Psihopatologija 3

Opasnost! Empatija i psihopatija kao nadmećući sistemi vrednovanja u politici i ekonomiji

( izvor, meni bi realniji naslov bio "Psihopatija – vodeći sustav vrijednosti u svim sferama današnjice"” - p.p. )
Marcella Mroczkowski, The Huffington Post , 03.08.2010.
Preneseno sa: 4D Log

Četiri do pet posto stanovništva je rođeno bez kapaciteta za empatiju (suosjećanje). To je neurološki nedostatak. Psihopat može biti genij i postati multimilijunaš, ali on nikada neće biti u stanju razumjeti suosjećanje. U stvari, zbog grandioznosti tih ličnosti, i posljedičnog intenzivnog poricanja svojih nedostataka, oni su vjerojatno manje sposobni za razumijevanje empatije nego što su urođeno gluhe osobe sposobne razumijeti glazbu.

Njihovi su umovi zatvoreni. Psihopati tretiraju suosjećajnu većinu kao defektne ljude i neumoljivo teže da preprave svijet prema svojim zamislima, da propagiraju svoja gledišta i vrijednosti, i da "nauče" svoje "defektne" suosjećajne bližnje da misle kao oni.

Nažalost, oni to i mogu.

Psihopat ne može naučiti razmišljati poput suosjećajne osobe. Mozak im jednostavno tako ne funkcionira. No, ljudi s normalnom sposobnošću za empatiju mogu isključiti tu sposobnost i razmišljati kao psihopati.

Do određene mjere, suosjećajni to čine kao stvari evolucije. Kao što studije rata, rasizma i genocida ukazuju, ljudi iscrtavaju ono što Martha Stout zove krugovi empatije. To znači da se ponašaju suosjećajno prema onima koji su unutar tog kruga, a psihopatski prema onima izvan tog kruga. Međutim, mi nismo “ožičeni” za ksenofobno nasilje poput čimpanza. Za nas je to funkcija učenja i kulture.

Normalna suosjećajna ljudska bića trebaju lingvističke “smjernice” da bi se prebacila na psihopatski modus. Alarmni krik životinjskog svijeta oblikovan u jezike demonizirajuće mržnje. Stari Grci i osnivači naše zemlje razumjeli su razarajuću destruktivnost jezika demonizirajuće mržnje, osobito prema demokraciji. Porzvali su karizmatične psihopate koji su bili uspješni u svojoj praksi "demagozima". Nešto nedavnije, neuroznanost je pružila dokaze kako demonizirajuća mržnja radikalno mijenja način na koji ljudski mozak obrađuje informacije, što subjekte čini imunim na logiku (razum), pojačano netolerantnima, pa čak i nasilnima i lako ih se manipulira. Najtragičnije, u tom procesu postoji neko zadovoljstvo poput droge. Ispitanici su pogrešno zamijenili to zadovoljstvo za dokaz da su u pravu baš onda kada je slučaj bio sasvim suprotan.

Ovaj poziv na demonizirajuću mržnju se dopunjuje ideologijama koje zamjenjuju psihopatske vrijednosti za vrijednosti milosrđa (suosjećajnosti), uključujući preoblikovanja prihvaćenih ideologija, “čisteći” njihov sadržaj od milosrdnosti. Uglavnom, snage samilosti stvaraju institucije i oblikuju vrijednosti i vjerovanja da unaprijede civilizaciju, a potom psihopatske snage rade neumoljivo da preuzmu te institucije i vrijednosti te ih preurede prema svojim zamislima i u svoju korist. Ovaj ideološki rat, predstavlja jednu esencijalnu dinamiku koja je utkana u povijest, i koja je razlog usponima i padovima civilizacija.

Vizit-karta psihopatskog sustava vrijednosti je njegov Manihejski svjetonazor – idealizirani ja protiv demoniziranog njega, idealizirani mi protiv demoniziranih drugih, - odražavajući eho drugih pogleda na svijet patoloških narcisoida, od kojih su najpatološkija skupina upravo psihopati.

Ovaj neumoran trud da se zamijene vrijednosti suosjećanja s psihopatskim vrijednostima, napadno se očituje u desničarskoj kampanji uvjeravanja ljudi da Adam Smith i Ayn Rand dijele ista uvjerenja. Ništa ne može biti dalje od istine.

Objektivizam Ayne Rand je u osnovi priručnik sa uputama dizajniran da podučava normalne osobe da razmišljaju kao psihopati. Prvo, Objektivizam uči učenika osnovama mišljenja patoloških narcisa - promatrati vlastiti svjetonazor kao apsolutnu, objektivnu stvarnost – a stajalište bilo koje druge osobe, u mjeri u kojoj je ono u suprotnosti - kao izmišljotinu, fantaziju na koju se uopće ne treba ni obazirati. Objektivizam potom nastavlja da “uzdiže” učenike do istinski malignog narcizma putem veličanja sadizma i demoniziranja "altruizma" – Randičinog stručnog izraza za sve suosjećajne vrijednosti.

Adam Smith je bio duboko suosjećajni moralni filozof čiji je drugi veliki rad, osim Dobrostanja naroda , bila i Teorija moralnih osjećaja. Njegov koncept slobodnog tržišta nije uopće poput onog od Ayne Rand ili drugih zagovornika laissez-fairea (doslovno: "pustite neka svatko čini što hoće i neka sve ide svojim tokom"). Adam Smith nije cijenio neregulirano tržište kao istinski slobodno tržište: nemilosrdni i moćni brzo bi ga “pojeli”. Poput Osnivača, i Smith je također radio na proširivanju i osiguravanju prava manje snažnih. Iako su Smith i Osnivači bili minimalisti glede državnih ovlasti – zalaganje za najmanji iznos i tip državne nadležnosti potrebne za postizanje poželjne i legitimne aukcije – oni nisu bili anarhisti. Oni nisu toliko ulazili u problematiku uobličavanja i obrane prava običnih građana. Nisu osmišljali vlade koje bi zaštitile prava tih običnih građana, a kasnije ih pustile da ih pregazi zlouporaba privatnih moći.

Problem koji smo imali u ovoj studiji je da su Smith i Osnivači pisali i radili stoljeće ili više prije osnivanja moderne psihologije i psihijatrije. Riječi "empatija" i "altruizam" nisu još postojale, iako je koncept utjelovljen u tim terminima, u obliku Zlatnog Pravila, jednako star kao i ljudska narav i pojavljuje u gotovo svim kulturama i religijama. Jezik kojim su govorili o tim vrijednostima je nešto drugačiji nego naši suvremeni idiomi i to je postavilo neke prepreke za izučavanje. To nije baš teško i mora se prevladati. Ova manja jezična prepreka je nažalost omogućila zagovornicima psihopatskog svjetonazora da dobiju još jednu prednost.

Ova razlika između duboko empatičkih vrijednosti Adama Smitha i očitih psihopatskih vrijednosti Ayne Rand se također odražava u razornim promjenama u poslovnoj kulturi ove države, posebno u strukturama i vrijednostima menadžmenta naših najvećih korporativnih poduzeća.

Rukovoditelji Najveće Generacije {Greatest Generation , generacija amerikanaca rođenih 1901. – 1924.g., p.p.}, iskovani prema njihovim iskustvima iz Velike depresije i Drugog svjetskog rata, bili su puno više suosjećajani. Strukture korporativnog upravljanja su bile izgrađene na sustavu provjera i ravnoteže koji je odražavao institucije demokratskog upravljanja. Zaista neovisni odbori direktora, ovlašteni dioničari i sindikati zaposlenika, djelovali su kao kontrola upravljanja. Liberal ili konzervativac, republikanac ili demokrat, rukovoditelji iz Najveće Generacije vjerovali su da su gradili velik narod, a ne samo velike tvrtke, te da su imali odgovornost da koriste svoju moć da naprave boljitak za cijeli svoj narod, a ne da samo pune svoje džepove.

Iako smo krenuli od mnogo siromašnijeg mjesta, moralnost njihova vodstva pomogla je eksponencijalni rast - i blagostanja, i rasta građanskih prava koje je uzdiglo srednju klasu, radničku klasu i siromašne.

Nasuprot tome, današnje velike korporacije upravljane su poput banana republika od strane plitkih diktatora. Provjere i ravnoteže nema. Zamjena suosjećanih vrijednosti Najveće Generacije s psihopatskim vrijednostima evidentna je u direktorskim plaćama koje se dižu do neba, mimoilazeći sva moguća pravdanja, a obične plaće smanjene; poslovi se daju vanjskim izvorima. Pustošenje života i zajednica dodatno je pogoršano njihovom neumoljivom korupcijom vlasti na svim razinama, stvarajući kleptokratske izvore prihoda. Oni su postali nepodnošljivi paraziti.

I sve je to ovlašteno i a pojačano ideološkom nezaustavljivošću psihopatskih vrijednosti i medijskom mašinerijom demonizirajuće mržnje – iste one demagogije na koju smo upozoreni u Platonovoj Republici i Dokumentima Federalista , i za koju je rečeno da će uništiti našu republiku.

[kraj članka]

--------------------

Članak je prenesen i na SOTT.NET-u

I mene je kao i prvog komentatora članka Marcelle Mroczkowski na stranici SOTT-a, iznenadilo pojavljivanje Ponerologije na stranici glavnostrujaškog medija, u ovom slučaju Huffington Post-a, a još sam se više iznenadio koliko je puta taj članak već prenešen po raznoraznim stranicama; to sam primijetio kada sam prije prevođenja išao provjeriti nije li netko to već preveo.

Skoro sam uzviknuo: Ipak se kreće! ( Kasiopejske transkripte 2010-07-22 )

Također, na stranicama SOTT-a, drugi komentar je Laurin, u kojem ona kaže:

“Autorica upotrebljava koncepte iz knjige Politička Ponerologija, iako nigdje ne stavlja reference na knjigu.”

To me je prisjetilo da, iako je knjiga odlična, ona je i jako teška i opširna. Upravo zbog tih svojstava, dvije su osobe, Martha Rose Crow i Judith Vary Baker htjele jednostavno uzeti tu knjigu i “presložiti je” na razumljiviji jezik, lakši za čitanje prosječnom čovjeku; htjele su napraviti nešto kao “Ponerologija za početnike” (to je samo radni naslov). To je i učinjeno sa prva tri poglavlja. Na žalost, 20.12.2009.g., Marta je umrla. Laura je na forumu napisala da se nada da će Judith završiti taj važan projekt, i, da ako to ne bude mogla, da će joj ona to napraviti.

Na žalost, do danas ništa od toga.

Knjigu "Politička ponerologija" možete skinti ovdje ( prevedeno na naš jezik ).