Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Paraliza sna - vanzemaljska otmica?


 

Spomenete li lije?niku «paralizu sna», fenomen koji ste doživjeli, a sastojao se od iznenadnog bu?enja i nemogu?nosti pomicanja udova, ponekad oduzetosti govora, a ako ste otvorili o?i i halucinacijama, naj?eš?e se može dogoditi da:

a) ne?e imati pojma o ?emu pri?ate,

b) imat ?e «znanstveno objašnjenje» i možda ?ete dobiti lijekove/dijagnozu.

Ako ste zainteresirani za ostale mogu?nosti objašnjavanja što se doga?a tokom paralize sna, ovaj je tekst jedna od njih.

Danas se paraliza sna smatra boleš?u – a klasificirana je pod šifrom MeSH D020188. http://www.slicksurface.com/medical-thesaurus/descriptor/D020188/sleep-paralysis.htm

Znanstveno objašnjenje te bolesti, re?i ?e da je to stanje ponekad povezano s narkolepsijom, katapleksijom i hipnagognim halucinacijama (pojava opti?kih ili akusti?nih halucinacija u vrijeme izme?u budnosti i spavanja).

Narkolepsija je disomnija - kroni?ni poreme?aj spavanja - karakteriziran pretjeranom pospanoš?u i iznenadnim napadajima sna u neprimjerenim situacijama. Oboljeli od narkolepsije ?esto imaju isprekidan no?ni san i abnormalan ritam spavanja tijekom dana, što se nerijetko pogrešno tuma?i kao insomnija. Pri usnivanju uglavnom ulaze u REM fazu sna unutar prvih 5 minuta, dok kod ve?ine ostalih ljudi REM faza nastupa tek sat vremena kasnije.

Još jedan od problema koje doživljavaju mnogi oboljeli jest katapleksija - iznenadna miši?na slabost koja je izazvana snažnim osje?ajima, ili nastaje spontano bez emocionalnog okida?a. Može se manifestirati kao jedva primjetan gubitak tonusa muskulature lica, opuštanje donje ?eljusti, pognutost glave, slabost u koljenima, ili kao potpuni kolaps. Govor je ?esto nerazgovjetan te se pojavljuju poreme?aji vida u obliku dvoslika i nemogu?nosti fokusiranja pogleda, no sluh i svijest su o?uvani. U rijetkim slu?ajevima može nastupiti paraliza i uko?enost miši?a. Neki od oboljelih prilikom napadaja dožive poja?an osjet njuha i okusa.

Narkolepsija je neurološki poreme?aj spavanja. Nije uzrokovana mentalnim poreme?ajem ili pshihološkim problemima. Najvjerojatnije je uzrokovana odre?enim genetskim mutacijama i abnormalnostima koje utje?u na specifi?ne biološke ?imbenike u mozgu, u kombinaciji s utjecajima iz okoline za vrijeme razvoja, poput virusnih infekcija. (Wikipedija)

Paraliza sna se doga?a u REM fazi sna, to?nije u trenutku dok sanjamo. Naime, tokom perioda koji traje razli?ito, dakle od 5-15 minuta i ponavlja se svakih 90 minuta, mozak isklju?uje miši?ne funkcije i paralizira tijelo, kako ono ne bi reagiralo na san. Osobe koje su u doga?anju «paralize sna» se ipak bude, ali ne postignu nešto što se naziva prijelaz izme?u sna i jave u potpunosti. Neki ljudi otvore i o?i, ali i dalje sanjaju. Pojava halucinacija, navela je neke istraživa?e na tuma?enje da je rije? i dalje o snu, tuma?e?i da ljudi tada vide ono što «žele» vidjeti.

Ako se u stvarnosti boje demona, vi?at ?e demone ili ovaj fenomen tuma?iti poput nekih istraživa?a, kao otmice od strane vanzemaljaca.

Na žalost, znanstvene studije nisu uspjele objasniti što ako ljudi u tom stanju vide nešto za što nisu ?uli ili vidjeli/pro?itali kao slike/iskustva istoga, što onda?

Kako to tuma?iti? Kolektivnim nesvjesnim ili? Možda i stvarnim doga?anjem, a ne samo «snom»?

Do sada je «utvr?eno», da se paraliza sna, doga?a ve?ini ljudi, barem jednom ili dva puta tokom života. Vrlo ?esto u djetinjstvu, što ?e se pokazati važnim i detaljnije ?u objasniti u drugom djelu ovog teksta!

Isto tako, ustanovilo se da je pani?ni poreme?aj kombiniran s paralizom sna, ?eš?i kod Afroamerikanaca, nego kod Europljana.

Iako, to istraživanje nije ovu informaciju promatralo kao mogu?e «dobru», jer ju je vezivalo vjerojatno za postavku da su Europljani civiliziraniji, pa time manje skloni «praznovjerju». Što u kona?nici ispadne gotovo istovjetno, jer i jedan i drugi na?in promatranja ovog fenomena, može «zamutiti» vi?enje.

Je li «dobro» vidjeti da ti se nešto doga?a? Tko je onda u kojoj poziciji, onaj koji vidi ili onaj koji misli da je onaj koji vidi praznovjeran? Nadalje, koliko praznovjerje može biti «opasno», vjerojatno jednako opasnosti «ne - vi?enja».

Slu?aj koji je vrijedan pažnje, odigrao se 1977. godine, kada je iznenada 117 emigranata jugoisto?ne Azije (iz Laosa), umrlo u SAD-u, od sindroma koji je nazvan SUNDS – iznenadna neo?ekivana no?na smrt. Doga?alo se to pripadnicima etni?ke skupine naroda Hmonga, koji je ratovao u Vijetnamu na strani SAD-a, a to je bio i razlog njihove emigracije.


Sve do jedne žrtve bili su muškarci, prosje?na dob bila je 33 godine, svi su o?ito bili zdravi i svi su umrli tijekom sna. Nakon brojnih studija i istraživanja kako toksikologije, bolesti srca, apneja za vrijeme spavanja, ostalih poreme?aja, genetike, metabolizma, prehrane, niti medicina niti znanost, nisu imale objašnjenja za ova doga?anja.

Tad se kao mogu?nost uzroka (ali nije dokazan na ovim slu?ajevima!) pojavio još jedan sindrom – Brugada sindrom koji i danas služi kao objašnjenje za neke slu?ajeve iznenadne smrti, ali ne i za samu paralizu sna.

Rije? je o sindromu koji uzrokuje poreme?aje u sr?anom ritmu. Poreme?aj dovodi do neuskla?enosti elektri?ne aktivnosti srca, te ventrikularne aritmije. Ako se ne lije?i, nepravilni otkucaji srca mogu izazivati sinkope, konvulzije, otežano disanje i naglu smrt. Prosje?na dob iznenadne smrti je oko 40. godine života, ali može se doga?ati i u ranom djetinjstvu sve do starosti. Ovim sindromom objašnjavaju se i neki slu?ajevi SIDS-a - sindroma iznenadne dojena?ke smrti.

Brugada sindrom je mogu?e nasljedan, mutacija nastaje u genu SCN5A....Ovdje bi se mogli «zaigrati» mogu?nostima, zašto neki gen mutira, ali ušli bi u podru?je o kojem se zaista premalo zna.

Slu?aj s narodom Hmonga, zainteresirao je zbog svoje neobi?nosti Shelleya Adlera, medicinskog folkloristu, koji je o tome napisao i knjigu. On je smatrao da je za te smrti «odgovorno» natprirodno no?no iskustvo, koje narod Hmonga ima u svojoj tradiciji vjerovanja.

Naime, narod Hmonga u svojoj duhovnoj tradicijskoj kulturi, vjeruje u zlo bi?e Dab tsoga, koji pritiskom na žrtvu (spava?a) istisne iz njega život u doslovnom smislu. Adleru je ovo vjerovanje bilo dovoljno da pri?u zaokruži na na?in da je smrt prozišla iz vjerovanja u mogu?nost, da te zlo bi?e/duh može ubiti.

Uz to, obzirom na migraciju (zbog rata) tog naroda i nemogu?nosti održavanja šamanisti?kih rituala, to?nije – življenja života «vjerni?ki» u smislu «obrane» od napada takve vrste, Adler je smatrao da je to bilo dovoljno da izazove ja?u psihološku traumu i smrt kod ve? poprili?no psihi?ki uništenih ljudi.

Naravno, ostaje i dalje upitno samo jedno: da li se «napad» zaista doga?ao? Jer po svemu, Adler je samo konstatirao da su oni bili u stanju smanjene obrane, mogli bismo re?i, izmješteni iz okoline u kojoj su osje?ali sigurnost, ali i dalje se postavlja pitanje da li ih je ubilo pojavljivanje Dab tsoga ili vjerovanje da su zbog nemogu?nosti pravilne obrane u opasnosti? Nešto se doga?alo u trenutku njihove smrti, pitanje je samo: što?

O sindromu SUNDS progovorili su tada mnogi i dovodili ga op?enito u vezu s na?inom na koji postoje i vudu kletve, poput kletve u Indoneziji «digeunton» - koja u prijevodu zna?i «pritisne na».

Naravno, sasvim je mogu?e da «um» odra?uje posao Smrti! – me?utim, ne može se ne primjetiti, da je ista poveznica s rije?i «pritisne» i opisima djelovanja zlih bi?a prisutna stalno.

Ovdje možemo spomenuti da i SIDS – sindrom iznenadne dojena?ke smrti, do danas nije u potpunosti objašnjen, te se o njemu progovara kao o neobjašnjivom i neo?ekivanom doga?aju i nije doveden u direktnu vezu s Brugada sindromom!

Doga?a se naj?eš?e djeci izme?u 2. i 4. mjeseca života, a može i kasnije do 1. godine života. Prema dostupnim informacijama, ovaj sindrom uzrokuje prosje?no smrt 10 – 15 djece godišnje u Hrvatskoj. Naziva se još «smrt u kolijevci».

Ovaj sindrom bi malo teže mogli svrstati u kategoriju djelovanja «uma»! Iako, ne treba isklju?iti «sje?anja» duše, ako u obzir prilikom promatranja tog sindroma uklju?imo opciju nas kao besmrtnih bi?a, koja osim tijela/li?nosti svoje postojanje dijele i s Dušom, Duhom i Umom!

No, vratimo se trenutak narodu Hmonga. U svojoj šamanisti?koj tradiciji oni imaju vrlo razra?en postupak za rad s tek ro?enom djecom! Vjerojatno preventivni! Postupak koji bi mogli objasniti upravo iz ove pozicije, da mi nismo samo tijelo.

To onda bitno mijenja cijelu pri?u oko ovih doga?anja i daje im potpuno novu dimenziju.

Time naravno, ne opravdava mogu?nost, da strah kojem su unutar svog vjerovanja izloženi pripadnici bilo kojeg naroda, bilo koje vjere, ne?e poput «uma» preuzeti ulogu «alata» i odvesti ?ovjeka u smrt.

Pa bi, ako se u obzir uzmu sve mogu?nosti, zlatna sredina mogu?eg promišljanja, bila ona, da je mogu?e da postoji «nevidljivo» bi?e koje napada ?ovjeka, ali da je istovremeno ?ovjek bi?e koje je ja?e od njega. Samim znanjem da je to tako, ?ovjek bi mogao sam sebi biti najbolja živu?a obrana! Ovdje ne mogu, ne spomenuti onu «zlatnu sredinu», koja ako ne zaživi, dobiva oblik s jedne strane civiliziranog razmišljanja, s druge strane «praznovjerja».

Iz današnje perspektive promatranja ovog fenomena, vrlo je lako odmahnuti rukom (zaboravljaju?i «zlatnu sredinu») i re?i, ah, primitivne zajednice tijekom povijesti, sva objašnjenja za neobjašnjivo pronalazila su u vjerovanju/praznovjerju, pa se ovakvo doga?anje normalno promatralo kao djelo ?avla, demona i vještica. I zaklju?iti kako je rije? o neznanju.

Može se to i tako promatrati, no, ?ovjeku koji ne vjeruje, ve? sakuplja informacije, svakako ?e se u?initi interesantnim, da je taj opis djelovanja «napada?a» kroz folklor, tradiciju i vjerovanje/religije – kod svih svjetskih naroda izgledao istovjetno!

Pritisak, gušenje, panika i užas – to?nije – opis paralize sna! Koja mogu?e može, a i ne mora završiti smr?u. Upravo slu?ajevi koji ne završavaju smr?u, daju nam prostor za istraživanje naših mogu?nosti djelovanja!

Interes pobu?uje i još jedna važna informacija.

Danas kao razvijeniji, oboružani znanoš?u, tvrdimo da je paralizu sna mogu?e izbje?i ili razumijeti, jer je ona usko vezana za stres, neuredan život i ishranu, konzumaciju alkohola, droge i kave, za promijenu vremenskih zona ako putujemo, posao ako radimo no?ne smijene, ?ak i za spavanje na le?ima (koje bi trebalo izbjegavati) koje se pak savjetuje za izbjegavanje SIDS-a?!

Slu?ajni promatra? ovog fenomena, može se vrlo lako zbuniti – jer folklor i vjerovanja naroda cijeloga svijeta, upravo taj fenomen paralize sna - objašnjavaju na isti na?in, ali na?in koji ne želimo niti «uzeti u razmatranje» jer zadire u praznovjerje ili – modernije možemo to re?i – danas: teorije zavjere!

No, ako se sada ne odmaknemo, pa slijepo povjerujemo da je stres, te sve više navedeno, a na?in je života modernog ?ovjeka, uzrok paralize sna – opet se postavlja jedno pitanje za znatiželjnike:

U doba dok su preci modernog ?ovjeka objašnjenje tražili u onom nevidljivom, a možda ipak prisutnom doga?anju – nije bilo stresa, alkohola, no?nog rada, putovanja u kojima unutar nekoliko sati mjenjate vremenske zone, niti neurednog života i hamburgera s krumpiri?ima, niti definicije stresa, zašto su onda imali paralizu sna?

Svega toga nije bilo – osim istog doga?anja i istovjetnog opisa paralize sna, nemogu?nosti pomicanja udova, govora, užasnog straha i spoznaje bi?a koje sjedi na prsima i pokušava vas zadaviti ili silovati!

Dakle, postoji li mogu?nost da danas nudimo objašnjenja koja su u potpunosti promašena? Nije li najlakše definirati to kao bolest?

Razliku doživljaja paralize sna, ?ine još dodatni doga?aji poput spolnog op?enja s tim strašnim bi?ima, koja su izvan znanstvene zajednice poznata kao sukube i inkubi.
 

Sukub (lat. succubus) je, prema pu?kom vjerovanju, mitološki ženski demon koji spolno op?i sa muškarcima u snu, pojavljuju?i se u obliku lijepe žene. Njen muški pandan je inkub koji u snu op?i sa ženama. Sukladno tradiciji još iz srednjeg vijeka, vjerovalo se da višestruki odnosi sa sukubom mogu prouzro?iti bolest ili ?ak smrt napadnutog muškarca.

Kraljica svih sukuba je Nahemah za koju se vjerovalo da ljudima krade duše, zbog ?ega su u srednjem vijeku koristili molitve i obrede kako bi se zaštitili od nje.[2] Poznata sukuba je i Adamova prva žena Lilit, koja je s arkan?elom Samaelom izrodila mnogobrojne demone. (Wikipedija)
 
 

Ponekad su nazivani druga?ije, ali djelovanje koje su koristili ostalo je zabilježeno kroz narodne predaje, pa je i danas prisutan stari narodni naziv za paralizu sna, sa ili bez seksualnog kontakta: sindrom «stare vještice».

Taj se sindrom opisivao tako da stara vještica sjeda na grudi spava?a i izaziva poteško?e s disanjem i no?ne more!

Mi danas kažemo da smo imali no?nu moru, pa se možemo zapitati odakle je potekla ta rije??

Germanski: Maron, stari engelski: Mćre, njema?ki: Mahr, nizozemski: Nachtmerrie, islandski, stari nordijski, švedski: Mara, danski: Mare, norveški: Mare, stari irski Morrigain, bugarski, poljski: Mara, francuski: Cauchemair, rumunjski: Moroi, ?eški: Mura, slova?ki: Mora...

Istraživanje folklora u želji za istraživanjem paralize sna, ponukalo je švedskog režisera Filipa Tegstedta da 2011. snimi horor film «Marianne». U švedskom i finskom folkloru – paraliza sna objašnjena je djelovanjem Mare – proklete žene koja je ljude napadala i sjedala im na rebra donose?i im strašne no?ne more.
 

U Ma?arskoj su paralizu sna pripisivali raznim nadnaravnim entitetima, utvarama, vješticama, demonima ljubavnicima, a interesantno je da sama rije? za vješticu: "boszorkány" koja potje?e iz turskog korijena “bas-“ zna?i: “pritisnuti”.

Finska rije? za no?nu moru "painajainen" vjeruje se da je izvorno zna?ila paralizu sna – prevodi se kao «potiskiva?».

Gr?ka i Cipar spominju demona Mora, Vrachnas ili Varypnas (gr?ki: ????, ???????, ????????) koji pokušava ukrasti govor i sjedi na prsima žrtve!

Malta za paralizu sna proziva «Haddiela», a kao sredstvo obrane navodi da se pod jastuk stavlja nož koji ?e ga otjerati. Ovo se vjerovanje proširilo i na krajeve bivše Jugoslavije i postoji u narodnim vjerovanjima.

Neka narodna vjerovanja Sjeverne Amerike, kroz svoj folklor spominju bi?e imena Hag.

Old Hag se opisuje kao osušena starica, prisutna je ?ak i u bajkama, recimo u Ivici i Marici.

Kod nas je poznata kao Baba Jaga! A ve? prije spomenuta i diljem Evrope i kao Mara.
 


Baba Jaga

U irskoj i škotskoj mitologiji, Hag je božica koja stvara, božica žetve i vremena.

U perzijskom folkloru Bakhtak ima istu ulogu.

Spominje se i u Južnoj Karolini (kroz folklor Gullaha – Afroamerikanaca nastanjenih na podru?jima Južne Karoline i Gruzije), Newfoundlandu....

Narod Fidžija, iskustvo paralize sna tuma?i kroz izraz «kana tevoro», što zna?i «pojedeno» od strane demona.

S tim da demon može biti i mrtvi ro?ak koji komunicira s spava?em iz razno raznih razloga, ne nužno da ga ometa.

U Turskoj su kao i kod ve?ine muslimana, za ova djela zaslužni djinni, opis djelovanja djinna je istovjetan, svemu do sada navedenom, do?e do žrtve, drži je na na?in da joj ne dopušta kretanje i po?inje je daviti.

Ovakve pojave rješava egzorcizam, koji se izvodi odre?enim molitvama iz Kur'ana, kao i kod krš?anskih egzorcizama s molitvama osloba?anja.

Tajlan?ani su vrlo interesantni, oni za paralizu sna «krive» duha «Phi Ama», a tvrde da taj duh izaziva kod žrtava i modrice. (fizi?ki dokazi?)

Paraliza sna kao fenomen, prisutna je svuda u Kini – rije?i koje se koriste za nju prevedene daju zna?enje: «pritisak duha na tijelo», u Japanu: «vezan, svezan», u Koreji naziva se «gawi nulim», što zna?i «biti pritisnut od strane duha», u Mongoliji postoje razni nazivi, ali s istim zna?enjem «pritisnut prema tami»....

U Novoj Gvineji još su detaljniji i smatraju kako je rije? o Suk Ninmyo, svetim stablima, koja održavaju svoju bit hrane?i se ljudima, pa ?ine to po no?i kako ne bi ometali ljude u svakodnevnom životu, a ponekad se eto ljudi probude i dožive paralizu.

Pakistanci «paralizu sna» smatraju susretom s Shaitanom (Sotonom), zlim demonom koji je preuzeo vlast nad tijelom.

Iran spominje bakhtat – vukodlaka, ali isto tako navodi da je mogu?e da je «poslan» od zlih, ljubomornih ljudi namjerno urocima i crnom magijom.

U Bangladešu to nazivaju s rije?i «Boba» – ?iji je prijevod «rije?i», aludiraju?i na nemogu?nost govora.

Žitelji Šri Lanke to nazivaju imenom «Amuku Be», «duh koji tjera jednog dolje», u Nepalu smatraju da je to duh koji živci ispod stepeništa u tami.
 


Amuku

Arapski narodi imaju razna objašnjenja, ali uvijek je rije? o duhu koji sjedi i pritiš?e žrtvu i krade joj duh.

Ista je stvar sa svim narodima Afrike, svuda je prisutan duh/demon koji sjedi na prsima. Iako, narod Etiopije ova je doga?anja povezivao i s depresijom ili ovisnoš?u i konzumacijom – žvakanjem ili apsinencijom biljke (Catha edulis).

Narodi Amerike, nimalo ne zaostaju za ostalima, Meksiko to veže za duhove umrlih, duh legne na spava?a i prouzro?i paralizu, to se naziva «Subirse el Muerto».

Južni djleovi Amerike smatrali su da taj fenomen nazvan «baba» prori?e nadolaze?e katastrofe.

Cijeli fenomen, vezao se i za ono što se nazivalo «ljudi sjene» koje su opisane kao ?ovjek s šeširom, ili kapulja?om! Što je ina?e vrlo ?est prikaz «napada?a» u radu s ljudima koji su oteti od strane vanzemaljaca.

Istovremeno, nekako se, uza sve ove opise provla?e i rije?i vukodlaci, pa nije pogrešno kao mogu?nost uvesti i nju u doga?anje, kao i vampire, one koji se hrane krvlju, ?ak i poti?u seksualnost, a pogotovo ako odemo korak dalje, pa se zapitamo što zna?i uop?e krv, geni, DNK, krvne grupe. Imaju li ikakve veze s ovim pitanjima?
 

I mogla bih ovako navoditi i pisati još danima. Razna imena, možda malo razli?itija objašnjenja, ali djelovanje isto! Stisnuto, pritisnuto, izaziva strah i nemo?.

Zašto paralizu sna možemo povezati i s otmicama vanzemaljaca? Prvenstveno, zato što je to po svemu do sada o otmicama istraženom - «njihov» na?in rada.

I zato što je paraliza sna, mogu?e, samo trenutak u kojem su «zabrljali» – to?nije – vrlo je mogu?e, da je ?ovjek uspio sebe osvijestitit tokom otmice! Ili netom prije ili poslije.

Što su uop?e otmice vanzemaljaca i zašto je ljudima toliko nevjerojatno to doga?anje, uop?e promatrati kao mogu?nost!

Odgovor je vrlo jednostavan, ve?ina ljudi smatra da su vanzemaljci samo novo ime za stara praznovjerja! To?nije, ve?ina ljudi ne može sebi dozvoliti promatranje mogu?nosti iz «zlatne sredine».

Kao i mogu?nost da otmice unutar svog cilja i svrhe rada – sadrže «zaborav», kao osiguranje dobro obavljenog posla. Dobro obavljeni posao, tako postaje u našim životima na?in razmišljanja.

Onaj koji ?e isklju?iti mogu?nost, a sve neobjašnjive fenomene svrstati u bolesti ili praznovjerje.
 

Zašto je doga?anje koje nazivam «vanzemaljska otmica» nešto, što ljudi jednostavno ne mogu prihvatiti – ?ak ni kao mogu?nost?
 

Odgovor na ovo pitanje je mogla bih re?i «slojevit», pa bih ga pokušala objasniti i samim implantiranjem, ako bi ga promatrala kroz prizmu njegove svrhovitosti, koja bi na koncu u ?ovjeku rezultirala blokadom u promišljanju!

Me?utim, to bi bio sam dio, onaj koji je ve? u fokusu otvorenih mogu?nosti.

Ali, ako vanzemaljsku otmicu, promatram i objašnjavam od polazišne to?ke u kojoj ?ovje?anstvo ?ini, kao njegov dio, ?ovjek sam - onaj koji ima i Dušu – onda ova mogu?nost dobiva obrise doga?anja, koje u svojoj krajnjoj manifestaciji, upravo Dušu smješta u fokus interesa vanzemaljaca i izvrsno objašnjava sve mogu?nosti.

Da bi sada takvu mogu?nost, uop?e uzela u obzir, trebala bi kao radnu hipotezu postaviti postojanje Duše, na na?in da nema više upitnosti, niti je može biti.

Ovo je možda najteže, jer u ovim pitanjima otegotnu okolnost, ?init ?e onaj dio populacije koji je vjerni?ki sasvim siguran da ima Dušu, ali baš religijsko vjerovanje pojam «vanzemaljskog» ?ini nemogu?im. Kao i onaj drugi dio populacije koji uop?e ne misli da ima Dušu, kao i još jedan dio, koji je duhovno osviješten, ali duševno slijep!

Pa se ?ovjek vrlo lako u cijeloj ovoj pri?i izgubi!

Ako sve što nas ukružuje, sve dijelove razlomljena stakla, koje možemo prepoznati kao naše životne obrasce, egzistencijalna doga?anja, radosti i tuge, bolesti i izlje?enja, promatramo na ovaj na?in – postojanjem same Duše, mogu?e je dobiti vitraj koji pri?a i nudi sasvim novu sliku.

Onu u kojoj smo ovime što nazivamo svojim životima, samo sudionici i o?evici - rata za Dušu!

I ovakvo objašnjenje nimalo ne bi odudaralo, od svih mitoloških i kulturno – tradicijskih, pa i religijskih, ?ak i duhovnih vjerovanja svih naroda ?ovje?anstva!

Potrebno je, pa ?u se na tome za sada i zaustaviti, iako se isto poklapa se nemogu?noš?u ?ovjeka da uvidi svoju Dušu, uvidjeti da je osnova za skepticizam o vanzemaljskim otmicama: strah!

Što bi pak u nekom dubljem obrascu, prikazalo i stanje naših Duša.

A svakako, u daljnjem promatranju, ustanovili bismo da je taj strah toliko uobi?ajen, te ga nisu lišeni ni oni koji u Dušu svim srcem vjeruju, ali istovremeno za svoj bitak vežu, kako Boga po ?ijim zakonima žive, tako i njegove pomaga?e. Dušu, kao samostalno individualno postojanje, nikome pripadaju?e – apsolutno ne mogu pojmiti. Isti ne?e imati problema pojmiti Duh ili Um, ?ak ni vlastitu li?nost. A mogu?e je da ?e sasvim nemogu?e biti pomisliti, da za mir i ravnotežu ?ovjeka – osnovna postavka treba biti ravnoteža izme?u ne samo Duše, Duha i Uma – ve? i li?nosti. Dakle u igri bi imali doslovno 4 mušketira – koji bi da bi ovu igru odigrali, trebali imati samo jedno pravilo, to?nije na?in života: Svi za jednoga jedan za sve! To je na žalost, trenutno – nešto što ovaj svijet ne živi i ne igra. To je predstava u kojoj ve?ina glumi ulogu koja im se uop?e ne svi?a, ali je toga nesvijesna.

Ljude koji «ne vjeruju» u takva doga?anja, nadalje možemo objasniti, to?nije uvjetno re?eno, podijeliti na dvije grupe: na one koji uop?e o tome ne razmišljaju, jer ih to plaši i one koji ne samo da o tome razmišljaju – ve? o tome i pišu, ali ih to isto plaši!

Njihovi tekstovi su prepuni dokaza i ?injenica koje su dokazive i ?injeni?ne - samo njima, te vrlo vjerojatno i ostalim ljudima, koji na taj na?in percipiraju svijet.

Kad kažem da tako percipiraju svijet, u dubljem zna?enju bilo bi, da: ovise o dokazima koji pak sakrivaju njihovo (ne)vjerovanje u individualnost vlastita bi?a, a time svakako ne daju niti malo mjesta mogu?nostima!

Osim ovih «grupa», postoji još jedna «grupa» ljudi, ona koja nema nikakvih problema s vjerovanjem, ?ak i u napada?ke vanzemaljce, ali isklju?uje otmice kao zlostavlja?ku radnju!

Oni su uvjereni da su to naša draga, svemirska bra?a, koja nam žele pomo?i, a eventualne loše momke me?u njima – na razne na?ine toleriraju.

Najbizarniji na?in tolerancije, svakako je onaj da smo sami na to pristali, nekada, negdje, davno prije ove inkarnacije! Pa ustupili, naše sada još uvijek živu?e tijelo u znanstvene svrhe! Samo smo to zaboravili!

Ono što ne uzimaju u obzir je da su tijela, samo dio eksperimenta koji se prilikom otmice vrši i da te vanzemaljce, najviše zanima baš naša Duša!

Pa u ovim slu?ajevima, najve?e skrnavljenje samoga sebe odra?ujemo malo «potpomognuti» – mi sami. I to je sva briljantnost ove izvedbe.

Što su uop?e vanzemaljske otmice, tko ih «izvodi» i zašto? Koliko bi daleko trebali i?i u povijest, koje tragove slijediti da bi došli do prvih svjedo?anstava o njima?

Mogli bi krenuti i s Biblijom, sa svim velikanima i «povijesnim li?nostima» koji su uzneseni i odvedeni, možda i prevareni ili re?i da su to slu?ajevi u kojima nije bila rije? o ?ovjeku, ve? Bogovima/vanzemaljcima, kako to mnogi autori i navode. Pa je mudrije, krenuti s nama bližom povijesti, a na onu stariju možemo se uvijek vratiti. Za ovaj izlet traganja, najbolje je koristiti «protivni?ke» materijale, ako ni zbog ?ega drugoga, kao izvrstan putokaz, jer kriti?ari vrlo marljivo sakupljaju do sada poznate ?injenice i dokaze.

Tako, ve?ina njih smatra da je na samome po?etku – jedan ?ovjek otvorio Pandorinu kutiju ove teme!
 
 
Kenneth Arnould
 
Rije? je o obi?nom poslovnom ?ovjeku i pilotu iz Amerike, Kennethu Arnoldu, koji je 24. lipnja 1947. godine lete?i svojim zrakoplovom nad planinom Reiner u državi Washington, ugledao devet srpastih lete?ih objekata. Njegov opis tih objekata koji podsje?aju na tanjure koji odska?u od vodene površine, iznjedrio je kroz opisivanje tih doga?anja i naziv za njih u svim budu?im vi?enjima – «lete?i tanjuri».

Na stranu sada, što je zajednici žestokih kriti?ara ovog fenomena, ovaj slu?aj sasvim jasan, jer je naravno bila rije? ne o «lete?im tanjurima», ve? o jatu ptica (?ak se špekuliralo i o vrsti ptica pa su prozvani labudovi!) koje su nošene strujom zraka.

Ne znam, postoje li dokazi da labud može biti nošen strujom zraka, ali bez obzira na ovo, mediji (koji i danas vole senzaciju) svakako su odigrali klju?nu ulogu.

Uskoro je bilo sve više ljudi koji su prijavljivali ovakva vi?enja. I to traje i danas! Tada su to bili labudovi, danas su pak mogu?nosti za objašnjavanje ve?e, pa je rije? o tajnim letjelicama vojske, bilo ameri?ke ili ruske, o letjelicama koje su prvi stvorili znanstvenici Tre?eg Reicha (Viktor Schauberger), isto tako danas je na svaku snimku ne?ega takvog, najlakše znanstveno dokazano re?i: rije? je o fakeu!

Kroz povijest, na svakakve su se na?ine objašnjavali ti «lete?i tanjuri», od metreoloških balona, do meteora, a i raznih (naravno, sve redom prirodnih – znanstveno dokazivih) opti?kih pojava. Uglavnom, za sve takve pojave i vi?enja, rodilo se i ime: NLO – nepoznati lete?i objekti!

Kad bi sada, te NLO-e vezali uz pri?u o otmicama – mogli bismo re?i da je vrlo mogu?e, da vjerojatno nitko od o?evidaca NLO, nije izbjegao i dublje kontakte kojih se, naravno ne sje?a!

No, kad bi sada i tu premisu izložili jednom takvom, prosje?nom o?evicu – snaga kojom bi se kleo da je vidio pravi vanzemaljski lete?i objekt bila bi istovjetna snazi kojom bi se (u velikom broju slu?ajeva) branio, kako osim njihova vi?enja, s njima nije bio ni u kakvoj interakciji! Osim u slu?ajevima u kojima ne samo da bi rekao da je bio u interakciji – nego bi i knjige napisao objašnjavaju?i kako su baš njega odabrali da širi ljubav i mir, te pripremi ostatak ?ovje?anstva svježim informacijama o Galakti?koj federaciji, koja eto – samo što nije stigla i sve po strogim kriterijima Odabrane – uznese do Nove Zemlje i Zlatnog Doba. Tko bi u ovom slu?aju bio žito, a tko kukolj – ovisi o ulozi koja je napisana. To?nije o trenu kad glumac, jednostavno shvati, da tu igru više ne?e igrati, pa polako u hodu mijenja scenarij.

Svakako vrlo važno doga?anje, koje moram spomenuti, je slu?aj – Roswell, koji se odigrao 8.srpnja 1947. godine. Kad se srušio NLO zajedno s voza?ima!


Naravno, oni koji sve znaju i sve mogu dokazati, ovo vežu za politi?ke igre velikih sila i naoružanja, pa se spominje da je rije? o padu vojnog balona s opremom za nadzor ruskih nuklearnih aktivnosti.

Što može biti jedna od mogu?nosti, zašto ne, ali baš taj slu?aj, koji je u kona?nici gledaju?i širu sliku - povezao broj o?evidaca NLO-a i dao sada i lik i obli?je voza?a NLO-a, u?inio je od onih koji su se usudili o tome pri?ati – paranoike koji su toliko psihi?ki nestabilni, da su vojno «obra?ivani» na razne na?ine i zastrašivani.


 
Ta psihološka manifestacija, koju i danas zagovornici dokaza i ?injenica zovu paranojom, prisutna je i danas! Samo su paranoike prestali tako zvati i proglasili ih «teoreti?arima zavjere».

Kako ništa nije slu?ajno, za lije?enje paranoika koji su kao da su zaraženi virusom, ipak nicali sporadi?no i nastavljali s mogu?noš?u, da ti mali sivi stvorovi postoje i voze se, zgodno je smišljen lijek, kojeg je u svom laboratoriju smu?kao Steven Spielberg, dosta godina nakon pojave tih Roswellskih doga?anja - 1982. godine pod imenom E.T.!
 

Bio je to film, kojeg su gra?ani cijelog svijeta, hrlili gledati u kino i plakali nad sudbinom jadnog bi?a, grozili se nad svirepoš?u vojske i sramili se što su ljudi!

Bila je to izvrsna predstava, koja se odvijala duboko u dijelu podsvijesnog uma gledatelja!

Dirljiv trenutak, u kojem je emocijom ponesen ?ovjek, u potpunosti zanijekao svoju Dušu! I proglasio sebe monstrumom bez srca. I sigurno - sasvim je slu?ajan i uop?e unutar toga nema nikakve namjere.

Tko bi sada, nakon takvog filma, mogao povjerovati, da neko takvo nedužno bi?e, s lažno prikazanim ljudskim okicama, može gurnuti ?ovjeku u analni otvor cijev, otvarati mu glavu i u mozak mu ugra?ivati implantate, silovati žene ili ih umjetno oplo?ivati vanzemaljskim embrijima? A sve to radi nekog njemu ili njegovim «nadre?enima» važnog ispitivanja! Tko bi mogao pomisliti da netko išta radi s ne?ime, što poznajemo pod pojmom Duša? Može li se ona izvaditi i kopirati? Može li se zlostavljati? Ima li E.T. Dušu? Pa ima – naravno da ima, svijetli mu kao i Isusu. Zna?i da je dobar.

Film E.T. je postao najgledaniji film svih vremena, bezvremenska pri?a o prijateljstvu djeteta i vanzemaljca, pa je lije?enje na koncu završilo tako da su mnogi u E.T.-u prepoznali, kao što sam ve? natuknula i samog Isusa! (ovdje bi bilo zanimljivo pitati, neke duhovnjake, šta rade kad meditiraju i ovakvo svijetlo šire svojim tijelom – jel zaista misle da je njihovo?)

Ali vratimo se unatrag, u to doba, kada je Pandora tek otvorila svoje o?i.

Kako su ljudi oduvijek samo ljudi, a neki i ne koriste «zdrav razum» koji skeptici/kriti?ari/vjernici obožavaju, a i ne vole zatsrašivanja i nekako su im «dokazi» sumnjiva rabota, stvar je izmakla kontroli.

Dogodilo se da se nisu nastavila doga?ati samo vi?enja NLO-a, ve? su se pojavila svjedo?anstva da se u baš te objekte koje ljudi vi?aju, neki ljudi i odvode i svašta im se radi!


 
Antonio Villas Boas

Prvi slu?aj koji je o tome izvještavao, pojavio se 1957. godine u Brazilu. Ismijan je i danas se ismijava!

Rije? je slu?aju u kojem je glavnu ulogu odigrao, ne Spilbergov lik, ve? živi, pravi ?ovjek s Dušom - seljak imena Antonio Villas Boas, nastanjen na obiteljskoj farmi u St. Francis de Sallesu. Rije? je bila o farmi, koja se obra?ivala i održavala radom u dnevnim i no?nim smjenama. Danju su radili radnici, a no?u su posao obavljali Antonio ili njegova bra?a.

Sve je po?elo 5. listopada 1957., Antonio je u krevet otišao oko 23 sata, ali kako je bilo sparno, nije mogao zaspati i digao se otvoriti prozor. Ono što je zaokupilo njegovu pažnju, bila je svijetlost kojom je dvorište bilo osvjetljeno, a ista je bila znatno snažnija od mogu?e mjese?ine. Ovo je zainteresiralo Antonia i probudio je i brata da mu to pokaže, jer je cijeli fenomen izgledao kao da je veliki reflektor usmjeren na tlo. Nakon nekog vremena vratio se, zajedno s bratom u krevet, ali ga je svijetlo i dalje interesiralo, te se ponovno digao gledati što se vani zbiva.

Tada je primjetio da se svijetlo pomaklo prema njemu, što ga je preplašilo i zatvorio je prozor i spustio rolete. Vidio je da se svjetlo premjestilo na vrh ku?e. A onda i nestalo.

Sljede?i incident, dogodio se nekoliko dana kasnije, 14. listopada oko 22 sata, s tom razlikom da je sada Antonio bio u polju s bratom.

Ugledao je ponovno jaku svijetlost, opisao ju je kao ogromnu i okruglu, nalazila se na sjeveru. Bila je crvena u sjaju. Pokušao je detaljnije gledati ne bi li vidio što je s tom svjetloš?u, ali to nije bilo mogu?e. Zato je krenuo prema njemu, ali kad se približio – svjetlost se pomakla na južnu stranu polja. Tako se o?ito neko vrijeme «lovio» s njome i odustao. Svjetlost se umirila na jednom mjestu i isijavala treperave zrake u svim smjerovima.

Idu?e no?i, s 15. na 16. listopad, Antonio je u polju bio sam. Bilo je hladno i nebo je bilo zvjezdano. Rade?i, zamjetio je jednu crvenu zvijezdu, a onda je shvatio da se ona pomi?e i približava. Brzo se kretala i što je bila bliže, to je bolje uo?avao da je rije? o objektu jajolika oblika. Polje je bilo osvijetljeno kao da je dan.

Odjednom, objekt se zaustavio na visini od cca 50 m iznad Antonia. To je trajalo oko dvije minute. Za to vrijeme on je bio paraliziran. «Brod» je opisao kao jajolik, malo izdužen, s tri produžetka, jedan u sredini i po dva sa svake strane, a na vrhu se nešto (kupola) vrtjelo velikom brzinom i crveno svijetlilo. Odjednom se dno broda otvorilo, izašle su tri «noge». To je ponukalo Antonia da pobjegne, pa je oslobo?en paralize, pokrenuo traktor.

 
Me?utim, nakon svega nekoliko metara traktor se ugasio. Pokušavao ga je ponovno upaliti, ali motor više nije radio. Pokušao je pobje?i, ali ga je za ruku primilo maleno bi?e, visine jedva do njegovih ramena. Šokiran, Antonio je ponovno pokušao pokrenuti traktor, ali pojavila su se još tri nova bi?a i držala ga za ruke i noge.

Izgubio je ravnotežu i pao na tlo, bi?a su ga svladala. Pokušao se oteti, ali nije mogao, vrištao je. Bi?a su ga vodila k brodu, na kojem su se otvorila stražnja vrata do dna broda. Opisao je nadalje i metalne ljestve i svoj ulazak i otimanje. Ina?e, baš ovo spominjanje ljestvi poslužilo je i služi današnjim kriti?arima za «dokaz» da je smiješno da NLO ima ljestve! Nadalje je opisao metalnu «sobu» strop, pa i namještaj, stolice sa samo jednom nogom i sli?no....

Bi?a su razgovarala na njemu nepoznatom jeziku, a imao je osje?aj da se sva?aju. Nakon toga su ga skinuli. Ni to nije prošlo bez borbe, no na koncu je bio gol. Oprali su ga, osje?ao je hladno?u, dok se nije osušio (u raznim verzijama razno se spominje pranje, pa je u nekima spomenut odre?eni gel). Odveli su ga nakon toga do vratiju nasuprot ovih kroz koja je ušao. Tu je primjetio odre?ene crvene simbole (znakove).


Odjednom se zid otvorio i ušla su još dva bi?a. Ta su bi?a tada izvela na njemu operativni zahvat (uzimanje krvi) nakon kojeg su se povukli i ostavili ga samog.


Bi?a su bila u ne?emu što je opisao kao maske i cijevi. Soba je bila bez namještaja osim kreveta kojeg je opisao bez uzglavlja ili okvira. Sjeo je na njega jer se osje?ao umornim. Odjednom je osjetio vrlo jak miris, koji mu je prouzro?io mu?ninu. Osje?ao se jako loše i povratio! Vidio je da dim (plin?) ulazi u prostoriju. Nakon toga u sobu je ušla plava, lijepa djevojka, potpuno gola. Imala je velike plave o?i. Uskoro je zapo?eo spolni odnos s njom, Antonio je rekao da se nije mogao suzdržati pa je želio produljiti to doga?anje, ali je odbijen. Na izlasku «pokazano» mu je da ?e biti otac djeteta koje ?e nastati kao produkt ovog ?ina. Vra?ena mu je odje?a. Nakon toga odveden je ponovno u prvu prostoriju. Tamo su bila tri bi?a, ponovno je imao osje?aj da se svade. U svojoj pri?i pokušao je objasniti da je nastojao zapamtiti sve što je vidio, tako je ispri?ao i o «satu» kojeg je vidio na stolu, Pokušao ga je ukrasti što je izazvalo bijes bi?a. Uglavnom, izveli su ga, kad su odlazili primjetio je prvo zeleno svijetlo, koje ne zna odakle se pojavilo, za?ulo se nešto poput zviždanja, a kako se kupola sve brže rotirala, pojavljivalo se crveno svijetlo. Re?eno mu je da je slobodan, a oni su se odvezli okomito u vis.

Sve zajedno, ova pustolovina trajala je 4 sata. Tokom svog života, Antonio je diplomirao pravo, oženio se i dobio ?etvero djece. Nakon «otmice» proživio je razna istraživanja i testove, ?ak i vojna. Kao fizi?ku posljedicu iste imao je mu?nine, glavobolje, gubitak apetita, pe?enje u o?ima, bolove u cijelom tijelu, te kožne lezije. U to doba vezivali su iste s mogu?noš?u trovanja radijacijom. Isto tako na bradi (mjestu odakle je uzimana krv) na?eni su ožiljci. Umro je 1992. godine.

Ovo je doga?anje od strane kriti?ara smješteno u polje psihologije! I po meni – u potpunosti se slažem s njima! Izvrsno. Jer upravo unutar tog polja – psihologije – mogu?e je do?i do informacija. To su u?inili sljede?i oteti – rije? je o bra?nom paru Hill.


I ovdje je rije? o poznatom slu?aju, koji se odigrao 19. rujna 1961. godine, kad se bra?ni par Hill, vra?ao s odmora iz Kanade ku?i u Portsmouth. Negdje iza 22.00 sata, ušavši u državu New Hampshire primjetili su neobi?an valjkasti svijetle?i objekt. Bili su preplašeni, ali Barney se ipak odlu?io zaustaviti da vidi što je to. Brod je imao prozore i šarena svijetla. Nastavili su vožnju, ali pratilo ih je ?udno pištanje. Ono što ih je zaprepastilo, je da su ponovno postali svijesni ovog vremena i okoline, našavši se 60 km dalje, od mjesta na kojem se ovo po?elo doga?ati. Tako da je ovaj bra?ni par, zasigurno prvi slu?aj u kojem je opisano, ono što se danas vezano za vanzemaljske otmice, ve? zna kao prate?e doga?anje, a to je gubitak vremena!

Hillovi se ni?ega nisu sje?ali što ne mora ?uditi, zna se da otete podvrgavaju amneziji, ponakad toliko specifi?noj, da je ?ak i obi?na regresija, ako se u obzir ne uzme «paravan memorija», nedovoljna da se do?e do pravog doga?anja. Obzirom da je doga?aj ipak ostavio ove ljude u zbunjenosti, Betty je sljede?eg dana nazvala obližnju vojnu bazu i saznala da su i njihovi radari zabilježili posjet NLO-a.

Barney je želio sve zaboraviti, ali Betty je po?ela imati ozbiljnih problema s snovima i no?nim morama. Mogli bismo re?i da je Betty sama probijala amneziju, što i nije rijetkost, samo se eto – to ?esto naziva no?nim morama, ne vode?i ra?una da je možda rije? o istinitim doga?anjima. Kao što je i vrlo vjerojatno da su Hillovi oteti još koji puta, kao i da su možda imali problema s paralizom sna. Na žalost takvih detalja nema u do sada iznesenim informacijama.

Betty je dakle, sve ?eš?e sanjala da je zajedno s mužem odvode u svemirski brod. Nakon godinu i pol dana mu?enja, tokom kojih je prošla sve psihijatrijske analize, odlu?ili su se za pomo? obratiti psihijatru i neurologu, dr. Johnu Simonu u Bostonu. Sljede?ih šest mjeseci, ovaj je ?ovjek s Hillovima radio iscrpljuju?e i mu?ne regresije u hipnozi. Vjerojatno je naišao i na «paravan memoriju», a njegovo je mišljenje na koncu potvrdilo da su Hillovi bili oteti i odre?eno vrijeme (ona dva sata), proveli u NLO-u. Sesije su se radile odvojeno, pri?a se podudarala, a na koncu je i izišla u javnost.

Što je otkriveno u hipnozi, što se dogodlilo Hillovima?

Auto im se sam zaustavio, pred njih se spustio svemirski brod. Jedno od tih bi?a im je objasnilo na lošem engleskom daa im ne?e nauditi, ve? ih samo žele medicinski pregledati! Ušli su u brod i tamo vidjeli bi?a visoka približno od 120 do 140 cm, kruškolikih ?elavih glava, bez ušnih školjki, s izrazito velikim o?ima i malim nosom, te «posjekotinom» umjesto usta. (Ah, na koga li me podsje?a?) Bila su odjevena u jednodijelnu tamnu odje?u, a neka su bila i u sakoima i kapama. Hilllovi su naveli još i ?udnu boju tena – sivu. Medicinski pregled Hillovih uklju?ivao je sljede?e: uzimanje uzoraka kože, kose, noktiju, a Barneyu i uzorak sjemena. Betty su u pupak ugurali cjev?icu, kako bi napravili test za trudno?u. Ona se žalila na bolove, pa je to prekinuto. Tada je provedena amnezija – koja je poništena regresijskom hipnozom!

Ovaj je slu?aj izazvao punu pažnju i Hillove su mnogi nakon ovoga dodatno znanstveno istraživali. I uvijek je rezultat bio da nisu ništa izmislili.

Skeptici su, kojih je bilo, jer je njihov, medijski pra?en slu?aj, izazvao doslovno podjelu u javnosti na «za» i «protiv», što je zasigurno ionako istraumatiziranim Hillovima bilo kao sol na ranu, po?eli s još jednim napadom na Betty! Kao valjani razlog neistinitosti ove pri?e, uzimali su dio njezine regresije u kojem je opisala što se doga?alo, kad je bi?a pitala, odakle dolaze.

Bi?a su joj pokazala trodimenzionalnu zvijezdanu kartu, s to?kicama i linijama. Tad su bi?a nju pitala da li zna gdje je ona na karti, na što je ona rekla da ne zna. Tokom jedne od sesija, 1964. godine Betty je ?ak i nacrtala kartu, koju u to doba niti jedan astronom nije mogao prepoznati, kao nešto što je tada, teleskopskom tehnikom bilo vidljivo!

 
Bettyna skica!

Skepticima/kriti?arima je ovo bilo dovoljno – pravi dokaz! Ako ne vidiš – ne postoji!

Ali, baš taj dokaz se ve? 1969. pokazao kao krnji, to?nije dokaz koji je promijenio strane za koje «radi», jer su astronomi tada otkrili položaj duplog zvjezdanog sistema – «Zeta Reticuli 1 i 2», koji je, ( valjda dokazano) 37 svjetlosnih godina udaljen od Zemlje. Isti je okrenut prema Zemlji, a bio je savršena kopija onoga što je Betty nacrtala 1964. godine. Da li je ovo bila ikakva sadisfakcija Betty, nije se saznalo.


Ovdje ?ovjek ne može, ne zahvaliti napretku kojeg smo postigli tokom svih ovih godina. Danas se sve zna, imamo NASU koja uvijek s nama podijeli sve dokaze i uvijek govori istinu i samo istinu. Isto tako demokracija i slobode ?ovjeka, a i medija – dovele su do toga da bi danas bez ikakvog problema, ovakva pri?a izašla u novinama! Jedini je problem što novinarima nitko nije rekao, da takve pri?e mogu objavljivati jer ih ima, a i slu?aj Hill je zasigurno svakog otetog, samo naveo na to da šuti. Otetima se rijetki bave, eventualno ih se odvede egzorcisti ili ih se zatvori u ustanovu, ako pokažu znakove paranoje. Naj?eš?e pak žive dalje, misle?i da imaju no?ne more, znanstveno objašnjive i dokazane paralize sna, fobije i samo odraze traumi iz djetinjstva.

Dakle, problem je što se to nikada nije prestalo doga?ati, kao i da su Hillovi tada pokrenuli proces «lova na vještice», kada je u pitanju hipnoza. Kao i da je regresija do sada jedina validna metoda za probijanje «paravan memorije».

Isto tako, danas je zaista nevjerojatno, da bi se o ne?emu ovakvome uop?e i raspravljalo.

Ovo su doga?anja koja ne zanimaju medije, niti znanstvenike. Ne zanimaju nikoga. I tako to treba biti. Jer oni to tako ho?e, a ovo je ipak njihova predstava!

Da bi bili sigurni da se ne?e pojavljivati neke nove Betty, na?in funkcioniranja današnjeg svijeta koristi razne metode.

O hipnozi i njezinom sustavnom ocrnjivanju i sakrivanju njezinih mogu?nosti kao tehnike, sam ve? pisala, kao i o djelom svega što se koristi kao djelovanje na podsvijesni um ?ovjeka.

U pitanju otmica, ovo je dovedeno do savršenstva i ništa se ne prepušta slu?aju.

Ne?u navoditi ostale slu?ajeve otmica, u njima ?e biti više rije?i u tekstu o ljudima, koji su svoj život posvetili radu s otetima.

Uz obilje filmova koji nam stvaraju odre?ene slike o vanzemaljcima, kako se oni «hvale», gotovo se istom mjerom i ocrnjuju. Pa bi i tu prosje?an ?ovjek trebao biti ?arobnjak da ugleda zlatnu sredinu.

Ono što je u ovoj pri?i najtužnije, je ?injenica da se veliku pažnju u manipulaciji koja se odvija, posve?uje djeci – onoj koja su naša budu?nost! Zato ih se odmalena subliminalno sljubljuje s otmicama preko igrica, koje prikazuju otmice, preko crtanih filmova, a dinosaur (ah, kojeg li ?uda nije li ih baš Spielberg aktualizrao?) postaje najomiljeniji lik.

Pa tako svako dijete ima, barem jednu ovu životinjicu u svojoj kolekciji igra?aka. I ne bi to bio problem, kad to ne bi, istovremeno, mogu?e služilo i «betoniranju» paravan memorije.

Kao što možda i roditelje koji su zajedno s djecom okruženi svime time, to ne bi dovelo u situaciju da kao objašnjenje sami sebi ponude, kad im dijete no?u pla?e, da je rije? samo o «upijanju i izlaženju» onoga što je dijete tokom dana «konzumiralo». Problem je sve to zajedno, jer taj tok dana i doga?anja u njemu, mogu?e je s namjerom neki scenarist ove igre/predstave za vas – samo za vas i pripremio!

Nije to ?udno, oni brinu za nas, svakako više nego mi sami za sebe!

Možemo se sada pitati, mogu li se povezati vanzemaljske otmice s paralizom sna, ili narodnim predajama, demonima, ili utjecajem filmova, igrica, stresa - možemo!

Ako se usudimo. Ali ulazak u to podru?je je ulazak u carstvo paranoje, teorije zavjere, ulazak u mra?ni dio ovog našeg osvijetljenog svijeta. Onog u kojem od siline reklama, lažnog bogatstva i sivila egzistencije, straha i nemo?i, same sebe više i ne vidimo. Kao što ne vidimo niti strah koji nije naš – ve? njihov! I to je mogu?e razli?itost – dok je on njima osnova postojanja, nama je nasilno nametnut i s našim postojanjem nema baš puno veze. Ali, na žalost - živimo ga kao da je dio nas.


?lanak prenesen sa:

http://www.udruga-trag.hr/index.php/tekstovi/o-utjecaju-na-covjeka/44-paraliza-sna-vanzemaljska-otmica-1-dio

http://www.udruga-trag.hr/index.php/tekstovi/o-utjecaju-na-covjeka/45-paraliza-sna-vanzemaljska-otmica-2-dio