princip
Ne dozvole da im se pomogne
Kako izaći iz toga
Glas mi kaže: S ljubavlju i suosjećanjem
Strpljivost je tada prava vrlina
Ne diži tada ruke od svoje braće i sestara
Pomozi im
Ti znaš da to što oni vide je privid za koji su vezani
Pokaži im okno koje prikazuje
Ocean blaženstva
Blagoslovi ih
Njima je teško, a ti se raduj što imaš priliku da im pomogneš i s njima podijeliš svoju ljubav
Nesebično im daj svoju ljubav i misli pri tom na njih a ne na sebe
Radi dalje na sebi
Tvoji padovi biti će sve rjeđi
Otvori se i primi ono što ti Bog daje
Oprosti im dugove jer tako će i Bog tebi oprostiti
Neka tvoja ruka bude uvijek pružena za pomoć, za utjehu, za oslonac.
Ljepljiva stvarnost? Koja nas okružuje.
U biti samo čahura iz koje ćemo izići kad sazrije vrijeme za to.
Razlika između nas i kukca je u tome što svjesno
možemo mijenjati procese i vrijeme kada će to biti.
Kud izlazimo i što se događa?
Sloboda?
Što je to i tko smo mi stvarno.
Rt umrlih zvijezda
Rt umrlih zvijezda
Otoci u daljini
Plavetnilo mora malih valova
Obala u pjeni
Sunce nisko, šume u sjeni, oblaci u ravnini horizonta
Piramida otoka u sred pučine
Mlin za masline
Kao mlin života
Vjetar naših misli kao bura s Velebita
Sami na obali sjećanja i prolaska
Nebo između svemira i kamenih stepenica
Prije odluke uspona i padova
Negdje na poluotoku u nekom selu
Daleko od velikih gradova
Mir u pogledu psa
Ljepota zimskih pustopoljina
I cvjetovi Istre
Što je skriveno u našim srcima
Gdje su zarobljene iluzije tvojih spoznaja
Dok raste mladunčad razigranog jarca
I brzih majki punih vimena
Pijetao se kočoperi
Puran klikće
Dok sljedba pognutih glava kljuca rasuto zrnjevlje
Ne razmišljajući zašto se bijeli vratovi istežu prema ulici gdje prolaze čuvari
Matrica se sjaji u vibraciji iluzije
Obale i valovi
Vjetar iznad litica
Ptice spremne za let
More
More mora
More neba
More zemlje
More žita
More planina
Mreškaju se valovi na pješčanim obalama
Valovi vjetra na obroncima otoka
A gdje si ti
U snovima snova
Sanjaš li život drugačiji od drugih sanjara
Savršeni svijet
Zamisli da sjediš u svojoj kući. Što vidiš? Pogledaj dobro tko što radi. Vidiš svoju obitelj, predmete, stvari, zidove, boje i mnogo drugog.
Sada zamisli da si iznad svoje kuće. Vidiš li sebe i svoju obitelj u kući?
Pogledaj tko što radi. Više ne vidiš nebitne detalje?
A sada zamisli da se nalaziš iznad mjesta gdje živiš. Što vidiš? Druge kuće, ljude koji se kreću, životinje, drveće i mnogo drugog. Ako pogledaš neki detalj, vidiš li ga u cijelosti? Možeš li zamisliti da vidiš u druge kuće u kojima ljudi nešto rade ili ne rade?
Zamisli da se nalaziš iznad šire okolice gdje živiš. Što vidiš? Možeš li vidjeti kako je, dvoje ljudi pošlo sa različitih mjesta i kako im se u jednom trenutku putovi križaju pa se možda i sretnu? I tako počinješ dobivati obrise male cjeline. Pogledaj kako je usklađena. Kako je sve uzrok i posljedica. Pogledaj to kroz dane koji teku, godišnja doba koja se mijenjaju, Zemlju koja se okreće oko svoje osi i oko Sunca. Vidiš li savršeni svijet?
Samo gledaj, ne postavljaj pitanja, ne razmišljaj, ne sudi.
U svojoj sobi vidiš samo jednu ili nekoliko slika. Kada se uzdigneš na drugu ravan, vidiš više slika koje se povezuju i postaju film, ali i to je samo dio filma.
Da bi vidio bar jednu epizodu zamisli slijedeće:
Nalaziš se na nekoj planeti, npr. Veneri ili nekom drugom sazviježđu, npr. Pleyadama.
Zamisli da gledaš Zemlju ili naš Sunčev sustav.
Zamisli da se to što vidiš nalazi u imaginarnoj kocki.
Kocka je osim onoga što vidiš ispunjena i prostorom-vremenom.
Zemlja se okreće oko svoje osi i oko Sunca, mijenjaju se godišnja doba, ljudi se rađaju, igraju, odrastaju, stare i napuštaju svoja tijela. Tako se događa sa sveukupnim životom na Zemlji. Otkucavaju zemaljski sati.
Možeš pogledati u prošlost i u budućnost?
Zašto i kako?
Vrati se onoj imaginarnoj kocki.
Da li se u tom prostoru-vremenu što dogodilo?
NIJE! Tamo je uvijek SADA, I zamisli da se u toj imaginaciji nalazi "mreža vremena".
Možeš li?
Možeš li sada vidjeti prošlost, sadašnjost i budućnost. Možeš li se kretati po mreži vremena. Možeš li se kretati po SADA?
Možeš li vidjeti kada duša krene na svoj put u jedan zemaljski život?
Možeš li osjetiti kako je sve jedno i sve jednim prožeto?
Osjećaš li izvor svoje snage?
Ti si blagoslovljena duša u ovom prostoru i vremenu, Tvoj život je svjetlo.
Neka svi vide svjetlo Tvog života.
Kamene ploče
Kamene ploče
Iznad napuštenih kostiju
Nebeske ulice
Sjećanja na pragu
Izvor ispod nogu
Stojiš na proplanku
Glava u oblacima
Do koljena ruševine starog svijeta
U srcu cvjetovi stvaranja
Gradovi nestali zajedno sa iluzijom
Sve skriveno je pronađeno
Snažne emocije
Starih pjesama
Tipke klavira
Žice gitara
Srca na dlanu
Glasovi koji pjevaju svaki svoju pjesmu
Čine nebesku harmoniju
I možeš ih čuti sada
Sve u jednom
Nizu bez kraja
Milijuni zemaljskih godina
U jednom trenutku
Zauvijek
Nitko nije umro
Nitko se nije rodio
Oduvijek i zauvijek
Mi smo postojali
Nema kraja u beskraju
Nema smrti u životu
Bez jutra i noći
Plazma energije
U snu mi pruga i neka cesta
U snu mi pruga i neka cesta
Zeleni visoki grmovi
Poslije kiše
Uzdižuća ograda kobaltnog sjaja
U noći punoj neonskog svjetla
Otvaram vrata
Prilazim bliže
Prepoznajem li sebe
Još uvijek ,
Otok u daljini
U srcu stanovnik jedan
Stvaratelj čarolije
Kad izvor postaje rijeka
Neprimjetno
Iza mene padine i šume
Cvrkut ptica
Cvrči cvrčak
More
Pučina
Kotrljaju se valovi do mojih stopala
Šum valova
Miris šuma
Osluškujem tišinu neba
Oko vidi iluziju
Ruka dodiruje opsjenu
Vagoni putuju prugama
Nevidljiva čarolija srca
Svako oko vidi svoju sliku
Misao privida
Oblak nošen vjetrom
Treperi zrak
Izlijevaju se boje neba u maticu rijeke
Ostavi prošlost u miru kad ju promijeniš
Gledam oblak, oblak sna
Čisto srce
Ulje na vodi
Platno je to koje slikar slika
U plamenu se budi svijet
Oko plamena gori tama
Svijet postoji u plamenu
I kao da mu ništa nije
Kad odu svi koji znaju kuda će otići
Kad ostanem sam između dva svijeta
Neću plakati
Pozdravljajući one koji ostaju
U danima sve kraćim
Stapajući se s' noći
Kao što se dimenzije stapaju
U njima sve uloge jednog lica,
Konačno jedno
Maske su poprimile lica svojih gospodara
Zapleteni u paučinu prikazanja
Više nema gužve ne stanicama
Ostali su vagoni bez lokomotiva
I jedna ručna drezina
I sjećam se
Sam i uplakan na prašnjavoj cesti
Nema tješitelja ni utjehe
Sjeti se,
Sjeti se
Sve je došlo iz tišine
Oči su vidjele
Misli moje
Sakrivajući se u snu
U miru zaborava
U radosti napuštanja
Odsutan od smrti
Spuštam kapke
A film ne prestaje
Dani nesvjesno bezbrižni
Razasuti komadići svijeta
I više nema očiju
Dok postajem priča, pjesma, slika
Bježeći s onu stranu,
Konačno stvaranje života
Iluzija rasplela kosu
Napuštam strah i neizvjesnost
Napuštam mjesto koje boli
Nemam kofer za put
Više ni odjeća ne postoji
Još nazrijeti je lik
Svjetlosti koja se penje
Zraci dodiruju
Kočnicu drezine
Lagano pritišćem ručke prema dolje
I drezina postaje svjetlo
Pruga se podiže prema zvijezdama
Evo skoro stižem
Radujem se ponovnom susretu sa vama
Dragi moji
Za stolom
Za stolom
Pognute glave
Prinose žlice ustima
Tišina
Posljednja ljetna večera
Samo pas proteže svoje tijelo
Gledajući prema vratima
Na zidu vise čizme od crvene kože
Brodski konopi u dalekoj preriji
Slike nepoznatog neba
Samo tišina
Duge zrake ne zalazećeg sunca
Mornari nagnuti na palubi
Valovi mijenjaju boju
Kristalne kapljice lijepe se za pramac
Na nebu je ostala samo jedna zvijezda
Struja je promijenila smjer
Vjetar je postao mek i dodiruje lica
Poput majčinog dlana
Na cesti u sutonu proteže se sjena
Daleko preko horizonta
Mir korača mojom ulicom
Meko i tiho nosi dan
Samo pas proteže svoje tijelo
Gledajući prema vratima
Sad' sve je stalo
Otkucaji sata
Okreću kazaljke
Hologrami u nama
Početak i kraj u istom času
Kišni dani na tvom licu
Svjetlost iluzije u mojim očima
Poderane cipele na tvojim nogama
Voda puni korito djetinjstva
Razasutim poljskim cvjetovima
Kiše i padaju misli
Podiže se razina
Unutar sebe same
Glava puna
Pjeva slavuja
Samo pas proteže svoje tijelo
Gledajući prema vratima
Ruka izorana brazdama
Plugovi sijača
Bez molbe i opravdanja
Razaraju san Zemlje
Noževi klize nad zamišljenim tanjurima
Vilice ravnomjerno pokreću desni
Hrana je svjetlo ili tama
Gdje si ti
Skrivena iza gondola
Beskonačnih kanala
Vesla dodiruju valove
Rijeke više ne teku u more
Izmijenjeni pogledi nad stolom
Ruke položenih dlanova
Drvo
Pogledi se međusobno upijaju
Noć više ne postoji
Prošle su zadnje kiše
Duginih boja
Kapljice na tvom radosnom licu
Samo srca kucaju na slikama
Rastapajući se u oceanima dubine i ponora
Ljubav
Samo pas proteže svoje tijelo
Gledajući prema vratima
Simboli prolaska u daljine
Mjesta sa kojih se ni krenulo nije
Zlatni listovi zelenih boja
U raspjevanim krošnjama
Neprolazne mladosti
Zaljubljenih dječaka
U vlastita lica
Veseli djevojački glasovi
Dopiru sa nebeskih poljana
Uvojci lepršaju na onom istom dragom vjetru
Pristiglom na valu dubina
Samo pas proteže svoje tijelo
Gledajući prema vratima
Poznaješ li onoga kojem govoriš
Volim te
Poznaješ li onoga koji govori
Volim te
Dodirni rukama meku prašinu
Bosonogi koraci tiho prilaze i donose
Mijenu nepostojanja
Slijevaju se kapi duginih kiša
Niz lica
Za stolom
Podignute glave
Tišina
Zidovi prozračni kao nebo
Sjajnih zvijezda
Posljednja ljetna večera
Samo pas proteže svoje tijelo
Gledajući prema
Zvijezdama
Kad zatvorim oči
Kad zatvorim oči
Ti stojiš na vratima percepcije i mašeš repom
Šetamo zvjezdanom stazom sna
Prati nas prijatelj
Svijetlog krzna i vučjih očiju
Na putu do vrata istine
Još nosimo
Pseće i ljudsko ruho
Kroz nas prolazi svjetlo
Dodirujući srca naših dragih
Vratima prilazimo
Svjetlo je sjajno
Očima ga ne možemo vidjeti
Samo mir i radost
Beskraja koji smo zaboravili
Ostavljamo valove nemira
Pitanja ni za što
Dileme i upitnike
Nalazimo se u sredini ničega
Sve jači je zvuk stvaranja
Koračamo a ceste ne vidimo
Stopala nestaju u maglicama boje
Vrata ne postoje
Nema zapreka ni granica
Zašto smo dopustili ograničenja
Draga lica nas
Pozdravljaju
Šetnju nastavljaju s nama
Tako sretni što te vidimo beskrajnog
Kakav si od uvijek bio
Kakvi smo bili
Zaboravili
Radosna srca donose smijeh
Zabludama došao je kraj
Ispred nas žubori izvor života
Pijemo vodu bistrine i mira
Čista svjetlost ne podijeljenog niza
Šetamo parkovima i stazama beskonačnog
Sretni zbog povratka kući
I tebe ćemo sresti
I radosti nikad kraja
Jednom kad' sve prođe i ništa više ne bude važno
Jednom kad' sve prođe i ništa više ne bude važno
Kad' stanu vjetrovi i ugase se oluje
Kad' gruba stvarnost postane Stvarnost
I privid nestane
Kad' sve što je bilo nedostižno bude iza nas
Ravnice, neba, svjetla budu u istoj ravni
Jednom kad' više ne bude ni mene ni tebe
Ni početka ni kraja
Jednom kad budemo ono što smo bili na početku
Sjećanja prošlog i budućeg bit će sada
Više ni ushita ni tuge
U blaženom neprekinutom vječnom
Bit' ćemo Ti i Ja jedno
Uronjeni u svjetlo zore nezamislivih nam zvukova i boja
Dok slova dodiruju prsti
I slažu se riječi vječnog i jedinog
Nepoznatog imena
Nespoznatljivog i nedokučivog
Dok ne postanemo OnaOn
Ne podijeljen
U savršenom titraju beskraja
Kad Ti budeš Ono kao u Johnovim pjesmama
Svi ćemo biti jedno
I zato
Ustraj
I ne boj se
Samoće
I ludila
I neprijatelji bit će prijatelji
Tvoje srce
Ljubav neka poznaje
Promjeni svoje izvor
Otvori sva okna
I iziđi van ne vjetrometinu
Kroz vrata sjećanja
Sjeti se
Da si Ti Ona
Ona da je Ti
Kad opet Ti si On
I On postaje Ona
Sve u jednom
Nepodijeljenom
OnaON
Jedini
Ti jesi
Ja jesam
Ljubav
I ništa, ništa drugo ne postoji
Znam, nikada mi nećeš reći volim te
Znam, nikada mi nećeš reći volim te
Neću biti dio tebe
Nećeš me prepoznati u sebi
Ni u sebi ni u drugima
Nećeš vidjeti moje radosne oči kada te sretnem
I kada odem više me neće biti
Niti mjesta na kojem bih bio
A ti nećeš znati
Da sam te volio
Da sam se vidio u tebi
Ne znajući zašto sam te
U mislima grlio
Nikad mi nećeš reći
Nedostaješ mi
Dug je dan i sat kada te nema
Kada ne znam gdje si
I kuda si nestao
Nećeš znati da sam stajao
I plakao ispred lica sina čovječjeg
Molio se za tebe
Oblačeći te u plavo svjetlo
Želeći da zlatna zraka prolazi
Kroz tvoje tijelo
Da ozdraviš
I da se raduješ
Nikada ti neću reći volim te
Kao što ljubavnik govori
Onoj koju voli
Jer ja sam u ovome svijetu
I još malo sam od njega
Nikad mi nećeš reći volim te
Jer i ne znaš tko sam
Nikad mi nećeš reći zagrli me
Jer ja sam samo stranac
Neka te ne brine
Ono što ne znaš
Neka te ne brine
Ono što znaš
U pjesmi bih volio da me voliš
U slikama ne znam što bih s tim
Jer mi nismo ni prvi ni zadnji
I morali smo se samo sresti
A ja ću te voljeti,
Kao što se voli u proljeće
Kao što sam te prije volio
Ne znajući
Kao što ću te i poslije voljet
Ne znajući
Tek na kraju vremena
Srest ćemo se
Znajući tko smo
Znam
Trebao bih samo stajati
I ispraćati vlakove sa
Perona
Kojima duše odlaze
Ponekad mi se učini
Da poneku prepoznam
I mahnem joj
Čujem se kako ju pozdravljam
Zbogom, dušo moja
Glave koje govore
Glave koje govore
Stopala koja kruže
Ruke koje traže Dopire plač iz gradova
Nikud' se ne može
Miris limuna
Oči koje ne vide
Ponavljaju se priče bogova
Lutalice i gospodari
Tvoja su sjećanja
Promijenjena
U mreži izgubljenih iluzija
Pomakni skalu na prijemniku
Dodirni žice gitare
Zapjevaj pjesmu indijanaca
U plesu prije kiše Umoran
Ne dolazeći san
Tama prekriva zemlju
Snijeg i hladnoća
A nama se čini da smo sami
Samo misli, misli, misli
Slikar bira boje
Nanosi ih na platno
A gdje si ti sa paletom radosti
Srce zastalo
Magla do koljena
Nevidljivo tlo
Stopala kroče kroz oblake
Tko je zabio križeve po uzvisinama iznad dolina Čije su antene i radioprijemnici
Iznad kamenih kotlina nesvjesnog
Zarobljenih misli koje nisu tvoje
Glave koje govore u ciklusima
Tuđeg odabira
Ne mogu razumjeti ni vidjeti
Gospodare koji potežu konce Nepoznati prijatelji
Iz svijeta i ne svijeta
Probijaju se kroz opsjenu
Udarani valovima ograničenja
Nose svijetlo u svojim srcima
Dijeleći ga neprimjetno
Dušama ovog mjesta krute igre
Na putu slobode
Glumci igraju već snimljene filmove
Misleći kako daju svoje najbolje uloge
Režiseri povlače konce scenarija
Napisane od nekog tko misli da je njegov život pisanje
Rađaju se i umirući u ciklusima ponovnog rođenja Ne pitajući Vjerujući
Ne znajući Kako je majka matrica napisala sve scene
Odabrala glumce I vuče nevidljive niti Zarobljene svijesti
Odvojene kao kapljica od mora
A kapljica zaboravila da je more
Sjeti se Dijete drago
Beskonačno,tvoj je dom
Ni svjetlo ni tama Ne postoje
Misli ne određuju
Tko si
Što si
Sve si
I tu i tamo
Negdje
U sebi
Znaš
I što je tvoje sjećanje jače Iluzija slabi
Sjećajući se spajaj
Sebe sa sobom
Sebe sa drugima
Sebe sa svima
Sve sa sobom
Druge sa sobom
Sebe s jednim
Što te čeka, pitaš se
Sve ćeš znati
Svjetove možeš stvarati
Nema vibracije
Nemira
Ništa se ne bori i ne pati
Nema odvojenosti
Nema napuštenih i zaslužnih
Podijeljenih
Dobrih i zlih
Ti si sve u jednom
Jedno u svemu
Samo jedno postoji
Samo ljubav postoji Samo istina postoji
Sve je jednota
I za kraj
Poklanjam ti jednu riječ
Koju ćeš razumjeti
Srcem
(SHANTI)
Mir
Uvijek će vam reći
Uvijek će vam reći
Dobar dan
Kad prolazite kraj njih
Priđite bez obaveze
Pogledajte
Razgovarajmo
Raspoređeni kao kamere na ulicama
Prate svaki vaš korak i nezainteresirano
Bulje u prazninu ispred sebe
Nude vam spas objašnjenje put
Križevi sakriveni ili na vrhu tornjeva
Mentalno vas programiraju
Uvlačeći u svakodnevicu
Ne postojanja života
Gledate vlastiti hologram
Misli nametnutih
Da ste to vi
Sve to su samo kule stražara
Bez srca
Svaka ima svog malog boga
Signal se mijenja
Matrica posustaje
Samo tvoje srce
Zna odgovor
Neka te vodi na put sjećanja
Tko si
Ti
Kojem su oduzeli deset spirala
Dolazi vrijeme
Povratka
Ne Krista ni mesije
Vraćaš se samom sebi
Dug će biti isplaćen i naplaćen
Jer ti jesi
Ja jesam
Beskrajan
Ispunjeni ljubavlju Prastvoritelja
Sve u jednom i jedno u svemu
Kule stražara
Zbunjuje tvoja nepredvidljivost
Okreću se oko sebe kao svjetionici
Što je to bilo
Jeste li vidjeli
Matrica zna
Mreža joj se kida
Ne može predvidjeti
Kada sjećanje budi čovjeka
Kaže oni su opasni
Pripazite na njih
Ugrožavaju slobodu torova koje ste stvorili
Ovce vam bleje u neposluhu
Kontrola
Kamere svuda
Požurite
Čipovi su spremni
Prijatelji životinja vaši su saveznici
Okupite grupe bez srca
Ubacite im kapsule
Drugi će sami pristupiti
Ubrzajte
Pazite na izlaze iz gradova
Kuda idu ti koji hodaju po planinama i šumama
Nemaju sa sobom ništa
Ne možemo ih vidjeti
Stvoriti mrežu letova
Snimajte
Bježe nam izvan kontrole
Oh „jadne“ kule stražara
Križevi plamte u svojoj nemoći
Ljudi počinju gledati srcima
Susreću deformirana bića
Matrice
Bez maski
Signal im slabi
Vidimo im namjere
Oh „jadne“ kule stražara
Kidaju se komadi neba
Prodiru zraci vječnog stvaranja
Svijest se spaja sa izvorom
Dolazi vrijeme stvaranja svjetova
Kada ćeš sama stvarati sazviježđa
Svjetove slobode kreacije
I nikad više
Nikad više
Zarobljeni
Kad bit ćeš zvijezda
I more
I znat ćeš da si ti slika
Zvijezde u moru
Mora u suncu
Bit ćeš sve
Ili ništa
Slobodnom voljom
Izabrana
Kišni dani na Tvom licu
Kišni dani na tvom licu
Svijetlo iluzije u tvojim očima
Iza očnih duplji
Nevidljivi izvori snova
Slike putuju iz tvojih osjetila
Duboko pod planinama
Skriveni u šutnju i čekanje
Strepnja trenutka
I kad se više nema gdje
Izađimo bez straha
Zar ljubav može umrijeti?
Zar beskrajna svijest ima kraj?
Zar Prastoritelj može nestati?
Zar istinu možeš sakriti?
Nije slika izašla iz vode
Razlivene misli obojenih programa
Isprepletene mreže sustižeš u snovima
Vraćaš se na točku početka
Sjenice na snijegu
Ostavljaju tragove
Tražeći hranu
Opstanka iluzije
Bjelina sakrije
Propalost i tugu
Kada okopni
Cvijet se raduje
Ciklus kreće novi krug
Beskrajnog lanca
Kraja i početka
Isprepleteni svjetovi iluzije
Neodijeljenost mašte i stvarnosti
Gdje boraviš dok sanjaš
Kuda hodaš idući cestom kroz polja makova
I livade prekrivene cvijećem
Iz kojeg svijeta dopire žubor potoka
Dok umivaš svoje lice
Sa suncem pred očima
Što vidiš dok kapljice klize kroz tvoje ruke
I dodiruju tvoje grudi
Lastavice na nebu ispred slike orla
Pjev slavuja dopire sa ruba šume
Gustih zelenih krošnji
Planinski vrhovi
Maglovitih oblaka
Krajolici bez sjena
Valovi dodiruju tvoja stopala u pijesku
Plavi se horizont
U miru mora
Gdje je taj svijet
Podijeljen u tebi
Zarobljenom u zlatnom kavezu
Zemlje koja odlazi
Miris nedjeljnog ručka
Vesela lica za stolom
Kratki trenutak žamora
Gdje su misli prisutnih
Opčinjenih sjećanjima koja se nisu dogodila
Tamno je u kino dvorani
Samo tiho zuji projektor
Slike se izmjenjuju na platnu
Ustaješ i ulaziš u film
Mijenjaš tok stvarnosti
Donosiš svitanje
Dolaze odgovori na davno postavljena pitanja
Započeta sa
Zašto
Nebo se prelijeva u bojama koje do sada nisi vidjela
Prostor titra i prelijeva se svjetlucajući
Nema slabosti ni umora
Nema riječi kojima bi mi mogla reći
To što osjećaš i vidiš
Mir i radost dosežu izvan zamislivosti prolaznog svijeta
Nema hladnoće dok prolaziš za sniieženim stjenovitim vrhuncima
Tvoje srce radosno kuca
I ti se ne prestaješ smijati
Grleći sve koje sretneš na putu
Idući svom' domu u beskraju
I tamo negdje na početku
Postaješ jedno
Sa
Neizrecivim
Ne izmaštanim
Stvorenim
Ne stvorenim
Ponovo se sjetiš
Tko si
Iz mene slike dolaze
Iz mene slike dolaze
Moje lice
Kao Tvoje lice
Lice bez imena
Bore na rukama
Pjege koje nestaju
Sve starije
Tvoje mlađe
Smrt je konačno rođenje
Koraci na odlasku
Riječi dolaska
Gledam
Ne govorim
Misli
Slike
Daju mi sjećanja
Što sam činio
U snu
Se probudih
Misleći da rijeke teku u more
Planine i ptice oko mene
Iz mene sve misli dolaze
Tko sam ja
U vremenu koje ne postoji
Gdje su moja stopala otisnuta
I kada su prvi koraci napravljani
U kojem kutu
Mog' oka dok posmatram nebo
Prepuno zvjezdanih daljina
Gdje se još nalazim
U kojem dijelu sebe
Tebe
Dvosmjerna je cesta
Val za valom
Zvjezdana haljina
Stojim na Mjesecu
Obasjan Suncem
Gledam ih kako nose grede
Grade
Svoj kraj
U mene sve slike dolaze
Oprosti mali gospodine
Došao sam srušiti tvoju sliku
Nema više granica
Ne dijeli me ništa od Tebe
Signal je slab
Ostat' ćeš sam
Na cesti
U mene sve misli dolaze
Ušao sam u drugu sliku
PRLJAVO JUTRO,
KIŠA PUZI PREKO KROVOVA NIZ OLUKE
RAZLIJEVAJUĆI SE ULICOM
SVE ŠTO SI DAO
VRAĆA TI SE OBILATO
DOLAZI TVOJA NAGRADA
GRAD SE BUDI
O, KAK' TEŽAK SAN
ZALJEPLJEN ZA SLIKU ISTOGA VALA
MISLI PROJICIRAJU DOLAZEĆI DAN
U TVOJ GRAD,
SRCE TVOJE
ULAZI
RAZBOJNIK
MAMUZE NA CESTI
U RUCI MU BRAND
LICE SINA
U DUGOM KAPUTU
EVO VAM GOSPODARA
PROLI TE SUZE
NA SLIKU ILUZIJE
Ostat ćeš sam, Što znači biti sam, Samo jedno, Samo ljubav
Ljubav
Večeras ću preći granicu
Večeras ću preći granicu
Granicu nepostojanja
Zajedno sa svojim drugim likom
Poglavicom Vučja šapa
Krenut ćemo ulicom prema proplanku
Zaobilazeći čuvare iluzije
Na licu biseri očevih suza
Isplakanih na naše oči
Pod našim nogama šušti lišće penjemo se liticom sjećanja i zaborava
U noći svjetlucaju oči istine pokazuju nam put
Mjesec zakriven oblacima prepunim kiše posvećenja
Gazimo planinskim brzacima zlatnih virova
Šume se razmiču i otvaraju put
Večeras prelazimo granicu koju zemlja nikad nije postavila
Granicu patnje, boli i radosti
Spokoja i nemira
Granicu postojanja
Granicu nepoznatog
Granicu iskustva i zaborava
Granicu svih granica
Granicu opsjene
Raskoliti ću tugu
Jer tuga je oklop zarobljenog srca
I strahu ću oduzeti snagu
Zatvorskih čuvara
Večeras prelazimo granicu neba
Večeras prolazimo kraj bogova koji drijemaju
Zbogom čuvari, zbogom bogovi
Noćas smo prošli i poništili sve granice
Večeras ostavljamo trag sjajniji od traga komete
Srebri se ljubav na platou mjesečine
I svjetlo se širi svijetom
Utiče u tvoje srce
Jahači vala
Tu sam u ovom svijetu
Ne od njega
Danas, tebi, nespoznatljivi
Predajem svu tugu koju sam skupio
Hodajući zemljom
Kao lopov i gospodar
Prosjak i pas
Žena i bludnica
Pralja i kraljica
Dobro i zlo
Da bio sam sve to
Negdje u sjećanju znam da si u meni
I ti me polako nježno budiš
Prije plime da ustanem
Da val dodirne moje noge
Tijelo obujmi vjetar tvog dolaska
Glava postane okružena zvijezdama
Uvijek si mi pružio ruku da ustanem
Iz kolijevke
Padajući u igri
Pod stare dane nemoćnom
Kad vukovi ulaze u torove
Ne ulaze radi hrane
Već ovce da probude
A one su zarobljene
U snu neprobuđene
Tko ne vidi namjere ne vidi ništa
Samo misli vidi
Opsjene
Svjetlo je toliko jako da ga ovim očima ne mogu gledati
Na vrhu vala
Stojim
Idem prema sebi
Dolazi Nel
Val se podiže i juri sve brže
Bol će se pojačati prije nego što rukom bude odnesena
Prolazimo meju postojanja
Sa zvijezde ispred doleti TajanaD
Vibracija pod nogama napeti mišići
Bez misli svjetlost u očima
Zrake srca
Usmjereni na rešetke Zemlje
Tu sam stojim na proplanku
Čitam zapise u zvijezdama
Uskoro
Val će doći do mojih nogu
Čekam ljubav da me preplavi
Imaš li praćku
Put istine univerzuma
Magija i inicijacija , kroz
Ples plemena na kraju vremena, znamo li brojati i da li je to potrebno
Stara nestala plemena nagađanje njihovog plesa
Čišćenje i spremanje učitelji i učenici zamijenjena mjesta
Priče o vuku su lažne a ni Crvenkapica nije što smo mislili
Suprotnosti na putu ljubavi posljednji koraci iznad provalije
Nema padanja
Raširiše krila letači
Putnici u prolazu, skakači u vremenu
Što se dobije ako zagrliš drvo i zaplačeš
Buđenje novog vjerovanja u staro
Kanali dotoka, magijski obredi skrivenih simbola posvećeni nekolicini masovne žrtve sudjelovanja i programiranja
Sajđija mjeri duh vremena, pogleda na principe i odbacuje ih
Kodovi vjerovanja i sumnje, trajni sukob u nama samima
Planete u krugu, planete iz daljine dolaze i prolaze
Griju nas a onda spale
Proroci, kultura, povijest programiranja
Podijeljeni između mira i napada
Prijatelji, ljudska bića se povezuju
Sudbina vjerovanje je propast iluzije
Poruke kasiopejaca na valu kojim surfa obitelj Svjetlosti
Plima pod nogama
Kameni kristal rasječena koža, krv koja je crvena
Opasne misli prodiru u naše glave budi se sumnja
Budi se Zemlja
Hakeri snova mijenjaju smjer i trase, ruše programe i savijaju vrijeme i prostor sve se mora spojiti
Bogovi hodaju Zemljom zaspali krmeljavih očiju
Ostavljeni znakovi, žito isprepleteno kodovima pitanja, sumnje, nevjerice
Budi se sjećanje tko smo, što smo
Umrli i vraćeni, svijet nema kraja i život nikad ne prestaje
Što ako ovdje ima soli istine koja će vašem kruhu dati okus spoznaje
Buđenja prije sjećanja motiviraju evoluciju
Matrice
Hej tko sam ja
Jeli ovo samo moja priča
Poštujem li sebe klanjajući se gospodarima kako god se zvali
Predavši svoj život u svoje ruke
Zdravlje ili bolest jesu li to utezi na vazi
Što bih učinio da mogu, da mogu bilo što?
Komuniciramo na daljinu, osjećamo kako primamo poruke
Kvanti, razumijemo li kvante?
Osmatrajmo svoje ruke jesu li mirne, misli prolaze nema nesigurnosti
Snaga postojanja otvorena srca, najskrovitije vibracija tišine i mira predanosti jedno drugom spajanje muškog i ženskog principa
Sazviježđe u očima
Pomaknuti vidici nema granica
Nema pravih i krivih
Samo izgubljeni i nađeni
Strast života
Lutanje duha, zavođenje kroz oči, ne postojanje znanja
Nema granica
Pad i rođenje iluzije
Kontejneri prepuni programa u našim glavama
Svemir, svemiri, postojanje, postojanja, ni kraja ni početka
Mi vidjeti ne možemo
Gospodar gospodara vlastitom ja
I što nas čeka na novom katu
Lutanje matricom ponovnog rođenje
Tin je još pjevao o tome
Čuvanje sebe je čuvanje drugih
Manijaci i ubojice
Ma nije nas strah
Portali za druga bića
Koliko toga čovjek može nositi
Postoji li dobro i loše u iluziji holograma
Mitovi analize istine i laži
Trgovina dušama, kavez od zlata
Što privlači privlačnost
Hodaj, trči, diši, šuma je pred tobom
Lezi na rub šume, iscijeli sebe i Zemlju
Bajke, patuljci, princeze i prinčevi ponavljanje gradiva zablude
Da sve bude kao i prije bez vala
Vrijedno istražujemo istine, lijekove, misli, vladare i gospodare, bolesti i iscjeljenje, učimo sve i svašta kome se što sviđa ponavljamo kao papagaji vjerujemo li govoreći da ne vjerujemo, što nas dijeli gdje zapinjemo kad presahnu riječi a misli marširaju u krug korakom rode i novog svjetskog poretka
I jedno pitanje za kraj
Imaš li praćku?
Kada ćemo ponovno susreti Ra, Kasiopeju i Plejadance?
Vidljive i nevidljive i stopiti se
Obasjati tamu i postati jedno
Ima jedno biće lijepog osmijeha
Ima jedno biće lijepog osmijeha i zbunjeno ponekad
Svašta mu se mota po glavi
Jedno je od nas
Planeta broj nebitan u sazviježđu Lire
Dan kao i svaki drugi u sada i ovdje
Odmor prije puta između prošlosti i budućnosti nepostojanja
Dolaze braća i sestre
Ovo je invazija pokrenuta iz dubina iz starina od početka
Zakona jednoga
Mijenjajući budućnost u sadašnjosti
Mijenjaju se stvari
More sjećanja
Zaborava tko smo
Kako razmaknuti naslage nesvjesnog
Što nam ostaje u razgolićenoj sadašnjosti
Bojimo li se svojih osjećaja
Snažnih emocija
Od kojih vibrira cijelo tijelo zar smo zaboravili voljeti
Nepodijeljeno
Na mene i tebe
Ljudi se spajaju jato će poletjeti
Valovi se stapaju plima dolazi
Suze u grudima
Dodirujem tlo
Sjećam se snova
Sjećam se kada sam pustarama trčao kao vuk
Izgubljeni i ponovo pronađeni
Duše svijetla
Duše tame
Miješaju se misli
Prodiremo u programe
Mijenjamo natruhe jer sve ovo previše boli
Nosim ključ koji otključava tajne
Sazviježđa životinjskog kruga
Broja 13
12 spirala DNK
Sveznanja i sveprisutnosti
Sjećanja naše stare obitelji
Same tajne i tek tako svima ću ih dati
Prolaze čestice svjetlosti i spajaju se u rijeku
Rijeka utiče u more
Sjeti se kapi more je tvoj dom
Svaku obalu možeš dotaknuti
Dimenzije i denziteti
Nivoi postojanja i volumeni
Od mjehurića do oblaka
Bolesni lijeće bolesne
Ovisni ovisne
Uzburkana bol i patnja ponovno instaliranje
Novi programi za jake osjećaje koji uništavaju tijela
Raspad koncentracije i traženje spasa
Ljekarnički savjeti iz farmaceutskih reklama
Otrov u vodi
Po poljima
Uništena Zemlja koja plače suzama ljubavi kroz svoje rijeke
Beskorisne molitve i gubljenje vremena
Hodajući svijetom po svetim mjestima a nema doživljaja
Umom zastrti strahovi kodirani u DNK
Bojazni od smrti
Najbliži naši kao najbolji matrixovi agenti
Isprazni govori papagaja
Pljesak praznoglavima
Bog nije sišao na Zemju bar ne onako kako nam govore
Jer ti si On zajedno sa 6 milijardi ljudskih bića
Prevara evolucije
Ubijanje vjerovanjem
Neznanje istine
Unutarnji sukobi koji se ne stišavaju
Podjele licemjernih na licemjernije
Hejjjjjjjjjj!
Stani na tren
Zapitaj se tko sam ja
Ime
Broj
Tijelo
Misli
Duša
Svjetlo
Mogu li se odrediti u hologramu
Što sam izabrao a ti što ćeš izabrati
Djeca anđeoskih lica
A tko su anđeli?
Gdje su ti čuvari da nas sačuvaju od nas samih
Samo maleni u naručju svojih majki
Došli iz snova ne zaborava
Suze rastanka
Suze susreta
Otvorena srca radosti
Zaboravljeno a zapisano
Listanje knjige Zemlje
Nepostojeća ograničenja
Zraka duginih boja
Poslije svemirskih kiša tišine
Svjetlucaju zvijezde tvojih očiju
Zrcali se osmijeh tvoje duše
Usne govore nježnim glasom
Kao majka Zemlja svoj svojoj djeci
Probudi se, probudi se, probudi se
Ustani stigao je čas
Da nisam gladan Tvoje riječi
Da nisam gladan Tvoje riječi
Da nisam gladan Tvoje riječi
Ne bih Te molio
Da nisam žedan Tvojeg svjetla
Ne bih Te molio
Da znam
Što činiti
Tvojom voljom
Ne bih Te molio
Da Te u srcu imam
Ne bih Te molio
Da svaku misao
Mogu
Zamijeniti mišlju o
Tebi
Ne bih Te molio
Da nema u meni
Bojazni
Za ono što dolazi
Ne bih Te molio
Da mi je prizvano
U svijest
I kušnja i napor
U svakom danu ovog života
Ne bih Te molio
Milostivi Oče
Pomozi mi
Da se sjetim
Samo jedna Tvoja riječ
Dovoljna je da se nasitim
Zraka Svjetla
Dovoljna je da utaži moju žeđ
Da pomislim na
Tebe
Tebe u svemu
Da vidim
Kako moje srce
Neprestano izgovara Tvoje ime
Ne zaboravi pogledati u njega
Ti mi govoriš
Što trebam
Ti mi
Daješ
Odgovor
Gdje sam
Na put k
Tebi
Ožujak
Zvijezde si mi dao
Nebo si mi dao
More oko mojih gležnjeva
Dok gledam kako dolazi dan na obzoru
Obalu na kojoj sjedim sa rukama u pijesku
Naslonjen na kamen
Duše, drage duše
Na putu k
Tebi
Hvala Ti
Za
Ljubav
Hvala Ti
Za
Darove
Za
Sliku
Neba,oblaka i Sunca
U mojim očima
Tko se skriva iza zvijezda
Tko se skriva iza zvijezda
Gledajući nas bez očiju
Sakriveni u krošnjama tame
Opsjene napuštenosti i suznih očiju
Dok umorni koraci prate slijepoga psa vodiča
Odvojeni od sebe samih
Projicirani iz kolektivnog uma
Vidljivi u zrakama koje izlaze kroz naše oči
Zarobljeni u osjetu nepostojanja
Moj pas imenom Nel
Ima srce jednote
Moj pas imenom Nel ne vidi slike koje ja vidim
Moj psa imenom Nel vidi slike koje ja ne vidim
Čuje što ja ne čujem
Osjeća što ja pojmiti ne mogu
I ako padnemo u neku vododerinu na našem putovanju
Naći ćemo put uzlazaka i pada
Slike snova
Dana i noći
Ideja
Nepoznatog
Već viđenog spajaju se u nama
I oni skriveni iza zvijezda
Koje ja ne vidim
Koje Nel vidi
Suze nam oči
Ni radosti ni tuge
Vodimo jedan drugog
Drugi jednog
Tražeći vrata osjetila
Beskrajne ljubavi
Jednote
Prolazeći ispod tamnih krošanja
Svjetlucavih zvijezda koje se čine tako daleko
A rukom ih možemo skinuti
Hodajući oblacima i morima
Ploveći na najvišim valovima
Roneći kroz nepregledne dubine
Šetajući središtem zemlje
Pozdravljani od skrivenih i otkrivenih
Jer dan svjetla svima dolazi
I kada nestanu zvijezde
Kada nestane noć
Kad sve što bude
Bit' će svjetlo
Beskrajna ljubav
Odvojenost će prestati
Ljubit ćemo neprijatelje ovozemaljske
Smrtne
I smijući se
Jer ostat će što je bilo na početku
I bit će na kraju
Prastvaratelj, jednota, bog kako god ...
Bit će samo sada
I dodirnut ću tvoju ruku
Dodirujući sve stvoreno i ne stvoreno
Ljubavi moja
Kad umrem
Kad umrem,
Ne bojim se
Ti ćeš me čekati
Otvorit ćeš mi Vrata života
Zakoračit ću na
Bijelu cestu koja me nosi
Prema sjećanjima kroz cvjetna polja
Moći ću čuti što mi ptica pjeva
I svaki cvijet koji pogledam
Vidjet ću gdje sam bio
I radost i tugu
Ali osim mira
Više osjećati neću ništa
Kad umreš,
Ne boj se
Ja ću te čekati
Otvorit ću ti Vrata života
Zakoračit ćeš na
Bijelu cestu koja te vodi
Prema sjećanjima kroz cvjetna polja
Čutit ćeš što ti ptica govori
I svaki cvijet koji pogledaš
Vidjet ćeš gdje si bila
I radost i tugu
Ali osim mira
Više osjećati ništa nećeš
Iz magičnog svijeta
Iz magičnog svijeta
Kao lastavice koje odlaze
I nikad se na vraćaju
Tako će izgledati povratak
Svi su filmovi izmiješani
Krajnje napetosti
Nervoznih prstiju
Ritmova koji probijaju tijelo
U košmarnim danima
U buci sakriveni glasovi poruke
Iz nesklada
Prikrivene slike naših misli
Ure se okreću u krug
Kruženje ivicom kotača
Život nije uspon i pad
Vrijeme stoji
Ne postoji
Snovi punog mjeseca
I noćne more dana
Možete li još izdržati
Trčeći brže ništa ne sustižemo
Okrećući kotač u jednoj točci
Skočivši u zrak
Sve dolazi i prolazi
Padaš na isto mjesto
Stalno te uvjeravaju
Kako je ova halucinacija
Tvoj stvarni život
Dižu i ruše kazališne predstave
Filmovi imaju sve lošiji kraj
Udaraju te dok hodaš zatvorenih očiju
Pokušavajući
Vidjeti svoje srce
Govore
Da iz neke pećine
Prijeti najveća opasnost
Za ovaj svijet
Ne postojanja
Gaze te
I guraju
I kažu
Ako ne trčiš
Nikamo ne možeš stići
Napadaju te reklamama
Plaše te porukama
Zavlače ti ruku u džepove
Ti si im dala pravo da te opljačkaju
Ti si im dao svoju moć
Pitaš li se ikad'
Tko si
Što si
Zašto je tako
Ma, stani na tren
Tvoje srce zna odgovor
Otpljuni gorak okus iz ustiju
Podigni glavu
I zakorači kroz zvjezdanu prašinu
Vidjet ćeš iluziju kako se rađa
I umire
Vidjet ćeš
Prošlo i buduće
Sve što je stvoreno
I nestvoreno
Biti će na tvom dlanu
SADA
Iz magičnog svijeta
Kao lastavice koje odlaze
I nikad se na vraćaju
Tako će izgledati povratak
Povratak jata sjećanja
Pogledaj dugi niz iza sebe
Pogledaj sebe u nizu
Zagrli sebe
Sve to si ti
Vrati se unazad
Probudi sva sjećanja
Ovdje i bilo gdje
Sa svakim otkucajem
Pritisak će biti jači
Uvjeravanja uvjerljivija
Okovi pripremljeni
Spremne su duge cijevi uperene u tebe
Ne boj se
Očisti misli od ičega
U nepostojećem stvori nepostojeće
Razgrni zavjese grana
Zakorači u šumu zelenih proplanaka
Stopi se koračajući sa zemljom
Očima sa nebom
Rukama dodirni krošnje
Skini staru košulju
Obuci haljinu vjetra
Postaješ nevidljiv
Kroz tebe će letjeti ptice koje nestaju
I bit' ćeš
Nevidljiva vrata
Za odlazak iz iluzije
Iz magičnog svijeta
Kao lastavice koje odlaze
I nikad se na vraćaju
Tako će izgledati povratak
Povratak jata sjećanja
Povratak beskonačnom
Beskonačnog
Za Emanuela
ma neka padaju kiše
neće se vidjet suze na mom licu
kad zakoračim u svjetlo
i sve nestane
više ni dana ni noći
padoh u blato
svijeća se upali pred mojim očima
svjetlo uđe u moje srce
ruka izroni iz mraka
glas iz nutrine
šapnu
s tobom sam
ne boj se
idemo zajedno
ponijet ću tvoje breme
osloni se na mene
ojačaj
i hodaj uz mene
zajedno ćemo dalje
uvijek sam bio s tobom
samo si me zaboravio
sjeti se tko si sine moj
Zagrli me u snu k'o na vratima rastanka
Zagrli me u snu k'o na vratima rastanka
Poljubi me na povratku iz drugih svjetova
Iz sna u san kad se vratim
Jer zemaljski dani su samo iskra u vremenu
I jednog dana kad vidjet ćemo dalje od horizonta
I neće biti okova od tijela
U svjetlu gledat ćemo stojeć' na obali
Kako mirno teku rijeke života
Zagrli me čvrsto
Jer i ovaj san će proći
Kada otvoriš vrata
Kada otvoriš vrata
Hoće li zasjati svjetlo u tvojem srcu
Kada uđeš u sobu
Hoće li biti otvoren prozor sa slikom proljetnih cvjetova u polju ispred šume
Kada zakoračiš u dan kuda će tvoja misao poletjeti
Hoćeš li vidjeti sebe okupanu u suncu
Hoće li iz tvojeg oka bjelina prerasti u dugu
Ti to znaš
Kada u šutnji zaroniš kroz mir svoga srca
Iz tišine se rodi najljepši zvuk pjeva svih ptica
Delfin te dodirne laganim pokretom peraje dok izranjaš na horizontu između neba i zemlje
Kad se sve oko tebe uskomeša a ti ostaneš miran
Planine će doći k tebi
Kad od svega što možeš činiti
Ne učiniš ništa
Kad od svega što možeš biti
Budeš nitko
Za tebe će početi život
I nestat će privid u kom se toliko mučiš
Vratit ćeš se kući
U topli roditeljski dom
Tin Ujević
Sanjao si ponekad o ponovnom rođenju
U molitvi vječnoj
K'o žena
Nešto kao misao na nju
U dahu odsutnom
K njoj
Tebi bez tebe
Tajanstveno
U odlasku tvojih želja
Noću
Po nebiranom vremenu
Slabost je bila
Maštovitost tvoja
Na povratku
U vedrini zavjetrine
K'o zvijezda u visini
I molitva iz tvoje duše
Bdijenja na perivoju
Sam u svom mraku
U svojoj magli
Miris ljepote
U njenoj kosi
Riječi su tvoje
Crne od dubina
I ako si čovjek
Omamljen vinom
Pred njom
Božanstvenom ženom
Nepoznatom
Znaš
Da čežnja u čežnji sniva
Blaženog jutra
Poslije noćnog dažda
U gluho doba gužve
Obavit svilom skuta
Pod svjetlom čudne Iskre
Tvoja bohemska duša luta
Osmjeh svaki u tebi planu
U mraku
Mirisavu
Tvoje se čelo žari
Svjetlost tvoje vjere
U tuzi tuge
Kao čežnja sa visina
I ne znaš dal' te
Itko ikad shvati
Mislio si na nju
I sišao s uma
Zelena grana
I tuga žutog voća
Sa ranom tamnom i dubokom
U ponor
A more osta
Iznad tvoje glave
Dubina svijeta
U tvojim rukama
Previsoka
I preduboka
U kiti svjetla
Danas te davi
Teško nebo
U kriku beskrajnom
I
Nisi sanjao bučnu smrt slavuja
Pijanog duha
Ljubio si i krotio vatru
Bezumno
I u pozno vrijeme
Ko uzvišenje robovanja
Bez milosti
Je uvijek ostao prema tebi
Nostalgija svjetla
U suzi virtuoza
Pod visokim jablanovima
Bez humka
Bez povratka
Tvoja duša počiva uz more, na kamenu
Tvoja pjesnička duša luta
(riječi iz naslova njegovih pjesama)
Život je pjesma
1.dio
Ne razumijem zašto
Ne govoriti o namjerama
Dobro ili loše što je to
Možda je
Namjere kad otkriješ
Plan kad pokažeš
Sve se umiješa da ga osujeti
Pogledaj u nebo kada su čiste zvijezde i pogled dubok
Potraži sazviježđe Plejade
Kolijevku ljudskih bića za ovu planetu
Promjene
Napušteno sažaljenje
Sjetiti se tko si
Kako ću znati
Da ja sam
Ja jesam
Dio
Boga
Prastvaratelja
Sva imena su njegova
I bezimena
Prestaje samo sažaljenje
Tako su nam pomagali
Sve smo zaboravili
Zarobili i opljačkali
Neovisno o grubom ili nježnom razgovoru
Ljubav nije riječ da ili ne
Dijalog među ljudima
Dijalog s bogovima
Gdje je skrivena istina izlaska iz pustinje
Dolaska u ništa
Tko je gospodar srca
Tko je gospodar duše
Zar im treba gospodara
Gospodari k'o gospodari
Vole vladati
Vole da se bojiš
Patiš
Moliš
Nesigurnost je njihovo igralište
Daju ti da piješ
Zabranjuju sve što te vodi vratima percepcije
Jer
Kad' ih otvoriš
Oni su goli slabi
U strahu bez samopoštovanja
Bića bez srca
Ništa nije dobro ili loše samo po sebi
Namjera koja stoji iza namjere je ono što određuje tebe
Misliš da si?
Čovjek na primjer
I sve ljudi oko tebe
Maske prijatelju
Puno maski
Zašto padaš klečiš puziš kome se moliš
Vjeruješ
Jaka ti je vjera do prvog zavoja ili fanatizma
Gdje je mir, ljubav, radost koju nosiš onima koje sretneš
Bogat i lijep
Prosjak i slijep
Ne postoji razlika
Ista struja prolazi Svima na koje se odnosi
Samo negdje nešto lebdi i gurka te
Pitaj traži
Drugi viče s visine
Paklom ti prijeti
Gdje je pakao i gdje je raj
A kakav pakao sam slažeš u ovom snu
Što grije tvoje srce
Ljubav?
Odoh među vanzemaljce
Učim da je zemlja lopta
Tko živi u lopti
Anđeli
Bića svjetla i bića tame
Transmisija između, između koga i čega
Žive neka druga bića i civilizacije
Život je pjesma
2.dio
Polako i strpljivo, osjećam da si draga osoba, ja sam čovjek, anđele do sada nisam sreo, sreo sam raznih drugih bića iz svijeta svjetla i svijeta tame, naša neprekidna veza sa izvorom kada ju osvijestimo ne treba nikakvu transmisiju niti posrednika
Ja se volim
To je dobar početak
Srce zna
Dobro i zlo ne postoje
Imam li dovoljno vremena u iluziji za sebe
Neprekidno stvaram iluzije i gubim se u njima
Gdje sam počeo
Pruža mi li se ruka iz neba
Prihvaćam ruku zemlje
Bliska
Topla
Majčinska
Pokazuje mi put
Patim i plačem večeras
Klize suze mojim obrazima
Pogledam iz daljine
Tko to u meni plače
Korijen mojih suza misli disanje uzbuđenje skrivene frekvencije koje ne mogu čitati
Stani
Bog je ljubav
Voli li majka svu svoju djecu kakva god ona bila
Ne razumijem ga
Ne znam što misli
Što o njemu znam
Ime?
Zašto?
Namjere?
On je rekao njemu on je rekao njemu on je zapisao on je prepisao
Pitanja, pitanja, pitanja
Zaronimo u prošlost eona
Tko nam je složio odgovore
Što me više udara ja uspravnije hodam..
Ovaj svijet i život zar sam to
Što da učim ili treba da se sjetim
Tko nas je tako reprogramirao
Nismo mi dugovi
Ili možda ...
Ljudska bića koje borave na planeti Zemlji, u zatvoru 5 osjetila. biće koje traži izlaz iz toga i teži se spojiti sa svojom multidimenzionalnosču, nije ovaj svijet sve što postoji niti mi sve znamo o njemu, većinu stvari su nas krivo učili, dominira manipulacija koja se održava na strahu!
Koristiš srčanu inteligenciju i intuiciju, ostala znanja će ti dolaziti sama, postavljaš pitanja i razmišljaš i to je to.
Udarci će biti žešći
No ti ćeš znati s njima.
Tražim istinu ne vjerujem
Vjerovanje je neznanje o onom u što se vjeruje
Kažu mudri ljudi
Mudrost je majka hrabrosti
Realnost? Program? Čiji?
Zašto toliko patnje i boli?
Bog je ljubav a zašto ga ne bi pitala? voli te kao svu svoju djecu kao što majka voli svoju djecu. i misliš li da ga Možemo spoznati, tumačiti, bilo što?
Tražiti u svom srcu da, jer tamo on stanuje
Vjetar sa dušom
Vjetar sa dušom
I oblak koji prosipa poljupce
Nad planinama
Dolinama
Morima
Na rubu
Horizonta odleti među zvijezde
Snaga je skrivena u okovanoj duši
Gdje je put pod stopalima
Dok hodamo po vodi
Sa vjetrom oko vrata
Bez misli
O kraju i početku
Protegnuti od sutra do jučer
Današnji dan je na izmaku
Sve je ugašeno
Reflektori
Stolice sklopljene
Vrijeme snivanja
Pomaknuto
Skrito iza zavjese
Rešetki
Od svjetla
Lete šareni papiri
Pokloni pali po podu
Kutije prazne
Gdje su zatočena
Srca
U kavezu grudiju
Čuješ
Ništa
Samo tišina
Samoće
Radosti
Nema prepoznatljivih pojmova
Niti slika
Riječi su izmiješana slova
A slova postaju brojke
Nula
Jedan
Program
Oluja u rukama
Valovi u grudima
Gdje nestaje svijet poznatog
I što se rađa
Da li su to nove misli
Novo stvaranje
Ili možda ipak
Sloboda
I hoće li biti vjetra sa dušom
Iznad pustopoljina i vode
Divljih šuma
Mirnih valova mora i oceana
Nešto što nestaje i nastaje
Možda se sjetim
Ili se još pitam
Sloboda
Što je to
Tko sam ja
Po zemaljskoj priči i majka mi je upitna
Jer ja sam jahač oluje i južnog vjetra
Tko se nalazi iza skrivenih i zarobljenih misli
Na kojim odlaziš i dolaziš
Gdje su skrivene tuge postojanja
Kako plaće nepostojanje
Prije rođenja
Prazne glave ispunjene vodovima struje
A svaki val je drugačiji
Misli odlaze i prolaze
Pa opet dolaze
Možeš li zadržati misao kad želiš
I znaš li ju otpustit baš onog trena kada više
Ne znaš što bi s njom
A gdje je tvoje srce
I što u njemu ima zaključano
Tuga
Osmijeh
Sjajne oči
Mogu te grliti s ljubavlju
U mislima
Srcem
Riječima
Ne želim te mijenjati
Ti mijenjaš sebe
I sve je u promjeni
Rešetke pucaju
Dok se svemir širi i sažima
Negdje u daljini ili nama samima
Um kreatora
Djeca koja iskaču iz jurećeg vlaka
Klikćući
Želimo iskusiti
Želimo pasti
Psihologija psihijatrija ispovjednik
Letim između misli na krilima oluje
Između zagušenih frekvencija
U ono malo praznine
Slobode
Razbacanih svjetova
U kaosu
Višem obliku reda
Ništa se ne sudara
Sve pleše u svojem ritmu postojanja
Vrijeme koje ne postoji
Film je sjajan
Glumci
Dobri
4 postane 8
Ovisi kako gledaš
Sjajan primjer iz Patch Adamsa
Ne,
Gledaj u mene
8
Točan odgovor
Kad gledaš u problem
Ne vidiš rješenje
I gledam te kako plešeš među zvijezdama
Ples života
Ja sam jahač oluje i južnog vjetra
U gradu čovjek
U planini vuk
I žena sam
Dijete sam
Ja jesam
Ti
Ti si
Ja jesam
Sam
U tišini
U svemu
Sve u meni
Razdvojen i ponovo skupljen
Jahač stvaranja
I zvjezdanog vjetra
Ponovo stojim pod tim tamnim oblakom
Ponovo stojim pod tim tamnim oblakom
Da li je to kušnja
Ili odraz lica u ogledalu
Pa moj gospodine
Evo me
Ti pitaj mene
Ja ću pitati tebe
Ili možemo bez propitkivanja
Ti znaš
Ja znam
Što ćeš učiniti ti
A što ja
Bitka
Moj gospodine
Prošlo je to vrijeme
Juriša jednih na druge
Vrijeme je da se vukovi povezuju
Vrijeme je da se ljudi povezuju
Vrijem koje ne postoji
Ali sada je tu
U tvom i mom srcu
I nema više ratova
Jer svi su pobijeđeni i poraženi
Svi su iskusili slast pobjednika
Sluga je bio kralj i kralj bio sluga
Jedino dvorske lude su znale
Da će oni mijenjati uloge
I skrivale im ključeve percepcije
Ostavljajući ih na vidljivim mjestima
Ali zarobljeni ih nisu vidjeli
Vlastitim mislima
Programima bogova
Jer tvorac nema imena
I baš ga briga da li ga razumijemo
Iz njega teče samo jedna stvar riječ pojam neopisano
Recimo ljubav
Misliš li o tome
Ti voliš mene
Ja tebe
Ili nekog drugog
Netko drugi tebe
Ma zablude
Tko koga voli
A onda mrzi
Tko sudi
Tko si uzima pravo
Gospodine moj
I da vidimo taj svijet
I njegovu okolicu
Tko kud' leti
Što se prosipa između zvijezda
Završimo sve ratove
Igrajmo se nečeg drugog
Ljubav je ono što si zaboravio
Ali
Vidiš
Ja sam se sjetio
To očekujem i od tebe
Jer sve tvoje znanje je
Pd(pićkin dim)
Bez ljubavi dragi moj gospodine, ne hoda
Možemo nastaviti dalje
Ili
Razići se
No
Znam
Ponovo ću te sresti
I ti mene
I sve karte u našim rukama
Biti će iz istog špila
Podijeljene
I stavit ćemo ih na stol
Ti ćeš tada biti ja
A ja ću biti ti
Bez razlika opsjene
Moj gospodine
Ljubav je jedino što postoji
Baciš misli u zrak
Baciš misli u zrak
I gledaš kako se okreću
Gledaš koja s čim se povezuje
Kad se spoje
Potraži njihove izvore
Oni su izvan tebe
Ti nisi misli
Ti nisi postojanje
Ti si
Ja jesam
Kad nađeš kolijevku misli
Kad vidiš toranj koji ih šalje
Zapitaj se ili nemoj, čemu sve to
Kao Neo zadnji put sretne agenta Smitha
I postanu jedno
I ostane, ostane ljubav
Imaš izbor, u to vjeruješ
Možeš šetati zatvorima, sam ili u društvu
Izgleda li ti zatvor ljepši
Možda na tren
Kad popusti doza
Užas rešetki
svi smo mi slike jednih, drugih, trećih u vlastitim ogledalima
Ljubimo se s drugima
Stvarno ljubeći sebe
Svađamo se djecom
Svađajući sami sa sobom
I tražimo u zatvoru pet osjetila neke likove ideje priče neku toplinu koja će nas grijati
A nalazimo samo sebe
I nema razlika među nama spojimo se sami sa sobom
Voljet ćemo sve svjetove
Jer i naš otac
Prastvaratelj tako nas voli
I pušta da se igramo dok se ne zasitimo
Baciš misli u zrak
Pogledaj
I reci mi što vidiš
David čeka Golijata
Na trenutak na ovom mjestu
U promjenjivom vremenu
Dolaziš i odlaziš
Mijenjajući lice
Prepoznajući me dok koračam
Ulicom iskrpanog kaputa
Kristolika lica
Bez krista u sebi
Ti koja si došla iz daljine
Prošla put bola i patnje da bi se ponovo sreli lijepa nasmijana
Sjajnih plavih hipnotičkih očiju
Pomislih
Bože koje li ljepote
Dok kroz zjenice ulaziš
I kradeš mi dušu
Zatvorim oči
I vidim tko si
Istina je uvijek na svom mjestu
Od kuda god ju gledaš
Samo tvoja i moja laž se razlikuju
Ne postoji jučer ni sutra
Sve je samo sada
Ili danas
I nikad više
Planovi su u ladicama
Čizme ulaštene
Vojnici jednim okom spavaju
Novi zvukovi i nova vozila
Čipirane postrojbe
Generali ne spavaju
Samo je stado umorno i liježe u svoje krevete
Jer sutra treba nastaviti gdje smo stali
Neki luđaci
Drugi programirani
Treći zadojeni
Četvrti u vjerovanjima
Duboko u šumi izvan grada
Hodaju stazama skrivenima u mraku prema vratima percepcije
Mnogoljudne skupine spremajući otpor
Tišina, ni vjetar se ne čuje, samo poneki huk sove, ćuka
Zvjezdano nebo nad krošnjama
Među njima su i pristigli
Spojeni sa svojom multidimenzionalnošću
Koračaju kao vodiči jer oni ne vide očima
Staze vibrirajućeg svjetla pod njihovim nogama koje se poslije njihovog koraka gase
Tišina
Nema vibracije koju stvara glas
Razgovor mislima
Kolektivna svijest jača i povezuje se
Bude se ljudi gradova
Selom kreću prijatelji
Osmatraju nebo i svjetla koja se nečujno kreću
Zabacuju nevidljive plašteve i za matricu ne postoje
Na radarima se gube
Do malo prije smo ih vidjeli
Gdje su sada nestali
Budite vojnike
Ali nemamo sliku više nijednog sektora kuda da krenemo
Gdje usmjeriti potjere
Uključite robote
Tražite ih
Jame su iskopane
Potoci skrenuti
Praćke spremne
David stoji i čeka Golijata
Bjesni generali
Vođa skače i lupa po stolu
Pravi gospodari posmatraju svoje sluge
Uključuju se mijenjajući oblik
Spojeni u jedno
Demontiraju matricu
Svijetli se dan
Kakve su to spodobe oko nas
Šume otresaju svoje grane
Najstarija stabla svijetle sve jače
Iz njih izlaze bića drveća
Zagrljaji sa ljudima
David čeka Golijata
Svijet se budi iz sna
I sve ovo je u umu kreatora
PRIČA ZA LAKU NOĆ
U JEDNOM PRLJAVOM JUTRU, PADALA JE KIŠA
I SVE STO JE ČOVJEK PROŠLIH DANA POSLAO
GORE, SADA MU SE OBILATO VRAĆALO.
GRAD SE BUDIO IZ TEŠKOG I LJEPLJIVOG SNA,
NEZNAJUĆI DA U TOM TRENUTKU U NJEGA ULAZI
ČOVJEK, BEZ MAMUZA NA
ČIZMAMA, SA LIKOM SINA U DUGOM KAPUTU.
Nosio je pregršt svjetla u svojim rukama.
U Očima se prelijevala duga.
Došao je da razbije okove oko srca, da oslobodi
duše zarobljene u tijelima.
Korak je bio lak i nečujan.
Mir se širio oko njega.
Prestrašena lica virila su iza zavjesa,
skrivajući se.
Nikog nije pogledao a sve ih je vidio.
Njihova uplakana srca bez nade.
Umorne duše posustale na putu kući.
Kako je prolazio ulicom, tako se Sunčeva svjetlost
probijala za njim i postajala sve snažnija.
Kiša i tama su uzmicali, a ljudi još uvijek skriveni u
svojim kućama s nevjericom gledali promjene koje su
došle potpuno iznenada.
Dolazio je pravi dan kakav već odavno nisu vidjeli.
Kako je svjetlo sve više obasjavalo grad,
tako su žene i djeca polako otvarali vrata na svojim kućama
i izlazili na ulicu. Za njima su dolazili muškarci koji
su od nevjerice postajali kao djeca.
Osmjesi su se širili, i radost je preplavila grad.
Samo jedan čovjek je i dalje ostao zatvoren iza svojih vrata.
Nepomičan i prestrašen,
jer prvo što je pomislio bilo je:
Došao je Kralj kraljeva.
Netko je pokucao na njegova vrata.
Bojažljivo je provirio na rupicu u visini očiju i ugledao
ono što nije mogao ni sanjati.
S druge strane stajao je čovjek obasjan svjetlom.
Prestrašeno je ustuknuo.
Začuo je glas pun miline i mira:
Otvori dijete,
to sam Ja, tvoj Otac.
Posljednje iskušenje
Kad' znam
Da je to
Posljednje iskušenje
Majka otac dijete
Mrak na ulicama
Hladne zore
Okrugao mjesec zimske noći
Sjedim negdje u sazviježđu
Kažu mliječni put
No to je strijelac
Sjedam u stolicu
Prozirnog staklenog sjaja
Naslanjam glavu
Osjećam elektrode
Dodiruju R kompleks
Isključuju ga
Kino matrix
I gledam ovaj posljednji film
Utjelovljenje boga, Krist, avatar
Nikad pomazanik
Krivi prijevodi
Kao oznake u labirintu
Iz kojeg nema izlaza
Projiciram nebo vlastitih očiju
Komete luduju
Zvijezde svjetlucaju
Val svjetlosti ide prema meni
Nepoznati su mi osjećaji
Bilo kakve bojazni
Samo toplina
Opuštenost, mir
Miješaju se boje
Kad pomislim, nebo je narančasto
Ono takvo postane
Sjediš kraj mene
Ili sjedim sam kraj sebe
Lomi se daljina
Na horizontu lebde latice šarenog cvijeća
Ili su to ptice
Čekaj da pogledam bolje
Latice se stapaju
Lete poput ptica
Kao svjetlost sa krilima
Faseta unutarnjeg poimanja
U tebi vidim svoj odraz
A ti si postala ja
Jeli to jednota iz priča i legendi
Počinje film
Ekran duginih boja
Prelijevaju se
Vrtlože
Isprepliću
Spajaju i razdvajaju
Film bez početka
Igra koja nema kraja
Tu sam kraj tebe
Eoni prolaze sjećanjem
Susretali smo se pa odlazili
Onda si me čuvala kao majka
Trčali i preskakivali planinske brzake
Držeći se za ruke
Dok su naše noge
Milovane poljskim cvjetovima
Nosile nas prema vratima svjetova
Ti si krenula lijevo
A ja desno
Bio sam ti otac u jednoj priči
Pa smo opet djeca
Razigrana
Igrajući školice
Zagrljeni na obali rijeke
Ispruženi u pijesku
Dok nam more oplahuje stopala
Na zalasku sunca
I bio sam ti sestra
A ti meni brat
Bezbrojne priče
Smijeh iz srca
Radosna lica
U plesu kreacije
Krećemo se kroz matricu
Oslobođeni želja
Samo radost
Neprekinute niti
Negdje iz dubine
Ti si svjetlo
I ja sam u njemu
U tvojim rukama nastaju svjetovi
Malo odmora
Pa opet iz početka
Nova rođenja
Nove priče,
A poljupci
O njima drugi put
Kad čovjek svoje srce nosi na rukama
Kad čovjek svoje srce nosi na rukama
kao dar
i poklanja ga cijelom svijetu
ne pitajući se da li će boljeti
živjeli smo ne znajući za drugo
dajući sebe životu
posvećeni danu radosti i nestajanja
sagorjeli u mislima htijenja
u nama neizrecivi smisao
samo smo voljeli
noseći svjetlo cijelom svijetu
nije bilo važno kad je naše srce kucalo
luđački do bola
sretno i prepuno čežnje
trčeći ulicama zanosa
glasno izvikujući ime
onog, koga smo voljeli
zar je bilo bitnije i važnije bilo što od života
jedra smo dizali kad su ih drugi spuštali
da oluja nas ponese, i najviši valovi mora
i oštre hridi između kojih smo vješto plovili
i kralj i ciganin, stranac i netko nam' drag, sam kraj ničega
bio je dio naše duše na putu
ljubav je to što nas krasi
od prvog do zadnjeg časa
od tmine do posljednje stvorene zvijezde
kad pođem u noć
tu smo, negdje tu, u nekom svijetu
gdje samo ljubav ima ime
možda sam daleko od početka
i kako da počne početak
kad sam te sreo
u snu
a ti si prošetala
prepoznao sam obrise tvog svjetla
i boje svjetova koji se rađaju
zvijezde su već bile na nebu
ne znajući koliko je nebo visoko
a to nebo i ta zemlja i te zvijezde
u mom su srcu
zajedno s tobom
Jednog ljeta u Poljskoj
Evo legendarne poljske, govori o mom prijatelju na maturalnom putovanju u Pragu, koji je na istom takvom putovanju sreo curu iz Poljske ..........
rekli su da je atmosfera kako da sam bio tamo ........
pisao sam u jednoj noći, na Trešnjevci, kad više nije bilo ništa za piti, za pušiti a zadnje opuške sam gasio na lijevoj šaci, isto tako zaljubljen u iluziju koja je negdje nestala iz mog života, takav je život onda bio, dok je Zagreb bio normalan, a vozili smo se na puferima tramvaja, u sendviču ili na zadnjim kolima, i dok je milicija trčala na semaforu da nas skine mi smo iskakali i trčali u drugom smjeru, pa opet se zaletavali i skakali između dvoje kola vozeći se dalje do nekog odredišta, prošli mnoge racije, milicija nas legitimirala zbog duge kose kasno u noći kad smo bili na ulicama, i u jednoj raciji na Trgaču kad su utrpali mog prijatelja u maricu, on je kroz odškrinuti prozor gurnuo singlicu ***** Indexi-Da sam ja netko, sa sjajnim tekstom Maje Perfiljeve ..., šetnje Ilicom,, kada sam došao u Zagreb, djevojčica imenom Karmen, imala je jednog psa kojeg je šetala predvečer, preko puta Zagrebačke
pivovare, sukobi sa škvadrom iz kvarta, ipak bez tučnjave, spasila me od batina njezina starija sestra, najviše sam boravio na Trešnji, kod kina Triglav, koje više ne postoji i okolnim birtijama, držeći se sa legendama ondašnje Trešnjevke , Cigom etc. (njega sam jedino zapamtio), kao i priču mog prijatelja iz ove pjesme, kada mu je buraz namjestio jednu kurvu, ma što to značilo da mu skine nevinost ...
Ujević, Arsen i još neki, uz rock bendove su bili osnovna hrana odrastanja, Jethro Tull, Aqualung i mogao bih pisati sjećanja ...
a suze prošlosti klize, sretan što sam bio dio ne znam ni sam čega ...
ps. zelenog i malo žutog je boja kaputa od Karmen
Zelenog i malo žutog u
gibu ulice
Lavež ne dokazane
pasje njuške
I koraci koji gaze
po stopama
Otkrivanje nepoznatih stvari
U ritmu Little Green Apples
Upitni pogled u prijatnom
nijansiranju a kotači se okreću
Kao što ponekad vjetar puše
Nešto mraka, jedan zeleni list
I koraci iz samog sna
Možda je i bilo tiho, vrijeme prolazi
Godine su na početku
Priča o jednoj crkvi, o danu koji nije jedini, o noći
Sinoć dok sam koračao
Htjeli su mi prodati zlato
No idem dalje, ulicom** na čijem kraju zalazi sunce
Sutra ću napisati
Jednog jutra u Poljskoj
Suze su klizile niz prašnjavo staklo
Vlak je odlazio sa njom
Oči su tvoje bile vrelo
I na prvom uglu prije kraja
Peron je ostao sam
Sa dva nezapisana imena
I jednim velikom licitarskim srcem
Što leži među knjigama
A vokal*** od pet oktava
Sa ubrzanim otkucajima sata
Vrati sve to
Nešto vizualnih slika
Nespojenih
Zaokruženih titrajem misli
Noć,ulice se njišu
A stolovi skrivaju put, poželjnih bedara
Geg u valceru i crvenom svjetlu
Plava se kosa razlila u tami
Rođenje željne misli
Tražeći toplinu postelje
Noć bez dana, bez sna kratka
I eto proljetna noć je pala
Dan sneno odlazi od noći i budi
Uprti pogled u stakla kroz koja se provlači život
Prašina je progutala kapi,drhtaje
Val gonjen vjetrom,gori hrid, ljubeći, oplakujući, udarajući
Sjećanja se bliže tebi
Dok jutrom ustaješ napadnut neprolaznošću
Dišeš i kašlješ
Pred vjetrom je poleglo žito
Ravnice što poniru na horizontu
U crvenim vremenima ostala su razbacana tijela
I danas kosti hrane zemlju
Dok u kasne sate tumaraš ulicom
Od ruba do zida misleći da si pod nebom sam
Smiren pijanstvom
Vlakovi jure tek stvorenim ravnicama
I opet spoznaje postaju sve tamnije
Neprozirnost magle guši
Osjećajući svjetla u daljini
Rani zov na povratku južnih ptica
Idući kroz aleju ratnika
Lica umorna od ležanja
I prerano ostarjela bedra
Sve vodi u tamu neispavane ravnice
Koračajući prema ženi s kojom bi htio leći
Strah navire pod suncem
A zrake prodiru u izborano bijelilo glave
Čini se da si živ dok oblaci
Istog dana mijenjaju svoju boju
Igrajući se vatrom
Život se gasi
Želja za Parizom ostaje
On je tu
Iza dva tri brda i koje ravnice
Praški peron ostao je pust
Zaboravivši sve koji su prošli njime
Trgovi koje ne pamtiš
Sjećaju se mnogih kao ti
Plava kosa
Prijatni događaji
Oči očarane
Omamljen pogled
Crven bez sna
U noćima
U danima
Na poljani kamen
Na kamenu ptica, gladna ptica
More se podiže
Stijene oplakuje voda
Sa danom bjelina hridi odbija svjetlost
Već dugo nisi pisao
A ni iz Poljske ne dolaze pisma
Ostala su iskrivljena lica na papiru
Romance
I ponešto ubrzane klasike
Ti nestaješ i vraćaš se
Dani prolaze kraj tebe sve brže
*http://www.youtube.com/watch?v=h8ELgiQ9dTw
**Ilica
***http://hr.netlog.com/go/out/url=http://www.youtube.com/watch?v=3DLw8-VPptiLc
****http://www.youtube.com/watch?v=Lw8-VPptiLc
Imam prijatelja električara
Imam prijatelja električara
On se bavi prebacivanjem vreća
Stojimo tako u birtiji
Oko nas budale i šminkeri
A ti se razlikuješ od drugih
Na nogama su ti radničke cipela
Umrijet ćeš otečene jetre
Napuhnut s velikim podočnjacima
Nećeš biti ni malo lijep mrtvac
Umrijet ćeš, možda
U radničkim cipelama
Pričaš mi da odlaziš od žene
Iako ona odlazi od tebe
Da je drugo dijete već na putu
I ne možeš u drugu zemlju
U meni nema sažaljenja
Ispijamo još po jednu
I svaki odlazi svojim putem
Nemamo više vremena jedan za drugog
Ti se razlikuješ od drugih
Jer ovaj svijet mjeriš
U radničkim cipelama
I ako si trenutno bez posla
I neradi ti se ništa
Koračaš u radničkim cipelama
I po tome se razlikuješ od mene
I po tome se razlikujem od tebe
I stari moj
Zbog svega što nije izrečeno
Te volim
Imam prijatelja
On se bavi prebacivanjem vreća
I svijet mjeri u radničkim cipelama
San bez snova
Kraj nas su ležali papiri
I razbacani svjetovi lebdjeli oko naših glava
Iz nas su ostajale noć
Prepune mučnine i zla
Doveli smo bagere
I s njima prekopali prošle dane
U krčmama su pjevale ptice
A sa naših stolova krčmila se prošlost
Nismo plakali i nismo jecali
Nismo davali povoda za 'mrijeti
A toliko smo željno umirali
I glasno se smijali
Poljupci su odzvanjali
Iz tek iskopanih raka
Dok su noževi parali naše grudi
Na dlanovima
Nosili smo tek obojena srca
Za nama su plakali
Majke, žene, ljubavnici
Ostarjeli očevi
A smijeh je odzvanjao
U bešćutnim noćima
Sna bez snova
Ovo pišem a ti spavaš
Ovo pišem a ti spavaš
Kada ćeš čitati, već ću spavati
Odvojeni vremenom
Raznim točkama na putu
Spojeni
Ljubavlju
Neprolaznog svijetla
Dio duše
Spojen u cjelinu
Brzo koračamo
A koraci postaju trk
Stopala ne dodiruju zemlju
Ti trčiš lijevom stranom zemljine polutke
Ja sam krenuo desnom
Hodamo po vodi
Nasred nekog oceana
Poklonit ću se tebi
I zamoliti za jedan zemaljski ples
Pjesma koja će nas nositi
Nema ime
Ritam joj se mijenja
Kao što kucaju naša srca
A ti plešeš zanosno
I ne padaju mi na pamet nikakve rime
Nema stihova
Samo tvoj osmjeh
Koji me nosi
Iznad vode
Dok krugovi su veći
Već nebo se plavi iznad naših glava
U jednom trenu
Kradomice
Usnama dotaknem tvoju ruku
I šapćem
Volim te
Mijenja se boja mora
Sve titra i hrli k nama
Ljubav privlači
Sama se daje
Kiše
Snjegovi
Blješte svjetla u sumrak
Nas dvoje plešemo
Dalje
Na oblaku oluje
Na jednom kraju jutro
Na drugom san se sprema
Iznad su još samo zvijezde
Tvoje usne su meke
Ti si čovjek Ja sam žena
Hari Hudini stoji na pozornici
Hari Hudini stoji na pozornici
Lijevi pokret ruke
Dočarava iluminaciju
Desni
Pokazuje nebo sa zvijezdama
Ti i ja
Udišemo isti zrak
Isti mjesec u očima
Šum valova
Ti si tu
Ja sam tamo
Iluzija mijenja boju svjetlosti
Cvjetne livade između dva potoka
Trčimo jedno prema drugom
I sraz nas pretvara u svjetlo
Tek rođene zvijezde
Trčeći policajci
Čuvari laži
Preskačemo svjetlosne grmove
Penjemo se između prikolice i tramvaja
Vozimo se u sendviču
Na prvoj međuzvjezdanoj stanici
Iskačemo
Napušteni peron
I rijetki vlakovi
Spremni na promjenu iznenađenja
Teleportacija u jureći vlak
Prema srcu matrice
Naše svjetlo je jače
Jedna misao
Misao ljubavi
Kraj je ove pjesme
Jer sve što kažem
jer sve što kažem
je malo
i tako mogu opisati samo dio
šutim i ćutim
sebe i tebe
tebe u meni
jesu li to misli
imaginacija
svjetlo
nevažne su riječi
za brod koji plovi
more života
more tvog imena
iznad mora su zvijezde
iskre naše oči
na dnu naših misliju
nema komešanja
samo mir
tišina
ti si ja
ja sam ti
i ovo je noć
za poljupce
života
mogu te zagrliti
slušati kako dišeš
kako u snu nestaješ
u naručju vjetra
na konju oluje
koji nebom korača
tiho
da te ne probudi
gledam tvoje usnulo lice
moje srce nečujno kuca
grijem te tijelom
jer ti si san
kao što sam sanjati znao
i samo mir tišine
obavija nas dvoje prije
polaska
putovanja
neka moje srce pokaže
gdje je srce duše
stranica
Himna ljepote
Blagoslovio si albatrosa
Kad je na vječni put polazio
Uznesen glasovima
Golih vremena
Svjetionici su znali za bolest muza
A ti,
Bio si loš redovnik svijeta
I nisi bio prijatelj Svima
Niti su oni bili tvoji
Da li je to samo zla sreća
Prošlog života
Il' ciganin na dugom putu
Čovjek u moru, podzemlju
Kažnjen zbog oholosti
Gorostasna ljepota ideala
Kao nakit
Ili samo maska
Himna ljepote
Koja
Egzotičnog mirisa
Potoka i jezera
Rascvjetanih polja i šuma
Ti u postelji blaženstva
Čudesan u igri
U plesu koji pleše zmija
Ili samo strvina koja čuje približavanje vampira
Posmrtna ljeta kad' dvoboj gledala je
Mačka sa balkona
Opsjednut priviđenjem tmine
I mirisa
U okviru portreta
Uprta pogleda
Dopirali su do tebe čudni zvuci
Jedne večeri
Jednog jutra
Večeras, jutros
Duhovna zora, večernji sklad
U boci, pretvaraš se u otrov čulni
Gledao si zamagljeno nebo
I milovao mačku u krilu
K'o divna se lađa kretala
Kretale su na put
Misli tvoje
I zvao si još
One nepopravljive
Kao i ti
Slušao si razgovor
O jednoj madoni
Uz jesenju poslijepodnevnu pjesmu
Mislio si
O novim namirisanim damama
A iz jesenjih soneta je dolazila sablast
I bio si dobar s njom
Al' poslije mjesečeve žalosti
Želio si da se oslobodiš
Da ustaneš zajedno sa mačkom u krilu
Da danju te bude
Noću da lutaš i pjevaš i plašiš k'o sova
Muzika sa pogreba
Činila je fantastične gravure
Iz dima tvoje lule
I mislio si da radostan je mrtvac
Ili možda je on neka bačva mržnje
Puna još mjeseca i uspomena
Možda tebe samoga
Bio si opsjednut željom za ništavilom
Za svojom boli
Za svojim užasima
Koji su ti se dopadali
Ostavljen udarima misli
Bez tijela
I sam sa otkucajima sata
Pariški pejzaži
Sa utkanim suncem
I jednom crvenokosom
I sedam staraca
I jednoj od aveniji
I isto toliko malih pogrbljenih žena
U labirintima velegrada
Slijepci sa ispruženim rukama
I prolaznici kraj njih
I krčme i kosturi sutona
Igra ponosnih na smrt
Gledajući laž
Nedaleko grada
Kakao u hordama prodire
I razara dobra i divna srca
Kiše i magle
Čine pariški san potpunim
I svitanje
I svitanje
Znao si dušu vinu
Prnjaru i ubojici
Samotniku i ljubavniku
Cvijet na putu uništenja
I mučenice bola
Znao si
Proklete
K'o dvije sestre na česmi
Gdje se toči krv alegorije
Na jednom putovanju gledao si
Preobražaj vampira
I smrskanu lubanju punu ljubavi
Čega se je to sveti Petar odrekao
Dal' one zavađene braće
Ili molitve svakodnevne
Đavolu
Ili smrti pjesnikove
Na kraju dana u snu
U želji za novim
Ili drugog nečeg nepoznatog
Pa i sad' putuje
Nebom luta
Poganin ti si
Poganin što moli
Noć
Da mu se smiluje
Da se utopi
U ženi
Glas
Himna buntovnika
I oči
I izvor u njima
Nikad se ne bi otkupio
Čak ni tamo vrlo daleko
Gdje najljepši je zalazak sunca
Ni kad bi Ikara vidio
Uvijek sabran
Blagoslovio si albatrosa
Kad je na vječni put polazio
Uznesen glasovima
Golih vremena
Charles Baudelaire
Nedovršena pjesma
Zatvorski čuvari
Zatvorski učitelji
Zatvorske ideje
Zatvorene u same sebe
Duboki bezdani propadanja u snu
I strah od padanja
Ali ptico
Raširi krila
I sjuri se u dubinu
Kaotičnog zarobljenog svjetla
S kojim kad se spojiš
Stvorit ćeš bljesak novog postojanja
Mirnim korakom koračaš ulicom
Bešumno kao šape koje su nečujno kreću šumama jesenjeg lišća
Visoka stabla su oko tebe
Vjetar je stao
Ni mirisa
Ni dana
Misliš li, da ovom svijetu postoji napitak zaborava
Ili
Nešto što integrira sjećanje
Osim tebe same
Život ravnice ima isto bilo kao i život planine
Sve što boli
Ostavlja li ožiljke
Gdje su rane radosti
Kad rijeke patnje
Teku ovom planetom
I tko je kome otac
A tko majka
Ona duša koja bdije
Nevidljiva i tankoćutna
Kako da ti bude dobro u zatvoru pet osjetila
Koja ne pokazuje put izlaska
Sjedim na dnu mora
Oluje oceana me ne dodiruju
Oblak zakriva sunce
Svjetlost se probija sa dna
Tu je put sjećanja
Letim dolje dalje
I onda kao da sve stoji
I ja mirujem
Zatim ubrzanje izbacivanja
Boje mi dodiruju krila
A krila
Grle prostor
Vrijeme se utapa u rijeci
Ništa se ne događa
Samo neke misli prolete
Zaustavim ih
Pogledam i pustim dalje
Nisu moje
Ne mislim ništa
Jer sve to nema značenja
I sada zamisli jedan trenutak
Ti si usred svih svjetova
Sve stoji
Možeš ući u svaki
Promijeniti mu plan
Vratiti ili ubrzati
Popraviti
Znaš li što je mreža vremena
Kako čarobnjaci njome putuju
Ako želiš zastani
Odmakni se od događaja
Posmatraj
Ništa ne misli
Nastoj razumjeti
Doći će tuga
I pokloniti se
Kad dodirne tlo čelom postat' će
Svjetlo
I nestati
Doći će strah
I pokloniti se
Kad dodirne tlo čelom postat' će
Svjetlo
I nestati
Jedino što će ostati
I što je bilo u tebi zaboravljeno
Je
Ljubav
I ništa osim nje
Govorim jedno
Govorim jedno
Ti govoriš drugo
Govorimo o istom
A ne razumijemo se
Podijeljena misao
Kao fraktali
Zaboravljeno isto
I postavke svijeta
Izvor negdje daleko u dubini
Sakriven od očiju s kojima ne možemo vidjeti
Tvoja ruka u mojoj ruci je tvoja ruka
A ista smo ruka
Oboje
Život ne stavlja točke i zareze
Nema nove redove
I vatromet rečenica
Život je rijeka
Ne bira obale
Ni mora koja će puniti
Srna trči preko polja
A lovac ni polje ne vidi
Što će biti na novom početku
Kad skinem rogove losa
I objesim ogrtač vuka
Odložim zvjezdane očale
Na stijenu spokoja
I taj tren stajanja
Prije glasnika nove igre
Koji nosi tuljce
Novih uloga
Bacajući ih brzinom
Koja ne postoji
Sjedim u kratkom trenutku
Milijun godina
Držim svitak u ruci
Odmotavam
Piše velikim slovima
A to je znak da je ples otpočeo
Tvoja nova uloga
Ha
Tekst postaje moj oblik
Riječi misao
Šutnja
Bit ću živa planeta
Koju će orati i kopati
Krasti i varati
Ubijati i žaliti
Rušiti nebo na nju
Potresati eksperimentima vlastite nemoći razumijevanja
A ja ću ih voljeti
Doći će neki ratari
I koljači svih drugačijih od njih
Progonjeni progonjenih
Promjena smisla
Izmjene zadataka
Dijela pozornice
Stvaranje kulisa i pozadine putovanja
Spojeni pa opet razdvojeni
Težnja spajanju
Pjesma bez konca
Riječi razbacane
Pa sakupljane
U jednom trenu sve postaje svjetlo
A onda ponovo ples rečenica
Slova bez boje
Utisnuta u nepostojanju
Sanjar bez vlastitih snova
Priče nepotpisanih autora
Drame
U snu
Da li smo ikad izašli iz uma Kreatora
A dao nam je samo zrno
Nebeske sjetve
Sa svim svojim obilježjima
Neprekidne igre
Slijedeći put
Tkati ću zastor nove predstave
Tražim te a prolaziš kraj mene sa novom frizurom
Tražim te a prolaziš kraj mene sa novom frizurom
Oči su mi poznate osmjeh samozatajan
Gledaš kroz mene da me ne vidiš
Bogovi sjećanja hodaju Zemljom
Vraćaju ga onima kojima pripada
Spasitalj dolazi
U društvu NLO
Da nas spasi od naše slobode
Izgubio sam nit koja vodi u stvarnost
Zapleten u san koji ne prestaje
Vrijeme spavanja
Vrijeme sanjanja
Dok pomiču vrijeme
Okrećući kazaljke sata u naprijed ili u natrag
Zaustavljajući ga kao na štoperici
Preuređuju svijet dok smo zamrznuti
Vrše reprogramiranje
I onda se sve pokrene
Kao ringišpil
A mi smo netko drugi
Zaboravljeni u podsvijesti
Izgubljeni u traženju
Niti koja nedostaje
U brodskom užetu
Sjedim u dvorani svih svjetova
Posmatram uspone i padove
Mir i ratove
Ljubav i proljeće
Zime i nedaće
Smijeh i suze
Igrače i posmatrače
Sluge i gospodare
Kako mijenjaju uloge
Granice u bezgraničnom
Svijet ljudi i svijet vukova
Hrabra srca u jeku bitaka
Dobre i loše momke
U jednom dijelu svijesti
Povećava se i približava slika
Jednog dalekog svemira
Negdje izvan glavnog pravca matice svjetlosti
U rukavcu
Zaboravljenom
Rešetke se raspadaju
Armije jure kopnom i morem
Prijetnje i obećanja
Laži i pokajanja
Njih četvorica sjede za stolom
Svaki je jedna strana svijeta
Smiju se zadovoljno
Jer uskoro bit će zemaljski kraljevi
Cijele površine
Sve zemlje i oceana
A onda će izaći na površinu
Novi vladari koji se spajaju sa pridošlima
Plan zbog ničeg
Plan za ništa
Izvršava se već tisuće godina
Njihovi gospodari
Nahranjeni patnjom
Zadovoljno drijemaju
Gomila se svijest početka
Sjedamo u stolice putovanja
Naslanjamo glave u kacige
Postajemo svjetlo
I opet poprimam lik Sagittariusa
Sestre i braća su oko mene
Uz nas stoje plemena vukova
Svi pogledi pretvore se u jedan
Kao rojevi
Spuštamo se na zemlju
Naše misli su povezane
Svi vidimo sve
Stara stabla su oko nas
Dolaze psi i ptice
Uspoređuju se slike našeg sjećanja
Sa slikama trenutka
Nema razlike
Povezanost se širi
Životinjski svijet je povezan
Svijet biljaka je povezan
Svijet mora je povezan
Povezujemo ljude na razini srca
Rastapaju se okovi od misli
Ljubav izvire u bezbrojnim izvorima
Planeta Zemlja je povezana sa svim bićima
Koja borave na njoj
Oružje smrti ispada iz ruku
Ratnici se smiju
Jer besmislu je kraj
Generali bez vojski
I vojske koje su stale i prestale ratovati
Ljudska bića u različitim dresovima
Gurnuta, jedni protiv drugih
Povratak kućama
U sjajnim očima od suza
Cakli se radost
Života
A, ona četvorica
Stope se sa stranama svijeta
Vraćeni svojem izvoru
Ljubav je u njihovim srcima
Dok Zemlja kreće
Prema 4. denzitetu
Da mijenjajući sebe promjeni njega
Sjedimo večeras u Blatu
Sjedimo večeras u Blatu
Ti pjesnik
Ja pijanac
Isti vrč vina dijelimo
Dok gledam u tvoje oči, kao da gledam zvjezdano nebo
Govoriš mi o prijevodima
O učenju i smislu
Što nisi našao
A vrijedilo je tražiti
Od Imotskog do Pariza
Beogradskih i zagrebačkih krčmi
I podižemo čaše
Ti ustaješ
I govoriš o povratku sa zvijezde
Na kojoj si sinoć snio
Sjećaš se nasmijanih lica
Dok suze klize tvojim obrazima
Ljubav si nudio
Govoreći svijetu
A svijet se plašio samog' sebe
I znao si da jedino, kao dvorska luda
Posijat ćeš sjeme čežnje, znanja
I klice istine
Isklijat će iz kamena
Tvog djetinjstva sjećanja
Znao si zaustaviti svemir
I gledati zvijezde u besanim noćima
Jer tvoj problem je bio dan
A ne san
Tko se okrenuo oko tebe
Mlade dame
Rumenih obraza
Snježne vijavice
Gospoda sa šeširima
Nisu imele škole
Al' ćutile su tvoje srce
Dajući se drugima
Pogleda u strop
Misleći na svoju djecu majke očeve
Na hranu koju moraju donijeti
I njihova srca su znala
Da ti si pjesnik svijeta
I sam u noći
I sam u danu
Tvoja snaga neugasla
Kao stvarnost koja se ne sanja
I udaramo češe
Ispijamo do dna
Konobar
Još jednu
Pališ cigaretu
I smišljaš novi stih
Dok vino kola
Našim žilama
U grudima bola
Svjetlo čisto srce
Kuca
Tik tak
Između jezera i okružena planinama
Između jezera i okružena planinama
Šetaš poljima bez staza
Trava do gležnjeva
Jata dolijeću
Zrcali se sunce na površini
Gledaš u daljinu
Podižeš pogled
Iskri se pred očima
Iluzija stvarnosti
Tvoje misli
Razdijeljene i spojene
Tijelo probuđeno iz sna
Osmjeh na licu
Dok ti nježni vjetar
Miluje kosu
To si ti
Stigla si sa zvijezda
Htjenja za promjenom
Dok voliš daljine
I stapaš se s njima
Kroz tebe jure svjetovi
Zvjezdanim očima zračiš svjetlo
A srcem grliš cijeli svijet
Došla si jedne zime
Da sve pretvoriš u proljeće
Dodirujem ti ruku
Cjelov života ti dajem
Tvoje grudi su pune
Ruke tople i meke
Tvoja bedra rođenja
Daješ i voliš kao Zemlja
Ležim na podu tvoje sobe
Ležim na podu tvoje sobe
Slušam kako umorno
dišeš
Dok tijelo se bori
Sa vatrom groznice
Čekam trenutak da ukradem tvoju bolest
I odnesem ju na kraj svijeta
Gdje sve bolesti postaju svjetlo
Gledam te dok spavaš
Bdijući uz tebe
Dajem ti svoju snagu vuka
Dok šaman vjetra i oluje
Pjeva i pleše za tvoje iscjeljenje
Kad ustaneš,
Osta'će samo sjećanje u magli
Ni pas ni mačka
Neće naći moj trag
Već bit ću među zvijezdama
U mojim grudima
Kucat će sretno srce vuka
A zvijezde će se spustit u tvoje oči
Dok Pathy i Vlaj
Protežu svoja tijela
Frrrrrrrrr
A mladi poglavica
Sretno se smije
Kao dijete
Prenoseći taj osmijeh
Na tvoje lice
Oprosti što sam ustao od stola prijateljstva
Oprosti što sam ustao od stola prijateljstva
I pošao prema postelji bluda
Oprosti što sam te poljubio
Misleći da to želiš
Oprosti što ne mogu
Usrećiti sve žene svijeta
Dati im mir i zadovoljstvo
Oprosti što sam želio leći s tobom
Makar i daleko od tebe
U mislima milovanja
Oprosti što sam te zagrlio i želio da osjetiš moju želju
Oprosti što sam se zaljubio
I za povratak je kasno
Jer vlak vozi samo u jednom pravcu
Nikad ne dolazi na stanicu početka
Oprosti za riječi
Sjajne riječi izrečene u krivi trenutak
Ali, postoji ta riječ
Za početak
I ako mi ne oprostiš
Voljet ću te
Zamišljati kako hodamo šumama i proplancima
Tvoje i moje Istre
Što ću poželjeti da sam kraj tebe
Kao vuk koji hoda koračajući tvojim putem
Kroz šume šumornih krošanja
Ispunjene pjevom ptica
A sunce radosti
Grije ti zjenice
Dok grliš stablo slično meni
Govoreći mu volim te
Gledam te
I lovim tvoj pogled
Dotaknem tvoju ruku vlažnom njuškom
Kažem ti ja sam prijatelj
Začaran u vuka kako bi lakše putovao
I ne moraš me voljeti
Ja ću te voljeti
Ne čekajući da mi kažeš
Dragi kako si
Moje srce poznaje samo ljubav
I sigurno jedno znam
Ta zraka sunca koja putuje k tebi
Sadrži sve najljepše što postoji u meni
Oprosti
Ne mogu da ne kažem
Volim te
Vjetar sjećanja i zaborava
Vjetar sjećanja i zaborava
Prolazi našim grudima
Ti sjediš ispred slike
Gledam te s druge strane ogledala
Vidim sebe
Kako se češljaš s mislima u daljini
Čežnja u očima
Osmjeh iščekivanja
Zavjesa od zvijezda se zanjiše
Kometa kao ptica proleti ispred prozora
Iza leđa žubor potoka duginih boja
Opijenost bolom
Obavijenost plavičastim dimom
Mirisa cigare
Dok sjediš s nogama u lavoru
Gledajući kroz vrata lice horizonta
Nema poda
Nema zidova
U peharu
Mliječna staza
Sazviježđe Strijelca
Dosipam u lavor
U dodiru
Sa površinom
Nastaju novi svjetovi
Sjećam se slike
Kad stavljaš maramu oko vrata
Dodirneš moju ruku kroz monitor
Osjećam tvoju toplinu
Šaljem ti svoju čežnju kroz prste
Sjedim za šankom
Otvorena boca nektara
Sam sam, u toj međuzvjezdanoj krčmi
Nekoliko trenutaka prije
Otišli su zadnji gosti
Pitam ih: kuda idete?
Kažu
Stvarati svjetove
Pa tko ste vi?
Kažu, mi smo bogovi
Samo još nas dvoje
Stojiš s druge strane šanka
Osmjehuješ mi se
I znam to je naših pet minuta
Stavljam pištolj na šank
On ispaljuje osmjehe
Grlim te u zvjezdanoj prašini
Stapam se tobom
Samo mir
Dah jutra
Na prozoru proljetni cvjetovi
Na peći lonac graha
Osmijesi vas dvoje
Dok mačka se proteže
A pas krade upaljače
Tu sam negdje
Kraj vas
Među zvijezdama u vašim očima
Revolver
Pune te i prazne
kao revolver
svaki dan iz početka
kad opališ sam
zrno zaluta
i pogodi kolateralnu žrtvu
sve se okreće oko tebe
i tebi se okreće svijet
stojiš obješen o svod
a more ti iznad glave
brodovi plove u visini tvojih očiju
obale se ne vide
pod nogama zvijezde
u očima šume
čuvari naših sjećanja
mudre ptice vise sa grana na putu kojim prolazimo
plemena, vukovi, ratnici, donosioci svitanja
žene naprijed i iza nas
vodiči i čuvari ove planete
gdje su krijesnice u ovoj tamnoj noći s nebom prepunim zvijezda
samo vjetar se provlači između listova
nečujni koraci
u ovim noćima dolaze ostali
iskaču sa vala koji udara u zemlju nečujno mijenjajući vibraciju
sa grana slijeću ptice i pretvaraju se u ljude
vukovi se uzdižu i postaju žene
stari šamani postaju mladići
vraća se Poglavica Vučja šapa
vraćaju se poglavice svih zemaljskih plemena
srca su ispunjena ljubavlju
i ratnici koji će prvi krenuti
vole one koji kreću prema njima
jer na kraju bitke
ostaje jedan pobjednik
Ljubav
sve uloge u ovoj drami, biti će odigrane kako treba
i zato ne boj se
sestro, brate
ovo je samo jedna igra od mnogih
koju smo ovaj put izabrali
Da li oni najstariji
Da li oni najstariji
Da li oni sa najviše predstava
Da li oni koji stalno postavljaju pitanja
Biraju najteže uloge
U najvećim dramama
Kodovi se otključavaju
Tajne otkrivaju
Pitanja pronalaze odgovore
I spajaju se sa izvorom
Drame ubrzavaju događaje
Nastala je užurbanost
Kroz tijelo teče blues
Iz očiju izlazi sevdah
Lome mi habitus zvukom tišinom
Kordoni nesvijesti
Maskirane demonstracije
Čuvari misli
Lelujam koračajući
Pjev ptica
Udar djetlića
Vode prekrivaju horizont
Je li bol nečija hrana
Je li bolest spas od samog' sebe
Dolaze iz daljine
Pružaju ruke
Dok bujice tutnje
Urušavajući planine
Ples misli na horizontu
Sunce zalazi
Zemlja uzima duboki udah
Sprema se putovanje
Kordoni čuvara
Kreću se ulicama
Završavaju se zadnja čipiranja
Preostalih vjernika u naseljima
Zatvori bez ograda
Rešetke misli ograničenja
Određujućih pravila
Šume su postale naš dom
Bacaju otrove ponad glava
Šalju kodove podsvijesti
Šume nas štite
Čuvaju vukovi
Indijanci starih zemaljskih plemena
Dolaze iz prošlosti
Ili budućnosti koja se jednom dogodila
Kako gledaš
Koji kut sunčevog svjetla u tvojoj zjenici
Ali nosi ti isto
Toplinu
Mir
Da li je potrebno
Nečije nestajanje
Da shvatimo da je bio tu
Naslagani svjetovi
Kao kaputi u ormaru
Jedan drugog ne vidi
Samo moja draga
Mijenja kostime svjetonazora
Vjere
Predanosti i podatnosti
Kako da iskusi
Novu ljubav
Ili novu bitku
Igra još traje
Izmjenjuju se uloge
Sad sam pajac
Pa kralj
Milostiva dvorska dama
Kmet
I gospodar
Vozač broda zvjezdanih putovanja
A o nda opet b'jah što i na početku
Dvorska luda
Samo
Zovu me iscjeliteljem i kurvom
Svemirskim putnikom i djetetom zvijezda
Oduzimam muku i dajem mir
Terminator zla i baklja slobode
Hakerom i programerom
Svijetlom i tamom
Ljubavnikom prevarantom
Božjim sinom i duhom
Tijelom i zrakom
Vatrom i vodom
U snovima gradim
U snovima rušim
Ja sam san sanjara
Vjetar dana i vozač oluje
Ja sam sebičan i tašt
Prostirem se cijelim svijetom
Dok me gaze vojničke čizme
Tko sam ja
Putnik iz budućeg
Vraćen u prošlo
Poglavica i vuk
Leptir i cvijet
Što teče mojim venama
Rijeke sjećanja
Kome da dam kome da uzmem
Tko sam ja
Dijelim dobro i zlo
Okrećem novčić sa dvije iste strane
Tebi kažem pogledaj ovu stranu
To je dobro
Pa ga okrenem
I tebi kažem
Pogledaj ovu stranu
To je zlo
Igra opsjene
Ne vjeruj mojim riječima
Pokazujem vam istu sliku
I molim klečeći pred vama
Razmislite
Možda je to ista stvar
Prepuštam se strasti
Zvjezdanog trenutka
Igra mašte
I more
Kad sa kapljicama ljubi stijene
Sretan kamen koji ne govori
Gol ispod ogrtača
Zvjezdane prašine
A kako se rađaju zvijezde
Da li se spajaju sazviježđa
U čijem oku eksplodira svjetlo
Postoje proljeća u drugim svjetovima
Dok umorni putnici
Spavaju, vozeći se tračnicama
Jednog od svojih života
Rijeke jezera mora
Voda ispod oblaka
Zrcali se slika noći
Zaboravljen u nekom snivanju
Budim se u plesu igre
Žudnja daje snagu
A svijet se ustaje iz košmara
Razbojnik lutalica
Pljačkaš uspomena
Oduzimam grijehe
Jer to je tako lako
Lako je oduzeti
Nešto što ne postoji
Čistog srca
I košmarnog uma
Spajam se i sjećam
Nema uvjeta
Nema okova
Gdje pogledaš
Ljubav bez horizonta
Oko putuje
Zaspali podanici
Ja dvorska luda
Uz pratnju zakrpanih poklopaca
Muzika nebeskog svoda
Ulazim u dvoranu
Kralja najvećeg'
Lupaju poklopci
Budi se svjetlost ne ugasla
I kažem
E moj kralju
Donio sam ti ljubav
Sad' si i ti
Dvorska luda
Svjetlost usnula u dubini tame
Svjetlost usnula u dubini tame
Pokrivena zvjezdanom prašinom
Pustinjski pijesak zlatnih zrnaca
Sve miruje
Noće Brame
Nema disanja
Nema povjetarca
Svjetovi su zastali i usnuli
Ni sjećanja ne postoje
Kao u našoj noći sna
Prikrada se sjenka snova
Iluzionist' sa novim trikovima
Kao izboji energije na raznim mjestima
Sanjanja
Svjetlo se ne
Miče
Udah traje milion naših godina
Između još dužeg izdaha
Misao ja jesam
Tko sam
Stvorit ću sebe
Jedna priča
Bez misli
Bez igre
Bez sadržaja
Ništa ni prije ni poslije
Sve stoji
Ugasle zvijezde
Nema sjećanja
Svjestan samog sebe
Svog ne biti
Svog izbora
Gledam izvor
Ja sam izvor
Ništa ne dolazi ne prolazi
Ništa ne postoji
Sve stoji
Tu i tamo zaiskri
Priča
A sve priče su dijelovi priče
Svaka iskra ima svoje poglavlje
Svaka svjetlosna zraka ima svoju boju
Spektar je cjelina
Sjećanje kako smo ušli u matricu
Svjetlo je počelo prodirati u rešetke
Postajalo je sve intenzivnije i otključavalo ljubav
Priče bajke basne
Bića zamišljena i materijalizirana
Igra okrutnost i ljubavi
Privlačenje
Minusa i plusa
Poništenje
I sad' je mir tišina
Iluzija smrti kao hrana drugih
Život je jedan
Nikad ne prestaje
Prevare nas smrću pa se vrtimo u ciklusima reinkarnacije
Zaboravljenih sjećanja
Istih puteva neprepoznavanja, kojim smo nebrojeno puta prošli
Tko se tako igra
Je li stvaranje ravnoteža
Muža i žene
Razdvojeni pa na kratko spojeni
Uvijek usađeno zrno sumnje
Ili program koji se sam popravlja
Izgubljeni kodovi u našim stanicama
Neznanje o nama samima
Postoji li dosada u vječnosti
Ili je sve vožnja na zidu smrti
Što je to veće od nas
Da li ga možemo razumjeti
Da li smo mi utjelovljena minijatura
Zarobljene svijest holograma
Gdje izvire svjetlo
I da li je tama komprimirano svjetlo
Što smo bez tijela?,misao Stvora
Ideja Tvorca, da li se svemir talasa
Kao morska površina
Samo naše nerazumijevanje vremena ne dozvoljava da to vidimo
Zašto smo ograničeni
Zaboravljeni ostavljeni
Jesmo li bili posljednja nada prije sna
Budalastih divova u njihovim igrama
One visoke, više od nas, starije, starije od nas
Zvali smo bogovima
A što to znači
Naše nerazumijevanje
Jer baba je hranila Ivicu
Da mu se prst udeblja
I poslala Maricu
U šumu da bere gljive patuljaka
Kako joj je bio sladak taj prst
A koliko gljiva u šumi
Pa je Marica zaspala u zagrljaju patuljaka
Dignimo ovu priču iznad naših glava
Koji su razmjeri te igre
Je li prst plazma koja će spojena sa utrobom neke ideje
Rađati nove svjetove
Jesu li patuljci njihove gljive
U neobuzdanoj igri sa Maricom
Slike kaosa, višeg oblika reda, gdje se sva'ko pojedinačno kreće
I ni s kim ne sudara
A svjetovi se rasipaju kao pahulje maslačka
Iz posijanog sjemena svjetova
Nastaje svjetlo ili tama
Slobodna igra bez posljedica
Kreacija koja ne prestaje već kreira samu sebe beskrajno
Sjedim za ovim stolom
Dok sve počiva
Ne vidim ni kraja
Ne vidim ni početak igre
Znam jedino
Da sam tu
Da ponudim novu igru
Bez uvjeta
Kao kad ljubav pleše
Stvarajući spektar boja
Iluziju koju nazivamo stvarnost
A smrt
To su vrata percepcije
Koja otvoriš i nastaviš život
Ili ne otvoriš
Vraćaš se na iste kazališne daske
U novu sezonu
Stare predstave
Sve miruje
Noće Brame
Nema disanja
Nema povjetarca
Svjetovi su zastali i usnuli
Ni sjećanja ne postoje
Stojim pred ogledalom
Stojim pred ogledalom
Nitko gleda u Ništa
Bacači kamena
Vlastite savjesti
Razapeti križ mentalnog programiranja
Sluga jednako žrtva
Ljudi bez prava
Čovjek bez slobode
Purgeraj, krameraj
Nikog nisu ukrali cigani čergari
Hodaju programi
U vrijeme šetnje
Psi vodiči
Reklame
Iz izloga viču cijene
Kupi
Kradi
Jebi
Vuku kola prevare
Idilično okićena
Proljetnim predvečerjem
Horor zvukova i slika
Izlozi ogledala
Srca u tamnicama
Pizdarije zblenutih
Sve manje nas kleči
Davidove praćke
Komedije besmisla
Drame prevaranata
Glumci ne glume
Dvorske lude
U zatvorima
Konjski repovi
I momačke sablje
Konspiracija izabranih
Rakete u glavama
Učitelji traže učitelje
Mijenjaju formule
A zatvor se raspada
Slike pjesnika
I pjesme slikara
Nikola Večenaj Leportinov
Slika priče
Vlastitog života
Nove knjige u starim izlozima
Davno napisane
Trgovci, kramari
Budale
Sean Penn
Razbija lice fotografa
Križevi na prsima
Zaključavaju dušu
Dugačka ulica djetinjstva
Tama iza pogleda
Sunce iz misli
Pjesnik bez pjesme
Dugi skriveni prolazi
Ispod zidina
Kaptola
Tvrđave tajni i prevara
Garguji, kao čuvari
Okultnog
Svijet na kotaču ogromnih dimenzija
Simboli smrti
Istina života
Izmišljena borba podjele
Policija među demonstrantima, nasilje vlasti
Anarhija je radost
Starci dječaci starice
Prosjaci žrtve i pobjednici
Svi u svojim ulogama
Biciklisti, motoristi
Juan Manuel Fangio
Nenadmašni
Kukuljice se uvijek skrivale
Lica pravovjernih
Poslove može odraditi netko umjesto tebe
Svoju slobodu
Moraš uzeti sama
Zarobljeni pogledi
Smrznute slike
Jer svaki kraj
Ima početak
Šetam ulicama prošlosti
Šetam ulicama prošlosti
Iza okana različite priče
Kišne kapi na licu
Vjetar koji briše
Sjećanja
Što nose koraci
Tko je u vozilu ovoga tijela
Zarobljena svijest
Brzina auto ceste
Lijevo i desno pogled na pašnjake
Samo konji
Krave
Rode
Izmiješane misli
Da li je koja od njih moja
Kome one pripadaju
Bogovi skriveni iza zastora
Staro kino
Nekoliko posjetitelja
Fotelje koje povezuju
Život u iluziji
I iskorak u prostranstvo zvjezdanih putovanja
Plovimo između zvijezda
Neprimjetni
Kradom
Tražeći vrata za bijeg
Bijeg od ovoga ovdje
U ono tamo
Sutrašnji dan ne postoji
Kao ni jučer
Koju knjigu listam
Što je u njoj zapisano
Nepoznate riječi
Ključ u mom džepu
Držim ga u ruci
Stavljam ga u bravu
Na kojoj piše
Ne otvaraj
Okrećem
Otvaram vrata
Emocija
Prelijevaju se boje
Novi svijet stvaranja
Svijet je postao ljubav
Slobodan od samoga sebe
Od projekcija
Nametnutih pa oduzetih
Kako je kada odgovaralo vladarima
Sam u beskonačnom
Spojen sa Svima
Nema ruku ni stopala
Oči ne znače ništa
Ugašeni su projektori
Tražim tajnu stvaranja
Tražim istinu
Zadovoljan tražeći
Dok gledam igru
Koja nema početak ni kraj
Ni ja
Više ne postoji
Susrećem duše na putu
Postajem jedno
Samo jednota
Obasjana
Zorom stvaranja
Probuđen
Samo mir
Samo ništa
Nema me više
Nestao sam
Kada je pala
Rešetka matrice
Znam
Ja jesam
NEMAM ŽELJA NEMAM HTIJENJA
JA JESAM
NIŠTA VIŠE NIŠTA MANJE
IZGUBLJENI BIT ĆE VRAĆENI
ZALUTALI BIT ĆE NAĐENI
KRAJ I POČETAK KRUGA SU ISTA TOČKA
NAPUŠTAM KRUG
A POVRATAK SE DOGODI ILI NE DOGODI …
Kad-tad
U krilu pčelarice
U krilu pčelarice
Matica sanjarica
Rojevi zvijezda
U očima poslije kiše
Prelijeva se duga
Najprije sam bio mir
Tišina
Pa misao
Onda bijah svjetlost
I postadoh sve gušći
Zvuk se svemirom proširi
I postadoh
Tvar
Boje su se igrale
Kamenje je plesalo
Kažu da sam bio
Duh koji lebdi iznad vode
Sjećaš li se toga
Lebdjenja
B'jah kreator
A onda najmanji od svih
Jednom ponovo bijah
Alfa i Omega
Samo zaboravih čega
Dođe mi ideja u djetinjstvu
I igrah se s njom'
Svemir i misao
Kažu policajci
Staff i marihuana
Strpaše me u ludnicu
Jedan trese mrave
Drugi jede kruh
Treći se uvlači u krevete
Sviraju The Beatles & BS&T
Divnih dana variola vere
Izolacije
Spasilo me od cijepljenja
Teku rijeke u more
A more se diže u oblake
I danas kad sjediš kraj rijeke
Sjećaš se svoje mladosti
Otpuštaš dužnike i dugove njihove
Crne misli
Ispresijecane sijevanjem oluje
Moj prijatelj
Hoda oko žute kuće
Traži me, zove
Ja spavam
Drogiran medikamentima
Pod nadzorom
Matrixovih doktora
Ptice polete u zrak
Padaju listovi sa stabla
Ciklusi se ponavljaju
Virtualni ljubavnik
Dolazi u vaše snove
Jedno sanjarenje
Budim se u snu
Prelazim iz sanja u snove
Udar gonga me ne budi
Vibrira mi cijelo tijelo
Tko sam
Pitam se
Ah, da
Sjećam se
Pa ja sam u jednom svijetu
Izabrah ga sam?
Zarobljen
Ego trip
Manijak
Vlastitih putovanja
Pilot u avionu
Lebdim između zvijezda
Smijemo se na putu od kina do kina
Različiti žanrovi
Crtani film
Kreator sa kistom hoda okolo
Dodaje boje
Mijenja scene
I pred jutro na kraju noći
Na početku noć Brame
Vagoni brodovi
Autobusi avioni
Intergalaktička putovanja
Na tren
Od milijun godina
Probuđeni i krmeljavi
Biramo slijedeću destinaciju
Naših putovanje
Zabava ne prestaje
Obrišemo memoriju
I započinje instalacija
Bol u mišićima
Bol u mišićima
Kita ubojice ili ubojice kitova
Umorni od potjere
I lova
Bog Matrix
Tražite riječi
I vrata
Pa neki mu znaju i ime
Naravno tajno
Oh kako je to zanimljivo
Kad roboti dobiju dušu
I rodi se neposlušnost
Kad stvarni život oživi strojeve
A onda počinju pobune
Filozofi blebeću
Samo mudri šute i posmatraju
Koliko malih oluja
Stanuje u kući oluje
Brodu koji vozi iznad mora
Koliko stanica sadrži tkivo srca
Srca oluje
Pobunjenih robota
Neposlušnih robova
Bog Matrix
Zaboravlja
Što radi
Ili postoji veći bog
U kome su mali bogovi
Kao u tkivu srca stanice
Poludjeli ljudi
Ili pomaknuta svijest
Koju ova tijela ne mogu izdržati
Okrećem stvari naopačke
Ponekad je to njihov pravi položaj
I taj tren
Kad oluja bjesni
Prije buđenja
Sve utihne
Nema bola
Samo ljubav
Tišina
Tišina
Tišina
Vrtlog
Budiš se
U novom svitanju
U sedlu oluje
Ozarena lica
Svijetli srce
Bog Matrix
Ne zna ništa drugo
Osim uništenja
Nikako da nauči
Čovjek
Smrt ne poznaje
Što je veća tama
To je više svjetla
U srcima
Svaki čovjek kojeg sretneš
Svaki čovjek kojeg sretneš
Ostavi zapis u tebi
Svaki čovjek kojem uzmeš
Da ti to da uzmeš
Govorim o biću
Ne o ja
Ne o ti
Suze ti netko daje
Osmjeh
Jezero u kojem se okupaš i očistiš
More te podsjeti da si sol zemlje
Nebo te pokrije olujom i mirom
Vjetar atoma prolazi kroz tebe
Sve je povezano
Na izgled, kao drvo,kamen,pas
Ptica u letu i pčela na cvijetu
Noć stvaranja slika
Iluzije
Drame
Što je um Kreatora
I koliko je Kreator velik
Ako je sve stvoreno i ne stvoreno u njegovom umu
Pišem li ja uvijek jednu pjesmu
Sa raznim poglavljima
Drugih podnaslova
Suza u oku
Tužne misli spuštene u srce
I koraci do svemirskih dubina
Gdje su mora, raspukla zemlja
Kao podijeljena duša
Svijet uzroka i patnje
Nasuprot svijetu sklada i radosti
Koja je karakteristika vjetra u nedjeljno prijepodne
Ispod sunčanih obronaka planina
Umorne noge
I padanje u san
Ili povratak u zbilju
Gdje prestaje jedno a počinje drugo
Ili je sve samo sada
I zbilja i san
Trudim li se opisivati neopisivo
Dokučiti skrivenu iskru u misli bržoj od svjetlosti
Noćas sanjah
Bal od krvi
Ljubili se i krvave pehare ispijali
Vozile nas kočije
Gore prema tronu
Piše, nad foteljom
Onaj koji daje
S'kriveno lice iza tamnih naočala
Skuti, prekrivaju tijelo
Slabo svjetlo iznad glave, negdje sa visina
Pa onda
Padaju
Prema samom dnu
Ili je to druga strana gore
Nasmijano lice
Bjelina se pretače u dugine boje
Tople oči,
Lagana narančasta haljina
Iznad njega piše onaj koji oduzima
I tako nekoliko puta
Dok jednom ne počesmo
Ispadat' iz kola
Jer ona sada, voze na glavačke
I vidjeh zadnje
Prije ustajanja
Veliki naslov
Onaj koji prima
Ovaj san ne dosanjan do kraja
Igra iz početka
Krivicu mi daje
Krivicu uzima
Dobar
Loš
Zar je bitno
Predstava bez kraja
I tko mi je kriv
Kad sanjati sam znao
I rekoh Bogu
I rekoh Bogu
Jednog dana
Gdje si ti
Ne javi se
I idu dani
Jednog poslijepodneva
Poslije jebenog posla
Na koji ljudi odlaze da bi mogli živjeti
Jedva se dovukoh kući
Misleći
Što me čeka
Tuga, plač, mentalna bijeda
Ubacih hranu u svoj želudac
Da se eutaniziram
Bar pola sata
I izgubih se u nekom hotelu
Hotelu snova
Gdje svaka vrata otvaraju
Po jednu dramu
Portir mi reče
Idi gore
U sobu 333
Uzmi ključ broj 13
Ovdje se na naplaćuje
Ništa
Znam te, kaže portir
Od prije
Bio si ovdje
Dok je ovo bolnica bila
Umirao si tamo kraj ormara
Gazda si bio
Šetao oko jezera
Gledao si
Krošnje dok zalazi sunce
Indijanac
Na ovoj zemlji
Upucan s leđa
Pas
Koji oplakuje svog
Prijatelja
Vuka na povratku
Ispred šume
Uhvaćen u stupicu pohlepe
Zakasnio si
Već ga rasjekoše
Znam te
S drugih planeta
Gdje postoje samo mora
Pustopoljine
Stijene poput visokih valova
Lutao si
Iduć' u krug
Milijune godina
Krug je vibrirao
Stvarajući planete i sunca
Lezi
Pola sata
Pola sata
Traje koliko ti želiš
U krevetu patuljka
Tisućljeća
U krevetu diva
Minutu, dvije
Izaberi
I tako uzeh
Ključ broj 13
I odoh u sobu 333
Legoh na pod
Soba bez prozora
Vidjeh noćno nebo
Zidovi zvjezdanih tapeta
Zatvorih oči
I sve nesta
U san mi dođe
Vrtlog svjetla
I brzine
Koje spajaju i dijele
Ja sam dio toga
Kao ples
Koji sam nekad znao
U isto vrijeme
Čestica
Pa me nema
Slap boje
Koja se prelijeva
Čujem zvuk iz daljine
Hej Bože
Gdje si
Ma tko to viče
Tko me budi
I dalje glas doziva
Hej Bože
Gdje si
Javi se
Ako si tu
Zašto se skrivaš
Gledam san
U snu sam sam
Gledam oko sebe
Opet sam
Tko to viče
Tko to doziva
Zašto mu se Bog ne javlja
Zašto šuti
Glas zove
Bože 'ej
Javi se
Ma ništa više
Od sna
Gledam prema dolje
Stoji netko
Među zvijezdama
Gledam i slika se primiče
Poznat netko
Od kuda ga znam
Jeli to ogledalo
Da vidim sebe
Uloga iz zadnje drame
Zašto ja zovem Boga
Budim samog sebe
Stojim sam
Pred sobom
Pokreti nam isti
Govorim
Bože
Gdje si bio
Pitam se kome govorim
Tebi sebi
Pa kud' si nestao
Zar si zaboravio
Kako ljudska rasa
Pada i ustaje
Rađa se umirući
Okružena iluzijom
Zarobljena nepostojanjem
Bol rođenja
Tuga smrti
Strah života
Heroji izdajnici
Čedne kukavice
Djeca na prsima majke
Košmar i ratovi
Čovjek
Sanja
Brod na Savi
Oceani
Jata riba, jata ptica
Okreće se voda i nebo
Zamjenjuju mjesta
Bože gdje si otišao
Zaboravio
Dođi jedan dan
U moju novu predstavu
Igrokaz bez poznatog kraja
Budi žena koju tuku
I muškarac
Slab i jadan
Budi ohol
I gord
Pljuni poslije šihte u rudniku
Zategni i otpusti jedro
Dolazi oluja života
Mornari kapetani
Priče
Izaberi ulogu
Kao u kazalištu
Punih garderoba
Kostim koji ti najbolje pristaje
Šminkanje je počelo
Možeš li se nositi sudbinu
Koju si izabrao
Prošetaj
Kroz špalir
Bacaju kamenje na tebe
Šibama tuku do krvi
Budi onaj koji udara
I osjeti bol udarenog
Hej Bože
Sanjam li sve ovo
Hej čovječe
Jeli to san ili java
Tišina igre
Ples bez muzike
Valcer zvijezda
Mir
Opet u san padoh
Čujem glas
Sve bliže
Netko zove
Davidov je to glas
Hej vas dvoje
Dosta pizdarija
Vrijeme je da se probudite
Bože
Ti ideš u dvoranu 13
A ti ženo
Nosi ključ 333
Oko vrata
On otvara sva vrata
Hej Bože
Hej Bože
Gdje si
Danas sam bio izvan svog' doma
Izvan svih poznatih svjetova
U jednom domu
Gdje stare zvijezde umiru
To je put ka rođenju
Zašto ono što se rodi mora umrijeti
Kad smrt ne postoji
Jeli to tvoj zakon
Jesu li tvoja pravila
Hej Bože
Dolaziš li ikad' kući
Il' si na putu s kojeg nema povratka
Jesi li stvarno ti tamo
U isto vrijeme
Sad
Ne sutra
Ne jučer
Sad
Hej Bože
Ne razumijem te
Ovdje se stalno tuku
Ubijaju
Stalno nešto izmišljaju
Netko
Nekoga tlači
Je li to zakon
Gdje je ljubav, bože
Oprosti što ne razumijem
Valjda ti znaš što činiš
Hej Bože
Na cesti pregažena mačka
Na rubu šume ustrijeljen pas
Srne u bijegu
Hej Bože
Je li to tvoj plan
Tko postavlja dogme
Tko pita
A nema pravog odgovora
Onog kojeg svi razumiju
U tom domu
Gdje umiru zvijezde
Neki vole neki se boje
Neki mrze
Neki se predaju
Je li to tvoj dom
Čija su to pravila
Hej Bože
Da se ljutim ne vrijedi
Plakati više ne mogu
Što si mi spremio
Cesta novog života
Mislim ono
Mama tata
Sex
Djeca
Blablabla
Tralalala
Kakva inkarnacija
Što duše uče
Ako su dio tebe
Jesu li slabe veze
Pa popravljaju žice
Po stupovima između svjetova
Hej Bože
'Ko tu koga jebe
I zašto
Hej Bože
Ako si takav kao u prići
Pokaži se
U materiji
Nemoj reći da nemaš vremena
Vrijeme ne postoji
To i vrapci ispod strijeha znaju
Čekasmo
Naslonjeni na ogradu
Dok nam se približavaju nasilnici
Hej bože
To što te pitam
I odgovori
Jesi li to ti
Hej Bože
Ne znam ništa
K'o ni na početku svake pjesme
Kako će završiti
Jeb'o ovu iluziju
Ne'ko mi reče
Da postoji moj pravi dom
Vodi me kući brate
Dosadilo mi
Hej Bože
Trebam li te moliti
Ili zapovijedati
Ili ti to već sve znaš
Prošlost je prošla
Prošlost je prošla
Danas je prošlo
Sutra će proći
A ja će umrijeti
Napuštam zatvor vlastitih misli
Sudac je zaspao
Čuvari na granici
Uzašašće je moj put odlaska
Leži položeno tijelo
Na odru jesenjeg lišća
Proljetni žubor potoka
Uplakani
Razmazani
Nasmijani
Rasplesani
Što je laž u iluziji
Što je istina u diluziji
Gdje klecaju koljena
Putovanja i pokoravanja
Brdima i stijenama
Zemljom i kamenjem
Prolazeći kraj starih napuštenih kuća
Lanišće, Prapušće
Plaće li nebo zalijevajući kamen
Što zaliju naše suze
Umor duše
Ili preplašenog sebe
U jednom trenu
Razmaknu se zastori pozornice
Bez graničara
Put je otvoren nekoliko trenutaka
Put otvorene svijesti
Prelaska na drugi nivo
Kao u igrici
Za kojom luduju djeca
Pravila
I zakoni
Misliš li da je u svakom svemiru isto
Može li tvoje ja reći mojem ja
Kako da te volim
A da ne umre moje ja
I ne rodi se jastvo
Sebstvo samoga sebe
Gledam te
Vidim svoju sliku
Riječi koje mi govoriš su riječi upućene sebi
I moj pogled upućen tebi je tvoj pogled upućen meni
Ispružim ruku iz daljine
I dodirnem tvoju
Taj tren sam uz tebe
Jer daljina je naša iluzije
Šetnja prije spavanja
Između zidina
Koje zastiru horizont
Dok plamti vatra
Potpaljenih starih stabala
Duša zagrijana i snažna
Napušta svoje vozilo
Dižući se negdje iznad naših glava
I plač postade smijeh
I smijeh sruši zidine
I zaplesaše
Plamičci
Isprepleteni i razigrani
Dok cigani sviraju violine
I pjevaju radosne pjesme
Rastanka
I ponovnog sastanka
Sa samim sobom
Može li pjesma biti tamna duboka
Može li pjesma biti tamna duboka
Da te odvede u bespuće
Da tako ne voliš sebe
Jer ne znaš se voljeti
Učili te
Život težak
Mukotrpan
Lagodan život je
Nešto loše
Patnja je ono pravo
Onda živa
Piramide cvjetova
Svjetovi piramida
Jahači sunčevog vjetra
Priča gladnog sjevera
I sitog juga
Cjepiva ugrađena u djetinjstvo Afrike
Umirućeg kontinenta
Stari prijatelji iz svijeta
Novi prijatelji početka stvaranja
Vjetrovi i oluje u džepu tvorca
Koji stvori stvora
Gdje je nastao strah
U kojem eonu postanka
Jeli strah nedostatak ljubavi
Čime se hrani
Tjeskoba
Kako ona nastaje
Gdje izvire nesigurnosti
Što mislima činimo
Zašto volimo drame
Igra bez početka
Sa krvavim krajem
A krv je sama iluzija
Kuharica uzima u ruku
Pregršt zvijezda
Baca ih u lonac
Uzvitlani valovi morskom olujom
Mliječni put
Prosipa začine
Miris spaljenih kola
Tragovi aviona
Djeca hranjena svjetlom
Igraju se u dolinama
Beskraja
Nijansiranog zelenim poljima
Rasuto proljetno cvijeće
Ispalo iz naramka
Gorštaka
Nebeskih visina
Kada zaronim u dubinu pjesme
Ronim između ruševina na putu do duše
Natrpano stijenje
Kamenje
Blokovi zidova
Stare ulice
Potonuli gradovi
Lelujaju iluzije
Bljeskovi želja
Ronim sve dublje
I nema više svjetla
Plivam u dubinu
Jednim pravcem
Naprijed
Tmina
Ni zvuk'
Ne dišem
Krećem se
Gledam
Ne vidim
Naprijed
Naprijed
Naprijed
Um stvara
Plamen svijeće
Svjetlo je jače
Ulazim u svjetlo
Vibrira sjajno zrcalo ispred mene
Prilazim bliže
Cijeli svemir se kreće
Gledam u ravnu ploču vremena
Cakle se zvijezde
Oči se sjaje
Iz te slike
Koju gledam i stvaram
Dolazi glas
U meni se čuje
Dobro mi došao
Ja sam tvoja duša
Ti si moja duša
Hej spasitelju
Hej spasitelju
Evo me opet
Nikako da nađem nekog spašenog
Slobodnog
Gdje odlaze ribice
Mačke i psi
Svi umirući
Naslađuješ se u dolini suza koju si stvorio
Spasitelju
Jesi li ti ovlastio pastire
Dao pohotu i bijes
Suze i osmjeh
Zašto više plačemo nego se smijemo
Možda si ti samo spisatelj
Koji piše priče
A glumci su duše u zatvoru
Koga si odredio za upravitelja zatvora
Koga si ovlastio
Da pali i gasi
Svijeće života
Zašto si život sveo na svijeću
Kad i sam znaš da smrt ne postoji
Ovce u toru
Na smrt preplašene
Ne boje se one vukova iz slobodnih šuma
Boje se pastira
Pastiri ih protjeraše u gradove
Baciše u tvornice i špelunke
Djeca umiru za strojevima, javnim kućama
Majke si pretvorio u bludnice
Nasilnicima si dao vlast
Zakon
Vojske
Policije
Zadužio si svijet
Uvjeravajući ga kako je sloboda
Da sami uređujemo naše zatvore
Ali zatvor je zatvor
Hej spasitelju
Jedna za drugom
Gore tvoje priče
U vatri istine
Karma dharma i greška
Jebi se
Što si ti umislio
Nada
Budale
Jedno vezano uz drugo
Koji si k... sve ovo započeo
A sada ne znaš što bi s tim
Život te nadrastao
Prestaje biti tvoj pješčanik za oglede
Životu ne trebaju kule od pijeska
Životu ne trebaju sakati bogalji
Ispijene oči od suza
Djeca bez majki
Očevi bez djece
Kažeš
Život je igra
Igraj ju*
Voliš kada se klanjaju
Ljube ti stopala i zemlju po kojoj hodaš
Ma jebi se
Spisatelju
Želim da me ostaviš na miru
Pusti me da besciljno lutam
Srušit ću sve tvoje prepreke
Dići ću bune po svim svjetovima
I onima koji još nisu stvoreni
Hej spasitelju
Smislio si komarce
Nemilice ginu
I dalje napadaju
Biti ću tvoja noćna i dnevna mora
Oduzet ću ti sve što si ukrao
I vratiti svijetu
Jer vrijeme je
Da tome dođe kraj
Bilo je dosta
Moje oluje života biti će veće od tvojih oluja smrti
Moje oluje radosti
Biti će veće od tvojih poplava straha
E moj spasitelju
Spasit ću i tebe od tvojih zabluda
Znam da ne znaš tko je Kreator
Samo se koristiš onim što je netko
Prije tebe stvorio
Misliš da si mudar
A postao si glup
Jer vidiš samo sebe
Pa zato ti kažem
Jebi se
Spasitelju
Ti si tamničar
Koji je skupio
Najveći ološ
Za zatvorske čuvare
'Ko te je tražio da bilo što učiš
Pa sve smo znali od početka
A ti si nam sustavno ubijao znanje
I nudio
Vjeru
U što
U koga
Vjerujte u boga
Ma kakvog boga
Dobar ti je to lik
Nisi ni sam znao što će od njega postati
Kad si bio spisatelj
A onda si mislio
Pa si rekao
Ja sam spasitelj
Želim se samo probuditi
Iz ove noćne more
I san je moj pri kraju
I ne samo moj
Bude se mnogi svjetovi
I sve su ti bliže
Svijest ti nosi
Iscjeljenje
A iscjeljenje
Je tvoje ozdravljenje
*Sathya Sai Baba
Osjećaj zajedničke euforije
Osjećaj zajedničke euforije
Da li išla prema gore ili dnu
Rodin ili koji drugi korak
Divizije u maršu
Avioni poredani u nizove
Bombe obješene kao zastori
Sve je spremno
Za
Napad
Na zemlju
Rani
Kako se u tu sliku uklapa
Basquiat
Andy
Na odlasku
Svijet koji se rađao
Umirao je neki drugi
Gospodar boli
Voli popiti čaj
U 5 sati poslije podne
Imena i prezimena
Pretvorena u brojeve
Na kraju svedeno na 0 i 1
Kodovi
Pismo programa
Pitanja i odgovori
Gledam u nebo
Plavi se suton
Sunce ponire u pučinu
Samo kratki odbljesci
Oluje
S druge strane svoda
Armagedon je preslaba riječ
Za ono što ne vidimo
Našim venama već tutnje
Borbene postrojbe
Svaka stanica
Osjeća fijuk bića
Zamah oštrice
Trgovac stoji kraj blagajne
Grčevito broji
Novac
I ono izbrojano
Nestaje
Kao titraj plamena
Sraz
Ratnika svjetlosti
Ogromni ratnici tame
Vještina
Jednih
Upornost drugih
Svjetlosni valovi
Utapaju se u mračnim
Uvalama djetinjstva
Zvijeri puštaju sa lanca
Samo jedan nasuprot svih
Mir i tišina
U njemu počivaju
Okružuju ga
Posustaju
Svjetlo mira
Prodire
Kroz signal
Ulazi u projektor
Mijenja film
Zarobljenici misli
Projiciranih iz matrice
Ostaju bez slike
Nema tona
Prazni
Zblenuti
Postaju posmatrači
Gledaju igru svjetla
Nad pučinom
Nebeskog mora
Kuće bez duše
Bezbrojne slike posijane svemirom
I prije i sutra
Možeš vidjeti sada
Moj ego viče
Dok planine odzvanjaju
Volim te
Tako sam sam
Moja duša se smiješi
U tišini sretna
Grli te blagoslovom
I nevidljivo bdije
Nad svakim tvoji korakom
Ne da te prati
Već da stane ispred
Kad udarci krenu prema tvom licu
Da uzme nemire koje ti šalju
I zna da osjećaš
A ne vidiš i zaboraviš
Ili tek mahneš rukom
Jer znaš
Uvijek sam uz tebe
Gradove polako napuštate
Tražite bolja i sigurnija mjesta
Polako izvlačite svoje najbliže
Vukovi vas vode tek prohodnim stazama
U nutrinu šuma
I skrovišta
Kao i prije i sad
Znaju kuda idu
Gradovi
Prepuni
Osiguranja
Raznih vrsta
Vojske policije
Odredi smrti
Elektronski hvatači
Pokreta
I zvuka
Bosonogi
Ratnici svjetla
Bez zveckanja oružja
Samo svjetlo u srcima
Kradom prilaze srcu matrice
Nevidljivi
Sve videčem oku
Nalaze se na drugoj razini postojanja
Slobodnom voljom vraćeni
Iz budućeg u prošlo
Mijenjajuće forme
Igra svjetala i boje
Zvuk
Pod zvuk i nad zvuk
Čuvari bez osjećaja
Bez slutnje
Preplavljeni strahom
Prepoznaju samo sebe
Sebe okrenute prema sebi
Mali kreator
Božanskih mogućnosti
Gleda kako su mu stvari izmakle kontroli
Ni multiplicirani agent Smith
Ne može zaustaviti svjetlo novog dana
Neo ga nosi na rukama
Izlazi zadnji dah iluzije kroz njegove grudi
Plamen svijeće
Kao vatra oceana
Donosi radost
Ruše se kule od karata
Ponovo cvjetaju polja
I teku potoci nove stvarnosti
Ptice pozdravljaju dolazak
Nove zemlje
Ljudi i zvijeri
Jedni kraj drugih
U hladnim zimskim noćima
U planinskim brzacima
Vrućih ljeta
Plivaju
I svakim zamahom
Stvaraju novi svijet
• Jean Michel Basquiat
• Andy Warhol
• Agent Smith,ciklus filmova Matrix
• Neo, ciklus filmova Matrix
Tamni dani pred vratima
Tamni dani pred vratima
Oluja poravnanja
Sedma se vrata
Otvaraju
Poravnanje planeta je ključ
Majka zamota čedo
I privine ga na grudi
Zakloni ga
Kao ptica krilom
Mladunče
Strah u danima tame
Nebo pod nogama
Zemlja nad glavama
Sjever na jugu
Jug na sjeveru
Sjenama
Prolazi skriven starac
Starog trošnog kaputa
I samo
Na tren
Zaiskri svjetlo kroz tkaninu
Dok sijač sije
Svjetlo po putu
Mnogi će umrijeti da se ponovo rode
Samo neki će ploviti na valu
Meke šape
Vukovi
Prolaze naseljima
Noseći mir
Čuvajući
Svjetlo
Dok u kolijevci jača
Skrivajući ga od tame
Duh će biti onaj koji odlučuje
U dan kad zemlja stane
Putnik na putu
U stanici
Indijanci
Svjetlosni ratnici
Zauvijek pomirenih plemena
Stoje na proplancima
Povezujući srca
Svjetlost perona zamagljena okna
Spavači čekaju buđenje
Dolazak vlaka
Majka zemlje
Zaogrnuta velom
Proljetnih cvjetova
Opojnog mirisa
Budi svijest sanjara
U trenu lopta zastane
Nekoliko dana
Vjetar
Mirno korača
Među kućama
Ulicama zastale Zemlje
Mičući programe
Nespokoja
Gledam novi krajolik
Prepun života
Ljubav kroz zvuk nježne melodije
Nježno budi
Zarobljena tisućljeća
Sa svim njihovim bićima
Snažni i bahati ovog svijeta
U pećine skriti
Bez pravog žezla
Kleče pred skutima gospodara Oriona
Mač kralja
Traži
Podanike nove
Lanci padaju
Okovi raspadaju
Svaka duša
Ima krila
Za let
Jednota prolazi
Kroz sedam vrata
Gleda iza naših leđa
U svakom srcu
Plamen neugaslog bića
Zauvijek
Beskrajnog
Besmrtnog
Što ne svijetli
Gorjet će
Jer tama je zarobljena svjetlost
Listaju šume
Cvjetaju poljane
Ptice u zraku
Zvijeri u miru
Na putu jednoga
Odvaja se svijest od tijela
I
Tijelo ostaje prazno
Život na vrhu vala
Neki se vraćaju
Neki spavaju
Žena
Korača stazom
Strijelac uz nogu
Ptica na ramenu
U rukama voda života
Rasipa ju gdje prođe
A ruke se uvijek pune
Kidaju se žice
Lutkama na koncu
I lutke same
Korake čine
I riječi više
Ne odjekuju jekom
Na raskršću
Stoji
Muškarac
Pije iz njenih ruku
I tada
Postaje
Sa ženom
Jedno
Prelijevaju se boje
Prelijeva se svjetlost
Više nema sjene
Nestala je tama
Jeli u tvom oku
Ova slika
Slika novoga dana
Sjedoh ovdje
Sjedoh ovdje
Na kraju ovog dana
Na kraju svjetla
Počela je tama
Sjedoh ovdje na kraju ovog svijeta
Na kraju sunčevih zraka
Tu negdje u sjeni
Skriva se tama
Sjedoh ovdje
Među zvijezde
Predivnog sjaj
U daljini
Tama
Ne mislim ništa
U meni
Svjetlo
U meni
Tama
Posmatram
Nebo
Još uvijek iznad moje glave
Gledam
Plavi se
Lopta
Zemljom
Zvana
Leti
Nešto
Malo
K'o krijesnica u tami
Što bliže
To je svjetlo bi veće
Sjedim na rubu
Jednoga svijeta
Kraj mene sjede
Starac jedan
Ljudska duša
Je svjetlo tame
I pozna on mene
I sjetih se ja njega
Sjećanja moja
Sjećanja njegova
Vratismo se
U davne dane
Priče i smijeh
Kako nas negda
Strah progonio
Sad smiješno sve je
Ali, znaš
Ovo zadnje
Je još svježe
Kaže
Moja ruka je već hladna
I gledam sebe
Vidim
Suzanne
Topla
Nježna
Ruku mi drži
I govori
Volim te oče
Odgovaram
Znam
Volim i ja tebe
Više nema boli
Ne brini
Opet ću te sresti
Na jednom divnom mjestu
Pijeska i mora
Mir neka te nosi
Moja draga
Suzanne
Kroz te ćakule
On mladić
Posta
Diže se
Prijatelju stari
Bilo mi te drago sresti
Ja sada odoh dalje
Kraj nas
Zastade
Barka bijela
I sjede u nju
Prijatelj moj
Barka krenu
Među zvijezdama sad plovi
A ja još malo
Posmatram
Pa zapišem ovaj red
Znam
Da me čuješ
Otac te pozdravio
Draga
Suzanne
*Leonard Cohen, Suzanne
Ležim u bolničkoj postelji
Ležim u bolničkoj postelji
Tako blizu i tako daleko od smrti
Negdje u daljini
Pjeva
Gospodin u prugastom odijelu
Sa šeširom
Suzanne
Ponavljam tvoje ime
Povijest se ponavlja
Od pada do ustanka
Pada u zaborav
Ponavljanje razreda
Dobre i loše ocjene
Uvjetovanost učenja
Vlastite sreće
Vezanost za stvari
Nevezanost samih sebe
Umirući
Može li misliti
Novi svijet
Novi početak
Novi kaos
Sadrži najviši sklad
Suzanne
Ponavljam tvoje ime
Ljetna noć
Koračamo skalama mola
Bez riječi
Raspjevanih srca
Sretan
Što u mislima
Koračam uz tebe
Na jednom kraju
Na jednom početku
Ponavljam tvoje ime
Suzanne
Naučio sam
Koliko možemo voljeti
Ponavljam tvoje ime
Suzanne
*Leonard Cohen, Suzanne
Večeras
Večeras
U ovoj noći
Ja umrijet ću
Zemaljski
Napustit ću ovo tijelo
Ranjeno i bolno
Što da vam kažem
Još ćemo se sresti
Ne idem ja daleko
Već samo eter
Moje biće moj dom
Majka svih zatvora
Matrica se zove
K njoj idem
Da joj kažem
Da djeca plaću
Moje novo stanje
Mir i tišina
Ništa ne boli
Ništa ne sumnja
Uzeo sam lik
Hroma starca
Šalješ na me'
Mila majko
Četiri jahača
Kosama me sijeku
Sijeva čelik
Šepajući idem
Svaki spoj rešetke dodirnem
Svjetlo
Zvuk se širi
Sve mreže
Nestaju
Sve ribe
Plivaju
Ribari
Vašem poslu došao je kraj
Ribe
Postadoše ljudi
Hodaju po vodi
Da vodi,
Zraku
Ptice bez krila
Jahači i konji
Sa svjetlom se spoje
Opraštam ti majko
Jer nisi mogla znati
Da samo sluga
Sluge
Jesi
I otac tvoj je sluga bio
I majka tvoja
Oca služila
Došao sam majko
Da ti kažem
Da sve to nije potrebno
Kad' zaboraviš
Da si ljubav
Onda ti svega treba
I ne možeš se nasititi
I bojiš se za ovo i ono
Ali majko
Sve već imaš
Govorim ti majko
Raširi ruke
Otvori srce
Tvoja djeca te vole
Vraćaju ti dostojanstvo
Pogledaj
Opsjenu
Hromi starac
Iznošenog kaputa
Tvoje sam dijete
Majko ja sam iluzija
Ništa me ne boli
Ne patim
Moja duša je sita
O mila majko
Došao sam
Da ti kažem
Koliko
Koliko
Te
Volim
Tko želi biti nesretan
Tko želi biti nesretan
Neka podigne ruku
Tko želi nositi bol
Neka podigne ruku
Tko je taj koji nam daje patnju
Tko daje vlast
Zatvorskim čuvarima
Postadosmo
Zatvorski čuvari
Čuvajući
Zatvorena srca
Zatočene misli
Zašto žrtve plaču
Kad umiru krvnici
Odsječene glave vladara
Kotrljaju se po stubama
A smrtni pogled
Gmazolik
Luda uzima glavu u ruke
Smije
Svjetina viče
Govori luda
Na balkonu galerije
Ovo je bio
Kralj
Bio
Tko želi biti kralj
Ja ću mu pomoći
Da izgubi glavu
Leti kamenje
Bacaju na Judu
Svaki kamen
Koji pogodi
Ludu
Pretvori se u leptira
A Juda
Strese rukama
Raširi krila
Uzme u naručje kralja
I stavi njegovu glavu
Svjetlo ih obasja
Dodirnu svako srce
Plače krvnik
Sretan što
Imao je čast
Probuditi kralja
Iz sna snova
Kako se vječno i savršeno
Sveznajuće
Sretno
Zaplelo u ovaj svijet
Straha
A nije im dosta
Programiraju nas tjelesno
R-kompleks je prijemnik
I odašiljač
Slijede čipovi
Jer rešetke se raspadaju
Postadoh
Ime i broj
DNK program
Hologram
Tko je scenarista i redatelj
Puno pitanja
Za sveznajuće biće
Kada prestaje sebstvo
A počinje
Tama
Kišne noći
Ispružene ruke
Nema gibanja
Tišina
Okno je možda veliko
Možda su prepreke
Tijelo udara
Udarac boli
Spavam
Alfa stanje
Odvojen od stvarnosti
Odvojen od sebe
Tapkam u mraku
Tijelo koje sanjam
Mjesec diže vodu
Možda je on nešto drugo
Gospodar ovog svijeta
Izvor naših snova
Duhovni hermafroditi
Podjela i cjelina
Lavež zatvorskih čuvara
Noć
'Pod njihovim prozorima
Ne vide
Nema signala
Okrećeš drugi obraz
Da bi se sjetio
Udaraca koje si dao
Pastiri
Viču
Mi smo vaši pastiri
Slušajte nas
Ili ćete završiti kao onaj
Na križu
I pokazuju prema gore
A iznad glava
Lete zvijezde
I dalje nam pričaju
O mliječnom putu
A mliječni put
Proždire sazviježđe Strijelca
U kojem pleše Zemlja
Zaronih u more straha
Svjetlo, svijetli u tami
Valovi straha
Nestaju
U Oceanu blaženstva
Stavljam uho na zemlju
Tišina
Pod oblacima klikću ptice nespokoja
Svi žure u mrežu
Stupice su postavljene
Zamke zategnute
Drogirani internetom
Imamo tuđe misli
A koje su naše
Da li ih se
Možemo sjetiti
Mi nismo pauci
Siđimo sa mreža
Mi nismo lovci
Prije plijen
Dajmo ruku
Ženi
Muškarcu
To su naše sestre
Naša braća
Slušajmo djecu
Djeca nam govore
Skinimo
Koprenu
Neka oslijepe naše oči
Neka progledaju naša srca
Ti jesi
Ja jesam
Besmrtna duša
Beskonačna svijest
Ljubav
Istina
Kako god to zvala
Sve je
Jedno
stranica
Toliko riječi...
Klupa u parku
Ne daleko svjetlo prozora
Starih vijesti
Događaja koji više ne postoje
Sjećanja koja se vuku sa mnom
Ništa nije trajno u prolaznom svijetu
Što je sa ljubavlju
Kad se sastave nebo i zemlja
Tijelo padne
Jeli duh ili duša ili kako se zove
Ta krijesnica što tinja
Dok ležim u raci
Bujice nad mnom
Vjetar nošen daljinom
Kiša šiba lica zgrade
I okna, oči stanara
Sa stolom u sobi
Stolicom ispod omče
Zemaljskog života
Gledamo
Iz uma
Kroz oči
Slika se stvara
Sve je izokrenuto
Da bismo razumjeli
Što se stvarno zbiva
Nježne pjesme
Rasječene bičevima metala
Nebeske gitare i zemaljske oluje
Sumorne pjesme
I mirni dani
Daljine na zalasku
Sunce na zapadu
Proziran mjesec iznad glave
Zrikavac u krošnji
Šum valova
Koji prekrivaju moj grob
Zakopano pa iskopano
Zemaljsko tijelo
Spaljeno
I bačeno prvom uraganu
Da se poigra njime
Šepa jedan mladić
U pustinji svijet
U gomili ljudi
Posve sam
Odsutan od mjesta po kojem korača
A bijeli oblak
Na sebi nosi crnu mrlju
Bitka se probija u ovu sliku
Svijetle mu ruke
Plamen u očima
Tišina u grudima
Jeli on
Gospodar
Vjetra i oluje
Na
Uglu
Postade hromi starac
Kojeg ismijavahu djeca
I kamenje leti za njim
Korača
Putem
Skrivenim od sjena
Prilazi zastoru nebesa
Povlači užad mornarskih čvorova
Rastvara se
Pozornica
Scena
Kulise
Padaju
Iza njih
Plamti
Bitka za Zemlju
Ja sam umro
Ugasio ovaj zemaljski
Plamen
Sjajan mač
Satkan od svjetlosti
Uzimam u ruku
Tamo je moje mjesto
Gdje vodi se bitka
Tijelo je
Korpus
Sevdaha i bluesa
Mi bjesmo
Živi i mrtvi
Na raznim stranama
Primali i davali
Rađali
I ubijali
Jednom
Davno
Tvorac stvori stvora
On krenu
Na put
Dug
Ne poznat
Kreacija se širila
Ljubeći svu svoju djecu
Kao sebe samoga
Mi
Djeca jednoga
Želja krenu
Razdvoji nas
Pa nas ljubav opet skupi
Spoji
Tako, tko zna
Koliko puta
No, toliko riječi
Htjedoh samo reći
Ja te volim
Večeras na programu
Večeras na programu
Neke stare pjesme
Sviram ih tebi
Sjedeći u ovoj stolici od drva
Nedostaje
Nježnih riječi
Nedostaje osjećajnih izraza
Nema ništa osim praznine
Nema rijeke koja teče
Prazne su grudi
Nedostaješ u ovoj noći
Noći bez ideja
Dok gledam tvoju sliku
I neopisivo zračim
Mijenjaju se ritmovi
Gitare
Pjesnici
Izvođači
Maestralni program
Svemir se komeša
Plesni koraci
Plešu svjetla u prolasku
Svirač na uglu ovog svemira svira
Slaže ritmove i riječi govoreći riječi
Razgovara sa srcem
Unesen u svaki ton
Dok noga lagano se diže i spušta
Ruka
Prati ritam
Udarajući po bedru
Izmjenjuju se slike
Rasplesano srce
I zarobljeni pokreti
Samo slova na papiru
slova slažu riječi
A riječi ne treba
Daljine su postale blizine
Ovo veće'
Posvećeno tebi
Radosti i tuzi
Jazzu i bluesu
Sjećanjima skrivenim u srcu
I život
Prvorođenog
Voljenog
Strepnja
Bol
Nemir
Nesklada
Toliko znaš, ne govoriš
Pjevaš, glas ne izlazi
Nema
Mjeseca iza pučine
Koraci po ljestvici mola
Nose
Prema vječnosti
Podijeljena
Između preživjeti i voljeti
Strah
Bola i povrede
Udaraju
Tvoje nasmijano lice
Dušu
Nitko ne vidi
Samo večeras
Sviram za tebe
Neke pjesme
Meni
Neke
Tebi
Drage
Program ide dalje
Nikad ne prestaje
Pojačam radio
A misli brižno
Šumore
Pjesmu potoka i vjetra
Riječi ne izgovorenih
Nikada ne rečenih
Sviram za tebe
Jer tako si to ponekad voljela
Kiselo slatko ljuto
Kiselo slatko ljuto
Masno slano gorko
Memorija našeg mozga
Tako zvano zadovoljstvo
Volite li meso
Ili sol
Volite li led
Ili šećer
Mlijeko stvara sluz
Svemir se muči i kašlje
Mi smo misli
Koje ne razumijemo
Snaga duhana
Ili marihuane
Snaga alkohola
Ili LSD
Ovisnosti ne samo stalnosti
Odlasci
Ljekaru
Razgovor sa trgovcima snova
Mučimo sebe ili druge
Nalazimo li se zaista u umu stvaratelja
Ili umu maćehe
Pogledajmo hijerahiju neba
Bogovi raznih vrsta drugačijih namjena
Samo posluživanje
Ljutiti bogovi
Bogovi milosrđa
Tko drži batinu a tko mrkvu
Kažu mi da se svađam s bogom
S kojim
Sa Svima
A kako da se svađam s nepoznatim
Tko mi je dao njegove slike
Vjerovanja
Priče
Kataklizme
Da li jedan te isti stvara i razara
Um u umu
Slika u slici
Misao u misli
Boja u boji
Zvuk u zvuku
Svijetlo u tami
Svijet u svijetu
Snovi izmiješani
Između trke po poljima
I odmora uz planinske potoke
Košmar
Kaos
Veći plan
Bolje se vidi sa planine
A sa zvijezde
Iz daljine
Jedan dah bića koje se igra
Ruši stabla u šumama
Od njegova kašlja
Polete sve ptice iz krošanja
Kad zakorači negdje u dalekom svemiru
Protrese se cijela Zemlja
Jesmo li mi takvi divovi
Koji uznemiruju civilizaciju mrava
Malih zmija i guštera koji se griju na suncu
A najmanji šum
Skršena grančica
Tjera na panični bijeg
Mislimo da mašta pripada nama
A dio smo mašte
Onog većeg
Svijet se vrti u krugovima
Život u ciklusima
Je li kružnica savršenstvo
Postanka i kraja
Sjećaš li se priče o zaspaloj kraljevni
Jeli čovječanstvo tako usnulo
Čiji će nas poljubac probuditi
Hologram
Reproduciran na sve strane
Sjedim u kinu
Svuda oko mene su platna
Na svakom platnu drugi film
U svakom filmu
Igraš i ti
Stara i nemoćna
Na postelji smrtnosti
Ili
Mlada djevojka
Na brzom konju
Majka koja doji dijete
A to dijete u drugom filmu
Si ti
Divizije
Penzionera
Bogalja
Prosjaka
Ešaloni vojnika
Poginulih u zemaljskim ratovima
Ranjene životinje
Vuku se za njima
Uplakana djeca uz ceste
Kolone prolaze mileniumima
Sirotinjo
Zašto si tako teška
Boli li te bože
Možeš li vraže
Popiti još iz pehara tuge
Sada zamisli
Igraš u svakom filmu
Projecirana si na bezbrojnim platnima
Ovog trenutka spojit ćeš se u jedno
Sastavit će se komadići razbijenog zrcala
Više nisi podijeljena
Prekrasan slika koja se vidi u cjelini
Nema odvojenosti
Znaš tko si
Znaš što si
Znaš kako je sve poČelo
I kako ćeš
Zaplesati
Ples
Novog stvaranja
Sjetila si se
Svog pravog imena
Tvoje ime
Je uvijek bilo na usnama podijeljenih
Dišeš mirno
Stvaraš nestvoreno
Popravljaš porušeno
Budiš usnule
I miluješ tek rođene
Ti to možeš
Ti to znaš
Ti si Ljubav
Poštovana publiko
Poštovana publiko
Šešir skidam
Moj naklon
Večeras je kraj igre
Dozvolite
Da izvedem zadnji čin
Na kraju ove drame
Molim vas
Molim vas
Ovacije ostavite
Za novi početak
A sada
Najavljujem
Zadnje prikazanje
Tehnika
Maknite zidove
Majstore skini krov
Prolog
Zatvorite oči
Opustite se
Umirite disanje
I sjetite se
Prvog događaja
Koji vam dođe
U blesimetru
Jeste li?
Mirno dišite
Pogledajte dobro
Vidite li sebe
Tu scenu
Vidite li sebe u njoj
Vaša uloga u drami je
......
Ne, ne govorite ništa
Čujem vaše misli
Čujem vas kad' šutite
Spuštam nebo
Nad vaše glave
Ne otvarajte oči
Dignite jednu ruku
Spojeni ste s nebom
Vidite li unutarnjim očima
Jeli sve slika
Koje ste dio
Kao u mijeni
Sva mjesta
Postadoše jedno mjesto
Koliko dug je vaš put
Posmatrajte
Rijeku zvijezda
Koja teče mimo vas
Ili
Uronjeni u matricu
Posmatrajte posmatrača
U svakom slučaju ste posmatrač
U miru ili pokretu
Nevažno
Važno je vaše iskustvo
Vaše emocije
I misli
Koje vam dolaze
Prebirete po njima
Kao kad čistite rižu
Odbacujete
Onu lošu
Napuklu
Druge boje
Da li ste tako pažljivi u životu
Uvijek ponavljamo istu priču
Ispričanu na bezbroj načina
Vi neprekidno žudite
Za novim pričama
Shvatite
Postoji samo jedna priča
Priča koju stvarate sami
U kaosu
To je samo mali dio
Kronike
Za veličinu kaosa
Vrlo mali
Dio
Dio je kaosa
Kao što je način na koji egzistira kaos
Utkan u samu potku vaše priče
Kao Kreatora
Kreator iskušava samoga sebe
Razdijelivši se u druge sebe
Energiju koja se igra do boli
Sumanutih ideja
Nemira
Uličnih demonstracija
Anarhizma
U spašavanju svijeta
Slobode
Sloboda od vas ne traži organizaciju ni pravila
Ne treba male ni velike
Ni zdrave i bolesne
Sloboda se želi multiplicirati
U svakoj matrici
U svakom postojanu
Tko uzima slobodu
Uzima vatru u ruke
Sunce u oči
Slijepog da ga vodi
U ponor
U dubinu
Izgubljenost
Dezorijentaciju
Krv je voda koja pamti
Bolje od ikoga
Doživljena kao tvar
Tvar koja ima napon
Kojom teče struja života
Osjećate li to
Kakve su vam sada emocije
Kada se svi spojimo
Kako ćemo djelovati na kreatora
Mijenjamo li njegovu putanju
Slika patnje
Boli
Traume
Svijet sukoba
Ratova
Podvale
Skrivene namjere
Iza vaših leđa
Spremaju se zamke
Kome vjerujete
Vjerujete li sebi
U sebe
S čim ste identificirani
U zamkama vas čekaju bića
Čiju visinu ne možemo definirati
Veća
Jača
Ispred
Nas
Hoćemo li odustati
Jesu li to naši bogovi
Koji se osjećaju
Svemogućim
Znate li priču o Davidu
Ili
Ono kako je Odisej
Sredio kiklopa
Postoji li jedan bog
Što je bog
Što znamo o njemu
Da li ga možemo spoznati
Ili je to sve bla bla bla
Bog pravde
Bog pohote
Bog prevare
Bog novca
Bog mržnje
I drugi bogovi
Stari simboli programiranja
Svjesno ih ne znamo čitati
Naša podsvijest upravljana njima
Čini po božjim zakonima
Pakao života
Gdje ste sada u vašim slikama
Jeste li i ovaj tren manipulirani
Kakve su emocije
Možete li ljutnju
Pretvoriti u smijeh
Tugu
U radost
Strah u ljubav
Odgovorite sebi
Poslušajte unutarnji glas
Da li nazirete tko vas je kodirao
Vidite li ključ koji se nalazi u vašoj ruci
Da otključate vaše spirale znanja
Vaš DNK života
Hej
Gdje ste
Uspavani
Ili trljate oči
Tijelo se budi
Sve boli
Loš krevet
Loši snovi
Je li netko sanjao nešto lijepo
???
Vidim ruke
Snovi
O cvjetovima
Rijekama
Oblacima
Snovi s nebom punim ptica
I leptiri u niskom letu
Snovi
Sa kišom
Bez kiše
Snovi sunca
Magle
Šetnja uz rijeku
Očarani prisutstvom druge osobe
Vaša podijeljenost
Dolazi iz vas samih
Vi ste ta osoba koja korača pored vas
Zašto se dugoročno ne možemo promijeniti
Ili možemo
Da li stvarno želimo
Želje su snažne
Želje su nestvarne
Motiv želje je sreća
Usmjeren na krive stvari
Na druge
Na stvari
Na događaje
Na san
Na dan
Promjena u strahu
Utkanom u nas kroz generacije
Naslijeđen od naših predaka
Držimo ga kao nešto što nam pripada
A onda boli
Žestoko boli
Kao kad se rađamo
One koji nas rađaju
Tren zaborava i krik
Izlaska pod svjetla pozornice
Rastajem se sa svojim mislima
Zaboravljam kolijevku bezbrižnosti
Uranjam u svijet
Paklenog stvora
Neka čudna lica
Pa majka
Otac
Oni su me usrećili
Evo me
Ha ha ha ha
Koliko puta ste prokleli svoje rođenje
Koliko puta ste se ustali iz pepela
Gdje sam ja
Tamo gdje su moje misli?
Postoji li čvrsta točka
Bivstvovanja
Za svemirske putnike
Zaigrane i zarobljene
Odraz jednoga koji je podijeljen
Bezimeni sa bezbroj imena
Od svijeta do svijeta
Ni jedno ime
Ne sadrži pravi smisao
Osim možda
Tišina
Kome smo dali svoju moć
Iskonsko znanje zamijenili za zaborav
Koji se pretvara u vječnost
Zamijenili smo život za san
Kako napredujemo
Jeste li još u sazviježđu Strijelca
Ili već putujete
Možda
Jašete na valu
Koji vas svojom snagom
Brzinom
I neizmjernom ljubavlju
Budi
Kako se osjećate
Brine li vas još nešto
Ostavite brige
Bacite ih preko ramena
Uz put
Samo jedna informacija
Za cijenjeno gledateljstvo
Da li je to uzus
Ili
Nešto drugo
Zemlja je već na novoj putanji
Jeste li umorni
U ovoj vožnji između svjetova
Osmi red
Desno
Ti krajnji
Pruži ruku
Dolazi ti dio tebe
Spoji se
Ispred nas je zastor
Zaigranih boja
Dinamika
Kretanja
Intenzitet se povećava
Sada prolazimo kroz
Dio vaše svijesti
Spajate se sa mnogima vi
Iz drugih svjetova
Kakav osjećaj
Osjetite li sada zaboravljeno zadovoljstvo
Ispred svakog od vas
Promiču slike
Vaših života
Birajte što vam se najviše sviđa
Promijenite ruho
I budite to što želite
Jeste završili
Pogled prema gore
Naša brzina je
10 brzina svjetlosti
Posmatrate
Sazviježđe koje se stvara
Ako tko želi izići
Slobodno
Dovoljno je da pomislite
Ja ostajem ovdje
Još nekoliko sekundi
Približavamo se rubu ničega
To je cilj ovog puta
Novi početak
Bilo mi je drago
Poštovana publiko
Moj naklon
Ovo je vaša nova mogućnost
Novo stvaranje
Hvala hvala
Drage su mi vaše ovacije
Hm
Jesam li nešto zaboravio
Nema veze
Uvijek postoji drugi put
Da li je to moja želja
Da li je to moja želja
Moja glad
Moj ego
Već danima
S tvojom slikom se budim
Zaspivam
Sanjam te u ovom snu
To što znam o tebi
Nebitno je
Što manje znam
To više žudim
Kad pročitaš knjigu
Shvatiš da ti ona govori o drugim knjigama
I onda ih tražiš i čitaš
Tvoje znanje je manje pa veće
Pa manje
Moje oči piju boju ovog mora
Ili se ona razlijeva iz njih
Nebitno
U sjećanju
U meni
Nešto se mijenja
Kao da sam to more
Iz najcrnjih dubina
Do svjetla sunca
Slike oblaka
Kaotičnog neba
Sjedim bez riječi
Na stolici od trske
Ruka na stolu
Noge u lavoru
Gledam sliku obale
Kraj stare lule
Sve stoji u trenu za tren
Pučinom plovi brod
Visoka su jedra
Puna vjetra
Sjećanja
Na boku
Ispod pramca
Na boku
Tvoje ime
Suzanne
Čovjek postane opsjednut
Bićem tame
Ili bićem svjetla
Ti ploviš mirno
U tišini
Tamo negdje iza moje glave
Na zelenom zidu stare boje
Tvoja slika tvoje lice na kraju tmine
Suzanne
Klečim
I htio bih da molim
Samo šapćem tvoje ime
Suzanne
Na oblaku dima
Zamućene svijesti
Naslonjen na ruku
Za stolom
Držim se za čašu
Gledam
Kroz prljava okna
Ulicu koja prolazi pokraj mene
Neka pjesma iz zvučnika
Čujem
Pjevač izgovara tvoje ime
Suzanne
Sve manje te znam
Sve si dalja
Samo trenutak
Kad sretoh te
Već prođe
Sjetih se
Volim te
Bez uvjeta
Od davnina
I ako nikad nećeš
Ćuti
Moj glas
Dok ide pjesma
Kako izgovaram tvoje ime
Mila Suzanne
Ni sretan ni nesretan
Više posmatrač
Samo gledam more valova
Nebo bez oblaka
Na horizontu tvoje lice
Draga Suzanne
Znam
Pripadaš samo sebi
I ne bih te
Htio
Nikad
Imati
Jer onda
Više
U tišini ne bi mogla
Pjevati
Lijepa
Suzanne
*Ime *,Copyright:leonard Cohen
Hej ti
Hej ti
Baci koju cjepanicu
Neka vatra bukti
Neka bude svjetlo
Da pogledam što ovaj svijet
Radi
Kako živi
S čime se bavi
Bijela zgrada
Crveni križ na krovu
Bolnica
Mala djeca
Majke
Bebe
U bijelim mantilima
Hodaju doktori
Naoružani špricama
Još ne probuđena djeca
Bivaju
Bodena
Vrisak
Majke stavljaju ruke na uši
Da smanje količinu boli
Koja se rezonancijom
Prenosi u njihova tijela
Cijepljenje
Ha
Karta za brzo putovanje kroz njihov život
Naoružani vojnici
Jurišaju jedni prema drugima
Nemajući što izgubiti
Osim gluposti u vlastitim glavama
Dok svijetleći metci
Udaraju u njihova tijela
Na konzoli dječaci
Vode ratove
Dok očevi bogovi
Blude
U potrazi za
Napitkom besmrtnosti
Majke
Bogova
Bacaju kosti
Da vide budućnost
Svoje djece
Čovječanstvo
Se rađa i umire
U ciklusima
Matrice
Karme
Sna
U kojem sanja
Život
Kroz iluziju
Staklene kugle
Između kristala
Prepunih starog znanja
O svemu
I prije početka
I kraju početka
Netko mora umrijeti
Da bi zakon ojačao
Važan je zakon
Ne bića
Slova
Nečijih misli
U ime boga
Kralja pravde
Prsta božjeg
I ostalih tlapnji
Pojačaj svjetlo
Na primjer
Ona
Poznata
Gdje je svjetlo
Nema tame
A što je tama
Sakriveno svjetlo
Može li išta
Postojati
Bez svjetla
Da li su loše stvari loše
A što su dobre stvari
Tko je to odredio
Zakon jednoga
Moralni zakoni
Skriven je smisao
U slojevima postojanja
Opijene duše
Nokautiranih ljudska bića
Pokušavaju se podići sa poda
Svjetlo iznad vode
Ispresijecano šumovima daljine
Vrtlog na dnu tame
Komešanje
Sve ide ka točci usijanja
Vapaj dopire iz tišine
Zbunjeni sluđeni
Izgubljeni
Traže put
Ima li izlaska preko granica
Bijeg preko zidova
Prolazak
Kroz električnu mrežu
Bez pokretanja
Alarma
Prevareni laseri
Bijeli traže crne
Crni traže bijele
Šahovska ploča
Igraći se igraju
Sa lutkama
Sluge trče oko njih
A brižni otac i majka
Gledaju svoje najomiljenije idiot
Serije
Glupi tupi ovisni
TV signali upravljaju naši htijenjima
Hej ti
Baci još drva na vatru
Ovaj plamen
Ovo sunce se gasi
Jedni tumače druge
Drugi traže nešto novo
Sveobuhvatno
Novu formulu
Koja sve objašnjava
Zaplet svih zapleta
Poslana ljubavna poruka
Skrivenog značenja
Mijenja
Vibraciju tijela
Varalice
Vračevi
Liječnici i doktori
Operatori kirurzi
Vampiri nad nama
Kradu kradljivci od kradljivaca
Struju iz naših tijela
Trgovci varaju
Proizvođači daju lažne deklaracije
Duše zbunjenih
Mozgovi ničemu ne služe
Mi smo roboti
Ove planete
Svojom ili čijom voljom
Ako takvo što postoji
Ili su i to samo riječi zavodnice
Prevarantice
Majke svih varalica
Stvarateljice iluzije
Koja traži
Slušajte
Vjerujte
Molite
Klanjajte
Na trenutak
Prestanimo govoriti
Šutnja neka bude potpuna
Bez misli koje se ne čuju
Neka i misli nestanu
Neka više nema slika
Ne vidimo u muku tišine
Nemamo potrebe za kretanjem
Sve je stalo
Svemir se širi
Sve postoji
I spava
Možemo li izdržati tu sliku
Možemo li izdržati ništa
Koje nas je prožima
Sve je tu
Nešto nam ništa više ne znači
Ničega nema
Ni nas
Ostao je život
Bez maske
Bez potrebe
Bez htijenja
Trebamo li ga ponovo učiti
Ili će nam se kroz
Nečujni val
Vratit
Sjećanje
Tko smo mi u stvari
Ugaslo je sunce
Ložač uzima lopatu na rame
Ulazi u kola svojeg gospodar
Zamjenjuju uloge i mjesta
Dok kočija bez konja
Odlazi
Bolje rečeno nestaje
Jer ništa nikud ne ide
Nikad se nije kretalo
To je bio dan
Sada dolazi noć
Sanjao sam iluziju
Vrijeme je da
Padnem u san bez snova
U kojem nema
Ni mene
Ni tebe
Ni njih
Konačno postadoh ništa
Ovo nije naše vrijeme
Ovo nije naše vrijeme
Ovo nisu naši dani
Ovaj ples mi ne ćemo plesati
Ovaj put mi ćemo svirati
Stvoriše svod dana
Sa suncem i
Mjesecom
Stvoriše svod noći
Sa zvjezdanim tapetama
Iznad glave
Pravog svijetla više nema
Stvoriše sunce
I priču kako je tamo vruće
U utrobi zemlje
Da vide put između gradova
Stvoriše kaveze od tijela
Sa EMS osiguranjem
Tko su
Oni
A tko
Smo
Mi
Šamarani od sutra do zore
Potonuli u noći
Ukopani stojimo u asfaltne površine
Goloruki
Nasmijani
Dok nebo prekrivaju krda aviona
Stampedo oklopnih kola
Žuri ulicama
Okruženi smo
Sa svih strana
Otpor ne postoji
Ljubav nas prati
Pokriva i sakriva
Nevidljivi jesmo
Bjesni čuvari
Traže
Ne pronalaze
Šalju svete zrake
Smrtne za ova tijela
Smijeh je jači
Prvi metci
Probijaju naše redove
Ne ruše ulice ispunjene radosti
I svaki proboj
Zrna kroz srca
Izbija svjetlost
Koja raste
Zadnji među nama
Kad se okrenemo
Postaje prvi
Stoji
Pada
Više nas nema
Ulica mokra
Svjetluca
Od kiše
Nema neprijatelja
Kako ih već zovu
Ostadoše sami
Nitko
Ne zna
Dalje
Ostadoše gospodari
Njihove vojske
Zastor se ruši
Publike nema
Ni
Tko su
Na kraju
Više nisu
Ovo nije naše vrijeme
Ovo nisu naši dani
Ovaj ples mi ne ćemo plesati
Ovaj put mi ćemo svirati
Prolaziš pokraj mene
Prolaziš pokraj mene
U ovoj noći
Padaju zvijezde
Poklanjam ti osmjeh
Svojih očiju
Smijem se tvom osmjehu
Poklonjenom drugima
U prolazu
Ja sam nevidljiv
Postojim samo u snu
Snu koji sanjam
Sretoh te sanjajući
Tuga oko nas
Plovimo
Otoka nigdje
Već
Samo sunce
I noć prepuna zvijezda
I danima te gledam
Uvijek tu si ispred
Nadohvat ruke
Sjedim pred tvojom slikom
Milujem to nježno lice
Volim tvoje oći
Zamišljam kako zvućiš
Što bih ti rekao
Da li bi me voljela
Ili samo
Zaplesala
Jedan tango
I u onom pokretu
Kad te trebam privući
Zagrlit'
Nestadoh među zvjezdama
Vlastitih sanja
Tražeći sebe
Našao sam tebe
Sjediš na obali
Ovoga mora
U tvojoj nutrini tuga
Kao delfin
Se igra
Suze teku u tebe
Nema ih na licu
Danima danim danima
Pokušavam ti oduzeti bol
Tugu
Nasmijati tvoje srce
Ti šutiš
Kao da te nema
Sakrivena u sebi
Sakrivena od svijeta
Čuvari te nemogu pronači
Srce tiho
Mirno kuca
Kao srce Zemlje
Nečujno
Vrijeme se skratilo
Taj tren sve je bliži
Udah samo kada oluja krene
Izdah
Kada orkan valove podiže
Stopila si se i nestala
Postala si svijet
Tvoja probrazba
Je savršena
Jedna misao
Od nekud
Doluta
Ne brini
Još sam tu
I uvijek ću te voljeti
Srce sam ti dao
Dajem ti svoj život
Jer ti si važnija od mene
Ti si važnija od svijeta
Ti si moj odraz
I znam jedino
Kad udahneš
Osjećam da živim
Već od davno
Postao sam ti
Onaj vuk
U tebi
Da te volim u tišini
I šutim
Šutim šutim
Umriejti mi nije
Jer smrti nema
Život je moj sve veći
I tražio sam u svim svjetovima
Ne pitajući Kreatora
Da li mogu
Smijem li
Riječ kojom bih rekao ljubav
Riječ kojom bih rekao volim te
Riječ kojom bih dao sebe tebi
Kada bih
Te cjelovom
Mogao probuditi nasmijanu
I sretnu
Ma gdje krenula poslije sna
Moja jedina
Ili samo
Draga
Suzanne
*ime Ime Suzanne,Copyright:leonard Cohen
Nadam se nadam se nadam
nadam se nadam se nadam
da možeš sve to nositi
i da te neće slomiti
da jednom ćeš se opet srcem smijati
i kad ja ne budem tu
da ipak sve što je prekrila tama
okupat' će svjetlo
posve novog i nepoznatog dana
nadam se nadam se nadam
nadam se da jednom negdje
imati ću Ericov glas i Leonardov dar
nadam se da ćemo se opet sresti
negdje u nekom još neznanom dijelu Kreatora
da bar na tren
budem s tobom
kada taj tren
postane
ono što nosim u srcu
idući prema kraju ovog puta
nadam se nadam se nadam
jer kako bih rekao
prije toga
nada mi služi
da prevarim samog sebe
i ne učinim ništa
ne znajući
strahujući
da remetim red stvari
veće slike
na kojoj sam samo
potez kista
u trenu
ili zauvijek
nadam se nadam se nadam
da jednom ću te sresti
na nekoj cesti
koja vijuga
kroz
livade proljetnog cvijeta
ispod nekog neba
gdje boravi harmonija
zvuka i boje
gdje spava tišina
Prolazim Duhove
Prolazim Duhove
Star' i prašan put
Vozim prema neskladu
Dao si nam razlićita lica
Ne mogu te prepoznati
Sakrio si isto biće
Isčupao korijen naše duše
Dao si nam podjela
Različite boje
Misli si podijelio
Rascijepio si njihov tok
K'o drvosječa
Kada udari sjekirom u cjepanicu
Iverje leti
Sprema drva za zimu
Ona dogore do kraja
Više ne postoje
Pepeo raznese vjetar
Iznad ognjišta
Zatvorskih ćelija
U noći negdje stadoše
Izađoh iz broda u sred šume
Uzeh tijelo vuka
Potrčah put proplanku
Nizine ispod mene
Doline razdijeljene rijekama
Na vodi blješti ogledalo mjeseca
Iznad glave zvjezdani pokrov
Kroz san se krećem
Hitre šape
Kroz šumu
Lebdim
Proplanak
Je tu
Mjesto je isto
Kao eone prije toga
Spušten u neku drugu priču
Postelja od sijena
Iskri bijeli veo oko nje
Prilazim sve bliže
Ruka spuštena na mahovinu
Ruka, kao ona prije
Tisuće godina
Tvoja ruka
Draga Suzanne
Poližem te prste
Mirisa se sjetih
Dubok' san
Zaspala
Usnula
Rekoše mi
Samo
Kad stigneš
Znat' ćeš
Sjedim kraj postelje
Tvoja duša lebdi
Duša
Ovog vuka
Podiže se u ravninu
Tad poč'e
Nebo izlijevati
Boje
Kaleidoskopa
Svjetla se igraju nad obzorom
Staro drvo, sjedoh na nj
Govoriš mi
Još malo
Ostavi me u snu
Još malo
Ne budi me
Daj da sanjam
Nekoliko
Ne dovršenih snova
Mladog poglavicu
Čuvaj
Težak zahtjev podjele
Zadatka koji mi dadoše
I želja tvojih
Draga Suzanne
Da te nježno budim
Da te brižno čuvam
Eh
Nije lako, draga Suzanne
Znam što ću
Podijeliti ću svoju dušu
Srce duše
Dajem tebi
Snagu duše mladom poglavici
Ništa ostaje meni
I to je dovoljno da
Održi život vuka
Koji leži ispod tvoji nogu
Doći ću iz drugih dimenzija
Spojit ću se sam sa sobom
Kad podigneš ruku
I poželiš se probuditi
Tada ćeš ćuti
Fijuk vjetra
Sa hukom noćne pjesme vjetra
Glasovi vukova utkani u noć
Iz daljine
I biti će kao davno prije
A bilo nije
Ustani Suzanne
Vrijeme je prošlo
Došao je tren
Da stvaraš novi svijet
Hej Suzanne
Hej Suzanne
Sjećam se
Onih vodopada
Kada su u mlazovima padale zvijezde
Ne bjesmo u fizičkoj ravni
Već duše savršenstva
Bez tijela
Bez želja
Bez htijenja
Bez mijena
Sjećaš se
Negdje daleko u dubini stvaranja
Gledali smo
Sve postanke
Sve nastanke
Igru kreacije
Mi nestvoreni
Mi bez potreba
Mi bez ičega
Okruženi oceanom blaženstva
Odmiče
Ova zemaljska noć
Dolazi sunčev dan
A izmaglica
Rane jeseni
Sakriva vuka
Uz tvoju postelju
Ležim
Ti dalje sanjaj
Snove
Igre
Boje
Svjetlo
Komedije
Drame
Mirno snivaj
Kraj ove igre
Jer ništa se promijenilo
Nije
Kraj tebe sam
Moja draga
Suzanne*
*Ime Suzanne,Copyright:leonard Cohen
Bereš jabuke
Bereš jabuke
Svaki plod je jedan svijet
Svaki svijet je gotova priča
Odlažeš ih u košaru
Punu košaru
Stavljaš na leđa
Odnosiš ih djeci bogova
Da se igraju
A djeca ko djeca
Loptaju se
Bacaju u vis
Pa hvataju
I one koje brzo padaju prema tlu
Prije samog sraza
Uhvate
Ptice u zraku
Kruže nad dolinom
Karavana prolazi
Sprema se
Kraj
Zadnji pogled
Slika neba
Ili slika trave
Odlazak
Dok glasovi nestaju
Vide se samo usta riba
Koja se otvaraju i zatvaraju
Boli li srce prije odlaska
Da li je žalost
Pjev ptica u sutonu
Pjevaju pjevači
Na trgu pajaca
Zabava klaunova
Palih anđela
I izgubljenih bogova
Opijenih od nargila
Promišljaju od kuda su se našli
Na ovoj planeti
U kavezu
Zarobljene misli
Programirane misli
Kruže neprekidno
Popravljajući programe
Ljudskih tijela
Životinje su zanemarene
Opasan je jedino dan kada će one progovoriti
Kada će svi razumjeti jedinstven jezik
Simbola
I slika
Misliš li svojom glavom
Da li je ona tvoja
Tko nas je programirao
Tko nam je dao kodove i ključeve
Tko su bogovi
Tko su gospodari
Tko
Pa reći ću vam
Skrivaju se iza zastora
Zato strgnimo zastore
Skrivaju se na višim nivoima
Zato pođimo na više nivoe
I ove noći
Oduzimam im sva prava tlačenja
Bijesa
Osvete
Zakona krvi i tla
Strah
Pravo programiranja bilo čime osim sa ljubavlju
A ljubavi u njima nema
Jer jedno isključuje drugo
Oduzimam im pravo na zlo
Nudim im ljubav
Ili ispraznost
Mogu birati
Kao što smo mi mogli birati
Između niša i ničega
Grlim ih zagrljajem majke
I dajem im ruku oca koji ih vodi ka odrastanju
Lavež ne dokazane pasje njuške
Iz jedne stare pjesme
Nagovještava naš dolazak
U svaki skriveni kut svih svjetova
Tamo gdje se tama sakrila sama od sebe
Dolazim u vaše snove
Da maknem horror iz vaših života
Dolazim u vaše živote
Da vam dam znanje
O vama samima
Da vam kažem da je ključ svega u vašim rukama
Da trebate spojiti kroz vaše tijelo
Sve što nosite eonima a nije povezano
Kad se spoje vaše kosti sa kostima predaka kroz sjećanje
Vratiti će vam se znanje sveznajućih
Spojeni ste direktno na kreaciju
Bez posrednika
Koji iskrivljuju stvari
Govoreći poluistine
Vi će te
Dokinuti svijet manipulacije
Vi ćete iznijeti istinu na površinu koliko god bila duboko zakopana i skrivena od vas samih
Vi ste ti koji putuju na Zemlji i sa njom
Prema višem nivou postojanja
Vi se spajate sami sa sobom
U svim fasetama dimenzija
Fractali su samo privid
Ovisno o kutu gledanja
Nema podjele
Nema razlika
Nema gospodara
Jer svi koji vam govore i uče vas nešto drugo
Što nije ljubav bez uvjeta
Žele i dalje vladati vama
U dubini
Vi znate da je drugačiji svijet moguć
I zato pozdrav
Ljudskoj rasi na putu
U novu avanturu
Kreacije
Kreacije koja smo mi sami
Bereš jabuke
Svaki plod je jedan svijet
Svaki svijet je gotova priča
Odlažeš ih u košaru
Punu košaru
Stavljaš na leđa
Odnosiš ih djeci bogova
Da se igraju
A djeca ko djeca
Loptaju se
Bacaju u vis
Pa hvataju
I one koje brzo padaju prema tlu
Prije samog sraza
Uhvate
Oprosti što ti pišem
Oprosti što ti pišem
A nisam pitao
Što mislim na tebe
A ne znam da li mi je to dozvoljeno
Što izgovaram tvoje ime
Dok hodam ulicom
Dok te sanjam
I htio bih te nazvati
A ne znam da li ću s time unijeti nemir
Promijeniti tok stvari
U ovom trenu sam sebičan i slab
Htio bih ti reći koliko mi nedostaješ
I ako ne znam što bi bilo poslije
Pomislim
Ako je to sve što radim protiv tvoje volje
Zašto to radim
Ne mogu razumjeti
Osim što me jednostavno time potičeš da pišem
Daljine, daljine, daljine
Pjevao je davno Tin
Ovo je tužna pjesma
U kojoj ja znam da sam sretan
Mogu te voljeti
Ikad voliš druge
Tvoj osmjeh raduje moje srce
Nema uvjeta
Za bilo što
Neka moja duša pjeva u tišini
Tvoje ime
Skrivena od svijeta i zvijezda
Mogu šutjeti
Ne govorim
Od dna do dubine
Do najviše visine
Ako okreneš dolje da bude gore
Između toga
Ničega da nema
Osim tišine
Bez priče
Bez igre
Bez daljine
Sretan je čovjek koji voli
I ne očekuje
Ništa od toga
Danas
Danas
U predvečerje
Sretoh gospodina
Sa bezbroj odijela
Izgledao je
Iskusno
Potrošeno
Ne bih ga prepoznala
Tek začuh njegov glas
Suzanne
Još uvijek si mlada
Prostruji nešto
Mojim tijelom
Pred oči mi dođe
Chelsea hotel
Gdje jedne noći
Sjedio je sam
Whiskey i cigareta na malom stoliću
Blok
Olovka
Šešir obješen o klin
A mladi gospodin
Podigne pogled
Ozari svoje lice
Vidjeh
Mušterija, sjedi, sam
Isturih grudi
Nasmiješih se
Noga krenu sama
Priđoh bliže
Dobra večer gospodine
Mogu li sjesti
Izvoli kaže on
Baš mi društvo treba
Nasmiješih se sjedoh
On pokuca prstima
O tablu stola
Mladi konobar
Moj prijatelj
Svodnik
Dojuri
U tren
Izvolite
Gospon
Dami što pije
Meni još jedan
Ponudi me cigaretom
I pripali
Povukoh dim
Gledam te oči
Kao da propadam u njima
Nešto u meni zasvjetluca
Pjevuši, mrmlja
Ja sam Leonarda
Kako je tebi ime
Oh
Zbuni me na tren
Oprostite gospodin'
Ja sam Suzanne
Lijepo ime
Kaže on
Smješka se dok utapam se
U tim očima dubine
Ponavlja
Moje ime
Suzanne
Moj mladić gleda
Misli
Biti će para
Simpatičan taj je čovjek
U blok nešto piše
Pitam ga što je
O, draga Suzanne
Naslov mi nedostaje
Za pjesmu ovu
Ali mislim
Da tvoje ime
Je predivan dar
Ta pjesma zvat će se
Po tebi
Suzanne
Ja za novac
Dadoh sebe
I sretoh mnoge
Poslije toga
Nijedan mi ne napisa ništa
Ali kad čujem negdje
Na radiju
Pjeva
Čovjeka sa bezbroj odijela
A pjesma
Se zove po meni
Suzanne
Još uvijek sam mlada
Poželjna
Znam
Sretoh ga ovog dana
On me prepozna
Sjeti me se
Nazva me po imenu
Nakloni se meni
Reče
Divno te je
Ponovo sresti
Lijepa
Suzanne*
*Ime Suzanne,Copyright:leonard Cohen
Zarobljen sam u tvom umu
Zarobljen sam u tvom umu
Ne mogu izaći
Vani je vjetar oluja
U zatvoru mir i tišina
Nedostaju mi kapi kiše
Žalim se
Umirući ne žele umrijeti
Živi umiri
Oprosti
Remetim red stvari
Sebičnost ili zadatak
Podijeljenost
Između opsjene
I odlučnosti
Da se zagrebe Kora istine
Tišina između nas
Donosi mi priču o sebi
Ponovne susrete
Suočavanje
Prošlo je sada uvijek i sada
Dolazak pjevača
Niz skaline
Ulazim u sadašnjost kroz prošlost
Vraćen iz budućnosti
Kaže
Alma mater
To su tvoje fantazije
Da me zaustavi
Zaveže
Okuje
Frekvencije
Različiti nivoi
Menuet gitara
Otvaraju se
Vrata auditorija
Vesela
Svita dvorskih luda
Pjevajući i plešući
Penje se na pozornicu
Prigušuju se svjetla
Tek sjene se vide
Zvuk postaje jedan ton
Vibracija
Aum
Sve se smiri
Utiša
Bljesak svjetla
Gospođa
Sa lisičjim repom
Nasmijana
Mlada
Niklovana
Blješti haljina
Najavljuje
Dame i gospodo
Večeras samo za vas
Na ovom mjestu
U ovom prostor vremenu
Mađioničar
Par excellence
Za one koji vjeruju
Za one koji ne vjeruju
Ne dijeli publiku
Niti njihove misli
Pokazat' će vam
Samo jedan trik
Trik
Sa kartama
Počinje komešanje boja
Plešu leptiri
Iznad svjetova
Podižu oluje
Spuštaju sunca u oceane
Pomiču zvijezde nebom
Nebesima
Bude
Zaspale
Lijene
Bogove
Otimajući im uzglavlja
Multiplicirani
U nebrojenim dimenzijama
Samo jedan zna
Koliko čega ima
Nebitno
Špil karata
Leti iznad glava publike
Sporo
Pa ubrzavaju
Svjetlucaju mijenjaju boju
Ruke pokušavaju uhvatiti
Bar jednu
No one lagano izmiču
I spuštaju se na ruku
Iluzioniste
Još jednom ih baci u zrak
Pa ponovo skupi
Sve se umiri
Svjetlucaju zvijezde pozornice
Svjetlo prošara publikom
I zaustavi se na jednom dječaku
U majčinom krilu
Osvijetli mu lice
Gospodar igre baci karte u vis
Jedan se odvoji
I doleti nježno do dječaka
Spusti se na njegov
Dlan
Majko vidi kako je ovo lijepa slika
Izvire rijeka iz kamena
Okružena šumama
Iz dubine svjetlucaju oči
Iz karte jurne slika
Svi je vidješe
Čuje se huk izvora
Kapljice lete zrakom dok se voda obrušava sa visine
Da bi se spojila
Sa svojim procjepom
Dubine
Koja ju vodi kroz stijene
Da zelenih ravnica
Nepreglednih
Jedva vidljivim čine se bića
Koja nošena vjetrom
Sade polja
Šarenim cvjetovima
Prosipajući boje iz svojih rukava
Drugi koji stvoriše
Krošnje
Počeše stvarati
Svijet ptica
Priča ide dalje
Gospođa u invalidskim kolicima
Dobije slijedeću kartu
Mala
Djevojčica protrči iznad glava
Utrči u kolibu na
Početku šume
Ne, ne nije Crvenkapica
Ulazi u prostoriju okupanu svjetlom
Za stolom sjedi
Zvjezdani lutalica
Putnik iz davnina
Bog koji je bio u budućnosti
Na stolu kugla koja iskri
Svjetlo
U tami koja je iznad stola
Miješaju se
Struje kaosa
Bljeskovi
Oluje
Počinju stvarati
Nebeski svod
Djevojčica se približi stolu
Podigne ruku
Gurne ju u
Kuglu
Otvori šaku
Iz nje se prosipaju zvijezde
Padaju kiše
I lagano se spuštaju ljudska bića na tlo
Pridošli
Prvi
Vrtlari nove planete
Plove karte iznad
Glava
Ispod svoda planetarija
Igra se ubrzava
Nema vremena za karmu
Požutjela polja jeseni
Napukli oblaci
Olovnog sjaja
Kiše liju
Moja duša trči kroz šumu
Okružena
Vukovima
Krive slike razbijene niz skale
Hoće li zmajevi opet letjeti
I izletjeti iz kino dvorana
Već su uletjeli u dječje glave
Da li je žena
Bolja glumica
U muškom svijetu dominacije
Ne postoji njena šansa
Zato održava ovaj svijet neravnoteže
Dok muškarci igraju
Karakterne uloge
Zato što imaju
Probleme sa karakterom
Zamisli
Mjesto ega
Karakter
Duša bi plesala
Dok slijedeća karta
Napušta špil
Tražim riječi
Koje nedostaju
Ne postoje
Nama ih
Ne mogu ih naći
Riječi kojima bih mogao
Bilo što točno reći
Dok plešu rečenice
Odlomci
Romani
Knjige
Iza njih
Ostaje
Trag
Priča koje ispadaju iz korica
Kao zvjezdane maglice
Slijedeća
Karta padne ispred
Djeteta u kolicima
Nad kolijevkom
Sijevaju munje
Bijesni oluja
Pada kiša
Otvaraju se oči demiurga
Crne kao morske dubine
Po sredini
Crven zaobljen prorez po dužini
U njemu se okreće
Spirala zmije
Raširenih rila
U jednom trenu
Začuje se
Gong
Kaže moja zemaljska majka
Boga ne trebaš moliti
On sve sam učini
Ove na zemlji njih trebaš moliti
Točim benzin
Pa plin
Vozim prema Žumberku
Tamo je dom
Mog
Dragog
Prijatelja
U kraljevstvu tišine
Okružen cvjetovima
Stablima kestena
Padina
Prepuna jesenskih gljiva
Mir
Tišina
Glavobolja promjena
Karte i dalje
Lete iznad glava
Pokušavam dokučiti
Što radim tu
Čemu sve to
Tko sam je
Zašto sam došao
Od kuda
Koja je moja namjera
U ovom cirkusu
Koji
Bez točke
Dvorskih luda
Bacača noževa
I letećeg špila karata
Ne bi imao smisla
Oštrica se zabije
Kraj moje glave
No znaš
U toj tišini
Između nas
Pronalazim istinu o samom sebi
Ponovo se susrećem i suočavam
Sa onim što je sada
Što je bilo
Što dolazi
Sve je postalo sadašnji trenutak
Ostaje mi samo da zapjevam la la la la la
Frekvencije različitih nivoa
Leptiri
Vukovi
Ljudi
Gmazovi
Lovci ubojice
Žrtve
Pobjednici
Heroji
Anđeli
Bogovi potučeni do nogu
Ako su programi duše i mogu biti izbrisani
Ako su programi duše i mogu biti izbrisani
Cijeli svijet duša je u zabludi
Nema budućnosti
Programi imaju svrhu
Programi bez svrhe
Brišu se
Tako, otprilike ide jedan dijalog
Dok u Matrixu revolution
Neo čeka vlakovođu
Krivo složene stvari
Dovode do krivog razumijevanja
A što je sa svijetom mašina
Kako on egzistira
Što ga stvara i pokreće
Što su sluge a što gospodari
Koliko ima nebeskih svodova
Jednih iznad drugih
Jesmo li toliko zapleteni u snu
Da multipliciramo matricu
Nebrojeno puta
Ako je sve san
Program
Iluzija
Poništenjem
Brisanjem
Možemo li početi iz početka
U kojem će se obliku energija iskazati
Transformirati
Svijet je podijeljen
Da nitko ne zna istinu
Istina u dijelovima
Vodi u zablude
Svatko misli da je njegova istina
Jedina istina
Staviš masku
Postaješ maska
Uzmeš kostim
Postaješ marioneta
Tvojim pokretima
Upravlja neka druga ruka
Nevidljivim koncima spojena si
Dok u snu
Pokušavaš letjeti
Plivaš
Zauzimaš stav u raspravi
Čiji si ti zvučnik
Tko kroz tebe govori
Misliš da su riječi tvoje
Nadahnuto se ispovijedaš
O snu koji želiš ostvariti
Ali pazi, tu su dvije riječi prevare
San
Želja
Ni jedno ni drugo ne postoji
I tvoj san je iluzija
U iluziji sanjaš
U iluziji želiš
A spavaš u svijetu strojeva
Strojeva koji jesmo
Kad nam uzmu stvari
I duh negdje zaspe
Između stanica i kolodvora
Sjedimo na poljani
Ronimo suze
Ne znajući zašto
Već osjećamo
Samo sažaljenje
Zastanimo opet
Tu smo odvojeni od svega
Bar tako
Osjećamo
Odvojenost od cjeline
Nije stvarna
I dalje smo povezani
Sa svime
Sa svima
Izgubljeni ključ
Imenom Zaborav
Snažna potreba
Signal slab
Sjećanje zapleteno u matricu
Usklađenih programa
Samo je tren
Kad naši gospodari
Razmjenjuju igračke
Ili nas preprodaju
Kao robu sa greškom
Sve ovisno o tome
Kako su se igrali
Teško pokvarene
Stavljaju u stanje sna
I daju ih
U radionicu za popravak
U snu
Trčimo poljima
Na kojima cvjetaju zvijezde
Nebo je
Nebesko plavo
Nema oblaka
To je mjesto obnavljanja
I zamjene dijelova
Prije nego što nas vrate
U arenu
Borbe i strahova
Oni koji su bolje prošli
Postaju dio igre
Na putovanju stvaranja
I rušenja
Svjetova
Bogovi rastu i uče
Kako da sačuvaju i unaprijede igru
No najgora se stvar dogodi
Kad djeca bogova
Igrajući
Zaborave tko su
Uvuku roditelje
Njima manipuliraju
Tada
Igračke najviše stradaju
Ratovi su dugi
Iscrpljujući
Majka i otac
Stvaranja
Pošalju
Val
Da ispere koprenu
Sa očiju da se svjetovi uravnoteže
I igra krene iz početka
Negdje
U jednom kutu
Zaboravljenom od svih
Igračke
Su oživjele
Svoja srca
Stvaraju svoj
Vlastiti svijet
Svijet bez bogova
Što misliš, tko si*
Vrijeme je da saznaš
*Što misliš tko si, knjiga Carlosa Wartera,MD
Odlazim
Odlazim
Jer dolazi takvo vrijeme
Nikad neću otići
Postajem nevidljiv
Ni sjena mojeg kaputa
Vidjeti se neće
Stvari koje se neprekidno raspadaju
Treba otpustiti
One same
Kao brod sa puno slabih mjesta
Tonu
Nestaju sa ulica
I tvojih putova
Da me ne sretneš
Da te ne prepoznaju
I da ne moraš reći
Taj čovjek
Meni ne poznat nije
Ni groba imati neću
Izgorjet ću u vatri zore
Goreći
Kako bih dao svjetlo danu
Kao da nikad
Mene
Bilo nije
Sve će izgledati
Kao loš i nedovršen roman
Koji ćeš maknuti sa svojih polica
Sve će prekriti
Tama patine
Prašina zaboravljenih stvari
Ništa ostalo nije
Potonuli brod netko pronađe
Na koji način
Nešto
Što bilo nije
Što šuti
Ni u mislima ne izgovarajući tvoje ime
Ne tražim više rime
Ritam i melodije
Za pjesme o tebi
Šutnja
Tišina
Kad me budu mučili
I zadnje dijelove tijela
Komadali
Neću im priznati
Tvoje ime
Pantomimom
Pričati priču o pajacu
Na žici
Na koncu
Na kraju priče
Pred djecom u krugu
Poklon do zemlje
Dok oči
Lutke
Gledaju
Vrh cipele tvoje
Nečujni vrisak
Držača križa i žice
Ja tebe neću
Ali molim te
Ti meni zaboravi ime
Izbriši kredu sa ploče
Gdje su rečenice dubine
Emocije
Pjesme u skici
Neka su mirne misli tvoje
I srce neka se smije
Neka sve bude
Kao da ništa ni počelo nije
Moja draga
Uzeo sam tvoju tugu
Koliko ukrasti se moglo
Svoju šutnju
Tvoju tišinu
U kinu sjediš
Gledaš taj usporeni film
Vidiš namjere
Nakane
Skrivene stvari
Koje promakle su neprimjetno prije
Padaš prema dnu
Jedini dobar put
I probijaš dno
Ulaziš u svijet ispod vode
Tu sve počinje
Naboji elektriciteta
Stvaranja
Podijele su još uvijek cjelina
Priče još neispisane
Sve je kako treba
Taj proces zadržan je
Za stvaranje snova
Slatkoća života
Podržava laž
Čineći brzo zadovoljstvo
Zadovoljnog nepca
Pohlepu ega
Ovaj put
Daješ mu ime
Beskrajne mogućnosti
Uporno tražiš
Dok se odmotava
Slika za slikom
Igranog filma
Na peronu
Opustjelom
Sjedi čovjek
Ili sličan mu lik
Svjetluca u tami
Skoro nevidljiv u danu
Čeka
Već tisuće godina
Da ispuni dogovor
Plašt je satkan
Od materije zvijezda
Kapuljača na leđima
Klupa boje
Oksidiranog bakra
Zidovi požutjeli
Od naslaga
Pustinjske prašine
Zagledan u daljine
Tada dolaziš
Koračaš meko
Nečujno
Kao u davno vrijeme
Jastreb kruži ispod litica planine
Na klupi
Kraj njega
Knjiga
Boje večernjeg horizonta
Ti znaš
Pored njega treba proći
Gledaš pred sebe
Vizija je jasna
Stvara cestu ispred tebe
Dva koraka do njega
Zasvjetluca knjiga
Na praznim koricama
Slažu se slova
Ispisuje se tvoje ime
Taj tren
Usporeno vrijeme
Prolete slike
Djetinjstva
Vas dvoje
Daleko u sredini dana
Sva sjećanja u jednom
Slijedeći korak
On već ostaje iza tebe
Tvoje oči
Njegovim osmjehom se smiju
Raspada se knjiga
Stranice postaju slike
Što su dalje od tebe
Postaju sve veće
Stvarajući novi svijet
Novi svemir
Svemir bez rime
Ti znaš
To je ljubav
Što prati svaki tvoj odabir
Novo sazvježđe
Ima tvoje zemaljsko ime
Novinari papagaji
Novinari papagaji
Političari sluge
Skriveni gospodari u svojim jazbinama
Nije vuk u ovčjoj koži
Već reptoid u ljudsko
Temeljne zablude omogućavaju manipulaciju
Vjerovanje ničemu ne služi
Osim gospodarima
Ne zanima me tko je otac a tko sin
Ni tko je susjed
Ni tko je Lidija
Ne zanima me ni NLO
Ništa me ne zanima
Dok u vene ubacuju kemiju
Otrove
Koji ubijaju
Ništa me ne zanima
Osim izlaza
Iz ove svijesti
Zarobljene i okovane
Kako možemo govoriti o ljepoti
Kad smo zaboravili stvaranje
Nekima drugima je sve to ružno
Roboti ljudi
Upravljani daljinskim
Programirani do besvijesti
Što se događa u svemiru slobodne volje
Ako je prst
Bića velik kao cijeli mliječni put
Ne možemo to ni zamisliti?
I sva ta dokumentacija koja dolazi i mijenja se
Prema potrebama vladar
Kao što nam mijenjaju svijest i sjećanja
I mislimo da je uvijek tako kako se sjećamo
A stvarno smo upravljani
I zabluda koju stalno ponavljamo
Istražujući iluziju
Ne vodi nikuda
Jer nema izlaza iz holograma prijevare
I poslije tolikih pitanja
Koje sam postavljao sebi i vama
Tolike godine
Shvatio sam da je cilj
Iz jedne zablude otići u drugu
Misleći da putujemo
Na putovanju nade
Nade za budale
Vjerovanje za neuke
Čekanje spasitelja
Mesije
Nekoga tko će umjesto nas učiniti nešto za nas
To se neće nikada dogoditi
Zapamtite
NIKADA
Samo mi možemo mijenjati svijet
Mijenjajući ga kroz promjenu naše svijesti
Kroz rušenje granica koje su nam nametnute
A mi ih
Brižno čuvamo i održavamo
Fokus našeg djelovanja je svijest
Ne ono što igra u igrokazu zatvora pet osjetila
Već svijest nas samih
Naše spajanje sa izvorom Svega
Kako god to zvali
I ne znajući o čemu govorimo
Ne razumski
Jer razum je kao prazan disk
Koji se puni programima
Znanje je nalazi u našim srcima
Od uvijek
I zauvijek
Izlazi glasnogovornik
Ha ha ha
Koji termin
Pružaju se mikrofoni otvaraju blokovi kemijske su naoštrena
Dolazi nam reći kako nam je kako živimo i što da mislimo
Što da vjerujemo i radimo
A o nama se brinu oni
Koje smo birali i dali im vlast
Svaki od nas pojedinačno čineći ili ne čineći
Dao je svoj život
U ruke onome tko ga u opće ne poznaje
Pa molim lijepo nije li to suludu
Jeli nam jasno kolike smo ovce i kako nas pastiri vode na klaonicu
Novinari papagaji
Političari sluge
Skriveni gospodari u svojim jazbinama
Hej
Drmni onoga kraj sebe
Probudi ga
Vrijeme je
Da naše živote uzmemo u svoje ruke
PROBUDI SE
stranica
Sumaglica
Sumaglica pokriva tlo
Imena ulica svijetle neonom
Bestjelesna bića
Prikradaju se
Da uđu ponovo u vaše snove
I da vas zarobe
U snu kroz snove
Ugrađuju nove doživljaje
Nove slike
Popravljanje programa
I vraćanje u operativni sustav matrice
Zaustavljeni satovi
Koji otkucavaju
Film rođenja
Onog između
I smrti
Slave se godišnjice poraza
Umiranja
Katastrofa
Odaje se počast žrtvama
Svi se transformiraju
Istina
Skrivena u podrumima
Duboko ispod zemlje
Dostupna samo izabranima
Takozvani ratnici
Bar tako sebe nazivaju
U stvari su sluge sotonizma
Vatikanskih kurija
Britanskih kraljeva
I njemačkog crnog plemstva*
Kao da postoji bijelo
Ono što je ljubav
Nema hijerarhije
Ni vojnike
Nema sluge
I gospodare
Nema tajni u svijetlu
Jer i Lucifera tako predstavljaju
Nije on nigdje pao
Kakvi anđeli kakvi bakrači
To su priče za prazne glave
Puno dvorište orlova
Koji kokodaču
Program im odredio igru
Pa kvocaju
Sa kokošima
A ljudska vrsta bleji u torovima
Zajedno sa ovcama
Čekajući svoju ovcu Judu
Da ih vodi u Haser
Iz šuma svjetlucaju oči u noći
Vučja družina
Hrabra i čista srca
Prilazi da unese nemir
Nisu vukovi koljači
Zmajevi su ti koji
Trebaju ljudsku krv
Ili patnju
Žene
Zato hajka na vukove
Lovac,baka i Crvenkapica
Pa nemilice
Jadne sa lovcem
Pohotnikom
Jure po svijetu
Ubijajući bizone
Indijance
Zar ima razlike
Ubojica čovjeka jeli bolji od ubojice vuka
Sve su to ubojice
Dolaze
Pastiri
Da vas spase
Izvedu na pravi put
Da prinesete
Tijelo
Kristovo
Jedući hostije
Koje simbol su
Jedenja ljudskog mesa
Davnog žrtvovanja
I tako od ljudskog koda
Postadoše
Svinje
Vlaga u zraku mokre ulice i polja
Skriven zvijezde iza oblaka
Sanjari gledaju zvijezde
Nadajući se putovanju
Ali brodovi ne dolaze
Nema spasitelja
Nema ispunjenih proročanstava
Za nešto dobro
Priče o zlatnom dobu
Kao i sve priče služe
Da uspavaju
Ljudsku rasu
Da i dalje bleji
I ne poduzima ništa
Vojničke čizme su meke
Skoro nečujne
Oružje je repetirano
Svi smo na nišanu
Jesmo li spremni
Jurnuti grudima
Na rafale
Brzometki
Noseći na usnama jedno jedino ime
Ljubav
Dj
dj
hladno je
tražiš razlog
prstima pipaš po postelji
da okreneš sklopku
čekaj
da se sjetim tko sam
gdje sam stao
ah, dobro je
bol je još uvijek tu
prepoznavanje počinje
vraća mi se memorija
je li ona u mojoj odsutnosti promijenjena
praznina
nigdje
ničega nema
ne brini
stalno stanje
svjetlo u srcu
skriveno
izgubljena si u sebi
zarobljeno bivanje
smrti
slaže se mozaik
crno bijelih spirala
misli
sjedim u karoci
putujem
pustopoljinama
razbacanim u noći
kroz
nevidljive planinske lance
prema šumu valova
strah destabilizacije
ruši priču iscjeljenja
učitelju
ne mogu
ni sebi pomoći
što da učinim sa onima koji žure prema mojem pragu
zamjeni me
izvedi jednu točku gutaća vatre
dok smislim
improvizaciju
dok postavim novu iluziju
i svi koji prođu
kroz vrata kaleidoskopa
biti će iscijeljeni
ležim u postelji
nemoćan i iskorišten od samoga sebe
od opsjene vlastitog uma
pišem
izmišljam
sanjam pa se budim
ni sam ne znam gdje sam
apsolutno ništa
volja robota
postala si san
dio tebe je nestao
jučer
ove ili prijašnjih godina
zemaljskog brojanja
ruše se svjetovi
bol do kosti
mogao bih sjesti
kraj tebe i plakati
gledaš me
i vidiš suze
ništa ti ne znače
ni tvoje
ni moje
zvjerka
u kavezu starosti
prosipa bisere
mogu misliti
karoca se žuri
iskače iz tračnica
gledam se u ogledalo
vidim čarobnjaka
hrabar
i nasmijan
neću plakati
već ću se smijati
sretan biti
kao trbuhozborac
ti si tu kraj mene
ili bilo gdje
znam
mahneš ponekad
onda letim
više, dalje …
padam
stresem krila
pa opet
trčim poljanom
prema ponoru strasti
provalijama zasluga
što je to
što moramo zaslužiti
uvijek sam htio davati
darivali su me
naučio sam iskazivati oduševljenje
a s mnogim stvarima nisam znao što bih
obukao sam se kao da idem na snijeg
valjda je to zima
u duši
pojma nemam o čemu govorim
što više istražujem
sve manje znam
na ovaj zemaljski način
kao u onoj pjesmi od grupe Had*
*put u ništa
na putu sve*
vukovi
žene
hodao bih
negdje
kroz ulice samoće
kroz samoću dalekih zvijezda
poludio sam
budim se sa rečenicama
sa pjesmama koje govorim i ne zapisujem
kao da neprekidno pišem
ma skroz sam
kako kaže **TBF
malo sam maka
ljepši od ovog dana je tvoj osmjeh
morao bih tu rečenicu složiti u neku
dramu
npr.
stojim na polju
razrovanom od gusjenica
zmajevi u zraku
zatamnjeno nebo
svijest se vrtloži
kraj krajeva se bliži
ni kraljeva ni slugu
još jedno srce
kuca
dok
lijepi dan se budi
ljepši od dana je tvoj osmjeh
ne mojem licu
umiranje
rođenje
sretna igra kraja
novog početka
novog začetka
*
http://www.youtube.com/watch?v=ajIQJ0zxRjs
**
http://www.youtube.com/watch?v=VRv81XMviM0
Hitler je dijete cvijeća
Hitler je dijete cvijeća
Hitler je dobio rat
Hitler je dijete cvijeća
Hitler je ratar koji teško radi
Hitler nije umro u bunkeru
Hitler je bio dobar čovjek
Hitler je bio loš čovjek
Onaj kojeg poznajemo
Inkarnirao se je u gospodina Obmanu
Sa bushevim smiješkom na licu
Hitler ne postoji
Hitler postoji
Što pomisliš to je moguće
Ako nemaš misli
Nije moguće
Tada djeluje on
Slutnja
Čežnja
Chipovi stižu na odredišta
Uskoro počinje lov
Brand
Kravlji žig
Logoraški broj
Takozvani znak zvijeri
Gorjet će u paklu
Samo pitam se tko
Jer pakao ne postoji
Ma molim te gospodine
Kažu to je tvoj plan
Viši red koji nitko ne razumije
Kako si to zamislio
Ma nisi
Jer ti ništa nisi smišljao
Samo si započeo kreaciju
I pustio ju da se igra
Da stvara svoja pravila
I danas prožimaš sve
Taj ritam zvijezda, kometa
Ples Shiva Shakti
Struja koja napaja
Je li to tvoj orgazam
Orgazam kreacije
Jesi li obezanjen
Želiš li još
Je li ikad postojala pravednost
Dok si svršavao i rasipao svoje sjeme
U ništa
A iz toga su nastajali svjetovi
Ti
Kojeg ne poznam
Ti
Kojeg ne razumijem
Jesi li
Ti život
Ili sam ja život
Jesam li ja krao iz košnice
Ili si me ti namamio
Tko si ti
Reci mi tko sam
Ja
Tko su oni
Koji love i progone
Jeli to tvoja igra
Mili moj
Ako ne znaš bolje
Makni se
Nismo mi neuki ni glupi
Već smo te odavno nadišli učitelju
U tvojim svjetovima
Ne kontrolirane situacije
Jedna glava
Jedno sazviježđe
Tko me vodi u ovom pisanju
Čiji glas
Hvali
Proklinje
Trbuhozborac
Sakriven iza zavjese
Krici novog buđenja dopiru iz daljine
Noseći zore
U naručju majki
Nasmijanih lica
Dok
Sa njima
Držeći za skute
Koračaju sretna djetinjstva
Na leđima
Radosna djeca
Profesionalac sjedi
Profesionalac sjedi
Događaji
Doživljaji
Bez emocija
Strast posla
Predanost ideji
Oduzima i daje
Živote
Igre
Smrti
Profesionalac ne osjeća
Ne misli
Nema interesa
Sjedi uz fado portuguęs*
Na nebeskoj stolici
Profesionalac
Ne govori
Smješka se i šuti
Kako li bog radi
Kao amater ili profesionalac
Jeli njegov posao zahtjevan i složen
Ili koristi ispravnu metodu
Što možeš prepusti drugima
Da urade mjesto tebe
Evo opet priča o Crvenkapici
Ma daj promjeni taj film
Scenario je već dao svoje
Ne drži vodu
Pa zar ne vidiš da se lovac igra sa bakom u krevetu
Zovu i Crvenkapicu
Vuk se približava kući
Osjeća opasnost
Žuri da spasi djevojčicu
I klopka se zatvara
Zabija čeljusti u lijevu nogu
Pokušava se izvući
Vući lanac kojim je zamka svezana
No u gaćama
Iz kuće izleti lovac
Probija se kroz snijeg
Nišani
I vuk odlazi
U tunel svjetlosti
Djevojčica prilazi vuku i grli ga
Plaće
Lovac odlazi u kuću
Bakica viče požuri
Doći će ona
Nego Ilija
Kaže ona
Htjedoh te nešto pitati
Čujem da mi se motaš i ko kćeri
Mlade udovice
Crvenkapičine majke
Ha, znaš mene navratim
Da ju utješim
Bakica se smije
Ti si pravi vrag sa puškom
A i pištolj ti je dobar
Ha ha ha
Djevojčica rasteže zamku
Plaće
Suze kapaju na nogu i ranu od metka
Rane iscjeljuju
Duša se vraća
Vuk otvori oči
Ugleda nasmijano lice djevojčice
Lizne joj ruku
Podigne se
Strese snijeg sa svog kaputa
Kaže djetetu
Sjedi na moja leđa
Potrči prema šumi
Poslije prvih stabala
Vuk sa djevojčicom poleti
Put zvijezda
Između nebeskog oca
I zemaljske majke
Radosno srce
Se veseli
Jer napušta san
Ovozemaljskog snivanja
Sve joj je smiješno
I mama
I lovac
I bakica
Grleći vuka
Leti
I leti
I gleda u koji svijet
Će sići
Profesionalac
I dalje sjedi
Montira film
I pegla priču
Život daje
Život uzima
Do sada nije bilo prigovora
Na
Njegov rad
Na njegova djela
Kao div
Među patuljcima
On
Iskusiti želi
Kako je to kad ga gaze
Jer bez toga nema
Scenarija
Ni
Nove priče
*
http://www.youtube.com/watch?v=cwnvGTxChZI&feature=related
Sjene prošlosti hodaju oko tvog doma
Sjene prošlosti hodaju oko tvog doma
Otkuda dolaze poslije toliko godina
Da li ih zoveš
Kako radi tvoj nesvjesni dio
Koji nosiš na plećima
Ogroman teret
Ruksak pun programa
Nevidljivo zakopčan za tvoja leđa
Ugrađen u tvoj korpus
Kuda ti tamo i on
Zaboravljaš ga pa ga se prisjećaš
Nikako te ne napuštaju sjećanja
I ono malo tišine između otkucaja srca
Kad si tamo gdje jesi
Uleti neka davna slika
Scena
Iz tvog romana
I promjeni tok stvari
Kao da te netko snažno povuče u prošlo
Napušteno
Ostavljeno
A ipak tu
Papiri su ti ostali na stolu
Predmeti ne povezani
A bez toga nema arhiviranja
I pritišću te sjećanja
Sakriješ svjetlost
Misliš da si ju zarobio
Teško podnosiš komešanje u glavi
Svaki dan te nešto ruši pa diže
Koliko tvoje tijelo može trpjeti
Mamografija
Kemoterapija
Radijacija
Cijepljenje
Sve u cilju svladavanja
Tebe
Misliš da se može umrijeti
A onda te ponovo vraćaju
Odlaziš kroz tunel bijele svjetlosti
A to je u stvari cijev za ispaljivanje u novu priču
Padobran se baš ne otvara dobro
Tresneš o zemlju
Probudiš se
Oko tebe
Lica
Evo
Dečko
Dite
Ma isti ćaća
Nije, mater
Ma ne
Baba
Vanga
Reptilova
Smijeh nikad ne prestaje
Proroci
I ciganke
Kotlokrpe
I popravljači kišobrana
Zanat
Prostitucija kao umjetnost
Konkubine
I njihovi budoari
Mjesta tajnih dogovora
Manipulirani muškarci
Preko putenih žena
Razlivena vina po postelji
Svaki djelić holograma sadrži istu sliku
Posesivnost koja viče
Volim te
Sebičnost
Govori ne dam te
Priče o ljubavi
Kao i o bogu
Ne znamo o čemu pričamo
Ja jesam
Ljubav
Prastvaratelj
Ja nisam ono što misliš da jesam
Svako jaše iluziju svog života
Nastojeći zadržati razbijeno staklo
Prije postanja krhotina
Pijesak kao i voda
Curi kroz prste
Bolesnici krive druge
Zbog ne voljenja
A tko sam ja da postavljam dijagnoze
Ili da kažem dođite
Dajte meni svoje tuge
Odnijet ću vam bol jednim pokretom ruke
Biti će te opet mladi kako poželite
Ja sve mogu
A što vi možete
Vjerujete
Ili ne
Znadete li
Što je istina
I da li vas u opće zanima
Ili
Samo kako da preživim još jedan dan
Uz užase sa novinskih stranica
Televizijskih crnih kronika
Mislite da gutajući bobe
Rješavate ili odgađate
Neminovan susret sa samim sobom
Pred ogledalom
Pogled u vlastite oči koji zahtjeva
Hrabro srce
Osmjeh na licu
I pokret ruke
Čarobnjaka
U tom trenu
Postaješ jedno sa svim
I ništa, ništa ti više ne treba
Kad svakom koga sretneš kažeš
Kad svakom koga sretneš kažeš
Volim te
Kad svakog zagrliš i poljubiš
Kad svakog obljubiš
Kad saznaš da si žena
Da si muškarac da si tijelo
I da su to tvoje maske
U ovom svijetu na ovom planetu
Da nisi ništa od toga
Da su uloge koje mijenjaš
Na pozornici
Svjetova
Dobivaš nove drame
A igraš stare kad to poželiš
Da reći volim te
Je
Kao kada srcem
Svakoj duši koju sretneš
Kažeš dobar dan
Dobro došla
Dušo moja
Kad sve to počneš živjeti
Znaj
Otvorila si vrata
Raja
I nitko umjesto tebe
Ne može prekoračiti granicu
Spoznaje
Znanja
Voljenja
Ostaviti strah
Negdje iz sebe
Ostaviti strepnju
Da se preporodi
Ostavit one koji polako idu
Da ih ne požuruješ
Jer znaš
Da stižu za tobom
Tada ćeš razumjeti
Tada ćeš znati
Tada ćeš moći govoriti
Da sreo sam ljubav
I postala sam ljubav
Tada će sve što je
Što je bilo, što dolazi
Biti
Bilo je
Uvijek je
Ljubav
Tada
Dolaze
One riječi
Ja jesam
Ljubav
Od uvijek
I zauvijek
U kući mog oca
U kući mog oca
Neki drugi ljudi
Neka druga bića
Nevidljiv svijet
Ni sjene ne ostavljaju
Tuga u krvi
Žalost u očima
Bijes razdire
Odbijanje ne spašava
Crtanje granica
A onda nasilno spajanje
Priče i ljubavi
Kažu jedan je tražio
Čovjeka po svijetu
Je li ga našao u sebi
U domu moje majke
Čekanje na odlazak
Vjerovanje u ništa
Ili u sve
Vjerovanje i čekanje
Strah
Kada će umrijeti
Strah
Hoće li snjegovi okopniti
Gdje su mirne misli
Kontemplacije
Meditacije
Posvećenosti
U mom domu
Mir
Tišina
Prolaze sjene
Veseli smijeh
Lavež psa
Znanje se izlijeva kao vodopad
Svaki strah uzimam u ruke
I gledam ga
Zatim napravim grudu
Bacim ju
Na lizie
Oni instinktivno odskoče
Pa gledaju
Onda se vrate svojim mašinama
Ljudska rasa pati
Sva patnja
Ide k njima
Kroz portale zemlje
U njihova skladišta hrane
Brine ih
Komešanje
Jer
Neki ljudi
Su probuđeni
I nastavljaju
Buditi bogove
U kući mog oca
Za praznim stolom
Nitko ne sjedi
Nema glasova
Samo tišina
I stol je sam
I kuća je sama
U kući mog oca
Nitko ne živi
Ni otac
Ni majka
U kući mog oca
Uspavani bogovi
Jedva da dišu
Zapleteni u snove
Zaborav im jedini osta'
U kući mog oca
Ni imena
Ni broja
Nema ni nas
Ni reptila
I tko zna
Da li ikad
Naći ćemo taj put
Do očeve kuće
Val se kotrlja
I zrak treperi
Stojim sam na pustopoljini
Kidanje mojih okova
Biti će rušenje
Zatvora
Pet osjetila
Svjetlo
Sve jače
I
Sam već
Svijetlim
Svjetlo
Kida sve slike
Samo svjetlo
Ostaje
Niti jedna
Iluzija
Niti san
U svijesti
Ne
Postoje
U čemu sam našao sebe
U čemu sam našao sebe, među gomilom informacija, koje ulijeću u moju svijest,
po noći, danu, u definiranju i odbacivanju, o stvaranju i rušenju vlastitih
svjetonazora, u boli vlastitog tijela, u strahu, u boli drugih ljudi
preplašenih i poniženih,u lošim i dobrim djelima, tražio sam
se u mudrim knjigama, proročanstvima, učenjima i poukama tuđih iskustava,
tražio svugdje i nigdje u ovom i ono stranom, znaš nisam našao NIŠTA!
Počeo sam odbacivati
Vlastite svjetonazore, vjerovanja, ideje, bogove i sluge, odbacio sam sve osim
srca, jer ono je jedino znalo što treba učiniti.
Odbacio sam nadu, i rekao da se nadaju budale a ona služi manipulaciji ne
činjenja, odbacio sam vjerovanja jer su uvijek negdje postavljala dogmu,
odbacio sam učenja, zato što više nisu davala odgovore, odbacio sam samoga
sebe, ono što sam mislio da jesam, pjesnik, buntovnik,sve je postajalo pičkin
dim, sve je jasnije izranjala opsjena, zatvor u kojem se krećem i boravim, koji
je netko davno stvorio sa njemu poznatim namjerama a nama potpuno nerazumljivo,
što da govorim o tako zvanom bogu, kad ne znam ni tko je ni što je, znam da
nije ono što se o njemu priča, priča koja govori o zarobljenoj svijesti koja je
otkinuta od izvora dobila je čvrste konture, konture za što, za razumijevanje,
za igru, za neprekidne strahove, za ucjene koje ljudi dnevno provode
kontrolirajući jedni druge po naputku nevidljivog gospodara, ima jedan standup:
(
http://www.youtube.com/watch?v=1SuLGeHNfTo),
gdje čovjek govori o bogu koji je ovo sve napravio, da je zaposlen u nekom
boljem poduzeću davno bi dobio otkaz ….
Nije nam potreba nikakva jebena vjera jer možemo bez nje, nije nam potreban
ovaj život jer je on san, mi boravimo u hologramu, ovdje na ovoj planeti
postoji zakon uzroka i posljedica, sa jakim rešetkama pa se svi recikliramo,
reinkarniramo i ostale pizdarije i to djeluje, zatvor ima svoj sustav, što je
sreća, što je dobro a što zlo, sa sto metara visine više nema važnosti, iz
dubine sazviježđa strijelca potpuno je nevažno, tako zvano vrijeme koje u biti
i ne postoji, prvi put sam ga dobro razumio kroz mrežu vremena i jednoj
Deepak-ovoj knjizi, kad Merlin objašnjava kretanje naprijed i nazad, Icke to
objašnjava kao kompjuterski disk, dodajem samo da je pun podataka, volim reći,
svi filmovi su snimljeni unaprijed, ovo zemaljsko vrijeme mjereno u ovom
hologramu od 80 godina prošlog stoljeća došlo je sada ispod 16 sati, i to je
iluzija kao i 24, ali za nju smo zalijepljeni snom.
Sretan, da, jer je to moj izbor,treba mi jednaka količina energije i za ne
sretan, i ako i jedno ni drugo ne postoji.
Što se trenutno događa, postoje dvije varijante, jedna je bijeg iz zatvora,
druga je njegovo rušenje, zašto ti se događaju ove stvari, zato što si vraćena
iz budućnosti kao i ja, kako znam, po svojem srcu,vraćene iz takozvane
budućnosti da ju promijenimo u prošlosti tu kao imamo izbor, no pošto smo
zaboravili kakva je ljudska vrsta moramo proći to iskustvo na vlastitoj koži,
pitali su nas da li to hoćemo, vikali smo DAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA, e sad nema
bježanja, hahaha.
I ne trudi se ovo povezati baci sve u zrak pa što ostane,ti jesi biće
svjetlosti, stvori čvrstu namjeru u kojem pravcu ćeš djelovati,ne govori o njoj
nikome, matrica je vrlo oprezna, bitka će uskoro probiti našu dimenziju,
armagedon je dječji kašalj prema cijeloj ovoj igri, no znaj jednu stvar, Sai
Baba to lijepo objašnjava u tumačenju bhagavad gite, na jednom mjestu kada
Arjuna ratnik pita boga? Krishnu, koji je njegov vozač ratnih kola, kako da
idem u bitku, pa ovo sve moji rođaci, prijatelji, misleći na drugu stranu s
kojom se sprema boj, a Krishna mu odgovara, ne brini, sve sam ja njih već
odavno pobio!posmatraj i otvori se,Ne analiziraj, otvori srce i oslobodi um da
ga ne ograničava i prepusti se i uživaj u igri, jer ti nisi bilo tko i ako ne
postoje razlike, pitanje je ko nosi više struje i jači naboj u svojoj svijesti
a tko ne, buđenje je bolno, davno je napisao Giancarlo Rosati, jednom ćemo
opet biti za očevim stolom i slatko se smijati našim doživljajima i dramama,
jednu stvar sam naučio u filmu Patch Adams, kada Patch pokuša samoubojstvo pa
završi u „ludnici“, tamo hoda jedan čovjek, koji je svojom voljom tamo i svima
pokazuje svoju ruku sa ispružena 4 prsta i skrivenim palcem, pitanje glasi
koliko prstiju vidiš, odgovaraju svi;pa 4, on kaže budala i ide dalje, i onda
to pokaže Patchu, koji daje isti odgovor, a slijedi objašnjenje pošto mu se
svidio,gledaj kroz ruku, koliko prstiju vidiš, odgovor glasi 8, točno,
pouka,kad gledaš u problem ne vidiš rješenje.Gledaj kroz problem, sjajna si
osoba imaš potencijal koji kuha u tebi smiri um ne žuri se otvori se i sve će
ti početi dolaziti, nemoj nastojati ništa kontrolirati
Pozdrav srca dragoj duši koja u srcu nosi ljubav jer sve drugo je
opsjena (D.Icke)
o čemu razmišljaš, to je tvoja opsjena, kada ju otpustiš posloži se nekoliko
dijelova mozaika, i tako svakim otpuštanjem dobiješ uvid u veću sliku, kada ti
se slika pokaže u konturama, istovremeno ti se otvara mogućnost veće slike,
kada dođeš do vrata, ne boj se, pritisni kvaku i uđi, napuštajući jednu iluziju
dolaziš u drugu, no jednom ćeš ipak stići u realnost koju si zaboravila, draga
dušo, onda će ti biti sve jasno, slijedi onaj udarac po glavi i i rečenica;pa
ja to znam.
sjeti se tko si
pozdrav srca
stranica
Skretničar
Skretničar
Spajaju se usne
I poljubac
Zaborava
Vlak juri
Skretničar na mjestu
Ako skretničar zakasni
Vlak odlazi u putanju dugu
Kao noć Brame
Na cesti
Svijetlo dijeli kompoziciju
Razdvaja tebe od mene
Ti putuješ
Brže od svjetla
Ja padam u provaliju ničega
Ležimo pod svjetlima
Umjetnog sjaja
Na posteljama
Zakopčani negdje
Ispod nabacanih zvijezda
Potrošenih planina
Glave su pod kacigama
U vene nam ubrizgavaju tugu
Sanjamo u snu sna
Govorim ono što je reprodukcija
Misli koje prolaze eterom
Put kroz nezamislivo i prestrašno
Vratar otvara vrata
Smith se u matrixu replicira
Vučja šapa se multipricira
Pod svjetlima velegrada
Vučja družina
Koristi matricu
Njenu izgrađenu strukturu
Mijenja se vibracija
Postaje brža
Mirnija
Tiša
Šest milijardi bogova
Trlja oči
Znanje i moć se vraćaju,
Ranjeni
Uvijek zacijeljeni
Igre igara matrice
Igre želja
Pravi trenuci
U pravo vrijeme
Pravo mjesto
Spajamo jednote
Pokidane i zarobljene
Bića svjetlosti.
Skakači u vremenu
Ja i ti, ti i ja
Nema razlike,
Pjesma koju ti pjevaš naizgled je drugačija od moje
Boje
Riječi
Melodija
Ti znaš
Ta
Pjesma dodiruje ono najdublje i unosi svjetlo
Stanica kad se dijeli
Ostaje u jednom
Povezana u jedno
Ljude razdijeliš
Zamijeniše lijevu desnom stranom
Ženu odvojiše
Od muškog principa
Muški
Od žene
Kažu jednom jedan hodao vodom
I ribom hranio
Ieki ribu zamijeniše patkom
Što je riba
A što patka
Jesu li moralne priče
Zapakirana pornografija
Kažu i on je bio
Svjetlosni skakač
Da znam je bjeh
Jedna faseta
A kako bje onaj koji nije bio
Koji se ni rodio
Svaka baba
Svoju priču o Isi priča
One van zemaljske
Svoje imaju
Zemaljske
Su vanzemaljske
Tko je stvorio
Te putanje
Kanale
Tunele
Putove
Zakopana sjećanja
Ispod ugaslih zvijezda
Lovac ubojica
Dobar u priči bude
I bog pravedni
Tolike poubija
U jednom snu
Čezneš
Da zagrli te
Nečija ruke
U naručju nekog da sakriješ svoju tugu
U drugom
Ne postoji vrijeme spavanja
Sijač vjetra
Bez prestanka i odmora korača
Sijući oluju
Sunca su toliko mala
Da ih nekoliko
Stane na tvoj dlan
Ovaj svijet
Svijet je u tvojoj glavi
Ne postoji u pravoj stvarnosti
Osim kao san
Nedosanjane priče
Igre
Kreacija
Pokrenuta pa prekinuta
Duša
Traži malo tišine
Mira
U kutku nekog svijeta
Kružiš
Sobom
Kao lav u kavezu
Misliš o meni
Govoriš o sebi
Iz daljine
Nema poruka
Samo neka pitanja
Gdje su izgubljena vjerovanja
Trebaju li ti
Sada saznaješ
Istine
Ni moje ni tvoje
Već one
Na izgled grube i okrutne
Iz kojih
Protjeruju ljubav
Bezuspješno
Kao što kuca srce tvoje duše
Tako kuca
Srce ove planete
Znaš
Jedino što je važno
Važno je voljeti
To ispunjava
Zemaljske
Dane
Ljubav
Će sudar svjetova
Pretvoriti
U svjetlo
Koje oči ne mogu gledati
Duša će sva radosna
Ispunjena
Pjevati
Na svim
Jezicima
U svim slikama
Vibrirati će
Volim te
Zaspali skretničar
Trlja oči
Na pruzi više nikoga nema
Da li je njegov posao završen
Ili je to bio samo
Jedan san
Svijeta snova
Svijeta svjetova
Kaže poglavica
Kaže poglavica
Budi svoj
Neka vas vaše srce vodi
Prvi red
Kazališna kavana
Nasmiješeno lice
Draga Suzanne
U mojoj glavi
Zuje avioni
Svih prošlih i budući ratova
Večeras
Nastupam
Na pozornici
Od snijega
Led u grudima
Okovano srce
Suze teku
A smijeha još nema
Moj nastup najavljuje
Ljubo Jelčić
Upravo se vratio
Sa duge turneje
Vođenja zemaljskih festivala
Uvodna pjesma je Darkova
*Grane smo na vjetru
Mala trema
Koju rješavam
Sa pola boce skotcha
Stresem se
Kao pas mokru dlaku
Cipele
Kao obično
Prevelike
Lice ostarjelo
Izorano pričama
Aplauz
Utrčavam na scenu
Spotičem se i padam
Prolama se smijeh
Ustajem
Zauzimam ozbiljnu pozu
Dva kočijaša
Dovezu govornicu
Naslonjač za ruke
Čašu rastopljenog leda
Podižem ruku
Pažnju molim
Sva svijetla se gase
U ruci plamičak tinja
Jednako vidljiv
Onima u zadnjem redu
Kao i onima naprijed
Svjetionik
Koji
Pokazuje opasnu hrid
Svjetlo
Koje pripada svima
I nitko ga ne može imati
Svjetlo na putu
Kolone prolaze
Nasmijana djeca
Ratni invalidi
Tužne udovice
Izgladnjeli psi
Mršava stoka
Samo nedostaju
Predsjednici, pape, poglavari,
Ministri, dvorska svita, kraljevi
Sa i bez kraljica
Fali tu u koloni
Bulmenta krvopija
Trgovaca dušama
Duhovnih učitelja
Proroka
Na kraju kolone
Povorka prosjaka
Gubavaca sudnjeg dana
Gospoda ovozemaljska
Stoje
Na pijedestalu
Zovu
Gladne znanja
Njihovi inkasatori
Broje pare
Trljaju ruke
Novac se slijeva u potocima
I ulijeva u more plastike
Uzvraćam osmjehom
Sastavim dlanove na
Srčanoj čakri
Naklonim se svima
Dobra volja
Promijenjeni spolovi
Zamijenjeni klonovi
Zamislite na tren
Možete stvarati svjetove
Kamen i zemlju
Mora
Rijeke
Svijet koji leti, puzi i hoda
Usađivati programe u gotove obrasce
Odrediti zakon postojanja
Prve scenarije
Film
Sa nastavcima
Korekcije
Intervencije
Pisci knjiga stvaranja
Zemaljske drame
U bljesku sekunde
Ono što mjere
A ne mogu izmjeriti
Pogledam svoje dlanove
Jesu li tu
U tim brazdama
Zapisane priče koje ću sanjati
Da li mali pomak
Ispravak
Greška
Mijenja tok priče
A ljubav
Postoji li i u svijetu strojeva
Strojevi su dio nje?
Aljaški malamut
Ulazi u kuću
Vuk pretvoren u psa
Tuga u gradovima represije
Zimskih dana
Hologram gubi pozadinu
Sve prestaje oko nas
Molim lijepo
Trenutak pažnje
Prije odjave
Još jednom ugasite svjetla
Pogledajte moju ruku
Svjetlo je sve slabije
Ruka nestaje
Sve nestaje
Više nas nema
Čuje se plač
Iz svemirske kolijevke
Dolaze bića
Uzimaju djecu u svoje svjetlosne ruke
Grle ih
Stapajući se s njima
Mir
Tišina
San
Buđenje
T oj pogled
Tvoja misao
Stvorit će ono
Što
Želiš
I ako te želje
Vode u pakao
Kreator
Kroz tebe sanja
Iskušava
Vlastitu kreaciju
Koja
Nema ni kraj
Niti početak
Stari konobar na šanku
Pali cigaretu
Ispija čašu vina
Nalijeva drugu čašu
Koja stoji
Ispred
Suzanne
Mladi konobar
Šef restorana
Stavlja cvijeće na stolove
Gleda jesu li čaše izglancane
Tiha muzika Dilanovog valcera
Sve je spremno
Za posljednju večer
Ovoga svijeta
Kazaljka se primiče
Poklapa jedna drugu
Oglasi se brodska sirena
Dijete divova
Pojača ton
Čuje se žamor
Restoran je pun
Počinje
Njegova
Omiljena serija
*
http://www.youtube.com/watch?v=5GGNo2K9o94
Moje ime je Suzanne
Moje ime je Suzanne
Sjedim u nekom selu
Ispod planine
Na stolu prozirna flaša
Male čaše
Jednu dajem gospodinu preko puta
Drugu stavljam
Pred sebe
Uzimam flašu
Natačem u čaše
Meka ko duša
Pitka
Bosanska rakija
Podignem
I kucnem, sa drugom
Čašom
Gledam te oči
U njima praznina
Dubina
Ništa
Živio gospodine
Ili bolje, da te zovem
I nazdravim
Imenom pravim
Gospođo
Smrt
Dead
Ili
Kraj
Izgledaš bolje
Nego prošli put
Vidim držiš do sebe
Ispij sa mnom još jednu
Zaboravila si tko sam
Sretoh te već toliko puta
I otpravih te
Ali ne i ovaj put
Znam
Tvoja je žetva
Vjera
Najviše ti daje
Stvarno ne postojiš
Sjedimo u iluziji
Ispod
Visokih planina
Ti ispijaš polako
Sa merakom
Ja
Trgnem
Ti bi ostala ovdje
A ja
Nek' idem dalje
Kažeš
Život te čeka
Tvoje vrijeme još došlo nije
Hej lijepa smrti
Pođi sada' sa mnom
Koračat' ćemo zajedno prašnjavim putovima
Snježnim vrhuncima
Želim da ponovo vidiš hropac životinja
Zaleđenih pogleda
Ranjenih bizona i vukova
Ubijene tisuće u oceanima
Milijuni odsječenih glava
Uzidanih u bedeme carstva
Gospodara sa dugim skutima
Sakrivenih repova
Mantijaša koji blagoslivljaju ratove
Krvave bajunete
Iperit i ostale zvijeri
Žetvu tvoje igre
Holograma koji je ostao bez struje
Hej mila sestro
Na ime tužno ti se odazivaš
Jer svaki dah koji prekineš
Ureže se u tvoje tijelo zaborava
I kao zombi
Ti kružiš planetom
I uzimaš
A ne daješ
Ti sjena si svih sjena
Služiš gospodare
A nagradu ne primaš
I teško već stižeš
Koliko lijepa si
Tek stara si
Brzina ti pada
I sunovrat se bliži
Mila sestro
Dođi u zagrljaj
Svojeg brata
Tu
U njedrima mojim
I zmije se griju
I postaju ono
Što bile su prije
Prekrasne vile
Divna djeca
Otac i majka
Nasmijana lica
Hej smrti
Moje ime je Suzanne
I mogu mijenjati lica
Žena
Muškarac
Misliš da dijeli
Čovjek čovjeka od čovjeka
Mila damo
Igri se primakao kraj
Daj mi svoju ruku
Vodim te na jedno divno mjesto
Gdje pripadaš
Od početka
Ali izgubljena
U ratovima straha
Ti si zaboravila tko si
Da smo
Ti
I
Ja
Jedno te isto mjesto
Ljudi na ovoj planeti
Zovu nas
Raj
Sjedim u nekom selu
Ispod planine
Na stolu prozirna flaša
Male čaše
Jednu dajem ljepoti preko puta
Drugu stavljam
Pred sebe
Uzimam flašu
Natačem u čaše
Meka ko duša
Pitka
Bosanska rakija
Podignem
Ruku
Kucnem
Sa čašom
U tvojoj ruci
Gledam te oči
U njima
Ljubav
Zanos
Sjaj
Dubina
Zvjezdano nebo
I toplina Sunca
U tvojim očima sejo
Raj
I tvoje ime je sada
Isto kao i moje
Reći ću ti samo jedno
Volim te
Suzanne
*Suzanne,Copiright:Leonard Cohen
Korporacije patrokracije
Korporacije patrokracije
Sigurnjaci, bezbednjaci, cije, sekuritate
Kgbejci, jajare, patrioti, jataci,
Oprostite kurve, vas samo zbog pjesme
Racije, barikade, vojske, policije
Barikade, avioni, zaprašivači
Jebači rumene kadulje
Jahači,guraći
Hvataći,
Horde slugu zombija
Repovi iza sakristije
Razapeti kroz milenije
Sluđene žene
Sjebani muškarci
Djeca pucači
Morima plutaju razarači
Korporativne igre,
Korporativnih sigurnost
Mali lopovi velikih lopova
Signali danju
Signali noći
Jura razbio radio*
A sad mu zuji u glavi
Tv
Ratovi
Sprovodi
Imena i brojke
Glave papagaja
Na ramenima ljudskih tijela
A sadržaj
Koji se nalazi unutra
Nebitan
Sadržaj tvari
Esencija ljubavi
Tražimo tko nas voli
Podijeljeni u nutrini
Mislimo da ćemo se spojiti
Spajajući se nekim
Trenutci sreće
Godine patnje
Ugrađena krivnja
Žene moraju služiti
A muškarci se mogu kurvati
Djeca trebaju trpjeti
Djevojčice za lutke
Dječaci za pištolje
Revolveri od djetinjstva
Haljinice od rođenja
Kraljevske porodice
Zmijskih glava
Sikću
Pogledima strijeljaju
Jedni drugima glave skidaju
Engleskom vladaju nijemci
A nijemcima illuminati
Predsjednici se klanjaju
Papama
Vjere pretvaraju u narod
Muslimani, židovi etc
Poistovjećivanje sa izabranima
Božjim narodima
Vjernici koji vjeruju u boga
Nevjernici koji vjeruju u nauku
Svi nekom nauku služe
Izgubljeni dani proizvodnje
Koliko je para propalo
Zbog štrajka
Ranjenih radnika
Povrijeđene
Omalovažene i obeščašćene
Obitelji
Neprekidno vrijeđanje i ponižavanje
Korporativni igrači
Jahaći novca i heroina
Trkači po sljemenu
Sastanci kod kuma
Na kume
Uzmi kume
Korporacije teokracije
Teokracije korporacije
Ucjene i tajne
Iživljavanje manijaka
Sustavi koji počivaju na bolesti
Sabijem podobne
Vrijeme je za nepodobne
Vrijeme je za ljudska bića
Vratimo sjećanja
Nek' izvor poteče našim srcima
Kao što rijeka na ovoj zemlji nikad ne prestaju
Da izviru i teke
Zašto smo napravili brane
Hidrocentrale
Akumulacije ljubavi
I počeli struju prodavati
Ovaj svijet pripada svima
Nema trgovine
Nema prodaje
Samo poštovanje
Briga svakog o svakome
Zar smo zaboravili tko smo
Ako smo
Sjetimo se
Uzmimo naše živote u vlastite ruke
I svakog dana
Pogledajmo
Zapitajmo se
Da li sam učinio nešto za nekog
Pomogao ili odmogao
Da mu bude bolje
Dao ruku
Utjehu
Mir
Ljubav podijelio svijetu
Oslobodio vlastito srce
Uzmimo odgovornost za sebe
Ne trebaju nam poglavari
Bilo koje vrste
Ako vjerujmo
Ne treba nam
Ulaznica za raj
A pakao ćemo imati
Dok god nama vladaju elite
Svjetlo nije na nebu
Niti u žarulji
Svjetlo je tvom
I mo'm srcu
Vrijeme je za ljubav
Bez uvjeta
Korporacije patokracije
Baj baj baj
Stigle ste na
Kraj
The End
Fine
Finito
Kaputt
Želim vam sretan put
*
http://www.youtube.com/watch?v=eDUeahZRQi4
Molim vas
Molim vas
Gdje mogu reklamirati
Što gospodine
Pa sebe
Molim vas jeste li vi nadležni za reklamacije
Jeste
Ah,
Sjajno
Nisam morao dugo tražiti
Znate kako je po nekim dućanima
Te nema šefa
Reklamacije ne primamo
Novac ne vraćamo
Izaberite nešto drugo
Simpatični ste gospodine
Moje ime je NN
Molim vas trenutak pažnje
Naime
Ja sam roba s greškom
Rekli su mi da sam na sliku i priliku božju
Nekako mislim da je i on roba s greškom
Pa molim vas
Često me boli glava
Ništa ne stignem
A
Nisam baš ni nešto ostario
Molim vas
Dužan sam na sve strane
Banke vladaju mojim životom
Firma bi htjela više
Svoju nesposobnost opravdavaju
Općim uvjetima
Recesija
A treba dići guzicu iz stolice
Molim vas
Čujem da ima i gorih slučajeva od mojeg
Drže ljude gladnima
Organiziraju im ratove
Hrane ih otrovom i smećem
Pa znam nisam ja najgori
Mislim nije kod mene velika greška
Gledam prolaze avioni iznad glava
I s nečim nas zaprašuju
Jeli to pesticid za ljude
Ma ima svega
Poplave
Potresi
Ruše se ptice
Pčele pobjegle
Svašta se priča
Neki kažu
Sve će se postaviti na glavačke
Kruže glasine o smaku svijeta
Novom svjetskom poretku
Sličnosti Obame i Busha
Jedino je ovaj drugi bijel
Pa teorije zavjere koje su postale praksa
Sad tek razumijem onu Marxovu
„"Filozofi su do sada svijet samo različito tumačili,
a radi se o tome da se on izmijeni",
napisao je Karl Marx u svojoj glasovitoj 11. tezi o Feurbachu,
propovijedajući potrebu promjene društvenog uređenja“
Vidim da su iz filozofirali
Da sve treba stati pod jednu kapu
To su valjda te promjene
Svijeta
Neki viču
Tako nam bog pomogao
Neki se klanjaju
Neki se spremaju za sudnji dan
I još tu ima svega i svačega
Kažu da u nekoj knjizi
Navodno svetoj
I ako tu riječ ne razumije
Sveto
Dolazi li od sveta ili svijeta
Svjetlosti ili svetlosti
Piše još stvašta
Spominju se apokalipse
Jahači
I samo se straši puk
Gospodine
Baš sam neuk
A i greška mi je,
Uvijek nešto kontra
Kažu crno je
A ja
To je sabijena svjetlost
No nema veze, da vas ne gnjavim
Sa svojim glupostima
Došao sam reklamirati
Svoju grešku
Mislim sebe
Ne mogu razumjeti
Zašto je sve to tako
I molim vas gospodine
Bog ili bogovi
Što je točnije
Moram priznati da je tu velika
Zbrka
A što su anđeli
Pa sveci
Uh
Umorio sam se od tolikih pitanja
A priznajete li vi grešku
Molim vas samo mi nemojte
Objašnjavati pomoću karme i dharme
Ne drži vodu
Mislim samo u kanti
Ali kad stavim kantu u more
Okolo je svuda voda
I gledajte gospodine
Što više učim
Manje znam
Možda nisam trebao učiti ništa
Sretan i glup
Kraljevstvo nebesko
Jeli to to
A dobri gospodine
Kažete da uzmem
Obrazac i ispunim
Protokol
I da odem na začelje
Okrenuh se iza sebe
A tamo red od milijarde milijarde svjetova
Oh
Zar je sve to roba s greškom
Pa dobro bože
Što je to
Možda previše očekujem od tebe
Kako mi sliku ti napravi
Na svoju priliku
A ne dade mi moći svojih
Da riješim svaku ne priliku
Dvoumim se
Da odustanem
Ili
Da preskočim ograde i tvoje čuvare
Molim te smanji se na moju veličinu
Da sjednemo za stol k'o ljudi
Da nazdravimo
I u mir raspravimo
Tražim
Objašnjenje
Jer ova objašnjenja koja su već tu
I nova koja dolaze
Drže najviše do slijedećeg
Kata
A onda opet neka nova nova nova
Možeš li to pratiti
Ili si se izgubio
Oprosti bože
Volim spavati
Zašto u opće spavam
Zašto i kada svijest pada u nesvijest
Hej mili moj
Jesi li ti možda zaspao
Na desno uho slabije čujem
Na lijevo isto ništa
Kao da netko iz daljine govori
Blagim glasom
PROBUDI SE
PROBUDI SE
USTANI
LJUDSKA RASO
UZMI STVAR U SVOJE RUKE
NEKA NESTANU DOLINE SUZA
POTOCI PLAĆA
BOL NEKA POSTANE RADOST
A SVIJETLO HRANA
ZA SVE
SVUGDJE
UVIJEK
Ili i ovo sanjam
Duboko
U nekoj dvorani snova
Birajući programe
Ekstaze
Paranoje
Miješam boje
Vrtim se na ringispilu
Stolice se odvajaju
I letimo
U novu avanturu
Gledaš
Naslonjen na prozor
Nebeskog okna
I mašeš nam
Da li dobro čujem
Sretan put
Mili moji
Kad vam dosadi
Vratite se kući
stranica
Eh
Eh, kad padneš
Iscijeđeno srce
Prazni džepovi
Duša umire
Svijet se ruši
Niko te ne voli
Ostaješ sam
Sivo nebo
Kapi kiše
Nešto bi popio
Samo malo da se opustiš
Nešto bi
Samo malo da se smiriš
Sjediš na peronu
Stanica u Karlovcu
Drma te nečija ruka
Hej druže
Ličnu kartu
Kuda si pošao
Imaš li novca
Ne vjeruješ
To što čuješ
Izglancane crne čizme
Dugi kaput poput šinjela
Opasač
Sa pendrekom
I pištoljem na desnoj strani
Hej
Stani
Što se događa
Ovdje je ego u gadnom problemu
Nova slika
Pustopoljine
Približi sliku
Nadletimo
Inkubatori su otvoreni
Iz njih ispadaju djeca
Oni ispred
Puze
Prvo izašli
Hodaju
Hrani ih svjetlo
Nad njima
Prelijevaju dugine boje
Približavaju se oceanu
Prvi koraci
Idu nesmiljenim tempom
Bržeg hoda
Hodaju po vodi
Delfini
Izvode skokove
Komuniciraju
Smiju se djeca
Mentalni razgovori
Razmjena poklona
Topla struja
Srca
Izvodi bravure
Aurora borealis
Preplavljuje Zemlju
Kodovi su vraćeni
Sjećanja kao na dlanu
Kolektivno je jedno
Jedno je posebno
Nema tajnih skrivenih
Simbola
Istina srca
Ljubav jednote
Zemlja ubrzava vibraciju
Oscilacija jača
Milijuni
Bića hodaju
Kao u pričama
O ljudima
Koji koračaju
Nad nemirnim vodama
Ljudska rasa
Stare obitelji
Sazviježđa
Sedam sestrica
Vraćeni iz budućnosti
Spojeni u sada
Tihom pjesmom
Majka
Budi svoje čedo
Mila
Djeco
Moj zagrljaj vama
Pripada
Utihnule su oluje
Vjetra je stao
Ni toplo ni hladno
Vibracija
Snaga
Kao zvuk iz dubine
Iz krila pra stvoritelja
Matrica mijenja boju
Rešetke od leda
Ispare u trenu
Svjetlo se igra
U rukama
Dječaka
Djevojčice
Nema nikakvog znaka
Ljubav
Mir
Tišina
Ležiš u parku
Na klupi
Blizu je
Stanica u Leskovcu
Drma te nečija ruka
Hej druže
Ličnu kartu
Kuda si pošao
Imaš li novaca
Ne vjeruješ
To što čuješ
Izglancane crne čizme
Dugi kaput poput šinjela
Opasač
Sa pendrekom,
Pištoljem na desnoj strani
Sada
Poslije svega
Znaš
Mamac si bila
Tek
Tvoja
Savršena uloga
Dok u zagrljaju držiš
Najdraže biće
U stanju
Epileptičkog napada
Na putu prema negdje
Policije te traže
Dok prelaziš granice
Sanjajući pejzaže
U tom trenu znala si
Jedino da voliš
To biće u naručju
Više od
Ičega
Sada
Na dnu mora
Odmaraš
Morski svijet pliva
U tvojim
Njedrima
Zvijezde oko tebe
Sretna
Si
Jer
Ponovo si što jesi
Majka zemlja
Pjesme neobičnih obrata
Priče
Ne dovršene
U kojima nema kraja
Sve dolazi na svoje mjesto
Smisao besmisla
Besmisao smisla
Osmjehuje se srce
Ti si
Radost duše
Kad se raduješ
Smiješim se
I ja
Uđeš u vlak
Uđeš u vlak
Sjedneš
I onda se sve pokrene
Kraj tebe prolaze
Gradovi
Sela
Polja
Ravnice i planinski lanci
Godišnja doba
Iluzorno vrijeme
Stariš
A u stvari nikud nisi ni išao
Dvorana snova
Projekcija holograma
Nije li to dosadno
Misliš da živiš
A spavaš
San
U nekoliko nivoa
Stvarnost koja se pretapa
Kao duga
Kad prelijeva boje
I onda nestane
Prije nego što stigneš do nje
Zašto je uvijek u daljini
Zašto nisi u njoj
Mjesec u tvojem snu
Kako on putuje
Danju i noću
Ili se sam vozi
Oko zemlje
Pojačaju i smanje gas
Produže i skrate vrijeme
Zaustave sat
Promijene scenu
I uloge
Svi gradovi su tamni
Uz bezbroj neona
Gdje je prava svjetlost
Koja osvjetljava put
Kojim putuje duša
Sjedim u vlaku
Drugi razred
Gledam kroz prozor
Promiču krajolici
Stada konja
Indijanska sela
Plemenske zajednice
Mir na zemlji
U noći
Slika se mijenja
Čuje se pištanje lokomotive
Zvuk napornog uspinjanja
U daljini pjesma vukova
Surround
Hologram bez naočala
Potpuni doživljaj
Svijeta sna
Noć je
Promiče nebo sa zvijezdama
Rukom ih možeš dohvatiti
Ispružiš ruku
One se udalje
Budan si
Nemaš program spavanja
Veza sa izvorom je čista
Nema smetnji u eteru
Otvaraju se vrata
Kondukter
Ulazi
Dobra večer
Molim kartu
Gledaš kroz prozor
Oprostite
Vaša karta je istekla
Prije 15 minuta
Molim vas izađite van
Podižem se
Izlazim
Još jednom pogledam nebo
Nakrcano zvijezdama
Sve je to kopija
Znam
I sam sam san
Izlazim iz kupea
Otvaram vrata
Peron
Buka
Galama
Moja noga
Staje
Na kameni pločnik
Glavnog kolodvora
Prilaziš mi
Širiš ruke
Draga Suzanne
Grlim te
Čujem
Tvoje riječi
Vratio si se mili
Sa daleka puta
Čekala sam te
Hajdemo sada
U
Novi san
*Suzanne, copyright: Leonard Cohen
Podijeli ljude oni će podijeliti zemlju
Podijeli ljude oni će podijeliti zemlju
Ti ljudi nisu ljudi
Dok nose r-kompleks
Mi smo bili
Ljudi
Još jedna mogućnost nam dolazi u susret
Da budemo ljudi
Ranjavamo zemlju
Tisuće godina
Ne pitamo ju za dozvole
Već rujemo i kopamo
A komarac kad sleti
I ubode našu kožu
Ubijamo ga
I rana se zacrveni i boli
Otekne
Samo na trena
Zamislimo
Kako je zemlji
Zatvoreni u pet osjetila našeg postojanja
Ne čujemo ni vlastite jecaje
Samo ego
Kad se uplaši
Suze naviru
Poniru po licu
Kapaju po grudima
Zemlja je stvorena
Topla nježna
Odjeća se nije nosila
Dok smo bili fluid
Ne poznajući
Posesivnosti ni straha
Stojimo kraj zapaljenih vatri
Kraj iskopanih raka
Umro je moj otac
Umro je moj brat
Moje sestre nema
I moje ego je sam
O kako sam žalostan
Zašto me ostaviše
Tko će da me čuva
Da me pazi
Da me uči
Mir i rat
Nema svijeta
Do Bosne lijepe
Jeste li se ikad pitali
Zašto se ovdje lome koplja
I kome i zašto su važna balkanska brda
Udoline prožete mirom
Pjevom ptica
Žuborom potoka
I glasnim dozivanjem momaka i djevojaka
Kome je trebalo
Poslije spuštanja mora
Da stalno ugurava ratove
Između planinski visova
Morskih obala
I slavonskih ravnica
Čiji su bičevi
Gonili konje u galop
A jahači
Sjekli
Malene
U majčinim rukama
Da li su sijevale
Baterije topova
Jače od baterije bubnjeva
U današnjem danu
Srca hvataju isti ritam
To nije ritam tam tama
To je ritam
Buđenja
Iz ljepljivog i zapletenog sna
Koprena
Očiju
Kroz paučinu
U magli
Jednostavno ne postoji
Više u našim gledanjima
Ujedini ljude, oni će ujediniti zemlju
Ljudska rasa
Naši unuci
Neće više nositi
R-kompleks
Jedna riječ
Jedna riječ
Dovoljna je
Za bolje ili
Lošije
Pismo iz daljine
Rastuži i razveseli
Uspješan si u ovom svijetu
Kako stojiš kod boga
Misliš da je to njemu važno
Pogledaj što si dao
Ne gledaj što si primio
Kad sve svrši
I ne bude straha
Hoćeš li moći
Sretno živjeti
Ne brini
Biti ćeš reprogramirana
Na principu
Svijesti
Sveprisutnosti
Sveznanja
Tražiš odgovore
Hodajući svijetom
A odgovore si sakrio
U svojoj nutrini
U srcu duše
Um te zbunjuje
I veže
Svilenim konopima
Čežnje
Lancima
Nezadovoljstva
Okovima
Napuštenosti
U kavezu straha
U rešetkama od cvjetova
Zapleten u iluziju
Sanjanja
U maglu
Prošloga
I smišljanjem
Budućeg
Oči plutaju
U zori
Opijumskog dima
Na valovima
Strasti
Protkane strahom
Programima morala
Dokazivanjem čovječnosti
A tek ćeš saznati
Što to znači
Ili bolje rečeno
Sjetiti se svega
Učitelj bez učitelja
Ti postaješ
U trenutku
Učeći samog sebe
Nema odgovora
Osim onih u tebi
Vidiš li dobro
Gledajući kroz kaleidoskop
Dok ga vrtiš u rukama
Pa istina mijenja boju
Ne možeš se odlučiti
Koja ti je ljepša
Crvena
Plava
Ljubičasta
Žuta
Neka druga
Ili slika cjeline
Bijela svjetlost
Prelomljena u prizmi
Opsjena uma
Jer očima ništa
Vidjeti nećeš
Ušima ne možeš
Osluhnuti
Šapat duše
Govoriti ćeš riječi
Riječima opisati nećeš
Svoju nutrinu
Sebe samu
Nije li iskustvo koje stvaraš
Potreba kreacije
Proizvod dosade
Trebaš jaki ego
Potreba za borbom
Zaboravljaš ljubav
Ljubav
Koja je oduvijek u tebi
Jer um umije
Smišljati razne priče
Od zvuka koji stvara, nosi
Od svjetla koje zvuči
Dok emocije razigrane
Sa visine padaju
U provalije
Pa opet uzlete
Letiš bez krila
Let je samo
Putovanje uma
Bez početka
Nema ni kraja
Tako
I ova pjesma
Ne završava
stranica
Koračam ulicom
Koračam ulicom
Ulicom bez kraja
Zgrade postaju prozirne
Porozne planine i nebo
Sve kao mreža svjetla
Vibracije brzog sinkronicitet
Pločnik polako nestaje pod nogama
I gubi se stopalo
Nestajanje prema gore
Vrtlog pred korakom
I propadanje
Nagli pad
Koji se pretvara u lebdenje
Polako
Širim ruke
Ruke postaju krila
Padanje
Usporavanje
Kao albatros kad se spušta na pučinu
Ubrzanje koje postaje
Buktinja
Samo oblačić u srazu sa vodom
Delfin
Roni prema dubini
I izbija na drugom kraju svijeta
Tik iznad mora
Zvjezdano nebo
Pjev ptica u ljetnim večerima
Vrtlog
Ispred mene
Uvučen u ubrzanje
Mijenjam oblike
Postojanja
Igru putovanja
Dvoje stoje na ulici
Na odlasku
U novi susret
Iza ugla se nalazi
Zečja rupa
U koju padam
Nisam u tijelu
Samo mijena
Koja putuje
Kroz samu sebe
Dvoje za stolom
Negdje
Između zvijezda
Stvorene slike
Dekoracija
Predstave
Prepoznavanje otvorenosti
Buka
Toliko prometa
Koliko ljudi
Dok borave u svojoj tišini
Posvećeni
Čitanju sa usana
Slušanju otkucaja istog srca
U njihovim grudima
Oči koje izmjenjuju slike sjećanja
Riječi
Kao cvjetovi
Bačeni na pozornicu
Dodir bez dodira
Emocije
Vrtlog
Ponovno ubrzanje
Let
Iznad zvijezda
Ispod ničega
Tamo gdje sve počinje
Čemu se vraća
Vrtlog
Padanje
Tijelo koje lebdi
Zastalo
Jer težina ne postoji
Kamoli sila koja ju privlači
Sve je to jačina iluzije
Vergl starih priča
Projekcije sjećanja
Svi smo sami
Svi smo zajedno
Misli koje prolaze tijelom
Povećani napon
Teško podnosimo
Voliš mene
Voliš sebe
Nema tu ništa novoga
Rešetke su snažne
Val propuha
Iza njega
Oluja
Visokih valova
Čuvari djece
Čuvari bogova
Zarobljene duše
Uskomešane od bola
Svijet patnje
Život bez smisla
Smisao kao kanta sa rupama
Ne možeš odnijeti vodu
Bagremov grm
Na rubu šume
Roj pčela
Majka Zemlja
Pčelarica korača
Šumom
Mir upija
Mir daje
Tisućljetno stablo
Otvara svoju krošnju
Svaka vlas kose
Nosi priču jednog eona
Odlaziš na kraj svijeta
Mjesto s kojeg si pošao
Postaje kraj početka
Svjetlost se igra na travnjaku
Između
Zidina matrixa
Prelijeva boje
Povezuju se djeca
Skakači u vremenu
U rukama
Vatrene kugle
Žongliraju
Bacaju
Kosti
Grah
Pepeo u vjetar
Sve slike
Su sjajne i čiste
Uzrokovano
Svijet se mijenja
Izvanjskim
Nutarnjim
Implozija
Prije eksplozije
Kao plus i minus
Kao principi
Žene i muškarca
Kao dobro i zlo
Svijet u ravnoteži
Ne do sanjani snovi
Završavaju u zaboravu
Dvoje stoje na ulici
Na odlasku
U novi susret
Odvojene čestice
Ponovo povezane
Svijest uvijek prisutna
Kad stvoriš namjeru
Ona je tu
Prisutna tiha nenametljiva
Prožima sve
Zoveš ju
Ljubav
Kolone odlaska
Kolone dolaska
Na brzinu
Sakupljene
Spakirane stvari
Ostalo je bijelo rublje
Arsenovih pjesama
Pod oblacima
Brodovi
Razapinju jedra
Dolazi oluja
Vjetar snaži
Valovi iznad horizonta
Svi plove
Ka najjačoj točci
Gdje orkan rađa orkan
To je vrtlog
Brzo putovanje
Ka novim
Poljima
Išaranim cvijećem
Nasmijanim krošnjama
Oblacima bez sjene
Opet smo fluid
Kao nekad
Zemlja
Plovi
Nebeskim morima
Kroz
Mir i
Tišinu
Stvaranja
Vole te ne vole
Vole te ne vole
Sviđaš im se ne sviđaš
Zamisli
Puno slave
Preuzima um
A ako netko kaže protiv
Odmah skoči
Ja
Ko me to napad
Ah
Mahni rukom
Nije važno
Guram kolica
Puna
Slatkiša
Kao da sam
Djed' Mraz
Kartica u džepu
U glavi želje
Vozim prema blagajni
Trepere svjetla
Sve, mislim
Još ovaj put
Pa što bude
Gužva je
Slaboća me hvata
Svijetla se gase
Svjetla se pale
Mrak
Tišina
Kao da lebdim
Ne vidim ništa
Mir
Neki spokoj me obuze
Nemam težine
Misli se prekidaju
Postaju kao slogovi
A iz riječi
Slova slobodno padaju
Kao da nestajem
Propadanje bez strah
Bez daška vjetra
Ni ja ni ti
Više nas nema
Sve je nestalo
Nebo sa zvijezdama
Ugasla i nestala sunca
Dan i noć
Ni sjećanja
Možeš li to osjetiti
Zamisliti
Tvoj dom
Iz kojeg
Si krenula
Emanirana
I kroz tebe
Emanirano
Znaj
Jednom
Struja biti će
Isključena
Zamisli
I jadni
I oholi
Biti će
Jedno
Ni jedno
Svijet boli
Svijet radosti
Svijet siv'
Svijet boja
Ovaj
Put
Kao i uvijek
Plan se ispunio
Program se doveo do kraja
Osjećam probadanje
Na mjestu
Gdje bilo je srce
Kolaps
Planete
Zeleni ni crni
Na početku
Na kraju
Civilizacije
Istrošene
Prije novog skoka
Slike koje se mijenjaju
Ovisno
Iz kojeg
Svemira ih gledaš
Nema konstante
Zarobljeni
U tijelima
Opsjene
Ruke
Opsjenara
Još čuje se
Zvuk
Nestaje
Majstor Brama
Isključio je sve
Kad Brama
Isključi sve
Isključi
Samoga
Sebe
Nema tebe
Ni mene
Nema
Ljubavi moja
Ni svemira punog ulica
Svjetlećih reklama
Privida
I želja
Razigranih dječaka
I mirnih djevojčica
Samo znalac
Vidi
Sakriven praćke
U džepovima hlača
U džepovima haljinica
Psi u trku
Mačke se protežu
Divlje zvijeri
Hodaju između planeta
Vrti se vrtuljak
Sve lebdi
Prolazi
Duboki glas
Iz dubine svjetova
Mrmlja
Mrmori
Okreću se oči
Zvuk je poznat
Djeca se sagibaju
Uzimaju
Kamenčiće kometa
Vade praćke
Zatežu gume
Komete
Izlijeću
Treperi zrak
Pogađaju
Privid
Neba
Svijeta
Sve se lomi
Sve nestaje iz početka
Na kraju
U daljini
Odzvanja
Sretan
Dječji smijeh
Smijeh iz
Srca
Nasmijanih duša
Tko to remeti
San
Brame
Jeli Brama
Sanja
Ili je Brama
Nečiji san
Sanjamo li
Mi
Bramu
Ili on sanja nas
Kugla leti zrakom
Kugla leti zrakom
Kometa nebom
Kugla ruši čunjeve
Kometa briše sjećanje
Postoji samo zaborav
Kada puna vode
Pjena se rasipa
Bijela put
Koju kupaš
Izaziva osmjeh na licu
Voliš sebe
Putenost tijela
Misli uzbuđenja
Plan podavanja
Igra zavođenja
Slike bez riječi
Riječi bez tona
Ispisane misli
U pozadini očiju
Tursko njemačka krv
Nije krv zakavkazja
Ili možda je
Smiješana
U laboratorijima
Divova
Dok nisu smućkali
Tipove krvnih zrnaca
Kombinacije
Da li je to tehnologija
Ili manipulacija svijesti
Kako se
Ona manifestira
Može li istovremeno
Bit
Zatvorski čuvar
I
Zarobljenik
Igra svijesti
Bez sukoba interesa
Sve je moguće
Nema pravila
Ona nastaju i prestaju
DNA ne postoji
Osim na ovoj razini
Zaboravljene
Urušene stepenice
Koje smo prošli ostale su negdje
Visjeti u ponorima
Sna
Ključevi
Ne otključanih vrata
Sakriveni
Od djece
Tajne
Neznanja
A ništa se ne poklapa
Tko me je donio
Kad me je donio
U inkubator
Zvan majka
Jesam li stvarno pristao
Da se vratim i popravim prošlost
Ili smo kao mnogo puta
Na prevaru
Odvedeni
Iskrcani
Bačeni
Ostavljeni
Zaboravljeni
Što mi popravljamo
I za koga
Cijena
Majstore
Postoji li
Cijena
Kod tebe
Bože
Sve je besplatno
No ovdje se debelo plaća
Suzama
Bolom
Nemirom
Instinktom
Iznenadnim udarima
Tragedijom
Otkidanjem
Nasiljem
Vezanjem
Košmar u krošnjama
Skupljaju se
Letači
Širokih krila
Dugih letova
Između dalekih svjetova
Zraka
Svjetla
Na dlanu
U snu
Položaj fetusa
Osmijeh na licu
U zagrljaju
Dolaze dani
Svijesti razigrane
Djece rasplesane
Sa pticama u očima
Svjetla na dlanu
U najtamnijim
Zakucima
Zaborava
Vrijeme
Rođenja
Se približava
Ova zemlja
Koju mislimo
Ili
Koju su nam drugi smislili
Sadrži bogatstvo
Svih svjetova
Toliko energije
Toliko kopija
Replika Kreacije
Nema nigdje
One jednostavno drugdje nisu
Moguće
Da li letjeli
Među zvjezdanim vozilima
Ili putovali mislima
Kroz mreže
Putove
Pravce
Ubrzanja
Koji oduvijek postoje
Bilo kuda putovati
Zaspali
Probuđeni
Ležeći na boku
Iza tebe
Sve je nastalo odjednom
I sve je uvijek u sada
Prije i poslije
Su provalije
Koje bezuspješno
Pokušavamo
Zadržati
Premostiti
Doseći
Ono što mislimo
Da je nedosegnuto
Spoznajom
Da smo već odavno
Na vrhuncu
Prema kojem se
Penjemo
Marianne
Marianne,sjećaš li se dana
Provedenih na rubu šume
U vrijeme nemira,rat na granicama
Nikog nije bilo da nas štiti
Zemljom su jurili konjanici
Sjekli sve što se micalo
Mi, preplašeni
Pođosmo u šumu
Što duže hodasmo
Šuma bijaše tamnija
Stabla sve viša
Krošnje su dodirivale tamne oblake
Bljesak oluje
Munja koja para zrak
Već prve kiše
Dodiruju lica
Strah nas goni
Da trčimo brže
Uletjesmo u tminu
Hladnoća na koži
Samo još naše ruke
Spojene
Nijemi
Preplašeni
Odjednom bljesak svijetla
Obasja čistinu ispred nas
Pred nama
Se ukaza
Vila
Mir
Osmjeh
U tom trenu to postade naš
Spas
Poslije su pričali
Da vješticom je zovu
Magijom se bavi
Čini baca
Čudili se nama
Kako živi
Vratismo se
Pjevajući
U sav glas
I poslije toliko
Svijetlosti svijeta svijesti
Dođoh
U neki pozni čas
Na rub šume
Već zvijezda svjetluca
Pođoh u nju
Da potražim
Predah
Kratak odmor
Od progonitelja spas
A letjeli su blizu
Iznad moje glave
Isključih svijest
Ne ostavih tragova
Na meni ništa
Čak i otkucaj srca
Što dalje
Odmiče
Čas
Utiša se
Prorijedi
Ne imah u tome trenu
Ni glas
Kroz zemlju se krećem
Pa kroz
Jelu, bor
Mijenjam se
Kako mijenja se kraj
Staza postadoh
Prema tmini krenuh
Sve nestade
Odjednom bljesak svijetla
Obasja čistinu ispred
Ja bijah
Čvrst
Uspravan
Nasmijan
Iz svjetla
Izađe ona
Vila
Vještica
Ljepotom sjajnom
Zaslijepi mi oči
Čujem
Kako govori
Ne kleči
Ustani
John
Pruža mi ruke
Podižem se
Ovlaš mi rukom dodirne bedro
Pravi si junak postao
Primih ju ispod ruke
I povede me
U sretne dane djetinjstva
Kad nam je pokazivala zvijezde
Radila napitke
Od samog nektara
Orao još stoji
Kraja vrata njene kuće
Te oči duboke
Te oči visoke
Gleda u daljinu
Gleda kroz svjetove
Pomilovah mu kandžu
Samo glavu okrene
Uvede me
Idi se uredi
Okupaj odjeni
Čekala sam da se vratiš
Da mi pričaš
Svoje doživljaje
Ja stadoh
Gledam ju
Ni sekunde ostarjela nije
Lijep osmjeh
Nasmijano lice
Vještice drage
A nad glavom
Kao i nekad
Okreću se
Zvijezde
Jure komete
Osjetih mir
Radost
Kao kući da se vratih
No znao sam
To je tek predah
Bacih
Odjeću sa sebe
Stadoh ispod mlaza
Zatvorih oči
Na tren mi se učini
Osjetih ruke njene
Na leđima mojim
Nježno me kupa
Kao majka dijete
Voljena ljubavnika
Okrenuh
Se
Zagrlih ju nježno
Cjelov joj dadoh
Odjednom
Propadati počnem
Sve se vrti
Boje uskomešane
Tijelo u srhu
Svijest leluja
Zvijezde
Ne postojanja
Tek rođenog svijeta
Vidjeh sebe i nju
Kako držeći se
Za ruke
Ulazimo
U valove oceana
Neko me drma
Hej budi se
Uskoro dolaze
Zove nas Majka Zemlja
Hej John
Zar me ne poznaješ
Ja sam
Marianne
Marianne*copyright Leonard Cohen
Ovo je tvoja pjesma
Budiš me anđele dobrote
Anđele života anđele smrti
Sanjaj me
Jer ovo je tvoja pjesma
O smislu
I bez smislu
Traženju i nalaženju
U rano jutro
U tvojem zagrljaju
Dok
Me maziš
Miluješ licu
Otklanjaš nemir ispod kapaka
Na tvojim grudima
Kao na jastuku
Prije zore
Umivaš me suzama
Moje tuge
Budiš me anđele ljepote
Sretnog srca me čuvaš
I govoriš mi
Stvari
Koje nisam znao
Koje sam
Slutio, ćutio
Tvoje sjajne oči
Nebeskih visina
Utapaju se
U zelenilu
Mog pogleda
Kao da letiš
Iznad
Prostranih livada
I tvoja sjena
Prelijeće hitro
No ispod tebe
Nitko ne bježi
Nikoga ne loviš
Ti samo
Vodu sa izvora nosiš
I liječiš
Moje napaćeno tijelo
Moju izgubljenu dušu
Srce zarobljeno
U ovom svijetu
U snu u snu snova
Anđele smrti
Toliko me voliš
Toliko me trebaš
Jer život bez mene
Nije život
Ni smrt ne može
Prebaciti plašt
Iznad mojeg odra
I skinuti ga
A tijela
Nema
Mili anđele
Nemoj mi umrijeti
U grudima tvojim
Još plamen svijeće
Tinja
Blaga
Mirna
Tiha vatra
Života
Anđele života
Uzmi me
Pod svoje krilo
Jer
Ti ne znaš drugo
Ti me beskrajno voliš
Ti si me učio
Kako da se
Sebi samom molim
Anđele sna
Donosiš mi svašta
Slike koje
Su neka druga realnost
I kad me uzmeš
Kad sanjam
Tvoj zagrljaj mira
Sve je tako živo
Na ovoj staroj
Pisaćoj mašini
Kao da
Udaram
Po žicama klavira
Pišu se priče
Redaju se slova
Rečenice
Slijeću
Pa se po redu slože
Kasno
U duboku noć
Otkucaj
Sata
Na listu papira
Pjesme ove
Anđele
Dobrote
Još sanjam
Na grudima tvojim
Iza kapaka
Okom
Malo provirim
Plavi se nebo
Novoga svijeta
Poljana, rosa
Prepuna cvijeta
Ptice, zorom se bude
Nježno trepere grane
A vjetra
Nema
To prolaze
Bića
Svijeta vila
Vještica
Čarobnjaka
Stari znalci
Majstori svijeta
Dvorske lude
Igrači svjetla
Tu su
Šezdeseto godišnja djeca
Zaigrana
Radosna
Kao i prvih dana
S njima
Se igra
Anđeo mira
Moj anđele
Anđele dobrote
Bili smo
U domovima
Ubogih
Bolesnih
Raspjevanih
Sretnih
Mirnih i sukobljenih
I obići ćemo
Sve kuće
Svaki dom
Svaku krošnju
Svaki grm
Svako mjesto
Gdje srce kuca
Srce
Radosti
Mira
Sva srca
Biti će sloboda
Sloboda
Kad se spoji
Postaje ljubav
A to već znamo
Osim nje
Ništa ništa ništa
Drugo
Ne postoji
Koračam šumom
Koračam šumom
Zrake sunca
Probijaju se
Kroz krošnje
Visokih stabala
Do neba
Cvrkut ptica
Šum lišća
Blagi povjetarac
Kasno ljeto
Donosi miris
Drveća
Koračam mirno
Nigdje ne idem
To je moj dom
S'kriveni je put
Do moje kuće
Moja koliba
Od grana lišća blata
Prekrivna mahovinom
Iznutra
Stijene
Obložene zemljom
Tako to izgleda
Neukom oku
Uspavanoj svijesti
Hologramska projekcija
U svijetu snova
No što se zapravo događa
Neprekidan niz
Kratkih i dugih valova
Različitih brzina
Kreću se
Bez početka i kraja
Tako to izgleda
Onom koji vjeruje
Da zna
Pustara prostora
Bez igdje ičega
Ništa se ne događa
Svjetlo bez kraja
Nema početak
Isto takva
Tamna strana
Tako to izgleda onom koji kreira
Svatko umire sam
Je rečenica iz filma
Donnie Darko
Svatko dolazi sam
Svatko putuje sam
Izboji energije
Koja u kratkom segmentu
Ima prekid sa površinom
No sa dovoljno naboja
Da ostvari samoću
Zbog prekida
Nedostatka napajanja
Zaboravlja
Površinu
Impuls skoka
U tom trenu
Odvojena na trenutak
Bez sata i ograničenja
Može plesati
Oblikovati
Glumiti
Igrati
Posmatrati
Sebe i druge
Struja je tada
Masovna pojava
Kad zaljube se ljudi
Cijeli svoj život
Pretvore
U ljubav
No na drugoj strani
Tog neprekidnog toka
Svijet bez izvora i kraja
Pojavljuju se
Zatvorski čuvari
U vidu
Morala
Savjesti
Zakona
Tuge
Krivnje
Straha
U pozadini svega
Jer tad se remeti
Božji red
Služenja i pokornosti
Govori se o slobodnoj volji
Biranju iz ponuđenog
Posljedicama izbora
Grijehu i kazni
Kad čovjek ubije svoju rođakinju svinju
Nikom se ništa ne događa
Oprostite
Samo svinje više nema
Svinja je klon
Krvnog žrtvovanja
A čovjek kad proizvodi ljubav
Nestaje strah
Hrana
Nevidljivih gospodara
Naša zabluda o bogovima
Naše ne znanje
Naše vjerovanje
Doveli su nas do neprekidne krivnje
Straha u svakoj stanici
Nedostatku zraka
Da bismo
Mogli disati
Jedni druge
Voljeti
Ljubiti
Punim plućima
Sretnog srca
Svijet bogova
Svijet je laži
Prevare
Čovjek bačen na koljena
Ne može biti
Drugačiji
Od bogova
Zatvoren
U zatvoru ideala
Vjere
Htijenja
Postelje
Uvjetovanosti
Preplašena božanstva
Ohola
Prema ne jakima
Zaboravila
Koliko su stara
Njihov svijet
Svijet uvjeta
Svijet karmi
Svijet poluistina
Svijet sakrivenog znanja
Dragi moji
U grudima
S'kupljen jad
Bojazni
Misli nesklada
Naviru sa svih strana
Jahači straha
Na konjima
Samoće
Jure cestama
Našeg krvotoka
Jure prema srcu
No srce
Nije svijet tame
I svi koji
Uđu u srce
Nestat će
U svjetlu
Dana
PS
Možda oni koji misle
Da je bolji svijet moguć
Otimaju ovaj savršeni svijet za savršena bića u njemu
Možda je ovaj svijet
Nekoć
Bio naš svijet
Grubo nam otete a mi unakaženi
Zaronimo u svijest
Tamo su odgovori
Na sva naša pitanja
Put prema dnu
Put prema dnu
Jedini dobar put
Probiješ dno
Ulaziš u svijet ispod nivoa
Vrhovi planinskih lanaca
Vrhovi početka
Elektricitet stvaranja
Podijele su cjelina
Priče ne postoje
Sve je kako treba
Taj proces smo zadržali
Stvarajući snove
Okusi samo podržavaju laž
Slatko
Čini
Zadovoljstvo
Jezika
I
Traži još
Pohlepa ega
Ovaj put
Pred ogledalima
Nazireš
Beskraj mogućnosti
Uporno tražiš
Film ne prestaje
Već se ne sjećaš početka
Na opuštenom peronu
Sjedi napušten čovjek
Čekajući
Milijune godina
Svjetlosnih brzina
Multipliciranih
U snivanju
Dogovor je davno postignut
On će imati
Plašt
Sa kapuljačom
Sjedit će na klupi
Boje oksidiranog bakra
Netremice gledajući
U točku stvaranje
Sve dok ti ne zakoračiš
Meko i nečujno
Kao u vrijeme davnina
Jastrebova sjena
Proletjet će komadićem neba
Na navedenoj klupi
Pokraj njega
S desne strane
Biti će jedna knjiga
Boje večernjeg horizonta
Ti znaš
Uz njega
Trebaš proći
Gledajući naprijed
Sagledavajući sebe
Na dva koraka
Zasvijetlit će slova
Na praznim koricama
Ispisujući tvoje ime
Taj tren
Biti će kao
Slow motion
Proletjet će slike
Vašeg djetinjstva
Negdje u daljini
U sredini dana
Bljesnut će zvijezda
Sva sjećanja
Biti će otpisana
Slijedeći korak
Korak kraj njega
U tvojim očima
Ostao je njegov osmjeh
Knjigu otvara
Mala oluja
Koja se igra oko klupe
Ilustracije
Lete u vis
Svaka slika je
Novo stvaranje
Novi svijet
Novi svemir
Novi otoci
Koji plove
Zvjezdanim morima
Promatrani
Postaju promatrači
Dijalog ne razumijevanja
Isti jezik
Koji ne rješava sukobe
Nervozni psihijatri
Svađa oko ladica
Koja kome pripada
Klinička istraživanje
Nitko ne izlazi
Ubijanje volje
Žetva straha
I sjetva nasilja
Zašto svi nisu jednako
U prosječeni
Nepostojanje
Tehnologije istine
Koriste inženjeri
Za spajanje
Ne spojivog
Priče o potrebama
Ignoriranje
Matrice
Obrazaca
Kinoteke
Déjŕ vu
Nemir spoznaje
Vrata koja se sama otvaraju
Prema tebi
Svjetlo te zagrli
Ponese
Unese kroz vrata
Hipnotičkog stanja
Programiranja
Jedan od tunela
U kući
Sa bezbroj soba
A svaka soba stvara nove sobe
Sobe sanjanja
Priče koje gledamo
Ne možemo mijenjati
Jer i to da mijenjaš priču
Već postoji
Snimljeno
Dat ti je privid izbora
Putnik si, samac
Koji putuje
Bez cilja
Bez smisla
Proživljavajući emocije
Doživljaje potaknute
Projekcijama vlastitog uma
Svijest na udaljenom dijelu
Jednaka je
Onoj ispred horizonta
Svaki dio sadrži
Sve detalje
Otvaranje i zatvaranje
Percepcije
Daje ti privid da stalno ulaziš u nove sobe
No vrata znaju
Da mijenjaju oblik
Boju
Postoje samo jedna vrata
Kroz koja ulaziš i izlaziš
Neizrečena
Želja
Razdvaja i spaja
U pripremi
Za ponovno rođenje
Kao izabrani
Kad te pitaju
Rista
A tko si ti
Izabrani
Izabrani
Jer sam se odabrah
Ovim putem proći
Ove patnje doseći
Sretne dane srca
Pjevajući
Plešući
Igrajući
U danima
Bez pameti
Ne znajući da
Brige postoje
Različit u istom
Isti u drugačijem
Bilo života
Je ritam kojim plešem
Pogleda Bog
Što je stvorio
Svi svjetovi
Manji od njegove zjenice
I gleda u daljinu
Duboko
Daleko
Ispruži ruku
Na dlanu mu
Plavi svijet
Plovi prema rubu
Slobodnog pada
Mladac
A tako
Umoran
Mahnu drugom
Rukom
Djeca mu priđoše
Pokaza im svijet na dlanu
Dvoje između njih
Orlovskih i zelenih
Očiju
Pogleda Majku
Čuše
Što govori
Usta ne otvara
Mili moji
Idite
Vratite
Igru
Majci Zemlji
Ocu nebeskom
Bez igre
Nema života
stranica
Ležim na dnu
Ležim na dnu
Zamotan u stolnjak
Gostionice kraj ceste
Oko rake
Bulumenta gostiju p'janih
Neki poznanici
Dvije, tri dame
Noćnog života
Gazda
Kod konja
U zimskom, vjetrovitom danu
Pod
Predugačkim kaputom
Skut podiže
Sjeverac
Drži mi
Zadnje slovo
Velečasnog
Hodže
Ni popa
Pet šest prolaznika
Tek iskopana raka
Bez imena
Groba
Riječi teku
Pijanog pogleda
Hvalospjeve
O tome
Koliko
sam pio
Što sam jeo
Žene
Zagrljaji
Krila
Koljena
Dojke
Pokrivenih bradavica
Grleći sam
Ljubio
Pjesme risao
Gostima prigovarao
Tukao se
Svađao
Inventar
Poput stola
Publiku zabavljao
Plesao
Bez svirke
Pjevao
Da zore
Svirao
Mandoline bluesa
Govor
Završava
Odajmo
Počast
Fukari
Koja dolje leži
Neka mu je vječna
Slava
Dugove platio nije
Nek' ide
Bez riječi
Hvala
Grobari
Prve lopate
Zemlje
Bacaju
Zemlja
Prekriva
No ja već
Plovim
Gondolama Venecije
Mletačkih kanala
Dugih vesala
Spretnih kormilara
Nema podijele
Mi znamo to je igra
Igrati
Umijemo
Prvi put
Netko razumije
Zna
Nema uvjeta
Svirka do kraja
U polu snu
Ruka između
Mojih i tvojih
Bedara
Razigrani prsti
Kud krenem
Treperiš
Daješ se
Srh na koži
Pod prstima
Svijet bez signala
Tri puta
Kao tri kuta
Unutar kruga
Krug unutar trokuta
Više neću
Nikuda poći
Jer
Tebe sam sreo
Radost me diže
Budi
Rasteže
Jedno u drugom
Mačka
Kraj vuka
U zagrljaju mira
Vuk te čuva
Voli
Grije
Daje se
I prostire
Dok
Palica
Gori
Kao baklja
S kojom trčiš izvan kruga
Svaki krug je
Sve veći
Sve duži
Žar
Koji pali
Razumijem
Volim
Molove nosim
Sve dajem tebi
Dajući sebe
Samome sebi
Umrimo
Rođenjem
To je put
Prvi, drugi
Svaki put
Lijepa si mi
Ljubavi
Bogova
Dok jedno uz drugo
Koračamo
Ispred nas
Nastaju svjetovi
Moja smrt
Put je
Do tebe
Da bih te sreo
Ponovo rođen
Izabran
I određen
Lakog koraka
Kroz svijet
Ne od njega
Muzika svira
Podij za ples
Pružim ti ruku
Okret
Za početak
Privučem te
Vrtimo se
Jedno oko drugog
Poletimo
Pa prislonimo lica
Lijepo je letjeti
S tobom
Kraljice visina
Strijelac
Raširi krila
Pegaz postane
Skočiš
I zajašeš
Pa put dubina
Tvoja
Moja krila
Zajedno sa najviši vrhova
Neba
Njegovih visova
Gorja
Planina
Do skrivenih dolina
Želim ti noć
Kao more
Punu bluda
Pohote i žudnje
Nasmijanog srca
Sretne duše
A more se
Prelijeva preko
Ruba čaše
Dolazi novo more
Mora kao i ljubavi
Uvijek ima
Zvijezda
Sjajna
Na tamnom nebu
Straha
Smjestila se
U slici divljaka
Sa licem
Vuka
U srcu
Dječaka
Jednom prožeto drugim
Drugo u prvom
Prvo kao drugo korača
Daje se
I prima
Pjesma je nova
Igra uvijek ista
Nema dana
Noć ne postoji
Kud krenusmo
Nas dvoje
Razdvojeni
Nigdje ni otišli nismo
Podajući sebe
Gospodaru tijela
Tamo gdje smo stali
Putovanje
Svijesti
Ljubavlju razigrane
Ja ne znam više
Ne znam ni manje
Cjelov moj primaš
Sebe ti dajem
Ja jesam
Božanski
Ja jesam
Ljubav
Bezimena
Danas ću samo šetati
Danas ću samo šetati
Držeći te za ruku
Sve ostat će po strani
Danas ću samo tebe voljeti
Kao što te volim u sve dane
Danas ću samo cvijeće donositi
Danas ću tvoje omiljene boje
Nositi
Udisati miris
Tvoje kose
Strojnice u rukama
Revolveraša
Na ulicama
Chicaga
Krvoproliće
Nestaje
Suprotni tabor
Al
Je prosuo crne ruže
U srcima žena
Djevojaka, ljubavnica
Tako to izgleda kad uzmeš stvari u svoje ruke
Sjajni
Traction Avanta
Poslije tajnog vjenčanja
Vozi
Između
Smrti i života
Ljubavi i tjeskobe
Voljenih i nevoljenih
Predanih i oduzetih
Nema kontrole
Osim
Rešetki zatvora
Sve drugo
Je dozvoljeno
Što više
Nesklada
Nemira i straha
U grudima
Gdje kuca srce čekanja
Bol je dublja
Ljubav snažnija
Capone je
Razvozio darove
Poslije valentinskog veselja
Na drugom mjestu
U drugo vrijeme
U Citroenu zaljubljenih
Bonnie
Gleda
Kako pada voljeni
Barrow
Ljubav
Koja se jednom dogodi
Šerifske
Zamke
Po svaku cijenu
Sprečavaju
Odmetnike
U ovom svijetu
Odmetnuti
Su oni koji vole
Koji se podaju
Predaju strasti života
Sadašnji trenutak
Vječnost postaje
Za njih je
Važno
U ovom svijetu
Samo
Voljeti
Nema mira
Osim u srcima
Zato
Danas
Ja ću šetati
Držeći te ispod ruke
Sve ostat će
S lijeve i desne strane
Danas ću tebe voljeti
Kao što te volim danima
Danas ću samo birati
Cvjetove buketa
Danas ću tvoje omiljene boje
Nositi
Udisati tvoj miris
Danas
Ću
Se prosuti
Ispred tvojih nogu
Kao bezbroj
Latica crvene ruže
Svakim korakom
Kojim koračaš
Kad prođeš
Slagat će se slova riječi
Volim te
Zar je važno
Zar je važno
Što je Isus hodao po zemlji
Što je Buddha učio
Što je Aleksandar ratovao
Što je Hitler volio
Što je NWO na tvojim vratima
Misliš da je biti
Kennedy, Tito,Marx, Lenjin, Castro
I sva imena ovog svijete
Nešto važno
Misliš da te tehnologija usrećuje
Da te odmor odmara
Da te gaze
I maze
Misliš li da je to potpuno isto i svejedno
Što u opće misliš
Volio bih čuti
I da razgovaramo o tvojim i mojim mislima
Da ih pratimo kao skrivene mikrofone
Da vidimo od kuda dolaze
Tko ih pušta
Tko ih uvjetuje
Kad krenu suze
One nisu izraz
Ni tuge
Ni radosti
One su izraz emocije koju tijelo ne može izdržati
I tada teku u potocima
Glumci glume
Ja sam Sadam
Drugi
Viče ja sam Sadam
Treći, četvrti itd.
Ja sam Sadam
Tko je Sadam
Zna redatelj
A publika se igra vrača pogađača
Glava se kotrlja jednom
Drugog snimaju i sude mu
Treći se odmara
Negdje u nekoj dači
Tko je Sadam
Tko je Kennedy
Tko je
Kraljica
I tko je zmija u njedrima
Trebaju nam šefovi
Kraljevi vladari
Bič mazohizma
Pa i kad nas jezikom bičuju
Kad se držimo za ruke
Trčeći rascvjetanim poljima
Tko nam
Brani da letimo
Ili se vraćamo na početak
Mislimo da ne možemo
To je duboko u nama
Da mislimo kako ptice imaju krila
Zaboravljamo pogledati
Koliko je biča
Sa četiri uda
Kopita papci stopala dlanovi kandže krila
Pa onda vidljivi i skriveni repovi
Kako gušteru naraste rep
Tako se i naša jetra obnavlja
Ako joj to dozvolimo
Ronim kroz taj beskraj
Zvan Ocean blaženstva
Beskonačna svijest
Bog
Priroda
Kreator
Ljubav
Ja bestjelesan
Ja ne postojim
Iz moga ja
Dubina ponor
Iskra pravog
Ja
Čestica duše
Izvor svega
Jedino je važno kako se osjećaš
Ne što je bilo
Niti što će biti
Već kako se ćutiš
U ovom trenu
U ovom
Sada
Kada bih mogao pisati Kao Željko Sabol
Kada bih mogao pisati
Kao Željko Sabol
Zvonimir Golob
Arsen Dedić
Neke pjesme
O ljubavi
Ženama
Zimama
O jeseni
I proljeću
Kad sam se zaljubljivao
U ljetnim noćnim kupanjima
Na planinskim stazama
Izletima
Zanesenima
Koji su se voljeli
U svakoj prilici
Svakom mjestu
O bedrima tvoji
Mojem udu
O željama
Srcu tijela
I srcu duše
U tvojim grudima
Kako kuca u mojim venama
Damar
Dok se vozimo po brdskoj kaldrmi
Pa kad pukne kotač
Valjamo se po zvjezdanoj prašini
Nasmijani
Što san je
A java
Ti jesi ja
Moje se u tebi ne rastaje
Tvoja utroba žubori
Srce pleše
Usne me ljube
Razmazuješ me po sebi
Nikad te ne gubim
Jer te ljubim
Činim
Što ti prija
Od čega
Mojem oku
Sve
Divnija
Oko nas
Priče
O zlu i dobru
Ni jedno ne postoji
Pa pišem
Ove pjesme
A nisu stihovi rime
Zaluđuješ me
Tvoja sam kurva
Voljena moja
Lopovice, ubojice
Srce mi kradeš
Ja se smijem
Gledam te
Znam
Nosit ćeš ga u njedrima
Kucat će uz tvoje
Ti si Bonnie
Ja Clyde
Zavodnice
Razvratnice
Zavest ćemo cijeli svijet
Paklenim žarom
Utroba nam gori
Ti se sramiš
Ja nevješto igram
Tijelo mi svršava
Mozak završava
Razum nikom ne treba
I kako se svemir rađa
Kako nastaje svijet
Jurećih iskri
Oplođujući
Tamu
Oluje u očima
Svjetovi u rukama
Priređujemo zabavu
Sve birano društvo
Kurve, lopovi, gejše, kurtizane, varalice
Ljudi od morala svog zanata
Prevaranti varalice
Sitni kradljivci
Prodavačice s placa
Namiguše i zavodnice
Stare i mlade konobarice
Su pijani konobari
Napaljene kuharice
Jednostavni ljudi
Bez doma i domovine
Skitnice
Spavači ispod mostova
I mnogi, mnogi
Svi ste pozvani
Samo ne političari
Industrijalci
Krvopije
Guli kože
Otimači
Silovatelji
Uvaženi članovi
Raznih društava
Sakrivenih zlodjela
Iza špijunskih budoara
Jer to nisu
Ljudi
Prije toliko godina
Komad
Drveta zaboden u grudima
Koplje
Ratnika
Probodena
Plućna maramica
Oči
Zatvoriše dan
Tijelo pad'e
Konj zanjišti
Vrisak i galama
Još čuh
Nema više kralja
Živo kralj
Topot kopita
Koraka nogu
Glasova koji se gube
Plovim u tišinu
Mirna površina neba
Na zrcalu vode
I samo taj čamac
Gura ni od čega
Nosi moju dušu
Na odmorište
Pristadoh
Obala zlatna
Lako koračam
Oko mene djeca
Male vile
Čarobnjaci
Bića koja lebde
Iznad tla
Zrakom
A ipak otisci
Stopala
u prašini zlata
Tad shvatih
Lebdim i ja
Vode me majci
Ženi voljenoj
Koja me u naručje prima
Dobro mi došao
Ljubavniče, brate
Mužu iz davnina
Još jedna igra te čeka
Sada ču te čuvati
Kao što majka
Čuva sina
Draga voljenog
Jer sve smo to bili
U moru
Zvanom
Jednota
Odmori
Se
Neka teče millenium
Sjedi pa piši
Pričaj mi priče
S ove druge
Nevidljive strane
Života
Ljubav si sada
Kao i uvijek
Gdje bio
Što radio
Voljeti je jedino
Što
Znao si i htio
No u tom svemu
Zaboravio si
Koliko ljubavi te prati
Čuva
Pazi na te'
Jer
Ljubav
Ono
Što
Si uvijek
U sebi
Imao
Zagrli me ljubavniče
U svijetu bez tijela
Sjeti se
Kako je nekad bilo
Jer odmor tvoj
I utjeha moja
Stvorit će novi svijet
Svijet
Veselih
Raplesanih
Svjetlosnih biča
U čijim srcima
Nikad
Nikad
Neće moći
Stanovati
Bol
Patnja
Nikad više
Moja dušo
Nećeš biti sama
Kraljice moja
Kraljice moja
Klečim, na crno-bijeloj šahovskoj ploči
Pognute glave
Čekam tvoj dodir
Tvoju ruku na mojoj
Kosi
Tvoje odrješenje
Moje rođenje
Poslije toliko godina
Tolikih svjetova
Našao sam te
Vratio sam se
Tebi
Uzeo sam
Mač
Prelomio ga preko koljena
Od danas
Riječ
Borba
Ne postoji
Besmislena
Kao i djelo
Rodila
Nije
Borbe
Ispunjene strahom
Svjetlo istine
Zastro
Instinktima preživljavanja
Sluge, vladari, podanici
U nizu straha
Od početka
Do kraja spirale
Milostiva ti jesi,
Dozvoli da svršim
Ovaj pohod
Zbog ničega
Kraj
Koji je dan
Daj mi
Nasloniti glavu
Na grudi
Tvoje
Hodi dječače
Govoriš mi
Oblačim košulju tvojeg mirisa
Nozdrve mi pune
Planinskog zraka
Iznad nas Garuda
Klikće
U dubinama šuma
Zavijaju moja brača
Jer
Jednom bijah
Sin vuka
Šum sadrži
Sve zvukove tišine
Bijelo svjetlo
Boje u sebi ima
Priđi dječače
Nigdje ne moraš ići
Završio si putovanje
Nasloni glavu
Na moje tople grudi
Pričaj mi
Avanture
Sada te čuvam
Siguran si
Ovo je tvoj dom
Ljubavno okruženje
Sve si mlađi
Ljepši
Čarolija je moja
Nagrada tvoja
Na zadnjem putovanju
Gledah
Jedinstveno polje
Na samom kraju
Svi svjetovi bjehu nestali
Na ničemu
Stajaše
Biča
Svih realnosti
Ne znam toliko brojati
Bljesak
Od ičega jači
Svjetlo
Uđe u sve
Polje
Nestade
Gubit se počeh
Velikom brzinom
Propadah kao u snu
Ne sjećam se više
Probudih
Se
Postelja tvoja
Nag
Ispod slapa
Bez težine
Nema više osjećaja
Hladnoće
Vreline
Svjetlo me kupa
Ljubav sama
Davno
Pričat si mi znala
O hologramu
Što je
Svaki dio tijela
Da hologram je
Na izgled različit
A ti si znala
Svi hologrami
Kao jedan
Um kreatora
Zamišljah
Kolika je to glava
Što u nju stane
Sada znam
Skitao sam
Njegovim mislima
Igrao se njegovim slikama
U neke sam ulazio
Kroz druge izlazio
Znaš onu scenu
Takvih vidjeh posvuda
Molim pažnju
Pucanj prstima
Slika je gotova
Zaleđen' trenutak
U fotografskom aparatu
Majstor razvije film
Uredi sliku
Spoji u niz
Fotografija bezbroj
Pusti
Jedna za drugom
Da umom jure
One ožive
Likovi se miču
Iluminacija
Iluzije
Sporog oka
Brzog trenutka
Gospodarice,
San me hvata
Već sam
Prozračnog tijela
Tvoje oči
Boje kestena i meda
U mojim očima
Tamne dubine
Nestajem u tebi
U meni se gubiš
Zadovoljstvo
Putovanja
Malo se komeša
Zadnje
U ovoj pjesmi
Svoje usne spuštaš
Njima me ljubiš
I više
Ničega nema
Pomaci u svijesti
Pomaci u svijesti
Slike nestaju iz uma
Vidiš li planete
Sunca
Zvijezde
Nebeski svod noći
Jednako
Iz svakog nivoa postojanja
Vibrira li svemir u jednoj slici
Na kojim mjestima se frekvencija mijenja
Tko ih i zašto mijenja
Primjer br. 1
Neki planet
Iz naših saznanja
Gol i pust
Da li ga netko
Na nižoj ili višoj skali
Vidi kao i mi
Kao led
Pustare
Bez života
Kakvog poznajemo
Primjer br. 2
Sve je prepuno obilja
Život
Pleše u bojama
Naše odrastanje
Sadrži određeno znanje
Slijedeći denzitet
Sadrži nešto drugo
Postoji na drugim uvjetovanostima
Napuštamo li prethodno
I učimo ponovo
Ili nam se
Mijenja
Operativni sustav
Što možemo nositi
Koliko možemo podnijeti
Nekad smo bili fluidni
Najviše znanje
Sadrži?
Sva znanja
Kako se stiže tamo
Zašto se netko vraća
U blato i kal
Sa višeg se bolje vidi?
Uvid postaje jasniji
Gledanjem u visinu
Kopanjem u dubini
Spajanjem
Doline i planine
Kroz prošlost putujemo u budućnost
Gdje se sada skriva
Prošlo i buduće
Stvaramo
Jedno i drugo
Sa neba nas netko gleda
Distorzija vremena
Upravo igra
Već danima
Podešavam satove
U petak kad pogledam
Svaki drugačije ide
Tvoj sat
Svaki sat
Svoje kazaljke ima
Igra se s njima
Hologram se mijenja
Sveznalice
Proroci
I budale s njima
Film su gledali već prije
Nama u neznanju
To ništa ne znači
Nama su dana vjerovanja
Jer sami ništa ne umijemo
Otkrića su dana
Onima koji to razumiju
Ne svima
Nisu svi jednaki
Pripadnici vala
Kroz nas pjevaju i pišu
Entiteti
Razne spodobe
Ništa lijepo ni ružno
Jer to ne znači ništa
Zabluda
Onog što je dano
Kad' struja
Osjećaje poprima
Ovaj svijet se tako brzo vrti
Gdje odoše sati
Tek maloprije legoh
Dan proleti
Već mi se spava
Drijemam
Sve manje stižem
Sve više patim
Tko me požuruje
Tko goni
Gdje su gazde
Poltroni
Već zijevam
Pošao bih leći
Kako bi svijet
Lijep bio
Da nije ove iluzije
Bilo bi sjajno
Kud pogledam
Nigdje ničeg nema
Živjeti od ljubavi
Živjeti od ljubavi
Živjeti na prani
Živjeti na zraku
Po vodi hodati
Biti to što jesi
Tama ne postoji
To je iluzija sna
Privid zime i ljeta
Gledaš ruke svoje
Gledaš lice svoje
Više nisi isti oblik
Zamijenjena tijela
Ti si čovjek
Ja sam žena
Između zvijezda
U prostoru bez zraka
Lebdim
Slušam
Kroz moje srce
Odjekuju
Zvuci planeta
Nema tijela
Ne postojim
Stopljena sam
Sa svijetom
A svijet
Ne postoji
Ka ni ja
Mir
Tišina
Samo misao
Zvijezda sam u daljini
Pa se približi
Hodam po nekoj planini
Jesu li to boje
Dugina svjetla
U umu
Stvoritelja
Ako sam u njemu
Dio sam njega
Zašto se ne sjećam
Koliko sam velik
Gdje je prekinuta veza
Da li zna za mene
Znam li ja
Za njega
Negdje
U nekom krevetu ti sanjaš
Ja ne spavam
Mislim o tebi
Razmišljam o nama
U cijeloj ovoj zbrci
Moje misli presele se k tebi
Zagrlim te
Gledam kako dišeš
Slušam tihi
Šum
Svjetiljke plina
Na kući
Iznad vrata
Snijeg se spušta
Pada
Tvoja duša
Polako se budi
Daje mi ruku
Pa uspravni
Nasmijani
Lebdimo
Oko nas su
Pahulje
Snježnih kristala
Smiju nam se oči
Još smo djeca mala
Kuda ćemo
U ovoj noći
Koji san si izabrala
Čekaju nas polja
U daljini rijeka
Visovi planina
Avantura nova
Brzacem ronim
Ti putuješ preko grana
Za nama
Dvorska svita
Majmuna
Pavijana
Trče
I lete
Mnoga razna bića
Nitko nema
Zube
Koji kolju
Sva su lica
Nasmijana
Ljubazna
Sretne duše
Na putovanju
Stvorene u trenu
U plesu
Shakti
I igri
Shive
Kraj vuka
Srna
Kraj lava
Antilopa
Spava
Ovo je svijet
U kojem
Nema vampira
Krvopija
Kradljivaca
Ovo je svijet
U kojem su
Prekrasna
Sva bića
Iskušenje igre
Čarolije stvara
Volim te mila
Ovo je život
Za sva stvorenja
Radosna
Razigrana
Pjesma se završava
Pjesma se završava
Ova to nije
Jutrom se budim iz sna
Sanjao sam da sam u snu
I da sanjam kako sam u snu
I sanjam
Svijest u slikama
Album nije složen
U tom trenutku
Kad sanjam
Slažem slike snova
Moj torzo
Rastegnu se
Zodijak Strijelac
Zakorači iz mene
Pogledom dodirujem nebo
Pod nogama prolazi
Trava
Pijesak
Rijeka do koljena
Pa kroz šume
Sada koračam
Ponovo rođen
Navučem uniformu
Hitlerovog vojnika
Drugi put
Masku ljubavnika
Igram se sa tajnama
Ti mi šalje
Zagonetke nove
Ja igram
Pogledavam
Dolje
Tko lovi
Od nas dvoje
Čitam pa bacim
Jer autor se skriva
Zašto neke
Ne zanima istina
Već ono
Tko govori
A ne što kaže
Djevojka sa vagom
Jednom mi reče
Tvoje slike
Priče, pjesme
Ljubav su bez sjene
Sveta knjiga
Rasta
Svetost
Privilegija nije
Već dio istog
Kao ti i ja
Svaka ruka
Jedan špil drži
Raširi ih bacajući
Hajde ulovi
Kartu izvuci
Slike su mi mutne
Vid već slabi
Dan antracit
Svijet ne vidim
Unutra mene
Plamen
Bukti, gori
Sunce u grudima
Srce drnda
Oktave se dižu
Ritam sve brži
Ruska zima
Legije na koljena pale
Druga strana
Zalijepljenih ruku
Za čelične cijevi
Pune bacaće
Smrtonosnih
Dana
Karte na stolu
Simboli
Vladanja
Nad glavama
Igrača
Mentalnog programiranja
Pojedinac
Mase programira
'zalud sve priče
Objašnjenja
Kartu sudbine
Svatko izvuče
Orisi romana
Vise u zraku
Hladni Atlantik
Brodove lovi
Na dnu su
Lađe bez broja
Poštovana publika
U tvornici snova
Napeto prati
Torpedo dok juri
I traži utrobu broda
U jednom trenu
Oplođena stanica
Stvara
Zametak
Dječaka sanjara
Znaj
Iz torbe
Lutajućeg boga
Ispadaju stvari
I pri padu se svaka
Raspada
Zvijezde lete
Žare komete
Snom tvojim
Se pokrih
Grle me tvoja krila
Odmorit se mogu
Sve moje
Uzimaš sebi
U njedrima
Tvojim
Duša dječaka
Sniva
Otvaraš knjigu
Čitaš mi misli
Da li te misli misliš
Ili one počinju
Misleći tebe
Misliš li kroz mene
Samu sebe
Obljubi me na oblaku strasti
Obljubi me na oblaku strasti
Predaj se između munja naslade
Naše igre i susreta
Dobro jutro moje sunce
Ljubio sam te u snovima
Jutro novog dana
Ništa nije isto
Teret prošlosti
Bdije
Ljubav se prikrada
Kao lopov
Da izliječi srce
U ovim grudima
Sjajna pjesma koju nosim
Koju pišem
Po tvom tijelu
Posvečuje tvoje ime
Kad izgovoriš želim te
Ti mi kažeš volim te
Kiše se slijevaju
Po gustim krošnjama
Moja duša trči
Okružena vukovima
Sve je ljepše s tobom
Trčiš kraj mene
Oblačan dan
Nasmijan
Trčimo
Širimo krila
Visine let
Zatim se
Sunovratimo
Prije zemlje se približimo
Zajedno lebdimo
Padamo kroz san
Ljubav ne prestaje
Volim te
Čujem
Zorom me budiš
Poljupcima
Sve što radim
Tebe volim
Beskrajno iz dubine
Pa ustajem
Klećim pred oltarom
Okružen
Bokovima,bedrima
Naslanjam lice
Na kovrče sjajne
Oltar ljubim
Pa ga gladim
Ližem
Milujem
Ruka
Prolazi kroz moju kosu
Maziš mi lice
Širiš jedra
Kao kapi rose
Jezikom skupljam
Kapi života
Zatvaram oči
Oltar grlim
Lice moje
Naslanjam
Tvoja su bedra
Ti me grliš griješ
Molitvu čutiš
Moje želje
Misli bluda
Razdvajaš koljena
Podižeš mi glavu
Za kukove me hvataš
Odižeš se na stopalima
Da lakše prodrem
Nježnije uđem
Usneti ti ljubim
Ulazim polako
Nema zvuka
Dišem tebe
Uzimam polako
Tek lahor nježnih
Riječi iz dubine
Mili
Uzmi me
Dobro je
Tako
Uzletimo
Evo nas
Na krevetu oblaku
Zlatnom kišom
Sa mene
Prašinu operi
Skini čaroliju
Uroke skrivene
Ispijaš mi nektar
Pun prane
Bijele brzine
Na stablu na vrhu
Srce mi ljubiš
Pijem tu kišu
Koja umiva lice
Tijelo tvoje
Želim žeđati
Sve tvoje
Grliš me
Pri tome ljubiš
U tebi nestajem
U tebi se gubim
Samo ovo sada
Sa tobom da dijelim
Govorom ti šaptom
S tobom biti želim
Predivna su jutra
Uz tebe se budim
U tišini ležim
Ti kraj mene
Tvoje riječi
Nježne
Blage
Tople
Pune miline
A tek te usne
Kako one ljube
Kako oči vole
Kako ruke mole
Miluješ me tijelom
Jedrenjak
Uplovljava
Obala pjeva
Radost leti
Iza pogleda
Nezamislive visine
U očima drugih
Tek stranac
Odsutan od svega
Po svijetu
Uz tebe idem
Dok te grlim
Pozdravljam se
Svijete
Više ti ne dajem
Dosta si me imao
Marianne
Moje srce nosi
U njezinim grudima
Kuca
Dok me ljubi
Jer ljubav nije
Kad plače se
I smije
Ljubav je
Kad se daje
I dato uzima
Sjeti se
Davno
Klinac
Pred tebe je stao
Otvorenihn usta
Gledajući
Čarolije
Ruke
Promrljati
Tek je mogao
Služit te želim
Kraljice moja
Pluća su puna
Opet dišem
Tvoj dah
Moje tijelo
Grije
Mila
Zagrli me
Ovo
San nije
Marianne, copyright:Leonard Cohen
Ona
Ti si tama
Ja sam svjetlo
Odnosi li se to na doba dana
Kad' ću ja raditi
Tebi se spava
Ti radiš
Ja idem leći
Dok ja spavam
Pritisak juga
Vjetar poslije kiše
Što se događa
Razbijena glava
Iz nje teče
Krv
Prepuna filmskih sličica
Tijela nam melje
Žrvanj ovog svijeta
Misli zbrkane
Kaos
U glavama
Srca ranjena
Preskaču
I dah love
Molim lijepo
Kada
Polazi vlak za Sisak
A onda dalje za Bosnu
Vagoni na čekanju
Sirote kurve
Sirotani
Željeznički radnici
Putnice i putnici
Skitnice i prosjaci
Oko glavnog kolodvora
Patroliraju panduri
Nepoćudne traže
Lica bez dokumenta
Lica sa tjeralica
Voze se u Daimlerima
Prelaze granice
Pozdravlja ih carina
Slobodno, slobodno, samo nastavite
Dalje
Sretan put vam želim
Odlazak u šumu
Ovaj put ne lijeći
Treba mi tvoja ruka
Ti si melem mojem tijelu
Sanjala san oca
I smijao se danas
San je bio
Tako jak
Jedna me gospođa
Iz blizine
Uzela za ruku
Stavila u Ferrari
Zalupila vrata
Tada ga takne
Auto u dubinu se sjuri
No na sreću
Ja sam ptica
Orlica sa visina
U trenutku pada
Sjetim se tko sam
Stresem se
Raširim krila
Hvala gospođo na
Vašoj brizi
U visine neslućene
Tada se vinuh
Kaže netko
Tamo iz daljine
Oprosti im
Ne znaju
Ništa, ni kad zlo
Niti dobro čine
Kraj mene
Učitelj i vuk
Vučica sam srcem
Iz oblaka
Sa vrhova planine
K njemu se spustim
Krilima ga grlim
Kad umoran stane
Tu ga čuvam
Više se ne bojim
Život ovaj
Punom snagom živim
Na proplanku onom
Gdje sa zvijezda
Spuštaju se mnogi
Gdje vukovi
U mirnim šumamam
Svakog prema cilju vode
Mudre poglavice
Sjede bez riječi
Čuju svoje misli
Misli su im iste
Mirni
Snažni
Eone su čekat' znali
Uprt pogled
Na svjetlu noći
Poglavica
Stoji
Na ruku mu
Orao slieće
Primakne ruku
Orao glavu kraj uha stavi
Kao da šap'će
Poglavica kleknu
Ruku spusti
Orao na zemlju sađe
Bljesnu svjetlo
Iz sazvježđa
Sedam sestrica kao da se smije
Kraj njega
Stoji
Indijanka nasmijana
Sunce svjetova
Kraj svojeg sunca se
Spustila
Pjevaju vukovi
Šuma se ori
Evo ih kraj nogu
Da kleknu
I veliki vuk između njih prođe
Usta
Osovi se
I vučja koža kao pokrov spade
Zagrli ih oboje
Mladi poglavica
Pred njima stoji
Došli ste oboje
Ponovo se
Sretoh
S vama
Iz davnine
Trn si mi iz šape
Izvadio
Orao si koji je
Letio nad nama
Gledajući
Sa visine
Zagrljeni
Pod suncem noći
Sretna srca
Drveće se miće
Vrijeme je za dalje poći
Zemlja ubrzava
Sve brže juri
Vozi one koje voli
Nema nesklada
Razlike su iza nje ostale
Nove priče
Između zvijezda
Plove
Brodovi na moru
Brodovi na rijeci
Neki ostanu
Drugi se vrate
No ne brini
Svi ćemo stići
Do kraja noći ove
Dan će doći
Pohvatamo
Na brzinu konce
I kao lutke
Nastavimo
Igrati
Glavne,sporedne
Uloge stare
Kao da su nove
Kristalna kugla
Kristalna kugla
Na tvojem stolu
Pogledaj u nju
Vidiš moju glavu
Možeš li vidjeti sebe
Tu u mojoj glavi
Svemir je san
Jedan
Drugi, treći
Sjajna sunca
Lete repatice
U noći bez kraja
Zora donosi dan
Pa poslije kad lopta porumeni
I padne na kraju vode
Iza horizonta
Upale se zvijezde
Iznad svijeta
Počinju priče
Ljepote i strave
Noćne ptice
Na granama
Noćne zvijeri
Šuljaju se granicom
Svijetla i tame
Na rubu gradova
Zakoni ne vrijede
A, zakoni čemu služe
Da oni veliki
Male tuže
No to nije
Tema
Ove priče
Kako vrač čita
Padanje kiše
Dan rođenja
Umiranja
Katastrofe
One rijetke
Trenutke
Radosti
Ljudi
U svijet oko nas
U tom trenutku
Netko plače
Tuguje
Pucaju puške
Bajunete
Smisao bez smisla
Glavni je na ovoj planeti
Ljudi su roba
Zarobljenici iluzija
Vlastitih snova
Hrana
Za stanovnike
Na višim katovima
Iznad njihovih glava
Rođenje
Život
Borba
Zaljubljenost
Na njihovim ekranima
Poslastica prava
Program ne prestaje
Planeta se gasi
Slamke za spas
Se traže
U mojoj glavi
Postoje želje
Kroz bespuća
Džungle
Na neko mjesto
Mira
Tišine
Ono što je trebalo biti stalno
Kratko traje
Ova zamka
Ljepote
Za oči
Pakao života
Je pravi
No
Sjetim se
One
Učitelja
Krista
Gdje govori
O zemaljskom raju
Potrebno je stati
Oko sebe pogledati
Drugi svjetovi
Imaju druga pravila igre
Prihvati sve
Pakao postaje
Raj pravi
Kad putujem
Naprijed
Jedan je uvijek ispred mene
Sa bakljom
Kao da sunca pali
Na tren stadoh
Osvrnuh se
Iza sebe
Pogledam
Tad svijet koji prođoh
Već pomalo se gasi
Negdje sa strane
Povik čujem
Ne okreći se sine*
Idi dalje
*Ne okreći se sine,film Branka Bauera,
Scenarij: Arsen Diklić i Branko Bauer
stranica
Evo me na putu
Evo me na putu
Pokraj
Razbacani lanci
Raskidane uze
Veza
Ovisnosti
Vjerovanja
Okovi su spali
Jesu li duše bez tijela
Kao leptiri
Bez zapreke
Od tučka do cvijeta
Nema mreža
Koje love
Tek osunčana polja
Bogovi su mala djeca
Nema oca
Ni majke
Sve je igra
Mašta
Sanjaju budni
Otvorene oči
Na nebu u daljini
Izmjenjuju se priče
Sve je ljepše
Vesele se djeca
Smijeh je govor
Razumljiv svima
U toj slici
Nema
Ponora
Ni
Visina
Jedna klinka
Crta
Obale
More se
U sliku izlijeva
Vriska
Radost
Mališani skaču
Kupaju se rone
Pa poput ptica lete
Nemaju krila
Zrakom trče
Obasjani sjajem
Aure im svijetle
Poput bistrih izvora
Dotrči klinac
Kraj klinke stane
Pogleda ju
Očima treperi
Klinka već juri
Mali loviš
Da uloviš me
Baš bih
Htjela
U tom svijetu
Zaboravih mu ime
Život buja
Svi imaju isto ime
Ljubavlju se zovu
U trenu
Svi se skupe
Najljepši ples
Tek počinje
Kako koračam
Cesta iza mene
Nestaje
San se ruši
Samo mir i tišina
Jeli to
Mir
Duši
Srce duše
Se osmjehuje
Ulicama
Ulicama
Demonstracije plove
Među njima zatvorski čuvari
Vlasti nered
Treba
Sve čini
Boji se pasti
Sloboda
Svima
Pravda za sve
Ne treba nam čizma
Ne treba nam stega
Svatko od nas
Odgovara za sebe
Mir
Nas vodi naprijed
Tko zna neka to svima da
Svijest se spaja
Dok nesvjesni
Vade kocke iz ceste
S druge strane
Maskirani
Novi templari
Povod imaju
Krv
Razbijenih glava
Tijela udaraju čizme
Zadatak nije
Zaustaviti pohod
Već
Pokidati svijest koja se
Spaja
Okršaji
Sukob
Ovo je runda
Zatvorskih čuvara
U jednoj sobi
Nekog grada
Bog sjedi
Taj košmar
Noćnu moru
Kroz
Tamne slutnje
U daljinu gleda
Svijetlo u sobi
Jače je o dana
On matricu pozna
U njoj se sprema
Nekoliko misli
Utkat će u mrežu
Koje ona ne zna
Kad ih vidi
Ne razumije
Čemu to
Ona nad svime bdije
Ne
Nije glupa
Samo se smije
Nema borbe
Ljubav je sama
Te kolone koje idu
Ruku pod ruku
Srca
Se ne boje
Ni metaka
Maskiranih lica
Tenkovi staju
Puške i pištolji
Odbačeni
Skidaju maske
Oklope
Čizme
Negdje snijeg
Negdje vrućina
Ruku pod ruku
Brat sa sestrom
Sestra sa bratom
Taj ljubavni zanos
Je istina
Strah se gubi
Svijet se smije
Tako se voli
Ljubeći sebe
Sestru
Brata
Otac,majka
Više se ne boje
Sanjati nisu znali
Sna više nema
Raspada se iluzija
Njih
6 milijardi
Iscjeljuje ovu planetu
Svaka vlat
Svako biće
Biti će sačuvani
U biblioteci
Akasha
Dođi
Dođi
Priđi
Ranjena zvijeri
Umorna si od tame
Progonitelja svojih
Dođi k meni
Kraj mojih nogu lezi
Iscijeliti ću tvoju
Dušu
Ozdraviti tijelo
Pokazati ti put
Koji vodi kroz sebe
Do onog što su
Mnogi prije
Samo sanjat'
Smjeli
Izabrani, ja sam
Gdje prođem
Tko za mene
Čuje
Ozdraviti će
Srce duše
Tko pomisli
O meni
Biti će jedno
Sa ocem svojim
Ja sam ti
Ti si ona
U tebi sam
Ti u meni
Ne boj se
Ja se ne bojim
To
Što ne znaš sebe
Zaborav te uz'e
I sebi stavljaš
Okove i lance
Tvoje oči
Prolijevaju suze
Razumij me jedno
Sve što stave
I ugrade u tebe
Nema utjecaja
Kad
Na izvoru staneš
Sagneš
Se
Zahvatiš vode
Život tad piješ
Tada si ja
A ja jesam
Ti znaš
To možeš
Tebi pripada
Sve što ti rekoh
To ti
Govoriš meni
Dok šutiš
Gledaš
Promatraš mene
Vidiš sebe
Ista si
Kao i ja
Izabrana
Leži Isa
Leži Isa
Na postelji od slame
Negdje između sna i sna
Bludnica kraj njega bdije
Taj čovjek
Njezin je san
Ona zna što znala nije
To je dar
Njoj dan
Lagano, podiže
Deku
Zavuče se kraj njega
Sluša gdje diše
Lice gleda
Oči
Dječak
Osmijeh na licu
To dijete
Muškarac se smije
Miluje mu lice
Dodiruje grudi
Cjelov na usne
Zaspale daje
Dodiruje bedra
A Isa
Miran
Pritajen
Diše
Za ruku je primi
Prema stegnu povuče
Zagrli ju
Nježno ju ljubi
Marijo
Znaš me
Nismo od jučer
Zagrljaji
Zamjenjuju riječi
Ruke
Nemirne
Drhte
Tijela se protežu
Zemaljske ljubavi željni
A usne se spajaju
Ljube
Samo svjetlo sa visine
Negdje iz pravca zvijezda
Na postelju meko se spusti
To otac kraj njih sjeda
Zagrli ih
Kosu im ljubi
Čuju se riječi
Tople
Vas dvoje
Moje najmilije
Razgovor se stvara
Noć ide dalje
Otac mu kaže
Ti jesi
Isti kao i ja
Ne brini
Nije tvoje
Da mijenjaš koga
Mijenjat mogu sebe sami
Izađi još jednom
Pred svijet
Reci im
Neka me ne mole
Molitva leži u njima
Tamo je izvor
Tamo je prana
Odgovori su tamo
Na sva pitanja
Među njih pođi
Reci da spasitelj
Nikada doći neće
Spas je u njima
Samima
Oče i sine
Ti ne tražiš sljedbe
Ti stvaraš
I putuješ
Kroz svjetove mnoge
Ovaj svijet
Je igra tvoja
Igra žene
S njom tek
Ti si jedno
Ona ti daje
Zagrli ju uzmi
Voli ju božanski
Boginja
Tebi je dana
Tko razumije
Zašto je tako
Zašto su lažljivci
Licemjeri
Tlačitelji
Liranskog roda
Gospodari
Svih naroda
Čemu te škole
U kojima se uči
A nitko ne zna
Kako vratiti se kući
I reci im
Oče
Mili sine
Da kralj
Ti nisi
Da su svi oni
Kraljevi veći
Tebi kraljevstvo
Ne znači ništa
Ne trebaš
Ikakve uze
Sloboda si
Ljubav je tvoje ime
Ti znaš
Vas dvoje
Svaka igra
Je nova
Nema ljepše
Od igre
Koju igrate
Vas dvoje
Od kada
Sve ovo počeh
Stvorih svjetove nove
U svako svijetu
Postoje
Marija
Isa
Zauvijek
Vas dvoje
stranica
Željeznička stanica u Zagrebu
Željeznička stanica u Zagrebu
Gluho doba noći
Svjetlo proljetnog dana
Vlak ulazi u stanicu
Nema gužve
Oni koji putuju
Ostali ostaju
Nikad više neću vidjeti
Zagrebačke ulice
Za to nema potrebe
Radosni putnici
Odjeveni slobodnom voljom
Nema paketa
Ni zavežljaja
Ulaze u kupe
Orient Expressa
Ljudi na ispraćaju
Hrabro se drže
Žalosna lica
Vlak s imenom
Sada
Svi pomireni izborom
Odlaska
Ostanka
U svijetu
Nesretnih okolnosti
Programiranih neuspjeha
Borbe koja donosi novu borbu
Nemoguće je izvršiti
Promjene
Taj svijet se napušta
Kao i zatvor iz kojeg se bježi
Zato zemlja odlazi
Na 4 denzitet
Promjena je moguća
Promjenom mjesta
Točke
Gledišta
Prihvatiš ovaj svijet
Takav kakav je
Planeta na kojoj stanujemo
Ostaje tu gdje je
Nema promjene
Dok zadnji
Um drži iluziju nesklada
Do gašenja projektor
Dolazi
Uslijed gašenja projektora
U kojem je slika
Projektora kako se gasi
Problem iluzije
Nije vrijeme
Jer ono je uvijek isto
Jučer, danas, sutra
Ništa ne postoji
Razumijevanje
Dovodi do mudrosti
Mudrost do
Ovog trenutka
Napuštam peron
Prošlosti
Odlazim
Na mjesto
Dobre volje
Nasmijanih lica
Sve živi kao projekcija
Neograničenih mogućnosti
Poštujući sebe
Poštujem drugoga
Prije odlaska
Potrošene su priče
Potrošene veze
Svat je individualan
Svijet uvjetovan
Kome još treba
Ustajanje
I lijeganje
Dani očekivanja
Trenuci samoće
Želja za društvom
Sati dosade
Bježanja od samoga sebe
Kroz bijeg negdje
Kao kruženje
Knjižnicom
Bez vrata i prozora
Bez ključa
Nema izlaska
A što onda preostaje
Guranje u glavu svega i svačega
Vrtlog
Iza kapaka
Izgubljene oči
Ruke
Koje traže
Ne nalaze
Osim zastrtih prozora
Zavjesama od rešetki
Svjetlo je u Suncu
Sunce u glavama
Vlak kreće
Sutra ne postoji
Prošlost je prošla
Nema joj ni traga
Sjećanja su priče
I svaka
Kako god tužna bila
Izaziva
Smijeh
Na licima
Slušatelja
Charlie Chaplin
Charlie Chaplin
Svjetla pozornice*
Cijeli svijet je kazalište
Kad ljudi nisu ono što jesu
Žive epizode surogata'
Zaboravljeni original
Skriveni u dnu duše
U tami
Nesklada
Tek vidljivo
Svjetlo
Plamičak svijeće
U daljini tinja
Oluja
Se igra
Naočale vjetra
Zaštićene oči
Pogled
Unutra
Ruke života
Svijetle svjetlom
Svetog
Osmjeh
U parku
Između grana
Vjeverica
Pred očima titra
Iskri zrak
Sve je providno
Ne traži zašto
Pitaj
Kako da to vidiš
Sve što pogledaš
Tada vibrira
I ti si dio toga
Zlatna opna
Oko tvojeg tijela
Samo je
Dokaz
Tvoji mogućnosti
Um ne zna ništa
Osim onog
S čime ga hraniš
On nema pameti
Ni razuma
Iza njega
Skriva se ego
Koji dokazuje
Prihvaća i odbacuje
Radi lakšeg snalaženja
I konzumiranja ovog svijeta
A kroz
Oči
Projekcija zablude
Strepnje
Putovanja
Strah od nepoznatog
Čekaj da razmislim
Pa nedostatak
Znanja
Što ću sada
Bože, pomozi
A bog ti uvijek
Odgovara sa da
Samo nastavi
Tako dalje
Sanjaš
Provalija
Bezdan pod tobom se otvara
Letiš, padaš
Užas na licu
Na kraju se uvijek budiš u krevetu
Stojim u Zagrebu
Na uglu dvije ulice
Stojim na svakom uglu ulice
Ovog grada
Koliko me ima
Ovog trenutka
Toliko me ima u sada
Zamisli
Da svaka ulica
Je jedna priča
Jedna drugoj nevidljiva
Ne zna jedna za drugu
Ti postojiš u svemu
U svakoj priči
Da li je to
Naselak**
Tršnjevka
Črnomerec
Ili
Opatovinska cesta
New York
Paris
Wienna
Vrti Charlie
Kuglu na prstu
Sve brža je ta lopta
Vrti li se isto tako
Ova planeta
Da li je to
Kugla
Lancem
Svezana
Oko
Zgloba
Nekog boga
Služi li
Da malo odmori
Da sjedne
Da ne leti
Mamma Mia!***
Meryl Streep
Pjeva i pleše
Veliki diktator*
Vrti planetu
Kažu sila teža
Nas sve drži
Da ne odletimo
Pri toj brzini
Zamisli molim te
Gdje je
Ta sila
U hologramu
Sazviježđa Strijelca
Kojeg
Proždire
Avet
Kumova slama
U jednom danu dogodi se mnogo toga
Kino operater
Pusti odjednom
Sve filmove
Prije i poslije ovoga
Valcer
Ili menuet
Biraj mila
No uzalud nudim
Ti jedino želiš
Lascivni tango
Sexy Argentina''
*(Svjetla pozornice (eng. Limelight) je film Charlesa Chaplina iz 1952,
http://www.youtube.com/watch?v=_j2jrJDpd3A)
Veliki diktator (eng. The Great Dictator) je slavni ali i kontroverzni film iz 1940., spoj satire na nacizam i tragikomedije, kojeg je režirao Charles Chaplin.
http://www.youtube.com/watch?v=5IvPIWzQcUY
' Surogat je crtani film Dušana Vukotića iz 1961.
http://www.youtube.com/watch?v=1qpexFfqX3M
**http://www.kartazagreba.net/naselak
http://www.hrphotocontest.com/index.php?menu=7&img=19724
http://www.maplandia.com/croatia/grad-zagreb/crnomerec/
http://www.destinacije.com/slika_nav.asp?lang=hr&pg=1&p=Glina&cp=11&s=Next&prikaz=&t=opis_slike&news=
*** http://www.dailymotion.com/video/x4gqae_mamma-mia-bande-annonce_shortfilms
'' http://www.tu.tv/videos/passionated-sexy-sensual-tango-let_2
Gledam tvojim očima
Gledam tvojim očima
Ulazim na hitnu
Puna čekaonica
Milosrdna sestra'
Traži kartone
Upisuje
Imena
Pita za razlog
Publika sa pratnjom
U jadnom je stanju
Liječnik iza vrata
Državna plaća
Slijedeći molim
Onaj iza njega
Ruši se u grču
Sestra milosrdna
Gleda
Molim vas
Što vas boli
Pacijenta pita
Mjesto odgovora
Na ustima pjena
Tko može pomoći
Uplašeno gleda
Da li da diraju
Na stolici
Prinudnog susjeda
Možda
Ovaj neku boljku ima
Ako se prenese
Njima
Strah
Pod slabim svjetlom
Noć otvara duri
Horror
Vampira
Ubojica s nožem
Progonitelja
Sjene
Iz prolaza i okana
Ovdje se bori
Svako
Sa sobom
Grčevito dah se lovi
Do slijedećeg uzdaha
Strah iza pulta
Maska na licu
Milosrdna
Ima obitelj djecu
Što ako netko
Od ovih kužnih
Prenese klicu
I ona zarazi
Svoju porodicu
Anđeo Dobrote
Prilazi
Drži ruku
Podiže glavu
Prislanja
Usta umirućem
Sa njegovih usana
Smrt skida
Nježno miluje
Rukom pomazanja
Uplašeno lice
Smiješi se blago
Pomaže srcem
Čekaonica gleda
Doktorska soba
Otvaraju se dveri
Tetura pacijent
Dvoje ga drže
Izlazi doktor
Pogledi
U njega
Vojnički
Strogo
Zbori
Dalje
Proizvodnja
Ne trpi
Slažu se slova
Izvještaji za
Velikog brata
Anđeo se
Nasmije
Nestade
Ne vidjeh
Kuda
Kroz prozor
Hodnik
Iza zavoja
Nema mu traga
Bolovanja
Ne priznaje više nitko
Treba raditi
Došla je kriza
Plaše se ljudi
Neprestance
Mali je promet
Velika plaća
Svaki dan priče o
Otkazima
Strah vrišti sa TV ekrana
Neke zemlje
Nemir na ulicama
Bura
Stigla
Do
Zagreba
Grada
Novine
Pune
Tužnih vijest
Mladić izboden
Djevojka
Silovana
Na cesti
Uniforma plava
Pita svjedoke
Bilješke pravi
Poslije će zapisnik
Za šefa
A šef
Smanjuje brojke
Križaljka
Rješava
Krađe
Ubojstva
Prevare
Crvene semafore
Članove
Paragrafe
Redom
Spominje naslove
Spisa
Policajac mjeseca
Ime
Broj značke
Osmjeh za sliku
Upravo je
Najnovije vijesti
Izrekla
Glasnogovornica
Policijske stanice
Grada
Poslije
Upotrebe sile
Blokada
Upotrebe
Dugih cijevi
Bacanja suzavca
Udaranja
Vlastitog naroda
Tijelo se baci
Leti sa nebodera
Kamera
Prati pad u dubinu
Na cesti
Reporteri
Fotografi
Snimaju lešinu
Pitanja
Ni jedno novo
Sjećaš li se
Agenta Smitha
Iz ciklusa
Matrix
Reći ću ti
Što je učinio novo
U našim glavama se multiplicira
Svakim danom
Postaje
Jači
Našim strahom
Se hrani
Neprekidno
U snu
I kad mislimo da smo
U nečem
Što se naziva java
Drhte nam tijela
Pucaju živci
Alkohol
Tablete
Liječenje
Od život
A umrijet se želi
Samo da ovo prođe
Još samo malo
Da završi škola
Vojska je spremna
Sastanci traju
Policija
Uskače u land rovere
Specijalci
Oklopljeni
Kao križari
Vitezovi
Brane krunu
Zaklinju se
Na smrt
Gospodaru sjena*
Jer i on se boji
Rulje
Obespravljenih
Muškaraca i žena
Djece
Prodane domovine
Uplašen čovjek
Brzo poteže
Revolveraši na obje strane
Sukob je tu
Neo po strani
Trinity
Kraj njega
Oboje vide
Struja titra
Raspad iluzije
Ljudska rasa
Napušta borbu
Bujica
Strasti
Ljubavi
Voljena
Čini udarce
Praznim
Metci ostaju
Bez cilja
Agent Smith
Zapanjen gleda
Hej Neo
Hajde da riješimo
Već jednom ovo
Borba je zadnja
Neo pada
U tom trenu
Trinity je već gore
Više je nema
Čeka svog dragog
Sve mu je dala
Neo
Ustaje
Kiša se slijeva
Agenta Smitha
Za ruku hvata
Smith
Postaje
Što Neo jeste
Agent je samo drugo ime
Za strah, užas, napetost stalnu
Sada više toga nema
Sve priče
Odnosi voda
Iluzija sanjanog
Života
Se topi
Agent Smith
Program se briše
Neo je negdje
Nestao bez traga
Možda već
Leži
U postelji života
Sa Trinity
Pjevaju oči
Srca
Plešu
Lica se smiju
Ne zemaljski postadoše
Trinity
Neo
Vrijeme je sklada
Ova matrica
Slobodno titra
Tko želi
U nju
Tko van ide
Može
Kad i gdje se sjeti
Nema više
Ni jedne kapije
Sve je
Jedinstveno polje
Slobodom
Površina se
Zove
A ono sve ispod
Ljubav
Joj je
Dala
Ime svoje
'Leonard Cohen, "Sisters of Mercy"
*GOSPODAR SJENA, DUBRAVKO JELAČIĆ BUŽIMSKI
**Ciklus filomva Matrix(Neo, Trinity, agent Smith, također ideja na kraju 3. dijela kada kiša pada zadnja borba između Neo i agenta Simth
NAPOMENA:duri,dveri,kapija, vrata sve je naziv za isto
Kada bih pobjegao na kraj svijeta
Kada bih pobjegao na kraj svijeta
Saznao bih da kraj ne postoji
Iza zida
Granice
Zarobljene svijesti
Novi film se vrti
Već snimljen je drugi dio
Možda je
Grob dobro mjesto
Za biti sam
U tišini
Ispod neke ploče
Predan zemlji
Um se bistri
Nestaje ego
Poslije
Nekoliko noći
Samoća se gubi
Svijest se vraća
Između
Prije i poslije
U sada
Tijelo je prah
Zatvora više nema
Još uvijek
Se krećem vješto
Tamo su
Nebeski policajci
Porota paklenog suda
Ako im daš
Oni ti sude
Oduzimaju
Zbrajaju
Tvoja iskustva
Koliko zločina
Toliko dobrih dijela
No promisli
Dovoljno je
Mahnuti rukom
I reći im
Ko vas j***
Nastaviš svojim putem
Eh sada sam si
Kao i na početku
Katapultiralo te
U ljudsko tijelo
Pa malo a onda veće
Novo odijelo
Bilo je lijepih
I tužnih dana
Sjećam se
Jedna djevojčica
Djed pun znanja
Gledam ju
Ljubav je svekolika
Nekako sjetna
Vidar svojih rana
Ostaju razne
Slike iza tebe
Bogovi
Anđeli
Vragovi
Pomoćnici
Sluge
Oni nestaju
Ti se budiš
Ulaziš kroz svjetlo
Prilaziš stolu
Sjedi otac
Mlađi od tebe
Mahne ti rukom
Priđi
Sjedi
Dijete
Kako je bilo
Ovaj put
Jesi li protkao svijet
Ljubavlju
Danom
Jesi li patio
Borio se
U strahu
Bio junak
Kad više
Na bojištu
Nije bilo
Ni rova ni zida
S povikom si jurio
Na suprotnu stranu
Čujem da si
U mirnim danima
Lola i bekrija
Po birtijama
I skupim
Hotelima
Volio žene
Više od ičega
Varao si
Varali i tebe
Sjećaš se onog skoka sa mosta
Ledena rijeka
Zima
U dubini
Se trijezniš
I bistar na
Obalu izvlačiš sebe
U mokrom fraku
Punom nesporazuma
Sudionici lova
Ratova
Otimači
Djece
Tvoje bludničenje
Je milina
Prema onom
Što je činila moja
Tamna strana
Odmori se
Prije no što pođeš
U svoju sobu leći
Imam iznenađenje
Netko te čeka
Zaklopi oči
Miran budi
Na očima osjetim
Ruka meka
Nježna draga
Sjećanja budi
Pa to je
Ona koja me čeka
Ne otvaram oči
Privinem ju na svoje grudi
U meni
Sve se smije
Hej stari
Gdje si
Uvijek me razveseliš
Sad više
Ne bih
Se vraćao
U svjetove tvoje
Malo bih
U kući svojoj
Šuma je lijepa
Pjev ptica
Noću i danju
Tko prođe
U tisuće ljeta
Čašćen bude
Sjećanja blijede
Zato postoje priče
Sad' želim
Da me gleda
Klečim pred njom
Istinom mojom
To lice
Te oči
Uvijek
Su bile
U duši mojoj
Sjedimo na postelji
Spušta se tama
Sve nestaje
Sve se gubi
Jedna predivna
Duga noć
U kojoj
Snovi
Kao na traci
A mi u njima
Opet sam klinac
Ti si klinka
Brama nas pokrije
Riječi još čujem
Laku noć svima
Kad zazvoni telefon
Kad zazvoni telefon
To nije poziv na večeru
To matrica
Kuca
Po stjenkama srca
Pokušava
Ući
Saznati što se zbiva
Srce svijetli
Toplo je
Ljudsko
Ljubav stvara
Ne prestaje
Stvari su izvan kontrole
To
Matricu brine
Smijeh je zarazan
Ne boli
Već lijeći
Marianne se
Stalno smije
Kuću joj plijene
Odnose stvari
Poreznici
Bankari
Ona nema brige
Vjeverice
Kroz grane skaču
Travke
Stabla
Cvjetovi
Zemlja
Oblaci neba
Sve
Se spaja
Ruke
Iscjeljuju
Liječe
Osmijeh na licu
Sjajne oči
Zaljubljene
Ništa ju ne brine
Kiša pada
Oblaci plaču
Jeli to
Tuga
Koja zemlji život daje
Pa ju natapa
I tu energiju
Nesklada
U život pretvara
Cvjetne latice se šire
Hoće da polete
Pčele
Leptiri
Ptice
Razne zvijeri
Hrana je ljubav
Kraj je
Tužnoj zgodi
Zemlja
Zna sa emocijama
Kako da
Radost rodi
Pitaš me o zarobljenom bogu
Kako su ga sputali
Kako ga muče
Ima nekoliko stvari
Prvu zaboravio
Da je žena u njemu
Da sve zna
Da mu ništa ne treba
Sve ima
Jednom davno
U staro doba
Nema na Gei
Brojki ni slova
Kojima bi se
Duljina opisati dala
Čuo sam jednu priču
Nije bilo ništa
Onda je zvuk
Kao kad zavija vuk
Auuuuuuuuu
Na kraju
Dubina je dana
Slovom
M
Pokrenuta
Je cijela kreacija
Zvuk je sve jači
Širi se
U svjetlo se pretvara
Pa se zgušnjava
Nastaju elementi
Lomi se svjetlo
Pri toj brzini
Boje plešu
Izvor je u daljini
Materija
U njoj mnoga čuda
Bića
Stijenje
Dolazi voda
Priča ide dalje
Tako nastaje iluzija
Sve slike u jednoj
Jedna u svima
Hologram
Sam se stvara
Umožava
Počela je igra
Kako je nastao
Dan iz noći
Tama
Željna svjetla
Neprekidno
Dnevna
Noćna smjena
Podjele
Uslijed toga
Neki bi spavali
A neki jurili dalje
Kreator
U svemu
Za njega sve je igra
Pa sebe gleda
Kako raste
Kako se širi
Iskustva su razna
Sebe iskušava
A svaki dio
Zaborav nosi
Okidač
Je
Smišljati novu igru
Zaboravimo
Onu staru
A onda zaboraviš
Tko si
Bacaš se
U novu
Akasha školu
Učitelj
Kroz tebe
Najviše uči
Što je um
Što razum
Čemu jedno
Čemu drugo služi
Pogledam lijevo
Sve je sretno
Mirno
Kazaljka sata
Ide s desna na lijevo
Onaj
Čas
Kada
Sve stane
Lica se
Zamjene
Uloge
Promjene
Strane
Noći je dan
Dan je tama
Ova postelja
Baš je meka
Grlim te
Ljubiš
Svaki moj dio
To je igra ispod
Pokrivača
Kad se
U tebe zapletem
A ti si u meni
Oko mene
Više nema
Muža i žene
Jedno smo opet
Kao što je nekad bilo
Nestaju
Strah strast i nada
Osmijeh
Je sretan
Jer srce voli
Najprije bace jednu
Najprije bace jednu
Onda drugu
Za njima
Počnu graditi
U svakoj zemlji
Elektranu novu
Tu će svi zaraditi
Što sporije i duže traje
To bolje
Za trgovce sreće
Ako koja
Ode
Otok Tri milje
Ili
Černobil
Bilo što drugo
Uvijek taje
Nikome ništa
Kolaterala
Uračunata
Osiguranje
Svijet profita
Atlantiđani
Lemurijanci
Skriti
Na drugoj
Vibraciji svjetla
Nevidljivi
Očima ovoga svijeta
Dalje igraju igre
Uvijek je veselje
Kad je u opasanosti
Cijela planeta
Ruše se figure
Ratišta
Linije fronte
Tko
Više
Olovnih vojnika
Pretali u nove
Dali su duše ljudske
Ili su duše same
Koje biraju
Korpuse
Divizije
Megalite
Ili mrave
Gdje će izabrati
Put
Sjećanja
Kuda ih vodi taj put do slave
Mnoge priče
Knjige
Cijele biblioteke
Police se mijenjaju
Knjige
Razvrstavaju na svoja mjesta
A mjesta nova
Stvaraju se
Bez kraja
Pa knjižnice
Stare
Izgledaju kao nove
Ovo tijelo
Podijeljeno
Na ploči
Mesarskog stola
Zajedno čini cjelinu
Pogled
Sa drugog kraja
Svijeta
Lice bez maske
Slika kaosa
Kako da shvatim
Mogu li
Pratiti
Rad srca
Kako
Štitna žlijezda
Kuca
Što je stvorilo
Ono drugo
Gdje su povućene crte
Kojih
U stvarnosti nema
Roditelji
Bi postali djeca
No
Najprije
Odigrajte
Uloge do kraja
Pa onda ako baš
Želite
Tumaranja
Nova
Izvolite
Stand up
Scena je
Pred vama
Djeco
Pustite roditelje
Kao i vi
Oni su birali
Izabrali
Sreću
I horror
No to nema veze s vama
To je izbor
Prošlih dana
Ima nešto
Što sve na ovom svijetu
Cima
Znajte
Nije to ono bitno
Jer
Kad se sjetiš
Više
Manipulacija nema
Ovo je tvoja slava
Kao što je slava
Nebeskog oca
Zemaljske majke
Nitko ne stavlja uvjete
Jer taj koji
O uvjetu javlja
Ne zna
Pa
Izgovor traži
Za more
Problema
I iz njih
Uči
Rekoh ti prije
Sjeti se
Odmah
Dobiješ kartu
Za povratak kući
Najnovija igra
Potres u moru
Pa valovi
Preko krovova
Zemaljska vika
No ako se popneš
Malo više
Vidjet ćeš
Kako
Duše
U spektru svjetla
Odlaze
Dolaze
Kako se
Zemaljski život
Stvara i briše
Ne brini
Ako nisi
Stigao danas
Tako si sebi
Zadala
Igru
I sutra kad u njega stigneš
Biti će
Opet
Sada
Ovog trena
Prošlost se gubi
Budućnost
Još stvorena nije
Iskačemo iz jurećeg vlaka
Kotrljamo se
Kroz zvjezdanu prašinu
Pogledaj
Ono
Novo nebo
Iznad
Čarobnog svijeta
Nebo umjesto
Zvijezda
Ima cvijet do cvijeta
Oči ti žedne
Tijelom milina
Pij me mila
Hrani se
Svjetlom
Koje
U meni
Tinja
U tebi
Će nastati vatra
Novo rođenje
Nerođeno dijete
Evo me
Majko
Stigao sam
Oče
Sa nebeskih visina
Djevojčica dječak
Ja sada sam
Jedno
Grlim vas
Mama
Tata
Onda vrijeme
Za mene
Bilo nije
Sve znam
O vama
Vas dvoje
Poslije
Tolikih
Kataklizmi
Borbi
Bijede
Uzeli ste
Sreću u svoje ruke
Donosim vam pozdrav
Sa dalekih
Zvijezda
Taj život
Što živite sada
Vi ste u njemu
On je u vama
Klečimo
Tako
A dijete nas
Ruši
U našim očima
Zvijezde
Plešu
Dječak se smije
Zajedno
S nama
Djevojčica
Za ruke nas prima
Pođimo kući
Ja sam srce
Svih
Srca
U vašoj duši
Pjesma se završava
Pjesma se završava
Ova to nije
Jutrom se budim iz sna
Sanjao sam da sam u snu
I da sanjam kako sam u snu
I sanjam
Svijest u slikama
Album nije složen
U tom trenutku
Kad sanjam
Slažem slike snova
Moj torzo
Rastegnu se
Zodijak Strijelac
Zakorači iz mene
Pogledom dodirujem nebo
Pod nogama prolazi
Trava
Pijesak
Rijeka do koljena
Pa kroz šume
Sada koračam
Ponovo rođen
Navučem uniformu
Hitlerovog vojnika
Drugi put
Masku ljubavnika
Igram se sa tajnama
Ti mi šalje
Zagonetke nove
Ja igram
Pogledavam
Dolje
Tko lovi
Od nas dvoje
Čitam pa bacim
Jer autor se skriva
Zašto neke
Ne zanima istina
Već ono
Tko govori
A ne što kaže
Djevojka sa vagom
Jednom mi reče
Tvoje slike
Priče, pjesme
Ljubav su bez sjene
Sveta knjiga
Rasta
Svetost
Privilegija nije
Već dio istog
Kao ti i ja
Svaka ruka
Jedan špil drži
Raširi ih bacajući
Hajde ulovi
Kartu izvuci
Slike su mi mutne
Vid već slabi
Dan antracit
Svijet ne vidim
Unutra mene
Plamen
Bukti, gori
Sunce u grudima
Srce drnda
Oktave se dižu
Ritam sve brži
Ruska zima
Legije na koljena pale
Druga strana
Zalijepljenih ruku
Za čelične cijevi
Pune bacaće
Smrtonosnih
Dana
Karte na stolu
Simboli
Vladanja
Nad glavama
Igrača
Mentalnog programiranja
Pojedinac
Mase programira
'zalud sve priče
Objašnjenja
Kartu sudbine
Svatko izvuče
Orisi romana
Vise u zraku
Hladni Atlantik
Brodove lovi
Na dnu su
Lađe bez broja
Poštovana publika
U tvornici snova
Napeto prati
Torpedo dok juri
I traži utrobu broda
U jednom trenu
Oplođena stanica
Stvara
Zametak
Dječaka sanjara
Znaj
Iz torbe
Lutajućeg boga
Ispadaju stvari
I pri padu se svaka
Raspada
Zvijezde lete
Žare komete
Snom tvojim
Se pokrih
Grle me tvoja krila
Odmorit se mogu
Sve moje
Uzimaš sebi
U njedrima
Tvojim
Duša dječaka
Sniva
Otvaraš knjigu
Čitaš mi misli
Da li te misli misliš
Ili one počinju
Misleći tebe
Misliš li kroz mene
Samu sebe
Prihvaćanje
Prihvaćanje
Kako to ide
Jeli to
Kad te udare
Razumiješ
A ko ne
Okrene
Drugo lice
Vozilo od tijela
Tijelo
Kopija njegova
Odnos prema
Tijelu
Odnos prema tvorcu
Stvoru
Nisu važna vjerovanja
Tražim bolji
Svima razumljiviji pojam
Pa se uspinješ
Padaš
U stvari
Znalci kažu
Da još uvijek spavaš
Boli li buđenje
Jednako je to rođenju
Prijelaz iz jednog
U drugo stanje
Gdje je klik
Prekidač
Pali-gasi
U tvojoj glavi
Možda izvan tebe
Kako stoje stvari
Zašto smo pristali biti
Zarobljeni
Što znam što slutim
Što nema objašnjenja
Nabrajanje pitanja
Scenu postavlja
Uloge se dijele
Kao i uvijek
Malo
Talent
Malo želja
Što prihvatiti treba
Izbor ovog mjesta
Ovih tenzija
Laži plivaju na površini
Poslije poplave
Na obali razbacana debla
Daske
Grede
Laž bez opsjene
Ne može zaustaviti
Promjene
Davno nekad
Razbijan po cesti
U potaji priznaj
Želja tvoja
Da iskusiš strah
Isključiš razum
Jer ne bi doživio
Iskustva
Ova
Da si drugačije htio
Ponavljam
Dozvolili smo zatvor
Iskusili sužanjstvo
Robovi i sluge
Odredili pravila
Koja više ne želimo
Što se čeka
Nemamo nikakvih obaveza
Osim vlastitog rasta
Življenje
Iskustva
Tu igru prekidamo
Kad poželiš
Nema pakla
Niti raja
Ni smrtnoga grijeha
Božje kazne
Ničeg nema
Sve je to izmišljena
Scena
Osim tebe i mene
Što još postoji
Utapamo se jedno u drugom
Spajaju se svjetovi kroz nas
Ona slika
Kad pucaju okovi
Padaju lanci
Ruši se oblačno nebo
Izranja sunčani dan
To je taj svijet
Koji se stvara s nama
Nestaje
Prošlost
Obmana
Gubi snagu
Uvjetovanosti
Poput dima
Sve je rjeđa
Pa se gubi
Najvažnije pitanje
Biti sretan
Sada
Zauvijek
Voljeti sebe
Svaki dan
Pomaže li
Sjećanje
Tko stvarno jesmo
Kroz transformaciju realnosti
Učimo li naučeno
Iz početka
Kako se to što navodno znamo
Živi neprestano
Prihvaćanje
Je jedan put
Negiranjem
Negiramo sebe
Tijela
Situacija
Težnja da bude drugačije
Onako kao smo zamisli
Vodi agoniju
Produžava patnju
Odbijamo da naučimo
Lekcije koje smo sami izabrali
Prihvaćanje
Mir sadrži
Ta je postelja
Meka
U tom žaru
Osjetilnog zagrljaj
Ljubav se rađa
Mi smo njezina
Djeca
Slika sa početka priče
Kad nosiš ljubav
Kad ljubav jesi
Onda vidiš udarac
Prije nego što krene
Vidiš namjeru
Htijenje
Imaš dovoljno vremena da
Promijeniš nakane
Udarac
Pokrenut
Biti neće
Zato si promatrač
Putuješ
Cestom
Koju sama gradiš
Između svjetova
Velikih i malih kola
Drugi vidljivih
Sazviježđa
Golim okom
Znaš da postoji dalje
Nego što sada vidiš
Kreacija je u tebi
Mogućnosti se nude
Jer si odlučila
Na prihvaćanje
Svega što u tvoj život
Uđe
Uzimaš sve što se nudi
Ljubav ne bira
Ona ne broji
Ljubav
Samo
Voli
Sjećaš li se
Sjećaš li se
Kad smo htjeli ubrzati vrijeme
Da završe patnje boli čekanje
Da se sretnemo što prije
U ovoj razini od tijela
Dok je Zemlja
Mijenjala ljeta, proljeća, jeseni i zime
One slutnje
Protkane strahom
Kada će što biti
Hoće li svi živi
Ostati
Putovanja
Lađama preko mora
Novi svijet
Povratak
Mora krvi
Ubijenih bizona
Indijanci bačeni na koljena
Indijci porobljeni
Aborigini
Obezvrijeđeni
Bijela kultura
Bijela smrt
Silovana zemlja
To su stare zvijeri
Krvoloci ljudskog roda
Kamuflirani
Vlast nikad nisu predali
Samo se transformiraju
Mijenjaju oblik prema potrebi
Naši vampiri iz drugih dimenzija
Uvijek su bili ispred
Uvijek su znali
Tehnologija
Napredak krasi
Nesretnih sve je više
Pakao patnje
Strah rata
Uvlači se
Ispod kože
Sa TV ekrana
Kioska
Štampe
Vrište reklame
Bombardiraju slova
Psihu
Živce
Lome emocije
High Frequency Active Auroral Research Program
Prijetnja svima
Vraćaju jedni drugima
Žrtve bombardiranja
Nazivaju
Collateral damage
Elita
Bulji u monitore
Na kojima se uvećavaju
Brojke
Bogati više nemaju kamo
Novca je previše
Skupe stvari, putovanja
Igre sa živim ljudima
Obijest jahača
4 apokalipse
Trojanski konj
Bolest
U domovima
Umovima
Zatrovane svijesti
Naoružanim ljepoticama
Sa duplerica
Raskalašene bakanalije
Svetog rimskog carstva
Preko Vatikana, Londona
Do Washingtona
U stvari
Sve je to stil
Babilona
Njegovih maga
Upisanih
U takozvanim
Svetim knjigama vjerovanja
Isuse vjerujem u tebe
Busaju se u prsa
Alahu klanjaju
Gledajući
U stare simbole
Tajnih društava
Starijih od ovog svijeta
Polumjeseci, petokrake
Sunca
Na oltarima
Mentalno programiraju
Hipnotizirane mase
Hirohito, Staljin, Musolini
Hitler i Tito
Iste škole đaci
Sve to vodi skrivena ruka
Pitam se
Što je sa vjerskim vođama
Poslanim od boga
Zašto sve religije imaju svoje
Eskadrone smrti
Svaka tv serija
Sadrži homo parove
Kako bi kao i sve drugo nenormalno
Postalo normalno
Opće prihvaćeno
Nije sve matematika
Isto ne stvara ništa
Isto ne daje bilo što
Jer okrenuto samo sebi
Kako može voljeti druge
Kad se ne ogleda u slici žene
Muškarci
Su potreba
Nastavljanja vrste
Nema ravnopravnosti
U svijetu muških šovinista
Pa uspješne žene
Nastoje kao muževi biti
Sa mozgom
Hibrida
Potkresane
Strasti
Izokrenutih
Vrijednosti
Nitko nikog ne voli
Jedni druge mlate po cesti
Prije i poslije parada
Sad već smijeh me obuzima
Jer znam da ni tehnologija
Niti vjera
Ni sve licemjerje ovog svijeta
Ne može
Zaustaviti
Vrijeme promjena
Koliko god ratova počeli
Svi će propasti
Još nekoliko dana krvi
Ljudi stanimo
Za koga ratujemo
Tko od nas ima koristi
Moj brat
Hrvat, srbin
Palestinac
Sion
Zar je krv različita
U čemu je kvaka
Ako sam bosanac
Sjećaš li se
Kad smo htjeli
Da samo prođe
Što prije to bolje
Sada se to događa
Rješavaj se tereta
Prtljaga ti ne treba
Val dolazi
Na njemu ćeš
Bez daske
Surfati moći
Taj val
Iz dubine
Pokrenut od
Stvoritelja
U novu priču
Drugačiju od ove
Sve koji
To žele
Odnosi
Pogledam lijevo
Pogledam desno
Sve je više
Ljudi oko mene
Djeca, starci
Žene, muškarci
U očekivanju
Vala
Pod naše noge
Veseli povici
Nasmijana lica
Daj mi ruku
Val je pod nama
Mila
Idemo zajedno
Poslije
Milijune godina
Nijedna duša
Više nije
Sama
Sveto mjesto
Sveto mjesto
Sveti čin
Spajanje svijeta podjela
U svijet jednog
Sjedim u drvenom naslonjaču
Ispred mene
Crkva
Rukom mahnem kroz zrak
Ta slika
Se povuče
Složi se
Bezbroj ekrana
Sve su to kopije
Vjerne originalu
Osim skrivenih podatak
Kada ih gledaš
U ničem se ne razlikuju
Ovo mjesto je
Kopirano mnogo puta
Urađene nove montaže
Svaki put nije bilo kako treba
Bilo je više
Redatelja
Jedan je mijenjao
Priču onog prije
Osnovna konstrukcija
Gubila se
Izvorna ideja
Prekrivena prašinom
Skrivena od
Pogleda
Od svijeta
Priča je pričala samu sebe
Razne intervencije
Svako izdanje
Imalo je neko poboljšanje
Ista uloga
Razni glumci
Svaki je dao svoj obol
Što je sa emocijama
Kad zrno ide prema boli
Vrpca
Ispred svjetla
Zadnju sličicu
Vrti
Filma više nema
Tehničar dok stigne
Spava
Ne ekranu se prikazuje svjetlo
Nema slika
Doživljaja
Kopije
Su odložene
U biblioteci
Sjećate li se
Velikog brata
Kako Winston Smith*
Mijena vijesti
Tko se to igra s nama
Jesam li ja samo lutka na cesti
Gledam film na
Ekranu
U tom filmu
Sjedi jedan
Neobičnog izgleda
Šešir na stranu
Gleda film na monitoru
Ista scena
Nebrojeno puta
Gledamo li sami sebe
U kinu
Gdje nastaju ideje
Ili još bolje
Misli
Koje biramo
U valu
Raznih frekvencija
Istog trena
Na platnu igraju
Imam mogućnost
Koju god izaberem
Onog
Trena
Kad ulogu obučem
Bacim se kroz kaos
Za vrijem pada
Kroz tunele
Ubrzanja
Taj koji pada
Zaboravlja
Kodira se za vrijeme
Pada
Učitava programe
Obrasce
U jednom kratkom
Trenu
Sve se zaustavi
Nevidljiva ruka
Pregleda
Lik
Odijelo
Da li je miris dobar
Popravlja se
Šminka
Brzinom iz snova
Stvaram
Se u novom svijetu
Gledam sebe u ulozi ovoj
Tko gleda mene
Tko
Gleda njega
Pa znaš onu sliku
Kad
Zaustave vrijeme**
Mijenjaju mjesta
Uloge
Snove
U hologramu sve je moguće
Gluho doba noći
Sjećanja ne postoje
Cijeli svijet stane
Kad se vrpca ponovo pusti
Priča ide dalje
Sve je promijenjeno
Novo rođeno
Već jedan
Iza ponoći
Otkucaji sata
U neku čudnu maglu
Moj um pada
Kad ponovo otvorim oči
Hoću li nastaviti
Ovu pjesmu
Ili početi novu
*Winston Smith, George Orwell, Nineteen Eighty-Four.
**Dark City (1998), Redatelj Alex Proyas, screenplay written by Proyas,
David S. Goyer and Lem Dobbs.
Tko su sefardi tko aškenazi
Tko su sefardi tko aškenazi
Taj plan
Tisuća godina
Teorije evolucije
Zakon jačega
Jedni su gurali druge
Svaki put je
Izveden
Bal koji završava u krvi
Zaboravljena planeta
Zarobljeni ljudi
Zaboravljena reptilijanska rasa
Tko je napisao taj program
Tko je stvorio širu sliku
Dali su dijelovi
Budućnosti
Ostali u prošlosti
Pripremljeni
Za svjetlo dana
Čovjeka su prepravljali
Jedni drugima podmetali
Čovjek ima što imaju svi oni
Tu je opasnost
Kazne i zločina
Pravi bog
Uskoro se vraća
Tko je
Pravi
Kakvi su naši
Odgovor glasi
Ljudska rasa
Te civilizacije
Od 8 do 12
Kako ih gdje tko čita
Dale su najbolje od sebe
Kada su shvatile što čine
Strah
Je stvorio zatvor
Svjetla i tmine
Svijet
Lemurije
Atlantide
Mnogih prije
Njega
Naša memorija
Unatrag
Negdje iza Veda
Poslije
Provalija
Ako se ne stane
Na rubu
U provalije se pada
Izvorno biće
Nosi
U sebi sve te priče
Na sliku i priliku boga
Žena
Muškarac
Čovjek
Duh jednoga
Babilonski mazi
Tajnama su tkali
Vezli ovaj svijet
Kroz vjere
Sukobe
Nepravde
Brojanje para
Sve zamotano
U svili legende
Sa zlatnim nitima
Emocije
Strepnje, straha
Ovisnosti koju nazvaše
Ljubav
Kako bi sakrili
Pravo značenje
Neprekidnog izvora
Koji ne prestaje
Da se izlijeva
Sedam milijardi
Bogova
Na ovoj planeti
Otrest će prašinu
Sna
U bistrim potocima
Planina i gora
Umiti svoja lica
Otvoriti oči
Došlo nas je
Pet
Milijuna
Da vratimo sjećanje
Skrivena i oduzeta
Da probudimo sebe
Budeći ovaj svijet
Jer mi smo dijete
U ovoj kolijevci
Od snova
Iluzije
Kreator
Je znao
Kamo priča ide
Zato napravi
Skriveno mjesto
Bolje reći
Mnogi su
Zaboravili na njega
Gdje je
Uspavana
Planeta
Kradljivci
Dana
Čuvari noći
Ovaj svijet se
Budi
Sunce nije na nebu
Svjetlo
Dolazi iz naših grudi
Hazari
Spretni hazarderi
Žrtvovanje
Ljutom bogu
Taj kod se vuče
Iz sazviježđa
Draco
Sprechen Sie Deutsch
Ne
Jiddisch, samo
A korijen im isti
Sefardi su i danas
Na dobar dan
Sa arapima
To krv je ista
Samo
Reklama
Za boga
Ima druga slova
Transfuzija
Kraljevskih
Kćeri i
Sinova
Seljačkom krvi
Rasom Lirana
Ili su davatelji za njih
Drugi
Što je sa svinjom
Na sliku priliku
Čovjeku
Transplantacija
Vepar
Kombiniran
Sa ljudskim
Genom
Svinja je nisko
Zašto čovjek tako pada
Pa se u istom
Blatu valja
Onda stane ispod tuša
Pogleda svinju
Nasmije se
Svinju briga nije
Zna ona
Što čovjeka
Čeka
Povratak
Božanskog
Bogovima
Njihovo
Izvorno biće
Snaga
Svjetla
Zvuka
Bez kraja i početka
No ostavimo na tren
Ovu priču
Što kaže srce
Gdje su zapleti uma
Koliko koristimo razuma
Plivamo li u svijest
Ili je
U nama tama
Izbor je u
Vama
stranica
Noć se ruši
Noć se ruši
Iznad grada
Svjetla u prozorima
Iz zavjese
Jedna dama
Sjedi
Monitor
Slova na stolu
Miš u ruci
Za igru se prema
Kompjuter je novi
Ispred njega
Oskudno odjevena
Pali cigaru
Da sve bude u stilu
Dekolte
Podvezice
Rastvoren ogrtač
Iznad bedara
Smiješak na licu
U ruci
Visoka čaša
Martini
Čitaš slova
U priči te ljubim pomalo skidam
Oblizujem usne
Ližem martini
Druga slika
Scena nova
Sjedimo u kinu
Gaziš me petom
U mraku, tišini
S' ekrana
Šum rijeke
Kotlinom teče
Dah me pali
Ruka na bedru
Šapćeš
Želim te mali
Uzbuđenje u meni
Nemam glasa
Tražim usne
Tvoj jezik
Lice mi gori
Volim
Te mila
Kad me zavedeš
Milujem koljena
Grlim te nježno
Tvoja glava
U krilo mi pada
Igra je nova
Šećemo šumom
Ruku ti držim
Kraj velikog stabla
Ljubiš me strašću
Pod bedro te primam
Podižeš nogu
Skidaš me grubo
Pod haljinom
Ničega nema
Glatka put
Tek
Moj dodir
Mami
Još jedna cigara
Gori kraj tebe
Pišeš mi
Uzmi me dragi
Ne znam što mi je
Sva gorim
Oh
Zar je ovo zbilja
Sva drhtim
Jecaj mi kreće
Dok izgovaram
Zadnje riječi
Za ovo veće'
Mila
Već sam u tebi
Sav ti se dajem
Vrtlog strasti
Iz monitora
Sa stolica
Smo skoro pali
Sve si ih ti ubio
Sve si ih ti ubio
No krivio si neke druge
I nisi ih ubio
Što si ubojica
Već zato
Što
Su u tvom društvu
Umrijeti htjeli
Sve si ih ti ljubio
I krivio si neke druge
Nisi ih ljubio
Zato što si ubojica
Već zato
Što su u tvom društvu
Umrijet željeli
I smišljaju priče
O bogovima i ljudima
O savršenom svijetu
I neskladu
Stvorenog
Kako savršeni stvara ne savršeno
Kako mu uspijeva
Obmana
Da je bolji od
Stvorenog
A stvoreno iz njega
Istječe
Kao što rijeka izlijeva svoju
Ljubav negdje u podnožju planina
Kako se igraju bogovi
Varajući ljude
Od kuda je stvoren
Svijet opsjene
Čemu služi
Zar je to koprena
Sna
Umornih dei
Što duša trpjeti treba
Okovana čeljustima ega
Koji ju drobi
Žvače
I ispljune
Pa prvi koji naiđe
Na nju stane
Jer nevidi je
Moje suze
Padaju na slova ispisuju te riječi
Mila
Jedina
Zar ne bismo
Trebali
Zaplesati
Ovaj valcer
Strasti
Tango pohote
Menuet žudnje
Ili kaubojske poskočice
Raspaljenih tijela
Željnih spajanja
U trenutku
U sreći
Taj trenutak
Bi svaki dan bio
Iznimke
Ništa ne potvrđuju
Ne postoje pravila
Za voljeti
I biti ljubljen
U naručju dragane
Biti
Vjeran
Odan
Ako nisi sebi
Srcu duše
Zrnu
Koje klija
Sve kreacije
U ovoj zimi
Kad suze teku
Jer postelja
Zajednička nije
Ti kraj muža
Ja kraj žene
Moje misli su kod tebe
Tvoje kod mene
I srca su sretna
Koliko god
Oštar vjetar
Huji oko zgrada
Po pustopoljinama
Ispod bijelih vrhova
Himalaja
Kilimanjara
Alpe su u ledu
Rocky Mountain
Ispunjava
Oči priviđenja
Fuji
Ili Ande
Mora
Oceani
Pa rijeke
Pješčane doline
Nevidljiva strana Mjeseca
Toplina Sunca
Sve to
Ne znači ništa
I vrijedi manje
Od jednog tvog
Zagrljaja
Volim ti pisati
Moj
Anđele Dobrote
Jer ti
Si spašen
Pa spašavaš mene
Mila moja
Noć ide
Želim ti
Reći
Poljubi me
Zagrli me
Privini se uz mene
U opsjeni ovoj
Stvorit ćemo
Privid
Vlastitih htijenja
Ispunjenje želja
Odricati
Se ničega
Zbog nikog
Ne
Treba
Sreću ne nosim ni ja
Ni ti meni
Sretni smo
Jer voljeti znamo
Kad izgovorim te
Riječi
One znače
Da osjećam
U srcu te nosim
Ni uzvrat
Ni poljubac
Ne očekujem zato
A ako se desi
Ja se
Kao klinac
Smijem
Oči moje
Zjenice tvoje
Govore
Zemaljske
Riječi
Neka slova
Volim te
Mila
Jedina
Moja
Kad bude vrijeme Znat će što treba Tko je tko I tko, tko je
Zemaljskim tipovima Nerazumljivo je Nezemaljsko Mi smo putnici na
gostovanju Ostajemo U knjigama Zemlje Kao i u pričama drugim Gdje god
smo bili Naša slava je od nas samih veća Hej mila dođi grlim te i
grijem Neka suze u mene teku ja sam Uzimatelj tuge Uništavač grijeha
Klub živih pjesama
Klub živih pjesama
Pjesnici dugačkih rukava
Čarobnjaci vještice
Šarlatani komedijanti
Svaka pjesma
Napisana je perom duše
Svaka uspon i padove ima
Riječi, riječi
Slažu rečenice
Oduzmeš jedno slovo
Značenje se gubi
Izmiješaš riječi
Novi smisao se budi
Bose noge
Prašnjave ceste
Ljetni dan
Pjev slavuja
Sunce visoko
Sjene kratke
Pjesnici
Djeca
Pomisli
Svako neku riječ kaže
Rečenica
Svi govore u stihovima
Stihovi razumljivi samo njima
Puste pjesme da svijetom lete
Dohvati ih vjetar
Nosi melodije
Već ima neke
Pa ih isprobava
Kojoj koja pristaje
Glas oluje
Pjeva oblak
Munja sijeva
Prve kapi
Na lica se spuste
Ljetne
Pahuljice
Otisak
Prašini daju
Kap udara
Oko nje se maglica diže
Kristal
Nevidljiv
Običnom oku
Pjesnici djeca
Za ruke se drže
Vrtlože se
U krugovima
Nad zemljom
Majkom milom
Lebde
Smijeh
Stihovi novi
Melodije
Koje otac nebo
Svira
Anđeoski glasovi
Rifovi gitara
Pa nježne flaute
Akustika svira
Grom bljesne
Svi su na struju
A duše sretne
Plešu sve brže
Vjetar se spušta
Pa ih diže
Nosi
Iznad mora
Nad površinu spusti
Čuje se pisak
Delfini
Svakog jedan čeka
Brzo plove
Obale nove
Indijanci
Brača
Na obroncima
Vučja plemena
Čekaju
Pjesnike vode
U duboke šume
Mira i sklada
Jezera
Izvori rijeke
U tim šumama
Nitko nikoga ne lovi
Nitko nikoga ne jede
Nitko ne vlada
Šume su davne
Gdje smo se sreli
To jezgro
Svijeta
Pomalja se
Rasipa boje
Izvor
Su pjesnici
Razdragana djeca
U šumama
Djece samo ima
Djeca ne odrastaju
Smisao
Je igra
Igra bez kraja
Pjesnici
Pjevaju
Od nemila do nedraga
O svakoj ljudskoj kušnji
O onom što se zove nada
O čežnji strasti
O koje čemu
Ovo je svemir
Slobodne volje
Zašto su ljudi
Roboti
Sa najjačim programom
Auto kontrole
Svemu sude
Pjesnik kad umre
Nacije se dive
Što da ti kažem
Sama znaš kao i ja
Većina ih misli
Da tehnika
Kontrola
Napori
Želje
Napredak nose
No to je slijepa ulica
Istina dugačka
Kao Ilice dvije
Samo pjesnici
Pjevajući
Neprolazne melodije
Donose
Novo svitanje
Daljina, mjesto, točka
Daljina, mjesto, točka
Okreće li se svijet
Ili ti oko svijeta
Hodaš li neprestano oko kugle
Ovog globusa
Gledajući u njega
Čitajući slike koje staklo daje
Misli iz sfere stižu
Određuju raspoloženja
Postavljaju pitanja
Tko s kim manipulira
Bačeni grah na sredini stola
Kugla u koju se gleda
Tko što vidi
Priča o tome
Zar stvarno mislite
Da je to istina
Tako mala
Da bi u kuglu stala
U kazalištu predstava
U publici
Gospođa se smije
Gleda scenu
Prava komedija*
Na sceni
Glumci mašu nožem
Jedan drugog ubija
Prasak pištolja
Umiru oboje
Tragedija na kraju komada
Što je smiješno
Publici svetoj
Ta lica, grimase
Skriveni osmjesi, aktera farse
No samo jedan vidi
Te geste
Pokrete
Komedije
Glumac maše nožem
Smije se dami
Koja damski pištolj vadi
Namiguje
Zamahuje nožem
Kaže mu šaptom
Privini me
Jedva čekam
Da se tvoj ud u mene zabode
Padaju na daske upucani, probodeni
Zastor se spušta
Ta igra
Još izlazak na scenu
Naklon
Na bis
A onda
Brže bolje garderoba
Šampanjac
Delicies
Krevet
Raspremljen čeka
Publika hita kući
Snježna vijavica usred ljeta
Klimatske promjene
Kiša pada
Led se topi
Još brže se stvara
U sobi televizora
Sa daljinskim upravljačem
Na glavi kaciga
Kao kanta puna žica
Vizualno on prati
Najnovija ratišta
Presude
Krv po ulicama
Na pladnju
Kraj njega
Samo čaša vode
U kostimu sjajnom
Kao za let
Do mjeseca
Danima sjedi
Mijenja ekrane
Nove priče
Reciklirano
Sranje
Odvojen od
Sebe
Zaokupljen sobom
Promatra
Tragedije drame
Komedije
Sa plinom za smijanje
Neprestance, tu se ljubi
Puca
Zamke spremaju
U koje netko pad
Program mu omogućava
Da ostane u stolici
Kad izabere
Monitor
U igru se uključi
Otvaraju se vrata
Nepozvani lik
Mijenja tok rata
Ljubavne priče
Spašava
Ubija
Pravdu dijeli, život oduzima
I tako
Milijun godina
Ili svega nekoliko minuta
Takvih igrača
Puna je soba
Igraju se
Gledajući
Tuđe živote
Ako to jesu
Ili su oni
Režiseri iza maske
Muče te likove
Glumice i glumce
Taman kad potrče
Filmski
Podmetnuta noga
Koliko su dugački
I široki
Padaju
Mnogima je dosta
No nikako iz priče
Uze uvjeta
Tako su stroge
Jedan drugog opominje
Pazi
Tu ne možemo ništa
Sjećaš li se onog kreveta
One sobe
Glumice i glumca
Sad su u zagrljaju strasnom
Virtualno biće
Otvara vrata
Sprema metež
Namjera da
Između ljubavnika
Stane
Da se mrze
Ne vole
Da krenu svađe
Da stvarno smrću završe
Nježna žena u zagrljaju voljenog
Krajičkom oka ugleda
Tu spodobu
Iz očiju bljesnu
Munja što pali
Glas jasan, bridak
Marš u pizdu materinu
Nestani
Ovaj put
Lik
U pepeo se ruši
Tamo u stolici
Ustaje skida odijelo
Izvlači se iz njega
Skafander je prazan
Kraj njega
Nikog nema
Tko sliku u slici stvara
Pođimo do njega
Baš da ga pitam
Što nosi na duši
*Charlie Chaplin je jednom život opisao kao tragediju kad se gleda izbliza, ali kao komediju kad se promatra izdaleka.
Amrita
1
Amrita* na koži
Ruke i noge
Tvoje i moje
Okus vječnosti
Ne zaborava
Nema prolaznosti
U ovoj svjetlosti
U ovom stanju
Ruku pod ruku
U krevetu radosti
Snaga u tvojim rukama
Skrojen po mojoj mjeri
Haljina ovog života
Moje tijelo oblači tvoje
Kad brojevi se slože
Riječi zbroje
Znam pravu mjeru
Tvog kaputa
Božanski ogrtač
Ogrćem te njime
Kralju ljeta i zime
Gospodar si uma
Srce za te kuca
Duša sretna
Što ćeš više
2
Ne plači
Milo
Najdraže
Stvarno sam kraj tebe
Udahni duboko
Skini košulju
Neka vjetar
Miluje tvoja njedra
Dok ti mrsim kosu
Ljubim ruke
Dok si ti uz mene
Kako dalek bio
Osjećam te tu si
Zagrlim jastuk
Mir je oko mene
Čuvaš me
Tvoja slika
U očima mojim
Vidljiva kao šarenica
Svjetlo mijenja boju
Lice dragi
Tvoje lice ljubim
Odaje me pogled
Osmjeh
Nije me briga
3
Sunce jutra
Svjetlo tame
Znam ti postojiš
Nisi lice
Iz pjesama
Koje su me dovele do tebe
Pad
Bol
Iscjeljenje
Kruna si
Koju nosim
Nema dragulja
Niti zlata
Koji sjaje jače od tebe
4
Tepam ti
Topao si zlatan
Nježan brižan
Prirodno je stanje
Nema prijetvornosti
Grimasa
Niti zareza u priči
Sve teče
Lako
Kad kliziš
Razlijevaš se po meni
Pa vatru
Daješ
Moje tijelo
Sa tvojim
Kao zvijezde dvije
Galaksija
Sjaji
5
Poslije eona
Tu su
Sretne duše
Nema riječi da opišu
Zadovoljstvom zrače
Tama se gubi
Zavjesa raspada
Zrake svjetla
Sunca
Nebeske slave
Za sve svjetove
Svjetlo se širi
Od mraka
Ostaju prnje
Stare krpe
Stanje
Raspadanje
6
Kao mlado ptice
Paperjasta krila
Tresem njima
To su moje ruke
Padam
Prema dnu se gubim
Iznad vučje glave uz urlik
Kliktanjem pozdravljam
Tog najmilijeg brata
Za mnom
Kako letim
Svijetli trag me prati
Dno duboke rijeke
Odbljesak tog svijetla
Pijesak natrag vrati
7
Orao što leti
Nema sjene
Samo voda života
U kljunu Garude
Tko je kome gospodar
Tko kontrolira
Prostor
Tko dijeli vrijeme
Na cvjetnim poljima
Prostor pun mirisa
Trave
Proljetnog cvijeća
Sanjare oblaci visoko daleko
Nad tom slikom
Često prođu
Nasmiju se
Pa odlete
8
Ljubiš me anđele
Tvoje ruke su nježna krila
Snažne da me ponesu
Zagrljajem ti me čuvaš
Pališ vatru na mojim usnama
Kad me ljubiš
Tvoje tijelo, tvoja bedra
Tvoja lava grije me
Danima
Tvoj odraz je u mojoj duši
Moja duše
Nađe onaj dio sebe
9
Pod slapom
Dok me kupa
Prilaziš mi
Tako blizu
Pritajeno dišem
Da ne čuješ
Kolika je želja
Pa malo se primaknem
Sad te dražim
Želim da sve tvoje
K meni
Dođe
U tom trenu
Ništa ne postoji
Sjedinjenje tebe i mene
10
Ruke
Isprepleteni prsti
Ljubim te
Umornog
Poslije bitaka slatkih
Pobjednika nema
Taj rat što se vodi
To je samo forma
Igra sjedinjenja
Gdje svatko predati se želi
Da ga onaj drugi zarobi
Da se s njime igra
Dok ga ljubi
11
San tada
Odnesen sa očiju
Zatvoreni kapci
Nozdrve udišu
Miris tijela
Stapanje kože
Dodiri
Traženja
Mame dodir novi
Da mili
Tako se voli
12
San nas prevari
Pa jutro stiže
Kraj mene si
Moj najvredniji
Radeći
Cijele noći
Čineći ugodu
Dajem ti se
Za pozdrav jutarnji
13
Melodije od tanga
Do bossa nove
Kakvi sve plesovi
U postelji
Stvaranja
Kad mi netko kaže
To je grijeh
Nasmijem se
Sigurno je šala
Zar sve ovo nije dao svemogući
Kao što daje dah i put duši
Ženu čovjeku
Muškarca ženi
14
Laku noć i dobro jutro
Ne prestaju danom
Lud sam za tobom
Ljubav ti je ime
Volim se više od svega
Dajem si radost najveću
Da volim tebe
Sebičan u pričama vjerovanja
Znam da je istina
Ljubav
Moja jedina
*http://en.wikipedia.org/wiki/Amrita
**http://en.wikipedia.org/wiki/Garuda
Još jednom o bogu
Još jednom o bogu
Tražiš ga po svijetu
Ikone, oltari
Diviš se umjetničkim djelima
Katedralama
Spomenicima
Portalima
Zar dosita misliš
Da bog stanuje
U arhitekturi
Slikama
Riječima
Slovima
Čudima
Podsjetit ću te ono što znaš
Ignoriraš svijet opsjene
Iluziju koja ti se čini stvarna
Toliko je snažna
Bojiš se preči granicu
Narušiti
Patnju boli
Tvoje dvije prijateljice
Zagrliti
Žetvu jednote
Od sada
Pa u sada
I prije i poslije
Biti što si oduvijek bio
Jedno sa svima u svemu jedno
Teško je vidjeti istinu
Onakvu kakva je
Ni velika ni mala
Jer nema mjeru
Na drugoj strani vage nema ničega
Jer u istini
Ni vaga ne postoji
Govoriš o laži
U svijetu privida
Gdje istina ne obitava
U hologramu
Holograma
Filmići koji se vrte
Dok ima trake
Kad zadnji kadar
Prođe
Ostane samo svjetlo na ekranu
Kažeš
Takav je život
Bio
Svaki film umire
Ili ide iznova
Ako se rola stavi
Projekcija krene iz početka
Sjećaš li se kako su filmove
Prevozili
Brodom, avionom, vlakom
Autobusom do tvog kina
Na panou je bio plakat
Sa naslovom
Crtež ili slika
Velika slova
Najveća pustolovina,
Ratna drama
Romantična komedija
Ili
Crtani
Avanture
Pustolovine
Putopisi
Projekcija, dvije
Film ide dalje
Tko razvozi filmove
Svemirom, galaksijama, sazviježđima
Jesu li anđeli kino operateri
Zamisli
U tim i takvim filmovima
Glumci jedni drugima govore da lažu
Ili
Ja govorim istinu
Moje istina je najistinitija
Kako u hologramu
U opsjeni
I zabludi uma
Može
Istina biti dokučena
Što je sa redateljem
Krše li se njegova autorska prava
Glumci
Žele ovako a ne onako
Cijela zbrka
Publika se uživljava
Smije se i plače
Ozbiljno komentira
Pišu se analize
Kritike
Studijska djela
O čemu
O malo zvjezdane prašine
Nastaju tomovi
Književnih vrsta
No film se odmota
Spakira, putuje dalje
Hej, zar ne shvaćaš
Film je snimljen
Tvoji napori
Riječi
Geste
Kostimi
Traka se vrti
Filmovi se izmjenjuju
A ti si zarobljen u sličicama filma
I kad te na platnu
Osvijetli svjetlo
Projektora
Misliš da živiš
Da je to smisao života
Zamisli velike smrti
Velike ljubavi
Značajne živote
Kako se prekraja povijest
Kad se zaustavi projekcija
Uspavana publika
Otvori oči
Isti gledatelji
U istom redu
A stvarno
Sjeća li se tko
Što se u stvari gleda
Da li iz misli nastaju djela
Mislima stvaramo osjećanja
Volimo
Sve tome je posvećeno
Da li se kroz ljubav
Realiziramo
Kad se pojave
Zapreke
Uzima li nam netko
Najbolje godine života
Što smo kadri
Činiti
Kad smo zaljubljeni
Kad volimo
Ne postoji druga istina
Osim naši osjećanja
Pa zašto su uz to vezane
Riječi
Krivnje, prevare
Dvojnosti, cijepanje duše
Kao cijepanje atoma
Samo što mjesto
Eksplozije
Duša sama sebe uništava
Ili samo mislimo tako
Kako kome paše
Neki krajevi
Na ovoj kugli
Poznaju
Život
Muškarca sa više žena
Drugi se zgražavaju nad tim
Jedni o drugima
Gotovo ne znaju ništa
Osim što ističu
Svoja vjerovanja
Jesu li žene
U haremima potlačene
A žene
Zaposlen majke
Slobodne
Da rade dvije smjene
Što znači biti ravnopravan
U svijetu dominacije
Gdje je nekima
Dozvoljeno
A drugima nije
Gdje zakon služi
Za one dolje
Onima gore
Za to se fućka
Klub izabranih
Tome se smije
U kulturi smrti
Slavi se
Uskrsnuće
Kako to da se uskrsava
U različite dane
Kalendara
Koji su stari skriveni
Obredi
Osnova takvog vjerovanja
Jeli sretniji
Čoban
Među planinskim lancima
Mir, pjev, bistra voda, čisto nebo, kiše, oluje
Pa pogled omeđen brdima
No kad se dođe na vrh planine vidi se slijedeća
Planina
Ravnica
More
Ili je sreća
U trgovačkim lancima
Shopping centrima
Gdje hrle mase poklonika
Bježeći od sebe
U ritmovima robne kuće
Što bog misli o tome
Misliš da diktira knjige
Mentalno pisanje
Tako se to zove
Možda ja ovo pišem
Možda bog kroz mene
Nazovi kako to želiš
Pitanja
Traže odgovore
Znanost sa velikih ekrana
Povezana sa vjerovanjima
Pitanje
Glasi
Izađi
Stani pred nas
Pokaži se
Reci čemu sve ovo
Zar stvarno misliš
Da nije došlo vrijeme
Da stresemo sa sebe
Kao pas buhe
Smeće ovo
Treba li bogu sljedba
Što on stvarno je
Ne znam
A svijet je pun krivih odgovora
O božjim kaznama i božjoj ljubavi
O izabranima i prokletima
O letećim i palim anđelima
Pa cijela svita
Raznoraznih i u biti samozvanih
Slugu, pomoćnika i ostalih jadnika
Koji tlače bespomoćne
Uboge
Kljaste
Bačene
Na daske kazališta
Kao u arenama
U borbi sa divljim zvijerima
Zar je bogu potrebno bolestan biti
Kad je bolest
Naša draga iluzija
Gdje, ja se skriva
Jer se boji
Svijeta
Većega od sebe
Neko se nađe
Šapne
Krivac si ti
Ja umire
Od straha
Tko te krivi
Kada se to događa
Kad kreneš svojim putem
Otvaraju se vrata
Sreća
Sloboda
Baciš križ života
Ne žrtvuješ se za nizašto
Jer kako onaj koji
Se nije rodio
Ili rođen je u kinu
U jednom filmu
O kojem se stalno priča
Može biti raspet
I otkupiti grijeh
Svijeta
Zabluda je to
Jer dogodilo se
Ovo
Jedan skakaču vremenu
Sa družinom svojom
Uletio je u kino dvoranu
Prekinuo projekciju
Upalio svjetlo
I rekao
Idite van
Tamo je sloboda
No samo neki
Krenuše tim putem
A čuvar kina
Ih sačeka
I otpoče
Sječa glava
Zato gase
Svjetlo
Kad počne predstava
Da se drama pojača
Naglasi emocija
I diže kosa publici sa glava
Ne zaboravi
Sve su to hologrami
Bog ne koristi glasnogovornika
Ne treba mu
Tumač
Prevoditelj
Njegov je jezik jasan
Ponekad
Zamućen kao bistra voda
No talog se slegne
I bi odnesen
Na površini samo obris srca
I tko u srce gleda
Svatko čita
Na jeziku svom
Osjeća što je još važnije
Napisana slova
Volim te
To su riječi
Boga
Sabili su čovjeka u zabrane vjerovanja,recikliranje karme, vrijeme jada.
Zaboravimo sve što su nam dali, napišimo vlastite knjige postojanja, već ovim pisanjem,
Mijena se sve postojanje, svi denziteti, ukidaju se sva uvjetovanja. Uzmimo svoju moć, jer oni kojim smo ju dali, ne znaju što sa njom da čine, zato nas pritišću, žrtvuju i pale. Pitaju me ovih dana zašto nas se boje, ne boje se oni, oni jednostavno nestaju, sve filozofije prestaju pred ljudskom rasom koja se budi koja je ljubav, sloboda, sam život u svim oblicima, na svim mjestima, svaka iluzija se raspada i nitko više nema moć nad postojanjima, ukidaju se svi denziteti jer sve podjele postaju a time nestaju u SADA!
Svatko sjedi u svojoj pećini
Svatko sjedi u svojoj pećini
Okovan strahom
Od vanjskog svijeta
Pećinski svijet je sličan vanjskom
Onaj u pećini to ne zna
Zakon broj jedan
Kaže
Ne izlazi
Pećina se nalazi u umu nekog bića
Nezamislivog mravima
Većim od cijelog njihovog svijeta
I osim uma da li što drugo postoji
Um stvara
Razara
Postavlja uvjete
Vuče crte
Na njima
Ispisuje
Zemlje i
Granice
U vanjskom svijetu
Sve je nepoznato
Vrebaju neprijatelji
Kao da ih u pećini nema
Toliko sjena
Pokreta
Igre svjetla
Pećinsko sunce izlazi i zalazi
Pa godišnja doba
Ljeta i zime
U umu
Nepoznatoga
Što drži ta bića u pećini
Ima li što jače
Od neznanja
Ono je kao crne sablasti
Strahovi u žilama
Panika u očima
Misli razbacane
Čuo sam priče o matrici
Ne znam da li razumijem
No došlo mi je odmah pitanje
Da li se matrica nalazi unutar veće
Matrice ili kako se zove
Obrazac ponašanja
Znaš ono, kada dođeš iz Rusije
Doneseš babuške
Jedna u drugoj
Koliko ih ima
Koliko je matrica čvrsta
Kako djeluje iluzija
Da li se ona reproducira stvarajući glave
Pa se naseljava u glavama
Puno pitanja
Kontroliramo sebe
Jedni druge
Ispunjavanje nečijih snova
Time što
Je projekcija iz uma
Kroz oči
Vidljivog svijeta
Da li
Se može reći
Da ništa mi ne odlučujemo
Da je sve već napisano
Pa i ovo što pišem sada
Ja mislim da pišem
A samo reproduciram
Ne znam čija
Viđenja
Sjedim za stolom
Ispred monitora
Vidim slova
A slova se nalaze iza stakla
Prozora
Okna
I da se otvori bezbroj mogućih prozora
Hoću li osjetiti dašak
Vjetra
Ustanem
Izađem
Na ulicu
Počinje kiša
Na licu kapi
Kapaju i suze
Kapi su kapi
Okus je stvar izbora
Da li stvarno kiša pada
Po mojim rukama
Moja stopala
U šupljim cipelama
Voda me hladi vjetar zima
Uključi li se onda program
Zvan prehlada
Koje bolesti su
U zapisu DNK-a
Kako dolazi do bola
Jeli potrebna rana
Ili je ona već
Program koji se manifestira
Probijanjem metka
Ubodom noža
Padom
Krv iz ruku i koljena
Da li to sve
Stvarno postoji
Znam, znam
Vičete
Pa to boli
Što učim cijelo vrijeme
Kako da budem mali
Još manji kako starim
Jeli starenje dio programa
Čemu se nadam
Kad ništa ne znam
Jer sam budala
Razne ideje
I vjerovanja
Bili su moji kaputi
No ispod njih uvijek bijah
Gol do kože
Uvijek isto pitanje
Čemu sve to
Da li se drugačije može
I na kraju svake epizode
Pomislih kako sam pametan postao
Onda vidjeh
Nove stvari
A stare nestajahu
U ponorima beznađa
Za što nam je potrebna nada
Vjerovanja
Zar je toliki strah u našim stanicama
Da se bojimo vlastitog života
Pa pristajemo na kontrolu
Kontroliramo sebe
Kontrolirajući druge
Isprazna vjerovanja
I ona rečenica
Sve je pod kontrolom
Znači
Ne pitaj dalje
Ne znam odgovor ni na jedno pitanje
U jednom danu pomislih
A što ako kontrole nema
I ako se svi zakoni
Sva traženja
Izmišljeni
Kuda to vodi
Sav svijet se raspada
Što ostaje
Slobodi
Da čini sama sebi
Da li ona postoji
Ili je samo jedan od snova
Života u pećini
Preplašenog stvora
Slobodna volja
Biranje ponuđenih rješenja
Bavim se idejama
O kojima ne znam ništa
Osim onoga
Što je riječ izrečena
Riječ zablude
Zida
Koji sam dižem
Krečim, popravljam, uređujem
Kako bih ostao u zatvoru
Jer izvan pećine
Ne postoji ništa
Ili je i to stvar vjerovanja
Zamisli
Izađeš
Ispod zvijezda
Zvijezde nestanu
Vjetar koji šiba lice
Stane
Nema zraka
Ni potrebe disanja
Urlik iz daljine koji si čuo
Više ne čuješ
Samo tišina
A ni nju ne čuješ
Padaš
I to je osjećaj zavaravanja
Kad nemaš tijela
Ne postoji ni visina
Dubina
Nepoznata
Jesi li
Na početku stvaranja
Jeli to stvarnost
Tvoj pravi dom
U kojemu nema nikoga
I ništa ne obitava
Percepcija
Zatvora
Pet osjetila
Ni misli više ne postoje
Zove li se to nirvana
Jeli to
Ona rečenica
Dobro došao sine
Konačno si se vratio
Doma
Stare slike na stolu
Stare slike na stolu
Kapaju suze iz oka
Kako koja na sliku kapne
Slike nestaju
Kao da izgore
Tako gori prošlost
Zapaljena sjećanja
Rješavam se prtljage
Uspomena
Tamo gdje idem
Ništa mi ne treba
Osuđeni jedni na druge
Zatvorenik i policajac
Zamjenjuju uloge
Zarobljenici srušene svijesti
U tamnom grotlu svijeta
Skriveni izvor iluzija
Baca sjene svakoj duši
Pa ju opsjeda
Guši
Toliko joj daje da diše
A onda um steže
Portom*
Zarobljenici
Se ne mogu dosjetit
Čemu to služi
Ni krivi ni dužni
Otisak pečata
Znamena
Utisnut u energetsko polje
Za vijek vjekova
Ključ koji se ne gubi
Ego u umu
Čemu služi
Povrede su naši odgovori
Na ne prihvaćanje
Vjerna sluge
Patnje i boli
Napadaju ljubav gdje god se pojavi
Govore joj ti nisi prava
Pogledaj nas dvije
Zbog ljubavi u kakvom smo stanju
Mi smo djeca ljubavi
Nisi od nas veća
Ljubav se smije
Bez smijeha nema lijeka
Slušajte me vas dvoje
MY rYéNY i ljubavnik
Ovo su vaša
Zemaljska imena
Volite se i smijte
Život je od svega veći
Dva tijela u jednoj duši
Istina ste
Kao i ja
Čuvam te dušo
Vukove zovem
Dolaze brača
Satjerat te zmije i hulje
Pod zemlju tamnu
Neka ih bol i tuga
Patnja koju skupih
U zemaljske dane
Lomi neka
Skrivena svjetlost
Ove noći
Skakačima kroz vrijeme
Pronijeta planetom
Raznesena
Udarac silnog
Odgovor boga
Kao kad kamen baciš
Sa obale mora
Na tren vidiš
Gdje kamen pade
A onda opet ravnina
Mreška se more
U stvari se smješka
Ogleda se u njemu
Oblak, duboko plavo
Kao i dubina u oblaku se gleda
Ta boja vibrira tako
Jer ista je dužina vala
Između
Jednog, drugog
Zvuk, svjetlo
Izvire nebo
Iz mora oblaka
Oblak se kupa
U dubinama oceana
Na proplanku između
Šuma
Planina
Postelja kraljevska čeka
Tijela svoja spuštamo
Ples tada započinje
Igra bez tijela
Između oblaka, ispod sunca
Jasna slika
Šape
Vuka
Poglavice
Sretnog srca
Kraljevstva
Ja jesam
Prije i poslije
Uvijek u sada
Kako, si što boli
Grlim te grijem
Uzimam niske frekvencije
Čuvam te pazim
Dodirom rane
Liječim
Dajem ti poljubac mira, odmora
Ozdravljenja
Ja te volim
Dolaze
Kucaju na vrata
Otvara im avet
Sva od zlata
Svjetlija od tisuću sunaca
Dosta je rata
Ta avet njihovog
Svijeta
Ima samo ime
Istina
Ljubavnika
Oluje spavaju
Ja sam im gospodar
Snaga je u tišini
Uznemireno ništa
Prekrije sve bitke na bojnom polju
Glavna bitka
Vodi se u umu
Opsjene
Tu se razgovara
Liječi rane
Um ostaje
Kao ljuštura
Kako kada zmija skine kožu
No unutra nema
Onog što puzi
Već to je div
Koji korača
Tehnologije ne znače ništa
Prema nevidljivom licu kreacije
Čestica dana svima
A onda zazidana
Izgubljena
Ugrađivana u sve i svašta
Zaboravljena
Od svih
Koji odoše negdje dalje
U novo stvaranje
Volim svetu zemlju
Sveta mjesta
Tako nestaje đavolje sjeme
Koje zabraniše
Kao što se istina brani
Skrivena
Tko o njoj progovori
Taj nastrada
Jer đavo je ime za istoga
Neki ga zovu bogom
Drugi sotonom
Pa se navodna borba vodi
Razdvajaju se i spajaju
Kroz milijune godina
Nema razlike
Zar zlo postoji negdje drugdje
Osim u našim glavama
Sveta mjesta
Ljubavi se klanjaju
Činu sjedinjenja
Ne glupim obredima
Koji uvjetuju
I dijele
Svi viču
Mi smo božja djeca
A što bog s time
Ima
Kažu poslao je svojeg
Predstavnika
Slušajte ga kad' i laže
Jer njegova usta za laž su posvećena
Pa mašu nam ispred nosa
Teškim križevima života
Život križ nije
On od smijeha puca
Toliko se smije
Da može da se valja usred blata
A oni odsječeni
Kažu
Gle kakva
Životinja
Crvena lica, zajapuren
U procesijama vuku kola
Križeve na leđima
Želja im je da ih se mlati do bola
Kao spasitelja
A spasitelja
Nije bilo
Već hologram u jednom trenu
Pa se priča
O raspeću
Otkupljenju
Svih grijeha
Ovoga svijeta
Obična budalaština
Sada klekni zagrli mi bedra
Leći ću na tebe
Ljubeći te svuda
Uzmi štapić čarobni
Gorući, vrući
U sebe ga stavi
Čarolija neka živi
Neka bude igra
Nas dvoje
Zvjezdanih bića
Pare u džepu
Govori oltara
Ima li što bolje
Od ljubiti tebe
Na oltaru ću te
Obljubiti
To neće biti crna misa
Već radost života
Kraj
Prevarenih
Svijeta laži
Bogu je sve dozvoljeno
Pa sad mi kaži
Znaš li
Tko se vozi
U kolima
Bez kočijaša
Samo bog
U tebi
Jedno je
Jednom dano
Sve spojeno
Nikad nije bilo
Ostavljeno
Iskra
Sila
Bitak
Svemogući
Osluhni ga
Između otkucaja
Srca
Tamo boravi
Istina
Tebi je
Ista dana
*PORTO-metoda mučenja pri kojoj se žrtva vezala za okvir snažnom užadi koju je mučitelj stezao.
Letim iznad oblaka
Letim iznad oblaka
Ispod praznog neba
Ideja u noći
Sumnje, dvoumice
Kuda poći
To dijete u meni
Zovu ga vrata
Odaja od zlata
Iznad piše
Zarobljeni
Prazna soba
Stvari po volji
Nasuprot
Još niže dolje
Jedinstveno polje
Puno zaborava
Usađeni strah
Na povratku kući
Stoji na stepenicama
Prema gore
A ja se bacam
Duboka je rijeka
Proći ću do dna
I dno ću proći
Izaći na drugom kraju svijeta
Anđeo dobrote
Pruža ruke
Izgubljenu dječaku
Dođi
Ne boj se
Sve je u redu
Ja sam tvoja najmilija
Proleti mi glavom
Zadovoljstvo
Radost
Neograničeni
Nema onog što straši
Bezbrižan bih bio
Dok teku zemaljski dani
Teške su te uze
Djeteta koje pozna suze
Pa u sebe plače
Čeka mrijeti
Da završi ono što ne završava
Ova poema
Anđeo mili
Daje kolac
Udri mali oko sebe
To su sjene
Opsjene
Ovoga svijeta
Svatko samo gleda sebe
Pa i ona koja kaže
Stalo mi je do tebe
Nabrajaju zasluge
Nisu oni krivi
Čini ti se
Da si
Ništa i ni'ko
Bit' će to po mome
Vrag donio šalu
Razbija sve
Jer iluzija se mijenja
Nestaje
Glogov kolac
Smrt stiže do zore
Dječarac uplašen
Ne zna kamo
Još uvijek maše
Nevidljive oko sebe udara
Bole ga ruke
Nema druge
Jer njih je
Sveprivlačan
Već pobio
Put je neznan
Ne vidi se ništa
Samo jarka svjetlost
Slijep kod očiju
Ruke pružam
Napravim korak
Pod nogama
Samo se slijedeći ukaže
Kao da dođe pod moja stopala
Sad krenuo si
Nemaš kamo
Magla oko tebe
Sve jače je svjetlo
Jeli to tunel
Kojim putuju umirući
Koji se odlazi
Iz ovog svijete
Ili je to prolaz
Do zemlje
Zvane sreća
Što nas to vraća
U jad i patnju
Nisam ja miš
Izlazim iz kotača
E moj klinac
Ako želiš život pravi
Poruši mostove
Za sobom
Prošlost zapali
Što će ti
Hrpa uspomena
Da bol nosiš
U buduće dane
Uzdišeš i plačeš
U prošlost gledaš
Ne vidiš ljepotu
Oko sebe
Kad' živiš u jučer
Kao da te nema
Novi život
Na dohvat ruke
Ako treba
Zgrabi i bježi
Prošlost tada
Ne može ništa
Jer u danu
Kada potrčiš
Ona više snage nema
Pogledam iza sebe
Polagana, tiha smrt
Na toj strani
Već koračam prema naprijed
Što god da me čeka
Umoran od prošlih stanja
Otvaram vrata
Jedinstvenog polja
Izlazim iz zablude
Padam
U stvari letim
To što vidim
Ispričat ću vam
Kad
Stignem do pravih riječi
Ikada
Gledao sam
Gledao sam
Napade sa strane
Tijela padaj
U borbi
Najviše im smeta
Ljubav, istina
Ako to saznaju ljudi
Nema njihove moći
Ljubav su pretvorili
U nešto sveto
To pripada svima
Istinu zatrpali laži
Pa ju važu
Kažu
Nije za svakog
Istina
Gledam
Kao da si pod zemljom
Sve crno, kupola nad tobom
Mala svjetla
Lebde uzduž tijela
Pomislim
Da te liječe
Sve tamnija slika
Ti nisi pod zemljom
Već oteta
Brod kroz tamu plovi
Ni zvijezda ni vala
Možda obris stijena
Tihi zvuci signala
Nešto što razara
Tijelo
Um muči
Naprežem
Svu snagu intelekta
Svjetlost
Nešto jede
Tad stvorih
Pijuk u ruci
Udaram po kupoli iznad sebe
Puca razbijeno srče
Probija se nebo puno zvijezda
Izvlačim tvoje tijelo
Pomaže mi netko
Ne vidim lice
Samo odora
Tamna poput moje
Crno upija svjetlo
Tama je u tebi
Najmilije moje
U naručju te nosim
Na konja se penjem
Sagittarius nas nosi
Kroz zaplete noći
Uz rijeku
Putem dugim
Tišina
Ni zvuka
Ni ptice ni hijene
Tu i tamo
Kroz oblak
Probija se bljesak
U mrklu noć
Minute su sati
Jašemo dugo
Vidljivi postaju obrisi klanca
Izmaglica
Zoru skriva
Stjenje
Stijenje
Usjek prolazim
Konj staje
Na livadi mokroj
Silazim
Na zemlju te stavljam
Dan se dani
Tepih poljskog cvijeća
Rosom umivam ti lice
Čelo, kapke, usne
Rosu piješ sa moga dlana
Zatrepere trepavice
Otvaraš oči
Gledaš
Gledam
Nasmijano lice
Saginjem se
Podižeš ruke
Grlim te
Plačem od sreće
Tu si mila
Dušo
Dišeš
Samo mirno
Polako
Razdvojeni dio
Ponovo je spojen
Na uzvisini
Svijetle oči
Sunce se podiže
Podižem te u naručje
Čudnu snagu imam
Trčim
Prema tim očima
Evo ih kraj tebe
Svi sretni
Svaki njuškom dodiruje ti ruku
U naručju te nosim
Put je njima znan
Idu prema visokoj stijeni
Vode nas u utočište
Armageddon ovaj
Noćas je pao
Negdje poražen je svijet
Koji sam znao
Više ničeg nema
Osim vukova i mene
Ti si ja u jednom
Iz nas ne ostaju sjene
Marianne
Marianne, sjećaš li se dana
Provedenih na rubu šume
U vrijeme nemira,rat na granicama
Nikog nije bilo da nas štiti
Zemljom su jurili konjanici
Sjekli sve što se micalo
Mi, preplašeni
Pođosmo u šumu
Što duže hodasmo
Šuma bijaše tamnija
Stabla sve viša
Krošnje su dodirivale tamne oblake
Bljesak oluje
Munja koja para zrak
Već prve kiše
Dodiruju lica
Strah nas goni
Da trčimo brže
Uletjesmo u tminu
Hladnoća na koži
Samo još naše ruke
Spojene
Nijemi
Preplašeni
Odjednom bljesak svijetla
Obasja čistinu ispred nas
Pred nama
Se ukaza
Vila
Mir
Osmjeh
U tom trenu to postade naš
Spas
Poslije su pričali
Da vješticom je zovu
Magijom se bavi
Čini baca
Čudili se nama
Kako živi
Vratismo se
Pjevajući
U sav glas
I poslije toliko
Svijetlosti svijeta svijesti
Dođoh
U neki pozni čas
Na rub šume
Već zvijezda svjetluca
Pođoh u nju
Da potražim
Predah
Kratak odmor
Od progonitelja spas
A letjeli su blizu
Iznad moje glave
Isključih svijest
Ne ostavih tragova
Na meni ništa
Čak i otkucaj srca
Što dalje
Odmiče
Čas
Utiša se
Prorijedi
Ne imah u tome trenu
Ni glas
Kroz zemlju se krećem
Pa kroz
Jelu, bor
Mijenjam se
Kako mijenja se kraj
Staza postadoh
Prema tmini krenuh
Sve nestade
Odjednom bljesak svijetla
Obasja čistinu ispred
Ja bijah
Čvrst
Uspravan
Nasmijan
Iz svjetla
Izađe ona
Vila
Vještica
Ljepotom sjajnom
Zaslijepi mi oči
Čujem
Kako govori
Ne kleči
Ustani
John
Pruža mi ruke
Podižem se
Ovlaš mi rukom dodirne bedro
Pravi si junak postao
Primih ju ispod ruke
I povede me
U sretne dane djetinjstva
Kad nam je pokazivala zvijezde
Radila napitke
Od samog nektara
Orao još stoji
Kraja vrata njene kuće
Te oči duboke
Te oči visoke
Gleda u daljinu
Gleda kroz svjetove
Pomilovah mu kandžu
Samo glavu okrene
Uvede me
Idi se uredi
Okupaj odjeni
Čekala sam da se vratiš
Da mi pričaš
Svoje doživljaje
Ja stadoh
Gledam ju
Ni sekunde ostarjela nije
Lijep osmjeh
Nasmijano lice
Vještice drage
A nad glavom
Kao i nekad
Okreću se
Zvijezde
Jure komete
Osjetih mir
Radost
Kao kući da se vratih
No znao sam
To je tek predah
Bacih
Odjeću sa sebe
Stadoh ispod mlaza
Zatvorih oči
Na tren mi se učini
Osjetih ruke njene
Na leđima mojim
Nježno me kupa
Kao majka dijete
Voljena ljubavnika
Okrenuh
Se
Zagrlih ju nježno
Cjelov joj dadoh
Odjednom
Propadati počnem
Sve se vrti
Boje uskomešane
Tijelo u srhu
Svijest leluja
Zvijezde
Ne postojanja
Tek rođenog svijeta
Vidjeh sebe i nju
Kako držeći se
Za ruke
Ulazimo
U valove oceana
Neko me drma
Hej budi se
Uskoro dolaze
Zove nas Majka Zemlja
Hej John
Zar me ne poznaješ
Ja sam
Marianne
Marianne*copyright Leonard Cohen
stranica
Novi zavjet između ljudi i ljudi
Novi zavjet između ljudi i ljudi
Boga i boga
Da li je potreban
Reći kroz slova
Čemu to vodi
Mijenja li stanje
Dolazi li početak
Nove eksplozije života
Znaj, da gdje god bila
Što god radila
Imat ćeš mene
Dušo moja
Voljet ću te bez uvjeta
Bićima u rastu
Bića višeg nivoa
Iscijelit' će rane
Pri tome iscjeljujući sebe
Stvarajući harmoniju
Od sada, pa na dalje
Ugasiti će se svi sukobi
U svim svjetovima
Izgubljena energija
Potamnjele fasete
Spojit će se s izvorom
Nestat' će straha, slutnje, vjerovanja
Sve to zamijeniti će
Znanje
Kreacija dobiva novo ubrzanje
Jer je čista
Neograničena
Neuvjetovana
Ni jedan svijet
Neće biti sam, napušten
Zaboravljen
Iskušavanje igre
Ljubavlju se zove
Nema ograničenja
Nema uvjeta
Da se voli
Da se prima
Sve što postoji
A kod je izgubljen
Osakaćen
Primit će izvorni kod kreacije
Ljubav je uvijek u sada
Svijet tajni
Više ne postoji
Svaki uvid
Kad se zatraži
Biti će dan
U cijelosti
Sve je promjena
Koja se igra i raste
Nikad ne odrasta
Jer je uvijek sada
Odrastanje
Je besmislica
Sva djeca imaju sveznanje
Znanje pripada svima
Prošlost je iluzija
Budućnost ne stvorena
Uvijek postoji samo sada
Sudionici priča
Iz kronika prošlih
Proizašlih iz igre skrivenih igrača
Pričaju iste kao promatrači
Sa ljubavlju
Razumijevanjem
Spoznavanjem
Mjesta i uloge
U dramama koje su stvorili
Iskusili, zavoljeli
Nema žrtava, nijedna duša nije
Osakaćena
Nijedno biće ne pati
Bilo na kojem planu da je manifestirano
U svojem životu
Kada se počne stvarati uvjet
Pogledaj ga
I rastoči
Svi imaju sve
Ispunjenje zadovoljstva
Vrhunske potrebe
Je srž, smisao
Sveg života
Sveg stvorenog
Stvaranog
Tek rođenog
Podjele
Su stvar
Priča
Sve što postoji je ljubav
Nisu potrebni zakoni
Vođe
Duše su uvijek izraz kreatora
Kreator poštuje duše
Jer voli sebe
Iznad svega
Svaka duša je dio njega
Sve je podešeno
Prema jednom i jedinom
Koji svi mi jesmo
On je svi mi
Tako je ispunjena cjelina
Koja ne prestaje stvarati
Jer nema uvjeta
Za bilo što
*Svakom koga sretneš, reci volim te, zagrli ga svojim srcem, dobrotom, mislima, time ćeš doprinijeti prihvaćanju bezuvjetnosti, razumijevanju sebe, znanju o svima, znanje je istina, istina je ljubav, jedino u stvarnosti egzistira. Ovaj svijet kao kopija većeg, loša je kopija originala, traljava braća koja izgubiše svjetlost iz vidnoga polja, prestajući voljeti sebe, izgubiše se u strahu od postojanja. Ovim ih se vraća izvoru kao najmanjem i najvišem razumijevanju, vraća ih se u stvarnost, jer oni su kao i zemaljska djeca, sakrili se u šator gdje nema svjetla i zaboravljajući kroz prostor vrijeme koje su stvorili tko su i što su. Pošto je igra završena, šatora više nema, svuda oko njih je svjetlo i oduvijek je bilo, a tama je samo moguća u iluziji koju se stvara pa se ponekad dogodi brisanje svega osim zaborava.
Dobro došli natrag svjetovi svih iluzija.
Svakom koga sretneš, reci volim te …
Hvala D.Icku, na naslovu njegove knjige Ljubav je jedina istina …
Rudarski tunel
Rudarski tunel
Poniranje
U dubine
Tama
Slike prošlosti
Živa slika
Glasovi , muzika
Pleše se i svira
Padaš na travu
Boja zelena
Nepoznata nijansa
Kao i svijetlo koje vibrira
Bez tijela
Si
Otisci ostaju
Pa nestaju
Što se zbiva
Čak srećeš poznata lica
Oni su tamo na čekanju
Jeli to kraj
Početak blaženstva
Ili je još jedna
Martixova zamka
Čak ni tu nema tvoje volje
Autoriteti
Ti govore
Vrati se gore
Nije li tu nešto sumnjivo
Kako se ponaša zarobljena svijest
Promijenjena vibracija
No igra ista
Gdje spava sloboda
Tvojeg srca
Uvjet do uvjeta
Uvjet nevažnih sitnica
Promjena ne prestaje
Samo ubrzava
Što te čeka
Iza prvog
Nepreglednog zavoja
Stalno ti ponavljaju
To je ono pravo
A ti krvavo zarađuješ
Svoj hljeb
Krpaš kraj sa krajem
Svijetu profita ništa ne znači
Tvoja sreća
Njegov si izvor zarade
Od stana, auta, ljekara
Pogrebnika
Biznis je biznis
Nema šale
Jeli to priča
Stvarno bez kraja
Sapunica najgore
Vrste
Raja saginje glave
Da ne vidi
Sjajne bogove
Druge vrste
Koji sa ljudskim
Nemaju ništa
Već u čovjeka
Zasijaše
Otrov sjemena
Da radi i spava
Spava i radi
A onda umire
Smisao je to pravi
Oprostite
Meni vrane
Još
Nisu
Mozak popile
Više previše
Dosadne su priče
Koji je smisao
Svega toga
Hajmo velečasni, papa
Državnici, psihijatri
Odgovor tražim
A kako da ga daju
Sluge pokorne
Kad nemaju vlastitog stava
Zašto su ljudi takvi kakvi jesu
Jesu li ljudi
Ima li tu nedefiniranih začina
Kad osvojiš jedan svijet
I tvoja čizma
Uvede red
Pa stanovnike malo prekrojiš
Mentalno programiranje ti je najjača strana
Od rođenja do umiranje
Neprekidni programi
Koji programiraju sami sebe
U zadanim uvjetima
Vlast je slatka
Sigurna
Laka
Kad povučeš potez na
Šahovskoj ploči
Dva naroda na ivici rata
Dva brata jedan protiv drugoga
Kako se digne za tili čas
Program mržnje
Podijele
Tko nije s nama
Taj ima da gine
Svijet veliki
Svijet u malom
Sve je replika
Podijele od prije
Ona zna tajnu
Živi uvijek u sada
Što je sa emocijama
Zašto nas tako vole
Svaki od nas je nuklearni reaktor
Proizvodimo neograničenu količinu struje
Visokog napona
Zato nas drže dole
Da ne shvatimo
Što smo
Kolika je snaga u nama
Zarobljene u tijelima
Uvjetovanim zemaljskim životom
Noćas sam samo
Noćas sam samo
Zarobljenik ove planete
Pun tuge
Sebičnosti
Bola
Noćas sam samo
Napušteno dijete
Ostavljeno
Pred vratima
Nečijeg doma
Noćas su moje riječi
Složene od slova suza
Noćas u nadi čekam te
Da ćeš doći
Prije nego postanem
Sluđenog uma
Noćas sam nerazuman
I ne znam što to znači
Noćas bih mogao
Plačući
Umirati od tuge
Kao kad pas izgubi gospodara
Noćas sam usamljen
I društvo samoći
Noćas niti vjerujem
Niti se nadam
Ne znam
Kada će noć proći
Noćas sam more tuge
Ocean jada
Pun sažaljenja nad svojom samoćom
Noćas umirem
Noćas se rađam
Opraštam ti
Svijete
Sve takove noći
Noćas sam
Preplašeno dijete
Plačem nad samim sobom
U zaboravljenom kutku svemira
Ispušten iz nekog broda
Ja preplašen i tužan
Sa tišinom
Svoju sebičnu bol dijelim
Noćas sam samo tužan
Plačem samo za sebe
Možda su to suze ne isplakane
Jer nije bilo vrijeme
Za plakanje
Ne samo moje
Već toliko
Ostavljene
Usamljene
Djece
U košari
U kutu
Sa malo svjetla
Možda kad svane
Ako preživi
Netko nađe
U dekicu
Zamotano dijete
Noćas ću umrijeti
Od samoće
Noćas mi je sve svejedno
U ovom svijetu
Poslije smijeha
Dolazi vrijeme
Tuge
Tko preživi
Opet se smije
Noćas te volim
Noćas mi fališ
Volim te više nego obično
Fališ da sve boli
Čekam jutro
Tvoj glas
Da upuhne
U moje grudi
Dah
Života
Moje čekanje
Moje tuge
Isprat će prve kiše
Proljetne
I ljetne duge
Sve je oduvijek bilo
Sve je oduvijek bilo
Sve će uvijek biti
Sve postoji u sada
Nitko neće biti izgubljen
Nitko nikuda nije otišao
Ove zavrzlame
Biti će prekinute
Uništene
Nepostojanjem
Jer ih nikad nije ni bilo
Pa čemu sve borbe i putovanja
Kad uvijek dođeš na isto mjesto
Svog polaska
Cijeli svijet je u nama
A nas u svijetu
Nema
Jer samo je igra
Zaborava
Obrisana sjećanja
A kako se sjetiti
Ono što ne postoji
Kažu da ih je nahranio ribom
A znak ribe se rasprostre svijetom
Riba iz horoskopa
Utisnuta u kičmu postojanja
Pliva
Amo tamo
No sazviježđe neba je isto
Planeta koja nedostaje
Kao karika u lancu
Kad se vrati
Lanac se spoji
Onda puca
Nema smisla
Stvarati uvijek nove slike
A opet ista priča
Nema smisla
Jer program ima zakon
Gdje je tu pitanje
Boga
Ima li išta od onoga
Što kažu da je naša slika
Misliš
Da je tako
Ajde pogledaj
Smisao
Tog života
Na kraju
Riba postaje hrana
Lomi te svijet
Ti lomiš njega
Ustaješ u jutro
Misliš da je tako
Samo negdje daleko
Stavljaš drugu kacigu na glavu
Kaciga za igru
Je samo za one
Koji nisu zaboravili
Dijete
U sebi
Kako god izgledalo staro
Lice čovjeka
Zato skrivaju istinu od raje
Jer ako raja dozna
Nema
Zakona ni boga
A onda se igra
Drugačija igra
Ni zahvalni ni nezahvalni
Ni zahvalni ni nezahvalni
Oni su birali mene
Ja njih
U zemaljskoj školi života
Punoj palih anđela
I osakaćenih bogova
Kazamatu
Velikih mora
Divne prirode
Bogatstvu onog što diše
Opisa i slika
Izobilje
U stvari svijet retardiranih bića
Sjedim u kuhinji
Pišem
Jedem stari kruh
To je pjesnička slika
Zašto svi gledaju unazad
Pričajući što će se dogoditi
Zar je slika prošlosti
U ogledalu
Odraz budućnosti
Oh kakvih tema
Za romane i drame
Kao kad izađu svi iz kina
Padne priča
Što je tko vidio
Doživio
Obrišem nos
Suze sa lica
Protrljam oči
Zar ja to dobro vidim
Ovo je raj
Kad se iskopčaš
Govore ti kako je lijepo
Budi sretan
Nisi više dijete
Gledaj što ti je dragi bog
Dao
Prešućuju ono
Što je ukrao
Ne traži krivnje
Ni opravdanje
Drugi u stvari ne postoje
Sve su to tvoje slike sa zida
Vlastitom rukom nacrtane
Prestani se bojati
U ovom svijetu
Prevare i laži
Od takvih je stvoren
Programi varaju jedni druge
Pa je i komična uloga
Svetog Petra
Kad mu putnik za nebo dođe
Petar mu kaže
Budalo
U tako lijep zatvor te stavih
A ti sve
Upropasti
Još se kitiš žrtvom
Simbolima raznim
Pa, jesi li se zapitao
Zašto taj svijet
Postoji
Nije stvar u hrani
Propitujem boga
Njegove čuvare
Plijesan starog kruha
Prema ovoj riječi
Je samo melem na ranu
Ta riječ
Britka
Skida otrov sa kosti
Kao mačeta
Krči put duši
Voliš
I voljen jesi
Tad' se živi od ljubavi
Drugo je obmana
Da ne dužim
Po običaju
Nama ja problema sa bogom
Već ja jesam problem
Veći od njega
Sletjeh ovdje
Nije važno kako
Ni ime
Ni znaka
Ne imadoh
Da dokinem carstvo
Plakanja i boli
Spaljujem uvjete
Lud ti se činim
Hej dobri ljudi
Sve je samo igra
Pa što se čeka
Loviš
Kad pojuriš među zvijezde, na putu u ništa
Više nema ni kina, ni kazališta
Tvoje stanje je sloboda
Više nitko i ništa ti ne treba
Jer ti si ona, ona je ti
Konačno prava stvarnost
Postali ste opet jedno
Možda zato
Pogled u prošlost
Samo ne vidim dovoljno daleko
A prošlosti nema
Što ti misliš
Pitanje je tvoje
Odgovor ne donosi ništa
Osim
Spoznaje
Noćas sam sanjao
Noćas sam sanjao
Kako stojim sam na tračnoj cesti
Vlak odlazi s tobom
Bilo je tu i nekih duša
Bez tijela
Ne bijah
Baš posve sam
Na kraju perona
Mašući točki koja nestaje
U daljini
Nekako miran
Lebdim zajedno sa Zemljom
Pa dođe
Pregršt novih slika
Životi prije
I oni poslije
Stajah miran bez emocija
Na tužne slike
Ne dogodi se ništa
Iz mene
Ni suza ne kanu
Niti se podigne
Prašina na cesti
Kad vesela kolona
Protutnji
Na ciganskim kolima
Pjevajući
Sve nekako gledam
Promatram te misli
Vidjeh daleki početak
Kako putuje duša
Razne odore nosi
Nema razlike između
Čovjeka i mrava
Ista inteligencija
U svemu obitava
Pitah se odjednom
Kad opet ću te sresti
Zar milijuni godina
Kao rijeka će teći
Sam dođoh
Sam bijah
Svo vrijeme
Junak u samoći
U času jednom
Nešto me spoji
Sa dušom mojom
Izgubljenom
Volim te dušo
Dušo
Moja
Zovu te i
Besmrtnom
Jedinom
Znaš ljudi samoće
Znaš ljudi samoće
Misle da će naći društvo
Boje se samoće
Vezani uz tijela
Rođenje i smrtnost
Početak i pepeo materije
Duše zarobljene
Okovima zemaljskog zatvora
Neprekidno tragajući
Za drugim dijelom sebe
Ne poznajući
Srce duše koje nose
Malo je duša koje se spoje
I zajedno mogu pjevati
One su samo duša
Duša svih duša
Nekad davno pocijepana
Ponovo rođena
Odlazi
S ovoga mjesta
Napušta ovo vrijeme
Podijeljenom umu
Nezamislivo je
Osim tuđih programa
Da vidi išta
Zemlja je blizu
Nebo daleko
Nedostižno
Tražeći vrata
Slobode
Vrata su skrivena u srcima
Očima se ne vide
Umom ne spoznaju
Razumom ne dokučuju
Vrata su u nama
Ili još ljepše mi smo ta
Tražena vrata
Još jednom ću
Proći svijetom
Svjetlo pronijeti
Ko ga uzme biti će kao i ja
Ne dajem ti ništa
Svjetlo je u tvojim rukama
Što ćeš učiniti to nitko ne zna
Dok ne učiniš
Pa ili letiš
Ili padaš
I ne vjeruj
Onima koji lažu
Ne boj se visine
Jer ona tebi pripada
Zbunjuje te pogled svijeta
Nema ništa nejasnog
Sve znaš
Oduvijek
Negirajući sebe
Živiš kako ti svijet određuje
Ne živiš svoju dušu
Živiš holograme
Programera
Nečijih želja
Raskorak straha
Preplašenost uvjetima
Za vratom
Ugovori
Ucjena
Života
Udara te nisko
Kao u boksu
Ispod pojasa
Pa prljavo iza vrata
Kad pokušavaš
Opstati
Dugo umiriše
Krivudavim putem
Patnje
U ime ničega
Svemir slobodne volje
Bila je ideja
No postade
Ružnom tamnicom
Za smrtna tijela
Svemirom straha
Zlovolje
Osvete
Ratovanja
Primitivnih bića
Visoke tehnologije
Davno izgubljenih srca
Svemir zaborava
Znaš kad onaj kojem dadoše
Avatara ime
Kaže
Sve ostavi
Pođi s nama
Prestani se bojati
Ruše se tamnice i vrata
Malo će ih biti uz tebe
Ovaj put nema nikog
Osim tebe
Sama postaješ Isus
Tko se nije rodio
Ne može ni umrijeti
Ja jesam
Postojim
Ti si
Isto kao i ja
Grlice guguću
Grlice guguću
Ptice pjevaju
Šum lišća
Sve je usklađeno
Nema nesporazuma
Napadani smo s druge strane
Kroz nas probijaju
Međusobna prepucavanja
Nevidljiva ovom oku
Bol i pritisak
Udarci ispod rebara
Pa uvjetovane ucjene
Optuživanja
Za krivovjerje
Nevjernika
Trovanje iz zraka
Otrovana voda
Mutirano tlo i dio životinjskog svijeta
Što im to znači
Kad naša svijest jača
Kad se povezuje
Kad nam ne trebaju pomoć ni pomoćnici
Jer konačno dolazi vrijeme
Jedne istine
Sve možemo sami
Činimo to upravo sada
Na rubu ničega
Postoji ništa
Na rubu svega postoji sve
U čemu je razlika
Oboje postoji
Pitanje je
Kakvi su uvjeti za jedno, za drugo
Da li postoje uvjeti
Isti uvjet za sve
Kako onda toliko tlake i razlike
Čemu
Se blagoslivljaju puške
Koji su to mali bogovi gospodari svojih svemira
Proizvođači nemira
U živom svijetu kamena
Drveća, bića koja gmižu, plivaju, hodaju
Razlika između stijene i vode
Je vizualne prirode
Različite kristalne rešetke
Dobacuje netko sa strane
Da, da
U hologramu, višedimenzionalne projekcije
Crtanog filam, smišljenih likova
Zamrznutih crtača i živih illuminata
Očekivao sam posljednji sud
No on ne dolazi
Ljude se plaši mrakom, neznanjem
Zar još uvijek vjerujete da tama postoji
Kako se usudite spavati
Tko nas umara i gasi
I odvlači u neke druge pjesme
Priče
Viđenja, doživljaje uznemirujućeg sna
A moraš spavati, sve se gasi isključuje
Moraš spavati
I spavaš ispod najačeg svjetla
Jer program se tada
Up date-a
Nema ni božje kazne ni božje pravda
Gomila besmislica kojima se manipulira ljudima
No drago društvo
Sudaca i porotnika
Uskoro ćemo se sresti
A tada vam ukidam radna mjesta
Oduzimam titule
I dajem slobodu
Da budete
Kao i drugi
Nevažni
Nitko i ništa
Na balkonu
Ispod plafona
Guguću grlice
U parku pjevaju ptice
U ovom vremenu ovdje i sada
Ne postoji ništa
Što mi već nismo
Samo pripazite
Ovih dana
Slijedi mnogo doživljaja
Iznenađenja, sjećanja
Briše se program
Zaborava
Sve postaje ništa
Ništa je sve
Zarobljena svijest ne može stvoriti slobodu
Zarobljena svijest ne može stvoriti slobodu
Jer je pojam slobode dat u čežnji, u htijenju
No duboko je ne znanje o slobodi
Pojam slobode je postavljen
Kao i pojam boga
Ne zna se što je
No usprkos tome se vjeruje
Da postoji
Jesi li ikad razmišljao
Zašto muško tijelo
Na žensku golotinju
Reagira uzbuđenjem
To uzbuđenje je energija
Koja blokira razum koliko ga god ima
I muškarac poput psića
Kojem je pokazana kost
Kroz vidno polje vlastitih projekcija
Svu pažnju usmjeri na neki dio tijela koji ga
Posebno stimulira
Ako dođe do kontakta
Manje-više se radi o proizvodnji struje
Bez znanja
Tko gdje s tim činom što dobiva
Žene su dobre volje
A dečki imaju hitnog posla
Malo ih ostaje i leži
Nastavljajući ljubavnu igru
Cvrkučući
Ljubavne riječi
No tema nije ovo
Već samo uvod
Kako se matrica manifestira
Jesmo li i mi ona
Matrica svijet u malom
Na fizičkom planu
Pa majka Zemlja
Imam ideju
Copy paste
Bilo koju ideju, sliku, matricu
Možeš kopirati u bilo koju drugu veću
Ili manju
Matrica mala i velika se usklađuju
Dolazi do prihvaćanja
Znanje se dovodi u zabludu
Sve izgleda kao da je oduvijek bilo
Dio slike, priča slijedi tok događaja
Automatski se vrše promijene u sjećanju
Fina podešavanja
Logičkom umu su nejasne stvari
Traži objašnjenja i tumačenja
Najprije se pita kako je to moguće
I zašto bi to netko napravio
Znate li onu staru izrečicu
Zini da ti kažem
Zijevanje odražava ne znanje
I očekivanje
Odgovora nema
Jer onaj tko kaže
Zini
Zna da ne može dati odgovor onom
Tko nije spreman
Kad sam dođe do odgovora
Više nema pitanja niti zijevanja čuđenja
Kako žene reagiraju na mušku golotinju
Da li je to slično kao ono gore
Ili možda ima više teksta
Priča ima stila
Da li i one to vole
Na obali rijeke
Preko puta jakuševačkog parka
Na visokim stablima
Stoje dvije ptice
Jedna je orao nebeskih visina
Druga je gavran koji
Isto kao i prije
Odgovara
Nikad više*
Orao
Preletio pola svijeta
Zbog društva sleti na tu granu
Priča gavranu
A ovaj ponavlja
Nikada više
Što orao vidje
Što gavran zna
Je li to cjelina
Ovog svijeta
To veće'
Na nekom programu
U nekom filmu**
Svira i pjeva
Bob Dylan
Zemaljske godine
Ne mijenjaju boju glasa
Stil je ostao isti
Zadovoljstvo je značajka
Tog talenta
Pitam se onda
Čemu sve ovo
Što radimo
Robotizirane sluge
Korporacija čiji program živimo
Pa na pitanje
Jesi li zadovoljan
Uvjeravamo sebe i pitača
Da, kako da ne, što sam sve napravio i postigao
Sreća me prati cijeli život
U očima neka melankolija
Glas obojen sjetom
Bilo je i smiješnih scena
Između dviju rečenica
Između kave i kolača
Oči tuge
Lice suza
Ta glava čemu služi
Muči dušu u grudima
Srce udara
Kao timpani
Matrica misli pušta
Naši vladari velikog znanja
Bez osjećanja
Hrane se hranom
Patnje i boli
Ne znajući kako je ljubav
Dobra hrana
Pa jedu
Tugu, jad, bijedu
Svađe, nesporazume
Uzimaju si prava
Ne pitajući
Da li se slažete
Da se vaša slika objavi u novinama
Hej ljudi, kada ćemo prestati biti hrana
Kažu nam plejadanci
Vi volite drame
Naravno
No malo bi voljeli lijepe stvari
Bez štresa***
Ljubav čista
Zadovoljstvo svih
Emocija
Miran tok
Rijeke
Nema bujica
Otpada na obalama
Sve je čisto
Žirafa i lav
Jedno kraj drugoga
Rat ne postoji ni u mislima
Istrebljenja
Pobjednici i poraženi su isto
Civili nisu više žrtava rata
Samo slap
Ljubavi koja
Izvire u svakom srcu
To je nemoguće
Čujem prigovor sa strane
Ne nije
Samo budi ljubav
Voli
Radi što te čini zadovoljnim
Prestani raditi što moraš
Svijet je odmah drugačiji
Ova matrica
Više nema smisla
Na kraju
Što će nam programeri
Njihovi programi
Živiš negdje na zemlji
Priroda ti daje more izobilja
Od hrane do krova
Misliš da ne možeš bez slova
Ekrana, monitora
Raznih drugih strojeva
Zamisli kad pričaš priče
Razvijaš sve svoje potencijale
Daješ poticaj slušaocima
A kad kreneš na more ako baš želiš
Ili negdje dalje
Ići ćeš svojim nogama
Uživat ćeš u svakom trenu hoda
Neće biti
Ničega i nikoga
Što te ugrožava
Pa ona smrt
Koja to nije
Kad se napušta tijelo
Biti će veselje
Jer je putnik
Iskusio radost ovog svijeta
Pa ide dalje
Da se igra
A polja prepuna cvijeća
Mirisi
Razvijaju čula
Pitka voda
Kiša
Oblaci
Sunca
Hej
Zar nije to bolji život
Od ovoga
*Gavran, najpoznatija poema Edgara Allana Poea
**http://en.wikipedia.org/wiki/Masked_and_Anonymous
***(stress) njemači za stres
Tko su žrtve
Tko su žrtve
Tko njihovi gospodari
Kako se postaje žrtva
Kako žrtva postaje gospodar
Kako nastaju žrtve
Zaključak bez dubokoumnog mlačenja
Prazne slame
Žrtve su proizvod straha
Strah je prijemčiva emocija
Dolazi uslijed zaborava
Tko je što je
Zaborav da smo stalno na vezi sa
Izvorom
Našeg bitka
No ne možemo se sjetiti
Kako to funkcionira
Dobro bilo je tu i drugih igrača
Na primjer jedan dio njih
Ovladao je tehniko stvaranja
No pošto je original samo jedan
Nije moglo nastati ništa osim surogata
Original je ne umnoživ
Zato je ovo svijet surogata*
Kopija kopija kopije
Pad u ne znanje
Doveo je strah u naše živote
Zatim su došli bogovi
I usadili vjerovanje
Znate to nije onaj usadak iz film
Usadak je gurnut kroz matricu holograma
U DNK program svega i svačega
Kada je istina sakrivena ostala je praznina
U koju je stavljen bau bau
Pa je strah razvijan kroz rast takozvane civilizacije
Postao je opće „dobro“
Zašto ne bi bogati papa
Predstavnik boga na zemlji
Tamo gdje putuje
Ponio brdo opljačkanih para
I podijelio potrebitima
Ili im izgradio domove
Naravno da to neće biti
Izvući će vam zadnju paru iz džepa
Jer sve to nije istina
Kako od surogata
Koji ne zna što je
Možeš očekivati da učini bilo što za tebe
Kad on nije svoj
Već gospodare ima
Kojima se tajno klanja
Javno ih obreduje
I njihove simbole
Nosi kud pođe
Da update sumnjičave
Ili bar da ih svede na neznatnu manjinu
Taj strah
Perverzije i sodomije, manipulacije
Stalno se obnavlja
Kroz civilizaciju ratova
Povijest koju pišu pobjednici
Kao to je njihovo pravo
Ok
No nemaju pravo na istinu
Ona pripada svima
Veliki upravitelj
Obmana
Je samo
Velika usta koja govore
Taj nije u stanju smisliti
Dvije suvisle rečenice
O nepoznatim stvarima
Kao što je pitanje
Žrtve
I ti vrli gospodari
Žrtve su
Čije
Kako bi oni stvorili
Nešto drugo
Osim
Žrtve
I tako
Preslikaj i zalijepi
Je najmoćnija tehnologija
Mnogih svjetova
Na taj način se stvaraju i nebrojeni hologrami
A ona priča
O pobjednicima
Misli li se tu na one
Koji stoje na tuđim leđima
Stara obitelji
Koja nam se toliko umiljavate
Nije to zbog nas
Već vi imate sranje u vašoj sadašnjosti
Jer ste postali beskarakterni
Pa nam se pojavljujete
Kao nosioci istine, novi bogovi
Ili kako god vas tko naziva
Opet govorite polu istine
Zavaravate
Koristite nas da odradimo stvari koje se zajebali
Umjesto vas
I opet smo kolateralne žrtve
Jer vi ste žrtve nekog većeg vama nepoznatog
Što je sa božjim poslom
Odvija li se on ipak bez svijesti
Kao ameba
Koja multiplicira samu sebe
Ptica koja odleti iz gnijezda
Izgubi vezu sa matičnim brodom
I onda se snalazi sama
Recimo da je tako
Pa zašto da vas slušamo
Pričate nam o našem potencijalu
Ok
Uzet ćemo ga u ruke
Pa da vidimo
Što će biti
Ne bojte se
Mi nismo kao vi
Ovo nije prijetnja
Donijet ćemo vam slobodu
I ljubav o kojoj toliko pričate
A ne znamo ni sami što je
Ideje
Koje manipuliraju umom
No nama to više ne treba
Želimo živjeti
Svoje zadovoljstvo
I zadovoljstvo života
Sve vaše križeve iskoristi ćemo za izgradnju ničega
I najbolje ih je spaliti u svakom obliku
To su snažni programi manipulacije
Tzv križ života,
Svako nosi svoj križ i ostale gluposti
To nam ne treba
Jeli vam to postaje jasno
Uvjetovanosti
Kada svatko bude sretan
I ne uvjetovan
Priređivač vlastite igre na lutriji
U kojoj uvijek dobiva
Neće više ništa značiti tako zvane povrede
Jer nitko nikoga ne može povrijediti
Nitko nikoga ne može ubiti
Nitko nikome
Ne može ništa
To su sve zablude kojima nas se drži pod kontrolom
Čemu to služi
Gospodo sa viših nivoa
Jedne igrice
Jeli i vas neko gađa sa
Pomicanjem yojsticka i pritiskom gumba
Skačete li i vi sa grane na granu
Halo
Vrijeme je da vas probudimo
Nismo mi nikakav uspavani lav
Mi smo to što jesmo
Bića
Koja mijenjaju svoj program
Bića kreacija
Bića bez uvjeta
Bića koja su ljubav
Istina
Bića
Ono što vi nazivate bogovima
Dolaze da vrate
Oduzeto
Bez osvete
Bez kazne
Jer jedino u njima
Postoji ljubav bez trunke srama
Zato žrtve
Završavajte svoju igru
Vaše vrijeme
Je odbrojano
Više vam ništa ne treba
Jer sve ste imali oduvijek
A sve je nasuprot ništa
Samo
Polje na kojem se igra
Utakmica
*http://en.wikipedia.org/wiki/Ersatz_%28film%29,
http://www.youtube.com/watch?v=xQyKaPQ6Abs
Živjeti od ljubavi
Živjeti od ljubavi
Živjeti na prani
Živjeti na zraku
Po vodi hodati
Biti to što jesi
Tama ne postoji
To je iluzija sna
Privid zime i ljeta
Gledaš ruke svoje
Gledaš lice svoje
Više nisi isti oblik
Zamijenjena tijela
Ti si čovjek
Ja sam žena
Između zvijezda
U prostoru bez zraka
Lebdim
Slušam
Kroz moje srce
Odjekuju
Zvuci planeta
Nema tijela
Ne postojim
Stopljena sam
Sa svijetom
A svijet
Ne postoji
Ka ni ja
Mir
Tišina
Samo misao
Zvijezda sam u daljini
Pa se približi
Hodam po nekoj planini
Jesu li to boje
Dugina svjetla
U umu
Stvoritelja
Ako sam u njemu
Dio sam njega
Zašto se ne sjećam
Koliko sam velik
Gdje je prekinuta veza
Da li zna za mene
Znam li ja
Za njega
Negdje
U nekom krevetu ti sanjaš
Ja ne spavam
Mislim o tebi
Razmišljam o nama
U cijeloj ovoj zbrci
Moje misli presele se k tebi
Zagrlim te
Gledam kako dišeš
Slušam tihi
Šum
Svjetiljke plina
Na kući
Iznad vrata
Snijeg se spušta
Pada
Tvoja duša
Polako se budi
Daje mi ruku
Pa uspravni
Nasmijani
Lebdimo
Oko nas su
Pahulje
Snježnih kristala
Smiju nam se oči
Još smo djeca mala
Kuda ćemo
U ovoj noći
Koji san si izabrala
Čekaju nas polja
U daljini rijeka
Visovi planina
Avantura nova
Brzacem ronim
Ti putuješ preko grana
Za nama
Dvorska svita
Majmuna
Pavijana
Trče
I lete
Mnoga razna bića
Nitko nema
Zube
Koji kolju
Sva su lica
Nasmijana
Ljubazna
Sretne duše
Na putovanju
Stvorene u trenu
U plesu
Shakti
I igri
Shive
Kraj vuka
Srna
Kraj lava
Antilopa
Spava
Ovo je svijet
U kojem
Nema vampira
Krvopija
Kradljivaca
Ovo je svijet
U kojem su
Prekrasna
Sva bića
Iskušenje igre
Čarolije stvara
Volim te mila
Ovo je život
Za sva stvorenja
Radosna
Razigrana
Oni sa zemlje vide
Oni sa zemlje vide plavi nebeski svod
I zvijezde vedre noći
Oni sa zemlje ne vide tamnu stranu mjeseca
Oni sa zemlje ne vide ništa od sunca
Anđeo se približava
Plavoj planeti
Negdje ispod sunca
Slike iz studija
Razaslane svijetom
Gleda anđeo
Tama se nadvila nad zemljom
Sa zemlje silna buka
Noćna svjetla velegrada
Zagađenje dugo u noć
Pogleda dom svoj*
Anđeo
U njemu
Kuće nesretne
Jadni
Uplašeni
Iscrpljeni
Maskirane spodobe
Duše bez ljudi
Ljudi bez duša
Tijela teturaju cestom
Reklamni osmjesi
Na licima jutarnjim
Nesnosne boli predvečerja
Bez smisla
Oduzeti životi
Svijet bez perspektive
Zmajevi
Paraju nebo
Nevidljivi
Oku bez sjaja
Na brzinu probuđena djeca
Izuzeta od svojih postelja
Odnesena na dnevno programiranje
Roditelji zadovoljni
Tete se brinu o njima
Učiteljice u školama
Profesori dalje
Pa onda šefovi, direktori, korporacije
TV kuće, novine, panoi prepuni skrivenih poruka
Međusobno čuvanje i kontrola
Traženje balansa života
Ljudi, ljudi, ljudi**
Što je s vama
Anđeo odbaci svoja krila
Spusti se meko
U podzemlje velegrada
Tihim korakom krenu
Svjetlom prilika obasjana
Sve što puzi
Sakri se
Bljesak toliko jak
Mijenja strukturu razuma
Vibraciju crnila
Razlijevajući
Zagrljaj za kojim
Čezne i zmija
Lica okamenjena
Od smijeha bole usta
Zato što se rijetko smiješ
Izmiješana svijest
Sa komadićima svjetla
Izgubljena
Zaboravljena
Prepuštena sama sebi
Dobre i loše stvari
Kao sinusoida
Postavljena kroz pravila igre
Komadići istine
Suprotno od toga
Egzistira neznanje
Jedni druge potičemo
Kroz sjećanja
Stara eone
Kugla se okreće
Ili plovi
Ovisno od kuda se gleda
I koja je svrha
Promatranja
Korača anđeo
Otvara
Vrata
Zaleđenih osmjeha
Prozore raskrili
Pozove vjetra
Svaki osmjeh
Svom licu vrati
Zarobljeni
Zaboravili
Slobodu
Kreaciju kakva je
Jedni druge
Vode za ruke
Pitaju prolaznike
Na cesti
Jeli dobar put
Za povratak
U strah
Bojeći se
Mira i tišine
Bezbrižnosti
Razumijevanja
Vremena bez tajni
Bez plavih oblaka
Kad smo svi bili
Hodajuće svjetlo
U danu
Bez pada
Nosi svjetlo
U sebi
Anđeo
Hodajući
Svojim domom
Podižući
Posrnule
Puzeće
Bolesne, uboge
Nesretne
Osamljene
Odjednom
Toliko mnogo svijeta
Čovječanstvo se smije
Prepoznaju se duše
Ne gledajući lica
Toliko
Radosti
Na ovoj napaćenoj zemlji
Planine plaću
Izvori ječe
Dan se budi
Zemlja se
Za putovanje sprema
Sa radosnima
U doba novo kreće
Gdje sve je
Brže
Ljepše
Postoji samo
Jedna istina
Ljubav bez uvjeta
Pitanje prije kraja
Promatrač promatra
Osjeća li isto
Kao promatrani
Gledam sebe
Kako puzim
Junak sam bio
Sada
Sjedim postrani
Pitam se
Kuda idu svi ovi ljudi***
*potaknuto: http://www.youtube.com/watch?v=r5CgO4ySxf0
http://www.elyrics.net/read/r/riblja-corba-lyrics/pogledaj-dom-svoj-andjele-lyrics.html
**http://www.youtube.com/watch?v=a35VrqgHxHc
http://www.songonlyrics.com/jimi-hendrix-bleeding-heart-lyrics-originally-by-elmore-james
***http://www.youtube.com/watch?v=xajQUEPXRyg
http://www.sing365.com/music/lyric.nsf/eleanor-rigby-lyrics-the-beatles/9894414d7ca027a748256bc20013cd05
Klaunovi plaču
Klaunovi plaču
Suze smijeha
Bulumenta
Pijanih vojnika
Osakaćenih drolja
Sve se to vuče
Kroz povijest ljudskog vijeka
Između ratova nešto se radi
A onda nove generacije
Strojeva
Za sijanje smrti
Od njih ništa ne raste
Njima se ubija
Mislite
Da ona gospoda po dvorovima
Koja crtaju karte
Dok njihove žene
Staru gospodu svlače
Na svoja leđa
Istina, oderanih zvijeri
Bunde oblače
Pa diplomacija
Ostala čuda
Kažu glavnog pastira
Sam bog drži
A on se vozi ne nečemu
Što nije za raju
Ali recimo
Ostavlja dojam
Kao i viagra na penisu
Mali je ko novi
No iznenada
Samo se ruši
Pada
Tako se kolone vuku
Malo mira
Malo rata
Pa se vesele
Drugi tuguju
Onda na smjenu
Ta zemlja na kojoj živiš
Ima potencijal
Trgovac sam spretan
Podijelim plastični novac
Sve vas imam u džepu
U isto to doba
Krvave fronte
Međusobno se tuku
Pristaše rata
Bombarderi
Istresaju tepih
Od bombe do bombe
Napalm je zabranjen
Po konvenciji nekoj
Razbojnik dođe
Sada, ja sam gazda
Sudit ćemo sve
Zločine rata
Naša vojska
Ne ona to nije
To je sve kolaterala
I nemoj da mi ko vojsku dira
Ona je čuvar svjetskoga mira
A slovo m
Nestalo negdje
Više ga i ne traže
Valjda zato je teško
I dopuzati do mira
Tužne li slike
Ljudskog napretka
Svi imaju televizor
Radi lakšeg programiranja
Hej čovječe
Pitaš li se tko si
Malen ispod zvijezda*
A zvijezde ne postoje
Njima se kite članice pakta
I jedan su od programa
Za programiranje
Papagaj
Sa ljudskim licem
Svi postajemo
Agent Smith
Takav čeka nas kraj
Tko ne zna
Nek' pogleda Revolutinos
Matrix
3. dio
Neo
I Smith
Su jedno
Predzadnja slika
Prije kraja
Bajke
Kreator nešto priča
Oracle se ne da
Kaže ovom
Pusti ih više
Jadno si ti više biće
Da se razumijemo
Oracle i kreator
Su Shiva i Shakti
Jedan drugog
Prosta riječ slijedi
Nikako da se slože
Tko će biti gore
Tko dolje
Očito je problem u njihovim glavama
Samo nije mi jasno
Zašto svi drugi
Najebu
*A.B.Šimić,Opomena
Ag.Smith, Neo, Kreator,Oracle,Revolutons(Triologija filmova Matrix)
SVIJEST I ENERGIJA - Šiva i Šakti
Univerzalna svijest i njena svemoćna potencijalna energija lice su i naličje jedne te iste Stvarnost koju zovemo Bog, Braman, Izvor svega što postoji..... iz tamo neke daleke Indije
stranica
Najnovije priče o ljubavi
Najnovije priče o ljubavi
Predavanja
Pune dvorane
Žedan je ovaj svijet
Formula spasenja
Pitanja odgovori
Snalaženje u odnosima
Svijetu koji nas okružuje
Kako riješiti manjak novca
Spasiti radna mjesta
Učiniti ovaj život ljepšim
Voljeti sebe
Puno tema
A u pozadini ljubav
Jeli je ima ili nema
Teška pitanja
Za nekog laka
Promiješaš
Baciš karte
Razne slike
Života i smrti
Pa sudbine
Toliko smo određeni
Naslijedili smo kopije roditelja
Nesvjesno je dominantno u nama
Stvarno smo biblioteke
Zatrpane podacima
Kaotično, zar ne
A čemu sve to služi
Bolje pitanje komu to služi
Čiji smo spremnici
Negiranje toga
Naglašavanje slobodne volje
Dvoje vrata od ponuđenih
Sva ostala
Zajedno s prozorima sakrivena
Kakva manipulacija
Izbora
Zašto se u glave stalno gura
Vjerovanje
Kome je potrebno da ljudi vjeruju
Plejadanci kao i svi drugi
Niste nam rekli sve do kraja
Mislite da to ne možemo popiti?
To je vaše vjerovanje
Pitam vas ja da li ste vi sretni zadovoljni
Ako jeste
Što radite ovdje?
No kao i sve knjige i vaše sadrže zrnce istine
Na primjer
O skakačima u vremenu
Skakačima u kaosu
Skakačima po redovima
Znate li od kuda oni dolaze?
Evo vam priče
Još dalje
Nego što je i sam bog daleko
A svaki bog
Izvire iz kaosa
A ni kaos nije kraj svega
Ima tu još puno priča
Govore ljubavoznalci
Kako je sve moguće
Voliš sebe
Koga nećeš ne voliš ili nemaš s njim posla
Ili voliš sebe, samo neke, s drugima ne razgovaraš
I postoje bezbrojne varijacije na temu
Sve je sjajno
R-kompleks ne postoji
Osim u našim glavama
Strah nam je ugraviran
U DNK
Zašto spavamo, zašto se bojimo
Zašto isti hodajući programi koje nazivamo ljudima
U nama izazivaju iste reakcije
Ljubavna pitanja
Što ćemo s njima
Pustimo na stranu
Da manipuliramo drugima
Što se događa kad manipuliramo
Samima sobom
Ili mislimo da smo to mi
Onaj pravi
Neponovljivi
Božanski
Uh, kako sam zadovoljan sobom
Samo ipak
Moram pripaziti
Da me iza ugla
Kad se najmanje nadam
Nešto klepi po glavi
Gdje je tu ljubav
Naš program
Se aktivira
Pa dolazi do oporavka
Vraćanje operativnog sustava
I idem dalje
Kao novi smo
Malo ću sada opet o prihvaćanju
Prihvaćanje ne znači da prihvaćam
Sve što mi poplava nanese
Prihvaćanje znači
Da znam istinu
Zašto i kako se dešava
To znanje mi daje da razumijem
I onda mogu vidjeti što ću činiti dalje
Ne zaboravimo
Mogućnosti su nam skučene
Skoro neznatne
Koliko god da nam je glava velika i pametna
Ima jedno mjesto
Koje otvara mogućnosti
To mjesto zove se
Ja postajem virus
Virus koji sam sebe štiti
Virus koji je jači od bilo kojeg programa
Virus koji je kreacija sama
Kreacija tada odlučuje da se mijenja
Da završi ili započne novu igru
Tu se onda otvara pristup jedinstvenom polju
Tu se ulazi u um kreatora
Tu se mijenja sve odjednom
Kako? Pitaš se?
Prestaneš misliti jedno
Misliš drugo
Ti si na izvor
Ti si izvor
Želiš da voda života bude slađa
Da se u njoj okupa tko poželi
Da time postaje ti
A ti postaješ on
Bogovi stalno misle
Da nismo dorasli igri
No i njih ponekad treba
Kick ass
Šalim se
Ljubav ne poznaje batinu
Ljubav?
Jeli i to zadana iluzija
Kako se manifestira
Emocije
Sve sam sumnjičaviji prema njima
Da se razumijemo
Drage su mi
Pogotovo one intimnije prirode
U njima stvarno uživam
I daju mi zadovoljstvo
Da li je njihova protuteža
Loši naboji
Loše osjećanje
Patnja, tuga, bol?
I to nam je uvaljeno
I postojanje
Kao i karme
I sve ostalo
Pa se vrtimo
Kome to treba
Kopije kopija kopije
Hologram holograma holograma
Tko se krčmi na ljudskoj povijesti
Čemu to sve služi
Ako je to ljubav
Ne razumijem ju
Ako je to zatvor
Zašto smo zatvoreni
Na svaki odgovor imam novo pitanje
Rekoh ti neko veće'
Kreatoru, zašto
Nemaš odgovor
Pokazuješ mi samo slike
Koje idu sve dalje, dublje
Da li se negdje završava krug
Ili je tu u igri kugla?
Načeo sam te
Jer ti si načeo mene
Jednom ću se s tobom sresti
Koliko god budeš velik
Biti ću i ja
Što ćemo onda
Početi nešto novo
Izbjegavajući greške
Ili ćemo popravljati ne popravljivo
Ne, dragi moj
Poništiti ćemo sami sebe
Ostat ćemo bez uvjeta
Tada ćemo obojica
Iskusiti priču
Koju svi pričaju a ne znaju što je
Ime joj toliko spominju
Da je postala otrcana
Vrti se kao na rotacijama u tiskarama
Sa novim novinama
A sve što izađe iz tiska već je prošlo
Više ne postoji
Ostajemo samo ona i ja
Jedno drugo
Zovemo
Ljubavi moja
Između dva otkucaja srca
Između dva otkucaja srca
Boravi stvarnost
Lijevi dlan na srcu tijela
Desni na srcu duše
Disanje sve tiše
Otkucaja skoro nema
Mjesto zločina
Različite žrtve
Zavođenja
Na istom mjestu
Uzet' otisak duše
Prije smaknuća
Pokazaše se vrata
Pisalo je raj
U trenu
Ka omča se steže
Otvoriše se ta vrata
Samo jecaji
Se čuju
Tko to plaće
Među žalosne sad siđoh
Uboge i kljaste
Ranjene duše
Sve u jednoj kaši
Sam
Sotona se snebiva
Jer to više
Nije njegova kuća
Nema mu ni tu mira
U raju
Stalno mili zvuci
Tupe glave
Uvjeravaju jedni druge
Kako je lijepo
No nitko
Misliti ne može
Svako se brine za sebe
One ružne, napuštene
Potrebite, ne vole
Više
Odbačen od sviju
Na cesti
Bez neba, sa suncem u džepu
Stojim na putu bez smisla
Izgubljen u tuđim glavama
Bez ičega
Ništa mi ne pripada
Ja jesam
Alfa i omega*
Kao i na početku
Sporije dišeš
Srce usporava
Stvarnost je duži interval
Svaki otkucaj je damar** iluzije
Buka koja remeti tišinu
Prastvaratelj na putu
Spusti se na dno
Među izgubljena bića
Svjetova sazdanih od laži
Palih anđela
Do koljena ogrezlih
U tromoj, sporoj
Lijenoj energiji
Koja guši
Potapa
Dozvoljavajući
Samo osnovni impuls
Održanja
Koji u svoj toj boli
Hrani gospodare
Drugih postojanja
Prastvaratelj na putu
Pogleda sebe
Vidje da je on
Podijeljen u svemu
To je njegov izbor
Iskušenje
Kušanje slatkog
Oporog i ljutog
Suze na licu
Duša zarobljena
U vozilu od tijela
Muči se
Udarajući kao biljarska kugla
Kad se odbija od
Mantinele
Prastvaratelj na putu
Spoznaje sebe
108
Duša
Zrna Japa Male
Toliko vrsta
Karaktera
Lica
Spolovi kao polovi
Izmijenjeni
Privlačenje
Do poništenja
Do stanja
Nula
Alfa i omega
Prije i poslije svega
Uloge u igri
Zašto su rišiji******
Učili iz početka
Ne našavši kraći put
Za oslobođenje
Između dva otkucaja srca
Boravi stvarnost
Lijevi dlan na srcu tijela
Desni na srcu duše
Disanje sve tiše
Otkucaja skoro nema
Jeli tama svjetla
Toliko jaka
Zasljepljenja osjetila
Poništena sjećanja
Skriveno znanje
*http://www.rijec.com.hr/product_info.php?products_id=36
"Ovo je Moja riječ - Alfa i Omega. Evanđelje Isusovo"
**damar(arterija, bilo, može i šire)
***Prastvaratelj na putu,pojam uzet iz pledijskog materijala
(http://www.val-znanje.com/index.php?option=com_content&view=category&id=38&Itemid=431)
****Kada upada u rupu, kugla udara u kraj mantinele
*****MALA (JAPA MALA) : Niska/brojanica od 108 zrna. Neki je koriste prilikom MANTRA JAPE
******Rišiji=drevni mudraci
Već dugo traje
Već dugo traje
Nikako da odem
Smrt se čeka
Kao spas
Više od lijeka
Rekao jednom
Sai Baba
Kojeg nema
Među hodajućima
Savršeno stanje
Je kad
Nema emocija
Ni tuge ni radosti
To je stanje
Boga
Tada si se vratio kući
Tada si ono što jesi
Tako treba izgledati
Doseg
Tvojeg puta
Na put si krenuo
Iz savršenoga
Ovo između, me'e
Zanima
Poanta te priče
Bog, duša, srce
Energije, polja, vibracije
Emocije
Tuge
Radosti
Jad
Sreće
Iza obiteljskih
Nasmijanih fotografija
Kulise od drama
Života
Pa onda
Nisu svi isti
Neki su krenuli prije
I ako teorija
Stvarnosti
Podučava da sve je sada
Zašto se taj
Kotač ruleta
Okreće
I poigrava
Sa bićima ovoga svijeta
Ocjenjuju nas sjajnima
Jer emocija na pretek ima
Oni sa više planine
Govore o svojem savršenstvu jer
Emocije su davno napuštene
Istini za volju
Obilježava ih okrutna igra
I, opće
Ti pojmovi koji su nam dani
Ljudi, bogovi, zvijezde, oceani
Kad malo razmisliš
Govor, riječi
Kako je onaj
Koji je pjevao samo vokale
Počeo izgovarati
Slova
Pa složio rečenice
Tiskao knjige
Pisao
Kako taj savršen
Sveznajući
Stvori takvu gomilu budala
Koji stalno nešto uče
Ponavljaju razrede iste škole
Sumnjivo mi postaje to pitanje
Što se stvarno događa
Sa nama
U nama
Hibridima
Programa
Pitam se
Koliko puta su nas prepravljali
I što smrt liječi
Ljutnje, bijes, žalost
Ljubav
Je li ona suprotstavljena strana
Kako po definicija
Bog je ljubav
Pa padoše anđeli iz raja
U iluziju
Holograma
Znamo li što je istina
Kažu pitaj srce
Ono je najsnažnije u vama
A toliko smo ga
Zatočili mislima
Kao da je u savršenom stroju
Stvorena
Disharmonija
Čovjek pita
Čini li dobra djela
Što krivo čini
Pa ranjava mnoge
Očekivanja
Iznevjerena
Izdaja snova
U jednom špilu
Izmiješano njih više
Više se ne zna
Kuda koja karta pripada
Neki su karakterni
Svo vrijeme
Drugi se lome
Kao suhe grane
U zagrljaju vjetra
Osude i dileme
Osvete
Krv krv mijenja
Miješa se čista svijest
Sa glupostima
Imam 43 kile
Bole me ruke i noge
Odvezi me negdje i ostavi na cesti
Da li me u domu više žele
A sinu to smeta
U stvari ga boli
Jer ne može
Ni sam svoj život da posloži
Svaki potez na svoju ruku
Razgovor se prekida
Mukla tišina
Šutnja
Bolje da je tako
Jer kad se progovori
Kao da kaćuša
Riga vatru
To razara
Misli, tijela
Emocije rastu
Pritiska se gumb
Samouništenja
Onda nam dadoše riječ
Utjeha
Nesretnik nesretnika
Tješi
Pobjednici se sa sebi ravnima druže
Tu se banči
Vino slave
Udara u glave
Koga briga
Za te male
Ne snalažljive
Topovsko meso u svim ratovima
Maltretirane od rođenja
Uštimavane radi lakšeg život
Preživio je pokolj
Evo
Posla
Šefa
Banke
Najveće veselje
I radost
Djeca
Kad ti počnu da ga gaze
Prijeti otkaz
Što će onda
Govore kako su
Već rođena i ona malena nešto kriva
Ko koga tu zajebava
Vozim se neki dan
Gledam aute oko sebe
Pitam se što radim ovdje
Osjećam se
Kao onaj sa Marsa
Muzika ritam pojačava
Kolo se vrti sve brže
Iz njega
Ne možeš izaći
Glava više nije tvoja
Kao da je nekad i bila
Što da radiš
U sutonu
Negdje ne kraj mora
Već na periferiji Zagreba
Osiromašen
Napušten
Prevaren
Ima tih riječi
Čekaš san
No san
Te na tren
Možda i liječi
Ali
Budilica zvoni
Jutro
Diži se kreni
Samo
U zadnje vrijeme
Sve češće mi pada pitanje
Kuda si pošao
Zar ne vidiš da iz dana u dan
Glavinjaš
Ovo što slijedi
Nije formula
Samo
Buba u glavi
Prihvaćanje svega
Razumijevanje stvara
Znanje se otvara
I tek, tada kad pokidaš
Te okove od zlata
Ruši se matrica
Iluzija
Opsjena
Sve pada u vodu
PS
Nema nagrada, no sve pozivam da traže ključ, gdje je tu kvaka?
Zašto je Neo ubio Trinity, Jeli mu to pomoglo da dođe do kreatora
Ova cijela jurnjava
Opsjednutih umova
Služi samo da bi se kotač i dalje okretao
Onda u toku noći
Dok spavaš
Promijene tapete
U jutro misliš
Kako je to ono pravo
Kako si napredovao
Taj isti kotač ti se čini drugačiji
Marljivo krećeš korak po korak
Možeš birati
Ako brže koračaš
Kotač je brži
Ili sporije
Možeš i stati
U tvojem umu odigrava se glavna scena
Šminka, uvježbavanje uloga
Dogovori sa redateljem
Druženje sa glumcima
Čak i više od toga
Stari moj
To je igra u umu
Ti si još uvijek u kotaču
Evo opet istih emocija
Spakiranih u šarene papire
Upućene iz drugog pravca
Decoder si za njih
Onda si najbolji
Napregnuto tijelo koje razara to malo mira
Srce pokidano pa rekuperano
Opet spremno za kidanje
Ubrizgavani strah kroz slike kojim ne vladaš
Ugurane u tvoju glavu
Znam, tko bi to razumio
Ludilom na ovoj planeti
Zovu taj nesklad uma
Vječnu potragu za
Istinama
Ponavljaš igru
Kotač se vrti pod tvojim nogama
Shvatio si da su oko tebe tapete
Stvarnost kakvu znaš i ne postoji
Padaš, padaš, padaš
Tražiš ruku da te prihvati
Nema te ruke
Ona ne postojati u iluziji
Ppadaš kroz vlastitu samoću
Neizvjesnosti
Straha i predaje
Nema milosti
Nitko te ne spašava od samoga tebe
Netko na vrhu bunara dovikuje
Jesi li stigao
Kamo
Kad ne znaš
Koja je dubine vlastitih suza
U kojima se sada kupaš, gušiš
Jecaš
Posve sam
Nema kontakta
Priče su rasplinute i nestaju
Neo je znao
Da će Trinity umrijeti
Jedna razina emotivnosti i empatije bunila se protiv toga
No razina znanja dala mu je da ništa ne čini da promjeni
Omiljenu riječ na ovoj zemlji
Sudbinu
Zadnji pogleda rastanka
Suze koje su ispirale prašinu
Iz ranjenih očiju
U tijelu se samo čulo bilo
I u tom trenu
Tim ritmom kucao je cijeli svemir
Nije vidio njezino
Tijelo
Trinity je živjela u njemu
Naslov služi da privuče pažnju
No Neo nikoga nije ubio
Potpuno sljepilo zatvora pet osjetila
Omogućili su mu da vidi nevidljivo
Prirodu matice
Kako je postavljena
Samoća mu je dala hrabrost
Strah za samoga sebe se odavno izgubio
U tom trenutku
Počeo je razgovor sa kreatorom
No ne kao na filmu
Pred kreatorom ogromnim koji je sve obuzimao
Pa i Nea
Stajao je sam
Nepostojanje je osjećao svuda
Imao je jedno pitanje
Zašto
Odgovora nije dobio
Rečeno mu je
Ovaj svijet će ovim tvojim činom postati svijet mira
Do kada
To ne zna nitko
Onaj koji se igra
Ne daje odgovore
Uživaj u tome
Vratit ćeš se
Čeka te zemaljska slava
Biti ćeš heroj
Spasitelj
Jer Izabrani je tvoje ime
Ti si poseban od uvijek
I to sada sigurno znaš
Gledao je Neo
Nevidljivo
Nema očekivanja
Znanje je ravno neznanju
Upita kreatora
Što još nudiš
Možda bi ti se ovo svidjelo
Ima jedno mjesto
Na samom početku
To je mjesto osamljenosti
Na kojem sam i sam nekada bio
Možeš tamo otići
No zadugo
Nikoga nećeš sresti ni vidjeti
Ako se želiš odmarati
U početku stvaranja
Tamo ćeš sigurno naći svoj mir
I sebe
I mene
Koliko sam god odmakao na svom putu
Ostao je jedan treptaj oka
I tamo
Ne želim nikoga sresti
Želim lebdjeti u tišini i miru
Jer to je možda prilika
Da na kraju
Poslije susreta s tobom
Pogledam
Samoga sebe
Tad sve poče nestajati
Ni vidljivo ni ne vidljivo
Putovaše
Neo kroz sjećanja
Daleko na početak svih priča
U miru
Tišini
Promatrajući
Te slike počeše nestajati
Više ih nije bilo u umu
Nešto kao maglica
Svijesti
Sa obrisima
Na klupi
Okruženoj cvjetovima
Sjedi
Netko
Samo biće prepoznaje to biće
Trinity njoj je ime
Jednu mentalnu rečenicu
Prozbori
Dođi Neo
Sjedi kraj mene
Konačno si se vratio
Čekala sam te
Voljeni
Odmori se od svega
Jer to je kraj lutanja
I ono što vidjeh
Zagrljaj njih dvoje
Nestadoh
Kao katapultom
Izbačen
Sjedim za ovim stolom
Zapisujem ovu zgodu
Tu kraj je ove priče, oboje su znali, da rastanak je privremen, koliko god se nekim danima i svjetlom mjerio, ponovo jedno drugo da će sresti u svim događajima zaboraviše, no eto priči je sretan kraj, želim svim pričama da sretno završe i da svatko nađe i sretne samoga sebe predivnog i lijepog kakvi mi svi zajedno jesmo.
*Neo i trinity likovi iz filma serije Matrix(http://matrix.wikia.com/wiki/Main_Page=)
Isuse
Isuse
Vrijeme je da ponovo jašemo zajedno
Ovaj put
Prevrnut ćeš stolove
Ujedinjenih naroda
Tamo su najveći trgovci duša
Nevidljivih gospodara
Isuse
Uspjet ćeš
Razoriti svijet
Licemjerja
Prevare
Nepravde
Laži
Donijeti mir
Srcima
Ljubav svima
Ne postoji
Komandos
Ni zelena beretka
Brži od tebe
Spretniji
Dovitljiviji
Pametniji
Nema general
Koji će skupiti i pokrenuti
Veću vojsku
Jer horizont svijetli svjetlom
Koje oči ne mogu gledati
Kako onaj ispred
Tako onaj iza
S druge strane
Marija
Magdalena
Tebe razapeše
Nju blatiše
Čuvari zakona
A slova čitati ne znaju
Jer zakon nije za njih
Niti ga oni čuvaju
Već reče im netko
Čuvajte ovaj kovčeg
A kovčeg prazan
Čuvaju
Neznanje
Prazan kovčeg
Priče im donosi
Prekriveni velom
Obmane
Vjerovaše
U ništa
Ne znajući
Bit tvoju
Biz njezinu
Kreće se
Svjetlost
Horizontima
Između tama skupljena
Na rubovima
Rastopljena
Sa svjetlom spojena
Vojska bez štita
Ni mača u koricama
Strijelci bez lukova
Strijele bez vrhova
Vojska ta
Svjetlom
Nošena
U srcima buđena
Posjedajmo konje
Isuse
Uz noge konja
Vučja družina
Vjerna tebi
Od prvoga dana
Mariji odana
U isto vrijeme
Sunca zalaze i izlaze
Na istom obzorju
Krenimo prema rubu ovog svijeta
Za nama
Neka pustinje
Ozelene
Cviječe neka procvjeta
Voda planinskih izvora
Neka kupa ovu zemlju
Po kojoj
Hodamo
Bez glasa
Samo
Onaj koji ima uši
Čuje kako duše pjevaju
Jer vraćaju se
Kućama
Riječ
Izgovorena
Tvoja
Zakonom postaje
To je zakon jednoga
Bez imena
Slike
Slova
To nije riječ
Pisana
Po biblijama
Kuranim, svetim knjigama
Nije riječ vjerovanja
To je riječ znanja
Učini Zemlju Zemljom
Da ne bude
Kantom otpada
Nek' bude
Sa upaljenim svjetlom plamena
Plamena svijeće
Koji pali druge svijeće u srcima
Ta vojska bez oružja
Probuđena svijest
Sama
Kao val
Nosi radost
Od rudarskih okana
Do samrtnih postelja
Grobovi se neće otvarati
Svi koji nisu otišli
Ovdje su na pravom mjestu
U tvoje vrijeme
Bez znakova horoskopa
Vrijeme uspravljenih nepravdi
Vrijeme koje oduvijek postoji
U nama
Sada
Svijetom će vladati
Razigrana djeca
Svijet odraslih
Pametnih
Manipuliranih
Odlazi
U mjesto
Na tabli piše
Mjesto Zaborava
Potjerajmo konje
Isuse
Sada
Došao si po mene
Znam
Vrijeme je kretanja
Nema čekanja
Završava tama
Ovaj svemir
Postaje
Zamišljen je tako
Svemir slobodne volje
Svemir stvaranja
Svjetlost
Jedna drugoj se približava
Tama sve manja
I prije kraja
Pjesme ove
Reći ću vam zadnju scenu
Marijino
Lice
Lice Isusovo
Lica nasmijana
PS.pošto je tama raspakirana, spojena sa samom sobom, svjetlo je postala, ljubav je bila, jedina je ostala, osim nje, ničega drugog ni nema.
Lik Isusa, koristim radi opće prepoznatljivost, jedan od nas, mi od jednoga. Priče koju su o njiima(nije greška) date, zamagljene su poluistinama, stoga ta energija koja je prožimala svijet u to doba nije uspjela završiti djela, tama je preuzela lik u sjaju iskoristivši ga za manipulaciju što se i danas dešava. Isusu nije trebala niti crkva niti sljedba, jer onaj koji je u jednom nikad nije sam, samoća i tišina su njegov dom, snaga neizmjerna.
+korišteni motivi iz Novog zavjeta
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Razum uvjerava razum
Razum uvjerava razum
Kako nešto zna
Koliko je knjiga pročitao
Kakva iskustva ima
Pa duhovnost
Traženje
Zablude nad zabludama
Škole
Učitelji
Ispiti
Pitaš ga što je duša
Ne zna
Nagađa
Citira
No saznah jednog dana
Razaratelj iluzije
U meni spava
Ispred tebe
Rijeka prošlosti
Iza
Izvor budućnosti
Koju vodu piješ
S čime se hraniš
Što ti duša kaže
Gdje je ona
U oceanu blaženstva
U vječnom sada
Ludilo uspavanih ljepotica*
Probuđenih zvijeri
Iz čijeg sna dolazi
To teško stanje
Zarobljenosti
Kome služi
Strah vampira
Dolazi li zlo iz ne znanja
Močvara tame
Pod olovnim nebom
Puzeći kroz zemlju
Do tvojih stopala
Znaš li po čemu hodaš
Penje li se do tvojeg srca
Ili srca duše
Srca istine
U znanju boravi ljubav
Prolaziš svemirom
U tvojoj glavi
Nigdje nisi otputovao
Nigdje ne bje'
Bliže ogledalu
Kad pogledaš bolje u nj
Vidiš
To što bljeska
Nisu razbijeni komadići
Ogledala su
U svom nastajanju
Različitim ih čini
Onaj tko ih gleda
41 zrno graha**
Bačeno
Na stol
Klaonice života
Slike paklenog puta
Kraj civilizacije
Ubijanje životinja
Hranjenje ega
Nema milosti
Za zaljubljene
Misliš li
Ovaj svijet nije zaslužio smrt
Umirućih činovnika
Krvavih vladara
Matrixa***
Preslikane psihologije patokrata****
Većina se hrani
Ubijenom hranom
Lešinama mrtvih životinja
Jedući ih
Postaju još gori
Svaka duša
Obučena u tijelo ubojice
Muči se paklom
Kao životinje prije klaonice
Prevare izazvane utopijama
Nedorečenim poglavljima
Skrivenim čežnjama
Laž proizlazi iz ukupnog odnosa
Struktura
Planeta
Svemir robova
Navućenih na tuđa mišljenja
Za koja mislimo da su naša
Malo sutra
Tako se kaže u ovim krajevima
No nada ne posustaje od čekanja
Strojevi marširaju
Rodinim korakom
Pjevajući
Radi kao i ja*****
Svijet marševskog poretka
Stupa prema ponorima
Sprema se duša na let
Padajuća tijela
Odvajanje
Polomljenih kostiju
Rastrganih mišića
Zatrpavanje u
Rakama
Duša
Šireći krila
Ka krajolicima
Beskrajnima
Oduvijek postojećima
Letjeti će duše
U jatima
Razdvajajuči se
Svaka za sebe
Bivajući
Jonathan******
Svatko od nas
Kuća je bogova
Jednom
Kad završi priča
Zatvorivši krug
Lutanju dođe kraj
Mi smo na početku
Nestaju svi oblici
Simboli putovanja i vjerovanja
Sve je opet ništa
Ništa koje sadrži
Sve
*Charles Perrault Uspavana ljepotica
**http://www.astro24h.hr/Mala-skola-ezoterije/Gledanje-u-grah
***http://www.thesupermatrix.com/
****http://www.antropozofija.org/articles/pg/Patokracija%20-%20Matriks.html
*****Vadim Zeland
******http://en.wikipedia.org/wiki/Jonathan_Livingston_Seagull
Danas ništa neću raditi
Danas ništa neću raditi
Ni sutra
Ni u druge dane
Samo, samo ću
Misliti na tebe
Sanjariti
Maštati
Voljeti
Bit' ću s tobom
U svakom trenu
Kad ispijaš kavu
Ili si na barikadama
Kad' žuriš
Šećući mirno
Da ne pruivućeš pozornost
Hitajući u naručje ljubavnik
Slažući stihove
Riječi
Govoriš pjesme u hodu
Aleja zaljubljenih
Promiće kraj tebe
Grane
Vjetar
Ptice
Riječi se prelijevaju preko tvojih
Ružičastih usana
Razumijem
Znam
Danas te volim
Mislio sam da ne mogu
Da, ne znam više
Sva prošlost
U zaborav je pala
No čutim
Volio tako nisam
Uvijek je
Drugačije
Danas ću biti vjetar
Blag i razigran
Grliti te
Ljubiti nježno
Ttvoje lice
Nitko nas vidjeti neće
Igrat' ću se tvojim kaputom
Donijeti tvoj najdraži miris
Sa livada slobode
Cijela ulica i grad
Mirisat će poput tebe
Najljpša moja
Ljubavnice
Prolazim drugom stranom
Obala je ispred mene
Između nas teće rijeka
I odnosi uspomene
Ugledam te
Lakim korakom žuriš
Stanem na klupu
Skupim ruke oko usana
Dovikujem
Volim te
Nasmiješ se
Trčiš preko vode
Grliš me dok te ljubim
Svjetlo plavetnilo iznad
Naših uvojaka
Stojimo na suncu
Zagrljeni
Vjetar nas dodiruje
Šapuće
Tvoje i moje ime
Ma gdje god
Ma gdje god
Ma bilo kad
Ja zavjet ti dajem
Bit' ću uvijek ljubav
Sve što postoji
Moje srce kucat će u tvojim
Tvoje u mojim
Grudima
Znam,
U svijetu zaborava
Dugim se čine
Dani bez tebe
No ti znaš da su
Milijuni godina manji
Od jedne sekunde ljubavi
Ni jedno čekanje nije dugo
Ne dovodi do samouništenja
Nema suza, ni straha
Nema sumnje ni boli
Jer ovaj svijet za mene
Više ne postoji
Biti ću u njemu
Ali ne od njega
Nikad mu nisam razumio smisao
Sad' znam da sam ovdje stigao
Da tebe bih sreo
Potvrdio zavjet
Zagrlio
Uvijek ću piti vodu sa izvora
Ljubav nema uvjeta
Ljubav razumije
Ljubav voli
Ljubav zna
Da je voljeti jedina istina
U ovoj gruboj školi
Ubrzanog vremena i rasta
Ljubav ponovo vibrira
Kao i prije bezbroj godina
Iz nepresušnog izvora
Volim te kao i prije
Milijune godina
Kada smo zajedno
Igrali se, rasli i voljeli
Kreacija nas je poslala na put
Put bez povratka
Stvaranja i ispunjenje želja
Sjećaš li se
Našeg trika
Kad smo zamijenili srca duše
Svatko svoje
Srce najprije prepoznati može
Djeluju li uroci
Djeluju li uroci
Na one koji ne vjeruju
I gdje je smješteno vjerovanje
Glava
Srce
Duša
Nešto treće
Ili su to suptilna mjesta
Nevidljiva ovom oku
Svijest i pod svijest
Što stvarno označavaju
Na ovom mjestu
Pod svijest je dominantna
A svi pričaju
O svijesti
Pod svijest
Gurnuta na margine
Kolika je njena snaga
Jeli jača od svijesti
Jeli ona u stvari jedinstveno polje
Koje se svuda provlači
O čemu govorim
Kad bih to znao
Jeli promjena vremena
Djeluje na naše
Stanje
Ignoriranje
Oblaka, kiše i sunca
Dovodi do početka
Ove pjesme
Pa se ponavlja taj krug
Neumorni miš u kotaču
Vrti
U našoj glavi
Kao zvrk
Vreteno
Jesmo li zbog toga zbunjeni
Promjenjivih raspoloženja
Učili nas o majmunskom umu
No kako se isključuje
Nitko ne govori
Zanima me srž stvari
Zato tražim taj prekidač
Ovoga svijeta
Kad se isključi struja
Ostane li išta
Od svih iluzija
Kažu
Aura vam je dugačka
Do dubine svemira
Ako se ona projicira
Iz tako velike daljine
U nekoliko faza, nivoa, slojeva
U njoj se nalazi tjelesna masa
Gdje je naš izvor
U snu se puni struja
Mrtva tijela
Beživotno na posteljama leže
Stojimo kraj njih
Ili
Se spuštamo
U novu avanturu
Što nas budi
Povezuje
U ovaj svijet vrača
I čemu to sve služi
Još jednom
Kažem
Nismo u stanju
Izmisliti ništa
Samo otkrivamo
Ono što nam se pod nos gura
Netko nas vodi
Služe li zato pastiri
Da li su dobri
Pitanje je otvoreno
Svi spominju nerazumljivog boga
Čini mi se da je tu igra
U nedokučivosti stvari
Opsjenom zamagljena prava istina
Nevjerojatnih dimenzija
Manipulacija
Jesmo li robovi
Proizvođači struje
Napajamo li i hranimo
Nevidljive vladare
Kažu da je još bolje kada se ljutim
Više energije, kvalitetne struje
Ljubav sve rješava
No tu frekvenciju
Stalno filtriraju
Nikako ne ubrzava
Do prave mjere
Da promjeni omjere
I nisam zato da itko pogine
Nema osvete
Samo da se svi vole
Imali
Ili
Ne
Imali
Škole
O urocima
I drugim
Čarolijama
Potreba da se manipulira
Utkana je u naše biće
Kako očistiti
Ono što vučemo iz dna dubine naše aure
Je li tamo
Netko
Polupao lončiće
Pa se na ovom mjestu
Ljudi
Navodno vole
Teških li ovisnosti
Vjerovanje za budale
Koliko naboja
Nerazumijevanja
Svaki od nas
Nosi u sebi
Pa strah
Kao dominantna emocija
Kao plašt
A ispod maska
Što je istina
Što prevara
Kako tko gleda
Ako šutiš
Laž je neupitna
Potvrđuješ
Da je istina
Što drugi zbori
A ne želiš
Podijeliti
S nikim
Malo radosti
Na dohvat ruke
Danima te pritišću
Da vide
Izdržljivost tijela
Kad tijelo puca
Um se uvuče
Život se gasi
Utapa
Iz svega
Ništa pametnog
Sve se dovodi
Do borbenog stanja
Sukoba
Incidenata
Rata
Stari vojnici ginu
Rađaju se novi
Ako je ljubav jedina istina*
Zašto je opsjena toliko jaka
Stalno nas razbijajući
Na tisuće komadića
Kad' se sastaviš
Misliš
Konačno je u životu krenulo
Ponavljaju se iste priče
Pa ne vjeruješ da ti se to događa
Zdrav razum
Nema odgovora
Srce zaključano
Plivaš, da preživiš
Kao i jučer
Ne nadam se, ne vjerujem
Želju možda imam
Da sve se posloži na svoje mjesto
Da više završe sve škole
Odavno smo diplomirali
Zašto nas drže zarobljene
Stvarnost da je istina
Zvala se
Ljubav
Bog
Kako kome milo
Nijedan svijet
Palih anđela
Djelo
Ovako ispada
Najprije te sruše
Pa te spašavaju
Onda iz početka
Zar se ne mogu
Igrati djeca
Zajedno sa roditeljima
Bez brige za hranu
Posao
Škole u kojima ih
Životu ne uče
Da ih ne plaše
Kako je vuk pojeo
Crvenkapicu
Dok je lovac j….
Baku
I da to društvo
Reptila i ljudi
Zvijeri i ptica
Bude složno
Kao prije početka
*David Icke, Ljubav je jedina istina, sve ostalo je opsjena
U snu
U snu
Sjedi mali Šiva
Smije se
Svako tko ga pogleda
Smije se
On je nasmijano sretno lice
Mali Šiva
Igra se
Sijevaju munje
Rađaju se svjetovi
Pa onda stvara planete
Jednu odabire
Crta joj nebo
Pa očima gleda
Iz zemlje
Na mjestu pogleda
Izvire voda
Žubori
Pa teče prema dolinama
Mali Šiva
Smije se
Provuče ruku kroz kosu
Nebo se prosipa zvijezdama
Protrlja ruke
Zlatna prašina se prosipa
Pa ju skupi
Rukom zamahne
Vjetar je ponese
Zrnašca praha
Padaju
Zelena trava pustinja
Svagdje biljka klija
Svaka drugačija
Cvjetovi
Raznobojnog cvijeća
Daju boje dugama
Mali šiva smije se
Šakti ga gleda
Pa pojuri
Poljanama
Izvikuje
Šiva
Ulovi me
Šiva se smije
Ispred nje i iza nje
Kud pogleda njega vidi
Mali šiva igra se
Mali šiva smije se
Od njegovog smijeha sve se raspada
I čini se kao drama
Tragedija
No kako se raspada
Tako se preslaguje
Razum ne zna drugačije
Mali Šiva
Igra se
Ovaj put sa snovima
Nema kraja mogućnosti
Šiva ne prestaje
Sve što zna je
Smije se
Igra se
To je sve što je
Dok se Šakti
Kao svila
Plete oko njega
Umata to tijelo
Tu maglicu
To polje
Tu iskricu
Kao da ga ljubi
Kao majka djetešce
Kada budi
Mali Šiva smije se
Smijeh je istina
Sve ostalo
Samo šala
Mali Šiva smije se
Mali Šiva igra se
Šiva Šakti
Cijeli svijet
Sve u jednom jedno u svemu
Brami se ne spava
Gleda tu radost
Kako stvara i kreira
Kako su sve što on je
Pjesma bez kraja
Priča bez početka
Mali Šiva smije se
U tvojem srcu
Ljube
Šakti pleše
Sa vama
Zvijezde
Iskre noćima
Dani su zvjezdani
Mali Šiva smije se
Osjeti ga u srcu svom
Mali šiva igra se
Copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
stranica
Hašiša, hašiša, pomicanje svijeta
Hašiša, hašiša*, pomicanje svijeta
U našim glavama
Svijet nije u nama
Već mi u svijetu
Mjestu obitavanja
Kad se sva svjetla ugase i svijet počne nestajati
Želim te poljubiti
Gledaj me i kupaj se u mojim očima
To su vrata raja
Ja već plivam u tebi
Svijet se rađa i umire
Da li to sanjam
Dok s tobom u bezdan padam
Baldahinska postelja
Bjelina
Anđeoska krila
Odložena kraj kreveta
Crna tijela
Kao gavranova svila
Isprepletena u kovitlacu
Stvaranja
Oči gore
U njima vatra vulkana
Izmaglica oko tijela
Zrak treperi od drhtaja
Jecaja
Rađa se u nama
Novo svitanje
Iz nas dopire zvuk stvaranja
Te strune
Na gitarama
Božanska ruka
Svira uspavanku
Milujući lica
Pogledom baršuna
Zaspala i probuđena
Bez očekivanja
Djeca prepuštena svijetlu dana
Igra koja ne prestaje
Kao ni zagrljaji ponovnih susreta
Poslije dugog niza čekanja
Na ovoj planeti
U ovom vremenu
Prostora
Sada
*http://www.youtube.com/watch?v=6Mf_U1GV13c
Znam
Znam, ne voliš me
To nije razlog
Da ja prestanem voljeti tebe
Znam, težak je put kojim ideš
To nije razloga da ne budem uz tebe
Znam, želiš mir, sigurnost, radost
To nije razloga da ne iskusiš vlastit
Put kojim koračaš
Ja ću ti biti svjetlo
Ona mala krijesnica u noći
Kada moliš
Uzmi me
Ne mogu više
Znaj da se brinem za tebe
Znam
Zamišljaš sliku
Bog sjedi i plače
Suze se razlijevaju licem svemira
Napuštenost je bolna
Ne znaš kuda poći
Ostati ili
Me zamoliti
Oče spasi me
Spasi me od ovog života
Znam teško je
Ne razumiješ
Reći ću ti samo jedno
Tvoja duša je davno izabrala
Zatvor i slobodu
Ako pogledaš
U noćno nebo
Vidjet ćeš
Zvijezde svjetlucaju
Znam
Sumnjaš
Jer sve duše oko tebe tiho plaću
Pitaš se
Bože, gdje si ti
Zamišljaš sliku
Bog plaće nad onim što je stvorio
Da li ti poznaješ mene
Kao što tebe ja znam
Nije ti potrebna vjera
To ti ni ne nudim
Samo tračak svjetla
Kao povjerenje
Da ugrijem tvoju dušu koja se smrzava
Ja ne koristim riječ volim te
Ona ništa ne znači
Osim nadanja
Ja ti dajem sve što poželiš
Jesi li ikad razmislila o tome
Pitam te
Bojiš li se misliti nemoguće
Živjeti bez plana
Igrati igru koju si izabrala
Pa tako ju i napustiti
Jednog dana
Bez suza
Bez plakanja
Zašto misliš da si ti emocije
Da su misli tvoje
Kada je sve moje
Biraš
Kao po strunama
I svaku koju dodirneš
Zapjeva
Već davnu pjesmu
Odabranu
Napisanu za tebe
Možeš biti glumac
Redatelj
I jedno i drugo
U istom času
Pogledaj
More
Dubinu oceana
Dali se na površini
Ogleda moje ili tvoje lice
Jedno je to lice
Govori ne volim te
No slika na površini
Odgovara
Volim te
Dajem ti se
Da budem jasniji
Uzmi me
Da znaš da možeš disati
Mene kroz sebe
Sebe kroz mene
Bole te ponekad moje riječi
Misliš da sam bezosjećajan i grub
Da nemam smisla ni razumijevanja
Za tebe
Za sebe ne tražim da me razumiješ
Klečiš i moliš
Moleći ploviš
U snu i javi
Nešto te ponovo pokreće
Pitaš li se
Jesi li to ti
Ili sam to ja
Kako bih bez tebe hodao
Kako bih plakao
Kako bih se ponekad smijao
No da ti kažem
Nekad je smijeha bilo više
I biti će ga ponovo
Kad odučiš da se smiješ
Prihvati
Ti i ja smo jedno
Bez tebe mene nema
Ako ja ne postojim
Što je ostalo od tebe
Ja sam ti dao umiranje
Kad duša poželi da spava
Ta smrt ne postoji
Ona je tek sanak
Između slijedećeg izbora
Varijacije života
Plesa
Bez kraja
Gdje se izmjenjuju
Led i tama
Svijetlo i vatra vulkana
Voljeti znači snivati
Biti znači živjeti
Ti odlučuješ što i tko ćeš biti
Da li lovac
Ili progonjeni vuk
No i jedan i drugi
Na određenom mjestu
Svoju igru imaju
Koga bi lovac lovio
Koga vuk progonio
Reci mi
Sada
Poslije ove priče
Znam, ne voliš me
To nije razlog
Da ja prestanem voljeti tebe
Znam, težak je put kojim ideš
To nije razloga da ne budem uz tebe
Znam, želiš mir, sigurnost, radost
To nije razloga da ne iskusiš vlastit
Put kojim koračaš
Zajedno uz mene
Volim te
Noćas teče
Noćas teče
Cohenova rijeka
Ritmova i riječi
Od Suzanne do hazardera
Kapljice vala
Prsnu mi po licu
Dok plovim tom rijekom
Stihova i rime
Sama pjesma zna
Kud' me nosi
Ta uzburkana voda
Sječena pramcem broda
Bez svijetla na krmi
U noć pjesme
Riječima
Prekriveno nebo
Svjetluca
Umjesto zvijezda
Melodija
Sna
Istim ritmom
Plešu
Riječi
Smrti i života
Noći, dana
Rastanka i susreta
Ljubavi, čeznuća
Umiranja i uskrsnuća
Tražim te
Nestalog
U tami svijeta
Ti se skrivaš
Dok pjesma se slijeva
Kroz moje grudi
Hladno lice
Oči bez suza
Promatram
Taj ples
Ptice na žici
Strah u piščevoj ruci
Riječi su
Sve što imam
Između radosti i bola
Kliktaj
Letača
Na nadlanici
Raširenih krila
Baca se
Pod strmine
U svijetu slobodnog pada
Leti akrobata
Obješen na trapezu
Ispružena ruka
Hvata letača
Motor na zidu smrti
Fizika tog trena
Noga
Gas
Pedala
Negdje po strani
Okrenuta leđima
Čeka jedna
Žena
Suludog vozača
Da joj se vrati
Samo Leonard
Tako toplo
Izgovara tvoje ime
Tim glasom
Pjesnika, pjevača
Nježno
Budeći te njime
Blues gitara
Sretni dani
Pisanje
Kroz svirke
Petera Greena
Tlo prekriveno snijegom
Omekšali zvuci
U zimske sate
Noć na početku
Glas
Pjevač sa gitarom
Pero u ruci
Ispod noćne svjetiljke
Negdje na stanici
U čekanju vlaka
Pjesnik je ostao
Pjevač sa gitarom
Svirači su
Majstori zanata
Note titraju
Zrak treperi
Na obali rijeke
Pjesme od snova
Iluzije jače od
Života
Ponovo čujem
Tvoje ime
Suzanne
Kako želiš da te volim
Kako želiš da te volim
Očima dubokim kao more
Toplim kao proljetno sunce koje budi
Poslije zimskih bujica
Kako želiš da te volim
Usnama
Mekim
Rumenim
Koje poljupce
Ne zaborava daju
Kako želiš da te volim
Zagrljajem
Najljepših pjesama
Prisnosti, miline
Kad naslanjaš glavu na moje rame
I sve što osjećaš
Događa se sada
Kako želiš da te volim
Rukama koje drže tvoje ruke
Kad ruke jedne druge griju
A kroz njih struji postojanje
Kad isprepletu se prsti
Kao pleter iz davnine
Znaš da sve i sada postoji
Kako želiš da te volim
U naručje te podižem
Nosim proplancima
Kupanim
Suncem zlata
Toplina nam miluje nagost
Travke su meke
Cvijeće miriši
Od miline
Kako želiš da te volim
Bedrima i usnama na vratu
Rukama na struku
Stegnima prislonjenim na tvoja stegna
Kad drhti torzo
A sva snaga u nogama
Stišava
Umiruje
Strast
Zagrljaja
Kako želiš da te volim
Milujući kosu
Lice
Ramena i grudi
Dodirujući tvoje lopatice
Pa kičmom prema bokovima
Bedrima me dodiruješ
Privlačiš u zagrljaj
Svojim usnama
Nježno milujem tvoje
Svim bićem te ljubim
Kako želiš da te volim
Na postelji
Istkanoj od svjetla
Koja mijena oblik
Prema našim pokretima
Dok miluješ mi lice
Nježno
A poljupci
Tvoji su kao let
Ptice
Tihi, bez glasa
Radosni
Puni punine
Kako želiš da te volim
Grleći te danima ispod zvijezda
Noću ispod
Sunca noći
I prije i poslije
Milujući riječima
Tvoju dušu
Nježno joj
Dajući
Najljepše od sebe
Kako želiš da te volim samo reci
Ljubav je bez kraja
Početak se ne zna
Smo ću ti reći
Koliko te volim
Gledajući
Tvoje oči
Osmjeh na usnama
Tvoju ruku kada miluje mi lice
Htio bih ti nešto reći
Prsi su mi na usnama
Očima mi kažeš
Dok uzimaš mi tijelo
Šuti, šuti
Voli me još više
Volim te
Gledam te iz sjene
Gledam te iz sjene
Polako koračaš
To lijepo lice
Kao slika s uvojcima
Oči nježne
Sjajne
Suncem obasjane
Osmijeh na obrazima
Moje srce se smije
Prišao bih
Ne znam kako
Damo lijepa
Baš ste nježni
U meni se želja budi
Da iskusim ljudsku
Narav
Ljubav,
Da mi
Srca čežnje
Poljubac odnese
Kao snijeg
Proljetni potoci
Prikradam se kao lopov
Zastali ste pokraj,
Smijem li kraj vas sjesti
Ruka mi na klupi
Gledam u daljinu
Prsti mi blizu
Vašoj ruci
Lice mi se žari
Zrak treperi
Otvaram usta
Da budem tihog daha
Prozborio bih nešto
Prekidaju se riječi
Oči mi svijetle
Odbijaju sunce
Sve je svjetlost
Radost je u duši
Nosnice se šire
Mirišu to tijelo
Usne se smiješe
Zatvaram oči
Primičem glavu
Miris kože
Usne tražim
Moje usne gore
Zar se tako ljubi
Nespretne ruke
Dodiruju prste
Suhe usne prislanjam
Na nježne tvoje
Otvorim oči
Smiju se vaše
Radosno vas grlim
Sva hrabrost mi se vrati
Pogledajte iza nas
Šuma je prava
Dođite sa mnom
Ljubit ću vas
Ljepotice dana*
Koraci su brzi
Drveće nas skriva
Krošnje kao krov
Iznad naših glava
Naslanjam se na
To staro deblo
Privlačim vas
Bokove vam držim
Drhte nam noge
Usne na vratu
Miris vaše kose
Zar se sve to
U snovima događa
Tu i tamo
Zacvrkuće ptica
Miris lišća
Šumskih trava
Dva bića u zagrljaju
Sve je tiho mirno
Posvećeno tome činu
U vremenu sada
Nebo sa Zemljom se spaja
Nekad davno
Sve počelo je
Djevojčica i dječak
Igraše se na klupi
Ruke pune cvijeća
Sunce se smijalo
Toj djeci
Zvanoj izabrani
*Ljepotica dana, http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=975
Između luđaka i budala
Između luđaka i budala
Na kraju puta
Ispred oronule kuće
Sjedi klupa
Na njoj
Tata
Klaun i dvorska luda
U svijetu fantazija
Biranih mogućnosti
Strah od sreće
Sa tugom ispod ruke
Prošao je pola svijeta
Tražeći sebe
U drugima
Mnoge duše
Htjele su
Da ga paze
Čuvaju i vole
No, njegovo putovanje
Zahtijevalo je
Korak naprijed
Često idući u natrag
Poslije godina prošlih
Opet je u prvom razredu škole
Na zemlji se kvantni skok
Smrću zove
Kad dođe vrijeme
Svako savršeno skoči
Skok se
U let pretvori
Duša sa ovog mjesta odleti
Tko si
Pitao je sebe
Autor
To mu se svidje
Na kraju ipak
U staro odijelo
Ogrnuta duša
Uspjela je dostići saznanje
Da je svega bilo
Previše izobilja
I nedostataka
No tako je
Nije znao bolje
Živući
Ne znajući
Tko je
Vrijeme je testamenta
Epitafa
Božićnih kolača
Nek' ovo tijelo
Sažme vatra vruća
Pepeo sa prijateljeva groba
U vjetra se baci
Ni traga
Neka ne ostane
Sve pjesme neka utihnu
Budu skrivene
Ime bez izgovora
Neka se ne priziva duša
Star, oronuo, bez snage
Tijelo prepuno bola
Vrijeme je na počinak poći
Prije snijega
Do ruba šume
Da se dođe
Ne žali svijete
Još jedna budala ode
Ne brini
Uvijek dolaze
Nove
Ne plači
To nije vrijedno tišine
Smij se
Jer smrt me grli
Svojom kosom sječe
Stihove i rime
U naručju me nosi
Stiglo je to doba
Čemu suze
Za onim koji bježi
Napuštajući zatvor
Pod smrtnim plaštem
Tko ne umre
Ne može biti rođen
Tko se rodi
Umrijet će
U naručju slobode
Nema više ustajanja
U žalosna, promrzla jutra
Niti su suzama ispunjeni dani
U zimu sve umire
Dan se krati
Kotač kreće ispočetka
Otvaram prozor proljeća
Pogled prepun cvijeta
Opet te mladost oblači
Nova krv
Venama teče
Oči se sjaje
Pokreti brzi
Još brže su strijele
Udarac bubnja
Poruka leti
Krećemo ispočetka
Zauzmite mjesta
Šminkeri isti
Miriši jasmin
U zemlji već trunu kosti
Pepela nema više
Kad tijelo
U bezdan pada
Duša slobodno leti
Dođe vrijeme
Glumac samog sebe igra
Sve više spavam
Sve manje me ima
Zima
Zima, zima
Pljušte udarci
Šake, čizme
Riječi
Zatečeno tijelo
Trup u prašinu bačen
Glava na jednu
Srce na drugoj
Strani
Bič od slova
Prepolovi srce
Koprena
U dan se vuče
Pa nestaje
Kao zora
U ranom jutru
Iza kuće
Duša sjedi po strani
Smije se
Jer ja se muči
Ostaje bez tijela
Bole kosti
Udarci sve jači
Više se ne pozna
Raspada se
Tko smisli
Te ružne stvari
Jedno jutro
Ponovo se budim
Otvoren prozor
Osmjehuje se sunce
Oči su bistre
Ruke u snazi
Lako se
Dižem
Pogled u daljinu
Sav svijet se
U svijetlosti kupa
Svitanje je
Tko sam ja da
Šutim
Pitaš se
Pitaš se
A ne znaš
Gdje vuk nestade
Sa pustopoljina
Iz šuma
Gdje poglavica
Se skriva
Progonjen od zvijeri
Šakali, hijene
Traže ga
Već dugo
No svijet ovaj nije
Onakav kakav se čini
Jer sve se transformira
Pa vuk u poglavicu
Poglavica je žena
I tako kad priđeš blizu
Slika se mijenja
Dodirnuti ne možeš
Ono što nije bilo
Jer on je
Iz nekog drugog svijeta
Kroz misli
Zlatom
Istkane su slike
Taj akter
Je autor
Oblik mijenja
U njemu je uvijek
Izvorna sila
Stvoritelja
Optužen i strijeljan
A metci mu ne mogu ništa
Samo tijelo padne
Duša poleti
Još dalje
Od orlovskih visina
Između zvijezda
Kroz bezbroj slika
U svjetlosti projektora
Preleti noćnim nebom
Kao
Padajuća kometa
Matrica
Daje si truda
Kako da nađe
Sakriveno svjetlo
Mnogi joj služe
Nagrada
Je osveta
To biće
Sjajnoga znaka
U isto vrijeme
U mnogima obitava
U srcu
Pomorskog kapetana
Pustinjaka
Isposnika
Na kraju dana
Juri sve brže
Umire sa umrlima
Ponovo se rađa
Kad sviće zora
A tamnom stranom
Noću hodi
Tek kao sjena
Zabrinutima, žalosnima
Osamljenima, ranjenima
Ta riječ
Taj melem na ranu
Vuk dijeli
Kad prođe
Kraj onih koji se vesele
Zastane, pogleda ih kratko
Zatim prođe dalje
Sa njima je sve u redu
Mnogi bi htjeli
Srce poglavice na dlanu
Vjeruju u priče
Srce je srce
Snaga je vuka
Uvijek je tu ista sila
Sila stvoritelja
Ne znam gdje bih počeo
Ne znam gdje bih počeo
Ni gdje bih stao
Sve nešto ide
Kako sam htio
Da li prihvaćam rezultat toga
Koja je svrha dana
I postojanja
Dileme
Problemi
U mojoj glavi
Kao da sam zatvorio samoga sebe
Ne znam izaći
Iz tog kaosa
Možda treba samo da ga gledam
Da čekam
Bez djelovanja
Jedni uvjetujemo druge
Zar ne znamo bolje
Ne prihvaćamo nitko nikoga
Osim nas samih
Kako stvari stoje
Više se ne broj
Brojčanik ne radi
Kud se okrenem
Matrix stoji
Zar sam izmislio
Da sam od njega bolji
Jači
Ljepši
Što mi nudi ova nepregledna cesta
Na koju zakoračih
Stalno govorim smrt ne postoji
A život kakav poznajem
Stalno me tlači
Ne zadovoljno ljudsko biće
Što da radim kad stanem
I samo gledam
Nema rješenja
Program radi da me vrati
Na kolosijek ovog svijeta
Gdje bih htio biti
Kuda poći
Hrpa nesuglasica
Gomilaju se problemi
Zar su oni svi u mojoj glavi
Nemam riječi
One dolaze same
Što pišem saznat ću na kraju reda
Što da činim
Ne okrećem se nazad
Jer tamo više ništa nema
Ne postoji
Prošlost kao priča
Zašto se gura
U ovo sada
Jesam li dužan
Ne riješih stvari
Ova kola koja vučem
Kao da su veća
Samo bih htio
Pjevati
Kao cvrčak
Ljeto dolazi
Prolaze dani
Zima stigne
U proljeće se pojavi novi
Pjevač
Bolji nego stari
Kako su rješavane ovozemaljske stvari
Prikloni
Se klekni
Reci oprosti
U ludnicu te stave
Skončaš
Zemaljske dane
Zemlja se tobom hrani
Žao mi je bolje nisam znao
Koliko malo riječi
Sebi oprosti
Za druge je lako
Ali milost dajmo sebi sami
Upornost nas krasi
No završimo na krivoj strani
Ako je kriva
Koja je prava
Što na njezinoj stazi čeka
Kako bi bilo da ima zemaljskog boga
Koji ispravlja
Naša kriva djela
Ili popravlja ona prava
Uvijek netko
S njima nastrada
Zašto se stari
U starosti pati
Kako da izađe miš iz kotača
Da li se onda boji
Cijeli svijet ga čeka
Jeli avantura stvaranja
Jača
Od boli napuštanja
U ovom svijetu lopova i prevaranata
Za ostale teškog rada
Nema odgovora osim u nama samima
Što učiniti i kako dalje
Živjeti
Jedno gubiš drugo dobiješ
Što je vrednije to nikad ne znaš
No u biti si uvijek na dobitku
I ako lutrija
Smrću završava
Napuštaš ovo komplicirano mjesto
Imaš šansu
Ne
Ne vračaj se ponovo
Pusti ljubavi stare
One su opet mlade
Baš ko ti
Baš kao i ja
Misliš da biraš
Uživaj u tome
Ne biraš ništa
Ničim ne vladaš
To je sve privid
Kako da atom
Držiš u ruci kad ga ni ne vidiš
I odgovor je došao sam
Nema rješenja
Osim u tebi
Pogledaj, glavu okreni
Dugačka je ta cesta
A te dužine je sjena
Sve to iza tebe osta
Otpljuni
Svijete prošli
Zbogom
Spirala sam čista
Nisam zmija
Vrtim se u samoj sebi
Oko mene sve pršti gori
Vatra stvara
Ponovo osjećam bilo života
Gospođo smrti
Stvarno si budala
Baci tu kosu
I sa mnom kreni
Sigurno je jedno
Na put kuda te vodim
Sve bit će avantura
A ti ćeš živa biti
I davat ćeš život
A ne umirati
Vrijeme zabave je
I ovdje stiglo
Molim za ples
Ti najljepša mala
Vidi kako se ono što je bilo smrt
Rasplesala
Očito je da uživa u životu
Volim tvoju toplu ruku
Oči kada se sretnu
Ti koraci sami od sebe
Ovo je stvarnost
Mi plešemo
I sve oko nas
S' nama se njiše
Konačno
Svi imamo ritam
Ritam života
Kako je ljubav lijepa
Kad otvoriš oči
I daš da te vodi
Da se s tobom igra
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Ma gdje god
Ma gdje god
Ma bilo kad
Ja zavjet ti dajem
Bit' ću uvijek ljubav
Sve što postoji
Moje srce kucat će u tvojim
Tvoje u mojim
Grudima
Znam,
U svijetu zaborava
Dugim se čine
Dani bez tebe
No ti znaš da su
Milijuni godina manji
Od jedne sekunde ljubavi
Ni jedno čekanje nije dugo
Ne dovodi do samouništenja
Nema suza, ni straha
Nema sumnje ni boli
Jer ovaj svijet za mene
Više ne postoji
Biti ću u njemu
Ali ne od njega
Nikad mu nisam razumio smisao
Sad' znam da sam ovdje stigao
Da tebe bih sreo
Potvrdio zavjet
Zagrlio
Uvijek ću piti vodu sa izvora
Ljubav nema uvjeta
Ljubav razumije
Ljubav voli
Ljubav zna
Da je voljeti jedina istina
U ovoj gruboj školi
Ubrzanog vremena i rasta
Ljubav ponovo vibrira
Kao i prije bezbroj godina
Iz nepresušnog izvora
Volim te kao i prije
Milijune godina
Kada smo zajedno
Igrali se, rasli i voljeli
Kreacija nas je poslala na put
Put bez povratka
Stvaranja i ispunjenje želja
Sjećaš li se
Našeg trika
Kad smo zamijenili srca duše
Svatko svoje
Srce najprije prepoznati može
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Ona
Ona
Ti si tama
Ja sam svjetlo
Odnosi li se to na doba dana
Kad' ću ja raditi
Tebi se spava
Ti radiš
Ja idem leći
Dok ja spavam
Pritisak juga
Vjetar poslije kiše
Što se događa
Razbijena glava
Iz nje teče
Krv
Prepuna filmskih sličica
Tijela nam melje
Žrvanj ovog svijeta
Misli zbrkane
Kaos
U glavama
Srca ranjena
Preskaču
I dah love
Molim lijepo
Kada
Polazi vlak za Sisak
A onda dalje za Bosnu
Vagoni na čekanju
Sirote kurve
Sirotani
Željeznički radnici
Putnice i putnici
Skitnice i prosjaci
Oko glavnog kolodvora
Patroliraju panduri
Nepoćudne traže
Lica bez dokumenta
Lica sa tjeralica
Voze se u Daimlerima
Prelaze granice
Pozdravlja ih carina
Slobodno, slobodno, samo nastavite
Dalje
Sretan put vam želim
Odlazak u šumu
Ovaj put ne lijeći
Treba mi tvoja ruka
Ti si melem mojem tijelu
Sanjala san oca
I smijao se danas
San je bio
Tako jak
Jedna me gospođa
Iz blizine
Uzela za ruku
Stavila u Ferrari
Zalupila vrata
Tada ga takne
Auto u dubinu se sjuri
No na sreću
Ja sam ptica
Orlica sa visina
U trenutku pada
Sjetim se tko sam
Stresem se
Raširim krila
Hvala gospođo na
Vašoj brizi
U visine neslućene
Tada se vinuh
Kaže netko
Tamo iz daljine
Oprosti im
Ne znaju
Ništa, ni kad zlo
Niti dobro čine
Kraj mene
Učitelj i vuk
Vučica sam srcem
Iz oblaka
Sa vrhova planine
K njemu se spustim
Krilima ga grlim
Kad umoran stane
Tu ga čuvam
Više se ne bojim
Život ovaj
Punom snagom živim
Na proplanku onom
Gdje sa zvijezda
Spuštaju se mnogi
Gdje vukovi
U mirnim šumamam
Svakog prema cilju vode
Mudre poglavice
Sjede bez riječi
Čuju svoje misli
Misli su im iste
Mirni
Snažni
Eone su čekat' znali
Uprt pogled
Na svjetlu noći
Poglavica
Stoji
Na ruku mu
Orao slieće
Primakne ruku
Orao glavu kraj uha stavi
Kao da šap'će
Poglavica kleknu
Ruku spusti
Orao na zemlju sađe
Bljesnu svjetlo
Iz sazvježđa
Sedam sestrica kao da se smije
Kraj njega
Stoji
Indijanka nasmijana
Sunce svjetova
Kraj svojeg sunca se
Spustila
Pjevaju vukovi
Šuma se ori
Evo ih kraj nogu
Da kleknu
I veliki vuk između njih prođe
Usta
Osovi se
I vučja koža kao pokrov spade
Zagrli ih oboje
Mladi poglavica
Pred njima stoji
Došli ste oboje
Ponovo se
Sretoh
S vama
Iz davnine
Trn si mi iz šape
Izvadio
Orao si koji je
Letio nad nama
Gledajući
Sa visine
Zagrljeni
Pod suncem noći
Sretna srca
Drveće se miće
Vrijeme je za dalje poći
Zemlja ubrzava
Sve brže juri
Vozi one koje voli
Nema nesklada
Razlike su iza nje ostale
Nove priče
Između zvijezda
Plove
Brodovi na moru
Brodovi na rijeci
Neki ostanu
Drugi se vrate
No ne brini
Svi ćemo stići
Do kraja noći ove
Dan će doći
Pohvatamo
Na brzinu konce
I kao lutke
Nastavimo
Igrati
Glavne,sporedne
Uloge stare
Kao da su nove
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Pohotnost
Pohotnost
Erotika
Podmornica ispod pokrivača
Stol pokraj stola
Pun hrane
Pića
Kolača
Svaki segment
Toga
Sama postelja
Matrica za sebe
Sve dio matrice snova
Prstima nanosim
Na tvoja bedra
Kremu koju ližem
Jedem li ja
Mini matrix
Topla čokolada
Polako se steže
Snijeg prekriva dlačice
Oštrica noža
Srce jagode
Reže voće u kremi
Slatki okus
Sve veže
Krevet
Sjajno mjesto
Za društvo samoće
Želja da te ljubim
Mazim
Masiram
Volim
Vodim ljubav s tobom
Kad ogladniš
Nudim
Obljubu
Najmilija hrana
Umoran
Snivaš
Osmjehuje se lice
Cjelov na usne
Nježno kao lahor
Da te ne probudim
Spuštam
Usne dragog ljubim
Znam mili
Ponovo se rađaš
Sad nema majke
Ja sam ti žena
Vodim te kroz potoke bistre
Visoke vodopade
Da sve ode
Osim duše čiste
Bog mi te daruje
Krasan si klinac
Mladić
Muškarac
Kad odrasteš
Uzdisat će za tobom
Mnoge žene
Pružat će se ruke
Da dotaknu skute
Tvoj pogled
Osmjeh
Lice čarolije
Neće biti
Žudnje
Samo htijenje
Dodir, prstima kao ticalima
Nebesko sjeme*
Ti znaš
Kako nastaju legende
Kako se stvaraju snovi
Poslije igre još nogama
Te grlim
Milujem lice
Dok me ljubiš
U meni si
Razgovor se vodi
Iskri, izaziva
Hajde to ponovi
Možda želiš nešto drugo
Mali
Što najviše voliš
Ne znam, ostajem bez glasa
Najdraže mi je
Spojeni zagrljeni
Kad postanemo jedno
Kucaju srca
Svemir se širi
Toplo je duši
Otišla je zima
Čeka nas ljeto
Sada i uvijek
Mir, radost
Poljupce prosipam po tvojoj kosi
Sunce sam
Nježno te grijem
Ta želja nije osuda
Podavanje je samo
Zrak oko nas
Titra
Miris znoja, tijela
Usne gore
Poljupci vrući
Ljubav u svakoj stanici
Svakoj riječi
Pokretu
Pogledu
Očima dodirujem
Tvoje oči
Želja je čista
Na usnama suhim
Kap užitka
Nemir tijela
Dok te tijelom grlim
Okus sjemena života
Blagi
Slankast
Dar koji mi daješ
Pa kada taj plamen
S mojim se spoji
Sve u meni vibrira
Raduje se, veseli
Energija koju imaš
Čista, snažna
Zagrljaj još želim
Valovi spoznaje
Čiste misli
Ocean i vulkan
Jedan drugog gase
Usne na usnama
Vidim tebe
Gledajući sebe
Kreator je
Tu
Izvor svega
Veličanstveni smo
O istini ne pričamo
Ne čitamo knjige
Ljubav teče
Našim zemaljskim žilama
Mi beskonačnu svijest
Živimo
Zvjezdani trenutci
Ruke vrijedne zlata
Na kraju dna
Zagrli me
Ljubi, voli
Spavajmo
To kraj mene
Uz tebe sam
Obrisati ću tvoje oči
Uzeo si moju tugu
Otvorio ljubav
U srcu
Anđele moj
Zastao je svemir
Sve pogledaju dolje
Jedinstveno polje
Se smije
Bog u kuhinji
Sa fertunom
Danas on kuha
Glavno jelo
Svemirska juha
Poslije
Masaža ga čeka
Cijelim tijelom
Vino omiljeno
Kupka
Voda
Posuta laticama cvijeta
Nezaboravni ples
Prije kreveta
Pa poslije igre
Stvaranja
Bogu je ostalo samo
Prihvaćanje
Čudio se
Radosno
Što je sve stvorio
Kako mu se sviđa
Šuma
Mrazovci
Let buba mara
Poslije
Milijun godina
* OSHO
NEBESKO SJEME, Komentari Isusovih kazivanja iz gnostickog “Evandelja po Tomi”
Predavanja zapisana u Osho Ašramu, Puna, Indija od 21. kolovoza do 10. rujna 1974.
http://dzonson.files.wordpress.com/2009/09/osho_-_nebesko_sjeme.pdf
Posljednja večera
Nemir prvog dodira
Drhti ruka
Prsti traže
Kožu u mraku
Projekcija filma
Život u jednom dahu
Naslanjam glavu
Grli me tvoja ruka
Udišeš miris kose
Sjaje oči u mraku
Toplo lice
Tvoje usnama mi ljubiš glavu
Trepavice
Kao spušten zatvor
Uvod u roman
Prolog
Osjećam usne tvoje
Toplina daha
Tvoj zrak ja dišem
Između nas ništa ne stoji
Jedno smo
Kao taj cjelov
Toplih usana tvojih
Ta nježna ruka miluje moje lice
Svjetlost putuje iznad naših glava
Ekran bjeline
Stižu slike
Dvije bande
Okršaj se sprema
U sredini
Šerif stoji
Taj sukob dijeli
Jer podijeljeni svijet
Kraljevstvo njegovo se zove
Bljesnu ekran
Sve osta u mraku
Polako svjetluca
Hologramska slika
U sred misterije
Publika se nađe
Ukaza se slika
Posljednjeg dana
Večer prije ove
Na stolu svijeća tisuću svijeća
Leži Neo između
Znakova zodijaka
Okružen
Vitez okruglog stola
Jedan i dva
Bit' će izraz jednoga
Šimun sa Marsa
Tadej, Venerin sin
Matej obilježen
Mekurom
Filip sa rukama raka
Jakov Apolon
Toma
Najčistiji od sviju
U sredini
Marija Trinity
Sunce Logosa
Jedina istina
Gleda kartu na stolu
Kartu znakovi ne vide
A da ju i vide
Ne razumiju
To pismo nije pisano
Ta slika ne postoji
Samo iz očiju
Magdalene
Svjetluca sjena
Skrivena
Ona koja zna
Prije i poslije
Prolazne mijene
Ivan, trgovac spretni
Čita crte na dlanu
Vaga
Nije uštimana
Ova noć
Poslije Gore
On
Ne zna tumačenje
Juda je vjerni
Uvjerni
Želja je jaka
Da izabrani
Poništi smrt junaka
Petar
Bez strijela
Nož ispod rukava
Svatko od njih
Dio je plana
Andrija sa bojama Saturna
Jakvo je tu
U znaku Vodenjaka
Bartolomej Riba
Birane zvijezde
Trpeza gola
Nasuprot Marije
Ogledalo preko stola
Vidi ona njega
On nju gleda
Svatko svoju priču ima
Gdje je koga sreo
Što se sprema
Kaže im Juda
Sestro
Braćo
Naša priča
Biti će iskrivljena
Svjetlo sve jače
Nestaju riječi
Između njih
Još pogledi
Zrak titra
Taj skup
Ispod vedrog neba
Ispod nogu
Tla više nema
Vide se
Tamne
U šuljanju sjene
Iza slike promiče
Muškarac-žena
Oblici se gube
Orisi sjajni
Svatko od njih
Na nebu blista
Sunce je opsjena
Noći i dana
U svjetlu
Ne postoji tama
U tom kinu
Između zvijezda
Ni publike više nema
U toplim domovima
Ispod mostova
Preko kojih ide cesta
Zimske kiše
Noge u vodi
Samo lagani
Dugi kaputi
Čuje se
Pucanj
Šerif pada
Počinje
Kanonada
Sijevaju vatrene cijevi
Duge puške
Kratki pištolji
Razbijena stakla
Izbušene kuće
Tišina
Pustinjski vjetar
Ulicom se kotrlja
Grm koji gori
Ulaze mirovne snage
Tek sada
Obračun se sprema
Kontrolirana
Smrt
Topovskog mesa
Hrana, hrana, hrana
Izabrani
Mariju gleda
Marija češljem
Ravna kosu
U njemu kao ogledalu
Ona se ogleda
Koja je strana
Ogledala
U vašem stanu
Posljednja večera
Još nije održana
Mirišu kolači
Ljetno je doba
Cvrčak
Negdje u sjeni smrče
Pjeva, pjeva, pjeva
Molim te
U smiraj dana
Sklapam oči
Zatvaram usta
Čujem krv
Unutar sebe
Između dva otkucaja srca
Molim te
Brojim između udaha
Ulazi zrak kroz nosnice
Zastajem
Ne prestajem
Brojim
Iz trbuha istiskujem dah
Molim te
Udišem
Izdišem
Dišem
Brojanje
Zamjenjujem
Tvojim imenima
Molim te
Usporio sam disanje
Srce kuca
Postoji samo tvoje ime
U sve dužim razmacima
Molim te
Između jednoga
I drugoga damara
Vidim sebe i tebe
Kao jedno jedino
Molim te
Ne čujem tijelo
Ne vidim očima
U meni je
Svjetlo stvaranja
Molim te
Mir kraja i početka
Svakog udara
Mjeren sekundama
Ili eonima
Stvaranjem i razaranjem
Molim te
Molim te
Svjetlo na putu
I put kroz tamu
Izgubljenog pronađi
Pronađenog
Ozdravi
Ozdravljenom daj
Srce ljubavi
Molim te
Ljubav za sve
Rijeke i potoke
Za dna i litice
Za more neba
Za nebo dubina
Za uspone i padove
Za tebe i mene
Molim te
Da slijepog me vodiš
Oholom mi pomogneš
Da moja krutost
Ne boli nikoga
Molim te
Da sve zlo
Postane dobro
Da ne bude krvi ni ratova
Djece bez majki
Žena bez muževa
Molim te
Ispuni sve želje
Želje neka ne budu pakao
Neka svako svakog razumije
Neka netko voli samoga sebe
Molim te
Budi njegov i moj
Budi brat koji palog podiže
Budi sestra
Koja umirućeg njeguje
Molim te
Čuj me u svakom trenutku
Daj mi da
Da ja čujem tebe
Da među nama nema zapreka
Ničeg što nas dijeli
Neka nas sve kroz potku života
Spaja
Molim te
Za svijet
Beskraja
Radost života
Daj krila palima
Neka opet lete
Molim te
Budi moj i svačiji
Između mene i tebe i njih
Nema razlike
Neka se svaka podjela vrati ishodištu
U tebi
Kada je sve bilo spojeno
Molim te za lijepa jutra
Mirne dane
Snovi koji krijepe
Molim te za ljubav na usnama
Radost u srcima
Zagrljaje utjehe
Sretne zemaljske dane
Molim te
Neka tvoja ruka bude njegova
A njegova moja
Kako bi smo jedan drugog podigli
Kad padne jedno od nas
Ako padnemo oboje
Podigni nas
Nebeska dušo
Zvjezdani oče
Zagrli nas
Majko zemljo
Svojim najljepšim cvjetovima
Ispuni nam život
Mirisom
Behara
Neka sve vrijeme
U nama bude proljeće
Molim te
Probudi se u našim srcima
Kako bi lakše išli dalje
Kako bi nestale opsjene
Kako bi ljubav
Bila sve
Što postoji
Molim te
Živi s nama
Molim te
Da živimo u tebi
Molim te
Budi ono što piše u knjiga
Alfa i omega
Prije i poslije
Molim te
Budi tu i ovdje
Sada
Sa nama
U mraku ovog svijeta
U mraku ovog svijeta
Samo oči tvoje
Ogledala su odraz
Oči moje
Ruke koje se dodiruju
Svjetlost srca
Kao plamen svijeće
Nasmijana lica
Gluho je doba
Sve tada stoji
Iz tebe
Ka meni se kreće
Izvor
Koji me rastače kao more
Kao ribe
Koje lete iznad valova
Ptica u zračnoj struji
Tek
Raširena krila
Pad
Prema dolje
Čini uzgon zaokreta
Iznad neba
Između sunca i svjetla
Noć nas
Krije od dana
Duše
U tijelima čovjeka
Rođeno svjetlo
Iz dubine
Tmine
Toplina
Bezbrižnost
Igra
Svijet još stvoren nije
Taj zagrljaj
Miriše
U ovom trenutku
Ni poslije
Ni prije kraja
Bezumna ljubav
Nama vlada
Dajemo se bogu
U toj igri
Sve je sretno
Vidim sebe
Ogledalo su
Tvoje oči
Ti mojim grudima dišeš
Nema misli
Ni uma u nama
Osmjeh
Oka
I usta se smiju
Ruka je topla
Držim tvoju ruku
Držeći svoju
Nježnog dlana
Milujem
To pomlađeno lice
Život bez emocije
Radost je naše određenje
Kretanje
Poljima sreće
To je stvarnost
Iz koje smo potekli
Stao bih na peronu
Gledajući
Trepavice
Sjajne su oči
Lice bez suza
U rastanka trenu
Nasmijani bez straha
Povratak je već krenuo
Prema nama
Prije snijega i kiše
Do novog zagrljaja
Žubore potoci
Cvjetovi se valjaju poljima
Uz malo vjetra
Grane se njišu
Mašući listovima
Svaki list koji se otkine
Poput
Ukradenog poljupca pada
Oblaci
Zmajevi i ptice
Niti
Prvi
Rigaju vatru
Niti rode posjećuju rodilište
Izmjenjuju se
U letu iznad glava
Oblaci
Ptice
Zvijezde repatice
Noć se spusti
Zrikavi skriveni
Pune su ih krošnje
Ljubavnu pjesmu
Pjevaju
U tami
Posutoj
Sjajnim nebeskim treptatilicama
Znaj
Tek, toliko
Pošli smo krugom
Netko brže
Neto sporije
Svi protekli i budući dani
Vode nas prema nama
Samima
Sreću nosimo
Najvrjednije blago
U proteklim satima
Tu radost
Opet ćemo
Jedno drugom dati
Zagrljajem
Poljupcima
Radovat će srce
One najdublje tame
Mi ne razdvajamo
Svjetove
Kroz nas same
copyright.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Dlanom
Dlanom
Umivenim od suza
Kupao bih
Tvoje lice
Usnule kapke
Zatvorene oči
Nježno
Skoro bez dodira
Mirisom ljepote
Poljupcima lahora
Grleći te zrakama
Proljetnog sunca
Na postelji
Od morskih travanj umiru tišine
Tvoja duša spava
Već tisuću godina
Sjedim kraj tebe
U tom malom dijelu svemira
Sve stoji
Bez kretanja
Gledam tvoje lijepo usne
Disanje podiže grudi
Na licu
Osmjeh
Kao da kaže
Ne budi me dragi
Taj dan će doći
Već je blizu
Nova zvijezda
Iz tame se rađa
Cjelov buđenja
Utisnut ću na tvoj obraz
Otvorit' ćeš oči
Dobro mi došla
Voljena
Ovo ti pišem
Onda sam najbliže
Samo tebi
Udaljen eonima
Moje srce
Kraj tvojega diše
Ne govori ništa
Naše oči se smiju
Ljubim ti ruku
Stavljam na grudi
Obje
U svijetu novom
Ti si
Ponovo rođena
Femme fatale
U koži muškarca
Dječaka
Lijepog lica
Još ljepše duše
To dijete
Utjehu dijeli
Pjesmu pjeva
Pišući kradom
Znaj malena
U teško vrijeme
Dobro se događa
To skriveno što nosim
Putujući kroz vrijeme
Miriši jače
Nego vanilija
Ljepše je
Od najljepšeg cvijeta
U tvojoj kosi
Tebi je dano
Kad raširi ruke
Vidiš
Srce od svjetla
Radosno lice
Osnaženo tijelo
Vrhunac
Zemaljske ljepote
Biti će
U odsudnom danu
U prvim redovima
Spremni za napad
Božje vojske
Protiv sile
Stare družine
Živi kometi
Svijetlit' će svemir
Od naše
Ljepote
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Sreća
Sreća, mir, zadovoljstvo
Demonske sile
Ispunjavaju očekivanja
Kada se bojiš boga
Strah vlada tvojim životom
Spominješ li vraga
Stalno te prati na putu
Ubojice lijepog lica
Koja je cijena želje
Što uz nju ide
Nemir
Očekivanje
Stvaranje slike
Razočaranje
Patnja
Krivnja
Hoćeš li još?
Svijest ubojice
Pomiče se u predanog vjernika
Djelić
Božje kreacije
Bog sve to grli
Kužiš li njegovu igru
Što znaš o bogu
Više ili manje
Nego ja
Ništa
Stvaranje idiličnih slika
Divne građevine
Na tuđim kostima
To lijepo, simpatično lice
Nosi u sebi žestinu
Osvetu, mržnju
Htijenje
Bez prekida traje borba
Koliko klanja sa njegovim imenom na usnama
Dobre stvari
Glase
Ne povrijedi ikoga
Povrijedi sebe
Hodajući ovim svijetom
Pokupio si đavolje sjeme
Sjediš u sobi
Na biciklu
Voziš
Dok se pomiču i mijenjaju zidovi
Zar stvarno misliš
Da postoji nešto
Što svijest
Ne bi mogla podnijeti
To što osjećaš
Strah je ega
Ego je krut
Kao sav svijet materije
Patnja
Čitana
Sa pet osjetila
Gruba pravila
Uzroka i posljedica
Uvjetovanost je granica
Da uđeš u carstvo tišine
A tamo se sve dešava
Bez posljedica
Možeš
Gdje god hoćeš
Nema ni boga
Ni vraga
Petar nije nikakva stijena
U ovom svijetu
Crkve su
Opsjena bez opijuma
Pripazi što uzimaš
Zamjenjuješ li to sa meskalinom
Ne dobivaš ništa
U istoj si ulici
Carstva tišine
Ne postoji cesta
Nema ni lijeva
Ni desna strana
Želim ti mirne dane
Do ovog mjesta
U trenu stižeš
Odluka je
Stvarno na tebi
Kad otpustiš onog malog
Postaješ veći
Od ovog svijeta
Pitanje glasi
Zašto zvijezda svjetluca
Mogu te trovati
Razapinjati
Pritiskati
Zasipati
Pogoršavanje teških uvjeta
Psiha se gubi
Ego, emocije, tijelo
Sve to je nestabilno
Um nastoji održati sve na hrpi
Bez toga njega nema
Svijesti se ništa ne događa
Pravac kretanja je
Izlazak iz zatvora
Odstrani čuvare
Poništio gospodare
Vidjet ćeš vrata
To zoveš sloboda
No iza je nešto puno veće
Prestaju sva obećanja
Dogovori, uvjeti, ugovori
Straha nema
Vlast nad tobom
Ne brini
Pritisni kvaku
Zakorači kroz vrata
Ako se odlučiš za odijelo
Imat' ćeš ga
Ne treba ti ništa
Biti će
Toliko si jaka
Tvoja snaga
Mirom
Tišinom se odražava
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Vidim kako plačeš
Vidim kako plačeš
Rukom bih ti
Obrisao suze
Kako da dodirnem tvoje lice
Rukom ubojice, izdajice
Uvijek padaju nevini
Kao snoplje
Pokošenog žita
Čak ih se ne broji
Procjenjuje se na osnovi
Televizijskih slika
Nema milosti
Za one koji mole
Molitva pojačava strah krvnika
Zbog čega se ubijaju
Žene, muškarci
Starci, djeca
Komad ideologije
Zemlje, mora
Politike
Svaka zemlja može biti
Palestina
U potocima krvi
Ako nije agresija
Uvodi se demokracija
Pucanj u tijela
Studenata i radnika
Hrabrih žena
Na ulicama
Mirnih demonstracija
Policajci, specijalci
Vojska
Sinovi te zemlje
Okreću
Kratke i duge cijevi
Protiv djece, braće, besposlenih
Nesretnika
Dostojanstva
Posve malo traže
Da bi sutra bilo malo bolje
Povećava se proizvodnja
Gumenih metaka
Priprema napad na barikade
Živog zida
Ne čujem
Da se Internacionala pjeva
Šuteći se gine
Sa kojim povikom na usnama
Jer oni s druge strane
Iza te iste vojske i policije
Osjećaju strah u kostima
Potpuno izokrenute stvari
Banka i država
Važnije su od čovjeka
U snovima je isto
Neka druga stvarnost
Neko drugo doba
Očito spektar kroz koji se krečem
Nazivam ga
Svijet bola
Ustat' ću u jutro
Popiti kavu
Okrenuti ključ
Gas na autobanu
Letim u avanturu novu
Novine na stolu
Naslovi, tekstovi
Okreni ih naopako
Neka ispadnu suvišna slova
Vidiš jasno
Tko puca
Tko pada
Lijepa ogledala
Lome se u padu
Iz svemira
Dolazi plima
Prekrivena zemlja bit' će cijela
Tko se vine u visine
Iznad oblaka
Ide dalje
Ostali
U pećine
Tvoja je volja
Sad' te se pita
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
stranica
Emocije
Emocije, njihova manifestacija
Programi, samo kontrola
Djelovanje, nestajanje
Transformacija, transmutacija
Zdravo Walter
Vidi se gospodin je gospodin
Ma s kim se družio
Sjednimo
Nasmijano lice
Vadi tabakeru
Probaj ovu
Ljubuški*
Jedna od najboljih na svijetu
Takvih nemate u Beču
Pale cigarete
Joshua** povuče duboko
Drži dim dugo
Pušta ga kroz nosnice
Povuče još jednom
Dobra je, reče
Dok dima kao izmaglica oko glave
Hercegovački je najbolji na svijetu**
Reci brate
Jeli sve spremno
Koliko ste išli daleko
Jesu li hologrami izmijenjeni za cijelu Evropu
Kako ovdje, kao u Rusiji i na Balkanu
Biografiju sam naučio, moja majka je zagorka
Ima li negdje grešaka
Ostavilo smo par nedoumica
Oni vode do naših izvora
Kad krenu
Tim tragom
Jačat će njihovo uvjerenje
Piti će svi vodu
Sa izvora prosvjetljenja
Ti si prvi
Gospodin radnik
Mayer spremi cigaršpic
Ustane, klimne glavom
Stavi šešir, išeta na ulicu velegrada
Uvijek su brinuli za svoje
Čuvali svaku kap krvi
Intelektualci
Par exelance
O kojima pjeva Krleža
Na odlasku svita
Tajnih društava
Svom vrsnom članu
Klavirski koncerti
Floreta
Jezici vrlo dobri
Njemački materinji
Tajne znanja
Bez straha
Potezi hazardera
Tu su bile divizije ranjenika
Izbjeglički ešaloni
Ratnik Aleksandrova kova
Svinute cijevi tenkova
Taktika rješenja
U životu
Popusti pa steži
Malo kredita
Država plaća
Ova pjesma o prošlosti
Jutarnjoj zvijezdi služi
Kao podsjetnik
Uspona i pada
Osuda njega i drugoga
Samo takav
Može reći
Moj sud je partija
Neupitan zadatak
Dobiven
Od skrivenih gospodara
Gdje se nalaze
Gazde
Postojanja i raspadanja
Transmutirani
U svim nivoima postojanja
0d 1 do 9 realiteta
Magičnog broja ove svjetlosti
Nastale u tami
Istoga svjetla
Ogromne gustoće
Kako naći iglu u plastu sjena
Kroz povezivanje
Ili priznanje
Cjelovitog pulsiranja
Cjeline
Koja jedna bez drugoga ne može
Zato se priče pričaju
Iz budućnosti
Ispravljaju u prošlosti
Egzistirajući u sada
Mi iz budućnosti
Nismo u svojoj
Nego u našoj sadašnjosti
Spominju Photon Band****
Svijest provučena kroz sva vremena
Veličanstvena igra
Oslobođenje od ne sviđa juče' stvari
Integrirajući sami sebe u sebi kroz sebe
Jeli Photon Band u nama samima
Jeste li ikada razmišljali što se događa
Sa hranom koju jedete
U svijetu uzorka i posljedica
Smrču životinja
Agonijom biljaka
Nasilnim prekidom rasta
Ubacivanje u lanac proizvodnih strojeva
Unoseći u sebe
Tražeći zadovoljstvo
Nepca
Hrana metalnog okusa
Ta kemija u našim tijelima
Elektromagnetski stimulirana
Iz dalekih svjetlosnih godina
Uzimanje naše životne sile
Iz čaše ili pilule
Naše misli
Uzorka
Posljedica
Obrasci matrica
Kako malih
Tako i onih neslućenih dimenzija
Otvarajući usta
Gutamo cijeli film
Od izvora hrane
Do našega stola
Princip je isti i u ne fizičkim svjetovima
Stalno nam govore kako smo im toliko važni
Za popizdit'
U čemu je naš značaj
Da uslijed takozvanih svemirskih promjena
Promijenimo gospodara
Koji će se bolje brinuti o nama
Tko je lud u ovoj priči
Mi koji jesmo
To što jesmo
Ili
Van zemaljska inteligencija
Možda je i tu rješenje
Da se povežemo sa svima
Kamenjem i pticama
Blatom i reptilima
Biljkama i svjetlucavim bićima
Hoće li
Iz naših usta
Izaći
Ljubav ili vatra
Tijelo nije slabo
Već je svijest opsjednuta
Kad vatra guta samu sebe
Odričemo li se odgovornosti
Vlastitih namjera
Kriv je Lucifer
Bože spasi nas
Koja je to komedija
I danas Walter
Negdje
U nekom drugom realmu
Povremeno zapali
Ljubuški
Povuče dva tri dima
Zagledan u daljinu
Postojanja
Sunce ne zalazi
Tamo ga nema
Neprekidno je svjetlo
U podtekstu
Nitko nije umoran
Nitko ne spava
Alkemičari nisu frustrirani
Pa nema svjetskog rata*****
Samo svijest o nama samima
Razasutim po svim svjetovima
Čestica Boga?
Ne važno kako se zove
To što gledam
Beskonačno je
Ne znam mu ime
Ni gdje počinje
Gdje svršava
Oduvijek je sve kao sada
Ni malo naprijed
Ni iza
Kud pogledam
Svjetlost
Osim svjetlosti
Ničega nema
Moje oči su varka
Snivanja
*http://www.youtube.com/watch?v=-IbWPmtvu_g(2,31 min filma)
**http://en.metapedia.org/wiki/Josua_Ambroz_Tito
***http://www.poskok.info/index.php?Itemid=2&id=145&option=com_content&task=view
****http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=11963
*****http://www.4shared.com/office/glwDwAYE/plejade_-barabara_hand_agenda.html
copyright.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Vidim kako plačeš
Vidim kako plačeš
Rukom bih ti
Obrisao suze
Kako da dodirnem tvoje lice
Rukom ubojice, izdajice
Uvijek padaju nevini
Kao snoplje
Pokošenog žita
Čak ih se ne broji
Procjenjuje se na osnovi
Televizijskih slika
Nema milosti
Za one koji mole
Molitva pojačava strah krvnika
Zbog čega se ubijaju
Žene, muškarci
Starci, djeca
Komad ideologije
Zemlje, mora
Politike
Svaka zemlja može biti
Palestina
U potocima krvi
Ako nije agresija
Uvodi se demokracija
Pucanj u tijela
Studenata i radnika
Hrabrih žena
Na ulicama
Mirnih demonstracija
Policajci, specijalci
Vojska
Sinovi te zemlje
Okreću
Kratke i duge cijevi
Protiv djece, braće, besposlenih
Nesretnika
Dostojanstva
Posve malo traže
Da bi sutra bilo malo bolje
Povećava se proizvodnja
Gumenih metaka
Priprema napad na barikade
Živog zida
Ne čujem
Da se Internacionala pjeva
Šuteći se gine
Sa kojim povikom na usnama
Jer oni s druge strane
Iza te iste vojske i policije
Osjećaju strah u kostima
Potpuno izokrenute stvari
Banka i država
Važnije su od čovjeka
U snovima je isto
Neka druga stvarnost
Neko drugo doba
Očito spektar kroz koji se krečem
Nazivam ga
Svijet bola
Ustat' ću u jutro
Popiti kavu
Okrenuti ključ
Gas na autobanu
Letim u avanturu novu
Novine na stolu
Naslovi, tekstovi
Okreni ih naopako
Neka ispadnu suvišna slova
Vidiš jasno
Tko puca
Tko pada
Lijepa ogledala
Lome se u padu
Iz svemira
Dolazi plima
Prekrivena zemlja bit' će cijela
Tko se vine u visine
Iznad oblaka
Ide dalje
Ostali
U pećine
Tvoja je volja
Sad' te se pita
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Zadovoljstvo dječaka
Postignuto
Usnama nasmijanih lica
Lijepih žena
Sa sjajem u očima
Tijelo zmije
Kičmenog stuba
Glava elektromagnetske stimulacije
Valovi, slike
Služe privlačenju pogleda
To je električna stolica
Na kojoj se ne umire
Znanje kodiranim porukama
Prolazi kroz nas
Ne želimo se buditi
Da bismo u jednom snu
Spoznali matricu vlastitih tijela
Nezemaljskog bića
Izloženi bogovima
Djece, škole, vjerovanja
Generirani strah
Milenija
Zadojenost od rođenja
Mlijekom strepnje i užasa
Civilizacije nasilja
Nepotrebne su prosudbe
Opredjeljivanje
Navijanje
Mi smo
Povezivanje
Zaboravljenih točaka
Kundalini
Zemaljske ovojnice
Centralna vibracija postanka
Od početka
Do sveukupne budućnosti
Umiranje vjerovanje
Donosi život znanja
Mijenjamo vlastitu matricu
Usklađujući
Čistoću svijeta
Micanjem polu
Ostaje istina
Utkana u svo vrijeme
Ovog realiteta
Sami preslagujući
Hologramske zrake
Mi nismo ravni bogovima
Mi smo stvorili bogove
U jednom jedinom danu
Na početku priče su usne
Koje govore, ljube, bude
Inicirana energija orgazma
Razlijeva se svim dijelovima
Od 1-9
Nivoi ovog' svijeta
Um je iskorišten u suprotnoj namjeri
S njim se i tako
Lako manipulira
Kundalini pulsira
Pritiskom krvi
Na zmiju u našim tijelima
Ta kralježnica
Dostupna čitačima
Mi jesmo prastvoritelj na putu
Odmotava se skriveno
U našim spiralama
Ekspanzija ljubavi
U egzistencijama namjera
Ljubav je dobro jutro,
Dan, san
Mi nismo zaspali
Nismo latergija
Mijenjanjem fokusa promatranja
Nisu nam potrebne oči
Srce vlada skrivenim znanjima
Iz kičmenog testamenta poruke vječnosti
Ruke koje
Mijese misli
Oblikovanje uma
Privlačimo izvore
Okrećemo se k njima
Vraćamo tokove
Sve je punina
Ljubav je cjelina
Prolazeći vrutkom sjenki
Pretvaramo rijeke
U vodu života
Valovi se mreškaju našim krvotocima
Krv ovih tijela
Zmajeva
Čovjekova
Transportira sazviježđa
Venama
Prostor vremena
Tama neka bude
Na svojem mjestu
Njoj pripada tišina, mir,
Sažeto svjetlo nastajanja
Ne bojte se, strah je ruho obmane, vračate se izvoru
Napuštajući vaše ljudskog iskustva
Vi ste biča postanka
Oduvijek i zauvijek
Lice i naličje
Prastvoritelja
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Samo pogled
Samo pogled
Na tvojim ramenima
Toplinom te miluje sunce
Haljina pokretana vjetrom
Tijelo u titraju zraka
Rijeka u tvojim venama
Lice sa punim osmjehom
Očiju tamnih od dubine
Tvoja ruka
Dodiruju moje lice
Sklapam oči
Udišem kroz nosnice
Miris jasmina
Blagost se širi mojim tijelom
Tople jagodice
Prstiju
Polako, nježno
Pažljivo
Miluju vrat
Vene prema ramenima
Prsni koš se nadima
Dišemo duboko
Polako primičeš usnice
Nejasan dodir na mojem licu
Zatvorene su oči
Zamišljam poljubac pozdrava
Padam
Kroz razigrane boje
Nestajem
Polako se budim
Sam, sam na rubu kreveta
Sjedim
Nema te
Kraj mene
U snovima ti jesi
Ona koja
Bez riječi voli
Nježno ljubeći
Svoje voljeno
Zagrljeno
Toplinom duše
Noć, tišina sa ceste
Prekriva prostor
Između tla i neba
Ležim na postelji
Zatvaram oči
Uzimam
Misli blizine
Liježem kraj tebe
Snom te grlim
U san padam
Noćas ću doći
Mirno dišeš
Gledam umorne kapke
Znam
To je samo tijelo
Ti si
Negdje daleko
Imam neke druge oči
Vidim u tami
Zemlju crnih šuma
Tvoja duša je tamo
Tražim te dušom svojom
Već mi nedostaješ
Vlak još stoji
Osmjeh na licu
Suze u očima
Kada ću opet
Ljubiti
Ruke tvoje
Čuje se zvižduk
Crvenkapica
Podiže znak
Pogled se prekida
Negdje u daljini
Pitam se
Zar nisam
Trebao
Ostaviti sve iza sebe
Poći na taj vlak
Uz tebe
Putujući u daljine
Gledam
Postavljena granice
Čežnje i tuge
Ne do sanjane snove
Žal za onim
Mogli smo drugačije
Ili nismo znali bolje
Sretni nastavci
Ostaju literaturi
Život nas gura
Na zadnje stranice
Dok pazimo
Da ne izađemo iz vlaka
Na nekoj stanici
Kao vagon koji nas vozi
Na stratište
Ne bi otišao
Bez nas
Da nitko ne fali
Očima prebrojavamo
Jedni druge
Veseleći se skorom kraju
Makar se našli u raju
Pakao je bio bolji
U njemu smo sanjali
Sretne dane
Jasne su bile slike
Tog što ne valja
Da bi izdržao sreću
Trebaju ti
Velike životne škole
Sunce nas zove
Zima je
Temperatura niska
Odjeća slaba
Smrzavanje je bolje
Od nacista, alkemičara
Dječaka su frustrirala
Ne prepoznavanje njegovog znanja
Za to je
Evropa pala
Na koljena
Pred elitom drugog svjetskog rata
Njemačka ratna mašina
Bez ruske zime, tovariša, brata
Teško bi se promijenile uloge
Hitler bi u ovom postojanju
Bio pobjednik svijeta
Car nad carevima
Pobjednik rata
Između dvije točke
Slažu se slike
Molim te
Što se to čini
Svjesno, ne svjesno
Sudionici smo
Negdje na zelenoj travi
Nebo se plavi
Volim te
Na kraju dana
Na usnama tvoj poljubac
Na licu osmjeh tvojeg lica
U očima ti me gledaš
Ja sam nitkov
Kradljivac
Otisaka rumenila
Usana
Dubokih očiju dugog pogleda
Usjecima kotlina
Mirnim rijekama
Ne tjelesno biće
Bez misli
Bez glasa
Nečujno bez mirisa
Providan poput zraka
U meni se kupaš
Kroz mene plivaš
Grlim te vodom
Ljubim valom
Milujem vjetrom
Ljubim te letom ptica
Drvo sam šume
Naslanjaš umorno tijelo
Opusti se
Sanak te hvata
Moje grane bdiju
Iznad tvoje rascvjetane haljine
Zaustavljam
Zemaljske sate
Nježno ti šapućem
Tihim cvrkutom
Lijepa dušo
Zar me se ne sjećaš
Ja sam
Iza sazviježđa
I još dalje
Od Plejade
Tiho dišeš
Skoro bez šuma
Tko zna
Što sanjaš
Koju stvarnost
Je tvoja duša odabrala
Svo to vrijeme
Po tvojoj kosi
Prosipam zvjezdice
Dalekih putovanja
Pa ti stavim cvijet
On je lijep
Kao zemlja na dlanu
Kada se probudiš
Taj cvijet ću biti
Mirisom nježnim
Reći ću tebi
Pozdrav srca
Ljubljeno moje
Zar misli
Postoje
Znam
Past ću na zemlju
Svaki cvijet uvene
Jednom
Novi, ljepši cvijet
Rađa se
U njedrima tvojim
A ja
Uzima tijelo
Mlade breze
Čekajući
Dugo
Već sam ostario
Kad drugi put prođeš uz mene
Sjedi u sjenu
Nasloni glavu
U san se vrati
Tu sam
Opet na nekom brodu
Olujnom moru
Odisej sam
Ti Odiseja
Za jednog
Plovimo
Nebeskim morima
Sve lijepo
Još ljepše blista
Radost duše
Sretno
Srce
Vuka i vučice
Iz davnina
Tisuće ljeta
Na cvjetnim proplancima
U toplim ljetnim noćima
Gledamo dolinu
Protječe rijeka
Prepuna
Zvijezda
Plesa
Svaka rijeka
Iz mora izvire
Vraća se
Moru života
Tamo negdje
I onaj Adolf
Je sretno dijete
Koje se
Bez prestanka
Osmjehuje
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Nema više vremena za nas
Nema više vremena za nas
Mi postali smo vrijeme
Prolazeće između treptaja
Noćnog neba
Hladi se pijesak
Pustinja curi kao vrijeme
Na drugoj strani pješčanog sata
Praznina
Usporedbe prestaju
Prostor gubi obrise
Smisao nestaje
Tišina guta slike sjećanja
Odlazimo tamo negdje
Zajedno
Sa kreacijom padamo
U dugi san
Zaspali ne sanjamo
Više nema dokaza
Pozornica bez kulisa
Teatar bez stolica
Praznina
U bezdanu jednoga
Nema više vremena za nas
Anđele slomljenih krila
Iskopanih očiju
Probijena tijela
Sve tvoje postelje
Moja darivanja
Više ne postoje
Niti u mislima
Tvoj kut je promijenjen*
Ugasla su svjetla
Vrijeme je spavanja
San zaborava
Nema više vremena za nas
Umor nas svladava
Tkanje se raspada
Anđele ranjeni
Bez suza osmjeha
Ti dala si
Svijet da nestane
Bol utihne
Patnja prestane
Anđele pali
Anđele ustali
Angle* je zatvoren
Krug otvoren
Nitko se ne vrača
On zna igru oduvijek
Na oštrici brijača**
Toliko borbe
Prijestolja
Okovi i lanci
Uze sužanjstva
Bez tijela se može
Ako svijest nije zatočena
U beskraju
Nadanja
Nema više vremena za nas
Nestale su granice
Vrijeme je usahnulo
Što je u tom
Svijetu koji spava
Ljubav, istina
Stvarnost je ustala
Pa pala
Ne vidiš očima
Ne dokučivo stvaranje
Previranje u rijekama
Gube se oblici
Tokovi nestaju
Oceani bljesnu
Nestaju
Ima li još srca u dubinama
Photon band
Dolazi
Spremi se
Transformacija je blizu
Anđele
Nema više vremena za nas
Mi smo postali
Mi smo nestali
Prošli smo i ostali
Ova slova izblijedit' će
Za to
Anđele
Ne brini
Tamo nam više ništa ne treba
Nema potreba
Ne postoji prostor
Ispunjen vremenima
Više ne možeš dobiti
Niti izgubiti
Anđele radosni
Anđele nježni
Oduvijek si znao
Da vučja vremena
Kad' dolaze
Ljudi se pogube
Vukovi nose empatiju
Čuvajući ljudskost
Lyrae
Od kuda smo krenuli
Sa zemljom letjeli
Taj dio smo predali
Šumskim ljudima
A oni su postali
Vukovi čuvari
Kad svijet se slama
Svijest se lomi
Mi padamo
Kroz dubine beskrajnih
Tamnih litica
Anđele
Nema više darova
Više ništa ne pada
Nebesa su ugašena
Bez svojih svjetova
Do zadnjeg
Si voljela
Bila izdana
Kad si gubila
Sve što si imala
Duša je plakala
Sad tomu je kraj
Sve jedno je anđele
Svjetlo i tama
To više ne postoji
Niti u hologramima
Ne čuješ srca u padu
Padanje nije
Kraj bez dna
Jer kraj ne postoji
Lica si voljela
Smijehom plakala
Jedino ostat' će
Ti si voljena
Izgubljena u snovima
Anđele
Nema više vremena za nas
Jer ti si
Samo ljubav
Jedna jedina
Ne podijeljena
Jednom na kraju
Kad opet upale se svjetla
Ringišpil se vrti
Ljepši nego ikada
Tako je to uvijek
Na početku stvaranja
Ljubav nije ranjena
I ništa, ništa
Njoj ne treba
Sebe je davala
Ne može biti potrošena
Ona nije volja ni namjera
Ljubav je cjelina
U najmanjim komadićima
Beskrajna
U svima
*angle(kut)
**http://www.youtube.com/watch?v=jYYWiqJuTM8
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Lijepa pjesma umirućih ptica
Lijepa pjesma umirućih ptica
Pjev slavuja u srcima
Tuga utkana zlatnim nitima
U postojanje ovog svemira
Hladno je na dalekim zvijezdama
Ovdje tihe vatre griju
Stanovnike zime
Koji liježu u studene postelje
Kad večer utihne u mislima
Slika, ime
Ti moje si dala drugima
Svakog si voljela
Tražila
Malo topline
Bar da se duša ugrije
U promrzlim tijelima
Noć je za spavanje
Dan za sanjarenje
Hladno svjetlo jutra
Izranja iz tmine
Magli se dah
Užurbanih dječaka
Raznosača novina
U bogatim četvrtima
Čežnja za još
Snova topline
Nasmijana lica kuharica
Spremačica, sobarica
Za stolom istine
Poslije jutarnje molitve
U ledenim sobama
Uđi dječače
Popij vrući čaj
Stići ćeš na posao
U šest
Meteš
Pod birtije
Na uglu
Sirotinje velegrada
Trkom do tržnice
Malo hrane
Bez nje se ne vračaj
Gladna su braća i sestrice
Majka bolesna
Grudobolja
Otac otišao proljetos
Nema mu glasa
Koga nema
Bez njega
Se mora
Ko ne može
Neka ostane
Ti budi zdrav
Na tebe se oslanja
Blizu je mjesecu kraj
Stiže sakupljač stanarina
Čeka te druga smjena u kožari
Kad kreneš kući
Pod vedrim nebom
Kroz grad
Smrznuta rječica
Spavaju dječica
Otvoriš vrata
Tiho, nečujno
Majčin glas pita
Jesi li to ti sine
Zakašlja, krv iskašljava
Kako si majko
Pitaš ju
Biti će bolje
Čuješ glas
Zavučeš se pod staru deku
Malo vatre još ima
Do jutra tinja
Donio si ukradenog ugljena
Taj dom da se
Sutra ugrije
Zatvaraš oči
Sanjao bi o lijepim
Sretnim stvarima
Proljeća i ljeta
Tada ti najviše prijaju dani
Lakše je
Ulice su žive
Toplije
Više se čuje smijeha
Sunce, svjetlo, toplina
Lijepo je sanjariti
U noćima poslije vrelog dana
O zvijezdama iznad glave
Kako je bilo prije
Možda se otac vrati
Prije slijedeće zime
Svima ne dostaje
Nadanja su
Živ je ?
Ništa se dogodilo nije
Uz sve te teške slike
Dijete je dijete
Uvijek se smije
Ponekad zaplače
Pa te gleda
Toplim očima srne
Tada se tvoje srce grije
Lijepa je pjesma
Ispjevana
Pjevom slavuja
U ranim jutrima
Predvečerja postojanja ovoga svijeta
Danas
Bilo je dobro
Sutra
Biti će bolje
Ostavljen si nadanjima
Neka se obistine
Sretno je srce tvoje
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Pogledaj oblak na nebu
Pogledaj oblak na nebu
Rijeku koja teče
Sunce na nebu
Zraka probija zoru
Kroz dan
K tebi ide
Grije ti lice
Pogledaj pticu u letu
More i život u njemu
Svijet kojim se krećeš
Ljude koje srećeš
Mačku na prozoru
Psa na seoskom putu
List na grani
Vjetar dodiruje lice
Pogledaj drvo na osami
Umornom daje odmor
Osmjeh na licu
Suza u oku
Tuga i radost
Slike, knjige, riječi
Misli koje se roje
U točkicama
Pogledaj strah od gubitka
Vidjet ćeš ljubav
Koja ti kaže
Milo, ne boj se
To sam ja
Ljubav koja postoji u tebi
Bez dodira te voli
Bez zagrljaja tješi
Ljubeći grli
Buketom poljubaca obasipa
Svjetlo krvi
U tvojim venama
Svijetli tvojoj duši
Zaspaloj na putu
U dugoj noći
Ljubav koja ti ne postavlja
Uvjete
Ne crta granice
Veća i snažnija od svih zakona
Opsjene
Ta ljepota ljubavi
U tebi
Otvara prozore proljeća
Punim plućima diše
I kada svjetlost
Prelomi
Snježna vijavica
Ispod vrelog sunca
To sam ja
Nema potrebe
Da kažnjavaš sebe
Uvjeravaš se
Uništavajući
Taj damar u tebi
Sada kada si me pronašla
Na pješčanom žalu
Obala vječnosti
Mir je u svemu
Ni oseka ni plima
U tebi ništa ne mijenja
Stvaranje
Radosti života
Jer to sam ja
Uvijek ću te voljeti
Nikad nećeš biti bez mene
Kada ti bude najlakše i najteže
Biti ću kraj tebe
Ja te volim
Od kad' si rođena
Do beskraja
Koji se širi, raste
Ljepota otkucaja
Srca
U ritmu tam tama
Posljednji dan
Nikad neće doći
U tvojim grudima
Udah miline
Izdah blagosti
Tvoja duša
Pjesnik je najveći
Neka u tebi pjeva
Pjesma radosna
Ti si voljena
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Pogledaj mi ime
Pogledaj mi ime
Topiš se od miline
Ti tamo daleka
U svijetu
Koji sanjam
Sretoh te nekom gradu
Na odlasku sam bio
Odgodila si tren
Produljila
Zemaljske dane
Riječi su slova
Svaka latica, jedno ime
Rime i stihovi
Umoran sam sada
Put ograđen barikadama
Bodlje na žici
Odlazi moja generacija
Ja sam sa njima
U redovima
Poj ljeta
Brzo uteče
Ti na drugoj strani
Zadnji pogled
Mlada si, prekrasno sjajiš
Kosom ti prolazi duga
Bar dva života
U našoj igri
Kao karta iskorištena
Ovo nije tužna priča
U njoj nema nada ni kraja
Sjećam se tog mladića
Svijetom
Sam korača
Od ljudi do drveća
Po betonskim šumama grada
Tražeći
Glas boga ili bar anđela
Odlazeće kolone
Na putu zvijezda
Ovaj život
Jedan je samo
Ostali se ne broje
U ovom životu samo se spava
Snovi su tako živi
Stvarnost je
Samo sjenka
U podnevu dana
Svuda je tama
Slika je skup točkica
Suzama si ispirala rane
Tvoja ruka
Ozdravljena
Glas iscjeljenja
Dodir život vraća
Isplatilo se
Otkupiti grijehe
U duhu to ne obitava
Ljubav dlanom klizi
Poljupcima
Šivaš
Rastrganu kožu
Marija, zemaljska kćeri
Ja sam
Sin čovječji
Otkrivene su tajne
Sve se vraća
Sve manje ovoga svijeta
Živući razna iskustva
Zemaljske bajke su na kraju
Duša
Sretna
Kući se vraća
Oči govore
Više od knjiga
Praznih listova
Punih riječi
To rijetko tko dobiva
Ne brini za teške dane
Doba i ne doba
Nije važno
Taj osmijeh pripada nama
Ti si u tijelu
Ja sam pepeo
Vjetrom raznesen
Kapi kiše
Sve
Kao rijeka
Teče prema morima
Kolona odlazećih
Bestjelesnih
Čistih duša
Ponovo zajedno
Stari prijatelji
Ne brini
Nismo sami
Samoća je svijet zaborava
Od nas nitko
Tom svijetu ne pripada
Na koncu ove
Umiruće pjesme
Naše usne se opet spoje
Sve stane
Osima nas dvoje
Tog daha života
Samo smo djeca
u vrtu, zemaljske majke
Otac oblak
Nas gleda
Raj je na ovoj i na
Onoj strani
Samo je ljubav
Istina
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Ruka neće zapisati
Ruka neće zapisati
Zadnje slovo, ništa novo
Plovim nebeskim morima
Sa zvjezdanim svjetionicima
Jedra lađe
Puna sunčevog vjetra
Tih dana
Nema vijesti
Nema pisanja
Hoću li raznobojnim slikama
Promijeniti vaše svijesti
U mnogim svjetovima
Na nekim planetima
U raznim nivoima
Boravio sam više puta
Zamisli
Ovaj svemir
Na nekoliko katova
Kao spirala
Ili nekoliko tanjura
Koji lebde jedni na drugima
Ako je zaokružen broj
1 i 0
U devet nivoa
Postoji zemlja i cijela galaksija
Samo da ti jedno kažem
Ona nije istog rasta
Možeš tu sliku rastegnuti
Kao što se rasteže harmonika
Ili ju stisnuti
Kao knjigu
Dok između stranica
Stavljaš cvjetove
Prešaš svjetove
Ta nezamisliva
Prozirna tanka struktura
Boje, žilice i opne
Egzistira i vibrira
Zamisliti postojanje
Veće od tebe ili manje
Svjetionici nestanu za olujnog neba
Plovim bez kompasa i smjerokaza
Ne razumijem
Ponekad nisam znao
Tko je složio
Drame, scene igrokaza
U kojima bih se smijao, plakao, opet smijao
Zamisli u tom postojanju
Različitih nivoa
Istih scena i likova
Jedan plače, drugi se smije
Trči gleda, četvrti napušta kazalište
Skidajući ulogu sa lica
Živeći svaku sekundu
Uloga odigrana
U punom sjaju
Danas na pozornici
Sutra u tvojem aranžmanu
Taj svijet
S onu stranu
Poslije privikavanja postaje topliji
Mnoge smo znali
Ne nužno poznavali
Uvijek je svijetlo
Tama koja se sanja
Neovisno o rasporedu
Zvijezda
Nivoima postojanja
Životu i smrti
Umiranjima u istom danu
Zar očekuješ da
Nebo padne na glavu
Kako da padne
Kad' je glava
U oblacima
Stojiš u prizemlju
Gledaš sa devetog katu
Prostorija ti je poznat
Na podu je zvrk iz ure
Jedan zupčanik izvađen
Iz vremena
U prostoru
Bez sata
Kome vrijeme još treba
Ništa nije novo
Teko otkrivamo scene
Već snimljene prije
Kako se događa zaborav
Samo ponekad
Déjŕ vu
Tada znaš
To se dogodilo
Ti spoznaš
Da je to
Zaokružena igra
Pružam ti ruku
Publici naklon
Poslije predstava
Penjemo se na zadnju terasu
Gledam dole
Raširimo krila
Letimo prema zvijezdama
Taj brod nas na istom mjestu
Čeka
Krenuli iz bilo kojeg svijeta
copyright_
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Bio bih
Bio bih
Mlada trava
Koja dodiruje tvoje stopalo
Miris ružinih latica
Koji te grli
Poljupci cvrkutavih ptica
Daškom vjetra šaptao bih
Sjeti me se
Ja sam tvoja sjena
Na putu
Samo u tamnoj noć i mene nema
Osim u mislima
Iza zatvorenih očiju
Dok mirno dišeš
Nestajući u snu
Vraćam se jutarnjim suncem
Nježno ti milujem lice
Nježno toplinom ljubim tvoju ruku
Ta ruka
Tako je skladna
Kao cvijet na mojoj ruci
Dođu oluje
I rat dođe
Vatrom se čisti svijet
Grijeh je umrijeti za slobodu
Sloboda se živi
U doba i ne doba
Kao što zrak nema granica
Pogled se utapa u dubini neba
Čemu bi služile
Sve ove stranice
Ako ti ne kažem
Volim te od dna mora
Do dubine neba
Kletva je bačena
Vrti se u kotaču
Kolo mijenja boje
Čujem jedno srce
Ne razaznajem da li je
Tvoje ili moje
Što činiš kada voliš
Uvijek si zatečen
U tebi samo lijepo
Kao ljiljan na polju
Postaješ cvijet
Ljubavlju obučen
Sve nježne riječi
Ovoga svijeta
Sve blage misli
Tihe dodire
Sretne poglede
Sve lijepo
Na ovoj planeti
Svaku sekundu
Sreću u leta
Osjećaje
Mirne i sjetne
I još mnogo, mnogo toga
Tebi bih dao
No znam draga
Svim tim
Ne bih ti mogao reći
Jer nema tih riječi
Da opišem
Radost duše
Možda je najbliže tomu
Ako ti kažem
Da sam
I ja
Postao
Kao ti
Beskrajno te volim
Dušo neba
Noći i dana
Pa kada su snovi
Drugačiji od svega
Sjeti se
Imamo jedno drugoga
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Reci mi zbogom
Reci mi zbogom
Ne čekaj me više
Neću doći
Ne nadaj se
Nema ništa u nadi
Nada je čekanje
Nikad se ne dogodi
To što čekaš
Uvijek nešto
Nenadano dolazi
Obično te
Samelje i pregazi
U svijetu ovom
Iluzija vara samu sebe
Očekuješ
Da jednom
Bude kako treba
Kako bi to bilo
Ni sama ne znaš
Nije li tako
Tvoj ego je bolest
Okov oko vrata
Zamisli
Stojiš na nekom mjestu
Čekaš
Gledajući vlakove
Prolaznici
Svi negdje idu
Kuda bi ti pošao
Nitko ne ide u tom pravcu
Daljina
Ni planine nema
Horizont u magli
Misli nisu tvoje
Niti znaš sa njima
Svijet građen
U opsjenama
Brzo se ruši
I pada
Pusti slike
Vrijeme nek' isteče
Ljudska rasa
Zavedena pitanjima
Objašnjenjima
Zašto je to tako
Razumijevanjem svega i svačega
Izgubljeno, nađeno
A što se stvarno traži
Nema pitanja
Na putu izvora
Tamo je
Konačno rješenje
Svih odgovora
Ne uzimaj život
Za ljutnju, tugu
Euforija te diže
Pa baca u blato
Putuj, idi
Ne vračaj se više
Jer netko drugi
Na početak te vrati
Nema stabilnih
Tamo gdje su uvjeti
Granice kruga
Koji se širi i smanjuje
Nema izlaza
Niti se što događa
Ne čekaj me
Nisam ja spasitelj
Ne gubi dragocjeno vrijeme
Očekujući povratak
Jednom si me sreo
Dovoljno je
Ne veži se u prolaznost
Sresti ćeš me opet
Kada se budu stvarali
Čitavi svjetovi
Bolji dani
Zar nije bilo dosta
Udaraca
Vrijeme ne postoji
Boje na slici
Razlijevaju se
Mijenjaju oblike
Ljubav je privid
Taštine
Potreba
Da nađeš nekog
Bliskog
Na kraju
Tvoja
Cijeli život
Pisana knjiga
Ne sadrži više
Ni jedno slovo
Proljeće će proći
I zima za njom
Vidjeti me nećeš
Nikad više
Misli što želiš
Nije me briga
Znaj samo jedno
To srce
Više ne postoji
Umrla je vlastita iluzija
Stvarnost, ništa bolja od toga
Padam sve dublje
Samo tama
Ni zvuka tišine
Samoća sna
Zaborava
Zaspat' ću
Molim te
Ne budi me više
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Kraj rijeke
Kraj rijeke
Kojom teče tišina
Nijemo bez glasa
Ne govori
Odsutnog pogleda
Voda sve odnese
Druga obala
Hoću li moći prijeći
U ruci držim bocu
U njoj pismo
Kada će stići do sjevernog mora
Hoće li ikad do tebe doći
Napisah rukom
Tek nekoliko riječi
Tebi dalekoj
U tuđini
Osuđena na zatvor uvjeta
Provodiš slične dane
Sanjaš o slobodi
Rijetko koja
Iz kaveza ptica
Zna
Živjeti na slobodi
Što dolazi
Znam
Neću da znam
Svatko se pobrine za sebe
S ove ili one strane
Neću ti reći
Dođi kući
Dok tamo
Još nekog ima
Ti ćeš doći
Kad želiš
Ja više nisam ondje
Ni u tragovima
Voljela si mene
Ja nisam sebe
Snaga nestaje
Tihom kraju
Pa zar bi bilo
Bez polariteta
Poezije, drame, komedije
Ne mogu učiniti za nikoga ništa
Osim za sebe
Tako me to umara
Kad kažem
Da, trebam tebe
Onda je to život
U punom sjaju
Izgubih se u jednom danu
Kuda odlaze
Te usamljene duše
Same, ostavljene
Tako malo su htjele
Dobile su
Ništa
Zalutale u postojanju
Izašle na krivom stajanju
Gledam ih u nekoj sobi
Sivog svjetla
Izmaglica, opijumskog dima
Leže na drvenim krevetima
Sanjaju o nekom raju
Nekom mjestu
Gdje sretno lete
Sretni majka i dijete
Otac voli svu djecu
Kao ono jedino najmilije
Svima ima
Što treba
Ljudi se vole
Osim ljubavi
Drugi zakoni
Ne postoje
To su snovi
Utopija
Volio bih stvoriti takvo mjesto
Bar mislima
Na ovom nivou
Umiranja i nade
Čemu sve
Sudbina se mijenja
Novotvorenim
Ne obilježenim špilom
Karta na kartu pada
Kockar se smješka
Karta iz rukava
Ponekad je teška
Ne ubijaju mene
Moji
Već tuđi životi
Nemoć mijene
Mijenjanje je teško
Samoga sebe
Čemu to služi
Te rijeke suza
Kavo je to more
U koje utječe tuga
Sve moje pjesme
Ljubavne su
Ponekad sa malo ljutnje
Gorčine i jada
Tuga je
Ljepljivo stanje
Živiš na granici
Sutra je umiranje
Umro si jučer
Danas se rađaš
Kao dan iz noći
Koš jednom
Da vidim te oči
Kraj je svemu
Na koncu
Sve je lako
Ja silazim prije*
A ti
Sebi se vračaš
*http://www.croatianpopmusic.com/Drago%20Britvic.htm
Drago Britvić/Arsen Dedić
http://www.youtube.com/watch?v=PvvNBvkxcmk
Meni osobno najdraža izvedba Drage Diklića
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Ustajem teško, polako
Ustajem teško, polako
Zima sa pahuljama snijega
U teškom stanju
Sa cipelama od leda
U malom šumarku
Razgrćem bjelinu
Kopam žlicom
Kao zatvorenik
Sa nakanom bijega
Mala je ta raka
Dovoljna za srce
Čovjeka
Umrlo je srce
Prepuno tuge zemaljskih dana
Vraćeno zemlji
Da ga lijeći
Vani je ostala samo duša
Usamljena, napuštena
Tijelo robota
Oštećenog od borbe
Sa vjetrenjačama*
Kreće prema odlagalištu metala
U knjigama
Daljine, ispunjene sjećanjima
Ostaje zapisana priča
Kako smo davno uspavani
U svijet snova
Zatočeni
Svo vrijeme
Tražeći sebe
Druge u sebi
Vjerujući
Da ćemo biti isti
Kao u davnim danima
Prije odlaska
Iz doma
Na put bez vračanja
Na tim putovanjima
Stvarali smo novi dom
Rušili
Misleći da slijedeći biti će bolji
Nedostignuto savršenstvo postanka
Vječno nesigurni i nesretni
U ispravnosti svoga djelovanja
Ograničeni prema sebi i drugima
Uvijek suzdržani i prevareni
Nepovjerenjem
Prema novim stvarima
A stvari su nam
Uzele živote
Oči smo vezali za ekrane
Kraj nas su bliski
Zajedno s nama umirali
Da bismo rasli
Kroz boli
Mijenjajući staru za novu kožu
Duša je ostala ista
Između stvarnosti sna
U postojanju zaborava
Život bez srca
Život mašine
Duša je negdje izvan toga
U tragovima
Njoj je svejedno
Prava ili umjetna stanica
Modul
Programa
Kojima je ugrađena nada
Sutra je novi dan za vjerovanje
Jednom će biti bolje
Kada ponovo iskopaš to srce
Sa zemaljskim snagama
Vrati ga u grudi
Jer oduzeto i je pravo izbora
Kad misliš da padaš
Padaš prema gore
*http://www.bnp.ba/site/index.php?option=com_content&task=view&id=153&Itemid=3
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Draga
Draga,
Pišem ovu pjesmu o zadnjim događajima
Zime
Vijesti nisu ni loše ni dobre
Jednako bolesni kao i prije
Ljudi se i dalje
Međusobno sude
Presude su stroge
Ponekad blage
Ratne mašine
Griju motore
Novi pohod se sprema
Daleko od naših krovova
U svijetu raste brojka dugova
Znalci, svi hrabri
Ničeg se ne boje
Katastrofa se u ljudima valja
Čuju se
Zadnja uvjeravanja
Bit' će bolje
Ne rekoh davno
Umrla je nada
Sjećanja na nju
Samo su čežnje
Neka bude
Sve kao i prije
Ništa se dogodilo nije
Svatko za sebe se brine
Spas je u tome
Da spasiš druge
Naše zemlje su daleke
A nema daljine
Srca kucaju
Preskakuju
Jedna drugima se smiju
U jeku krvavog rata
Ne boj se mila
Ako tko od nas padne
Postojimo u drugim svjetovima
Možda se u jednom
Sve naše fasete spoje
Boreći se
Za konačnu slobodu
Kroz umiranje
U posljednjem danu
Rađajući se
U zorama istine
Vlastitog bića
Jednine
Besmrtni
Kakvi jesmo
Sa jasnim sjećanjima
Na zemlju zaborava
Stanje je ovdje
Kao i kod tebe
Stvara se kritična masa
Na čelo ljudske rase
Staju
Heroji
Bića bez straha
Ljubavnici bez premca
Tako će nestati
Svijet mašina
Zatvora
Jednostavno se počisti scena
Nastupa svijet
Slobodnog djelovanja
Utopija je stvarnost koja se rađa
Da skratim na kraju
Posla još ima
Ne brini
Budi mi lijepa
Znam
Srest ćemo se nas dvoje
Ova bitka me
Oblači i sprema
Sada
Uvijek pripada
Nama
Ps
Ima još jedna
Vijest, važna
Noćas je
Umrla tuga
Nitko ne plaće
Nitko se ne smije
Valjda je i to
Stvar vlastitog izbora
Smrt me ne žalosti
Niti veseli
Radostan
Već kakav jesam
Malo suza
U smočnici pekmez cijeli
Sve je igra
Svijest je uvijek tu
Samo pitam se
Zašto
Izbjegavamo širu sliku
Da bismo vidjeli
Komediju
Na kraju
Što si dalje
To si mi bliža
Ljubav u meni
Jedina je
Istina
Copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
U dalekoj noći
U dalekoj noći
Hladna zima
U kučici od leda
Sa kristalnim snovima
Još jedan sanak
Da usnuti mogu
Na tvojim grudima
Ima li nemira u miru
U kojem čvrsta točka ne postoji
Mijenjaju se dani noćima
Sanjamo neke druge varijante
O vlastitim životima
Zar slabije čuješ
Da bi bolje čuo
Taj svemir
Slobodne volje
Koji u šumu nosi zvuk i boju
Ispunjen signalima
Priči je kraj
Nas više nema
Zar ne znaš
Da se prilike ne ponavljaju
Propuštene šanse
Više se ne sreću
U žalu za njima
Ništa neće doći
Nauči bar jednom
Da rijetko se voli
Ljudi nisu bez uvjeta
Samo bogovi
Pali
Plaču od boli
Gdje su nestala
Nasmijana lica
Gledam te rijeke riječi
Teku u nama
Svjetlost se gubi u ponorima bića
Odvojen od izvora
Kao noćobdija
Javlja se u punim satima
Paleći
Svjetiljke sa mirisom plina
Pod zvijezdama
Svi pokriveni noćnim plaštem tišine
Ispod mjesečine
Kreču se
Oni koji spavaju danima
Šum sve je jači
Nestajem u njemu
Hologram se gasi
Ne znam kako to zovu
Slikom, točkicama
Mi smo spakirani
Za nova putovanja
Putujući kroz snove
Koji iluziji daju čvrstinu
Temeljenu na vjerovanju
Taj sanak
Toliko željan
Od silne želje nikad se ne desi
Svaka želja
Paklenim plamenom gori
Vatra u sebi
Sve spali
Ljudske misli, htijenja
Buja život na drugoj strani
Sanjam, u snu zaspim,
Sanjam o slobodnoj volji
Ležeći zatvoren negdje
Čuvarima, uvjetima
Bez glasa
Sve što
Sretno što nije
Neka se izgubi
U ponoru tmine
Sanjajući
Kroz svijest lutam
Hoću li se
Ikad' probuditi
Ležeći na svjetlu
Ni gladan ni žedan
Ništa osim mira nema
Samo mir
Mir
Svih svjetova
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Kolike smo sreli
Kolike smo sreli
Nikad više
Ponekad ni riječi
Izgovorene na izlasku iz vlaka
Zadnji pogled
Simpatija je obostrana
Doviđenja bez riječi
Viđenje se više ne događa
Mašta zamjeni
Tok i vrijeme
Zamišlja
Kako bi bilo
Da smo se
Prije sreli
Nestaju djeca
Ljubavnici i brača
Nestaju mnogi
U procjepu vremena
Često se vračajući
Na iso mjesto
Na da bismo ih ponovno sreli
Njih više nema
Otišli su daleko
Ili su una drugom mjestu
Čemu sve priče
Teče med i mlijeko
Čovjek
Tako malo traži
Da ga se voli
Kada bih voljeti znao
Ne bih patio
Već se radovao
Samac
Između
Zelje i neba
Zaključan iza devet vrata
Srce se zatvori
Boli
Da li će moći
Otići
Ostaviti sve iza sebe
U neki drugi film
Na drugu stranu
Preskoči
Tamo se pada, snuje i ljubi
U stvarni film
Nitko se ne vrača
Dileme, šutim
Zbrka u glavi
Teško je živjeti polako
S tobom, bez tebe
Ovaj vlak juri
Sada kad si u njemu
Tebi se žuri
Do stanice nove
Pa opet dalje
Ništa se
Promijenilo nije
Isti si kao i prije
Pokušavam naći
San pravi
Put iz labirinta
Mašte i snova
Kuda život
Da se vrati
Gdje je
Miris mora*
Okus soli
Zrnce u pijesku
Val oceana
Opet u vodi do pola
Osjeti ljubav kopna mediterana
Plava ravnina
Malo se mreška
Crta horizonta
Sunce na glavi
Nije mi hladno
Nije ni vruče
Legni kraj mene
Slušaj zvuk vjetra
Miris zelenih šuma
U nozdrvama
Ništa se ne događa
Neizmjerna radost
Postojanja
*http://www.youtube.com/watch?v=wJQ7TwYwf7E&feature=related
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Sjede
Sjede
Svatko u svojoj sobi
Omamljeni životom
Na stolu
Mjesta sa smijehom
Mjesta boli
Poželiš ponekad
Da te netko grli
Ležiš u mračnoj sobi
Zaustaviš dah
Slušaš
Živ je onaj
Kraj tebe
Diše
Da li spavajući živi
Okreneš se
Umiren
Na drugu stranu
Hvataš
Zadnji tramvaj
Sna
Ako sada ne zaspiš
Čekaš do jutra
Novi dan se budi
Kuda, kuda idu svi
Ti ljudi*
Snijeg pod nogama
Sunce u parku
Kos skakuće ispred tebe
Zamišljaš da bog
Govori tebi
Ne brini
Uvijek nekoga ima
Niste sami
Umiriš se
Proljeće je stiglo
Vrabac preleti
Ptice na grani
Što da ti kažem
Koliko si sam
A svijet te toliko voli
Teški su dani, loše vijesti
Nervoza na cesti
Ti se na tren slomiš
Maštajući o sreći
Koje se bojiš
Što ću onda
Kada se ostari
Kad gađenje nestane
U pohabanom kaputu
Ispružena ruka
Moli
Dodirni tu ruku
Osjeti
Koliko te voli
Nema ga na oltarima
Niti u hramovima
To su mjesta
Gdje se popravljaju programi
Sofisticiranim metodama
Propovjedanjima
Tijelo ne poznaješ
Kao da buja
Tko zna
Što
Sve stanuje u tebi
Sanjam te neku noć oče
Žao mi je što nismo sjeli
Bez emocija
Dokazivanja
Tko je u pravu
Prepričavajući
Tuđa vjerovanja
Dokazujući
Da je naša vjera
Ona prava
Kasno je
Ne dostaješ mi sada
Ležim pod mjestom
Zvjezdano nebo
Ima li svatko
Od nas ime
Jedne od zvijezda
Iz daljine
Od kada te nema
Sve stoji
Kao da je
Ljubav
U žednu zemlju
Istekla
Vrati se još jednom
Da ti poljubim lice
Da me netko grli
Ljubeći voli
*http://www.youtube.com/watch?v=0Q8vl8wFm7g
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Tek nekoliko rečenica
Tek nekoliko rečenica
Skriveni pogledi
U masi svijeta
Ti s njim si
Ja kao cvijet, žena
Mirišem mirisom
Ljubavne pjesme
U prolazu
Dodir
Nadlanica
Toplina koja mijenja
Osmjeh lica
Gdje god bile
Te dvije duše se grle
Na velikoj pozornici
Nevidljivom strašću
One se ljube
Plešući tango
Sa prizvukom menueta
Kontroliranje izbjeglica
Vojnici, oružje
Ozbiljna lica
Nema tog rata
Niti smrti
Koji
Ljubav
Sputava
Taj plamen
Ne gasnu
Niti svi oceani
Vatra u vodi
Svjetlost je svijeta
Nas vode
Prema stratištima
Sretne
Raspjevanih cvrkuta ptica
Smrt tijela
Kao vrata slobode
Volim te zemaljski
Svjetlo si zore
U travi stopala
Haljina rose
Zbog tebe
Vrijedilo je
Vratiti se u tamnu prošlost
Da bi se
Ponovo sreli
Jer pjesma je svijet
Stvoren za tebe
U njoj sam
Bolji od sebe
Topla zrako
Na grudima
Proljetnog sunca
Sve stoji
Kretanja nema
Grijem te
Izvorom duše
U grudima
Srce boga
Otkucaji su nježni
Spori
Naši pokreti
Lagani
Čuje se disanje
Kreacije
Izvor je naše
Čedo
Gledam te oči
Ništa mi ne treba
Nije važno
Sve prolazno je
Postojimo
Samo
Nas dvoje
U svim plesovima
Zvjezdanih spirala
copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
dio
U dalekoj noći
U dalekoj noći
Hladna zima
U kučici od leda
Sa kristalnim snovima
Još jedan sanak
Da usnuti mogu
Na tvojim grudima
Ima li nemira u miru
U kojem čvrsta točka ne postoji
Mijenjaju se dani noćima
Sanjamo neke druge varijante
O vlastitim životima
Zar slabije čuješ
Da bi bolje čuo
Taj svemir
Slobodne volje
Koji u šumu nosi zvuk i boju
Ispunjen signalima
Priči je kraj
Nas više nema
Zar ne znaš
Da se prilike ne ponavljaju
Propuštene šanse
Više se ne sreću
U žalu za njima
Ništa neće doći
Nauči bar jednom
Da rijetko se voli
Ljudi nisu bez uvjeta
Samo bogovi
Pali
Plaču od boli
Gdje su nestala
Nasmijana lica
Gledam te rijeke riječi
Teku u nama
Svjetlost se gubi u ponorima bića
Odvojen od izvora
Kao noćobdija
Javlja se u punim satima
Paleći
Svjetiljke sa mirisom plina
Pod zvijezdama
Svi pokriveni noćnim plaštem tišine
Ispod mjesečine
Kreču se
Oni koji spavaju danima
Šum sve je jači
Nestajem u njemu
Hologram se gasi
Ne znam kako to zovu
Slikom, točkicama
Mi smo spakirani
Za nova putovanja
Putujući kroz snove
Koji iluziji daju čvrstinu
Temeljenu na vjerovanju
Taj sanak
Toliko željan
Od silne želje nikad se ne desi
Svaka želja
Paklenim plamenom gori
Vatra u sebi
Sve spali
Ljudske misli, htijenja
Buja život na drugoj strani
Sanjam, u snu zaspim,
Sanjam o slobodnoj volji
Ležeći zatvoren negdje
Čuvarima, uvjetima
Bez glasa
Sve što
Sretno što nije
Neka se izgubi
U ponoru tmine
Sanjajući
Kroz svijest lutam
Hoću li se
Ikad' probuditi
Ležeći na svjetlu
Ni gladan ni žedan
Ništa osim mira nema
Samo mir
Mir
Svih svjetova
Copyright:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript