Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Wilhelm Reich - ?uj, Mali ?ovje?e!



Wilhelm Reich (1897-1957)


Plašiš se života, Mali ?ovje?e, na smrt se plašiš! Bijesno ?eš ga ubijati, vjeruju?i da gradiš "socijalizam", ili "državu", ili "nacionalnu ?ast", ili "ugovor o pove?anju plata", ili "?ast Božju". Jedno samo ne?eš znati ili ne?eš htjeti da znaš: da svu svoju bijedu sâm stvaraš i to iz sata u sat, iz dana u dan, bez prestanka; da ne razumiješ svoju djecu, da im lomiš ki?mu prije nego što su se odvažila da se usprave; da kradeš ljubav; da si pohlepan na novac i željan vlasti; da držiš psa kako bi i ti bio "gospodar". Stolje?ima ?eš griješiti i lutati sve dok ti i tebi sli?ni ne pomrete masovnom smr?u opšte društvene bijede - sve dok užas tvoje egzistencije ne upali u tebi prvi slabašan zra?ak svjetlosti da pogledaš u sebe. A onda ?eš, postepeno i oprezno pipaju?i oko sebe, nau?iti da tražiš i da nalaziš, i da shvataš i poštuješ i cijeniš svog prijatelja, ?ovjeka ljubavi, rada i znanja. Tada ?eš uvidjeti da je ?itaonica važnija za tvoj život od fudbalske utakmice, šetnja po šumi i razmišljanje bolji nego paradiranje, shvati?eš koliko je bolje lije?iti nego ubijati, koliko bolje imati sopstvenu nego nacionalnu svijest i koliko je skromnost bolja od zapjenušanih usta punih patriotskih parola...

Zovu te "MALI ?OVJEK", OBI?AN ?OVJEK", vele. Kažu, dolazi tvoje vrijeme, "era Malog ?ovjeka" ("The age of the Common man").

Nisi Ti taj Mali ?ovje?e, koji to kaže, ve? oni: potpredsjednici velikih nacija, odabrane vo?e radnika, preobra?eni sinovi gra?anskog staleža, državnici i filozofi. Oni ti nude budu?nost, ali te ne pitaju za prošlost.

Ti si nasljednik užasne prošlosti. Tvoje nasljedstvo je užareni dijamant u ruci. Ja ti to kažem! Svaki ljekar, svaki obu?ar, mehani?ar ili vaspita? mora da poznaje vlastite nedostatke ako ho?e da obavlja svoj posao i zara?uje hljeb. Decenijama ve? pokušavaš da zavladaš Zemljom. Od tvog razmišljanja, tvojih postupaka, od sada zavisi budu?nost ljudskog roda. Ali tvoji u?itelji i gospodari ne kažu ti kako stvarno razmišljaš ni kakav si; niko se ne usu?uje da ti uputi nikakvu kritiku koja bi trebalo da te pripremi i osposobi da sâm upravljaš svojom sudbinom: Ti si "slobodan" samo u jednom smislu: oslobo?en si poduke kako sâm da vodiš svoj vlastiti zivot, slobodan od samokritike!

Ti daješ vlastodršcima pravo da vladaju "u ime Malog ?ovjeka". A sâm si nijem. Daješ mo?nima ili zlonamjernim nesposobnjakovi?ima više mo?i da te zastupaju. Prekasno otkrivaš da uvijek ispadneš prevaren.

O zamjeni gospodara

U dalekim zemljama Mali ljudi su, pomno prate?i tvoju ?ežnju da budeš bilo ?iji rob, nau?ili kako se uz neznatan umni napor može postati Mali Veliki ?ovjek. Ti Mali ljudi poti?u iz tvoje sredine, a ne iz palata. Oni su isto tako gladovali i patili kao i ti. Oni skra?uju proces zamjene gospodara. Nau?ili su da su deset decenija najtežeg umnog rada na tvojoj slobodi, teške li?ne žrtve za tvoju sre?u u životu, pa i žrtvovanja života u interesu tvoje slobode bili preveliki da bi se postigao cilj da ponovo postaneš rob. Ono što su istinski veliki slobodarski mislioci izumili i pretrpjeli u sto godina nije moglo da se uništi u toku nepunih pet godina. Mali ljudi iz tvoje sredine su, dakle, skratili proces: izveli su ga otvorenije, brutalnije. Štaviše, oni ti kažu otvoreno da ti i tvoj život, tvoja djeca i tvoja porodica ne zna?e ništa; da si glup i pokoran i da s tobom svako može da ?ini šta god ho?e. Oni ti ne obe?avaju li?nu, nego nacionalnu slobodu. Oni ti ne obe?avaju ljudsko samopoštovanje, nego respektovanje države; ne li?nu, ve? nacionalnu veli?inu. Pošto za tebe "li?na sloboda" i "veli?ina" nisu ništa drugo do strane, mra?ne rije?i, to ti od rije?i kao sto su "nacionalna sloboda" i "interesi države" ide voda na usta kao psu kad vidi kost, i ti im glasno kli?eš. Nijedan od tih Malih ljudi ne pla?a cijenu stvarne slobode koju su morali da plate ?ordano Bruno, Isus, Karl Marks ili Linkoln. Oni te preziru, oni te ne vole, jer ti sam sebe prezireš, Mali ?ovje?e.

Zato te se plašim, Mali ?ovje?e, nevjerovatno mnogo te se plašim. Jer, od tebe zavisi dalja sudbina ?ovje?anstva. Plašim te se, jer ni od ?ega ne bježiš toliko koliko od sebe samoga. Bolestan si, veoma bolestan, Mali ?ovje?e. To nije tvoja krivica, ali je na tebi odgovornost da se oslobodiš bolesti. Odavno bi ve? zbacio svoje stvarne tla?itelje da nisi trpio tla?enje i ?esto ga direktno pomagao. Nikakva policija na svijetu ne bi imala dovoljno mo?i da te tla?i kada bi u svojoj svakodnevici imao iole samopoštovanja.

O preziru i mržnji

Tvoj šovinizam poti?e iz tvoje tjelesne zgr?enosti, iz tvoje duševne opstipacije, Mali ?ovje?e. Ne kažem ti to da bih ti se narugao, nego zato što sam ti prijatelj, iako ti ubijaš svoje prijatelje kad ti kažu istinu. Pogledaj malo te svoje patriote: oni ne kora?aju, oni marširaju. Oni ne mrze neprijatelja, oni imaju zaklete dušmane koje mijenjaju svakih deset godina, od iskonskog neprijatelja prave prijatelja i iskonskog prijatelja, a od prijatelja od iskona prave ponovo zakletog dušmanina. Oni ne pjevaju pjesme, oni marširaju?i urlaju himne. Oni ne grle svoje devojke, oni ih povaljuju i sre?uju toliki i toliki "broj" za jednu no?.

Niko, Mali ?ovje?e, niko ti nije nikada postavio pitanje zbog ?ega do sada nisi mogao da stekneš svoju slobodu i zbog ?ega si je, i kad je stekneš, odmah izgubio pognuvši se pred novim gospodarom.

O strahu od života

Ti preuzimaš vlast na Zemlji, znaš ve? to i drhtiš zbog toga. U budu?im stolje?ima ti ?eš ubijati svoje prijatelje, a svoje vo?e svih naroda, proletera, Prusa i Rusa ?eš slaviti kao svoje gospodare i vladare. Iz dana u dan, iz no?i u no?, iz nedjelje u nedjelju, iz mjeseca u mjesec i iz godine u godinu, decenijama i stolje?ima ti ?eš jednog gospodara uzdizati nad drugim, ne?eš ?uti pla? svoje novoro?en?adi, jecaje mladi?a i djevojaka, žudnje tvojih žena i muževa, ili, ako ih i ?uješ, smatra?eš to buržoaskim individualizmom. Stolje?ima ?eš, kažem ti, prolivati krv tamo gdje treba zaštititi zivot, vjerova?eš da se sloboda sti?e uz pomo? dželata... i uvijek ?eš se iznova obreti u glibu. Stolje?ima ?eš slijediti hvalisavce, upija?eš njihove laskave rije?i, bi?eš slijep i gluv kad ?ujes zov ŽIVOTA, TVOG života. Plašiš se života, Mali ?ovje?e, na smrt se plašiš! Bijesno ?eš ga ubijati, vjeruju?i da gradiš "socijalizam", ili "državu", ili "nacionalnu ?ast", ili "ugovor o pove?anju plata", ili "?ast Božju". Jedno samo ne?eš znati ili ne?eš htjeti da znaš: da svu svoju bijedu sâm stvaraš i to iz sata u sat, iz dana u dan, bez prestanka; da ne razumiješ svoju djecu, da im lomiš ki?mu prije nego što su se odvažila da se usprave; da kradeš ljubav; da si pohlepan na novac i željan vlasti; da držiš psa kako bi i ti bio "gospodar". Stolje?ima ?eš griješiti i lutati sve dok ti i tebi sli?ni ne pomrete masovnom smr?u opšte društvene bijede - sve dok užas tvoje egzistencije ne upali u tebi prvi slabašan zra?ak svjetlosti da pogledaš u sebe. A onda ?eš, postepeno i oprezno pipaju?i oko sebe, nau?iti da tražiš i da nalaziš, i da shvataš i poštuješ i cijeniš svog prijatelja, ?ovjeka ljubavi, rada i znanja. Tada ?eš uvidjeti da je ?itaonica važnija za tvoj život od fudbalske utakmice, šetnja po šumi i razmišljanje bolji nego paradiranje, shvati?eš koliko je bolje lije?iti nego ubijati, koliko bolje imati sopstvenu nego nacionalnu svijest i koliko je skromnost bolja od zapjenušanih usta punih patriotskih parola...

Znam, Mali ?ovje?e, da ti je namah pri ruci dijagnoza ludila ako ti istina ne odgovara. A ti se osje?aš kao homo normalis! Lude si stavio iza brave, a normalni upravljaju ovim svijetom... Pa ko je onda kriv za nesre?u?... Nisi ti, znam, ti samo obavljaš svoju dužnost, i ko si ti da imaš sopstveno mišljenje... Znam to! Nemoj ponavljati. Nije za tebe šteta, Mali ?ovje?e! Kad pomislim na tvoju novoro?enu djecu, kad se sjetim kako ih mu?iš da bi od njih napravio normalne ljude po svom uzoru, onda opet poželim da ti se približim, kako bih te sprije?io da po?iniš zlo?in. Ali, ti si se dobro zaštitio svojim savjetnikom u ministarstvu za vaspitanje male djece. I to znam.

O žudnji za životom

Kažem ti: nijedan car, nijedan kralj, nijedan otac svih proletera svih zemalja nije te mogao obuzdati! Mogli su da od tebe naprave roba, ali niko nije uspio da ti oduzme si?ušnost. Tvoje ?istunstvo i tvoja žudnja za životom ?e te, ipak, pobijediti, Mali ?ovje?e, u to nema nikakve sumnje. Oslobo?en svoje si?ušnosti, po?e?eš da misliš; u po?etku ?e to biti jadno, pravi?eš greške, promašivati cilj, ali ?eš ipak po?eti da misliš. Sazna?eš za bol koji ti pri?injava razmišljanje i nau?iti da ga podnosiš, isto kao što smo ja i mnogi drugi doživljavali bol koji donosi razmišljanje o tebi i morali da ga trpimo, i to godinama. Naš bol nad tobom doveš?e te do razmišljanja. A kad jednom budeš po?eo da razmišljaš, ne?eš mo?i da do?eš k sebi od ?u?enja, od ?u?enja nad posljednjih 4000 godina tvoje "civilizacije". Ne?eš shvatiti, a da pri tom ne pocrveniš, kako je bilo mogu?e da tvoje novine nisu piskarale ni o ?emu drugom do o ordenju, paradama i medaljama, saslušanjima, mu?enjima, giljotinama, diplomatskim spletkama i šikaniranju, o državni?kom mudrovanju i kamufliranju, o mobilizacijama, demobilizacijama i ponovnim mobilizacijama, o paktovima i vojnim manevrima, i o bombardovanjima. To što si ropskim strpljenjem ovce gutao sav taj naštampani papir još bi i mogao da shvatiš. Ali to sto si stolje?ima, kao majmun, imitirao i kao papagaj ponavljao sve to, što si i svoje ispravne misli smatrao pogrešnim, a pogrešne smatrao patriotskim..., to, Mali ?ovje?e, dugo ne?eš mo?i da progutaš. Stidje?eš se svoje istorije, Mali ?ovje?e, a jedina nada bi?e ti to, što tvoji praunuci više ne?e biti primoravani da u?e istoriju. Ne?e ti više biti omogu?eno da vodiš veliku revoluciju samo da bi se vratio nekakvom Petru "velikom" ili "silnom".

O li?nom stavu i javnom mnjenju

Da, da, Mali ?ovje?e, ti imaš dubinu u sebi, a ne znaš to. Plašiš se, smrtno se plašiš svoje dubine, zbog toga je ne osje?aš i ne vidiš. Zbog toga ti se vrti u glavi kad gledaš u dubinu, i zanosiš se pri tom kao na ivici ponora. Kad treba da se opustiš i dopustiš pad, plašiš se da ne padneš i ne izgubiš svoju "sopstvenost". Jer, i pored najbolje želje da na?eš put do samog sebe, ti stižeš opet samo do Malog, surovog, zavidnog, pohlepnog i kradljivog ?ovjeka.


Dakle, prva od svih tih mnogobrojnih stvari koje ?eš u budu?nosti raditi ili prestati da radiš bi?e da se više ne?eš osje?ati kao Mali ?ovjek koji uopšte nema svoje sopstveno mišljenje, pa govori "a ko sam ja uopšte...". Ti imaš svoje sopstveno mišljenje i u budu?nosti ?eš smatrati životnom sramotom ako ga ne budeš znao, ako ne budeš stajao iza njega i ako ga ne budeš izražavao.

"A šta ?e javno mnjenje re?i o mom mišljenju? Bi?u zgnje?en kao crv ako iznesem sopstveno mišljenje."

Ono što ti nazivaš "javnim mnjenjem", Mali ?ovje?e, rezultat je svih mišljenja svih majušnih muškaraca i žena. Svaki Mali muškarac i svaka Mala žena ima jedno sopstveno ispravno i jedno posebno, pogrešno mišljenje. Pogrešna mišljenja imaju iz straha od pogrešnih mišljenja svih drugih Malih ljudi. Zbog toga se i ne objelodanjuju prava mišljenja. Ti, na primjer, više ne?eš vjerovati da više "nisi važan". Ti ?eš znati i zastupati mišljenje da si ti stub i temelj ovog ljudskog društva... Kud si krenuo? Ne bježi! Ne plaši se! Nema baš ni?eg lošeg u tome da predstavljaš odgovorni stub ljudskog društva!

Ne treba da radiš ništa drugo, ve? da nastaviš i dalje ono što si oduvijek radio i što ?eš uvijek raditi - svoj posao: podizati u sre?i svoju djecu i voljeti no?u svoju ženu. KADA BI TO SVJESNO I NEPOKOLEBLJIVO ?INIO, NE BI BILO NIKAKVOG RATA koji tvoju ženu potura vojnicima otadžbine svih proletera gladnim seksa, tvoju djecu ostavlja bez roditelja da od gladi umiru na ulici i zbog koga ti na nekom dalekom "polju ?asti", uko?enih o?iju, zuriš u nebo...

O samoosloba?anju

Pitaš kada ?e tvoj život postati dobar i siguran, Mali ?ovje?e! Odgovor zvu?i strano tvom bi?u: Život ?e ti biti dobar i siguran kad tebi tvoj život bude zna?io više od sigurnosti, ljubav više od novca, tvoja sloboda više od partijskog mišljenja ili javnog mnjenja; kada sklad Betovenove ili Bahove muzike postanu sklad ?itave tvoje egzistencije (taj sklad je još u tebi, Mali ?ovje?e, negdje duboko zapretan u nekom kutku tvoga bi?a!); kad tvoja misao bude u skladu, a ne u protivrje?ju sa tvojim osje?anjima; kad svoje talente na vrijeme otkriješ i svoje starenje na vrijeme shvatiš; kad budes živio sa mislima velikih mudraca, a ne više sa nedjelima velikih ratnika; kada u?itelje svoje djece budeš pla?ao bolje nego politi?are; kad ne budeš cijenio vjen?anicu više od ljubavi izme?u muškarca i žene; kad na vrijeme, a ne kao danas prekasno, spoznaš da si pogrešno mislio; kad osetiš ushi?enje slušaju?i istinu, a jezu gledaju?i formalnosti; kad sa svojim kolegama u stranim zemljama budeš kontaktirao direktno a ne više preko diplomata; kada ti ljubavna sre?a tvoje maloljetne k?eri bude punila srce radoš?u, a ne više, kao danas, bijesom; kad budeš, vrte?i glavom, mogao da misliš na vremena u kojima se maloj djeci zabranjivalo, uz prijetnje kaznom, da dodiruju svoje polne organe; kada lica ljudi na ulicama budu izražavala slobodu, živahnost i vedrinu, a ne više tugu i jad; kad njihova tijela ne budu više, kao danas, ovom zemljom hodala s uvu?enom, uko?enom karlicom i neosjetljivim polnim organima.

Želiš vo?stvo i savjete, Mali ?ovje?e. Imao si vo?stva i savjete milenijumima, i to i dobre i loše. Nisu loši savjeti krivi što si još u bijedi, nego tvoja majušnost. Mogao bi ti dati dobre savjete, ali ti, onako kako danas misliš i kakav si, ne bi bio u stanju da ih ostvariš na dobro svih.

O nadi ...

Znam ja da si ti ?estito, solidarno, radno bi?e kao što su p?ela ili mrav. Ja sam samo u tebi otkrio Malog ?ovjeka koji ti razara život i koji je to ?inio hiljadama godina. Ti si VELIK, Mali ?ovje?e, kad nisi mali i sitan. Tvoja veli?ina, Mali ?ovje?e, jedina je nada koja nam ostaje. Velik si kad se brineš o svom zanatu, kad se iz ljubavi baviš njime, kad osje?aš radost rezbare?i, grade?i, slikaju?i, dekorišu?i i seju?i, i kad se raduješ nebu i plavetnilu, lanetu i jutarnjoj zori, muzici i plesu, svojoj još neodrasloj djeci i lijepom tijelu svoje žene ili svoga muža; kad ideš u planetarijum da vidiš svoje zvjezdano nebo, kad ideš u biblioteku da saznaš šta drugi misle o životu. Ti si velik kad kao voljeni deda držiš na koljenu svoje unu?e i pri?aš mu o dalekim, prošlim vremenima, kad njegovom dragom, dje?ijom radoznaloš?u gledaš u neizvjesnu budu?nost. Ti si velika, Majko, kad ljuljaš svoje novoro?en?e: kad suznih o?iju iz dna srca moliš za sre?u njegove budu?nosti; kad tu budu?nost - iz sata u sat, godinama - gradiš u svom djetetu.

Ti si velik, Mali ?ovje?e, kad pjevaš staru, lijepu narodnu pjesmu ili kad igraš u kolu uz zvuke harmonike, jer narodna pjesma je dobra i ljekovita i ista svuda na ovoj Zemlji. I ti si velik kad kažeš svom prijatelju: Zahvaljujem svojoj sudbini što mi je podarila da živim oslobo?en prljavštine i lakomosti, da doživim stasanje svoje djece, njihovo prvo tepanje, prvi stisak njihovih ru?ica, njihov prvi korak, njihovu igru, pitanja, smijeh i ljubav; zahvaljujem joj što sam sa?uvao svoj ?isti i pravi smisao za prolje?e i njegov blagi povjetarac, za žubor potoka pored ku?e i cvrkut ptica u šumi; što sam se držao podalje od praznog naklapanja pakosnih susjeda; što sam u zagrljaju svog supruga bila sre?na i osje?ala rijeku života u svom tijelu; što u burnim vremenima nisam izgubio svoj pravac i što je moj život potrajao i imao smisla. Jer, uvijek sam slušao svoj unutrašnji glas i uvijek sam slijedio tihi glas opomene koji mi je govorio: Ne postoji ništa osim ovog: život treba živeti dobro i sre?no! Slijedi svoje srce ?ak i kad skrene sa staze plašljivih duša. Ne postani grub ni kada se u životu jednom napatiš. A kada u mirne ve?eri, nakon obavljena posla, sa svojim dragim ili svojim djetetom sjediš na livadi ispred ku?e i osje?aš dah prirode, onda u tebi nek odzvanja pjesma koju rado i ti slušaš, pjesma mnogih, pjesma budu?nosti:

"... Grlim vas, o milioni..."! Onda se molim ovom životu da postane gospodar svojih prava, da obrati surove i plašljive koji dopuštaju da odjekuje muzika topova. Oni to ?ine samo zato što im je život izmakao. A ja grlim svog malog sina koji me pita: "Tata! Sunce je otišlo! Kuda je otišlo? Ho?e li se uskoro opet vratiti?" Kažem mu: "Da, sin?i?u moj, sunce ?e se uskoro opet vratiti i grija?e nas".

...


(Tekst preuzet sa portala Buka)


Nešto više Wilhelm Reich-u: http://www.galaksija.com/planeta/vilhelmrajh.htm