Opća slika vanzemaljskog uplitanja



Iz knjige - “ALIEN CICATRIX 2″

Dr. Corrado Malanga, juli 2005.


Preneseno sa: http://galaksija.info/forum/

Izvor: http://flashmentalsimulation.wordpress.com/2012/01/13/global-picture-of-alien-interferences

Kako bih objasnio šta je vanzemaljsko uplitanje, koristiću ovaj trodimenzionalni blok-dijagram cijelog fenomena kako je to već predstavljeno u knjizi Alien Cicatrix.

Prije predstavljanja cijele sekvence procesa vanzemaljskog dejstvovanja na jednoj žrtvi otmica, prvo ćemo predstaviti glavne likove u ovoj priči. Oni su predstavljeni uz pomoć različitih objekata kako bi se olakšalo njihovo prepoznavanje na blok-dijagramu za vrijeme života žrtve otmica, kad se manifestuju stvari koje su vezane za otmice.

Kako možemo vidjeti na ovom dijagramu kojeg ćemo posmatrati počinjući iz donjeg lijevog ugla, tu se nalazi jedan plavi ‘pravougaonik’ koji predstavlja tijelo žrtve otmica. Iznad njega vidimo tri lopte različitih boja. One predstavljaju: Dušu žrtve otmica (crvena sa A – Anima), njen Um (plava sa M – Mente) i njen Duh (zelena sa S - Spirito). Ta tri entiteta predstavljaju jedan integralni dio žrtve otmica, koji tvori životnu esenciju u njenom tijelu. Gore na vrhu, lijevo, nalazi se jedna naranđasta prizma, koja predstavlja - tijelo vanzemaljca.

Ta naranđasta prizma može da predstavlja, ili Petoprstog vanzemaljca, ili Saurijanca, ili Insektoida, ili Bilobata kojeg takođe nazivamo i ‘Srcoliki’.

 

Bilješke:
INTERFERENZE ALIENE – VANZEMALJSKA MIJEŠANJA
Corpo Alieno – Tijelo vanzemaljca
Sei Dita – Šestoprsti (biće-sjenka koje koristi tijelo visokog plavog ciborga kad posjećuje naš Univerzum)
MAA/MAP – Aktivna/pasivna vanzemaljska memorija

I PERSONAGGI DELLA STORIA – GLAVNI LIKOVI PRIČE

Ova imena su takođe korištena u knjizi Alien Cicatrix. U donjem desnom uglu možemo vidjeti jednu crnu elipsu i riječ LUX: to je biće Svjetla. Odmah iznad njega možemo vidjeti jedan toroid pored kojeg piše memoria aliena (vanzemaljska memorija), koja predstavlja Vanzemaljsku Memoriju u oba oblika, aktivnu i pasivnu. MAA (AVM – aktivna vanzemaljska memorija) ili MAP (PVM – Pasivna vanzemaljska memorija), ekskluzivno pripadaju vanzemaljskim vrstama koje su već navedene. Idući prema gore, tamo vidimo i jedan transparentni cilindar s riječima 6 Dita – 6-toprsti , koji predstavlja jednog ekstra-dimenzionalnog parazita koji povremeno može imati jedno vještačko tijelo (mašinski napravljeno), kojeg karakterišu neke ljudske crte: bijela kosa, različito oblikovane zjenice i šest prstiju. Kako bi mogli pratiti sve ove pratili ove likove, moraćemo koristiti ovu simbologiju za predstavljanje života žrtve otmica.

Ova cjelokupna slika, iako se na prvi pogled može činiti teško razumljivom, sadrži u sebi manje prozore na crnoj pozadini, koji se nazivaju CICLO VITALE (životni ciklus), RIGENERAZIONE (regeneracija) i COPIATURA (kopiranje); i na kraju, jedan crveni prozor koji je nazvan ‘supersoldati’ (supervojnici).

 

Bilješke:
Ciclo vitale – Životni ciklus
Nascita – Rođenje
Utilizzo copia per scopi militari – Korištenje kopije za vojne svrhe
Rigenerazione – Regeneracija

Na kraju ovog dijela, uzećemo detalnjije u obzir cijelu šemu, međutim, sada ćemo obratiti pažnju samo na početnu tačku: momenat rođenja žrtve otmica.
 

Bilješke:
Ciclo vitale – Životni ciklus

Nakon svog rođenja, žrtva otmica ima tijelo koje u sebi sadrži Um, Dušu i Duh, koji imaju svoju vlastitu Svijest a pošto se oni preklapaju, nisu svjesni da predstavljaju jedan zbir od tri različite stvari.

Lux već sada počinje da parazitira žrtvu otmica a njoj se takođe kači i Šestoprsti vanzemaljac.
Tačnije rečeno, LUX počinje da parazitira čovjeka čak prije nego što se fetus odvoji od majčine posteljice.

Šestoprsti vanzemaljac, kako je to navedeno i u knjizi Alien Cicatrix, intervenisaće nešto kasnije kad mu bude najpogodnije da počne da koristi energiju Duše žrtve otmica; sada, nije moguće znati kad će to tačno biti ali to nije ni posebno važno. Sada smo tek na prvih nekoliko dana života ili prvih nekoliko sati, kada se novorođenče već prvi put uzima uz pomoć fizičke otmice.

U nekim slučajevima, ova vrsta interferencije se dešava dok se žrtva otmica još uvijek nalazi u majčinoj materici i dok je tamo povezana sa placentom.

Svijest osobe koja će uskoro postati žrtva otmica kaže da “ta stvorenja” treba da je programiraju: tim programiranjem se u jedno područje mozga novorođenčeta, kojem je zabranjen pristup, ubacuje tzv. Aktivna Vanzemaljska Memorija (AVM).

Kod programiranja se koriste različite tehnike, ovisno od vrste vanzemaljca koji ga obavlja.
Na primjer, Saurijanski vanzemaljac će koristiti optički (očni) nerv žrtve otmica kao “prenosni kabl”; on će kroz njega ubacivati podatke koji žrtvi otmica izgledaju, za vrijeme hipnoze, kao jedna serija električnih stimulacija koje ona vidi u obliku slika i boja.

Sada, žrtva otmica koja je već parazitirana od strane LUX-a i Šestoprstog, ponovo se uzima, LUX i Šestoprsti joj se privremeno odstranjuju kako bi se izbjegla njihova beskorisna interferencija i žrtva biva re-programirana ubacivanjem u nju Aktivne Vanzemaljske Memorije.

AVM predstavlja sumu Duha i Uma jednog vanzemaljca, ali ona ne uključuje i njegovo tijelo kako to možemo vidjeti u gornjeg produžetku sljedećeg grafičkog prikaza:

 

Bilješke:
Memoria Aliena – Memorija vanzemaljca
Rigenerazione – Regeneracija

Žrtva otmica, u donjem desnom dijelu, programira se korištenjem Vanzemaljske Aktivne Memorije a u međuvremenu joj nakratko vade komponentu Duše (malu crvenu loptu).

Duša se koristi za regenerativni ciklus: ona ulazi u tijelo vanzemaljca koji ima svoj vlastiti Um i Duh (AVM) i revitalizira ga, obezbjeđujući mu tako fizički opstanak.

Onda se vanzemaljac razdvaja: tijelo ide u “frižider”, ako možemo tako da kažemo. U najgorem slučaju, tijelo vanzemaljca može da bude već mrtvo i onda se odgovarajuća AVM deponuje u tijelo žrtve otmica sve dok se ne pronađe novo mijesto za nju u tijelu nekog novorođenog vanzemaljca.

Tako, Duša ostaje u sklopu vanzemaljca samo nekoliko sekundi (gore lijevo), ali ona onda mora potpuno da se vrati natrag u tijelo žrtve otmica, koje predstavlja jedino mjesto gdje ona može trajno da boravi.

Sada ćemo pogledati šta se dešava kad pratimo strelicu s desne strane koja pokazuje prema gore.

Uz pomoć ove operacije (vađenja Duše napolje, prim. prev.) koja se ponavlja najmanje dva puta godišnje, Duša re-vitalizira vanzemaljce, koji na ovaj način izbjegavaju smrt, kako svog tijela, tako i Duha i Uma.

Ovaj ciklus revitalizacije se odigrava bez obzira na prisustvo AVM i u korist svih vanzemaljaca kojima je potreban.

Da budemo jasniji, svaka žrtva otmica ima samo jednu AVM, ali ona isporučuje njenu energiju kroz svoju Dušu cijeloj jednoj grupi vanzemaljaca: Saurijancima, Insektoidima, Srcolikim i Petoprstim plavušanima (Orange). Pored toga, ona snabdijeva svojom energijom takođe i LUX-a i Šestoprstog, koji nemaju potrebe da otimaju njeno tijelo.

LUX, u stvari, parazitira stalno na žrtvi otmica dok Šestoprsti vrši jednu optimalnu Mentalnu kontrolu na njoj, dejstvujući na Um žrtve dok je udobno smješten negdje kod svoje kuće, u njegovoj dimenziji; vjerovatno se pri tome koristeći nekom konzolom ili nekom drugom vrstom alata uz pomoć kojeg komunicira sa žrtvom. Kako smo to već rekli u knjizi Alien Cicatrix, Šestoprsti vanzemaljac koristi njegovo fizičko tijelo samo onda kad mu je ono potrebno, dok on u stvari nema tijela, slično kao što ga nemaju ni LUX, niti AVM. On djelomično otkačuje Dušu žrtve i dovodi je u svoju dimenziju, i tamo, bez žurbe i uz pomoć odgovarajućih uređaja crpi iz nje energiju koja mu je potrebna. Poslije ovog “procesa muže”, Duša, koja se nikada potpuno ne odvaja od tijela žrtve, čak ni u tom djeliću prostora-vremena, ponovo se normalno veže za tijelo njenog legitimnog vlasnika sve do naredne eksploatacije.


KOPIRANJE (KLONIRANJE)

Kako možemo vidjeti na donjoj slici, dok je Duša podvrgnuta tom tretmanu, tijelo žrtve otmica zajedno s njenim Duhom i Umom, privremeno je oslobođeno od Luxa i Šestoprstog, dok se ono podrgava procesu “kopiranja”.
 

Bilješke:
Copiatura – Kopiranje (kloniranje) 

Svaka komponenta žrtve otmica se kopira/klonira, osim njene Duše, koja ne može biti kopirana iz termodinamičkih razloga: nemoguće je kopirati nešto što nikad ne umire. Termodinamički zakoni to ne dozvoljavaju jer onda energija cjelokupnog sistema ne bi mogla biti konzervirana (Zakon očuvanja energije).

Duša se vraća natrag u orginalno tijelo dok se kopija koja je ovdje predstavljena svijetlo-ljubičastom bojom, koristi za druge različite svrhe. Kako to možemo vidjeti na gornjoj šemi, kopija dobija sve informacije od AVM (Aktivne Vanzemaljske Memorije).
Ukoliko bi žrva otmice nekim nesretnim slučajem umrla, sadržaj AVM-a bi bio izgubljen i to bi bilo od velike štete za odgovarajućeg vanzemaljca jer bi mu onda “možda” ostalo na raspolaganju samo jedno prazno tijelo.

Um i Duh vanzemaljca bi u tom slučaju bio bespovratno izgubljen i tako bi vanzemaljac bio zauvijek poništen. Odatle i potreba da se napravi jedna kopija žrtve da bi se u nju uskladištio vanzemaljčev sadržaj. U tom kontekstu, moramo uzeti u obzir i proceduru za revitaliziranje kopije: Duša izlazi iz originala i odmah ulazi u kopiju, gdje ostaje nekoliko sekundi, kako bi povratila život u nju. Te kopije su u stvari nestabilne i imaju tendenciju da brzo stare i lako propadaju, (slično kao i ona ovca po imenu Dolly, prva ovca klonirana od strane čovjeka kao rezultat onog odvratnog eksperimenta koji je sproveden prije nekoliko godina.)

To je i razlog zašto se žrtvu otmica često puta potpuno prekopira za vrijeme njenog životnog vijeka.

Ta procedura kopiranja i revitaliziranja, sprovodi se u posebnim prostorijama koje mi nazivamo “cilindarske sobe” i koje su opisane u knjizi Alien Cicatrix.
Moramo naglasiti to da svaki put kad se jedna kopija revitalizira, automatski se obavlja i “back-up” (‘pohranjivanje’; prim. prev.) memorije. To je jedan proces u kome se upoređuju original i kopija zajedno s njihovom odgovarajućom memorijom, koje se onda integrišu kako bi se izbjegla jedna nekonzistentna memorija u budućnosti.

Često puta, kad žrtva otmica treba da bude odvedena na neki vremenski period koji je duži od uobičajneih 45 minuta, - zato što je neki posao kojeg vanzemaljci treba da odrade na njoj veći i zato što moguće prostorno-vremenske distorzije nije moguće isključiti kod žrtve otmica, - oni onda ostave jednu od njenih kopija na mjestu orginala.
Ukoliko bi se ta kopija pažljivo pregledala od strane pripadnika porodice žrtve otmica ili njenih prijatelja, oni bi otkrili to da je ona donekle različita a kad bi oni bili svjesni pozadine tih otmica, onda bi bili u stanju da ih tako i verifikuju jer te kopije nisu perfektne.

Međutim, niko obično ne razmišlja o vanzemaljskim otmicama, tako se pripadnici porodice uglavnom zadovolje objašnjenjem da je tog dana ta osoba bila drugačija nego obično… međutim, oni bi preispitali sva ta dešavanja kad bi poznavali ove informacije o fenomenu vanzemaljskog uplitanja koje su ovdje navedene.

Na ovaj način možemo razumjeti i razlog zašto se neke žrtve otmica ne mogu sjetiti nekih veoma važnih događaja iz njihovog života, tokom nekih kraćih vremenskih perioda, ili zašto ne budu u stanju da prepoznaju njihove bračne drugove, djecu i najbliže prijatelje.

Na ovaj način je lako objasniti i to zašto se neki ožiljci lako pojavljuju na tijelu žrtve i nestaju, ili zašto ne mogu više naći one rupe za nakit (npr. na ušima za naušnice, pri. prev.), ili zašto imaju dva različita sjećanja jednog te istog događaja. Kopija, iako ona nije svjesna toga da je kopija, mora biti u stanju da stupa u odnose sa ostalim članovima žrtvine porodice i njenom životnom sredinom bez izazivanja ikakve sumnje. Međutim, takođe se čini da ‘back-up’ memorije nije perfektan i da se često desi da se pogrešni fragmenti memorije originala ubace u memoriju kopije i obratno.

Upravo slično kao kod montaže jednog filma, gdje je potrebno otsijeći jednu scenu i spojiti je s drugom, u ovom slučaju je potrebno, u određenom momentu, u memoriju orginalnog tijela ubaciti dio memorije kopije: jer je naš Um, u stvari, naš mozak, jedan “write-only hard drive” (hard drajv na kojeg se podaci mogu samo pisati/snimati a ne mogu se brisati, pa ponovo bilježiti, prim. prev.), može se desiti da original ima dva različita sjećanja istog događaja koja nisu konzistentna jedan s drugim, ili sjećanja koja nisu istinita.

Uzećemo sada u obzir jedan praktičan primjer: žrtva je oteta, onda je kopirana i njena kopija je ostavljena u automobil iz kojeg je bio izvučen original, original vidi svoju kopiju kako silazi dolje u automobil, ali... prvo je on bio vozio... a šta se događa u sredini te sekvence? U sredini nema ničega jer je kopija ona koja se sjeća njenog spuštanja i vožnje, dok original nema nikakvog sjećanja u vezi s tim. Tako oni moraju da otsijeku pamćenje originala na jednoj određenoj tački i da ga onda pripoje pamćenju kopije; čak da tu postoji i jedna mala greška, ona će stvoriti veliki nered. Čak i u slučaju kad se to uradi bez ikakve greške, doći će do štete: oni jedino pokušavaju da je minimiziraju.

Kad se nečija ovakva pamćenja ispituju za vrijeme hipnoze, ovi bezobzirni presjeci se odmah mogu pronaći i mjesta na kojima se oni nalaze. Moglo bi postojati mnogo ljudi koji su tako izgubili pamćenje na godine i godine njihovog života. Ljudi koji se ne sjećaju da su bili oženjeni ili da su bili u vojsci ili da su pohađali određenu školu itd…

Tako, različita iskustva razlikuju kopiju od orginala.

Na kraju, nakon što se ponovo ubace u njega paraziti LUX i Šestoprsti, orginal ide natrag na zemlju. Sada će AVM stalno boraviti u njemu: samo u slučaju mogućnosti da neko vanzemaljsko tijelo postane spremno da primi AVM, ona će biti otkačena od žrtve i ponovo uspostavljena u tijelu vanzemaljca. Međutim, unutar memorije žrtve ostaće zauvijek jedna kopija memorije vanzemljca koju mi u ovom slučaju nazivamo PVM (Pasivna Vanzemaljska Memorija). Razlika između AVM i PVM je u tome što ova druga sadrži u sebi samo Um ali ne i Duh; samo Um vanzemaljca, pa tako ona nema nikakvu Snagu volje. Drugim riječima, žrtva otmica nije više parazitirana od strane Snage volje vanzemaljca, ali će joj uvijek ostati njegovo pamćenje jer, kako sam već naglasio mnogo puta u mojim radovima, mozak radi samo kao jedan “write-only hard drive”.

Sada ćemo pogledati kakva je sudbina kopije i originala.

 

Ovdje, možemo vidjeti da se original nalazi u centru grafičkog prikaza: LUX mu je ponovo ubačen i veza sa Šestoprstim je re-aktivirana. Za razliku od LUX-a, Šestoprsti dejstvuje na tačke veze između Duha i Uma žrtve otmica, i to stvara jednu snažnu interferenciju kroz direktno parazitiranje čovjekovog Uma: on mijenja njegovo ponašanje, osobine, odluke itd... Original je sada spreman da se vrati natrag u ljudsko društvo, sve do sljedeće otmice, dok će se vanzemaljci nadati da se on neće ničega sjećati i da neće postati svjestan tih događanja jer u drugom slučaju, otmice više ne bi bile moguće, kako ćemo to kasnije vidjeti u ovom materijalu.

Za kopiju, život neće biti nimalo lagan: njena glavna svrha je da čuva ‘backup-memoriju’ za AVM, za slučaj da se ona izgubi u slučaju smrti orginala (vanzemaljca kojem ona pripada, prim. prev.). Tako, kopija živi u jednom stanju sličnom “suspendiranoj animaciji”, sve do onog mogućeg momenta u kojem će doći do potrebe da ona, nakratko, zamijeni orginal.

Mi takođe vjerujemo da se te kopije koriste i za vojne svrhe kako bi se stvorila neka vrsta “de-cerebriranih vojnika”, koji će poslušno slijediti svako programiranje kojim se koristi sama vojska. Sada bih želio da bude jasno to da neću da pričam o vezi između vojski koje sarađuju sa vanzemaljcima, jer taj predmet zahtijeva jedno dublje istraživanje koje bih mogao poduzeti jedino u slučaju da poživim još veoma dugo, što nije vjerovatno.

Takođe moramo naglasiti to da sjećanja žrtava mogu navesti nekoga na razmišljanje: pričamo o snovima i sjećanjima u kojima se žrtve bore u sklopu nekih čudnih vojnih obuka, ali vrlo realističnih. Postoji i jedno pitanje u T.A.V. (Test za otkrivanje žrtava otmica, prim. prev.) koje se odnosi na verifikaciju postojanja takvih sjećanja.

Zaista je čudno to da skoro većina žrtava otmica imaju ovu vrstu sjećanja/snova i da su ona prilično česta a takođe su i prilično slična jedni drugima.

Oružje koje se tu koristi je moderno ali konvencionalno; uniforme nisu.

Ponekad, žrtva otmica kaže da se budi isto kao da je doživljavala jedno “iskustvo bliske smrti”, i da se ona kreće, bori ili bježi, ili je natjerana da radi određene vježbe, kao neku vojnu obuku ili da učestvuje u nekoj čudnoj igri. Na kraju toga, žrtva biva nagrađivana ukoliko je bila dobra (? – A.N.); kad nekoga ubije, ona će to uvijek učiniti uz pomoć neke posebne borilačke vještine i činiti će joj se da će pritome imati jedan neočekivano visok nivo snage i kondicije.

U tim ratnim dejstvima nema stresa i emocija: postoji samo misao o tome da se mora bezobzirno boriti, bez ikakvog pojma o tome kakav je cilj… neka vrsta mentalnog programa u kome čovjek ne zna zašto treba da čini ono što čini. Čovjek samo zna da su oni drugi (?) zli neprijatelji.

Ono što me je navelo na sumnju u ovim pričama je da tu uopšte nije bilo nikakvog stresa: na primjer, tu nije bilo straha od smrti za vrijeme bitke. Kad su ponovo preživljavali te epizode za vrijeme hipnotičkih seansi, nešto što nikada prije nisu činili, uvijek je bilo prisutno jedno jasno razumijevanje da tu nije moguće umrijeti ili da sama smrt uopšte nije važna. Nadalje, postojala su sjećanja na zamor koji se javljao kod upražnjavanja tih aktivnosti kao što je trčanje, skakanje, bježanje itd... ali tu uopšte nije bilo straha!

Ti snovi su se činili kao da su pripadali nekoj drugoj osobi a ne samoj žrtvi otmica. Tako bi moglo biti da de-cerebrirane kopije, ili vjerovatnije, re-programirane kopije upražnjavaju te ratne igre. Drugim riječima, čini se da vojska sprovodi proces stvaranja jedne armije sastavljene od kopija žrtava otmica, koje nisu više potrebne vanzemaljcima; i koje će im biti potrebne za ostvarivanje njihovog cilja: vojska će ih koristiti za održavanje Novog svjetskog poretka: armija sastavljena od zombija da služi najvažnijim masonskim ložama i velikim tajkunskim porodicama.

Ono što se čini da se tu događa, kad rade ‘back-up’ memorije između kopija i orginala, neki fragmenti sjećanja tih vježbi ostaju u Umu žrtve otmica i kad ona sanja, podsvjesno ih se može sjetiti.
 

Sada, nakon što uzmemo u obzir sve od ovoga što je gore navedeno, možemo ponovo pogledati cijeli ovaj dijagram i primjetiti da nam je sada cijela ova slika mnogo bistrija.



FIZIKA ABDUKCIJA

Dr. Corrado Malanga, Decembar 2010


Sažetak: Na kraju ovog članka bićete u stanju razumjeti uz pomoć moderne fizike da mi ne živimo u jednom veličanstvenom, velikom, ogromnom, fizičkom Univerzumu kao što oni hoće da vjerujemo, nego umjesto toga, mi doživljavamo jednu Holografsku Realnost koja je osvjetljavana od strane Svijesti, gdje je taj Holografski Univerzum toliko velik, koliko i 10-33 centimetra a on traje 10-44 sekunde. (Ovi brojevi promijene format kad se prebace na forum; treba biti "10 na minus 33" i "10 na minus 44"; prim. prev.)

UVOD

Nakon svega što smo rekli, na kraju smo u stanju da razvijemo jednu sveobuhvatnu teoriju na osnovu sadašnje fizike, u vezi s onim što svjedoci abdukcija opisuju da vide za vrijeme tih vanzemaljskih otmica. Naše žrtve otmica su, u stvari, ništa više i ništa manje do posmatrači koji nas izvještavaju o fizičkim utiscima u vezi sa svim što se dešava za vrijeme jedne abdukcije.

Tako ćemo mi koristiti te njihove utiske i one vizuelne, auditorne i kinestetičke opservacije kako bi verifikovali Bohm-ovu holografsku teoriju univerzuma koju smo prethodno opisali, što nam opet omogućava da:

1 – razumijemo kako se dešavaju otmice, a takođe i da
2 – pravilno opišemo ovaj univerzum, u obje njegove komponente, holografskoj i stvarnoj komponenti.

Odatle, mi ćemo apsolutno vjerovati svjedočenjima žrtava, umjesto da ih uzimamo kao lokalne pogrešne interpretacije različitih događaja kao što to čine današnja nauka i državni ‘ufolozi’ (istraživači NLO fenomena; prim. prev.).

Razlozi za ta pogrešna predstavljanja su navodno, namijerno ili nenamijerno falsifikovanje činjenica što je određeno jednom patološkom potrebom da se bude u centru pažnje ili usljed nedostatka potrebnih preduslova kod naših svjedoka za jedno ispravno razumijevanje onoga što se stvarno desilo, umjesto predstavljanja jednog prostog događaja sa NLO.
Još davno smo shvatili to da stvarni manijaci koji žele da budu u centru pažnje su, u stvari, sami ufolozi jer mi već dugo vremena znamo to da je fenomen vanzemaljskih otmica apsolutno stvaran.

Dokazi iz hipnotičkih seansi

Željeli smo da razumijemo to šta se dešava za vrijeme jedne otmice, ili još preciznije, za vrijeme njenog početka i kraja. Htjeli smo da vidimo da li u detaljima koji dolaze od svjedočenja žrtava, postoji ijedan detalj koji bi nas nekako mogao dovesti na pravi put kako bi mogli razumjeti to, kako virtuelna realnost radi (virtuelna realnost podrazumijeva jedan skup parametara koji se zovu Prostor, Vrijeme i Energija). Jednostavno rečeno, željeli smo verifikovati to da li su formule kojima su nas istraživači snabdjeli, ključni opisni faktori principa na kojima ova Realnost radi.

Međutim, prvo ćemo pročitati neka od svjedočenja dobijena uz pomoć regresivne hipnoze, koje smo zapisivali tokom posljednjih dvadeset godina našeg istraživanja.

1. Svjedočenje

Jedan mladić je bio s prijateljem u disko klubu. Otišli su u toalet. Prijatelj ga je čekao u hodniku koji je vodio do toaleta. Tek nakon nekih 25 minuta, mladić je izašao iz toaleta u stanju mentalne konfuzije. Pored toga, njegova odjeća je bila zaprljana nekom vrstom bijelog praška, koji je imao čudan miris. Prijatelj ga je pitao da mu objasni zašto se toliko zadržao, međutim, odmah su se zaputili u plesnu dvoranu gdje je mnnogo ljudi plesalo u ritmu muzike.
Kad su njih dvojica odlučili da napuste disko klub, mladić koji se zadržao u toaletu 25 minuta, otišao je do garderobe po njegov kaput i tamo je na svoje iznenađenje primjetio da mu je i kaput bio zaprljan onim istim bijelim puderom.

Uz pomoć jedne NLP seanse (neuro-lingvistično programiranje: metoda razvijena od strane Bandler-a i Grinder-a za razrješavanje trauma nastalih usljed podsvjesnog potiskivanja memorije), kasnije je omogućeno dovođenje na površinu cjelokupnog sjećanja tog doživljaja.

Kad je subjekat bio u toaletu i htjeo da izađe napolje, okrenuo se i tamo nije vidjeo ona normalna vrata, nego neku vrstu tamnih vrata kroz koja su se pojavila dva mala stvorenja tipa ‘grej’(s) (‘sivi’ – prim. prev.), tamne kože bez odjeće, a lebdjeli su na neke tri stope iznad poda: uobičajeni ‘grejsi’ koji su opisivani kod mnogih slučajeva abdukcije.

Subjekat je bio potpuno paralizovan; postavljen je u horizontalnu poziciju a onda tako ‘vožen’ kroz veliku plesnu dvoranu gdje su se sva živa bića činila prozirna i statična. Subjekat prolazi kroz zidove, stolove i druge ljude koji se čine nekozistentnim, kao da nisu bili stvarno tamo. Dva mala grejsa vuku prema izlazu njegovo tijelo kao da se radilo o nekoj kanti za smeće bez točkova; zaustavili su se kod garderobe gdje jedno od ta dva mala stvorenja preskače na drugu stranu pulta i uzima subjektov kaput koji je visio u zraku kao da je bio na nekom ofingeru. Mali ‘grejs’ prebacuje kaput preko tijela žrtve i onda izlaze kroz vrata kluba. Napolju, gore visoko, nalazi se uobičajeno svjetlo koje zahvata ovaj trio i podiže prema gore. Unutar tog letećeg objekta, subjekat je opet postavljen u vertikalnu poziciju, ali prije toga su mu ta dva vanzemaljca skinula cipele. Mladić je stavio u njih veliku količinu talka tako da bi ih mogao lakše oblačiti. Talk se rasipa po njegovoj odjeći i kaputu…

Prilikom povratka, subjekat i dva mala grejsa ponovo silaze dolje uz pomoć istog “vučnog svjetlosnog snopa”. Naša žrtva je još uvijek paralizovana i u horizontalnoj poziciji. Oni prolaze pored garderobe gdje se žrtva sjeća kako njen kaput koji ju je prekrivao sada spada s nje. Subjekat ponovo prolazi kroz plesnu dvoranu gdje su svi ljudi opet prozirni i skoro nevidljivi, ali u drugačijoj poziciji u poređenju s onom kad je napuštao tu prostoriju. Žrtva je odnesena do toaleta i na toj tački… sve ponovo oživljava, zvuk muzike se vraća, naša žrtva otvara vrata i otkriva da je njegova odjeća neobjašnjivo posuta talkom; on gleda u svog prijatelja i nije u stanju da mu da neko zadovoljavajuće objašnjenje: 25 minuta našeg vremena je prošlo. On je potpuno zbunjen.

2. Svjedočenje

Pod hipnozom, subjekat govori šta mu se dešava. Nalazi se u vozu na putu za Padovu; krenuo je u posjetu jednom prijatelju. Voz je napustio Rim i još uvijek nije stigao u Florencu. Odjednom, ‘zamrzava’ se laptop-kompjuter na kojem je nešto radio dok je sjedio sam u kupeu vagona. Sve se ‘zamrzava’. Sve je nepomično. Voz se više ne kreće iako nije usporio! Jednostavno je nepomičan.

Jedna strana kupea u vagonu postaje prozirna i subjekat vidi kako dolaze dva ‘grejsa’, skoro leteći i ulaze u njegov kupe dok se ništa drugo ne kreće. Subjekat je odveden levitiranjem napolje iz voza. Kao obično, u zraku je sada vidljiv i leteći tanjir koji će ga uskoro progutati, međutim, dolje ispod, on je još uvijek bio u stanju da vidi zamrznuti snimak voza kao na filmskoj traci, gdje se on nalazio neposredno ispred ulaza u jedan tunel.
Nakon jednog neodređenog vremena, subjekat je odozgo ponovo donesen do njegovog voza koji je još uvijek bio nepokretan ali se nalazio na drugom mjestu. Sve je nepomično, ali se scena odvija usporeno. Subjekat je ponovo stavljen u voz, u kupe u kome je bio ranije, i dok grejsi napuštaju voz istim putem kojim su došli kroz metalnu oplatu vagona, subjekat primjećuje kako njegov laptop pada na pod ispred njega a s lijeve strane se nalazi još jedan putnik koji spava i koji nije bio tu ranije.

Iznenada, voz se opet kreće i čovjek može opet percipirati karakteristične zvukove i vibracije voza. Pored njegovog kupea prolazi kondukter, naša žrtva otmica ustaje, zbunjeno juri za njim kroz hodnik vagona i pita ga, “Koliko još vremena do Florence”? Kondukter mu upućuje upitan pogled i kaže mu da su već prošli Bolonju i da se nalaze pred Padovom. (Bologna se nalazi na oko 60 milja iza Florence)

Nakon što je stigao na odredište, njegov prijatelj je takođe primjetio da je ovaj bio prilično zbunjen. Taj njegov prijatelj nam je to kasnije i potvrdio. Što se laptopa tiče, on se razbio jednom zauvijek.

3. Svjedočenje

Uz pomoć “tehnike sidrenja” (produžetak NLP-a), jedna gospođa je oživjela sjećanje na jedan traumatičan događaj iz tinejđerskih dana kada se počela daviti dok je bila na plaži s njenim roditeljima.

Prilikom korištenja ‘sidara’, ta žena je ponovo doživjela jednu scenu koja je bila potpuno različita od one koje se sjećala. U stvari, ona se sjećala da iako se skoro bila udavila, njen kupaći kostim je bio suh kad joj je otac pritrčao kako bi je spasio. On je bio bijesan na spasioce i druge ljude koji su se tamo zadesili jer oni nisu ništa uradili kako bi spasili djevojčicu. Onda su otišli natrag kući bez dobijanja dodatnih objašnjenja. Njena majka je takođe imala nejasno sjećanje u vezi s tim događajem a ono je takođe bilo drugačije od onoga čega se sjećala njena kćerka.

Sidra su otkrivala nešto potpuno drugačije. Djevojčica je u vodi, kada se sve zamrzava. Međutim, ona ne udiše vodu koja tako ni ne ulazi u njena pluća ali ona sada vidi kako morska voda ključa kao da nešto veoma svijetlo dolazi odozdo.

Dobila je utisak da se nalazi unutar jednog prozirnog mjehura jer nije imala direktan kontakt s morskom vodom… ona ponovo proživljava tu scenu posmatrajući je odozgo; iako je zbunjena, ona primjećuje da je nešto vuče odozgo. Nakon što se ponovo vratila dole, sve je zamrznuto u vremenu. Ljudi koji prolaze su zamrznuti, njen otac trči prema njoj ali je i on zamrznut u svom trku. Ne može se čuti nikakav zvuk.

A onda iznenada, otac je uzima za ruku i sve ponovo počinje da se kreće. Otmica je trajala dugo vremena ali se činilo da je za ljude na plaži, vrijeme bilo zamrznuto.

4. Svjedočenje

Subjekat se vraćao kući autom. Bilo je veče a u autu je bio uključen jedan potpuno novi GPS sistem. Subjekat se odjednom počeo žaliti na iznenadnu pospanost i zaustavlja auto. Niko tu ne prolazi, odnosno, u blizini se nije moglo nikoga primjetiti. Subjekat pada u san, međutim, nakon što se probudio shvatio je da se desilo nešto prilično čudno. Njegovo auto je napravilo jedno čudno putovanje, kako je to bilo prikazano na GPS-u. Auto je prešlo određeni put, onda je skrenulo lijevo na neki seoski put; onda se vratilo kroz jednu petlju na glavni put i nastavilo da vozi njime još nekoliko milja. Na kraju, trag se iznenada zaustavlja. Problem je u tome što auto nije na kraju GPS odredišta, nego na njegovoj početnoj tački, kao da se na tom svom putu on vratio natrag u onaj momenat kad je subjekat zaspao. Ali taj put natrag nije bio zabilježen. Za vrijeme hipnotičke seanse, subjekat će se sjetiti da se iznenada, nakon skretanja na seoski put, pojavio jedan leteći objekat pun saurijanskih vanzemaljaca i italijanskih vojnika i silom ga oteo.

5. Svjedočenje

Jedna od žrtava otmica je upravo završila s pomaganjem supruzi za vrijeme porođaja. Porođaj je bio praćen od strane doktora a cijela trudnoća je bila praćena s naše strane, sa distance, dok smo objašnjavali mužu koji je bio žrtva otmica i već oslobođen od njih, šta se dešava iz minuta u minut. On je bio svjestan tog problema i slobodan od bilo kakve vanzemaljske interferencije dok je ona bila religiozna i još uvijek nesvjesna toga šta se istinski dešava. Nepotrebno za reći, cjelokupna trudnoća je bila jedan čudesan poduhvat. Prvo je došlo do oštećenja mozga fetusa u području neposredno do epifize, što je dovelo do velike brige da će se desiti najgore (a onda oštećenje nestaje).

Nakon toga, došlo je do uobičajenog pokušaja da se izazove porođaj nakon sedam i po mjeseci trudnoće, kako se to obilčno dešava kod djece žrtava otmica (rani porođaj koji je riješen farmakološki); onda čvor na pupčanoj vrpci (taj problem je takođe bio čudesno riješen.) Onda porođaj, koji se sam po sebi sastojao od cijele jedne serije čudesnih događanja. Ne moramo ni napomenuti to da je novorođenče bilo rođeno sa čvorom na pupčanoj vrpci i da je prema doktorima ono trebalo umrijeti dvije sedmice ranije.

Međutim, kako je nama to odavno već poznato, vanzemaljci su dobri ginekolozi i oni pomno prate rođenja svojih budućih žrtava a čak i često intervenišu već u prvim momentima nakon njihovog rođenja, kako smo to uspjeli vidjeti na osnovu mnogih svjedočenja za vrijeme hipnotičkih seansi.

Sve je u ovom slučaju išlo drugačije.
Medicinska sestra daje bebu ocu koji treba da je odnese dole u sobu za novorođenčad, koristeći lift. Međutim, kad izlazi iz lifta, novopečeni otac se počinje žaliti na bol u lijevoj ruci na kojoj se jasno može vidjeti i jedna rana slična opekotini.

Metoda sidrenja kojom je ta žrtva već bila dobro ovladala, otkriće misteriju. Vrijeme se zaustavlja u liftu. Otvara se jedan prolaz kroz koji dolazi uobičajeni grejs i on pokušava da uzme od oca malo novorođenče. Otac pruža otpor, tj. on to bar pokušava, i tada mali grejs koristi svoj štapić kojim on šokira oca, nakon čega ostaje opekotina na njegovoj ruci i ovaj očajno pušta dijete. Lift je nepokretan... sve je nepokretno... vrijeme se zaustavilo..., onda obični grejs dolazi natrag i vraća bebu u očeve ruke ali tek nakon što ju je izvadio iz neke vrste prozirnog plastičnog paketa koji je opisan i od strane drugih žrtava otmica. Čini se da se tu radi o nekoj vrsti kontejnera koji služi za transport novorođenčadi!? Odmah nakon toga, lift se ponovo pokreće ali kad se vrata otvaraju, otac počinje da osjeća bol na ruci. Samo jedan momenat je bio protekao.

6. Svjedočenje

Jedna od žrtava otmica nam je rekla kako je jednom prilikom izašla iz svog auta kako bi ušla u jednu radnju da kupi povrće. Kad je uhvatila bravu vrata te radnje, nije ju stigla ni povući prema dole... a već se našla između dvije prodavačice koje su međusobno razgovarale. One su bile prilično iznenađene... ali šta da se kaže? U moment kada je ta žena pokušala otvoriti vrata te radnje, vrijeme se zaustavilo i za nju je počelo neželjeno putovanje, ko zna koje po redu, zajedno sa uobičajenim vanzemaljcima tipa grejs.

Vrijeme se ne zaustavlja zato što vrijeme ne postoji

Prvi utisak kojeg ovdje možemo dobiti je taj kako postoje indikacije da se vrijeme prilikom odvijanja otmica zaustavlja. Stvari ne mogu da stoje tako. Ukoliko bi se vrijeme zaustavilo, onda bi se zaustavili i mi i sve bi se zaustavilo. Drugim riječima, ni vanzemaljci oko mene se ne bi mogli pokrenuti. Isto bi se desilo ukoliko bi se zaustavio prostor zato što je on spojen s vremenom a koliko znamo, kad se prostor promijeni to proizvodi beznačajne (“not void”, prim. prev.) vrijednosti za vrijeme.

Kako smo prethodno naglasili, ne samo da se povremeno može činiti to da se vrijeme zaustavlja, nego se takođe čini i da ono ide unatrag.

Jedna osoba se probudila nakon noćne more u kojoj su je mala stvorenja otela i odvela napolje iz njene sobe. Ova žrtva otmica, koja to u stvari nije sanjala, nakon buđenja je onako, preplašena i zadihana, ustanovila da se probudila prije nego što je otišla na spavanje. Ona je otišla u krevet u 23:30 i nakon jednog dužeg “sna”, probudila se u 22:30.

Jedna druga žrtva otmica je zaspala dok je letjela u avionu i nakon što se probudila, primjetila je da u avionu nema nikoga. Taj čovjek se zabrinuo i počeo je grčevito tražiti ostale putnike dok je avion letjeo, međutim, on je onda ponovo zaspao, ili se nešto drugo zbilo... on se nije sjećao šta se u stvari desilo. Za njegov um će to sve ostati samo kao jedan san. Ali, da li je to stvarno bio samo jedan san?

Kvantna fizika i smrzavanje vremena

Kvantna vizija univerzuma nam za sada omogućava da ovaj univerzum približno predstavimo uz pomoć nje. U stvari, već smo pokazali to da je Prostor/Vrijeme, jedna rešetka koja je sastavljena od tačaka koje predstavljaju samo one čvorove u kojima se Vrijeme i Prostor isprepliću (to takođe važi i za energiju ali ćemo nju ovdje izostaviti kako bi pojednostavili stvar – bilješka autora) i oni su tu potpuno definisani (mjerljivi). Tako će i univerzum egzistirati samo u tim tačkama, dok će njihova okolina predstavljati ništa postojeće. Te tačke su osvjetljene osama Svijesti, da tako kažemo; to, kako smo prije napomenuli, radi kao jedan filmski projektor koji daje život jednom velikom platnu.

 

Jednom manje pažljivom posmatraču, slika puna informacija koja je projektovana na veliko platno, iz daljine će se činiti homogenom, ALI ukoliko se ona pažljivije osmotri uz pomoć nekog povečala, primjetićemo da je ta slika fiksirana samo za one tačke na kojima ima vlakana tkanine od koje je veliki filmski zastor napravljen.Ta slika se neće moći primjetiti u onim rupicama između vlakana tkanine.

Na gornjoj slici, svaka bijela tačka predstavlja jedan čvor virtuelne realnosti dok u onim crnim dijelovima realnost neće postojati… Tako bi i mi putovali jednom ispravnom ali kvantiziranom rutom, skačući s jednog bijelog čvora na drugi kao da je naš život jedan skup fotograma a ne jedna kontinuirana aktivnost.

Ova vizija virtuelne realnosti omogućava nam da imamo veoma precizne mjere vremena i prostora, i da uzimamo u obzir, od jedne vrijednosti do druge, (ne od neke varijacije iste vrijednosti, nego dvije vrijednosti koje su posebne u odnosu jedne na drugu) gdje druga vrijednost neće više predstavljati promjenu u vremenu prostoru one prve, nego jednu posebnu mjeru koja je potpuno nezavisna od druge.

Drugim riječima, naš život ne bi bio jedan kontinuiran niz situacija, nego jedna duga serija nagomilanih statičnih slika koje prate jedna drugu na jednom hipotetičkom filmskom platnu.

Šta se onda dešava kad stignu vanzemaljci?

Sada ćemo pretpostaviti da se naša egzistencija može opisati kao jedna serija situacija koje se mogu predstaviti uz pomoć jednog odgovarajućeg broja snimaka jednog filma koji se projektuje na spušteno platno virtuelne realnosti. Taj film se odmotava zajedno s njegovim snimcima, odozdo prema gore u prostoru i vremenu, dok naš mozak očitava samo jedan snimak u određeno vrijeme.

Ukoliko bi jedan hipotetički helikopter letjeo uzduž tog filma istom brzinom kojom se i taj film odmotava u vremenu, pilot bi uvijek vidjeo isti imidž ispred sebe, uvijek jednu te istu sliku, i on bi za vrijeme tog njegovog leta, stalno ulazio u interakciju sa istim snimkom, kojeg će on osvijetliti s njegovim svjetlima, kao što je to predstavljeno na sljedećim slikama.

 




(Evento=događaj; Spazio=prostor; Tempo=vrijeme)

Vidjećemo da je ovo samo jedan aspekt onoga što se stvarno događa ali za sada, ovo je samo jedan korak naprijed ka razumijevanju onoga što se dešava za vrijeme jedne otmice. Ovaj helikopter nije ništa više i ništa manje do jedna vanzemaljska letjelica koja se umiješala u vašu prostorno-vremensku realnost dok je istovremeno zamrznula lokalno vrijeme. To se dešava iz razloga što se vanzemaljska letjelica na neki način postavlja na vremensku osu naše lokalne realnosti i tako ulazi u jednu faznu interakciju s našim vremenom. Vrijeme se zamrzava za nas i za vanzemaljca ali ne i za ostatak živih stvari, ne i za ostatak stvari koje su obdarene sa Sviješću, koje će imati tendenciju da nestanu sa scene koju percipira žrtva otmica. To je kao da nešto zadržava Snimak br. 4 (kao na gornjoj slici), dok sve druge “žive” stvari nastavljaju normalno da se kreću naprijed, prema Snimcima br. 5, 6, 7...

Na početku same otmice, nas izvlače iz našeg virtuelno ‘zakočenog’ snimka. Drugim riječima, vanzemaljac može da zaustavlja naše putovanje na raznim snimcima filma, dok ostali likovi na filmu nastavljaju dalje kako bi se to normalno dešavalo. Ali on blokira nas (koje otimaju, prim. prev.). Da bi to uradio, on putuje u vremenu istom brzinom kojom putujemo i mi kao da se tu radi o jednom automobilu koji se na autoputu približio i poravnao s našim a onda vozio istom brzinom. Međutim ovaj se pomak dešava samo uzduž jedne ose, Vremenske ose.

Kada ta dva auta (onaj kojeg mi vozimo i onaj kojeg vozi vanzemaljac) voze istom brzinom, oni se jedan drugom čine nepokretnim, i vanzemaljac je u stanju da ulazi u interakciju s našom realnošću koja će se nama činiti nepokretnom. Ona se čini nama nepomičnom jer kad auto vanzemaljca dođe pored našeg, oba auta se blokiraju. Okolina se više ne miče i sve na snimku se zamrzava.

Uskoro ćemo vidjeti da će i najmanja nedoslijednost koja je teško razumljiva na ovom nivou, biti brzo razriješena modifikovanjem nekih lokalnih parametera. Ova postavka koju smo sada ovdje predočili je u stvari ista ona koju smo pominjali ranije, kad smo navodili da se vanzemaljci fizički kreću po holografskoj rešetki, putujući SAMO u vremenu ili SAMO u prostoru.

Ovaj koncept će dobro odgovarati onome što žrtve otmica opisuju: sve je nepokretno osim nje i vanzemaljaca koji se mogu kretati unutar tog zamrznutog ‘snimka’ prostora-vremena. Nema nikoga u blizini jer su ostali “živi” entiteti prešli na naredne ‘snimke’. Ovdje još jednom možemo vidjeti da beživotne stvari ostaju mirne dok se žive stvari mogu kretati po holografskoj rešetki, koja je predstavljena od strane neki istraživača na polju Bohm-ove virtuelne realnosti. I još jednom, čini se da je virtuelna realnost kvanitizirana u oboje, prostoru i vremenu, uzduž jedne ose potencijalnih energija.


Ovdje slijedi prijevod relevantnog dijela jedne modifikovane SIMBAD seanse (s audio fajla) kojoj su na kraju dodani neki moduli iz Flaš mentalne simulacije (čišćenje implanata i uništavanje klonova). Seansa je održana preko Skype. Klijent (K) je žrtva vanzemaljskih i vojnih otmica. Terapeut je označen kao - T. Kako je već navedeno u članku, čovjek može sam odraditi SIMBAD. U ovom slučaju, klijent je tražio da ga se vodi kroz tu simulaciju:


T: Pokušaj da udahneš duboko i izdahneš 3-4 puta...sada pokušaj da zamisliš jedan TV studio... kao da se pripremamo za neki od najgledanijih šou-programa gdje ćeš ti biti glavni voditelj te emisije... imaćeš tu neke goste... pozvaćeš tu neke goste, kojima ćeš postavljati neka pitanja. U ovom momentu u tom studiju nema nikoga. Sada, zamisli u sebi taj studio, onoliko lijepim koliko hoćeš... moraćeš odlučiti kakav ćeš stol tu staviti, stolice... TV kamere takođe možeš tu postaviti, mikrofone... šta god hoćeš...
K: (klijent ima problema sa jednim stvorenjem koje mu se navodno nalazi odmah iza leđa i pokušava da ga ometa, te pokušava to da predstavi terapeutu prilično nerazumljivo; prije toga bilo je i tehničkih smetnji prilikom povezivanja na Skype, preko kojeg je vođena ova seansa; tako je sada nerazgovijetno ono što ta osoba kaže.)
T: Hoćeš da kažeš da to (biće) pokušava upravo sada da se umiješa? Samo mu reci da ovdje nema ništa što bi ga trebalo brinuti, ovo je samo jedna igra. Ti si ta koja treba ovdje da vodi... ti treba da upravljaš... da vladaš cjelokupnom situacijom. Sjeti se neke TV emisije koju najviše voliš...
K: Uh, izgleda da neće ići na taj način. Ometa me, ne znam da li bi "proklinjanje" bila prava prava riječ da to opišem...
T: Dobro, pokušaj da duboko dišeš, takvo disanje može mnogo da pomogne, možeš to raditi i sa otvorenim očima, pokušaj da dišeš duboko, polako udahni duboko... sada izdahni... učini to tako tri puta i sada samo zamisli...
K: Dobro, mislim da je sada bolje... možemo nastaviti...
T: Pokušaj zamisliti u sebi taj studio... i opiši nam kako on izgleda, kako želiš da ga namjestiš, kakav je sto, od kakvog je materijala, boje koje koristiš kod opremanja studija...
K: Hm, dobro...
T: Koncentriši se na primjer prvo na stol, možda voliš da on bude od drveta...
K: Dobro, zamislila sam ga sada...
T: Šta onda vidiš sada? Šta ti je sada na umu?
K: Pa napravila sam jedan studio, možda on nije u ovoj dimenziji ali je tu... vidim ga.
T: Dobro, probaj sada da dodirneš namještaj koji je tu, ako je to drvo onda će se ono osjećati hladnijim od plastike... pokušaj da budeš tamo... da dodirneš te stolice, pod... svjetla... zidovi. Napravi sve to, onako, jednostavno.
K: Dobro.
T: OK, ta prostorija nema prozora, za sada, tu postoje samo jedna vrata...
K: Da.
T: Ta vrata moraju biti nekako postavljena ispred tebe...
K: Dobro, vidim ih.
T: Ona ne moraju biti preblizu ali dovoljno blizu da možeš jasno vidjeti svakoga ko ulazi kroz njih...
K: Dobro.
T: A blizu tih vrata zamisli da imaš postavljeno jedno ogledalo, ali tako da ko god ulazi u tvoj studio, moraće će da se ogleda na njemu. Kad se jedna individua ogleda u njemu, ti ćeš morati vidjeti istu sliku te individue u tom ogledalu kakvu vidiš ispred njega ili ispred sebe...
K: Da
T: To je zbog provjere njihovog identiteta jer ako se ono što vidiš u tom ogledalu razlikuje od onog što vidiš izvan njega, to će značiti da se ta osoba pretvara tj. da nije ona kojom se predstavlja. Dobro, da li imaš neki stol tamo?
K: Da, imam.
T: OK, da li imaš tamo samo jedan stol za sebe i za goste...
K: Imam samo jedan sto u prostoriji koji je napravljen od stakla
T: Od stakla...dobro... a koliko stolica imaš tamo?
K: Samo jednu.
T: Samo jednu, za sada, dobro. Imaš li tamo ikakvu kameru koja snima... ne mislim sada u ovom momentu... nego tamo u toj prostoriji koju si zamislila... u tom TV studiju?
K: Da, imam tu jednu malu kameru... he, he, postavila sam je na zid
T: Dakle, imaš samo jednu kameru u tom svom studiju... dobro.
K: Da.
T: OK, možeš imati jednu, tri ili nijednu... ali moramo samo zamisliti sve tako da ti počinješ javno da se obraćaš publici. Ovo veče moraš pozvati u tvoju emisiju, prije svega, svoju Dušu, svoj Um i svoj Duh... znaš... svoju svijest, a kasnije, možda i vanzemaljce.
K: OK
T: E, sada moraš zamisliti da emisija počinje uživo, uzmi svoj mikrofon ako želiš i pogledaj u kameru unutar tvog studija, sa svojim zatvorenim očima (sada) zamisli da gledaš u kameru u svom studiju
K: Da.
T: Da li su ti sada oči otvorene.
K: Ne, sada su zatvorene.
T: Dobro. Sada samo zamisli da počinješ emisiju. To je tvoja emisija. Sada ćeš reći, "Večeras ćemo razgovarati na temu - Ja i vanzemaljci"!
K: Da.
T: Dobro, - "a tu ćemo takođe imati i neke goste"...Ok
K: Da...
T: ..."a prvi gost koji će doći, to je moja Duša".
K: OK
T: Sada ćeš prozvati svoju Dušu, ona će ući kroz vrata.
K: OK... Oh, jedna divna svjetlost...
T: Dobro, znači jedna divna svjetlost je ušla?
K: Da, ta svjetlost je bijela...
T: OK, nemoj zaboraviti da se ona treba ogledati... traži od tog entiteta da se ogleda u onom ogledalu... da vidiš da li ćeš tamo dobiti isti odraz.
K: Da... ali ne mogu tamo vidjeti istu sliku
T: Ok. Reci mi šta vidiš u ogledalu. Obrati veliku pažnju na to, odozgo prema dole, s lijeva na desno
K: Sada vidim jednu jaku bijelu svjetlost... prikazuje mi se kao jedna mlada, mala djevojčica... jedno mlado, malo dijete od 7 ili manje godina... ima dugu kosu... ona je nekako veoma slobodna i tiha...
T: Hm, dakle ono što vidiš izvan ogledala je svjetlost a unutar ogledala vidiš nešto kao dijete... s dugom kosom?
K: Da.
T: OK...hm... upitaj to biće odakle dolazi, koliko je staro.
K: Mmm... kaže da je uvijek bilo ovdje
T: OK, kaže da je uvijek bilo tu. A odakle ono dolazi?
K: Mmm, kaže da dolazi iz svjetlosti.
T: Odakle, odakle dolazi?
K: Iz svjetlosti.
T: Iz svjetlosti. Znaš, ja njemu baš ne vjerujem puno zato što izvan ogledala vidiš svjetlost a unutar njega - drugu stvar.
K: OK
T: Pokušaj da vidiš da li se ta svjetlost promijenila... da li je dobila neki drugi izgled...
K: OK...mmm... kao neka mala tačka... promijenilo se u jednu malu tačku.
T: Oh, dakle mijenja se... OK, mislim da to nije tvoja Duša... ono se samo pretvaralo... sada samo učtivo zamoli to biće da izađe napolje kroz vrata... da izađe napolje.
K: OK, krenulo je...
T: Dobro, da li si sigurna da je izašlo napolje iz prostorije, zato što se ponekad oni mogu sakriti?
K: Da, da, izašlo je...
T: Dobro.
K: Uh, stvarno su prevaranti...
T: Dobro... sada ćeš morati opet prozvati svoju Dušu... ko god da uđe, moraćeš mu provjeriti identitet u ogledalu. OK?
K: (duža stanka) Vidim sličnu vrstu svjetlosti ali nije toliko sjajna kao prošla, mmm...
T: Dobro.
K: Provjeravam je...
T: Sada dobijamo bolji ton, nego prije...
K: To... to neće da uzme nikakav oblik, ono je jednostavno...tu... ispred mene i ispred ogledala...
T: Aha, dakle u ogledalu dobijaš istu sliku?
K: Da, nije se promijenilo kao ono prošlo, ali je nešto slabijeg inteziteta... ipak je dosta sjajno...
T: Dakle, vrlo je sjajno... bitno je vidjeti isti odraz u ogledalu...
K: Da, oni su isti...
T: Posmatraj to pažljivo, odozgo prema dole, s lijeva na desno... zamoli to biće da se okrene, tako da možeš vidjeti u ogledalu njegovu pozadinu... njegova leđa...
K: Da
T: Da li dobijaš istu sliku?
K: Da
T: Dobro. Ok, sada pitaj to biće koliko je ono staro.
K: Neće da priča samnom.
T: Ne želi da priča?!
K: Da, ne želi da priča.
T: Pokušaj ga pitati da li ono ima ime?! Kako se zove?!... i zašto ne želi da priča s tobom, da li se boji ili šta?!
K: Kaže da sam je iskopčala od sebe... odbija da razgovara samnom...
T: OK, reci joj da ti sada pokušavaš da se ponovo spojiš s njom... pokušaj je dotaknuti nježno... pa vidi kako ćeš to osjećati...
K: (Počinje jecati) Oh, draga... ona je toliko uplašena...
T: Oh... samo pokušaj biti nježna...
K: Oh, izvinjavam se (zbog plača), oh...
T: Ma, u redu je, to je normalno...
K: Kaže...da je ona došla prva... da nisam trebala da je odstranjujem... ne dopušta mi da je dodirnem (jeca)
T: Dobro, dobro, za sada je i to dobro... pitaj je samo da li želi da se pridruži ovoj seansi, ovom šou-programu, zato što ti želiš da stvarno saznaš šta se ovdje dešava
K: Da, ona to želi
T: Dobro, zamoli je da sjedne za stol i ako joj treba stolica, napravi je za nju.
K: Ok, ona je upravo tu.
T: Dobro, sada treba da pozoveš unutra svoj Um. Tvoj stvarni Um. Taj dio sebe.
K: (isprekidan i nerazumljiv ton)
T: OK... nisam ovo čula jer nešto nije u redu s tonom... da li si dobila istu sliku u ogledalu?
K: (stanka) ... Da, jesam. Pričekajte malo... da li me sada bolje čujete?
T: Da, mnogo bolje. Pitaj to biće sada, koliko je ono staro, odakle dolazi, da li ono ima ime...
K: OK. Ono je kao neki androgen. Nije ni muško, ni žensko. Kaže da je čisti intelekt ili nešto... nemam riječi da opišem ovo što vidim.
T: Da li to biće zna da je ono tvoj um?
K: Da, zna, kaže da je ono na glavnom mjestu već dugo vremena
T: Ha, ha, dobro...
K: He, baš me to iznenađuje...
T: Dobro, možeš li ga dodirnuti? Dodirni ga i obrati pažnju na svoja osjećanja.
K: Da. Ono je vrlo mirno...lagano...Da
T: Dobro, zamoli ga da ode to stola i sjedne na stolicu.
K: Da. Sjelo je upravo ovdje s moje lijeve strane.
T: Da, dobro, možda ćeš nam kasnije moći napraviti jednu skicu gdje ćeš nacrtati gdje je ko sjedio za tim stolom,... sada trebamo pozvati tvoj Duh. Dakle, tvoj Duh.
K: Dobro....uh, mogu ga vidjeti, izgleda kao vjetar, kao neki vrtlog...
T: Da li ima neku boju?
K: Ne znam, ponekad kao da je plavo, a onda zlatno-bijelo, pa žuto, ne znam kako da ga opišem...
T: Dobro, zamoli ga da priđe ogledalu a onda neka se okrene...
K: Dobro... isto je...
T: OK, da li si sigurna?
K: Da, zato što izgleda kao jedna spirala.
T: Šta vidiš tačno u ogledalu?
K: OK, vidim jedan oblik spirale
T: Aha
K: Kao DNA spirala...a izgleda kao vrtlog vjetra koji se okreće i okreće oko sebe
T: A možeš li vidjeti iste boje?
K: Da, kao da ima nešto što je plavo ali ima i nekih drugih nijansi, kao što je zlatna... nešto kao da nije sasvim u redu s tim... kao da nije u ravnoteži... nekako...
T: Pitaj ga ko je on.
K: Oh, čini se kao da se to sada mijenja?! Uh...uh...
T: Dobro, ako ti se ne sviđa, onda ga samo učtivo zamoli da izađe napolje.
K: Dobro, hoću...izašlo je.
T: U međuvremenu, pogledaj svoj Um, da li se on promijenio? Ili je još uvijek isti?
K: Isti je.
T: Dobro, sada prozovi tvoj Duh, tvoj stvarni Duh.
K: Izgleda kao svjetlo plava boja. Kao da se ne usuđuje da uđe. Izgleda drugačije, kao neko prisustvo svjetlo plave boje... kao da se boji da uđe unutra
T: Pozovi ga slobodno, neka uđe i neka stane pred ogledalo tako da možeš provjeriti njegov identitet.
K: Nije pravi... sada ne mogu vidjeti istu sliku.
T: Ništa, naredi mu da izađe napolje, možeš to učiniti i onako, ljutito, s nekom vrstom autoritativnosti...
K: Dobro, pokušaću opet... koliko vremena imate...
T: Ništa ne brini, imamo vremena.
K: Oh, on je tu... mogu vidjeti istu sliku ispred sebe i unutar ogledala... izgleda kao sićušno, malo, bijelo stvorenje, malo bijelo stvorenje...
T: Dobro, pitaj ga ko je on, odakle dolazi...
K: Oh, sada se ispostavilo da je to mali grejs ("sivi" vanzemaljac, prim. prev.), i podsmijeva mi se... nije istinsko...
T: Ništa, reci mu da se ogleda u ogledalu
K: Ali njegova slika je još uvijek ista
T: Reci mu da se okrene, tako da možeš pogledati njegova leđa...
K: Oh, to je bilo dobro, njegova leđa su još uvijek siva...Ok, on može da ide sada...
T: Pa, možeš ga pitati ko je on... ili mu ti ne vjeruješ?
K: Ne vjerujem mu
T: Dobro, onda ga pošalji napolje.
K: Ok. (šmrca).....(duža stanka)...sada vidim u ogledalu jedno veliko reptilsko stvorenje koje kaže da sisa moj duh... kao da hoće da me provocira...
T: Ha, ha... ma samo ga onako autorativno istjeraj napolje jer večeras si ti ovdje glavna; ti si ta koja ovdje komanduje... tako da se nemaš čega bojati...
K: He, he, OK...
T: On mora da izađe napolje... (duža stanka)... Da li on izlazi napolje?
K: Da. OK. Sljedeći izgleda kao jedan cvijet, u stvari; opet je plav, svijetlo-plav... ne znam kako se zove taj cvijet na engleskom ali znam da takvo cvijeće raste ovdje u X... (njenoj državi, prim. prev.) i izgleda kao zvonce... odraz u ogledalu mu je isti... i kao da treperi...
T: Dobro, zamoli ga da se okrene tako da možeš u ogledalu vidjeti cijelo njegovo biće.
K: Da, izgleda isto.
T: Ok, sada mu postavi par pitanja, kao - ko si ti, koliko si star, odakle dolaziš...
K: Ono kaže da je osnovni dio mene... i da je bio zloupotrebljen... s moje strane...(šmrca) i vrlo je tužan...
T: Tužan je... a možeš li ga dodirnuti?
K: Da
T: Dobro, dodirni ga i koncentriši se na svoja osjećanja. Kako ti se on čini kad ga dodiruješ?
K: Uh, osjećam kao da imam toliko mnogo stvari zbog kojih se trebam izvinuti... nježan je i dozvoljava mi da ga dodirnem...
T: Dakle, ti mu vjeruješ?
K: Da.
T: Dobro, zamoli ga da sjedne za sto, isprati ga sama do stola sada.
K: Da,... sjeo je nasuprot mene.
T: Nasuprot tebe, dobro, sada upitaj Dušu da li ona već poznaje taj Duh i Um.
K: Oh, da, ona kaže da oni često razgovaraju međusobom... ali da sam ja isključena iz toga...
T: Dobro, znači da oni poznaju jedno drugo?
K: Oh, da ali se čini kao da su prilično ljuti na mene.
T: Dobro, da li oni onda znaju o uplitanju vanzemaljaca i vojske u tvoj život?
K: Da, oni to znaju... ljuti su zato što nisam reagovala prije... što sam ja dozvoljavala da se to dešava...
T: Dobro, pitaj ih gdje si ti to pogriješila jer oni bi trebali da tebe brane... dobro, šta je to bilo pogrešno s tvoje strane?!
K: (šmrca)... kažu da sam ih otsjekla od sebe uz pomoć mog Uma...
T: Uz pomoć tvog Uma... pa, dobro, šta Um kaže... kad on čuje takvu jednu tvrdnju?
K: Mmm... on se ponaša kao neki šef i kaže da je morao tako da radi.
T: Dobro, da li se tvoja Duša i Duh slažu u vezi s tim da je to tvoj istinski Um?
K: Da, ali oni su ljuti na njega.
T: Dobro, da li su tvoja Duša i Duh svjesni toga da oni predstavljaju jednu Svijest koja je veća od Uma, tako da Um ne mora da se odnosi prema njima kao neki šef?
K: Da, oni to znaju... kažu da oni žive jedan odvojen život.
T: Da li um zna da postoji jedna veća Svijest nego što je on, odnosno, ta njegova svijest?
K: Da, ali on kaže da je bio toliko zaposlen radeći s mojim privatnim stvarima da jednostavno nije imao vremena da razmišlja o tome... he, he, mogu ovo da razumijem.
T: Dobro, znači da oni znaju o tom uplitanju sa strane; sada ih možeš pitati jedno po jedno, da li oni žele da još uvijek ulaze u interakciju sa vanzemaljcima i vojnicima..
K: Ne
T: Oh, a da li oni svi kažu...
K: Ali, moj Um kaže da... iz nekih razloga ja imam nekog posla... s nečim... uh, postoji nešto što utiče na moj Um... upravo sada... dešava se nešto kao "hakiranje", nešto kao da pokušava da "hakira" tu komponentu Uma...
T: Da, da, moguće je, moguće je... Dobro, da li se tvoj Duh i Um slažu da sada pozoveš vanzemaljce u tu prostoriju i bilo koga drugog ko je zakačen za tebe u ovom trenutku? Jednog po jednog, ako želiš a možeš napraviti i jedno posebno mjesto ili poseban stol za njih.
K: Za moju Dušu i moj Duh?
T: Ne, ne, za vanzemaljce.
K: OK, napravila sam jedan dugački, dugački stol tako da mogu sjesti za njega.
T: OK.

***********************************

K: Jedan od njih...
T: Samo jednog po jednog i pitaj ih ko ste vi, šta vi to želite od mene... zašto ste ovdje?
K: OK, prvi je... uh... vojnik, a povezan je samnom preko tih implanata...
T: Aha...
K: I on je moj rukovodilac ("handler" prim. prev.)... i u stvari on je... osjećam da je on spojen samnom upravo sada...
T: Upravo sada?!
K: Da
T: Znam, zato on i jeste tu...
K: Da, mi imamo tu... neku vrstu... kako da kažem... "aferu" u toj drugoj realnosti, u tom mom drugom (promijenjenom) stanju uma i on je taj koji mene manipuliše...
T: Aha... to znači da on zna šta radi?!
K: Da
T: Da on samo radi svoj posao, tebe da prati
K: Ne
T: Dobro, obrati pažnju na to kako je on obučen, na njegovu uniformu, boje...
K: Pa vojna uniforma, "kaki" boje... s nekim pantljikama... bijela košulja... da, ja poznajem njega vrlo dobro.
T: Dobro, dobro, sada ga zamoli da sjedne za stol.
K: OK
T: On ti sada ne može pobjeći
K: Uh, to je dobro...
T: On je tu sada zarobljen. Ko god uđe u unutra, biće tu zarobljen.
K: Ok
T: Sada, prozovi sljedećeg.
K: Dobro... sljedeći je...uhh... Drako (Draco, prim. prev.)
T: Ko?
K: Drako
T: Aha, Drako, kako on izgleda jer meni nije poznato koga vi nazivate Drako?
K: OK, to je onaj mračni... s ljušturom i...hm... ja sam imala posla s njim u onim silosima za nuklearne rakete... da... OK, mogu ga vidjeti...
T: OK, a šta vidiš u ogledalu, kako on stvarno izgleda u njemu?
K: (stalno šmrca) Izgleda isto, kao i ispred mene... mračna figura đavoljeg izgleda
T: Pitaj ga kako se zove
K: O, on kaže da ga mogu slobodno zvati Gospod(ar) - (The Lord, prim. prev.)
T: Ha, ha, ha... (obe se smiju)... dobro, zamoli "gospoda(ra)" da sjedne za sto.
K: He, he, dobro.
T: He, he, još ne znamo gospodar čega je on to?!
K: Da... a sada dolaze tri reptilijanca.
T: Tri, hm?!
K: Reptilijanci ulaze unutra... hm... oni rade za tog...za tog... gospodara.
T: Oho, oni rade za gospodara, dobro, a da li su oni svi iste visine, da li svi isto izgledaju
K: Mmm, oni su muškog pola imaju bijeli trbuh
T: He, he, he...
K: A nekako su zelenkasti, uopšte...
T: Kako to, he, he, da su ušla sva trojica istovremeno?!
K: Ne znam?!
T: Pitaj ih.
K: Kažu da su došli svi zajedno jer se oni obično svi zajedno zabavljaju samnom
T: Svi zajedno. Kako se oni zovu? Da li imaju imena? Svako posebno ili imaju neko zajedničko ime?
K: Ne, neće da mi odaju njihova imena.
T: Zapovijedi im da ti kažu njihova imena. Oni to moraju.
K: ...... He, he, ja ne znam kako da ih izgovorim jer su tako luckasta...he, he...
T: Pokušaj
K: (Prasnula je u smijeh) O, stvarno ne mogu.
T: Zašto? Pa, mi smo radoznale jer smo mi žene...he, he..
K: Ma, u stvari, najbolje je da ih zovem - "šupci".
T: Da li se i oni slažu s tim da ih zoveš - šupci?
K: Da.
T: Aha, he, he, to je dobro. Dobro, zamoli šupke da zauzmu mjesta za stolom.
K: Da, he, he, upravo su sada sjeli... uhh, OK.
T: Da li su oni sjeli negdje blizu "gospodara"?!
K: Molim, blizu...?
T: Da li su sjeli negdje u blizini "gospodara"?
K: Ah, da, zato što oni rade za njega.
T: He, he, dobro, sljedeći...
K: Ulazi još jedan reptilijanac... ovaj je sivkaste boje... debela koža...hm... težak...
T: Hm...
K: I on je sjeo....a zašto su svi oni muškog pola?
T: Hm, dobro, da li si pitala ovoga kako se zove? Za koga on radi?
K: (Duža pauza) On kaže da ja to ne moram znati.
T: Samo mu zapovijedi da ti on to kaže odmah sada.
K: (Pauza)
T: Da li je i on šupak kao i oni drugi?
K: ... (poduža stanka) ...To je onaj što me je ubio... (grca)
T: Uh... žao mi je...
K: ...(pomalo dolazi sebi)... OK. (još jeca)... njega ću zvati - "dvostruki šupak".
T: Dobro, dupli šupak... ko je njegov šef? Za koga on radi?
K: ... oh, uh, nakon što sam ga to pitala, odozada se pojavila jedna sijenka koja lični na... (pčelu?, insekta - nerazgovijetno; prim. prev.)
T: Dobro... samo se ništa ne plaši... OK... ti sada upravljaš ovdje. Ti si ovdje šef. Tako, moraš da budeš autorativna. Dobro, ko je to biće-sjenka? Ko je to, u stvari?
K: O, ono kaže da... je ono inkarnacija Zla...
T: Aha, he, he... ajde, dobro.
K: He, he, kakvo iznenađenje.
T: Da, kakvo iznenađenje, he, he... Kako se ono zove? Kako mu je ime ili šifra? Ili bilo šta... nadimak.
K: Mmm, mogu da vidim samo jedno oko, jedno oko koje sam viđala prije... velika sijenka i jedno veliko oko
T: Aha, velika sijenka i jedno veliko oko...
K: ... uhh, a on kaže da ime Ra nije ime...
T: A zašto to... ako to nije ime?
K: (duža stanka) .... mmm, on kaže da ga mogu zvati Satan ali ja znam da mu ni to nije stvarno ime... nije sigurno, znam da laže.
T: Dobro, da li je njemu poznato njegovo pravo ime?
K: ...Uh, on počinje da nestaje...
T: OK, on ne može pobjeći... mora ostati tu. Ali, ako je rekao da Ra nije njegovo pravo ime, onda moguće da to jeste njegovo ime?!
K: Da, i ja znam da jeste ali on kao da hoće da se igra samnom.
T: Da, mi znamo da su oni lažovi... oni kažu ponekad istinu ali je mi moramo dekodirati, dobro, reci mu da sjedne za stol. Na njegovo mjesto. A ti ćeš se morati ponašati u odnosu na njega kao jedan šef ili gazda.
K: Uhh... He, he, puno tražiš od mene.
T: Ma nije to ništa. Dobro, sljedeći.
K: Vrata su otvorena i tamo vidim hrpu onih malih grejsa... trče tamo unaokolo nevjerovatnom brzinom ali kažu da oni nisu dio ove slike
T: Oho, možeš im reći da uđu unutra i stanu u neki ugao
K: Dobro, stali su tamo i gledaju šta će se desiti
T: Aha, dobro, a da li su to oni isti grejsi koje možemo normalno vidjeti ili se ovi razlikuju od one njihove uobičajene slike?
K: Jedni liče kao da su stvarno biološki entiteti... a drugi su kao napravljeni... ali, neki tvrde da oni nekako nisu dio ove slike...
T: Oni na neki način jesu njen dio... da li neki od njih liče na one "Belobate" , znaš oni što imaju glave u obliku srca...
K: Da, da, vidim i jednog takvog.
T: Vidiš i jednog takvog?
K: Da
T: E, taj i nije baš toliko nevin. Dobro, sada ga malo ispitaj. Kako se on zove i ko je njegov šef.
K: Uh, on hoće da sjedne pored onog Ra.
T: Da li oni poznaju jedan drugog?
K: O, da.
T: Ok...OK.... A sada sljedeći?
K: Uh, ovo se ne dešava! Oh! Vidim moju majku!
T: Koristi ogledalo, koristi ogledalo... ništa ne brini...
K: Ok, sada se slika pretvara u jednu malu tačku od svjetlosti, istu onu koju sam vidjela prvi put kad sam pozivala moju Dušu.
T: Aha, to je onaj prvi, koji se pretvarao...OK... ko je on, kako se on zove? Za koga on radi?
K: Njegovo ime je neka vrsta smiješnog zvuka... iz grla, ja ne mogu to ponoviti... a on sada ide tamo kod Ra i kod onog grejsa što čudno izgleda
T: Dobro, pitaj ga odakle on dolazi, gdje se nalazi njegov univerzum?
K: Kaže da nije iz ovog univerzuma...hm, nekako dobijam neku vrstu slika...kao... ne znam kako da kažem... neka različita vrsta prostora... teško mi je da opišem to odakle on dolazi... taj njegov univerzum... iz tih slika koje on šalje u moj Um... ali to definitivno nije ovaj...
T: OK. Pitaj ga da li oni imaju muziku u njihovom univerzumu
K: ....... Odbija da mi odgovori.
T: Kako to? Da li je to neka tajna? Zahtijevaj od njega da ti odgovori na tvoje pitanje.
K: On kaže da ti postavljaš previše pitanja.
T: Pa to je samo teće pitanje...možda?!
K: (...)
T: Pa, dobro, pitaj ga da li on uopšte zna šta je to muzika. Možda on ni ne zna šta je to muzika?!
K: .... Neće da odgovori.
T: Pa dobro, možda se stidi ili ne zna šta je to muzika....
K: Ne znam, samo znam da neće da mi odgovori...
T: Dobro, ali moraš znati da moraš s njima biti autoritativna. Vidi koliko autoritativna može da budeš...
K: On sada kaže da je tebi trebalo biti poznato to da tamo nema muzike
T: Ma znam ja to, ali moram da provjerim... he, he...
K: (smijeh)
T: A sada možeš pozvati sljedećeg ako hoćeš...
K: OK, a sada dolazi jedna osoba koja tvrdi da je bog.
T: He, he... njega trebamo...
K: He, he... ohoo... mislim... niko ne bi ovo vjerovao... imam ovdje boga i cijelu jednu bandu kojekakvih stvorenja koja sjede oko mene...
T: Pa, dobro, koristi ogledalo i pokušaj nam opisati šta vidiš u njemu
K: On ima neku vrstu one tradicionalne bijele odore... i...hm... ima bradu... i star je, u stvari... on se pretvara da je veoma dobroćudan i naziva me njegovom kćerkom... a osjećam da se moja Duša veoma plaši njega...
T: Aha, da li je on sam?
K: Misliš, ovaj... bog, he, he?
T: He, he, da, pitala sam da li je on sam.
K: Da, on je sam.
T: Dobro, da li imaš neko pitanje za njega? Ili možda nemaš sada... ili možeš ga jednostavno zamoliti da sjedne za stol.
K: OK... sjeo je.
T: Gdje?
K: Iza sviju ostalih.
T: OK.
K: On kaže da on najradije ne bi da se miješa, pa je zato odlučio da stane tamo iza svih drugih...
T: Ma, dobro, možeš mu reći da slobodno sjedne gdje hoće jer on se ionako već umiješao... ti to već dobro znaš da se on već miješao...
K: Aha... a moj Duh kaže da je to jedna vrsta, jedan nivo egzistencije, koji je pokušavao silom da komaduje mom Duhu... (nerazgovijetno???)
T: Znači, to potvrđuje da se ovaj ipak miješa; znači, on je lažljivac.
K: Da...
T: Dobro, zamoli ga da sjedne na svoju stolicu
K: OK, on sjedi.
T: Gdje?
K: Hmmm...
T: Pored koga?
K: Hm, on je došao prilično blizu mene... one je sjeo između Drakoa i "repsa" (reptilijanaca, prim. prev.), tamo na drugoj strani, nasuprot Ra... Da...
T: Ok...hm...Ok... sljedeći...
K: ....mmm... ovaj izgleda kao insekt, da .... ružan... ružni su....
T: Da li je visok?
K: Da, prilično je visok... i ja sam imala posla s njima kad sam bila dijete i mislim da su ovi otimali mog sina... petljali su nešto s mojim sinom...
T: Aha...
K: Da...
T: Dobro, postavi mu ista pitanja. Ko je on, za koga on radi?
K: On je sjeo tačno u sredinu... on je pored Ra... a tu je cijela jedna gomila stvorenja iste vrste... kao jedna beskonačna linija... i oni imaju jedan, imaju u stvari jedan Um.
T: Jedan Um?!
K: Da.
T: Kako oni izgledaju? Da li pričaš o insektoidima?
K: Da.
T: Ok.
K: OK...mmm,... šta da ih pitam?
T: Dobro, imaš insektoida koji sjedi za stolom... da li imaš još nekog drugog? Da li trebaš da pozoveš još nekoga?
K: Oh, evo moje majke, opet.
T: Ok, ne brini, samo pogledaj u ogledalo.
K: Da...da... ona je tamo i ona je stvarna.
T: Da li je ona umrla?
K: Da, ona je umrla.
T: To je malo čudno?! Pogledaj u njene oči.
K: Uh, zjenice su vertikalne.
T: Oho...hoo...
K: Ok... to je jedna reptilska gospođa...
T: Možda jeste, možda nije... kako je ona obučena? I koristi ogledalo kako bi dobila njen odraz... traži od nje da se okrene...
K: Ona više nema odjeće...hmmm... Ok... ovo je reptilska žena koja sprovodi te (napade? - nerazumljivo)... i ona je veoma ljuta na tebe jer si je ti pozvala... pa je morala da pokaže meni njeno lice... he, he...
T: Ha, reci joj da dođe tamo jer si ti ovdje šef...... i zamoli je da sjedne za sto.
K: Ok... ona sedi.. Ok... Uhhh...
T: Ko je sljedeći?
K: Tu je nešto što se nalazi izvan svega... čega nisam svjesna na nivou moje svijesti... a ne znam da li je to stvarno jedna čista tama...
T: Čista tama?!
K: ...bez jedne stvarne egzistencije... a istovremeno... ono je tu.
T: Oh... a šta vidiš u ogledalu?
K: ... Isto... Isto...
T: A, ko je taj?
K: ... OK... ovaj u stvari dolazi IZ ogledala... ogledalo se pretvara u jedan tro-dimanzionalni objekat
T: Dobro... samo udahni duboko... to oni u stvari pokušavaju da preuzmu kontrolu u tvom studiju... OK?! He, he, samo ostani mirna.
K: He, he... Ok
T: Samo naglasi to - Ja sam ovdje šef! OK... reci mu da ne pokušava da ometa stvari ovdje i pošalji ga za sto.
K: OK, on se sada pridružio onom Ra stvorenju...
T: Aha, mmm...
K: Ok, a sada još mnogo, mnogo njih ulazi, kao da se radi o nekoj armiji njih...
T: Ko su oni? Da li su ista ta mračna stvorenja?
K: Da...
T: OK. Ne trebamo ih sve ovdje...
K: OK
T: Hm, ne znam, probaj ih navesti da se ujedine sa sobom
K: Da, oni pokušavaju, to je kao... kao da imaju neku vrstu problema s programom... oni kao da su se sada zaglavili u realnosti koja je u mom Umu... ili u realnosti koja je u ogledalu... ...Ok... ja ih šaljem napolje... oni se vraćaju natrag...
T: Ako ih je previše... ne znam... možeš ih pustiti i unutra... ali ih ne trebamo sve ako ih je toliko...
K: OK... nema više nikoga ko ulazi...
T: Ok... pitaj za one plavušane... naranđaste, ... ("orange" - Nordik-e; prim. prev.)
K: Ne vidim njih.
T: Pokušaj da pitaš reptilijance ili nekog drugog - gdje su plavušani... znaš oni koji su obučeni u plave kombinezone?
K: Ona gospođa, reptilijanska žena, kaže da ona njih kontroliše...
T: A gdje su oni sada?
K: ... Ne znam, ali ona kaže da su oni u drugoj dimenziji... ja ne znam da li je to tačno...
T: Da, ali ako su se i oni miješali u tvoj život, onda...
K: Auu, oni izlaze iz njenih usta! Oh!
T: Ha, ha, ha, ha...
K: Ona, kao... kao da ispljuvava te... uh, oni dolaze kroz njena usta... tu je jedna veoma lijepa plava arijevska žena s plavim očima...
T: Kakve su joj zjenice... vertikalne?!
K: Da. A drugi je muškarac... a tu je i ta žena.
T: Aha, kako im izgleda kosa?
K: Prilično je tanka, u stvari...
T: OK
K: ...i vrlo plava.
T: Vrlo plava? A kako su obučeni?
K: Kao da imaju neku vrstu uniforme
T: Aha
K: Muškarac nosi plavu, plavu košulju i neku smiješnu vrpcu koja ide od ramena prema struku... djevojka ima (?) košulju... da,...neka vrsta uniforme.
T: OK. Da li su oni iznenađeni što su se našli ovdje jer su se pojavili iz usta te reptilijanske gospođe?
K: Hmmm, oni nekako ne reaguju... nego me samo gledaju... da, iznenađeni su.
T: Dobro, zamoli ih da sjednu za sto.
K: Ok, oni sada sjede.
T: A šta gospođa sada radi?
K: Ona stoji.
T: Stoji?!
K: Da, i ona je veoma ljuta jer... ti hoćeš da prekineš nešto što ima veze sa jednom genetičkom i medicinskom agendom...
T: Aha, a to mi sada imamo i neku medicinsku agendu? Hvala. He, he...
K: OK...
T: Ne, ne, ja neću ništa prekidati... ti si ona koja će odlučiti šta će uraditi... Ok, da li su sada svi tu. Pitaj svoju Dušu, svoj Duh i svoj Um, da li iko nedostaje.... zato što oni viđaju sviju njih... oni su vidjeli sve njih.
K: ... Mmmm... moja Duša kaže da jedan tu nedostaje, a on je neka vrsta stvorenja koje se lažno predstavlja... ali ja ne znam na koga ona misli...
T: Ok, a tvoj Duh, šta on kaže? Da li jedan ili više njih nedostaju?
K: Ne, moja Duša kaže da taj nedostaje.
T: Ok... OK...a Duh? Šta on kaže?
K: Da, ona se slaže tj. on.
T: Dobro, s obzirom da Duša zna ko nedostaje, zamoli je da ga pozove.
K: ......... Ne dobijam nikakav odgovor...
T: Hm, da li Duša želi da pozove tog koji nedostaje? Pitaj ju da li želi da ga pozove unutra.
K: Ne, ona to ne želi da učini.
T: Da li je to zato što ona želi da ga ti pozoveš?
K: Mmm, ona kaže da je ja nisam htjela da zaštitim od toga...
T: Hm, pa možda ti nisi znala... reci joj da ti sada želiš da dovedeš u red te stvari, da pokušavaš to da razumiješ...
K: Ok... evo sada opet neko ulazi unutra, on izgleda kao mala djeca... dijete... ono je stalo ispred ogledala ali slika u njemu nije ista...
T: Ok
K: Sve što mogu ponovo da vidim, to je jedno mračno biće...
T: Još jedno?!
K: Još jedno... a ovaj hoće da stane iza onog Ra
T: Iza?!
K: Iza figure onog Ra.
T: Dobro, zamoli ga da sjedne.
K: Ok, on sada sjedi i veoma je zloćudan.
T: Ok. Nemaš uopšte razloga da se plašiš. Oni su, znaš, nešto kao mrtvaci, zato te i žele jer oni nemaju energiju za život, ako im ti ne daš tu energiju
K: Moja Duša želi da ti se zahvali. Sada mi se još malo primakla.
T: A, hvala, sve je u redu. Ona treba da razumije to da se ona takođe može braniti. Dobro, a u vezi onim... upitaj svoj Duh i Dušu o onom biću što izgleda kao svjetlosna lopta
K: ... Uh, izvinjavam se, ovo sam potpuno propustila... izvinjavam se...
T: Aha, treba ovo da ponovim, dobro... mislim da ovdje nedostaje ono tzv. svjetlosno biće, to vanzemaaljac koji liči na duha, on nema tijela... izgleda kao svjetlosna lopta ili dijete od svjetlosti. Tako se pitam gdje je on.
K: ... O, pa on je upravo tamo.
T: Da li se on skrivao u sobi cijelo ovo vrijeme?!
K: Oh, da.
T: Aha, he, he... Odakle on dolazi?
K: Ne znam, ali je veoma, veoma, moćan.
T: He, he, moćan, ma hajde...
K: I on je veoma ljut.
T: To što je on ljut, nas uopšte nije briga.
K: He, he, OK
T: Ti si ovdje šef. A gdje je on to bio cijelo ovo vrijeme?
K: On je bio ispod ogledala.
T: He, he, baš je dovitljiv... dobro, zamoli ga da zauzme svoje mjesto i ako želiš, možem mu postaviti par pitanja kao npr. kako se zove, odakle dolazi, ko mu je šef...
K: On kaže da njemu ne trebaju nikakvi šefovi
T: Aha, ne znam da li se i ostali slažu s tim?!
K: Ne, he, he, u stvari oni se nasmijali na to...
T: He, he, pa pitaj druge ko je šef ovome?
K: Dvije figure su ustale i počele razgovarati, jedna je ona starac koji se pretvara da je bog, a drugi je onaj Ra.
T: Oho, to znači da on ima dva šefa a ne samo jednog?!
K: OK... Ra kaže da to svjetlosno biće pripada njemu.
T: ...a bog kaže... da ono pripada njemu?!
K: Da.
T: He, he, he...
K: He, he,
T: Dobro, znači da su sada svi tu. Tu je i jedan vojnik. Njega tu vjerovatno niko od ovih drugih nimalo ne zarezuje. Šta vanzemaljci kažu o tom vojniku?
K: ...mmm...OK... on je "autsajder". Nije trebao ni biti ovdje.
T: Pa, kako to, onda, da je on ovdje?
K: Oh, Oh!
T: Šta je sad?
K: Pa, on se sada pretvara u jedno reptilsko stvorenje?
T: O, zaista?
K: Oh, da...OK... hvala ti mnogo
T: Pa reptilijanci u stvari i jesu jedna militaristička rasa...
K: Ovaj liči na jednu žabu...
T: Aaa, to je upravo onaj o kojem sam željela da te pitam...o toj žabi... a reci mi, unifoma mu izgleda kao...
K: Izgleda kao one koje ljudi imaju, Ne znam kako da je opišem... smeđa ili smeđe-zelena...
T: Dobro, možeš li mu pogledati pantalone,... da li liče na one nacističke
K: O, vojne "cargo" pantalone
T: Aha, to je taj momak... dakle, imamo ovdje tu nacističku žabu... dobro; a gdje su ljudski vojnici
K: Ne vidim ih ovdje.
T: A možda je neko na telefonskoj vezi?! Ajde, ajde, dooolazii ovaamo, nemoj se stiditi... Reci mu neka dođe, neka uđe u studio.
K: OK... ja poznajem tog čovjeka
T: Ahaa, provjeri ga na ogledalu; ne treba nam još jedan žaba.
K: Da, da, to je taj čovjek.
T: A uniforma?
K: On sada ne nosi uniformu.
T: Kako to?
K: On nosi plavi đins.
T: Plavi đins?! A kako mu je ime?
K: John, kaže... ali nije, nije to.
T: Dobro, upitaj ga autoratitvo kako se zove.
K: ...i ovaj se pretvorio u žabu.
T: Oh, pa koliko žaba tu imamo?!
K: Uhh, ne znam...
T: To je ona nacistička žaba... da li on još uvijek nosi džins?
K: Ne. Ista uniforma kao kod onog prvog.
T: OK. OK. Na onaj sto za kojim sjede vanzemaljci možeš staviti jedan telefon. Zato što ako je neko izvan ove sobe i ne može doći ovamo, onda se može povezati preko telefona. Vidi da li je on na vezi i da li ima nešto da kaže.
K: Aha, evo neko zove...
T: He, he, dakle već imamo nekoga na vezi.
K: Da, i ovaj kaže opet da ga ja poznajem. On je ljudsko biće. On je sada na vezi
T: Pitaj ga da li može doći u studio.
K: Kaže da ne može.
T: Dobro, pitaj ga da li želi da ostane na liniji?
K: Da, ostaće na liniji.
T: Dobro, kako se on zove, mora da ti kaže.
K: OK... on je John
T: Opet John?
K: Da, opet John
T: John... a prezime...?
K: Borel??.. ili tako nešto
T: Koje je nacionalnosti?
K: On je u stvari iz Njemačke.
T: Mi ne znamo tamo...
K: On je Hartmut
T: To je njemačko prezime.
K: Da
T: Dobro, pitaćeš ga... neki o dnjih su kao oni naši ljudi koji su vidovnjaci, a rade za vojsku; njima vojska jednostavno ponudi taj posao; neki od njih znaju šta rade a neki ne... za neke od njih je to samo posao kao i svaki drugi... to su oni koji su "online", koji samo prate žrtvu otmica... ali ne znamo kakav je ovaj, da li je dobar ili loš... ne znam da li on uopšte zna šta radi... moguće je da on zna o čemu se ovdje radi
K: Da, on kaže da on mene samo nadzire...
T: Da, ali on zna zašto tebe nadzire, on zna zašto ti oni to rade... je li tako?!
K: Da, on zna.
T: I da li se on slaže s tim?
K: Da, on je jedan mlad momak...
T: On zna da tebe otimaju i slaže se s tim?
K: Da.
T: On nije baš dobar. OK. Sada mu možeš postavljati pitanja, kakva god hoćeš. Tvoja Duša i tvoj Duh mogu takođe da im postavljaju pitanja a ako neće baš mnogo da pričaju, nema veze.
K: Kaže da gubim vrijeme na postavljanje pitanja jer već sve znam.
T: OK, to je tačno. Sada se vraćamo natrag na tvoju Dušu, Um i Duh. Da li oni žele da nastave da imaju posla sa svim ovim entitetima ili ne?!
K: Ne, ne... Moja Duša se smije, ona je veoma srećna.
T: Ha, ha, dobro da li ona hoće da ih eliminiše, sada i zauvijek?
K: Da!
T: Dobro, da li ona zna kako to može učiniti?
K: Ona kaže da bi se trebala vratiti natrag u mene
T: Aha, OK, onda treba da ih poništi ukoliko želi i da li je njoj poznato to da je ona Stvarna Svijest, Stvarni Bog? ...
K: Da, on to zna.
T: Da, onda joj je poznato i to da ona ima mnogo energije
K: Oh, da, to je njoj poznato.
T: Ok. Ona onda može koristiti tu svoju energiju da poništi sve te likove tamo.
K: Da
T: OK, ona može to učiniti uz pomoć jednog svjetlosnog snopa ili svjetlosne bombe, ili čim god. Da ih poništi sve skupa.
K: Da, ona to sve koristi...da
T: Oh, to je dobro, uživaj sada...
K: Hvala ti. Oo, dragi... Ra je bio malo teži (za eliminaciju; prim. prev.)
T: Možda, ali ti si mnogo moćnija...
K: Ohoo, ona je to odradila.
T: Aha, sve njih?
K: ...Još jedan... još jedan...
T: OK, OK...
K: Aha, gotovo je... uh, ima još jedan...
T: He, he, imaš vremena.... i molim te uživaj u tome, to je tvoje oslobađanje... ti sada vraćaš sebi natrag svoj Dušu, svoj Duh i svoj Um.
K: (duža stanka)... OK.
T: Gotovo? A telefon, s onim vojnikom na vezi? Da li je on još uvijek tu?
K: Da.
T: Onda sprži i njega, takođe. Možeš Helmutu reći zbogom ako hoćeš.
K: Ha, ha, ha... naravno da hoću...
T: Zbogom, šupčino!
K: ...he, he, gotovo je!
T: Odlično! Da li je tvoja Duša u tvom tijelu sada?
K: Skoro da jeste. Ona sjedi upravo ovdje na mom ramenu.
T: Dakle, ona te sada dodiruje.
K: Da.
T: Drugačije nego prije?
K: Da... (ganuto; prim.prev.)
T: Dobro, dok je ona tu, zamoli je da pregleda tvoje tijelo, da ga skenira, da li u njemu postoje neki implanti. Moraće početi odozgo, da pregleda prvo unutrašnjost tvoje glave... ona treba da traži neke predmete.


********************************************************

K: OK, postoje dva iza očnih jabučica.
T: Aha, neka ih samo poništi uz pomoć svjetlosnog snopa; neka ih razloži, sprži ili ih odstrani, šta god ona smatra da je najbolje...
K: A tu je i neka vrsta mreže od kristaliziranih vena; u stvari, kao neka paukova mreža.
T: A gdje je to?
K: Upravo ovdje, po cijelom mom mozgu.
T: Oh, da, dobro, odstrani i to ili sprži.
K: U vratu, takođe. Unutar kičme... u karlici, takođe.
T: Da li je to ista ona mreža koja se proteže sve do tvoje karlice?
K: Da
T: O, OK.
K: A proširena je i na moje bubrege, takođe. O, uh, ona je i u mojim plućima! ... u mojim nogama...
T: Ko je to učinio? Pitaj svoju Dušu.
K: ...ona kaže da se radi o kombinaciji
T: Aha, dakle više njih.
K: Da
T: OK, žao mi je ali ćeš se morati pobrinuti za sve to.
K: Uh, to je i u mom energetskom tijelu. Sad shvatam ono što si mi rekla da je neko to primjetio kao neke pupke koji izlaze napolje iz tog energetskog tijela... oni kao da se tu umrežavaju...
T: Da, to su vjerovatno one "psi" ("vidovnjačke", prim. prev.) unutar energetskog tijela?!
K: OK. Duša je ušla u mene i osjećam nevjerovatnu količinu toplote u mom srcu.
T: Dobro, uživaj u tome... i pitaj je da li se ona sada osjeća bolje u tvom tijelu?
K: Oh, da! I ona misli da mi sada možemo biti prijatelji (šmrca)... oh, ona mi sve oprašta...
T: Da li ona vidi tamo ikakve probleme sa zdravljem koje su prozrokovali vanzemaljci i da li ih ona može odstraniti?
K: Oh, ja ću imati dosta posla da uradim s mojim plućima... zato što su mi oni oštetili pluća... vidjećemo još... ona je svjesna toga i pomaže mi u svakom slučaju.
T: Da, ona je onda prilično budna.
K: Da, mislim da ćemo se mi dobro slagati. Uh, sada se baš lijepo osjećam. Hvala vam puno.
T: Ma, nema na čemu. Željela bih da potražiš opet one implante. Počni od svoje glave... sada tvoja Duša čuje moj glas i ja joj kažem da je veoma bitno to da ona deaktivira sve implante... zato što te oni mogu pratiti kroz te implante i mogu te kasnije lako pronaći...
K: OK, bila su dva sićušna u pozadini moje glave... ali su sada otišli.
T: Znači, ona ih se sada riješila, dobro.
K: A baš sam se čudila zašto sam imala te stalne glavobolje...
T: Nikakvo čudo! A sada iza tvojih ušiju...
K: ...počinje da zvoni... bio je iza desnog uha
T: Iza desnog, dobro, da li je on sada uništen što znači da on više ne funkcioniše?
K: Ne funkcioniše više.
T: Dobro, on je trebao da bude deaktiviran u onom momentu kada je Duša uništila onaj telefon...
K: Oh, da, tako je u stvari i bilo... oni su bili povezani
T: Aha, a ono što nazivamo "treće oko"... epifiza...
K: Da, znam, to je sada čisto.
T: Pogledaj ipak malo bolje jer oni obično stave tamo nešto, nešto kao...
K: Tamo je bilo nešto... kao jedna veoma tanka membrana... ali nije više tamo.
T: Znači, tamo nema više ništa?
K: Da, sada je to čisto.
T: Pogledaj sada u svoj nos, usta, zube...
K: Deaktivirano je sve
T: Aha. Kada?
K: Pa, kada je moj aDuša ušla unutra, ona je sve deaktivirala.
T: Aha, ona ih je deaktivirala?!
K: Da, bio je jedan u mom nosu, dva u zubima...
T: Sada su svi deaktivirani?!
K: Da. Oni više ne funkcionišu.
T: Uh, tvoja Duša je nevjerovatna! Vrlo je inteligentna. Kako je znala?
K: Kaže da... da ih je vidjela...
T: Aha, stvarno je inteligentna. Ali, čisto za svaki slučaj da opet provjerimo, pregledaj dobro svoju kičmu, genitalije, grlo...
K: Oni su svi deaktivirani...
T: Stvarno?! Nevjerovatno?! Nikad se tako ne dešava.
K: Ja sada, u stvari, mogu osjetiti kako se energija drugačije kreće unutar moje kičme.
T: Dobro.
K: Sada se pitam kako će to uticati na moju sposobnost kretanja... mogu sada osjetiti neku toplinu unutar moje kičme... sada se osjećam skroz drugačije
T: Drugačije?
K: Da! Tako mi je lijepo! (razdragana je, prim. prev.)
T: Da, tamo obično postave dva crna, zakače ih na energetsko tijelo i oni tu dođu kao neki teret?????
K: Da, sisaju energiju i pokušavaju kontrolisati Um. Uostalom, tebi je to sve već poznato, he, he...

T: OK. Sada zamoli svoju Dušu da pogleda u tvoju budućnost i u tvoju prošlost, pa da vidi da li se oni vraćaju ili pokušavaju da se vrate.
K: ... OK... Duša kaže da ću svakodnevno morati da pratim moje stanje zato što je Ra onaj koji će pokušavati da se vrati...
T: OK. Da li se ona boji Ra?
K: Ne, ne više.
T: Dobro, ako Ra pokuša da se vrati, šta ćeš ti uraditi, šta će učiniti tvoja Duša?
K: Ona će samo prekinuti vezu.
T: Da li će ga ona spržiti... svjetlosnim snopom ili nešto drugo?!
K: Da, ona kaže da će mu presjeći vrat...

T: Odlično! Šta još, ah da, veoma važno, traži sada od svoje Duše da sada potraži klonove... gdje god u univerzumu... ako postoje igdje neki tvoji klonovi?!
K: ... OK. Da, ja ih imam... ja imam puno klonova.
T: He, he, pa zato što ti imaš puno energije. Da li si ti sada u kloniranom tijelu?
K: Da, a moja Duša kaže da će pokušati raditi zajedno s mojim tijelom jer ja imam sina i moramo raditi svakodnevno da ojačamo našu vezu i da je držimo otvorenom... jer u drugom slučaju, moje tijelo će se brzo pogoršati...
T: Da, ti ćeš biti bolje... do sada si bila pod velikim stresom... oni su izvlačili mnogo energije iz tebe. Dobro, tvoja Duša mora da uništi sve klonove. Jednog po jednog ili grupno. Da li tvoja Duša zna šta oni rade s klonovima?
K: ...ona kaže da njih najviše koristi vojska... imaju tu tehnologiju... da koriste ljudska bića...
T: Dobro, tvoja Duša ih mora sve uništiti jer ako ih ne uništi oni će ih aktivirati a onda će ona morati da ide tamo na neko vrijeme... bila to samo i jedna sekunda a to nije dobro.
K: Dobro, pokušavam to da učinim ali to nije lako.
T: Dobro, reci mi na primjer, prvi, gdje se prvi nalazi?
K: OK, hm, on je u jednoj vojnoj bazi... ona je na Aljasci
T: Na Aljasci?
K: Da, na Aljasci... i oni tamo imaju jedno ogromno spremište puno tih tankova............. a šta treba da radim ukoliko vidim klonove koje poznajem a nisu moji?
T: Ok. Znači vidiš tamo neke koje poznaješ?
K: Da.
T: Dobro, koga vidiš tamo?
K: Mislim da vidim mog muža tamo.
T: Da, možeš uništiti i druge klonove, takođe. Zavisi od toga da li to tvoja Duša želi.
K: ... da, ona to želi. Tamo su i dva klona mog sina, takođe.
T: Oh, da, da. Posebno te od tvog sina jer je on tako mlad. Ti možeš tamo uništiti sve klonove ako želiš, tvoja Duša ima mnogo energije. Samo sa snopom od svjetlosti... vuuuummm...
K: Cijelo skladiše?!
T: Da, ti to možeš. Oni će vjerovatno ponovo da ih prave ako su oni još uvijek žrtve otmica... ali možeš učiniti onako kako ti misliš da je najbolje... to je tvoj izbor.
K: OK. Uništila sam moje, i one od mog muža i mog sina.
T: Aha, koliko si ih imala tamo?
K: ...pa bilo ih je najmanje stotinu tamo.
T: Tvojih?
K: Da.
T: Uh, draga!
K: Ali ih nije bilo toliko puno od mog muža. Možda trideset? I dva od mog sina.
T: Znači, toliko klonova. Dobro, to je gotovo.
Treća osoba (koja samo prati seansu): He, he, ako vidiš tamo i neke moje, slobodno ih uništi.
K: OK, uh, ne mogu da gledam u druge... he, he, izvini E...
T: He, he, dobro. Gdje još imaš klonove?
K: Oh, u Kanadi.
T: U Kanadi? Kakav je predio gdje se to nalazi.
K: Ima jedno jezero... nešto kao... kao neki istraživački institut ili tako nešto..
T: Aha.
K: Ah, da, naravno, tu su ispod su i laboratorije. Ah, sad se sjećam, bila sam tamo mnogo puta. Tamo dole su i klonovi. Ali tamo ih nema mnogo jer su to oni prvi, originalni klonovi.
T: Da li hoćeš da kažeš da su oni klonirali i klonove?!
K: Da.
T: Ah, vojska će raditi šta god može da radi.
K: ...OK... završila sam.

********************

T: Ok, koliko si ih imala tamo... mislim, klonova.
K: Samo jednog. To je onaj od kojeg su klonirali sve ostale klonove.
T: A nije bilo nijednog od tvog muža ili sina?
K: Bio je jedan od mog muža i jedan od sina.
T: Dakle, uništila si i njih takođe?!
K: Da.
T: Ok. Sada ih trebaš potražiti i na drugim mjestima.
K: Ok. Sada sam na Mjesecu... u bazi na Mjesecu... oh, dragi, pa ovo je nemoguće! Ovaj Mjesec je kao pčelinja košnica...he, he... tamo je toliko mnogo, mnogo, mnogo klonova...
T: He, he, na Mjesecu?
K: Da, na Mjesecu.
T: OK, šta vidiš na Mjesecu upravo sada? Da li tamo ima nekih vanzemaljsih aktivnosti?
K: Ne ovdje gdje sam sada jer je ovo skladište za klonove. Na drugim mjestima ima puno više aktivnosti.
T: OK, OK, nakon što uništiš sve klonove tamo, željela bih da pogledaš malo u vezi sa tim aktivnostima na Mjesecu u ovom momentu. Da li su ti vanzemaljci otišli tamo kao neke izbjeglice ili slično... zašto su oni tamo?
K: ... Uh, mogu reći.......... ali mi nije dozvoljeno da to kažem...
T: Hmm, kako je moguće to da ti nešto nije dozvoljeno? Ko to kaže da tebi nešto nije dozvoljeno? Zašto to kažeš?
K: .....OK...mmm... izgleda da je ovo mjesto... izgleda da pored tih vojnih aktivnosti... ovo je mjesto gdje oni proizvode ona mala siva hibridna stvorenja
T: Aha, dakle, oni proizvode grejse gore na Mjesecu?
K: Da.
T: Aha, he, he, fabrika grejsa!?
K: Da.
T: Znači, oni još uvijek operišu tamo? Oni su još uvijek tamo?
K: Da... da. Oni dopremaju tamo... ovo može zvučati ludo... ali oni dopremaju tamo žive ljude...
T: Dopremaju tamo normalne ljude, isto kao što smo i mi?!
K: Da.
T: O, OK, dakle, likvidirala si tvoje klonove tamo?!
K: Da, jesam.
T: Da li imaš tamo neke hibride? To jest, postoje li tamo neki hibridi koji su napravljeni od tvoje DNA?! ...Od tvoje DNA?
K: Da, razumijem... mmmm... tu je jedan sa mojom DNA i DNA od onog grejsko-reptilskog stvorenja... jedan...
T: OK, bilo do dobro da likvidaraš i njega, takođe........ zato što to nije jedno istinsko ljudsko biće...
K: OK, i to sam učinila...
T: Dobro, sada traži dalje svoje klonove, na drugim mjestima... ako si završila s Mjesecom.
K: OK, vidim dva na Marsu.
T: Na Marsu?!
K: Da. Vidim tamo i dva od mog muža ali ne vidim nijednog od mog sina...
T: Aha... a možeš li mi reći koji je sada datum tamo... mislim, dan, mjesec, godina....... znam da je teško za Dušu da to vidi, ali možda možeš dobiti nekako tu informaciju.
K: Ona kaže da je to budućnost, to nije današnje vrijeme...
T: U budućnosti?! ... jer znaš zašto, zašto ovo pitam, zbog toga što je juče jedna druga Duša otišla na Mars i ona je rekla da u ovom momentu tamo nema nikoga. Zbog toga sam se i pitala o kojem vremenu se radi, da li je to u prošlosti ili u budućnosti?! Interesantno. A u vezi s Mjesecom, ako nije kasno za ovo pitanje, koje je vrijeme tamo, sadašnje ili neko drugo?!
K: .................. Sadašnjost je ali ima i budućnosti... ali ona nije udaljena toliko daleko
T: Aha, hvala ti puno....dakle, na Marsu je budućnost
K: Da.
T: Dobro, ako je to u redu, interesuje me šta to vidiš na Marsu u budućnosti, da li je to neka baza, da li tamo ima mnogo vanzemaljaca... i ako ima, koje su rase tamo?
K: Možda je malo smiješno, ali vidim tamo i neku vrstu drveća... ne znam da li je ono prirodno ili vještačko?! ....a ima puno i nekih Drakonskih aktivnosti, reptilijanskih takođe...
T: Drakonskih... da li je to onaj kojeg ja nazivam Horus?!
K: Da.
T: I reptilijanci...
K: Da, oni imaju neku vrstu pakta...
T: Znači, oni kao da odu negdje, pa se vrate?!
K: Da.
T: Možda oni tako pokušavaju da spasu dupe od onog Talasa, pa se onda vraćaju?!
K: He, he
T: Dobro
K: A imam i tri tijela u Velikoj Britaniji.
T: U Velikoj Britaniji? Gdje tačno... kakva vrsta okoline je tamo?
K: Ahh,... u stvari, radi se o centru grada... u Londonu.
T: U Londonu?!
K: Da, ... a tu je i rijeka Temza... a dole su ta podzemna postrojenja... ne znam za tu zgradu pored rijeke, čemu ona služi... ta velika...
T: Aha, a da li je vojska tamo dole ili vanzemaljci?
K: Tu su samo neki momci iz tajne obavještajne službe.
T: Aha, sada možda jedno glupo pitanje, reci mi molim te, da li Kraljica zna nešto o tome?
K: Oh, da, ona zna.
T: Oho, ... dobro, da li ona često posjećuje to mjesto?
K: Da, ona tamo dolazi i dere ljudima kožu.
T: Oh, znači, kao satanski rituali i žrtvovanje ljudi?!
K: ...Da.
T: Uh... da li ti imaš neko pitanje E...? (Obraća se trećoj osobi -TO - koja samo prati ovu seansu; prim. prev.)
T.O: Hmmm, interesuje me da li Duša zna kako oni organizuju one "vanzemaljske amorove strijele"?! (ljubavne veze između ljudi koje su aranžirane od strane vazemaljaca, prim. prev.) Mislim, kako to oni manipulišu ljude oko nas?
T: Možda možemo ostaviti to za kasnije. Mislila sam na ovo mjesto u Londonu, gdje ubijaju ljude u ritualima...
T.O: ...znam... ali mi to nekako užasno zvuči...
T: Da, znam da užasno zvuči ali s obzirom da ona još uvijek traži njene klonove, o drugim pitanjima možemo kasnije...
K: OK, jedan je u Norveškoj... i tamo takođe postoji jedna baza...
T: Aha
K: U sjevernom dijelu Norveške... tamo imam jednog... OK. uništila sam i nju... hm, nema više drugih klonova koje mogu da nađem...
T: Dobro, reci mi da li si pronašla ikakve klonove koji su bili uskladišteni u horizontalnoj poziciji?... kao da su mrtvaci?
K: Možeš li ovo ponoviti... nisam sigurna da sam dobro razumjela?
T: Dobro, da li je bio ijedan klon koji se bio smješten u horizontalnoj poziciji, kao u nekom kovčegu?
K: U stvari, ima jedan.
T: Još uvijek ima jedan ili si već vidjela jednog?
K: Uh, još uvijek postoji jedan i on je u Engleskoj, na onom mjestu, ohh, ja ga nisam bila vidjela
T: Hm?!
K: ...OK...
T: Kako to da ga nisi vidjela... bila si tamo?!
K: Uh, ne znam... zato što tamo postoje dva nivoa...
T: Aha
K: A moja Duša kaže da je ona toliko uplašena...
T: U vezi s tim mjestom...?
K: Da... i... ona jednostavno nije htjela da ulazi tamo dole, ispod...
T: Da, ona sada treba znati da je niko više nikada ne smije ni dodirnuti.
K: ...OK...
T: A, ako ona hoće, može podijeliti s nama ono što joj se dogodilo tamo...
K: Tom klonu?
T: Ne, tvojoj Duši u toj zgradi... ako ona želi da pričaa o tome.
K: Oh... ja sada znam šta se tamo desilo... ali ne mogu da pričam sada o tome... previše je užasno
T: Ok, ako ona to ne želi, to je u redu... dobro, provjeri još jednom da li je još negdje ostalo tvojih klonova... pogledaj još jednom u ovaj univerzum, na zemlju, pod zemljom, na drugim planetama.
K: Ok, našla sam jednog ali on nije u ovom univerzumu... drže ga u jednoj velikoj mračnoj sobi.
T: Oh, mogu da pogađam...
K: On kao da je povezan s nekim displejom... oh, vidjela sam opet figuru onog Ra...
T: Aha..
K: OK... OK, završila sam i s njom.
T: Dobro, dobro. Traži svoje klonove u drugim univerzumima... za svaki slučaj.
K: Vidim dva u jednom univerzumu u kojem ne postoji svjetlost.
T: Nema svjetlosti?!
K: Nema svjetla, samo čisti mrak.
T: Još jedan mračni univerzum?!
K: Da.
T: He, he, nisam znala i za taj?! Dobro, kako je taj klon spremljen tamo? Kakva sredina je tamo?
K: Tamo je ništa. Kao da je sve šuplje, prazno i mračno.
T: Kao neka crna rupa ili nešto slično?!
K: Da, nešto tako... oni liče na nešto kao pacove na paukovoj mreži... kao da samo čekaju na nešto?!
T: Kakva su to bića tamo. Da li si ih prije primjećivala? Da li si ih vidjela za onim stolom?
K: Ne, zato što oni kažu da je ovo prostor kojeg oni koriste kad ulaze u druge dimenzije ili univerzume...
T: Znači, kao nešto između nečega?!
K: Da, nešto kao neki portal
T: Portal, dobro.
K: Dobro, završila sam i sa ovim. OK.
T: Dobro, interesuje me da li je taj zadnji klon bio u sadašnjosti ili u budućnosti...?!
K: Ovo je sadašnje vrijeme ali je to nešto kao jedan paralelni univerzum.
T: Aha, OK. Hvala. Da li vidiš još neke klonove?
K: .........Ne.
T: Dobro.
K: Uh, bilo ih je toliko mnogo.
T: Da, čini se da ti imaš mnogo energije?! OK, sada se vrati natrag u onu tvoju prostoriju sa svojom Dušom, Umom i Duhom i pitaj ih da li žele da se udruže zajedno, kao jedan. Da ostanu vrlo blizu jedno drugom. Znaš, kao djelići one puzle.
K: OK, moja Duša i moj Duh su još uvijek prilično bijesni na moj Um.
T: He, he, ja to razumijem.
K: Oni kažu da će morati sačekati neko vrijeme.
T: Šta kaže Um?
K: On kaže, da ne brinem, on će se pobrinuti za svakodnevne poslove kao i obično.
T: He, he, samo ne "kao i obično"! Mi ne želimo da se on ponaša "kao i obično".
K: Moja Duša kaže da je to slučaj.
T: Pokušaj da objasniš Duši da ako ona i Duh ostave Um samog, on će opet pokušati da preuzme upravu, a oni (vanzemaljci) mogu prevariri Um... to može biti opasno, tako da je bolje da se drže zajedno ili da se približe malo više Umu.
K: OK, he, oni još uvijek odbacuju jedno drugo.
T: OK, da li oni mogu bar uhvatiti Um za ruku?
K: ...dobro, oni to mogu uraditi.
T: Dobro, oni bar to mogu uvijek raditi... i moraš, nekako, stalno pratiti taj Um, držati ga na oku jer ako ne, on onda može uraditi neke gluposti.
K: OK
T: OK, E... je imala ranije jedno pitanje za tvoju Dušu. O uplitanju, E...?
T.O: Da, interesuje me kako oni to organizuju one ljubavne veze između ljudi i kako ih manipulišu? Kako ih zaustaviti u tome, tom njihovom mješanju u ljudske intimne veze?!
K: OK, moja Duša kaže da je jedini način da se to zaustavi je da Duša mora biti svjesna toga što oni rade. I potrebno je mnogo, kako da kažem, duhovnog vježbanja jer u drugom slučaju, Duša neće biti u stanju da saopšti to "dnevnoj svjesnosti"... da se to događa... nešto otprilike tako...
T: Ja imam jedno pitanje. O kakvoj vrsti duhovnih vježbi se tu radi? Mi kažemo "duhovnih" jer nemamo za to drugih riječi.
K: To u stvari nema veze... sve dok uspijevate da razvijete neke vrline... bez obzira na to da li je čovjek Budist ili Hrišćanin...
T: Možda kroz neku vrstu meditacije?
K: Mmm... možda bih to bolje izrazila kada bih to napisala?!
T: Zato što na primjer imam jedno pitanje, mantre, koje koriste neki Budisti, znaš, neke od njih idu nešto kao... "Ohmmm" ili tako nekao... ili "...Namashivaia (?)... ili npr. pozivanje Shive... da li je to OK?
K: Ne, ne... ne.
T: E..., ti prizivaš Shivu?
T.O: To nije prizivanje Shive, nego jednostavno, to znači zakoračenje u unutrašnju božanstvenost... i upućivanje molitve unutrašnjem božanstvu...
K: Da... to ima neke s vrstama frekvencija koje te mantre proizvode... a one utiču na naše energetsko tijelo... tako...
T: Dobro, da li je onda OK izgovarati "Namšivaja" (?), ili ne?!
K: Na neki način to može biti u redu ako je glavna svrha te mantre razvijanje Svijesti o Duši (ili Svijesti Duše???; prim. prev,), radi se o namijeri, tako da nema veze šta kažete, možete ponavljati i "krompir", "krompir", krompir"...
T: OK
K: Bitno je imati namjeru unutar mantre.
T: Aha...
TO: Ja bih imala samo jedno pitanje...ili molbu... ako se ikada opet nađeš u nekom snu ili događaju otmice s nekim kao što sam ja... molim te probudi me tako da budem i ja lucidna u tom snu... to je nešto što ja kažem mnogim mojim klijentima koji su žrtve otmica, "ako ja vidim tebe u jednom takvom snu, ja ću te pokušati probuditi u njemu"...
K: Aha, razumijem, dobro... Ohh, ovo je bio stvarno jedan veliki doživljaj... milim, stvarno ne znam kako da vam se zahvalim... a pored svega vi to činite besplatno za ljude...
T: Nema na čemu, mi smo sada u stvari završili ovu seansu... moguće je da će Ra pokušati da se vrati ali možeš napraviti jedan trik, npr. zamisliti svoj život ili egzistenciju kao jednu vremensku liniju od prošlosti, preko sadašnjosti do budućnosti. Onda pokušaj odrediti na kojim tačkama su oni dolazili pa onda vizualiziraj kako ih uništavaš na tim tačkama... kao da tamo nikad nisu ni bili... kao da nikad nisu ni dolazili... i kad to radiš, pokušaj ponavljati u sebi: "nikad više", "nikad više"... "nikad više"...
K: OK. To je dobar savjet. Hvala ti.
T: Nema na čemu.



Predstavljanje koncepta – Svijest pojašnjava sve

Uprkos svega što smo do sada rekli, još uvijek nije jasno to na šta smo mislili pod "živom stvari" i čime je ona to obdarena da joj to omogućava određen stepen slobode na holografskoj rešetci: slobode za koju se čini da je "nežive stvari" nemaju.

Ovaj aspekt je povezan sa predstavljanjem definicije Svijesti. Samo oni koji su obdareni sa Sviješću - oni koji je posjeduju unutar Stvarne Realnosti a ne samo Virtualne Realnosti – smatraju se Živim Stvarima. Sve ostalo je beživotno. Odatle, to je i naša nova definicija života. Život je Svijest. Jedna riba je Svijest; jedan vanzemaljac je Svijest; ljudsko biće je Svijest; ali jedan frižider nije Svijest; pa čak ni kompjuter nije Svijest.

Ove stvari koje smo do sada rekli opisuju viruelnost kao jednu projekciju stvarne realnosti, Svijesti, na jedan zastor ili ‘platno’ koje je definisano osama Prostora i Vremena a takođe i osom Energije, koja je nama vidljiva u smislu promjenljivih boja onih slika koje percipiramo.  



Koliko velik je holografski univerzum?

Do sada smo "rasprostirali" cijeli virtuelni univerzum na jednu površinu. To rasprostiranje Univerzuma na jednu ravnu površinu podrazumijeva gradnju jedne mreže pune tački, takozvanih kvantnih čvorova, koji predstavljaju tačke na kojima egzistira virtuelnost: takva mjesta su one hipotetične fotografske snimke našeg života. Ali, ni prostor, ni vrijeme, ni energija ne postoje jer su to proizvodi virtuelnosti, tj. to je tako prema David-u Bohm-u[1].

Bohm smatra da se cijeli ovaj Univerzum nalazi samo u jednoj tački ("ne-lokalni univerzum", kao pojam kojeg upotrebljavaju fizičari). Na ovoj "tački" mi se trebamo zapitati kolika je grafička udaljenost od jedne tačke na holografskoj rešetki do druge. Znamo da ne postoji ništa između. Da li bi to značilo da, kao jedan primjer, mi nismo u stanju da kvantiziramo onu prostorno-vremensku rupu koja postoji između dva događaja? Ako je to tako, onda se moramo zapitati šta se dešava u tom procjepu između dva snimka. Da li se tu Univerzum zaustavlja a s njim, da li se takođe zaustvaljamo i mi? Da li on onda oživljava na sljedećem snimku a da mi ništa od toga ne možemo primjetiti?

Na primjer, jedna svađa koju možemo imati s prijateljem bi u tom slučaju mogla trajati milijarde godina između jednog snimka i drugog, a mi ne bi bili u stanju to uopšte shvatiti? Mi bi pravili pauzu na kraju svakog snimka i budili bi se na početku sljedećeg, nesvjesni onoga što se dešavalo između. I to bi bilo stvarno tako jer između snimaka ne postoji ništa a Svijest ne ulazi u interakciju sa virtuelnim dijelom sebe.

U stvari, ovo pitanje koje si postavljamo je besmisleno sa teoretske tačke gledišta. U stvari, između dva događaja ne postoji drugi događaj a predstavljanje događaja uz pomoć loptica postavljenih na određenu "X" udaljenost na jednoj rešetki od tačaka, predstavlja samo jedan grafički prikaz. Dobro, ali ako mi želimo da koristimo jedan ispravan grafički prikaz, onda se moramo zapitati koliko velika bi bila svaka lopta i koja je istinska udaljenost koju treba da koristimo na vremensko-prostornoj ravni?

Na ovo drugo pitanje možemo odgovoriti uz pomoć podataka koji dolaze iz savremene fizike i upotrebe određenih vrijednosti koje je izračunao Max Planck[2], koji je uživao u izračunavanju dimenzija najmanjih mjerljivih stvari u ovom Univerzumu.


Kolika je udaljenost između dva čvora na ravni holografskog vremena-prostora?

Postoji jedan trivijalan odgovor na ovo poznato i protivriječno pitanje. Kolika god da je udaljenost između neka dva kvantizirana događaja ona bi grafički bila ispravna zato što ne postoji mogućnost određivanja ičega između dva događaja. S matematičke tačke gledišta to može značiti samo jednu stvar: da se svi događaji nalaze u istoj tački. Nemoguće je rasprostrijeti događaje na jednoj prostorno-vremenskoj ravni, osim ukoliko ih sve ne stavimo u istu tačku. Drugim riječima, postavljanje tih lopti na jednu ravnu površinu predstavlja samo jedan trik kojim se koristi naš um kako bi uredio da se one čine istovremeno zasebnim i vidljivim kao različiti događaji, umjesto kao jedan poseban događaj.

U stvari, ako preklopimo dvije stvari jednu preko druge u jednom tro-dimenzionalnom prostoru, naš um će misliti da se tu nalazi samo jedna stvar umjesto dvije stvari koje se međusobno preklapaju. S te tačke gledišta, predstavljanje svih različitih događaja jednog pored drugog, uzduž prostorno-vremenske ose, pruža nam jedno bolje razumijevanje različitosti tih događaja, međutim, s druge tačke gledišta, ovo njihovo preklapanje nam upravo ukazuje na Bohm-ovu viziju ne-lokalnog Univerzuma u kome sve egzistira istovremeno ili simultano. Dok je Bohm proučavao fiziku Holografskog Univerzuma, Alan Aspect[3] je pružio dokaze da bi Bohm mogao biti u pravu, otkrivajući da dva poptupno zasebna fotona, postavljena na određenu udaljenost jedan od drugog, tačno znaju šta se dešava s onim drugim. To ima samo jedno objašnjenje: ovaj Univerzum je ne-lokalan i u stvari, ta dva fotona egzistiraju istovremeno u istoj tački.

Pribram[4], neurofiziolog, je u istom vremenskom periodu smatrao da je mozak, u stvari, jedan čitač holograma i da on percipira ovaj Univerzum tro-dimenzionalno, dok zakoni fizike upravljaju fizikom holograma: i to je to!


Univerzum na zrnu pijeska

Dobro, kakvo je značenje Plankovog vremena i Plankove dužine, na primjer, s jedne čiste fizičke tačke gledišta? Oni kažu da izvan ovih vrijednosti objekti gube definiciju i nisu više mjerljivi. Ovoj ovakvoj interpretaciji tih podataka, mi smo često pridavali jedno ograničeno značenje. Tako, drugim riječima, mi smo mislili da naši uređaji neće ići izvan tih fizičkih granica jer su vezani istim zakonima fizike na osnovu kojih su dobijene te formule: nešto kao mačka koja grize svoj vlastiti rep.

Neko je rekao da je Bog stvorio univerzum i nametnuo neku vrstu ograničenja na ljudsku sposobnost opservacije iz tog razloga što bi bez tih ograničenja Bog sam mogao biti vidljiv.

To može biti čudno ali u ovakvim idejama može biti i nešto istine. Šta znači podatak da nakon jedne određene male količine, ništa više ne može da se izmjeri? Da li to znači da tu nema više ništa da se vidi ili da tu mogu da postoje i drugi mali objekti koji su nevidljivi? Ako još jednom i poslednji put, iskoristimo onu prostorno-vremensku ravan i postavimo na njenu površinu kvantitizirane događaje, vidjećemo da ukoliko su ti događaji postavljeni jedan do drugog, oni će imati jednu određenu veličinu. S ozbirom da između dva događaja ništa ne postoji to nas može navesti na to da ih poredamo jedan do drugog kao mnogo loptica koje dodiruju jedna drugu. Te loptice bi imale Plankovu veličinu i tako bi vidjeli da ovaj univerzum ima tačno 8×1060 sićušnih loptica uzduž vremenske ose jer je svaka od tih loptica definisana od strane sve tri ose (prostor, vrijeme i energija), te u skladu s tim, on ima isti broj sićušnih loptica uzduž i druge dvije ose: energije i prostora.

Tako, ukoliko je ovaj Univerzum sačinjen od malih događaja koji su definisani Plankovim konstantama, onda bi definitivno mogli da kažemo da ovaj Univerzum karakterišu mnogobrojni mali događaji koji su postavljeni jedan uz drugog. Na taj način, oboje, prostorno-vremenski kontinuum i sama kvantizacija[5], bili bi zagarantovani.

Čak i kad bi nam fizičari rekli koliko mnogo postoji onih najmanjih i vidljivih sićušnih loptica (najmanji događaji) koje možemo postaviti na holografsku rešetku, to nam istovremeno neće reći i kako su one tamo postavljenja u odnosu jedna na drugu. Međutim, Bohm nam to kaže: sve sićušne loptice se nalaze u istoj tački. A to je u stvari i jedina paradigma koja nam nudi jedno posebno rješenje a ne jedan beskonačan broj rješenja, jer je beskonačnost način na kojeg bi prikazali loptice na prostorno-vremenskoj ravni.



Svijest Univerzuma

Tako, ukoliko se složimo s tim da je najmanji mogući objekat – Plankov objekat, onda se moramo složiti i s tim da ovaj univerzum nije veći od 10-33 centimetra (3,9×10-34 inča,) na prostornoj osi, i od 10-44 sekunde na vremenskoj osi. Čak i osa potencijalne energije bi se automatski mogla dobro odrediti tako što bi se vrijednost Plankove konstante pomnožila sa frekvencijom najmanje postojeće čestice. Cjelokupni univerzum bi bio jedna sićušna loptica.

Kako se ja mogu smjestiti u jednu malu loptu kad je cijeli ovaj univerzum "ogroman", kako su to izračunali neki drugi fizičari? Dovoljno je sjetiti se toga da su prostor, vrijeme i energija samo virtuelni (što znači, podložni "modifikaciji") a ne i stvarni, i da su oni proizvod Svijesti! U stvari, u samoj definiciji Svijesti stoji aksiom da ona ne može biti ni izmjerena, niti vidljiva, zato što je ona nepromjenljiva (zato što je to stvarna realnost, što znači, “nepodložna promjenama", "bez varijabilnosti").

Naširoko se vjeruje da postoji jedna Univerzalna Svijest, ili bolje rečeno, da Univerzum ima komponentu Svijesti. (Searle’s Ontology of the Mind in the Universe: A Criticism (Daniel D. Novotny, UB Spring 2002, second version)

Naučnik, Stephen Hawking, navodi čak i neke filozofske probleme koje mi nismo u stanju riješiti uz pomoć naučnih metoda jer taj predmet zahtijeva jednu logičko-filozofsku metodu. Hawking postavlja neka pitanja koja su uglavnom filozofske i teološke prirode, kao što su:

- Zašto je ovaj Univerzum ovakav kakav jeste?

- Zašto postoji "nešto" umjesto "ništa"?

- Zašto je ovom univerzumu potreban Bog Stvoritelj da bi se objasnila njegova egzistencija?

Tako, Hawking postavlja pitanja u vezi sa stvaranjem i Bogom stvoriteljem. Međutim, ovdje je jedno pitanje koje se uzdiže iz svih ovih Hawking-ovih razmišljanja:

- Može li jedna takva "teorija o svemu" objasniti svoje postojanje?

Hawking se bavi dvjema tačkama. On ne shvata da on na neki način naziva Boga koristeći se pojmom Svijest, a okreće se naučnoj strani razmišljanja pitajući se da li je moguće razumjeti sve uz pomoć rezonovanja i formula, potičući tako iste stvari koje smo mi istakli u ovom radu.

Alexandre V. Boukalov, sa instituta Centre of Physical and Space Researches, International Institute of Socionics, u njegovom članku po imenu "Svijest i Fizički Univerzum" objavljenom od strane the Physics of Consciousness and Life, Cosmology and Astrophysics Journal, issue 1, 2001, pita se da li postoji jedan svjestan univerzum. On tvrdi, da u našem Univerzumu koji ima prečnik od 1026 metara, uzimajući u obzir da svaka postojeća ćelija ima Plankovu dužinu, postoji 10183 funkcionalnih ćelija u onome što on naziva Metagalaksija (Univerzum, autorova bilješka.) Operativna frekvencija tih ćelija radi na ωpl = 1/tpl~1044.

Broj operacija koje bi naš Univerzum kompjutirao na Plankovom nivou bio bi: Z=N・ω=10183·1044~10227 svake sekunde.

Moramo naglasiti to da je ovaj broj funkcionalnih ćelija praktično isti kao i onaj kojeg smo mi pretpostavili za samo jednu dimenziju, jer (8 x 1060 tp)3 @ N. Te vrijednosti bi trebale biti one koje bi pripisali univerzalnoj Svijesti, ili radije, to bi bile operacije koje bi virtuelni dio Svijesti radio ukoliko bi se on uporedio s jednim kompjuterom.

Boukalovov broj ćelija predstavlja broj najmanjih djelića virtuelnosti. Ti djelići predstavljaju cigle Univerzuma, i sve one su smještenu u samo jednu virtuelnu tačku koja je veličine jedne male lopte koja je sastavljena od mnogih sićušnih loptica, koje ulaze u jednu međusobnu interakciju na osnovu geometrijskih operativnih zakona. Ova vizija, koja je prilično precizna, perfektno se uklapa i sa svjedočenjima žrtava otmica.
 


Duša-Um-Duh


Bilješke:

[1] David Joseph Bohm (20 Decembar 1917 – 27 Oktobar 1992) was an American-born Britishquantumphysicist who made contributions in the fields of theoretical physics,philosophy and neuropsychology, and to the Manhattan Project. ( http://en.wikipedia.org/wiki/David_Bohm )

[2] Max Planck (April 23, 1858 – October 4, 1947) was a Germanphysicist. He is considered to be the founder of the quantum theory, and thus one of the most important physicists of the twentieth century. Planck was awarded the Nobel Prize in Physics in 1918.

http://en.wikipedia.org/wiki/Max_Planck

[3] Alain Aspect ( born 15 June 1947 in Agen) is a Frenchphysicist and alumnus of the École Normale Supérieure de Cachan (ENS Cachan) in France. In the early 1980s, while working on his PhD thesis [1] from the lesser academic rank of lecturer , he performed the elusive "Bell test experiments" that showed that Albert Einstein, Boris Podolsky and Nathan Rosen’s reductio ad absurdum of quantum mechanics, namely that it implied ‘ghostly action at a distance’, did in fact appear to be realised when two particles were separated by an arbitrarily large distance. A correlation between their wave functions remained, as they were once part of the same wave-function that was not disturbed before one of the child particles was measured.

http://en.wikipedia.org/wiki/Alain_Aspect

[4] Karl H. Pribram (born February 25, 1919 in Vienna, Austria) is a professor at Georgetown University , and an emeritus professor of psychology and psychiatry at Stanford University and Radford University. Board-certified as a neurosurgeon, Pribram did pioneering work on the definition of the limbic system, the relationship of the frontal cortex to the limbic system, the sensory-specific "association" cortex of the parietal and temporal lobes, and the classical motor cortex of the human brain. To the general public, Pribram is best known for his development of the holonomic brain model of cognitive function and his contribution to ongoing neurological research into memory, emotion, motivation and consciousness.

http://en.wikipedia.org/wiki/Karl_H._Pribram

[5] The act of dividing into quanta or expressing in terms of quantum theory

(http://www.thefreedictionary.com/Quantisation)

Literatura:

1. Boukalov A.V. Psycho-Informational Environment and Structure of Events within the Physical Space-Time. Synchronics. // Physics of Consciousness and Life, Cosmology and Astrophysics. V.2. # 2.(2002).

2. Green M., Schwarz J., Witten E. Superstring theory (Cambridge University Press. 1987).

3. Grof S. Beyond the Brain. Birth, Death and Transcendence in Psychotherapy (State University on New York Press, 1985).

4. Immanuel Kant, Critique of Pure Reason, tr. by Werner S. Pluhar and Patricia Kitcher (Hackett, 1996)

5. Lem S. Summa technologiae (Wyd. Lit. Krakow, 1964).

6. Linde A.D. Particle physics and inflationary cosmology. (Boston,MA: Harvard University Press) (1990).

7. Markov A.A. Teorija algorifmov (Moscow, 1954).

8. Markov A.A. O logike konstruktivnoj matematiki (Moscow, 1972).

9. Printzipy samoorganizatzii (Moscow, 1966).

10. Smorodinskij J.A. Physics-Uspekhi. V.168, # 2. (1991).