Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Op?a slika vanzemaljskog uplitanja



Iz knjige - “ALIEN CICATRIX 2?

Dr. Corrado Malanga, juli 2005.


Preneseno sa: http://galaksija.info/forum/

Izvor: http://flashmentalsimulation.wordpress.com/2012/01/13/global-picture-of-alien-interferences

Kako bih objasnio šta je vanzemaljsko uplitanje, koristi?u ovaj trodimenzionalni blok-dijagram cijelog fenomena kako je to ve? predstavljeno u knjizi Alien Cicatrix.

Prije predstavljanja cijele sekvence procesa vanzemaljskog dejstvovanja na jednoj žrtvi otmica, prvo ?emo predstaviti glavne likove u ovoj pri?i. Oni su predstavljeni uz pomo? razli?itih objekata kako bi se olakšalo njihovo prepoznavanje na blok-dijagramu za vrijeme života žrtve otmica, kad se manifestuju stvari koje su vezane za otmice.

Kako možemo vidjeti na ovom dijagramu kojeg ?emo posmatrati po?inju?i iz donjeg lijevog ugla, tu se nalazi jedan plavi ‘pravougaonik’ koji predstavlja tijelo žrtve otmica. Iznad njega vidimo tri lopte razli?itih boja. One predstavljaju: Dušu žrtve otmica (crvena sa A – Anima), njen Um (plava sa M – Mente) i njen Duh (zelena sa S - Spirito). Ta tri entiteta predstavljaju jedan integralni dio žrtve otmica, koji tvori životnu esenciju u njenom tijelu. Gore na vrhu, lijevo, nalazi se jedna naran?asta prizma, koja predstavlja - tijelo vanzemaljca.

Ta naran?asta prizma može da predstavlja, ili Petoprstog vanzemaljca, ili Saurijanca, ili Insektoida, ili Bilobata kojeg tako?e nazivamo i ‘Srcoliki’.

 

Bilješke:
INTERFERENZE ALIENE – VANZEMALJSKA MIJEŠANJA
Corpo Alieno – Tijelo vanzemaljca
Sei Dita – Šestoprsti (bi?e-sjenka koje koristi tijelo visokog plavog ciborga kad posje?uje naš Univerzum)
MAA/MAP – Aktivna/pasivna vanzemaljska memorija

I PERSONAGGI DELLA STORIA – GLAVNI LIKOVI PRI?E

Ova imena su tako?e korištena u knjizi Alien Cicatrix. U donjem desnom uglu možemo vidjeti jednu crnu elipsu i rije? LUX: to je bi?e Svjetla. Odmah iznad njega možemo vidjeti jedan toroid pored kojeg piše memoria aliena (vanzemaljska memorija), koja predstavlja Vanzemaljsku Memoriju u oba oblika, aktivnu i pasivnu. MAA (AVM – aktivna vanzemaljska memorija) ili MAP (PVM – Pasivna vanzemaljska memorija), ekskluzivno pripadaju vanzemaljskim vrstama koje su ve? navedene. Idu?i prema gore, tamo vidimo i jedan transparentni cilindar s rije?ima 6 Dita – 6-toprsti , koji predstavlja jednog ekstra-dimenzionalnog parazita koji povremeno može imati jedno vješta?ko tijelo (mašinski napravljeno), kojeg karakterišu neke ljudske crte: bijela kosa, razli?ito oblikovane zjenice i šest prstiju. Kako bi mogli pratiti sve ove pratili ove likove, mora?emo koristiti ovu simbologiju za predstavljanje života žrtve otmica.

Ova cjelokupna slika, iako se na prvi pogled može ?initi teško razumljivom, sadrži u sebi manje prozore na crnoj pozadini, koji se nazivaju CICLO VITALE (životni ciklus), RIGENERAZIONE (regeneracija) i COPIATURA (kopiranje); i na kraju, jedan crveni prozor koji je nazvan ‘supersoldati’ (supervojnici).

 

Bilješke:
Ciclo vitale – Životni ciklus
Nascita – Ro?enje
Utilizzo copia per scopi militari – Korištenje kopije za vojne svrhe
Rigenerazione – Regeneracija

Na kraju ovog dijela, uze?emo detalnjije u obzir cijelu šemu, me?utim, sada ?emo obratiti pažnju samo na po?etnu ta?ku: momenat ro?enja žrtve otmica.
 

Bilješke:
Ciclo vitale – Životni ciklus

Nakon svog ro?enja, žrtva otmica ima tijelo koje u sebi sadrži Um, Dušu i Duh, koji imaju svoju vlastitu Svijest a pošto se oni preklapaju, nisu svjesni da predstavljaju jedan zbir od tri razli?ite stvari.

Lux ve? sada po?inje da parazitira žrtvu otmica a njoj se tako?e ka?i i Šestoprsti vanzemaljac.
Ta?nije re?eno, LUX po?inje da parazitira ?ovjeka ?ak prije nego što se fetus odvoji od maj?ine posteljice.

Šestoprsti vanzemaljac, kako je to navedeno i u knjizi Alien Cicatrix, intervenisa?e nešto kasnije kad mu bude najpogodnije da po?ne da koristi energiju Duše žrtve otmica; sada, nije mogu?e znati kad ?e to ta?no biti ali to nije ni posebno važno. Sada smo tek na prvih nekoliko dana života ili prvih nekoliko sati, kada se novoro?en?e ve? prvi put uzima uz pomo? fizi?ke otmice.

U nekim slu?ajevima, ova vrsta interferencije se dešava dok se žrtva otmica još uvijek nalazi u maj?inoj materici i dok je tamo povezana sa placentom.

Svijest osobe koja ?e uskoro postati žrtva otmica kaže da “ta stvorenja” treba da je programiraju: tim programiranjem se u jedno podru?je mozga novoro?en?eta, kojem je zabranjen pristup, ubacuje tzv. Aktivna Vanzemaljska Memorija (AVM).

Kod programiranja se koriste razli?ite tehnike, ovisno od vrste vanzemaljca koji ga obavlja.
Na primjer, Saurijanski vanzemaljac ?e koristiti opti?ki (o?ni) nerv žrtve otmica kao “prenosni kabl”; on ?e kroz njega ubacivati podatke koji žrtvi otmica izgledaju, za vrijeme hipnoze, kao jedna serija elektri?nih stimulacija koje ona vidi u obliku slika i boja.

Sada, žrtva otmica koja je ve? parazitirana od strane LUX-a i Šestoprstog, ponovo se uzima, LUX i Šestoprsti joj se privremeno odstranjuju kako bi se izbjegla njihova beskorisna interferencija i žrtva biva re-programirana ubacivanjem u nju Aktivne Vanzemaljske Memorije.

AVM predstavlja sumu Duha i Uma jednog vanzemaljca, ali ona ne uklju?uje i njegovo tijelo kako to možemo vidjeti u gornjeg produžetku sljede?eg grafi?kog prikaza:

 

Bilješke:
Memoria Aliena – Memorija vanzemaljca
Rigenerazione – Regeneracija

Žrtva otmica, u donjem desnom dijelu, programira se korištenjem Vanzemaljske Aktivne Memorije a u me?uvremenu joj nakratko vade komponentu Duše (malu crvenu loptu).

Duša se koristi za regenerativni ciklus: ona ulazi u tijelo vanzemaljca koji ima svoj vlastiti Um i Duh (AVM) i revitalizira ga, obezbje?uju?i mu tako fizi?ki opstanak.

Onda se vanzemaljac razdvaja: tijelo ide u “frižider”, ako možemo tako da kažemo. U najgorem slu?aju, tijelo vanzemaljca može da bude ve? mrtvo i onda se odgovaraju?a AVM deponuje u tijelo žrtve otmica sve dok se ne prona?e novo mijesto za nju u tijelu nekog novoro?enog vanzemaljca.

Tako, Duša ostaje u sklopu vanzemaljca samo nekoliko sekundi (gore lijevo), ali ona onda mora potpuno da se vrati natrag u tijelo žrtve otmica, koje predstavlja jedino mjesto gdje ona može trajno da boravi.

Sada ?emo pogledati šta se dešava kad pratimo strelicu s desne strane koja pokazuje prema gore.

Uz pomo? ove operacije (va?enja Duše napolje, prim. prev.) koja se ponavlja najmanje dva puta godišnje, Duša re-vitalizira vanzemaljce, koji na ovaj na?in izbjegavaju smrt, kako svog tijela, tako i Duha i Uma.

Ovaj ciklus revitalizacije se odigrava bez obzira na prisustvo AVM i u korist svih vanzemaljaca kojima je potreban.

Da budemo jasniji, svaka žrtva otmica ima samo jednu AVM, ali ona isporu?uje njenu energiju kroz svoju Dušu cijeloj jednoj grupi vanzemaljaca: Saurijancima, Insektoidima, Srcolikim i Petoprstim plavušanima (Orange). Pored toga, ona snabdijeva svojom energijom tako?e i LUX-a i Šestoprstog, koji nemaju potrebe da otimaju njeno tijelo.

LUX, u stvari, parazitira stalno na žrtvi otmica dok Šestoprsti vrši jednu optimalnu Mentalnu kontrolu na njoj, dejstvuju?i na Um žrtve dok je udobno smješten negdje kod svoje ku?e, u njegovoj dimenziji; vjerovatno se pri tome koriste?i nekom konzolom ili nekom drugom vrstom alata uz pomo? kojeg komunicira sa žrtvom. Kako smo to ve? rekli u knjizi Alien Cicatrix, Šestoprsti vanzemaljac koristi njegovo fizi?ko tijelo samo onda kad mu je ono potrebno, dok on u stvari nema tijela, sli?no kao što ga nemaju ni LUX, niti AVM. On djelomi?no otka?uje Dušu žrtve i dovodi je u svoju dimenziju, i tamo, bez žurbe i uz pomo? odgovaraju?ih ure?aja crpi iz nje energiju koja mu je potrebna. Poslije ovog “procesa muže”, Duša, koja se nikada potpuno ne odvaja od tijela žrtve, ?ak ni u tom djeli?u prostora-vremena, ponovo se normalno veže za tijelo njenog legitimnog vlasnika sve do naredne eksploatacije.


KOPIRANJE (KLONIRANJE)

Kako možemo vidjeti na donjoj slici, dok je Duša podvrgnuta tom tretmanu, tijelo žrtve otmica zajedno s njenim Duhom i Umom, privremeno je oslobo?eno od Luxa i Šestoprstog, dok se ono podrgava procesu “kopiranja”.
 

Bilješke:
Copiatura – Kopiranje (kloniranje) 

Svaka komponenta žrtve otmica se kopira/klonira, osim njene Duše, koja ne može biti kopirana iz termodinami?kih razloga: nemogu?e je kopirati nešto što nikad ne umire. Termodinami?ki zakoni to ne dozvoljavaju jer onda energija cjelokupnog sistema ne bi mogla biti konzervirana (Zakon o?uvanja energije).

Duša se vra?a natrag u orginalno tijelo dok se kopija koja je ovdje predstavljena svijetlo-ljubi?astom bojom, koristi za druge razli?ite svrhe. Kako to možemo vidjeti na gornjoj šemi, kopija dobija sve informacije od AVM (Aktivne Vanzemaljske Memorije).
Ukoliko bi žrva otmice nekim nesretnim slu?ajem umrla, sadržaj AVM-a bi bio izgubljen i to bi bilo od velike štete za odgovaraju?eg vanzemaljca jer bi mu onda “možda” ostalo na raspolaganju samo jedno prazno tijelo.

Um i Duh vanzemaljca bi u tom slu?aju bio bespovratno izgubljen i tako bi vanzemaljac bio zauvijek poništen. Odatle i potreba da se napravi jedna kopija žrtve da bi se u nju uskladištio vanzemalj?ev sadržaj. U tom kontekstu, moramo uzeti u obzir i proceduru za revitaliziranje kopije: Duša izlazi iz originala i odmah ulazi u kopiju, gdje ostaje nekoliko sekundi, kako bi povratila život u nju. Te kopije su u stvari nestabilne i imaju tendenciju da brzo stare i lako propadaju, (sli?no kao i ona ovca po imenu Dolly, prva ovca klonirana od strane ?ovjeka kao rezultat onog odvratnog eksperimenta koji je sproveden prije nekoliko godina.)

To je i razlog zašto se žrtvu otmica ?esto puta potpuno prekopira za vrijeme njenog životnog vijeka.

Ta procedura kopiranja i revitaliziranja, sprovodi se u posebnim prostorijama koje mi nazivamo “cilindarske sobe” i koje su opisane u knjizi Alien Cicatrix.
Moramo naglasiti to da svaki put kad se jedna kopija revitalizira, automatski se obavlja i “back-up” (‘pohranjivanje’; prim. prev.) memorije. To je jedan proces u kome se upore?uju original i kopija zajedno s njihovom odgovaraju?om memorijom, koje se onda integrišu kako bi se izbjegla jedna nekonzistentna memorija u budu?nosti.

?esto puta, kad žrtva otmica treba da bude odvedena na neki vremenski period koji je duži od uobi?ajneih 45 minuta, - zato što je neki posao kojeg vanzemaljci treba da odrade na njoj ve?i i zato što mogu?e prostorno-vremenske distorzije nije mogu?e isklju?iti kod žrtve otmica, - oni onda ostave jednu od njenih kopija na mjestu orginala.
Ukoliko bi se ta kopija pažljivo pregledala od strane pripadnika porodice žrtve otmica ili njenih prijatelja, oni bi otkrili to da je ona donekle razli?ita a kad bi oni bili svjesni pozadine tih otmica, onda bi bili u stanju da ih tako i verifikuju jer te kopije nisu perfektne.

Me?utim, niko obi?no ne razmišlja o vanzemaljskim otmicama, tako se pripadnici porodice uglavnom zadovolje objašnjenjem da je tog dana ta osoba bila druga?ija nego obi?no… me?utim, oni bi preispitali sva ta dešavanja kad bi poznavali ove informacije o fenomenu vanzemaljskog uplitanja koje su ovdje navedene.

Na ovaj na?in možemo razumjeti i razlog zašto se neke žrtve otmica ne mogu sjetiti nekih veoma važnih doga?aja iz njihovog života, tokom nekih kra?ih vremenskih perioda, ili zašto ne budu u stanju da prepoznaju njihove bra?ne drugove, djecu i najbliže prijatelje.

Na ovaj na?in je lako objasniti i to zašto se neki ožiljci lako pojavljuju na tijelu žrtve i nestaju, ili zašto ne mogu više na?i one rupe za nakit (npr. na ušima za naušnice, pri. prev.), ili zašto imaju dva razli?ita sje?anja jednog te istog doga?aja. Kopija, iako ona nije svjesna toga da je kopija, mora biti u stanju da stupa u odnose sa ostalim ?lanovima žrtvine porodice i njenom životnom sredinom bez izazivanja ikakve sumnje. Me?utim, tako?e se ?ini da ‘back-up’ memorije nije perfektan i da se ?esto desi da se pogrešni fragmenti memorije originala ubace u memoriju kopije i obratno.

Upravo sli?no kao kod montaže jednog filma, gdje je potrebno otsije?i jednu scenu i spojiti je s drugom, u ovom slu?aju je potrebno, u odre?enom momentu, u memoriju orginalnog tijela ubaciti dio memorije kopije: jer je naš Um, u stvari, naš mozak, jedan “write-only hard drive” (hard drajv na kojeg se podaci mogu samo pisati/snimati a ne mogu se brisati, pa ponovo bilježiti, prim. prev.), može se desiti da original ima dva razli?ita sje?anja istog doga?aja koja nisu konzistentna jedan s drugim, ili sje?anja koja nisu istinita.

Uze?emo sada u obzir jedan prakti?an primjer: žrtva je oteta, onda je kopirana i njena kopija je ostavljena u automobil iz kojeg je bio izvu?en original, original vidi svoju kopiju kako silazi dolje u automobil, ali... prvo je on bio vozio... a šta se doga?a u sredini te sekvence? U sredini nema ni?ega jer je kopija ona koja se sje?a njenog spuštanja i vožnje, dok original nema nikakvog sje?anja u vezi s tim. Tako oni moraju da otsijeku pam?enje originala na jednoj odre?enoj ta?ki i da ga onda pripoje pam?enju kopije; ?ak da tu postoji i jedna mala greška, ona ?e stvoriti veliki nered. ?ak i u slu?aju kad se to uradi bez ikakve greške, do?i ?e do štete: oni jedino pokušavaju da je minimiziraju.

Kad se ne?ija ovakva pam?enja ispituju za vrijeme hipnoze, ovi bezobzirni presjeci se odmah mogu prona?i i mjesta na kojima se oni nalaze. Moglo bi postojati mnogo ljudi koji su tako izgubili pam?enje na godine i godine njihovog života. Ljudi koji se ne sje?aju da su bili oženjeni ili da su bili u vojsci ili da su poha?ali odre?enu školu itd…

Tako, razli?ita iskustva razlikuju kopiju od orginala.

Na kraju, nakon što se ponovo ubace u njega paraziti LUX i Šestoprsti, orginal ide natrag na zemlju. Sada ?e AVM stalno boraviti u njemu: samo u slu?aju mogu?nosti da neko vanzemaljsko tijelo postane spremno da primi AVM, ona ?e biti otka?ena od žrtve i ponovo uspostavljena u tijelu vanzemaljca. Me?utim, unutar memorije žrtve osta?e zauvijek jedna kopija memorije vanzemljca koju mi u ovom slu?aju nazivamo PVM (Pasivna Vanzemaljska Memorija). Razlika izme?u AVM i PVM je u tome što ova druga sadrži u sebi samo Um ali ne i Duh; samo Um vanzemaljca, pa tako ona nema nikakvu Snagu volje. Drugim rije?ima, žrtva otmica nije više parazitirana od strane Snage volje vanzemaljca, ali ?e joj uvijek ostati njegovo pam?enje jer, kako sam ve? naglasio mnogo puta u mojim radovima, mozak radi samo kao jedan “write-only hard drive”.

Sada ?emo pogledati kakva je sudbina kopije i originala.

 

Ovdje, možemo vidjeti da se original nalazi u centru grafi?kog prikaza: LUX mu je ponovo uba?en i veza sa Šestoprstim je re-aktivirana. Za razliku od LUX-a, Šestoprsti dejstvuje na ta?ke veze izme?u Duha i Uma žrtve otmica, i to stvara jednu snažnu interferenciju kroz direktno parazitiranje ?ovjekovog Uma: on mijenja njegovo ponašanje, osobine, odluke itd... Original je sada spreman da se vrati natrag u ljudsko društvo, sve do sljede?e otmice, dok ?e se vanzemaljci nadati da se on ne?e ni?ega sje?ati i da ne?e postati svjestan tih doga?anja jer u drugom slu?aju, otmice više ne bi bile mogu?e, kako ?emo to kasnije vidjeti u ovom materijalu.

Za kopiju, život ne?e biti nimalo lagan: njena glavna svrha je da ?uva ‘backup-memoriju’ za AVM, za slu?aj da se ona izgubi u slu?aju smrti orginala (vanzemaljca kojem ona pripada, prim. prev.). Tako, kopija živi u jednom stanju sli?nom “suspendiranoj animaciji”, sve do onog mogu?eg momenta u kojem ?e do?i do potrebe da ona, nakratko, zamijeni orginal.

Mi tako?e vjerujemo da se te kopije koriste i za vojne svrhe kako bi se stvorila neka vrsta “de-cerebriranih vojnika”, koji ?e poslušno slijediti svako programiranje kojim se koristi sama vojska. Sada bih želio da bude jasno to da ne?u da pri?am o vezi izme?u vojski koje sara?uju sa vanzemaljcima, jer taj predmet zahtijeva jedno dublje istraživanje koje bih mogao poduzeti jedino u slu?aju da poživim još veoma dugo, što nije vjerovatno.

Tako?e moramo naglasiti to da sje?anja žrtava mogu navesti nekoga na razmišljanje: pri?amo o snovima i sje?anjima u kojima se žrtve bore u sklopu nekih ?udnih vojnih obuka, ali vrlo realisti?nih. Postoji i jedno pitanje u T.A.V. (Test za otkrivanje žrtava otmica, prim. prev.) koje se odnosi na verifikaciju postojanja takvih sje?anja.

Zaista je ?udno to da skoro ve?ina žrtava otmica imaju ovu vrstu sje?anja/snova i da su ona prili?no ?esta a tako?e su i prili?no sli?na jedni drugima.

Oružje koje se tu koristi je moderno ali konvencionalno; uniforme nisu.

Ponekad, žrtva otmica kaže da se budi isto kao da je doživljavala jedno “iskustvo bliske smrti”, i da se ona kre?e, bori ili bježi, ili je natjerana da radi odre?ene vježbe, kao neku vojnu obuku ili da u?estvuje u nekoj ?udnoj igri. Na kraju toga, žrtva biva nagra?ivana ukoliko je bila dobra (? – A.N.); kad nekoga ubije, ona ?e to uvijek u?initi uz pomo? neke posebne borila?ke vještine i ?initi ?e joj se da ?e pritome imati jedan neo?ekivano visok nivo snage i kondicije.

U tim ratnim dejstvima nema stresa i emocija: postoji samo misao o tome da se mora bezobzirno boriti, bez ikakvog pojma o tome kakav je cilj… neka vrsta mentalnog programa u kome ?ovjek ne zna zašto treba da ?ini ono što ?ini. ?ovjek samo zna da su oni drugi (?) zli neprijatelji.

Ono što me je navelo na sumnju u ovim pri?ama je da tu uopšte nije bilo nikakvog stresa: na primjer, tu nije bilo straha od smrti za vrijeme bitke. Kad su ponovo preživljavali te epizode za vrijeme hipnoti?kih seansi, nešto što nikada prije nisu ?inili, uvijek je bilo prisutno jedno jasno razumijevanje da tu nije mogu?e umrijeti ili da sama smrt uopšte nije važna. Nadalje, postojala su sje?anja na zamor koji se javljao kod upražnjavanja tih aktivnosti kao što je tr?anje, skakanje, bježanje itd... ali tu uopšte nije bilo straha!

Ti snovi su se ?inili kao da su pripadali nekoj drugoj osobi a ne samoj žrtvi otmica. Tako bi moglo biti da de-cerebrirane kopije, ili vjerovatnije, re-programirane kopije upražnjavaju te ratne igre. Drugim rije?ima, ?ini se da vojska sprovodi proces stvaranja jedne armije sastavljene od kopija žrtava otmica, koje nisu više potrebne vanzemaljcima; i koje ?e im biti potrebne za ostvarivanje njihovog cilja: vojska ?e ih koristiti za održavanje Novog svjetskog poretka: armija sastavljena od zombija da služi najvažnijim masonskim ložama i velikim tajkunskim porodicama.

Ono što se ?ini da se tu doga?a, kad rade ‘back-up’ memorije izme?u kopija i orginala, neki fragmenti sje?anja tih vježbi ostaju u Umu žrtve otmica i kad ona sanja, podsvjesno ih se može sjetiti.
 

Sada, nakon što uzmemo u obzir sve od ovoga što je gore navedeno, možemo ponovo pogledati cijeli ovaj dijagram i primjetiti da nam je sada cijela ova slika mnogo bistrija.



FIZIKA ABDUKCIJA

Dr. Corrado Malanga, Decembar 2010


Sažetak: Na kraju ovog ?lanka bi?ete u stanju razumjeti uz pomo? moderne fizike da mi ne živimo u jednom veli?anstvenom, velikom, ogromnom, fizi?kom Univerzumu kao što oni ho?e da vjerujemo, nego umjesto toga, mi doživljavamo jednu Holografsku Realnost koja je osvjetljavana od strane Svijesti, gdje je taj Holografski Univerzum toliko velik, koliko i 10-33 centimetra a on traje 10-44 sekunde. (Ovi brojevi promijene format kad se prebace na forum; treba biti "10 na minus 33" i "10 na minus 44"; prim. prev.)

UVOD

Nakon svega što smo rekli, na kraju smo u stanju da razvijemo jednu sveobuhvatnu teoriju na osnovu sadašnje fizike, u vezi s onim što svjedoci abdukcija opisuju da vide za vrijeme tih vanzemaljskih otmica. Naše žrtve otmica su, u stvari, ništa više i ništa manje do posmatra?i koji nas izvještavaju o fizi?kim utiscima u vezi sa svim što se dešava za vrijeme jedne abdukcije.

Tako ?emo mi koristiti te njihove utiske i one vizuelne, auditorne i kinesteti?ke opservacije kako bi verifikovali Bohm-ovu holografsku teoriju univerzuma koju smo prethodno opisali, što nam opet omogu?ava da:

1 – razumijemo kako se dešavaju otmice, a tako?e i da
2 – pravilno opišemo ovaj univerzum, u obje njegove komponente, holografskoj i stvarnoj komponenti.

Odatle, mi ?emo apsolutno vjerovati svjedo?enjima žrtava, umjesto da ih uzimamo kao lokalne pogrešne interpretacije razli?itih doga?aja kao što to ?ine današnja nauka i državni ‘ufolozi’ (istraživa?i NLO fenomena; prim. prev.).

Razlozi za ta pogrešna predstavljanja su navodno, namijerno ili nenamijerno falsifikovanje ?injenica što je odre?eno jednom patološkom potrebom da se bude u centru pažnje ili usljed nedostatka potrebnih preduslova kod naših svjedoka za jedno ispravno razumijevanje onoga što se stvarno desilo, umjesto predstavljanja jednog prostog doga?aja sa NLO.
Još davno smo shvatili to da stvarni manijaci koji žele da budu u centru pažnje su, u stvari, sami ufolozi jer mi ve? dugo vremena znamo to da je fenomen vanzemaljskih otmica apsolutno stvaran.

Dokazi iz hipnoti?kih seansi

Željeli smo da razumijemo to šta se dešava za vrijeme jedne otmice, ili još preciznije, za vrijeme njenog po?etka i kraja. Htjeli smo da vidimo da li u detaljima koji dolaze od svjedo?enja žrtava, postoji ijedan detalj koji bi nas nekako mogao dovesti na pravi put kako bi mogli razumjeti to, kako virtuelna realnost radi (virtuelna realnost podrazumijeva jedan skup parametara koji se zovu Prostor, Vrijeme i Energija). Jednostavno re?eno, željeli smo verifikovati to da li su formule kojima su nas istraživa?i snabdjeli, klju?ni opisni faktori principa na kojima ova Realnost radi.

Me?utim, prvo ?emo pro?itati neka od svjedo?enja dobijena uz pomo? regresivne hipnoze, koje smo zapisivali tokom posljednjih dvadeset godina našeg istraživanja.

1. Svjedo?enje

Jedan mladi? je bio s prijateljem u disko klubu. Otišli su u toalet. Prijatelj ga je ?ekao u hodniku koji je vodio do toaleta. Tek nakon nekih 25 minuta, mladi? je izašao iz toaleta u stanju mentalne konfuzije. Pored toga, njegova odje?a je bila zaprljana nekom vrstom bijelog praška, koji je imao ?udan miris. Prijatelj ga je pitao da mu objasni zašto se toliko zadržao, me?utim, odmah su se zaputili u plesnu dvoranu gdje je mnnogo ljudi plesalo u ritmu muzike.
Kad su njih dvojica odlu?ili da napuste disko klub, mladi? koji se zadržao u toaletu 25 minuta, otišao je do garderobe po njegov kaput i tamo je na svoje iznena?enje primjetio da mu je i kaput bio zaprljan onim istim bijelim puderom.

Uz pomo? jedne NLP seanse (neuro-lingvisti?no programiranje: metoda razvijena od strane Bandler-a i Grinder-a za razrješavanje trauma nastalih usljed podsvjesnog potiskivanja memorije), kasnije je omogu?eno dovo?enje na površinu cjelokupnog sje?anja tog doživljaja.

Kad je subjekat bio u toaletu i htjeo da iza?e napolje, okrenuo se i tamo nije vidjeo ona normalna vrata, nego neku vrstu tamnih vrata kroz koja su se pojavila dva mala stvorenja tipa ‘grej’(s) (‘sivi’ – prim. prev.), tamne kože bez odje?e, a lebdjeli su na neke tri stope iznad poda: uobi?ajeni ‘grejsi’ koji su opisivani kod mnogih slu?ajeva abdukcije.

Subjekat je bio potpuno paralizovan; postavljen je u horizontalnu poziciju a onda tako ‘vožen’ kroz veliku plesnu dvoranu gdje su se sva živa bi?a ?inila prozirna i stati?na. Subjekat prolazi kroz zidove, stolove i druge ljude koji se ?ine nekozistentnim, kao da nisu bili stvarno tamo. Dva mala grejsa vuku prema izlazu njegovo tijelo kao da se radilo o nekoj kanti za sme?e bez to?kova; zaustavili su se kod garderobe gdje jedno od ta dva mala stvorenja preska?e na drugu stranu pulta i uzima subjektov kaput koji je visio u zraku kao da je bio na nekom ofingeru. Mali ‘grejs’ prebacuje kaput preko tijela žrtve i onda izlaze kroz vrata kluba. Napolju, gore visoko, nalazi se uobi?ajeno svjetlo koje zahvata ovaj trio i podiže prema gore. Unutar tog lete?eg objekta, subjekat je opet postavljen u vertikalnu poziciju, ali prije toga su mu ta dva vanzemaljca skinula cipele. Mladi? je stavio u njih veliku koli?inu talka tako da bi ih mogao lakše obla?iti. Talk se rasipa po njegovoj odje?i i kaputu…

Prilikom povratka, subjekat i dva mala grejsa ponovo silaze dolje uz pomo? istog “vu?nog svjetlosnog snopa”. Naša žrtva je još uvijek paralizovana i u horizontalnoj poziciji. Oni prolaze pored garderobe gdje se žrtva sje?a kako njen kaput koji ju je prekrivao sada spada s nje. Subjekat ponovo prolazi kroz plesnu dvoranu gdje su svi ljudi opet prozirni i skoro nevidljivi, ali u druga?ijoj poziciji u pore?enju s onom kad je napuštao tu prostoriju. Žrtva je odnesena do toaleta i na toj ta?ki… sve ponovo oživljava, zvuk muzike se vra?a, naša žrtva otvara vrata i otkriva da je njegova odje?a neobjašnjivo posuta talkom; on gleda u svog prijatelja i nije u stanju da mu da neko zadovoljavaju?e objašnjenje: 25 minuta našeg vremena je prošlo. On je potpuno zbunjen.

2. Svjedo?enje

Pod hipnozom, subjekat govori šta mu se dešava. Nalazi se u vozu na putu za Padovu; krenuo je u posjetu jednom prijatelju. Voz je napustio Rim i još uvijek nije stigao u Florencu. Odjednom, ‘zamrzava’ se laptop-kompjuter na kojem je nešto radio dok je sjedio sam u kupeu vagona. Sve se ‘zamrzava’. Sve je nepomi?no. Voz se više ne kre?e iako nije usporio! Jednostavno je nepomi?an.

Jedna strana kupea u vagonu postaje prozirna i subjekat vidi kako dolaze dva ‘grejsa’, skoro lete?i i ulaze u njegov kupe dok se ništa drugo ne kre?e. Subjekat je odveden levitiranjem napolje iz voza. Kao obi?no, u zraku je sada vidljiv i lete?i tanjir koji ?e ga uskoro progutati, me?utim, dolje ispod, on je još uvijek bio u stanju da vidi zamrznuti snimak voza kao na filmskoj traci, gdje se on nalazio neposredno ispred ulaza u jedan tunel.
Nakon jednog neodre?enog vremena, subjekat je odozgo ponovo donesen do njegovog voza koji je još uvijek bio nepokretan ali se nalazio na drugom mjestu. Sve je nepomi?no, ali se scena odvija usporeno. Subjekat je ponovo stavljen u voz, u kupe u kome je bio ranije, i dok grejsi napuštaju voz istim putem kojim su došli kroz metalnu oplatu vagona, subjekat primje?uje kako njegov laptop pada na pod ispred njega a s lijeve strane se nalazi još jedan putnik koji spava i koji nije bio tu ranije.

Iznenada, voz se opet kre?e i ?ovjek može opet percipirati karakteristi?ne zvukove i vibracije voza. Pored njegovog kupea prolazi kondukter, naša žrtva otmica ustaje, zbunjeno juri za njim kroz hodnik vagona i pita ga, “Koliko još vremena do Florence”? Kondukter mu upu?uje upitan pogled i kaže mu da su ve? prošli Bolonju i da se nalaze pred Padovom. (Bologna se nalazi na oko 60 milja iza Florence)

Nakon što je stigao na odredište, njegov prijatelj je tako?e primjetio da je ovaj bio prili?no zbunjen. Taj njegov prijatelj nam je to kasnije i potvrdio. Što se laptopa ti?e, on se razbio jednom zauvijek.

3. Svjedo?enje

Uz pomo? “tehnike sidrenja” (produžetak NLP-a), jedna gospo?a je oživjela sje?anje na jedan traumati?an doga?aj iz tinej?erskih dana kada se po?ela daviti dok je bila na plaži s njenim roditeljima.

Prilikom korištenja ‘sidara’, ta žena je ponovo doživjela jednu scenu koja je bila potpuno razli?ita od one koje se sje?ala. U stvari, ona se sje?ala da iako se skoro bila udavila, njen kupa?i kostim je bio suh kad joj je otac pritr?ao kako bi je spasio. On je bio bijesan na spasioce i druge ljude koji su se tamo zadesili jer oni nisu ništa uradili kako bi spasili djevoj?icu. Onda su otišli natrag ku?i bez dobijanja dodatnih objašnjenja. Njena majka je tako?e imala nejasno sje?anje u vezi s tim doga?ajem a ono je tako?e bilo druga?ije od onoga ?ega se sje?ala njena k?erka.

Sidra su otkrivala nešto potpuno druga?ije. Djevoj?ica je u vodi, kada se sve zamrzava. Me?utim, ona ne udiše vodu koja tako ni ne ulazi u njena plu?a ali ona sada vidi kako morska voda klju?a kao da nešto veoma svijetlo dolazi odozdo.

Dobila je utisak da se nalazi unutar jednog prozirnog mjehura jer nije imala direktan kontakt s morskom vodom… ona ponovo proživljava tu scenu posmatraju?i je odozgo; iako je zbunjena, ona primje?uje da je nešto vu?e odozgo. Nakon što se ponovo vratila dole, sve je zamrznuto u vremenu. Ljudi koji prolaze su zamrznuti, njen otac tr?i prema njoj ali je i on zamrznut u svom trku. Ne može se ?uti nikakav zvuk.

A onda iznenada, otac je uzima za ruku i sve ponovo po?inje da se kre?e. Otmica je trajala dugo vremena ali se ?inilo da je za ljude na plaži, vrijeme bilo zamrznuto.

4. Svjedo?enje

Subjekat se vra?ao ku?i autom. Bilo je ve?e a u autu je bio uklju?en jedan potpuno novi GPS sistem. Subjekat se odjednom po?eo žaliti na iznenadnu pospanost i zaustavlja auto. Niko tu ne prolazi, odnosno, u blizini se nije moglo nikoga primjetiti. Subjekat pada u san, me?utim, nakon što se probudio shvatio je da se desilo nešto prili?no ?udno. Njegovo auto je napravilo jedno ?udno putovanje, kako je to bilo prikazano na GPS-u. Auto je prešlo odre?eni put, onda je skrenulo lijevo na neki seoski put; onda se vratilo kroz jednu petlju na glavni put i nastavilo da vozi njime još nekoliko milja. Na kraju, trag se iznenada zaustavlja. Problem je u tome što auto nije na kraju GPS odredišta, nego na njegovoj po?etnoj ta?ki, kao da se na tom svom putu on vratio natrag u onaj momenat kad je subjekat zaspao. Ali taj put natrag nije bio zabilježen. Za vrijeme hipnoti?ke seanse, subjekat ?e se sjetiti da se iznenada, nakon skretanja na seoski put, pojavio jedan lete?i objekat pun saurijanskih vanzemaljaca i italijanskih vojnika i silom ga oteo.

5. Svjedo?enje

Jedna od žrtava otmica je upravo završila s pomaganjem supruzi za vrijeme poro?aja. Poro?aj je bio pra?en od strane doktora a cijela trudno?a je bila pra?ena s naše strane, sa distance, dok smo objašnjavali mužu koji je bio žrtva otmica i ve? oslobo?en od njih, šta se dešava iz minuta u minut. On je bio svjestan tog problema i slobodan od bilo kakve vanzemaljske interferencije dok je ona bila religiozna i još uvijek nesvjesna toga šta se istinski dešava. Nepotrebno za re?i, cjelokupna trudno?a je bila jedan ?udesan poduhvat. Prvo je došlo do ošte?enja mozga fetusa u podru?ju neposredno do epifize, što je dovelo do velike brige da ?e se desiti najgore (a onda ošte?enje nestaje).

Nakon toga, došlo je do uobi?ajenog pokušaja da se izazove poro?aj nakon sedam i po mjeseci trudno?e, kako se to obil?no dešava kod djece žrtava otmica (rani poro?aj koji je riješen farmakološki); onda ?vor na pup?anoj vrpci (taj problem je tako?e bio ?udesno riješen.) Onda poro?aj, koji se sam po sebi sastojao od cijele jedne serije ?udesnih doga?anja. Ne moramo ni napomenuti to da je novoro?en?e bilo ro?eno sa ?vorom na pup?anoj vrpci i da je prema doktorima ono trebalo umrijeti dvije sedmice ranije.

Me?utim, kako je nama to odavno ve? poznato, vanzemaljci su dobri ginekolozi i oni pomno prate ro?enja svojih budu?ih žrtava a ?ak i ?esto intervenišu ve? u prvim momentima nakon njihovog ro?enja, kako smo to uspjeli vidjeti na osnovu mnogih svjedo?enja za vrijeme hipnoti?kih seansi.

Sve je u ovom slu?aju išlo druga?ije.
Medicinska sestra daje bebu ocu koji treba da je odnese dole u sobu za novoro?en?ad, koriste?i lift. Me?utim, kad izlazi iz lifta, novope?eni otac se po?inje žaliti na bol u lijevoj ruci na kojoj se jasno može vidjeti i jedna rana sli?na opekotini.

Metoda sidrenja kojom je ta žrtva ve? bila dobro ovladala, otkri?e misteriju. Vrijeme se zaustavlja u liftu. Otvara se jedan prolaz kroz koji dolazi uobi?ajeni grejs i on pokušava da uzme od oca malo novoro?en?e. Otac pruža otpor, tj. on to bar pokušava, i tada mali grejs koristi svoj štapi? kojim on šokira oca, nakon ?ega ostaje opekotina na njegovoj ruci i ovaj o?ajno pušta dijete. Lift je nepokretan... sve je nepokretno... vrijeme se zaustavilo..., onda obi?ni grejs dolazi natrag i vra?a bebu u o?eve ruke ali tek nakon što ju je izvadio iz neke vrste prozirnog plasti?nog paketa koji je opisan i od strane drugih žrtava otmica. ?ini se da se tu radi o nekoj vrsti kontejnera koji služi za transport novoro?en?adi!? Odmah nakon toga, lift se ponovo pokre?e ali kad se vrata otvaraju, otac po?inje da osje?a bol na ruci. Samo jedan momenat je bio protekao.

6. Svjedo?enje

Jedna od žrtava otmica nam je rekla kako je jednom prilikom izašla iz svog auta kako bi ušla u jednu radnju da kupi povr?e. Kad je uhvatila bravu vrata te radnje, nije ju stigla ni povu?i prema dole... a ve? se našla izme?u dvije prodava?ice koje su me?usobno razgovarale. One su bile prili?no iznena?ene... ali šta da se kaže? U moment kada je ta žena pokušala otvoriti vrata te radnje, vrijeme se zaustavilo i za nju je po?elo neželjeno putovanje, ko zna koje po redu, zajedno sa uobi?ajenim vanzemaljcima tipa grejs.

Vrijeme se ne zaustavlja zato što vrijeme ne postoji

Prvi utisak kojeg ovdje možemo dobiti je taj kako postoje indikacije da se vrijeme prilikom odvijanja otmica zaustavlja. Stvari ne mogu da stoje tako. Ukoliko bi se vrijeme zaustavilo, onda bi se zaustavili i mi i sve bi se zaustavilo. Drugim rije?ima, ni vanzemaljci oko mene se ne bi mogli pokrenuti. Isto bi se desilo ukoliko bi se zaustavio prostor zato što je on spojen s vremenom a koliko znamo, kad se prostor promijeni to proizvodi bezna?ajne (“not void”, prim. prev.) vrijednosti za vrijeme.

Kako smo prethodno naglasili, ne samo da se povremeno može ?initi to da se vrijeme zaustavlja, nego se tako?e ?ini i da ono ide unatrag.

Jedna osoba se probudila nakon no?ne more u kojoj su je mala stvorenja otela i odvela napolje iz njene sobe. Ova žrtva otmica, koja to u stvari nije sanjala, nakon bu?enja je onako, preplašena i zadihana, ustanovila da se probudila prije nego što je otišla na spavanje. Ona je otišla u krevet u 23:30 i nakon jednog dužeg “sna”, probudila se u 22:30.

Jedna druga žrtva otmica je zaspala dok je letjela u avionu i nakon što se probudila, primjetila je da u avionu nema nikoga. Taj ?ovjek se zabrinuo i po?eo je gr?evito tražiti ostale putnike dok je avion letjeo, me?utim, on je onda ponovo zaspao, ili se nešto drugo zbilo... on se nije sje?ao šta se u stvari desilo. Za njegov um ?e to sve ostati samo kao jedan san. Ali, da li je to stvarno bio samo jedan san?

Kvantna fizika i smrzavanje vremena

Kvantna vizija univerzuma nam za sada omogu?ava da ovaj univerzum približno predstavimo uz pomo? nje. U stvari, ve? smo pokazali to da je Prostor/Vrijeme, jedna rešetka koja je sastavljena od ta?aka koje predstavljaju samo one ?vorove u kojima se Vrijeme i Prostor isprepli?u (to tako?e važi i za energiju ali ?emo nju ovdje izostaviti kako bi pojednostavili stvar – bilješka autora) i oni su tu potpuno definisani (mjerljivi). Tako ?e i univerzum egzistirati samo u tim ta?kama, dok ?e njihova okolina predstavljati ništa postoje?e. Te ta?ke su osvjetljene osama Svijesti, da tako kažemo; to, kako smo prije napomenuli, radi kao jedan filmski projektor koji daje život jednom velikom platnu.

 

Jednom manje pažljivom posmatra?u, slika puna informacija koja je projektovana na veliko platno, iz daljine ?e se ?initi homogenom, ALI ukoliko se ona pažljivije osmotri uz pomo? nekog pove?ala, primjeti?emo da je ta slika fiksirana samo za one ta?ke na kojima ima vlakana tkanine od koje je veliki filmski zastor napravljen.Ta slika se ne?e mo?i primjetiti u onim rupicama izme?u vlakana tkanine.

Na gornjoj slici, svaka bijela ta?ka predstavlja jedan ?vor virtuelne realnosti dok u onim crnim dijelovima realnost ne?e postojati… Tako bi i mi putovali jednom ispravnom ali kvantiziranom rutom, ska?u?i s jednog bijelog ?vora na drugi kao da je naš život jedan skup fotograma a ne jedna kontinuirana aktivnost.

Ova vizija virtuelne realnosti omogu?ava nam da imamo veoma precizne mjere vremena i prostora, i da uzimamo u obzir, od jedne vrijednosti do druge, (ne od neke varijacije iste vrijednosti, nego dvije vrijednosti koje su posebne u odnosu jedne na drugu) gdje druga vrijednost ne?e više predstavljati promjenu u vremenu prostoru one prve, nego jednu posebnu mjeru koja je potpuno nezavisna od druge.

Drugim rije?ima, naš život ne bi bio jedan kontinuiran niz situacija, nego jedna duga serija nagomilanih stati?nih slika koje prate jedna drugu na jednom hipoteti?kom filmskom platnu.

Šta se onda dešava kad stignu vanzemaljci?

Sada ?emo pretpostaviti da se naša egzistencija može opisati kao jedna serija situacija koje se mogu predstaviti uz pomo? jednog odgovaraju?eg broja snimaka jednog filma koji se projektuje na spušteno platno virtuelne realnosti. Taj film se odmotava zajedno s njegovim snimcima, odozdo prema gore u prostoru i vremenu, dok naš mozak o?itava samo jedan snimak u odre?eno vrijeme.

Ukoliko bi jedan hipoteti?ki helikopter letjeo uzduž tog filma istom brzinom kojom se i taj film odmotava u vremenu, pilot bi uvijek vidjeo isti imidž ispred sebe, uvijek jednu te istu sliku, i on bi za vrijeme tog njegovog leta, stalno ulazio u interakciju sa istim snimkom, kojeg ?e on osvijetliti s njegovim svjetlima, kao što je to predstavljeno na sljede?im slikama.

 




(Evento=doga?aj; Spazio=prostor; Tempo=vrijeme)

Vidje?emo da je ovo samo jedan aspekt onoga što se stvarno doga?a ali za sada, ovo je samo jedan korak naprijed ka razumijevanju onoga što se dešava za vrijeme jedne otmice. Ovaj helikopter nije ništa više i ništa manje do jedna vanzemaljska letjelica koja se umiješala u vašu prostorno-vremensku realnost dok je istovremeno zamrznula lokalno vrijeme. To se dešava iz razloga što se vanzemaljska letjelica na neki na?in postavlja na vremensku osu naše lokalne realnosti i tako ulazi u jednu faznu interakciju s našim vremenom. Vrijeme se zamrzava za nas i za vanzemaljca ali ne i za ostatak živih stvari, ne i za ostatak stvari koje su obdarene sa Sviješ?u, koje ?e imati tendenciju da nestanu sa scene koju percipira žrtva otmica. To je kao da nešto zadržava Snimak br. 4 (kao na gornjoj slici), dok sve druge “žive” stvari nastavljaju normalno da se kre?u naprijed, prema Snimcima br. 5, 6, 7...

Na po?etku same otmice, nas izvla?e iz našeg virtuelno ‘zako?enog’ snimka. Drugim rije?ima, vanzemaljac može da zaustavlja naše putovanje na raznim snimcima filma, dok ostali likovi na filmu nastavljaju dalje kako bi se to normalno dešavalo. Ali on blokira nas (koje otimaju, prim. prev.). Da bi to uradio, on putuje u vremenu istom brzinom kojom putujemo i mi kao da se tu radi o jednom automobilu koji se na autoputu približio i poravnao s našim a onda vozio istom brzinom. Me?utim ovaj se pomak dešava samo uzduž jedne ose, Vremenske ose.

Kada ta dva auta (onaj kojeg mi vozimo i onaj kojeg vozi vanzemaljac) voze istom brzinom, oni se jedan drugom ?ine nepokretnim, i vanzemaljac je u stanju da ulazi u interakciju s našom realnoš?u koja ?e se nama ?initi nepokretnom. Ona se ?ini nama nepomi?nom jer kad auto vanzemaljca do?e pored našeg, oba auta se blokiraju. Okolina se više ne mi?e i sve na snimku se zamrzava.

Uskoro ?emo vidjeti da ?e i najmanja nedoslijednost koja je teško razumljiva na ovom nivou, biti brzo razriješena modifikovanjem nekih lokalnih parametera. Ova postavka koju smo sada ovdje predo?ili je u stvari ista ona koju smo pominjali ranije, kad smo navodili da se vanzemaljci fizi?ki kre?u po holografskoj rešetki, putuju?i SAMO u vremenu ili SAMO u prostoru.

Ovaj koncept ?e dobro odgovarati onome što žrtve otmica opisuju: sve je nepokretno osim nje i vanzemaljaca koji se mogu kretati unutar tog zamrznutog ‘snimka’ prostora-vremena. Nema nikoga u blizini jer su ostali “živi” entiteti prešli na naredne ‘snimke’. Ovdje još jednom možemo vidjeti da beživotne stvari ostaju mirne dok se žive stvari mogu kretati po holografskoj rešetki, koja je predstavljena od strane neki istraživa?a na polju Bohm-ove virtuelne realnosti. I još jednom, ?ini se da je virtuelna realnost kvanitizirana u oboje, prostoru i vremenu, uzduž jedne ose potencijalnih energija.


Ovdje slijedi prijevod relevantnog dijela jedne modifikovane SIMBAD seanse (s audio fajla) kojoj su na kraju dodani neki moduli iz Flaš mentalne simulacije (?iš?enje implanata i uništavanje klonova). Seansa je održana preko Skype. Klijent (K) je žrtva vanzemaljskih i vojnih otmica. Terapeut je ozna?en kao - T. Kako je ve? navedeno u ?lanku, ?ovjek može sam odraditi SIMBAD. U ovom slu?aju, klijent je tražio da ga se vodi kroz tu simulaciju:


T: Pokušaj da udahneš duboko i izdahneš 3-4 puta...sada pokušaj da zamisliš jedan TV studio... kao da se pripremamo za neki od najgledanijih šou-programa gdje ?eš ti biti glavni voditelj te emisije... ima?eš tu neke goste... pozva?eš tu neke goste, kojima ?eš postavljati neka pitanja. U ovom momentu u tom studiju nema nikoga. Sada, zamisli u sebi taj studio, onoliko lijepim koliko ho?eš... mora?eš odlu?iti kakav ?eš stol tu staviti, stolice... TV kamere tako?e možeš tu postaviti, mikrofone... šta god ho?eš...
K: (klijent ima problema sa jednim stvorenjem koje mu se navodno nalazi odmah iza le?a i pokušava da ga ometa, te pokušava to da predstavi terapeutu prili?no nerazumljivo; prije toga bilo je i tehni?kih smetnji prilikom povezivanja na Skype, preko kojeg je vo?ena ova seansa; tako je sada nerazgovijetno ono što ta osoba kaže.)
T: Ho?eš da kažeš da to (bi?e) pokušava upravo sada da se umiješa? Samo mu reci da ovdje nema ništa što bi ga trebalo brinuti, ovo je samo jedna igra. Ti si ta koja treba ovdje da vodi... ti treba da upravljaš... da vladaš cjelokupnom situacijom. Sjeti se neke TV emisije koju najviše voliš...
K: Uh, izgleda da ne?e i?i na taj na?in. Ometa me, ne znam da li bi "proklinjanje" bila prava prava rije? da to opišem...
T: Dobro, pokušaj da duboko dišeš, takvo disanje može mnogo da pomogne, možeš to raditi i sa otvorenim o?ima, pokušaj da dišeš duboko, polako udahni duboko... sada izdahni... u?ini to tako tri puta i sada samo zamisli...
K: Dobro, mislim da je sada bolje... možemo nastaviti...
T: Pokušaj zamisliti u sebi taj studio... i opiši nam kako on izgleda, kako želiš da ga namjestiš, kakav je sto, od kakvog je materijala, boje koje koristiš kod opremanja studija...
K: Hm, dobro...
T: Koncentriši se na primjer prvo na stol, možda voliš da on bude od drveta...
K: Dobro, zamislila sam ga sada...
T: Šta onda vidiš sada? Šta ti je sada na umu?
K: Pa napravila sam jedan studio, možda on nije u ovoj dimenziji ali je tu... vidim ga.
T: Dobro, probaj sada da dodirneš namještaj koji je tu, ako je to drvo onda ?e se ono osje?ati hladnijim od plastike... pokušaj da budeš tamo... da dodirneš te stolice, pod... svjetla... zidovi. Napravi sve to, onako, jednostavno.
K: Dobro.
T: OK, ta prostorija nema prozora, za sada, tu postoje samo jedna vrata...
K: Da.
T: Ta vrata moraju biti nekako postavljena ispred tebe...
K: Dobro, vidim ih.
T: Ona ne moraju biti preblizu ali dovoljno blizu da možeš jasno vidjeti svakoga ko ulazi kroz njih...
K: Dobro.
T: A blizu tih vrata zamisli da imaš postavljeno jedno ogledalo, ali tako da ko god ulazi u tvoj studio, mora?e ?e da se ogleda na njemu. Kad se jedna individua ogleda u njemu, ti ?eš morati vidjeti istu sliku te individue u tom ogledalu kakvu vidiš ispred njega ili ispred sebe...
K: Da
T: To je zbog provjere njihovog identiteta jer ako se ono što vidiš u tom ogledalu razlikuje od onog što vidiš izvan njega, to ?e zna?iti da se ta osoba pretvara tj. da nije ona kojom se predstavlja. Dobro, da li imaš neki stol tamo?
K: Da, imam.
T: OK, da li imaš tamo samo jedan stol za sebe i za goste...
K: Imam samo jedan sto u prostoriji koji je napravljen od stakla
T: Od stakla...dobro... a koliko stolica imaš tamo?
K: Samo jednu.
T: Samo jednu, za sada, dobro. Imaš li tamo ikakvu kameru koja snima... ne mislim sada u ovom momentu... nego tamo u toj prostoriji koju si zamislila... u tom TV studiju?
K: Da, imam tu jednu malu kameru... he, he, postavila sam je na zid
T: Dakle, imaš samo jednu kameru u tom svom studiju... dobro.
K: Da.
T: OK, možeš imati jednu, tri ili nijednu... ali moramo samo zamisliti sve tako da ti po?inješ javno da se obra?aš publici. Ovo ve?e moraš pozvati u tvoju emisiju, prije svega, svoju Dušu, svoj Um i svoj Duh... znaš... svoju svijest, a kasnije, možda i vanzemaljce.
K: OK
T: E, sada moraš zamisliti da emisija po?inje uživo, uzmi svoj mikrofon ako želiš i pogledaj u kameru unutar tvog studija, sa svojim zatvorenim o?ima (sada) zamisli da gledaš u kameru u svom studiju
K: Da.
T: Da li su ti sada o?i otvorene.
K: Ne, sada su zatvorene.
T: Dobro. Sada samo zamisli da po?inješ emisiju. To je tvoja emisija. Sada ?eš re?i, "Ve?eras ?emo razgovarati na temu - Ja i vanzemaljci"!
K: Da.
T: Dobro, - "a tu ?emo tako?e imati i neke goste"...Ok
K: Da...
T: ..."a prvi gost koji ?e do?i, to je moja Duša".
K: OK
T: Sada ?eš prozvati svoju Dušu, ona ?e u?i kroz vrata.
K: OK... Oh, jedna divna svjetlost...
T: Dobro, zna?i jedna divna svjetlost je ušla?
K: Da, ta svjetlost je bijela...
T: OK, nemoj zaboraviti da se ona treba ogledati... traži od tog entiteta da se ogleda u onom ogledalu... da vidiš da li ?eš tamo dobiti isti odraz.
K: Da... ali ne mogu tamo vidjeti istu sliku
T: Ok. Reci mi šta vidiš u ogledalu. Obrati veliku pažnju na to, odozgo prema dole, s lijeva na desno
K: Sada vidim jednu jaku bijelu svjetlost... prikazuje mi se kao jedna mlada, mala djevoj?ica... jedno mlado, malo dijete od 7 ili manje godina... ima dugu kosu... ona je nekako veoma slobodna i tiha...
T: Hm, dakle ono što vidiš izvan ogledala je svjetlost a unutar ogledala vidiš nešto kao dijete... s dugom kosom?
K: Da.
T: OK...hm... upitaj to bi?e odakle dolazi, koliko je staro.
K: Mmm... kaže da je uvijek bilo ovdje
T: OK, kaže da je uvijek bilo tu. A odakle ono dolazi?
K: Mmm, kaže da dolazi iz svjetlosti.
T: Odakle, odakle dolazi?
K: Iz svjetlosti.
T: Iz svjetlosti. Znaš, ja njemu baš ne vjerujem puno zato što izvan ogledala vidiš svjetlost a unutar njega - drugu stvar.
K: OK
T: Pokušaj da vidiš da li se ta svjetlost promijenila... da li je dobila neki drugi izgled...
K: OK...mmm... kao neka mala ta?ka... promijenilo se u jednu malu ta?ku.
T: Oh, dakle mijenja se... OK, mislim da to nije tvoja Duša... ono se samo pretvaralo... sada samo u?tivo zamoli to bi?e da iza?e napolje kroz vrata... da iza?e napolje.
K: OK, krenulo je...
T: Dobro, da li si sigurna da je izašlo napolje iz prostorije, zato što se ponekad oni mogu sakriti?
K: Da, da, izašlo je...
T: Dobro.
K: Uh, stvarno su prevaranti...
T: Dobro... sada ?eš morati opet prozvati svoju Dušu... ko god da u?e, mora?eš mu provjeriti identitet u ogledalu. OK?
K: (duža stanka) Vidim sli?nu vrstu svjetlosti ali nije toliko sjajna kao prošla, mmm...
T: Dobro.
K: Provjeravam je...
T: Sada dobijamo bolji ton, nego prije...
K: To... to ne?e da uzme nikakav oblik, ono je jednostavno...tu... ispred mene i ispred ogledala...
T: Aha, dakle u ogledalu dobijaš istu sliku?
K: Da, nije se promijenilo kao ono prošlo, ali je nešto slabijeg inteziteta... ipak je dosta sjajno...
T: Dakle, vrlo je sjajno... bitno je vidjeti isti odraz u ogledalu...
K: Da, oni su isti...
T: Posmatraj to pažljivo, odozgo prema dole, s lijeva na desno... zamoli to bi?e da se okrene, tako da možeš vidjeti u ogledalu njegovu pozadinu... njegova le?a...
K: Da
T: Da li dobijaš istu sliku?
K: Da
T: Dobro. Ok, sada pitaj to bi?e koliko je ono staro.
K: Ne?e da pri?a samnom.
T: Ne želi da pri?a?!
K: Da, ne želi da pri?a.
T: Pokušaj ga pitati da li ono ima ime?! Kako se zove?!... i zašto ne želi da pri?a s tobom, da li se boji ili šta?!
K: Kaže da sam je iskop?ala od sebe... odbija da razgovara samnom...
T: OK, reci joj da ti sada pokušavaš da se ponovo spojiš s njom... pokušaj je dotaknuti nježno... pa vidi kako ?eš to osje?ati...
K: (Po?inje jecati) Oh, draga... ona je toliko uplašena...
T: Oh... samo pokušaj biti nježna...
K: Oh, izvinjavam se (zbog pla?a), oh...
T: Ma, u redu je, to je normalno...
K: Kaže...da je ona došla prva... da nisam trebala da je odstranjujem... ne dopušta mi da je dodirnem (jeca)
T: Dobro, dobro, za sada je i to dobro... pitaj je samo da li želi da se pridruži ovoj seansi, ovom šou-programu, zato što ti želiš da stvarno saznaš šta se ovdje dešava
K: Da, ona to želi
T: Dobro, zamoli je da sjedne za stol i ako joj treba stolica, napravi je za nju.
K: Ok, ona je upravo tu.
T: Dobro, sada treba da pozoveš unutra svoj Um. Tvoj stvarni Um. Taj dio sebe.
K: (isprekidan i nerazumljiv ton)
T: OK... nisam ovo ?ula jer nešto nije u redu s tonom... da li si dobila istu sliku u ogledalu?
K: (stanka) ... Da, jesam. Pri?ekajte malo... da li me sada bolje ?ujete?
T: Da, mnogo bolje. Pitaj to bi?e sada, koliko je ono staro, odakle dolazi, da li ono ima ime...
K: OK. Ono je kao neki androgen. Nije ni muško, ni žensko. Kaže da je ?isti intelekt ili nešto... nemam rije?i da opišem ovo što vidim.
T: Da li to bi?e zna da je ono tvoj um?
K: Da, zna, kaže da je ono na glavnom mjestu ve? dugo vremena
T: Ha, ha, dobro...
K: He, baš me to iznena?uje...
T: Dobro, možeš li ga dodirnuti? Dodirni ga i obrati pažnju na svoja osje?anja.
K: Da. Ono je vrlo mirno...lagano...Da
T: Dobro, zamoli ga da ode to stola i sjedne na stolicu.
K: Da. Sjelo je upravo ovdje s moje lijeve strane.
T: Da, dobro, možda ?eš nam kasnije mo?i napraviti jednu skicu gdje ?eš nacrtati gdje je ko sjedio za tim stolom,... sada trebamo pozvati tvoj Duh. Dakle, tvoj Duh.
K: Dobro....uh, mogu ga vidjeti, izgleda kao vjetar, kao neki vrtlog...
T: Da li ima neku boju?
K: Ne znam, ponekad kao da je plavo, a onda zlatno-bijelo, pa žuto, ne znam kako da ga opišem...
T: Dobro, zamoli ga da pri?e ogledalu a onda neka se okrene...
K: Dobro... isto je...
T: OK, da li si sigurna?
K: Da, zato što izgleda kao jedna spirala.
T: Šta vidiš ta?no u ogledalu?
K: OK, vidim jedan oblik spirale
T: Aha
K: Kao DNA spirala...a izgleda kao vrtlog vjetra koji se okre?e i okre?e oko sebe
T: A možeš li vidjeti iste boje?
K: Da, kao da ima nešto što je plavo ali ima i nekih drugih nijansi, kao što je zlatna... nešto kao da nije sasvim u redu s tim... kao da nije u ravnoteži... nekako...
T: Pitaj ga ko je on.
K: Oh, ?ini se kao da se to sada mijenja?! Uh...uh...
T: Dobro, ako ti se ne svi?a, onda ga samo u?tivo zamoli da iza?e napolje.
K: Dobro, ho?u...izašlo je.
T: U me?uvremenu, pogledaj svoj Um, da li se on promijenio? Ili je još uvijek isti?
K: Isti je.
T: Dobro, sada prozovi tvoj Duh, tvoj stvarni Duh.
K: Izgleda kao svjetlo plava boja. Kao da se ne usu?uje da u?e. Izgleda druga?ije, kao neko prisustvo svjetlo plave boje... kao da se boji da u?e unutra
T: Pozovi ga slobodno, neka u?e i neka stane pred ogledalo tako da možeš provjeriti njegov identitet.
K: Nije pravi... sada ne mogu vidjeti istu sliku.
T: Ništa, naredi mu da iza?e napolje, možeš to u?initi i onako, ljutito, s nekom vrstom autoritativnosti...
K: Dobro, pokuša?u opet... koliko vremena imate...
T: Ništa ne brini, imamo vremena.
K: Oh, on je tu... mogu vidjeti istu sliku ispred sebe i unutar ogledala... izgleda kao si?ušno, malo, bijelo stvorenje, malo bijelo stvorenje...
T: Dobro, pitaj ga ko je on, odakle dolazi...
K: Oh, sada se ispostavilo da je to mali grejs ("sivi" vanzemaljac, prim. prev.), i podsmijeva mi se... nije istinsko...
T: Ništa, reci mu da se ogleda u ogledalu
K: Ali njegova slika je još uvijek ista
T: Reci mu da se okrene, tako da možeš pogledati njegova le?a...
K: Oh, to je bilo dobro, njegova le?a su još uvijek siva...Ok, on može da ide sada...
T: Pa, možeš ga pitati ko je on... ili mu ti ne vjeruješ?
K: Ne vjerujem mu
T: Dobro, onda ga pošalji napolje.
K: Ok. (šmrca).....(duža stanka)...sada vidim u ogledalu jedno veliko reptilsko stvorenje koje kaže da sisa moj duh... kao da ho?e da me provocira...
T: Ha, ha... ma samo ga onako autorativno istjeraj napolje jer ve?eras si ti ovdje glavna; ti si ta koja ovdje komanduje... tako da se nemaš ?ega bojati...
K: He, he, OK...
T: On mora da iza?e napolje... (duža stanka)... Da li on izlazi napolje?
K: Da. OK. Sljede?i izgleda kao jedan cvijet, u stvari; opet je plav, svijetlo-plav... ne znam kako se zove taj cvijet na engleskom ali znam da takvo cvije?e raste ovdje u X... (njenoj državi, prim. prev.) i izgleda kao zvonce... odraz u ogledalu mu je isti... i kao da treperi...
T: Dobro, zamoli ga da se okrene tako da možeš u ogledalu vidjeti cijelo njegovo bi?e.
K: Da, izgleda isto.
T: Ok, sada mu postavi par pitanja, kao - ko si ti, koliko si star, odakle dolaziš...
K: Ono kaže da je osnovni dio mene... i da je bio zloupotrebljen... s moje strane...(šmrca) i vrlo je tužan...
T: Tužan je... a možeš li ga dodirnuti?
K: Da
T: Dobro, dodirni ga i koncentriši se na svoja osje?anja. Kako ti se on ?ini kad ga dodiruješ?
K: Uh, osje?am kao da imam toliko mnogo stvari zbog kojih se trebam izvinuti... nježan je i dozvoljava mi da ga dodirnem...
T: Dakle, ti mu vjeruješ?
K: Da.
T: Dobro, zamoli ga da sjedne za sto, isprati ga sama do stola sada.
K: Da,... sjeo je nasuprot mene.
T: Nasuprot tebe, dobro, sada upitaj Dušu da li ona ve? poznaje taj Duh i Um.
K: Oh, da, ona kaže da oni ?esto razgovaraju me?usobom... ali da sam ja isklju?ena iz toga...
T: Dobro, zna?i da oni poznaju jedno drugo?
K: Oh, da ali se ?ini kao da su prili?no ljuti na mene.
T: Dobro, da li oni onda znaju o uplitanju vanzemaljaca i vojske u tvoj život?
K: Da, oni to znaju... ljuti su zato što nisam reagovala prije... što sam ja dozvoljavala da se to dešava...
T: Dobro, pitaj ih gdje si ti to pogriješila jer oni bi trebali da tebe brane... dobro, šta je to bilo pogrešno s tvoje strane?!
K: (šmrca)... kažu da sam ih otsjekla od sebe uz pomo? mog Uma...
T: Uz pomo? tvog Uma... pa, dobro, šta Um kaže... kad on ?uje takvu jednu tvrdnju?
K: Mmm... on se ponaša kao neki šef i kaže da je morao tako da radi.
T: Dobro, da li se tvoja Duša i Duh slažu u vezi s tim da je to tvoj istinski Um?
K: Da, ali oni su ljuti na njega.
T: Dobro, da li su tvoja Duša i Duh svjesni toga da oni predstavljaju jednu Svijest koja je ve?a od Uma, tako da Um ne mora da se odnosi prema njima kao neki šef?
K: Da, oni to znaju... kažu da oni žive jedan odvojen život.
T: Da li um zna da postoji jedna ve?a Svijest nego što je on, odnosno, ta njegova svijest?
K: Da, ali on kaže da je bio toliko zaposlen rade?i s mojim privatnim stvarima da jednostavno nije imao vremena da razmišlja o tome... he, he, mogu ovo da razumijem.
T: Dobro, zna?i da oni znaju o tom uplitanju sa strane; sada ih možeš pitati jedno po jedno, da li oni žele da još uvijek ulaze u interakciju sa vanzemaljcima i vojnicima..
K: Ne
T: Oh, a da li oni svi kažu...
K: Ali, moj Um kaže da... iz nekih razloga ja imam nekog posla... s ne?im... uh, postoji nešto što uti?e na moj Um... upravo sada... dešava se nešto kao "hakiranje", nešto kao da pokušava da "hakira" tu komponentu Uma...
T: Da, da, mogu?e je, mogu?e je... Dobro, da li se tvoj Duh i Um slažu da sada pozoveš vanzemaljce u tu prostoriju i bilo koga drugog ko je zaka?en za tebe u ovom trenutku? Jednog po jednog, ako želiš a možeš napraviti i jedno posebno mjesto ili poseban stol za njih.
K: Za moju Dušu i moj Duh?
T: Ne, ne, za vanzemaljce.
K: OK, napravila sam jedan duga?ki, duga?ki stol tako da mogu sjesti za njega.
T: OK.

***********************************

K: Jedan od njih...
T: Samo jednog po jednog i pitaj ih ko ste vi, šta vi to želite od mene... zašto ste ovdje?
K: OK, prvi je... uh... vojnik, a povezan je samnom preko tih implanata...
T: Aha...
K: I on je moj rukovodilac ("handler" prim. prev.)... i u stvari on je... osje?am da je on spojen samnom upravo sada...
T: Upravo sada?!
K: Da
T: Znam, zato on i jeste tu...
K: Da, mi imamo tu... neku vrstu... kako da kažem... "aferu" u toj drugoj realnosti, u tom mom drugom (promijenjenom) stanju uma i on je taj koji mene manipuliše...
T: Aha... to zna?i da on zna šta radi?!
K: Da
T: Da on samo radi svoj posao, tebe da prati
K: Ne
T: Dobro, obrati pažnju na to kako je on obu?en, na njegovu uniformu, boje...
K: Pa vojna uniforma, "kaki" boje... s nekim pantljikama... bijela košulja... da, ja poznajem njega vrlo dobro.
T: Dobro, dobro, sada ga zamoli da sjedne za stol.
K: OK
T: On ti sada ne može pobje?i
K: Uh, to je dobro...
T: On je tu sada zarobljen. Ko god u?e u unutra, bi?e tu zarobljen.
K: Ok
T: Sada, prozovi sljede?eg.
K: Dobro... sljede?i je...uhh... Drako (Draco, prim. prev.)
T: Ko?
K: Drako
T: Aha, Drako, kako on izgleda jer meni nije poznato koga vi nazivate Drako?
K: OK, to je onaj mra?ni... s ljušturom i...hm... ja sam imala posla s njim u onim silosima za nuklearne rakete... da... OK, mogu ga vidjeti...
T: OK, a šta vidiš u ogledalu, kako on stvarno izgleda u njemu?
K: (stalno šmrca) Izgleda isto, kao i ispred mene... mra?na figura ?avoljeg izgleda
T: Pitaj ga kako se zove
K: O, on kaže da ga mogu slobodno zvati Gospod(ar) - (The Lord, prim. prev.)
T: Ha, ha, ha... (obe se smiju)... dobro, zamoli "gospoda(ra)" da sjedne za sto.
K: He, he, dobro.
T: He, he, još ne znamo gospodar ?ega je on to?!
K: Da... a sada dolaze tri reptilijanca.
T: Tri, hm?!
K: Reptilijanci ulaze unutra... hm... oni rade za tog...za tog... gospodara.
T: Oho, oni rade za gospodara, dobro, a da li su oni svi iste visine, da li svi isto izgledaju
K: Mmm, oni su muškog pola imaju bijeli trbuh
T: He, he, he...
K: A nekako su zelenkasti, uopšte...
T: Kako to, he, he, da su ušla sva trojica istovremeno?!
K: Ne znam?!
T: Pitaj ih.
K: Kažu da su došli svi zajedno jer se oni obi?no svi zajedno zabavljaju samnom
T: Svi zajedno. Kako se oni zovu? Da li imaju imena? Svako posebno ili imaju neko zajedni?ko ime?
K: Ne, ne?e da mi odaju njihova imena.
T: Zapovijedi im da ti kažu njihova imena. Oni to moraju.
K: ...... He, he, ja ne znam kako da ih izgovorim jer su tako luckasta...he, he...
T: Pokušaj
K: (Prasnula je u smijeh) O, stvarno ne mogu.
T: Zašto? Pa, mi smo radoznale jer smo mi žene...he, he..
K: Ma, u stvari, najbolje je da ih zovem - "šupci".
T: Da li se i oni slažu s tim da ih zoveš - šupci?
K: Da.
T: Aha, he, he, to je dobro. Dobro, zamoli šupke da zauzmu mjesta za stolom.
K: Da, he, he, upravo su sada sjeli... uhh, OK.
T: Da li su oni sjeli negdje blizu "gospodara"?!
K: Molim, blizu...?
T: Da li su sjeli negdje u blizini "gospodara"?
K: Ah, da, zato što oni rade za njega.
T: He, he, dobro, sljede?i...
K: Ulazi još jedan reptilijanac... ovaj je sivkaste boje... debela koža...hm... težak...
T: Hm...
K: I on je sjeo....a zašto su svi oni muškog pola?
T: Hm, dobro, da li si pitala ovoga kako se zove? Za koga on radi?
K: (Duža pauza) On kaže da ja to ne moram znati.
T: Samo mu zapovijedi da ti on to kaže odmah sada.
K: (Pauza)
T: Da li je i on šupak kao i oni drugi?
K: ... (poduža stanka) ...To je onaj što me je ubio... (grca)
T: Uh... žao mi je...
K: ...(pomalo dolazi sebi)... OK. (još jeca)... njega ?u zvati - "dvostruki šupak".
T: Dobro, dupli šupak... ko je njegov šef? Za koga on radi?
K: ... oh, uh, nakon što sam ga to pitala, odozada se pojavila jedna sijenka koja li?ni na... (p?elu?, insekta - nerazgovijetno; prim. prev.)
T: Dobro... samo se ništa ne plaši... OK... ti sada upravljaš ovdje. Ti si ovdje šef. Tako, moraš da budeš autorativna. Dobro, ko je to bi?e-sjenka? Ko je to, u stvari?
K: O, ono kaže da... je ono inkarnacija Zla...
T: Aha, he, he... ajde, dobro.
K: He, he, kakvo iznena?enje.
T: Da, kakvo iznena?enje, he, he... Kako se ono zove? Kako mu je ime ili šifra? Ili bilo šta... nadimak.
K: Mmm, mogu da vidim samo jedno oko, jedno oko koje sam vi?ala prije... velika sijenka i jedno veliko oko
T: Aha, velika sijenka i jedno veliko oko...
K: ... uhh, a on kaže da ime Ra nije ime...
T: A zašto to... ako to nije ime?
K: (duža stanka) .... mmm, on kaže da ga mogu zvati Satan ali ja znam da mu ni to nije stvarno ime... nije sigurno, znam da laže.
T: Dobro, da li je njemu poznato njegovo pravo ime?
K: ...Uh, on po?inje da nestaje...
T: OK, on ne može pobje?i... mora ostati tu. Ali, ako je rekao da Ra nije njegovo pravo ime, onda mogu?e da to jeste njegovo ime?!
K: Da, i ja znam da jeste ali on kao da ho?e da se igra samnom.
T: Da, mi znamo da su oni lažovi... oni kažu ponekad istinu ali je mi moramo dekodirati, dobro, reci mu da sjedne za stol. Na njegovo mjesto. A ti ?eš se morati ponašati u odnosu na njega kao jedan šef ili gazda.
K: Uhh... He, he, puno tražiš od mene.
T: Ma nije to ništa. Dobro, sljede?i.
K: Vrata su otvorena i tamo vidim hrpu onih malih grejsa... tr?e tamo unaokolo nevjerovatnom brzinom ali kažu da oni nisu dio ove slike
T: Oho, možeš im re?i da u?u unutra i stanu u neki ugao
K: Dobro, stali su tamo i gledaju šta ?e se desiti
T: Aha, dobro, a da li su to oni isti grejsi koje možemo normalno vidjeti ili se ovi razlikuju od one njihove uobi?ajene slike?
K: Jedni li?e kao da su stvarno biološki entiteti... a drugi su kao napravljeni... ali, neki tvrde da oni nekako nisu dio ove slike...
T: Oni na neki na?in jesu njen dio... da li neki od njih li?e na one "Belobate" , znaš oni što imaju glave u obliku srca...
K: Da, da, vidim i jednog takvog.
T: Vidiš i jednog takvog?
K: Da
T: E, taj i nije baš toliko nevin. Dobro, sada ga malo ispitaj. Kako se on zove i ko je njegov šef.
K: Uh, on ho?e da sjedne pored onog Ra.
T: Da li oni poznaju jedan drugog?
K: O, da.
T: Ok...OK.... A sada sljede?i?
K: Uh, ovo se ne dešava! Oh! Vidim moju majku!
T: Koristi ogledalo, koristi ogledalo... ništa ne brini...
K: Ok, sada se slika pretvara u jednu malu ta?ku od svjetlosti, istu onu koju sam vidjela prvi put kad sam pozivala moju Dušu.
T: Aha, to je onaj prvi, koji se pretvarao...OK... ko je on, kako se on zove? Za koga on radi?
K: Njegovo ime je neka vrsta smiješnog zvuka... iz grla, ja ne mogu to ponoviti... a on sada ide tamo kod Ra i kod onog grejsa što ?udno izgleda
T: Dobro, pitaj ga odakle on dolazi, gdje se nalazi njegov univerzum?
K: Kaže da nije iz ovog univerzuma...hm, nekako dobijam neku vrstu slika...kao... ne znam kako da kažem... neka razli?ita vrsta prostora... teško mi je da opišem to odakle on dolazi... taj njegov univerzum... iz tih slika koje on šalje u moj Um... ali to definitivno nije ovaj...
T: OK. Pitaj ga da li oni imaju muziku u njihovom univerzumu
K: ....... Odbija da mi odgovori.
T: Kako to? Da li je to neka tajna? Zahtijevaj od njega da ti odgovori na tvoje pitanje.
K: On kaže da ti postavljaš previše pitanja.
T: Pa to je samo te?e pitanje...možda?!
K: (...)
T: Pa, dobro, pitaj ga da li on uopšte zna šta je to muzika. Možda on ni ne zna šta je to muzika?!
K: .... Ne?e da odgovori.
T: Pa dobro, možda se stidi ili ne zna šta je to muzika....
K: Ne znam, samo znam da ne?e da mi odgovori...
T: Dobro, ali moraš znati da moraš s njima biti autoritativna. Vidi koliko autoritativna može da budeš...
K: On sada kaže da je tebi trebalo biti poznato to da tamo nema muzike
T: Ma znam ja to, ali moram da provjerim... he, he...
K: (smijeh)
T: A sada možeš pozvati sljede?eg ako ho?eš...
K: OK, a sada dolazi jedna osoba koja tvrdi da je bog.
T: He, he... njega trebamo...
K: He, he... ohoo... mislim... niko ne bi ovo vjerovao... imam ovdje boga i cijelu jednu bandu kojekakvih stvorenja koja sjede oko mene...
T: Pa, dobro, koristi ogledalo i pokušaj nam opisati šta vidiš u njemu
K: On ima neku vrstu one tradicionalne bijele odore... i...hm... ima bradu... i star je, u stvari... on se pretvara da je veoma dobro?udan i naziva me njegovom k?erkom... a osje?am da se moja Duša veoma plaši njega...
T: Aha, da li je on sam?
K: Misliš, ovaj... bog, he, he?
T: He, he, da, pitala sam da li je on sam.
K: Da, on je sam.
T: Dobro, da li imaš neko pitanje za njega? Ili možda nemaš sada... ili možeš ga jednostavno zamoliti da sjedne za stol.
K: OK... sjeo je.
T: Gdje?
K: Iza sviju ostalih.
T: OK.
K: On kaže da on najradije ne bi da se miješa, pa je zato odlu?io da stane tamo iza svih drugih...
T: Ma, dobro, možeš mu re?i da slobodno sjedne gdje ho?e jer on se ionako ve? umiješao... ti to ve? dobro znaš da se on ve? miješao...
K: Aha... a moj Duh kaže da je to jedna vrsta, jedan nivo egzistencije, koji je pokušavao silom da komaduje mom Duhu... (nerazgovijetno???)
T: Zna?i, to potvr?uje da se ovaj ipak miješa; zna?i, on je lažljivac.
K: Da...
T: Dobro, zamoli ga da sjedne na svoju stolicu
K: OK, on sjedi.
T: Gdje?
K: Hmmm...
T: Pored koga?
K: Hm, on je došao prili?no blizu mene... one je sjeo izme?u Drakoa i "repsa" (reptilijanaca, prim. prev.), tamo na drugoj strani, nasuprot Ra... Da...
T: Ok...hm...Ok... sljede?i...
K: ....mmm... ovaj izgleda kao insekt, da .... ružan... ružni su....
T: Da li je visok?
K: Da, prili?no je visok... i ja sam imala posla s njima kad sam bila dijete i mislim da su ovi otimali mog sina... petljali su nešto s mojim sinom...
T: Aha...
K: Da...
T: Dobro, postavi mu ista pitanja. Ko je on, za koga on radi?
K: On je sjeo ta?no u sredinu... on je pored Ra... a tu je cijela jedna gomila stvorenja iste vrste... kao jedna beskona?na linija... i oni imaju jedan, imaju u stvari jedan Um.
T: Jedan Um?!
K: Da.
T: Kako oni izgledaju? Da li pri?aš o insektoidima?
K: Da.
T: Ok.
K: OK...mmm,... šta da ih pitam?
T: Dobro, imaš insektoida koji sjedi za stolom... da li imaš još nekog drugog? Da li trebaš da pozoveš još nekoga?
K: Oh, evo moje majke, opet.
T: Ok, ne brini, samo pogledaj u ogledalo.
K: Da...da... ona je tamo i ona je stvarna.
T: Da li je ona umrla?
K: Da, ona je umrla.
T: To je malo ?udno?! Pogledaj u njene o?i.
K: Uh, zjenice su vertikalne.
T: Oho...hoo...
K: Ok... to je jedna reptilska gospo?a...
T: Možda jeste, možda nije... kako je ona obu?ena? I koristi ogledalo kako bi dobila njen odraz... traži od nje da se okrene...
K: Ona više nema odje?e...hmmm... Ok... ovo je reptilska žena koja sprovodi te (napade? - nerazumljivo)... i ona je veoma ljuta na tebe jer si je ti pozvala... pa je morala da pokaže meni njeno lice... he, he...
T: Ha, reci joj da do?e tamo jer si ti ovdje šef...... i zamoli je da sjedne za sto.
K: Ok... ona sedi.. Ok... Uhhh...
T: Ko je sljede?i?
K: Tu je nešto što se nalazi izvan svega... ?ega nisam svjesna na nivou moje svijesti... a ne znam da li je to stvarno jedna ?ista tama...
T: ?ista tama?!
K: ...bez jedne stvarne egzistencije... a istovremeno... ono je tu.
T: Oh... a šta vidiš u ogledalu?
K: ... Isto... Isto...
T: A, ko je taj?
K: ... OK... ovaj u stvari dolazi IZ ogledala... ogledalo se pretvara u jedan tro-dimanzionalni objekat
T: Dobro... samo udahni duboko... to oni u stvari pokušavaju da preuzmu kontrolu u tvom studiju... OK?! He, he, samo ostani mirna.
K: He, he... Ok
T: Samo naglasi to - Ja sam ovdje šef! OK... reci mu da ne pokušava da ometa stvari ovdje i pošalji ga za sto.
K: OK, on se sada pridružio onom Ra stvorenju...
T: Aha, mmm...
K: Ok, a sada još mnogo, mnogo njih ulazi, kao da se radi o nekoj armiji njih...
T: Ko su oni? Da li su ista ta mra?na stvorenja?
K: Da...
T: OK. Ne trebamo ih sve ovdje...
K: OK
T: Hm, ne znam, probaj ih navesti da se ujedine sa sobom
K: Da, oni pokušavaju, to je kao... kao da imaju neku vrstu problema s programom... oni kao da su se sada zaglavili u realnosti koja je u mom Umu... ili u realnosti koja je u ogledalu... ...Ok... ja ih šaljem napolje... oni se vra?aju natrag...
T: Ako ih je previše... ne znam... možeš ih pustiti i unutra... ali ih ne trebamo sve ako ih je toliko...
K: OK... nema više nikoga ko ulazi...
T: Ok... pitaj za one plavušane... naran?aste, ... ("orange" - Nordik-e; prim. prev.)
K: Ne vidim njih.
T: Pokušaj da pitaš reptilijance ili nekog drugog - gdje su plavušani... znaš oni koji su obu?eni u plave kombinezone?
K: Ona gospo?a, reptilijanska žena, kaže da ona njih kontroliše...
T: A gdje su oni sada?
K: ... Ne znam, ali ona kaže da su oni u drugoj dimenziji... ja ne znam da li je to ta?no...
T: Da, ali ako su se i oni miješali u tvoj život, onda...
K: Auu, oni izlaze iz njenih usta! Oh!
T: Ha, ha, ha, ha...
K: Ona, kao... kao da ispljuvava te... uh, oni dolaze kroz njena usta... tu je jedna veoma lijepa plava arijevska žena s plavim o?ima...
T: Kakve su joj zjenice... vertikalne?!
K: Da. A drugi je muškarac... a tu je i ta žena.
T: Aha, kako im izgleda kosa?
K: Prili?no je tanka, u stvari...
T: OK
K: ...i vrlo plava.
T: Vrlo plava? A kako su obu?eni?
K: Kao da imaju neku vrstu uniforme
T: Aha
K: Muškarac nosi plavu, plavu košulju i neku smiješnu vrpcu koja ide od ramena prema struku... djevojka ima (?) košulju... da,...neka vrsta uniforme.
T: OK. Da li su oni iznena?eni što su se našli ovdje jer su se pojavili iz usta te reptilijanske gospo?e?
K: Hmmm, oni nekako ne reaguju... nego me samo gledaju... da, iznena?eni su.
T: Dobro, zamoli ih da sjednu za sto.
K: Ok, oni sada sjede.
T: A šta gospo?a sada radi?
K: Ona stoji.
T: Stoji?!
K: Da, i ona je veoma ljuta jer... ti ho?eš da prekineš nešto što ima veze sa jednom geneti?kom i medicinskom agendom...
T: Aha, a to mi sada imamo i neku medicinsku agendu? Hvala. He, he...
K: OK...
T: Ne, ne, ja ne?u ništa prekidati... ti si ona koja ?e odlu?iti šta ?e uraditi... Ok, da li su sada svi tu. Pitaj svoju Dušu, svoj Duh i svoj Um, da li iko nedostaje.... zato što oni vi?aju sviju njih... oni su vidjeli sve njih.
K: ... Mmmm... moja Duša kaže da jedan tu nedostaje, a on je neka vrsta stvorenja koje se lažno predstavlja... ali ja ne znam na koga ona misli...
T: Ok, a tvoj Duh, šta on kaže? Da li jedan ili više njih nedostaju?
K: Ne, moja Duša kaže da taj nedostaje.
T: Ok... OK...a Duh? Šta on kaže?
K: Da, ona se slaže tj. on.
T: Dobro, s obzirom da Duša zna ko nedostaje, zamoli je da ga pozove.
K: ......... Ne dobijam nikakav odgovor...
T: Hm, da li Duša želi da pozove tog koji nedostaje? Pitaj ju da li želi da ga pozove unutra.
K: Ne, ona to ne želi da u?ini.
T: Da li je to zato što ona želi da ga ti pozoveš?
K: Mmm, ona kaže da je ja nisam htjela da zaštitim od toga...
T: Hm, pa možda ti nisi znala... reci joj da ti sada želiš da dovedeš u red te stvari, da pokušavaš to da razumiješ...
K: Ok... evo sada opet neko ulazi unutra, on izgleda kao mala djeca... dijete... ono je stalo ispred ogledala ali slika u njemu nije ista...
T: Ok
K: Sve što mogu ponovo da vidim, to je jedno mra?no bi?e...
T: Još jedno?!
K: Još jedno... a ovaj ho?e da stane iza onog Ra
T: Iza?!
K: Iza figure onog Ra.
T: Dobro, zamoli ga da sjedne.
K: Ok, on sada sjedi i veoma je zlo?udan.
T: Ok. Nemaš uopšte razloga da se plašiš. Oni su, znaš, nešto kao mrtvaci, zato te i žele jer oni nemaju energiju za život, ako im ti ne daš tu energiju
K: Moja Duša želi da ti se zahvali. Sada mi se još malo primakla.
T: A, hvala, sve je u redu. Ona treba da razumije to da se ona tako?e može braniti. Dobro, a u vezi onim... upitaj svoj Duh i Dušu o onom bi?u što izgleda kao svjetlosna lopta
K: ... Uh, izvinjavam se, ovo sam potpuno propustila... izvinjavam se...
T: Aha, treba ovo da ponovim, dobro... mislim da ovdje nedostaje ono tzv. svjetlosno bi?e, to vanzemaaljac koji li?i na duha, on nema tijela... izgleda kao svjetlosna lopta ili dijete od svjetlosti. Tako se pitam gdje je on.
K: ... O, pa on je upravo tamo.
T: Da li se on skrivao u sobi cijelo ovo vrijeme?!
K: Oh, da.
T: Aha, he, he... Odakle on dolazi?
K: Ne znam, ali je veoma, veoma, mo?an.
T: He, he, mo?an, ma hajde...
K: I on je veoma ljut.
T: To što je on ljut, nas uopšte nije briga.
K: He, he, OK
T: Ti si ovdje šef. A gdje je on to bio cijelo ovo vrijeme?
K: On je bio ispod ogledala.
T: He, he, baš je dovitljiv... dobro, zamoli ga da zauzme svoje mjesto i ako želiš, možem mu postaviti par pitanja kao npr. kako se zove, odakle dolazi, ko mu je šef...
K: On kaže da njemu ne trebaju nikakvi šefovi
T: Aha, ne znam da li se i ostali slažu s tim?!
K: Ne, he, he, u stvari oni se nasmijali na to...
T: He, he, pa pitaj druge ko je šef ovome?
K: Dvije figure su ustale i po?ele razgovarati, jedna je ona starac koji se pretvara da je bog, a drugi je onaj Ra.
T: Oho, to zna?i da on ima dva šefa a ne samo jednog?!
K: OK... Ra kaže da to svjetlosno bi?e pripada njemu.
T: ...a bog kaže... da ono pripada njemu?!
K: Da.
T: He, he, he...
K: He, he,
T: Dobro, zna?i da su sada svi tu. Tu je i jedan vojnik. Njega tu vjerovatno niko od ovih drugih nimalo ne zarezuje. Šta vanzemaljci kažu o tom vojniku?
K: ...mmm...OK... on je "autsajder". Nije trebao ni biti ovdje.
T: Pa, kako to, onda, da je on ovdje?
K: Oh, Oh!
T: Šta je sad?
K: Pa, on se sada pretvara u jedno reptilsko stvorenje?
T: O, zaista?
K: Oh, da...OK... hvala ti mnogo
T: Pa reptilijanci u stvari i jesu jedna militaristi?ka rasa...
K: Ovaj li?i na jednu žabu...
T: Aaa, to je upravo onaj o kojem sam željela da te pitam...o toj žabi... a reci mi, unifoma mu izgleda kao...
K: Izgleda kao one koje ljudi imaju, Ne znam kako da je opišem... sme?a ili sme?e-zelena...
T: Dobro, možeš li mu pogledati pantalone,... da li li?e na one nacisti?ke
K: O, vojne "cargo" pantalone
T: Aha, to je taj momak... dakle, imamo ovdje tu nacisti?ku žabu... dobro; a gdje su ljudski vojnici
K: Ne vidim ih ovdje.
T: A možda je neko na telefonskoj vezi?! Ajde, ajde, dooolazii ovaamo, nemoj se stiditi... Reci mu neka do?e, neka u?e u studio.
K: OK... ja poznajem tog ?ovjeka
T: Ahaa, provjeri ga na ogledalu; ne treba nam još jedan žaba.
K: Da, da, to je taj ?ovjek.
T: A uniforma?
K: On sada ne nosi uniformu.
T: Kako to?
K: On nosi plavi ?ins.
T: Plavi ?ins?! A kako mu je ime?
K: John, kaže... ali nije, nije to.
T: Dobro, upitaj ga autoratitvo kako se zove.
K: ...i ovaj se pretvorio u žabu.
T: Oh, pa koliko žaba tu imamo?!
K: Uhh, ne znam...
T: To je ona nacisti?ka žaba... da li on još uvijek nosi džins?
K: Ne. Ista uniforma kao kod onog prvog.
T: OK. OK. Na onaj sto za kojim sjede vanzemaljci možeš staviti jedan telefon. Zato što ako je neko izvan ove sobe i ne može do?i ovamo, onda se može povezati preko telefona. Vidi da li je on na vezi i da li ima nešto da kaže.
K: Aha, evo neko zove...
T: He, he, dakle ve? imamo nekoga na vezi.
K: Da, i ovaj kaže opet da ga ja poznajem. On je ljudsko bi?e. On je sada na vezi
T: Pitaj ga da li može do?i u studio.
K: Kaže da ne može.
T: Dobro, pitaj ga da li želi da ostane na liniji?
K: Da, osta?e na liniji.
T: Dobro, kako se on zove, mora da ti kaže.
K: OK... on je John
T: Opet John?
K: Da, opet John
T: John... a prezime...?
K: Borel??.. ili tako nešto
T: Koje je nacionalnosti?
K: On je u stvari iz Njema?ke.
T: Mi ne znamo tamo...
K: On je Hartmut
T: To je njema?ko prezime.
K: Da
T: Dobro, pita?eš ga... neki o dnjih su kao oni naši ljudi koji su vidovnjaci, a rade za vojsku; njima vojska jednostavno ponudi taj posao; neki od njih znaju šta rade a neki ne... za neke od njih je to samo posao kao i svaki drugi... to su oni koji su "online", koji samo prate žrtvu otmica... ali ne znamo kakav je ovaj, da li je dobar ili loš... ne znam da li on uopšte zna šta radi... mogu?e je da on zna o ?emu se ovdje radi
K: Da, on kaže da on mene samo nadzire...
T: Da, ali on zna zašto tebe nadzire, on zna zašto ti oni to rade... je li tako?!
K: Da, on zna.
T: I da li se on slaže s tim?
K: Da, on je jedan mlad momak...
T: On zna da tebe otimaju i slaže se s tim?
K: Da.
T: On nije baš dobar. OK. Sada mu možeš postavljati pitanja, kakva god ho?eš. Tvoja Duša i tvoj Duh mogu tako?e da im postavljaju pitanja a ako ne?e baš mnogo da pri?aju, nema veze.
K: Kaže da gubim vrijeme na postavljanje pitanja jer ve? sve znam.
T: OK, to je ta?no. Sada se vra?amo natrag na tvoju Dušu, Um i Duh. Da li oni žele da nastave da imaju posla sa svim ovim entitetima ili ne?!
K: Ne, ne... Moja Duša se smije, ona je veoma sre?na.
T: Ha, ha, dobro da li ona ho?e da ih eliminiše, sada i zauvijek?
K: Da!
T: Dobro, da li ona zna kako to može u?initi?
K: Ona kaže da bi se trebala vratiti natrag u mene
T: Aha, OK, onda treba da ih poništi ukoliko želi i da li je njoj poznato to da je ona Stvarna Svijest, Stvarni Bog? ...
K: Da, on to zna.
T: Da, onda joj je poznato i to da ona ima mnogo energije
K: Oh, da, to je njoj poznato.
T: Ok. Ona onda može koristiti tu svoju energiju da poništi sve te likove tamo.
K: Da
T: OK, ona može to u?initi uz pomo? jednog svjetlosnog snopa ili svjetlosne bombe, ili ?im god. Da ih poništi sve skupa.
K: Da, ona to sve koristi...da
T: Oh, to je dobro, uživaj sada...
K: Hvala ti. Oo, dragi... Ra je bio malo teži (za eliminaciju; prim. prev.)
T: Možda, ali ti si mnogo mo?nija...
K: Ohoo, ona je to odradila.
T: Aha, sve njih?
K: ...Još jedan... još jedan...
T: OK, OK...
K: Aha, gotovo je... uh, ima još jedan...
T: He, he, imaš vremena.... i molim te uživaj u tome, to je tvoje osloba?anje... ti sada vra?aš sebi natrag svoj Dušu, svoj Duh i svoj Um.
K: (duža stanka)... OK.
T: Gotovo? A telefon, s onim vojnikom na vezi? Da li je on još uvijek tu?
K: Da.
T: Onda sprži i njega, tako?e. Možeš Helmutu re?i zbogom ako ho?eš.
K: Ha, ha, ha... naravno da ho?u...
T: Zbogom, šup?ino!
K: ...he, he, gotovo je!
T: Odli?no! Da li je tvoja Duša u tvom tijelu sada?
K: Skoro da jeste. Ona sjedi upravo ovdje na mom ramenu.
T: Dakle, ona te sada dodiruje.
K: Da.
T: Druga?ije nego prije?
K: Da... (ganuto; prim.prev.)
T: Dobro, dok je ona tu, zamoli je da pregleda tvoje tijelo, da ga skenira, da li u njemu postoje neki implanti. Mora?e po?eti odozgo, da pregleda prvo unutrašnjost tvoje glave... ona treba da traži neke predmete.


********************************************************

K: OK, postoje dva iza o?nih jabu?ica.
T: Aha, neka ih samo poništi uz pomo? svjetlosnog snopa; neka ih razloži, sprži ili ih odstrani, šta god ona smatra da je najbolje...
K: A tu je i neka vrsta mreže od kristaliziranih vena; u stvari, kao neka paukova mreža.
T: A gdje je to?
K: Upravo ovdje, po cijelom mom mozgu.
T: Oh, da, dobro, odstrani i to ili sprži.
K: U vratu, tako?e. Unutar ki?me... u karlici, tako?e.
T: Da li je to ista ona mreža koja se proteže sve do tvoje karlice?
K: Da
T: O, OK.
K: A proširena je i na moje bubrege, tako?e. O, uh, ona je i u mojim plu?ima! ... u mojim nogama...
T: Ko je to u?inio? Pitaj svoju Dušu.
K: ...ona kaže da se radi o kombinaciji
T: Aha, dakle više njih.
K: Da
T: OK, žao mi je ali ?eš se morati pobrinuti za sve to.
K: Uh, to je i u mom energetskom tijelu. Sad shvatam ono što si mi rekla da je neko to primjetio kao neke pupke koji izlaze napolje iz tog energetskog tijela... oni kao da se tu umrežavaju...
T: Da, to su vjerovatno one "psi" ("vidovnja?ke", prim. prev.) unutar energetskog tijela?!
K: OK. Duša je ušla u mene i osje?am nevjerovatnu koli?inu toplote u mom srcu.
T: Dobro, uživaj u tome... i pitaj je da li se ona sada osje?a bolje u tvom tijelu?
K: Oh, da! I ona misli da mi sada možemo biti prijatelji (šmrca)... oh, ona mi sve oprašta...
T: Da li ona vidi tamo ikakve probleme sa zdravljem koje su prozrokovali vanzemaljci i da li ih ona može odstraniti?
K: Oh, ja ?u imati dosta posla da uradim s mojim plu?ima... zato što su mi oni oštetili plu?a... vidje?emo još... ona je svjesna toga i pomaže mi u svakom slu?aju.
T: Da, ona je onda prili?no budna.
K: Da, mislim da ?emo se mi dobro slagati. Uh, sada se baš lijepo osje?am. Hvala vam puno.
T: Ma, nema na ?emu. Željela bih da potražiš opet one implante. Po?ni od svoje glave... sada tvoja Duša ?uje moj glas i ja joj kažem da je veoma bitno to da ona deaktivira sve implante... zato što te oni mogu pratiti kroz te implante i mogu te kasnije lako prona?i...
K: OK, bila su dva si?ušna u pozadini moje glave... ali su sada otišli.
T: Zna?i, ona ih se sada riješila, dobro.
K: A baš sam se ?udila zašto sam imala te stalne glavobolje...
T: Nikakvo ?udo! A sada iza tvojih ušiju...
K: ...po?inje da zvoni... bio je iza desnog uha
T: Iza desnog, dobro, da li je on sada uništen što zna?i da on više ne funkcioniše?
K: Ne funkcioniše više.
T: Dobro, on je trebao da bude deaktiviran u onom momentu kada je Duša uništila onaj telefon...
K: Oh, da, tako je u stvari i bilo... oni su bili povezani
T: Aha, a ono što nazivamo "tre?e oko"... epifiza...
K: Da, znam, to je sada ?isto.
T: Pogledaj ipak malo bolje jer oni obi?no stave tamo nešto, nešto kao...
K: Tamo je bilo nešto... kao jedna veoma tanka membrana... ali nije više tamo.
T: Zna?i, tamo nema više ništa?
K: Da, sada je to ?isto.
T: Pogledaj sada u svoj nos, usta, zube...
K: Deaktivirano je sve
T: Aha. Kada?
K: Pa, kada je moj aDuša ušla unutra, ona je sve deaktivirala.
T: Aha, ona ih je deaktivirala?!
K: Da, bio je jedan u mom nosu, dva u zubima...
T: Sada su svi deaktivirani?!
K: Da. Oni više ne funkcionišu.
T: Uh, tvoja Duša je nevjerovatna! Vrlo je inteligentna. Kako je znala?
K: Kaže da... da ih je vidjela...
T: Aha, stvarno je inteligentna. Ali, ?isto za svaki slu?aj da opet provjerimo, pregledaj dobro svoju ki?mu, genitalije, grlo...
K: Oni su svi deaktivirani...
T: Stvarno?! Nevjerovatno?! Nikad se tako ne dešava.
K: Ja sada, u stvari, mogu osjetiti kako se energija druga?ije kre?e unutar moje ki?me.
T: Dobro.
K: Sada se pitam kako ?e to uticati na moju sposobnost kretanja... mogu sada osjetiti neku toplinu unutar moje ki?me... sada se osje?am skroz druga?ije
T: Druga?ije?
K: Da! Tako mi je lijepo! (razdragana je, prim. prev.)
T: Da, tamo obi?no postave dva crna, zaka?e ih na energetsko tijelo i oni tu do?u kao neki teret?????
K: Da, sisaju energiju i pokušavaju kontrolisati Um. Uostalom, tebi je to sve ve? poznato, he, he...

T: OK. Sada zamoli svoju Dušu da pogleda u tvoju budu?nost i u tvoju prošlost, pa da vidi da li se oni vra?aju ili pokušavaju da se vrate.
K: ... OK... Duša kaže da ?u svakodnevno morati da pratim moje stanje zato što je Ra onaj koji ?e pokušavati da se vrati...
T: OK. Da li se ona boji Ra?
K: Ne, ne više.
T: Dobro, ako Ra pokuša da se vrati, šta ?eš ti uraditi, šta ?e u?initi tvoja Duša?
K: Ona ?e samo prekinuti vezu.
T: Da li ?e ga ona spržiti... svjetlosnim snopom ili nešto drugo?!
K: Da, ona kaže da ?e mu presje?i vrat...

T: Odli?no! Šta još, ah da, veoma važno, traži sada od svoje Duše da sada potraži klonove... gdje god u univerzumu... ako postoje igdje neki tvoji klonovi?!
K: ... OK. Da, ja ih imam... ja imam puno klonova.
T: He, he, pa zato što ti imaš puno energije. Da li si ti sada u kloniranom tijelu?
K: Da, a moja Duša kaže da ?e pokušati raditi zajedno s mojim tijelom jer ja imam sina i moramo raditi svakodnevno da oja?amo našu vezu i da je držimo otvorenom... jer u drugom slu?aju, moje tijelo ?e se brzo pogoršati...
T: Da, ti ?eš biti bolje... do sada si bila pod velikim stresom... oni su izvla?ili mnogo energije iz tebe. Dobro, tvoja Duša mora da uništi sve klonove. Jednog po jednog ili grupno. Da li tvoja Duša zna šta oni rade s klonovima?
K: ...ona kaže da njih najviše koristi vojska... imaju tu tehnologiju... da koriste ljudska bi?a...
T: Dobro, tvoja Duša ih mora sve uništiti jer ako ih ne uništi oni ?e ih aktivirati a onda ?e ona morati da ide tamo na neko vrijeme... bila to samo i jedna sekunda a to nije dobro.
K: Dobro, pokušavam to da u?inim ali to nije lako.
T: Dobro, reci mi na primjer, prvi, gdje se prvi nalazi?
K: OK, hm, on je u jednoj vojnoj bazi... ona je na Aljasci
T: Na Aljasci?
K: Da, na Aljasci... i oni tamo imaju jedno ogromno spremište puno tih tankova............. a šta treba da radim ukoliko vidim klonove koje poznajem a nisu moji?
T: Ok. Zna?i vidiš tamo neke koje poznaješ?
K: Da.
T: Dobro, koga vidiš tamo?
K: Mislim da vidim mog muža tamo.
T: Da, možeš uništiti i druge klonove, tako?e. Zavisi od toga da li to tvoja Duša želi.
K: ... da, ona to želi. Tamo su i dva klona mog sina, tako?e.
T: Oh, da, da. Posebno te od tvog sina jer je on tako mlad. Ti možeš tamo uništiti sve klonove ako želiš, tvoja Duša ima mnogo energije. Samo sa snopom od svjetlosti... vuuuummm...
K: Cijelo skladiše?!
T: Da, ti to možeš. Oni ?e vjerovatno ponovo da ih prave ako su oni još uvijek žrtve otmica... ali možeš u?initi onako kako ti misliš da je najbolje... to je tvoj izbor.
K: OK. Uništila sam moje, i one od mog muža i mog sina.
T: Aha, koliko si ih imala tamo?
K: ...pa bilo ih je najmanje stotinu tamo.
T: Tvojih?
K: Da.
T: Uh, draga!
K: Ali ih nije bilo toliko puno od mog muža. Možda trideset? I dva od mog sina.
T: Zna?i, toliko klonova. Dobro, to je gotovo.
Tre?a osoba (koja samo prati seansu): He, he, ako vidiš tamo i neke moje, slobodno ih uništi.
K: OK, uh, ne mogu da gledam u druge... he, he, izvini E...
T: He, he, dobro. Gdje još imaš klonove?
K: Oh, u Kanadi.
T: U Kanadi? Kakav je predio gdje se to nalazi.
K: Ima jedno jezero... nešto kao... kao neki istraživa?ki institut ili tako nešto..
T: Aha.
K: Ah, da, naravno, tu su ispod su i laboratorije. Ah, sad se sje?am, bila sam tamo mnogo puta. Tamo dole su i klonovi. Ali tamo ih nema mnogo jer su to oni prvi, originalni klonovi.
T: Da li ho?eš da kažeš da su oni klonirali i klonove?!
K: Da.
T: Ah, vojska ?e raditi šta god može da radi.
K: ...OK... završila sam.

********************

T: Ok, koliko si ih imala tamo... mislim, klonova.
K: Samo jednog. To je onaj od kojeg su klonirali sve ostale klonove.
T: A nije bilo nijednog od tvog muža ili sina?
K: Bio je jedan od mog muža i jedan od sina.
T: Dakle, uništila si i njih tako?e?!
K: Da.
T: Ok. Sada ih trebaš potražiti i na drugim mjestima.
K: Ok. Sada sam na Mjesecu... u bazi na Mjesecu... oh, dragi, pa ovo je nemogu?e! Ovaj Mjesec je kao p?elinja košnica...he, he... tamo je toliko mnogo, mnogo, mnogo klonova...
T: He, he, na Mjesecu?
K: Da, na Mjesecu.
T: OK, šta vidiš na Mjesecu upravo sada? Da li tamo ima nekih vanzemaljsih aktivnosti?
K: Ne ovdje gdje sam sada jer je ovo skladište za klonove. Na drugim mjestima ima puno više aktivnosti.
T: OK, OK, nakon što uništiš sve klonove tamo, željela bih da pogledaš malo u vezi sa tim aktivnostima na Mjesecu u ovom momentu. Da li su ti vanzemaljci otišli tamo kao neke izbjeglice ili sli?no... zašto su oni tamo?
K: ... Uh, mogu re?i.......... ali mi nije dozvoljeno da to kažem...
T: Hmm, kako je mogu?e to da ti nešto nije dozvoljeno? Ko to kaže da tebi nešto nije dozvoljeno? Zašto to kažeš?
K: .....OK...mmm... izgleda da je ovo mjesto... izgleda da pored tih vojnih aktivnosti... ovo je mjesto gdje oni proizvode ona mala siva hibridna stvorenja
T: Aha, dakle, oni proizvode grejse gore na Mjesecu?
K: Da.
T: Aha, he, he, fabrika grejsa!?
K: Da.
T: Zna?i, oni još uvijek operišu tamo? Oni su još uvijek tamo?
K: Da... da. Oni dopremaju tamo... ovo može zvu?ati ludo... ali oni dopremaju tamo žive ljude...
T: Dopremaju tamo normalne ljude, isto kao što smo i mi?!
K: Da.
T: O, OK, dakle, likvidirala si tvoje klonove tamo?!
K: Da, jesam.
T: Da li imaš tamo neke hibride? To jest, postoje li tamo neki hibridi koji su napravljeni od tvoje DNA?! ...Od tvoje DNA?
K: Da, razumijem... mmmm... tu je jedan sa mojom DNA i DNA od onog grejsko-reptilskog stvorenja... jedan...
T: OK, bilo do dobro da likvidaraš i njega, tako?e........ zato što to nije jedno istinsko ljudsko bi?e...
K: OK, i to sam u?inila...
T: Dobro, sada traži dalje svoje klonove, na drugim mjestima... ako si završila s Mjesecom.
K: OK, vidim dva na Marsu.
T: Na Marsu?!
K: Da. Vidim tamo i dva od mog muža ali ne vidim nijednog od mog sina...
T: Aha... a možeš li mi re?i koji je sada datum tamo... mislim, dan, mjesec, godina....... znam da je teško za Dušu da to vidi, ali možda možeš dobiti nekako tu informaciju.
K: Ona kaže da je to budu?nost, to nije današnje vrijeme...
T: U budu?nosti?! ... jer znaš zašto, zašto ovo pitam, zbog toga što je ju?e jedna druga Duša otišla na Mars i ona je rekla da u ovom momentu tamo nema nikoga. Zbog toga sam se i pitala o kojem vremenu se radi, da li je to u prošlosti ili u budu?nosti?! Interesantno. A u vezi s Mjesecom, ako nije kasno za ovo pitanje, koje je vrijeme tamo, sadašnje ili neko drugo?!
K: .................. Sadašnjost je ali ima i budu?nosti... ali ona nije udaljena toliko daleko
T: Aha, hvala ti puno....dakle, na Marsu je budu?nost
K: Da.
T: Dobro, ako je to u redu, interesuje me šta to vidiš na Marsu u budu?nosti, da li je to neka baza, da li tamo ima mnogo vanzemaljaca... i ako ima, koje su rase tamo?
K: Možda je malo smiješno, ali vidim tamo i neku vrstu drve?a... ne znam da li je ono prirodno ili vješta?ko?! ....a ima puno i nekih Drakonskih aktivnosti, reptilijanskih tako?e...
T: Drakonskih... da li je to onaj kojeg ja nazivam Horus?!
K: Da.
T: I reptilijanci...
K: Da, oni imaju neku vrstu pakta...
T: Zna?i, oni kao da odu negdje, pa se vrate?!
K: Da.
T: Možda oni tako pokušavaju da spasu dupe od onog Talasa, pa se onda vra?aju?!
K: He, he
T: Dobro
K: A imam i tri tijela u Velikoj Britaniji.
T: U Velikoj Britaniji? Gdje ta?no... kakva vrsta okoline je tamo?
K: Ahh,... u stvari, radi se o centru grada... u Londonu.
T: U Londonu?!
K: Da, ... a tu je i rijeka Temza... a dole su ta podzemna postrojenja... ne znam za tu zgradu pored rijeke, ?emu ona služi... ta velika...
T: Aha, a da li je vojska tamo dole ili vanzemaljci?
K: Tu su samo neki momci iz tajne obavještajne službe.
T: Aha, sada možda jedno glupo pitanje, reci mi molim te, da li Kraljica zna nešto o tome?
K: Oh, da, ona zna.
T: Oho, ... dobro, da li ona ?esto posje?uje to mjesto?
K: Da, ona tamo dolazi i dere ljudima kožu.
T: Oh, zna?i, kao satanski rituali i žrtvovanje ljudi?!
K: ...Da.
T: Uh... da li ti imaš neko pitanje E...? (Obra?a se tre?oj osobi -TO - koja samo prati ovu seansu; prim. prev.)
T.O: Hmmm, interesuje me da li Duša zna kako oni organizuju one "vanzemaljske amorove strijele"?! (ljubavne veze izme?u ljudi koje su aranžirane od strane vazemaljaca, prim. prev.) Mislim, kako to oni manipulišu ljude oko nas?
T: Možda možemo ostaviti to za kasnije. Mislila sam na ovo mjesto u Londonu, gdje ubijaju ljude u ritualima...
T.O: ...znam... ali mi to nekako užasno zvu?i...
T: Da, znam da užasno zvu?i ali s obzirom da ona još uvijek traži njene klonove, o drugim pitanjima možemo kasnije...
K: OK, jedan je u Norveškoj... i tamo tako?e postoji jedna baza...
T: Aha
K: U sjevernom dijelu Norveške... tamo imam jednog... OK. uništila sam i nju... hm, nema više drugih klonova koje mogu da na?em...
T: Dobro, reci mi da li si pronašla ikakve klonove koji su bili uskladišteni u horizontalnoj poziciji?... kao da su mrtvaci?
K: Možeš li ovo ponoviti... nisam sigurna da sam dobro razumjela?
T: Dobro, da li je bio ijedan klon koji se bio smješten u horizontalnoj poziciji, kao u nekom kov?egu?
K: U stvari, ima jedan.
T: Još uvijek ima jedan ili si ve? vidjela jednog?
K: Uh, još uvijek postoji jedan i on je u Engleskoj, na onom mjestu, ohh, ja ga nisam bila vidjela
T: Hm?!
K: ...OK...
T: Kako to da ga nisi vidjela... bila si tamo?!
K: Uh, ne znam... zato što tamo postoje dva nivoa...
T: Aha
K: A moja Duša kaže da je ona toliko uplašena...
T: U vezi s tim mjestom...?
K: Da... i... ona jednostavno nije htjela da ulazi tamo dole, ispod...
T: Da, ona sada treba znati da je niko više nikada ne smije ni dodirnuti.
K: ...OK...
T: A, ako ona ho?e, može podijeliti s nama ono što joj se dogodilo tamo...
K: Tom klonu?
T: Ne, tvojoj Duši u toj zgradi... ako ona želi da pri?aa o tome.
K: Oh... ja sada znam šta se tamo desilo... ali ne mogu da pri?am sada o tome... previše je užasno
T: Ok, ako ona to ne želi, to je u redu... dobro, provjeri još jednom da li je još negdje ostalo tvojih klonova... pogledaj još jednom u ovaj univerzum, na zemlju, pod zemljom, na drugim planetama.
K: Ok, našla sam jednog ali on nije u ovom univerzumu... drže ga u jednoj velikoj mra?noj sobi.
T: Oh, mogu da poga?am...
K: On kao da je povezan s nekim displejom... oh, vidjela sam opet figuru onog Ra...
T: Aha..
K: OK... OK, završila sam i s njom.
T: Dobro, dobro. Traži svoje klonove u drugim univerzumima... za svaki slu?aj.
K: Vidim dva u jednom univerzumu u kojem ne postoji svjetlost.
T: Nema svjetlosti?!
K: Nema svjetla, samo ?isti mrak.
T: Još jedan mra?ni univerzum?!
K: Da.
T: He, he, nisam znala i za taj?! Dobro, kako je taj klon spremljen tamo? Kakva sredina je tamo?
K: Tamo je ništa. Kao da je sve šuplje, prazno i mra?no.
T: Kao neka crna rupa ili nešto sli?no?!
K: Da, nešto tako... oni li?e na nešto kao pacove na paukovoj mreži... kao da samo ?ekaju na nešto?!
T: Kakva su to bi?a tamo. Da li si ih prije primje?ivala? Da li si ih vidjela za onim stolom?
K: Ne, zato što oni kažu da je ovo prostor kojeg oni koriste kad ulaze u druge dimenzije ili univerzume...
T: Zna?i, kao nešto izme?u ne?ega?!
K: Da, nešto kao neki portal
T: Portal, dobro.
K: Dobro, završila sam i sa ovim. OK.
T: Dobro, interesuje me da li je taj zadnji klon bio u sadašnjosti ili u budu?nosti...?!
K: Ovo je sadašnje vrijeme ali je to nešto kao jedan paralelni univerzum.
T: Aha, OK. Hvala. Da li vidiš još neke klonove?
K: .........Ne.
T: Dobro.
K: Uh, bilo ih je toliko mnogo.
T: Da, ?ini se da ti imaš mnogo energije?! OK, sada se vrati natrag u onu tvoju prostoriju sa svojom Dušom, Umom i Duhom i pitaj ih da li žele da se udruže zajedno, kao jedan. Da ostanu vrlo blizu jedno drugom. Znaš, kao djeli?i one puzle.
K: OK, moja Duša i moj Duh su još uvijek prili?no bijesni na moj Um.
T: He, he, ja to razumijem.
K: Oni kažu da ?e morati sa?ekati neko vrijeme.
T: Šta kaže Um?
K: On kaže, da ne brinem, on ?e se pobrinuti za svakodnevne poslove kao i obi?no.
T: He, he, samo ne "kao i obi?no"! Mi ne želimo da se on ponaša "kao i obi?no".
K: Moja Duša kaže da je to slu?aj.
T: Pokušaj da objasniš Duši da ako ona i Duh ostave Um samog, on ?e opet pokušati da preuzme upravu, a oni (vanzemaljci) mogu prevariri Um... to može biti opasno, tako da je bolje da se drže zajedno ili da se približe malo više Umu.
K: OK, he, oni još uvijek odbacuju jedno drugo.
T: OK, da li oni mogu bar uhvatiti Um za ruku?
K: ...dobro, oni to mogu uraditi.
T: Dobro, oni bar to mogu uvijek raditi... i moraš, nekako, stalno pratiti taj Um, držati ga na oku jer ako ne, on onda može uraditi neke gluposti.
K: OK
T: OK, E... je imala ranije jedno pitanje za tvoju Dušu. O uplitanju, E...?
T.O: Da, interesuje me kako oni to organizuju one ljubavne veze izme?u ljudi i kako ih manipulišu? Kako ih zaustaviti u tome, tom njihovom mješanju u ljudske intimne veze?!
K: OK, moja Duša kaže da je jedini na?in da se to zaustavi je da Duša mora biti svjesna toga što oni rade. I potrebno je mnogo, kako da kažem, duhovnog vježbanja jer u drugom slu?aju, Duša ne?e biti u stanju da saopšti to "dnevnoj svjesnosti"... da se to doga?a... nešto otprilike tako...
T: Ja imam jedno pitanje. O kakvoj vrsti duhovnih vježbi se tu radi? Mi kažemo "duhovnih" jer nemamo za to drugih rije?i.
K: To u stvari nema veze... sve dok uspijevate da razvijete neke vrline... bez obzira na to da li je ?ovjek Budist ili Hriš?anin...
T: Možda kroz neku vrstu meditacije?
K: Mmm... možda bih to bolje izrazila kada bih to napisala?!
T: Zato što na primjer imam jedno pitanje, mantre, koje koriste neki Budisti, znaš, neke od njih idu nešto kao... "Ohmmm" ili tako nekao... ili "...Namashivaia (?)... ili npr. pozivanje Shive... da li je to OK?
K: Ne, ne... ne.
T: E..., ti prizivaš Shivu?
T.O: To nije prizivanje Shive, nego jednostavno, to zna?i zakora?enje u unutrašnju božanstvenost... i upu?ivanje molitve unutrašnjem božanstvu...
K: Da... to ima neke s vrstama frekvencija koje te mantre proizvode... a one uti?u na naše energetsko tijelo... tako...
T: Dobro, da li je onda OK izgovarati "Namšivaja" (?), ili ne?!
K: Na neki na?in to može biti u redu ako je glavna svrha te mantre razvijanje Svijesti o Duši (ili Svijesti Duše???; prim. prev,), radi se o namijeri, tako da nema veze šta kažete, možete ponavljati i "krompir", "krompir", krompir"...
T: OK
K: Bitno je imati namjeru unutar mantre.
T: Aha...
TO: Ja bih imala samo jedno pitanje...ili molbu... ako se ikada opet na?eš u nekom snu ili doga?aju otmice s nekim kao što sam ja... molim te probudi me tako da budem i ja lucidna u tom snu... to je nešto što ja kažem mnogim mojim klijentima koji su žrtve otmica, "ako ja vidim tebe u jednom takvom snu, ja ?u te pokušati probuditi u njemu"...
K: Aha, razumijem, dobro... Ohh, ovo je bio stvarno jedan veliki doživljaj... milim, stvarno ne znam kako da vam se zahvalim... a pored svega vi to ?inite besplatno za ljude...
T: Nema na ?emu, mi smo sada u stvari završili ovu seansu... mogu?e je da ?e Ra pokušati da se vrati ali možeš napraviti jedan trik, npr. zamisliti svoj život ili egzistenciju kao jednu vremensku liniju od prošlosti, preko sadašnjosti do budu?nosti. Onda pokušaj odrediti na kojim ta?kama su oni dolazili pa onda vizualiziraj kako ih uništavaš na tim ta?kama... kao da tamo nikad nisu ni bili... kao da nikad nisu ni dolazili... i kad to radiš, pokušaj ponavljati u sebi: "nikad više", "nikad više"... "nikad više"...
K: OK. To je dobar savjet. Hvala ti.
T: Nema na ?emu.



Predstavljanje koncepta – Svijest pojašnjava sve

Uprkos svega što smo do sada rekli, još uvijek nije jasno to na šta smo mislili pod "živom stvari" i ?ime je ona to obdarena da joj to omogu?ava odre?en stepen slobode na holografskoj rešetci: slobode za koju se ?ini da je "nežive stvari" nemaju.

Ovaj aspekt je povezan sa predstavljanjem definicije Svijesti. Samo oni koji su obdareni sa Sviješ?u - oni koji je posjeduju unutar Stvarne Realnosti a ne samo Virtualne Realnosti – smatraju se Živim Stvarima. Sve ostalo je beživotno. Odatle, to je i naša nova definicija života. Život je Svijest. Jedna riba je Svijest; jedan vanzemaljac je Svijest; ljudsko bi?e je Svijest; ali jedan frižider nije Svijest; pa ?ak ni kompjuter nije Svijest.

Ove stvari koje smo do sada rekli opisuju viruelnost kao jednu projekciju stvarne realnosti, Svijesti, na jedan zastor ili ‘platno’ koje je definisano osama Prostora i Vremena a tako?e i osom Energije, koja je nama vidljiva u smislu promjenljivih boja onih slika koje percipiramo. ?



Koliko velik je holografski univerzum?

Do sada smo "rasprostirali" cijeli virtuelni univerzum na jednu površinu. To rasprostiranje Univerzuma na jednu ravnu površinu podrazumijeva gradnju jedne mreže pune ta?ki, takozvanih kvantnih ?vorova, koji predstavljaju ta?ke na kojima egzistira virtuelnost: takva mjesta su one hipoteti?ne fotografske snimke našeg života. Ali, ni prostor, ni vrijeme, ni energija ne postoje jer su to proizvodi virtuelnosti, tj. to je tako prema David-u Bohm-u[1].

Bohm smatra da se cijeli ovaj Univerzum nalazi samo u jednoj ta?ki ("ne-lokalni univerzum", kao pojam kojeg upotrebljavaju fizi?ari). Na ovoj "ta?ki" mi se trebamo zapitati kolika je grafi?ka udaljenost od jedne ta?ke na holografskoj rešetki do druge. Znamo da ne postoji ništa izme?u. Da li bi to zna?ilo da, kao jedan primjer, mi nismo u stanju da kvantiziramo onu prostorno-vremensku rupu koja postoji izme?u dva doga?aja? Ako je to tako, onda se moramo zapitati šta se dešava u tom procjepu izme?u dva snimka. Da li se tu Univerzum zaustavlja a s njim, da li se tako?e zaustvaljamo i mi? Da li on onda oživljava na sljede?em snimku a da mi ništa od toga ne možemo primjetiti?

Na primjer, jedna sva?a koju možemo imati s prijateljem bi u tom slu?aju mogla trajati milijarde godina izme?u jednog snimka i drugog, a mi ne bi bili u stanju to uopšte shvatiti? Mi bi pravili pauzu na kraju svakog snimka i budili bi se na po?etku sljede?eg, nesvjesni onoga što se dešavalo izme?u. I to bi bilo stvarno tako jer izme?u snimaka ne postoji ništa a Svijest ne ulazi u interakciju sa virtuelnim dijelom sebe.

U stvari, ovo pitanje koje si postavljamo je besmisleno sa teoretske ta?ke gledišta. U stvari, izme?u dva doga?aja ne postoji drugi doga?aj a predstavljanje doga?aja uz pomo? loptica postavljenih na odre?enu "X" udaljenost na jednoj rešetki od ta?aka, predstavlja samo jedan grafi?ki prikaz. Dobro, ali ako mi želimo da koristimo jedan ispravan grafi?ki prikaz, onda se moramo zapitati koliko velika bi bila svaka lopta i koja je istinska udaljenost koju treba da koristimo na vremensko-prostornoj ravni?

Na ovo drugo pitanje možemo odgovoriti uz pomo? podataka koji dolaze iz savremene fizike i upotrebe odre?enih vrijednosti koje je izra?unao Max Planck[2], koji je uživao u izra?unavanju dimenzija najmanjih mjerljivih stvari u ovom Univerzumu.


Kolika je udaljenost izme?u dva ?vora na ravni holografskog vremena-prostora?

Postoji jedan trivijalan odgovor na ovo poznato i protivrije?no pitanje. Kolika god da je udaljenost izme?u neka dva kvantizirana doga?aja ona bi grafi?ki bila ispravna zato što ne postoji mogu?nost odre?ivanja i?ega izme?u dva doga?aja. S matemati?ke ta?ke gledišta to može zna?iti samo jednu stvar: da se svi doga?aji nalaze u istoj ta?ki. Nemogu?e je rasprostrijeti doga?aje na jednoj prostorno-vremenskoj ravni, osim ukoliko ih sve ne stavimo u istu ta?ku. Drugim rije?ima, postavljanje tih lopti na jednu ravnu površinu predstavlja samo jedan trik kojim se koristi naš um kako bi uredio da se one ?ine istovremeno zasebnim i vidljivim kao razli?iti doga?aji, umjesto kao jedan poseban doga?aj.

U stvari, ako preklopimo dvije stvari jednu preko druge u jednom tro-dimenzionalnom prostoru, naš um ?e misliti da se tu nalazi samo jedna stvar umjesto dvije stvari koje se me?usobno preklapaju. S te ta?ke gledišta, predstavljanje svih razli?itih doga?aja jednog pored drugog, uzduž prostorno-vremenske ose, pruža nam jedno bolje razumijevanje razli?itosti tih doga?aja, me?utim, s druge ta?ke gledišta, ovo njihovo preklapanje nam upravo ukazuje na Bohm-ovu viziju ne-lokalnog Univerzuma u kome sve egzistira istovremeno ili simultano. Dok je Bohm prou?avao fiziku Holografskog Univerzuma, Alan Aspect[3] je pružio dokaze da bi Bohm mogao biti u pravu, otkrivaju?i da dva poptupno zasebna fotona, postavljena na odre?enu udaljenost jedan od drugog, ta?no znaju šta se dešava s onim drugim. To ima samo jedno objašnjenje: ovaj Univerzum je ne-lokalan i u stvari, ta dva fotona egzistiraju istovremeno u istoj ta?ki.

Pribram[4], neurofiziolog, je u istom vremenskom periodu smatrao da je mozak, u stvari, jedan ?ita? holograma i da on percipira ovaj Univerzum tro-dimenzionalno, dok zakoni fizike upravljaju fizikom holograma: i to je to!


Univerzum na zrnu pijeska

Dobro, kakvo je zna?enje Plankovog vremena i Plankove dužine, na primjer, s jedne ?iste fizi?ke ta?ke gledišta? Oni kažu da izvan ovih vrijednosti objekti gube definiciju i nisu više mjerljivi. Ovoj ovakvoj interpretaciji tih podataka, mi smo ?esto pridavali jedno ograni?eno zna?enje. Tako, drugim rije?ima, mi smo mislili da naši ure?aji ne?e i?i izvan tih fizi?kih granica jer su vezani istim zakonima fizike na osnovu kojih su dobijene te formule: nešto kao ma?ka koja grize svoj vlastiti rep.

Neko je rekao da je Bog stvorio univerzum i nametnuo neku vrstu ograni?enja na ljudsku sposobnost opservacije iz tog razloga što bi bez tih ograni?enja Bog sam mogao biti vidljiv.

To može biti ?udno ali u ovakvim idejama može biti i nešto istine. Šta zna?i podatak da nakon jedne odre?ene male koli?ine, ništa više ne može da se izmjeri? Da li to zna?i da tu nema više ništa da se vidi ili da tu mogu da postoje i drugi mali objekti koji su nevidljivi? Ako još jednom i poslednji put, iskoristimo onu prostorno-vremensku ravan i postavimo na njenu površinu kvantitizirane doga?aje, vidje?emo da ukoliko su ti doga?aji postavljeni jedan do drugog, oni ?e imati jednu odre?enu veli?inu. S ozbirom da izme?u dva doga?aja ništa ne postoji to nas može navesti na to da ih poredamo jedan do drugog kao mnogo loptica koje dodiruju jedna drugu. Te loptice bi imale Plankovu veli?inu i tako bi vidjeli da ovaj univerzum ima ta?no 8×1060 si?ušnih loptica uzduž vremenske ose jer je svaka od tih loptica definisana od strane sve tri ose (prostor, vrijeme i energija), te u skladu s tim, on ima isti broj si?ušnih loptica uzduž i druge dvije ose: energije i prostora.

Tako, ukoliko je ovaj Univerzum sa?injen od malih doga?aja koji su definisani Plankovim konstantama, onda bi definitivno mogli da kažemo da ovaj Univerzum karakterišu mnogobrojni mali doga?aji koji su postavljeni jedan uz drugog. Na taj na?in, oboje, prostorno-vremenski kontinuum i sama kvantizacija[5], bili bi zagarantovani.

?ak i kad bi nam fizi?ari rekli koliko mnogo postoji onih najmanjih i vidljivih si?ušnih loptica (najmanji doga?aji) koje možemo postaviti na holografsku rešetku, to nam istovremeno ne?e re?i i kako su one tamo postavljenja u odnosu jedna na drugu. Me?utim, Bohm nam to kaže: sve si?ušne loptice se nalaze u istoj ta?ki. A to je u stvari i jedina paradigma koja nam nudi jedno posebno rješenje a ne jedan beskona?an broj rješenja, jer je beskona?nost na?in na kojeg bi prikazali loptice na prostorno-vremenskoj ravni.



Svijest Univerzuma

Tako, ukoliko se složimo s tim da je najmanji mogu?i objekat – Plankov objekat, onda se moramo složiti i s tim da ovaj univerzum nije ve?i od 10-33 centimetra (3,9×10-34 in?a,) na prostornoj osi, i od 10-44 sekunde na vremenskoj osi. ?ak i osa potencijalne energije bi se automatski mogla dobro odrediti tako što bi se vrijednost Plankove konstante pomnožila sa frekvencijom najmanje postoje?e ?estice. Cjelokupni univerzum bi bio jedna si?ušna loptica.

Kako se ja mogu smjestiti u jednu malu loptu kad je cijeli ovaj univerzum "ogroman", kako su to izra?unali neki drugi fizi?ari? Dovoljno je sjetiti se toga da su prostor, vrijeme i energija samo virtuelni (što zna?i, podložni "modifikaciji") a ne i stvarni, i da su oni proizvod Svijesti! U stvari, u samoj definiciji Svijesti stoji aksiom da ona ne može biti ni izmjerena, niti vidljiva, zato što je ona nepromjenljiva (zato što je to stvarna realnost, što zna?i, “nepodložna promjenama", "bez varijabilnosti").

Naširoko se vjeruje da postoji jedna Univerzalna Svijest, ili bolje re?eno, da Univerzum ima komponentu Svijesti. (Searle’s Ontology of the Mind in the Universe: A Criticism (Daniel D. Novotny, UB Spring 2002, second version)

Nau?nik, Stephen Hawking, navodi ?ak i neke filozofske probleme koje mi nismo u stanju riješiti uz pomo? nau?nih metoda jer taj predmet zahtijeva jednu logi?ko-filozofsku metodu. Hawking postavlja neka pitanja koja su uglavnom filozofske i teološke prirode, kao što su:

- Zašto je ovaj Univerzum ovakav kakav jeste?

- Zašto postoji "nešto" umjesto "ništa"?

- Zašto je ovom univerzumu potreban Bog Stvoritelj da bi se objasnila njegova egzistencija?

Tako, Hawking postavlja pitanja u vezi sa stvaranjem i Bogom stvoriteljem. Me?utim, ovdje je jedno pitanje koje se uzdiže iz svih ovih Hawking-ovih razmišljanja:

- Može li jedna takva "teorija o svemu" objasniti svoje postojanje?

Hawking se bavi dvjema ta?kama. On ne shvata da on na neki na?in naziva Boga koriste?i se pojmom Svijest, a okre?e se nau?noj strani razmišljanja pitaju?i se da li je mogu?e razumjeti sve uz pomo? rezonovanja i formula, poti?u?i tako iste stvari koje smo mi istakli u ovom radu.

Alexandre V. Boukalov, sa instituta Centre of Physical and Space Researches, International Institute of Socionics, u njegovom ?lanku po imenu "Svijest i Fizi?ki Univerzum" objavljenom od strane the Physics of Consciousness and Life, Cosmology and Astrophysics Journal, issue 1, 2001, pita se da li postoji jedan svjestan univerzum. On tvrdi, da u našem Univerzumu koji ima pre?nik od 1026 metara, uzimaju?i u obzir da svaka postoje?a ?elija ima Plankovu dužinu, postoji 10183 funkcionalnih ?elija u onome što on naziva Metagalaksija (Univerzum, autorova bilješka.) Operativna frekvencija tih ?elija radi na ?pl = 1/tpl~1044.

Broj operacija koje bi naš Univerzum kompjutirao na Plankovom nivou bio bi: Z=N??=10183·1044~10227 svake sekunde.

Moramo naglasiti to da je ovaj broj funkcionalnih ?elija prakti?no isti kao i onaj kojeg smo mi pretpostavili za samo jednu dimenziju, jer (8 x 1060 tp)3 @ N. Te vrijednosti bi trebale biti one koje bi pripisali univerzalnoj Svijesti, ili radije, to bi bile operacije koje bi virtuelni dio Svijesti radio ukoliko bi se on uporedio s jednim kompjuterom.

Boukalovov broj ?elija predstavlja broj najmanjih djeli?a virtuelnosti. Ti djeli?i predstavljaju cigle Univerzuma, i sve one su smještenu u samo jednu virtuelnu ta?ku koja je veli?ine jedne male lopte koja je sastavljena od mnogih si?ušnih loptica, koje ulaze u jednu me?usobnu interakciju na osnovu geometrijskih operativnih zakona. Ova vizija, koja je prili?no precizna, perfektno se uklapa i sa svjedo?enjima žrtava otmica.
 


Duša-Um-Duh


Bilješke:

[1] David Joseph Bohm (20 Decembar 1917 – 27 Oktobar 1992) was an American-born Britishquantumphysicist who made contributions in the fields of theoretical physics,philosophy and neuropsychology, and to the Manhattan Project. ( http://en.wikipedia.org/wiki/David_Bohm )

[2] Max Planck (April 23, 1858 – October 4, 1947) was a Germanphysicist. He is considered to be the founder of the quantum theory, and thus one of the most important physicists of the twentieth century. Planck was awarded the Nobel Prize in Physics in 1918.

http://en.wikipedia.org/wiki/Max_Planck

[3] Alain Aspect ( born 15 June 1947 in Agen) is a Frenchphysicist and alumnus of the École Normale Supérieure de Cachan (ENS Cachan) in France. In the early 1980s, while working on his PhD thesis [1] from the lesser academic rank of lecturer , he performed the elusive "Bell test experiments" that showed that Albert Einstein, Boris Podolsky and Nathan Rosen’s reductio ad absurdum of quantum mechanics, namely that it implied ‘ghostly action at a distance’, did in fact appear to be realised when two particles were separated by an arbitrarily large distance. A correlation between their wave functions remained, as they were once part of the same wave-function that was not disturbed before one of the child particles was measured.

http://en.wikipedia.org/wiki/Alain_Aspect

[4] Karl H. Pribram (born February 25, 1919 in Vienna, Austria) is a professor at Georgetown University , and an emeritus professor of psychology and psychiatry at Stanford University and Radford University. Board-certified as a neurosurgeon, Pribram did pioneering work on the definition of the limbic system, the relationship of the frontal cortex to the limbic system, the sensory-specific "association" cortex of the parietal and temporal lobes, and the classical motor cortex of the human brain. To the general public, Pribram is best known for his development of the holonomic brain model of cognitive function and his contribution to ongoing neurological research into memory, emotion, motivation and consciousness.

http://en.wikipedia.org/wiki/Karl_H._Pribram

[5] The act of dividing into quanta or expressing in terms of quantum theory

(http://www.thefreedictionary.com/Quantisation)

Literatura:

1. Boukalov A.V. Psycho-Informational Environment and Structure of Events within the Physical Space-Time. Synchronics. // Physics of Consciousness and Life, Cosmology and Astrophysics. V.2. # 2.(2002).

2. Green M., Schwarz J., Witten E. Superstring theory (Cambridge University Press. 1987).

3. Grof S. Beyond the Brain. Birth, Death and Transcendence in Psychotherapy (State University on?New York Press, 1985).

4. Immanuel Kant, Critique of Pure Reason, tr. by Werner S. Pluhar and Patricia Kitcher (Hackett,?1996)

5. Lem S. Summa technologiae (Wyd. Lit. Krakow, 1964).

6. Linde A.D. Particle physics and inflationary cosmology. (Boston,MA: Harvard University Press)?(1990).

7. Markov A.A. Teorija algorifmov (Moscow, 1954).

8. Markov A.A. O logike konstruktivnoj matematiki (Moscow, 1972).

9. Printzipy samoorganizatzii (Moscow, 1966).

10. Smorodinskij J.A. Physics-Uspekhi. V.168, # 2. (1991).