Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish


15. dio

Prijevod: Gordan

Zvu?i kao pri?a iz zemlje duhova
Kad bilo koji ?ovjek dobije ono što zaslužuje,
Ili bilo kakvu zaslugu da dobije.

Coleridge


Pod vodstvom Marije, Ted je po?eo obuku za rad kao vidovnjak ili medij, kako je National Spiritual Association of Churches definirala taj fenomen. Prema njihovim priop?enju, “Medij je onaj ?iji je organizam osjetljiv na vibracije iz duhovnog svijeta i kroz ?ije su instrumente, inteligencije iz tog svijeta u stanju prenjeti poruke i sprovesti fenomen spiritizma.” Ovo se svakako ?inilo da opisuje Tedove sposobnosti. Njegova iskustva sa ukazanjem crnkinje i posebno sa duhom gospo?e Flowers, pokazala su da mu je njegova osjetljivost otvorila duhovnu komunikaciju. Po?eo je tako kasnih 1970-tih godina da prou?ava spiritualna u?enja. Marija ga je pou?avala povijesti i razvoju tog pokreta kao i o crkvenoj filozofiji o ?emu on do tada nije ništa ?uo. Ted je morao istražiti jedan sasvim novi svijet metafizike i bio je nadaren u?enik. Nakon po?etne studije, Ted i nekoliko drugih pripadnika grupe, po?eli su sa stvarnim sesijama. Kao dio svakog susreta, proveli su najmanje sat vremena u u?enju kako meditirati i kako prepoznati i podijeliti poruke koje su primljene na ovaj na?in. Grupa se obi?no sastojala od dvadesetak ?lanova i u vježbenim sesijama, svi su imali priliku proslijediti mentalnu komunikaciju nekome drugome iz grupe. Kad bi došao red na Teda, utvrdio bi da isto kao što je bio slu?aj sa fotografijama iz Majinog albuma, nije uop?e imao problema primati o?ite vidovnja?ke materijale u meditacijama. Njegova je metoda bila tako?er sli?na: prou?avao bi lice svakog ?lana a zatim bi bio u mogu?nosti davati izjave o njima.

To?nost njegovih izjava je uvjerila Mariju da je Ted bio stvarno ?ovjek ?iji dolazak je bio predvi?en. Bilo je jasno to da je pripadao toj grupi i imao je jak vidovnja?ki talenat koji je ve? bio prili?no aktivan. ?ak u ranoj fazi treninga, Ted je bio u mogu?nosti napraviti stvari koje je Marija mogla u?initi tek nakon što bi odradila jedan dug i snažan trening. Shvatila je da je njegov dar iznimno snažan. Ali bilo je i drugih stvari koje ga je mogla u?iti. Medij mora znati najbolji na?in pro?iš?avanja dolaznih poruka i da ih iznosi bez nanošenja povreda osobi kojoj su bili namijenjeni. Marijina stru?nost u ovom podru?ju je bila neprocjenjiva za Teda. U?ila ga je da zadrži svaki materijal za sebe koji je bio osobne prirode, sve dok nije u mogu?nosti da ga prenese direktno, da bi se izbjeglo mogu?e izlaganje primaoca sramoti. I nau?ila ga je da nikada ne "o?itava" nekog bez njegovog dopuštenja jer ta o?itanja predstavljaju povredu privatnosti isto kao i prisluškivanje privatnih telefonskih razgovora. Tedu je moralo biti pokazano i to kako da interpretira sadržaj psihi?kih poruka koje su ?esto bile isporu?ene u obliku nejasnih signala ili simbola. Ako bi, na primjer, vidio da se crni oblaci okupljaju oko subjekta, nau?io je kako prepoznati što koji simbol zna?i. On je trebao nau?iti cijeli psihi?ki jezik simbola a Marija ga je bila u stanju podu?iti takvim stvarima. Ted je to brzo nau?io. Ubrzo, Marija ga je postavila ispred publike, ?itaju?i iz nje mnoge ljude sa lako?om i fino?om. Od individua koje bi odabrao, Ted je primao poruke koje bi plavile njegov um dok bi se on koncentrirao na njihova lica. To?nost njegovih o?itavanja je ubrzo bila naširoko obznanjena a kad je savladao taj stupanj naobrazbe i izvedbe, sesije su se intenzivirale. Sa nevjerojatnom brzinom je usvajao gradivo i zakratko je savladao materijale pomo?u kojih se pripremao da bude licencirani medij prema kriterijumima organizacije National Spiritualists Association. Kada je Marija osjetila da je spreman, zajedno su otputovali u sjedište udruženja u Cassadagi, Florida. Dio procesa za izdavanje dozvola podrazumijevao je održavanje govora ispred ?lanova udruženja i dostavu vidovnja?kih poruka brojnim pripadnicima jednog velikog auditorijuma. To je omogu?ilo odboru da procjeni njegove vidovnja?ke sposobnosti. Tako?er je pisao test u trajanju od 6 sati, koji je pokrivao povijest udruge i njen razvoj i prošao je sa besprekornim ocjenama. Ted je dobio licencu od grupe, te s njom u ruci, on i Marija su mogli da se prijave za dozvolu za osnivanje crkve, koja je odmah odobrena. Nakon dobijanja odobrenja od službenika Georgie, zapo?eli su prvu spiritisti?ku crkvu u državi. Do tada, na podru?ju Atlante je bio prili?no velik broj grupa sa zanimanjem za vidovnjaštvo i nova zajednica je procvjetala.

Ted se prili?no dobro oslobodio od svog po?etnog straha i odbojnosti prema bavljenju paranormalnim aktivnostima. Ugodno mu je bilo s drugim ljudima koji razumiju njegov talent i cijene posao koji je mogao raditi. Otkrio je da je zabavno raditi sa ostalim vidovnjacima na sesijama treninga, dijele?i zajedni?ke vizije i jezik i davaju?i podršku jedni drugima. Nekada je dobijao vizije ili primao uznemiruju?e informacije a bilo je tu ?esto i onih poruka koje bi ga ražalostile, sli?no kao što je bio duboko dirnut snovima o smrti i katastrofama koje je imao u Tuscaloosi. Ali je isto tako bio ushi?en mnogim porukama o ljudima kojima su bile namijenjene. Povremeno je npr. predvi?ao teške bolesti i mogao je obavijestiti klijente da zatraže lije?ni?ku pomo? koja bi se pokazala kao spasonosna. Bile su mu pokazane nove mogu?nosti zaposlenja koje su ?esto vodile do uspješnijih karijera i mnogo puta je obavještavao ljude o nekoj njihovoj budu?oj sre?noj romansi, proslije?uju?i im te duhovne komunikacije sa osje?ajem radosti dok je gledao kako se te vizije pretvaraju u stvarnost. Takva sretna predvi?anja su dolazila stalno i sve to ga je uvjeravalo da je njegov posao važan. Kako ga je Marija u?ila, morao je uvidjeti da u vidovnja?kom radu, tužne poruke treba prihvatati isto tako kao i sretne. Obje, negativne i pozitivne vrste poruka bi dolazile u njegov otvoreni vidovnja?ki um, i nije bilo izbora, nego se suo?iti s tim materijalom i održavati podjednaku ravnotežu. Ted je otkrio postojanje jednog duhovnog svijeta iz kojeg je taj materijal i dolazio i osje?ao je da je to dobronamjeran izvor, koji proizlazi iz voljenog i brižnog Boga. Po dolasku u kontakt sa svojim duhovnim vodi?ima i isporukom njihovih komunikacija, Ted je vjerovao da pomaže ovom neprimjetnom svijetu. Trudio se da nau?i ?ovje?anstvo da smrt nije kraj postojanja, da zagrobni život zaista postoji i da je Bog zaslužan za sve to.

Imao je nekoliko duhovnih vodi?a koji su radili kroz njega. Jedan je bio poznat kao Raphael, koji je tvrdio da je Španjolac. Još jedan, više živahan i zabavan vodi?, bio je duh jedne mlade djevojke po imenu Sharon. Ona je u svom životu bila Tedova draga prijateljica ali je umrla u dobi od 16 godina. U njezinom duhovnom obliku, Sharon je bila vesela i zabavna, baš kako ju je Ted poznavao u životu i to mu je bio dokaz da je ta individua nastavila život nakon smrti zemaljskog tijela. Tijekom tog vremena treninga, Ted je raspravljao sa ostalima o posjetu lika Tetke ?emime. Dao je detaljan prikaz tog doga?aja, uklju?uju?i živopisnu, gotovo trodimenzionalau, ljubi?astu i smaragdnu odje?u koju je nosila. Me?utim, nitko od njegovih kolega nije bio u mogu?nosti dobiti jasnu poruku o svrsi njenog dolaska k Tedu. Ali su zaklju?ili da pošto je Ted odrastao na farmi u zabitom dijelu Alabame, crnkinja je morala biti duhovno povezana sa bakinom farmom. Mislili su da mu je možda došla da bi mu otvorila o?i o postojanju duhovnog svijeta i okrenula ga ka prou?avanju takvih stvari. To je sada imalo smisla za Teda i prihvatio je to objašnjenje, iako nije bilo nikakve kona?ne komunikacije u vezi tih njenih namjera.

I kad se osvrnuo na iskustva sa gospodjom Flowers, mogao je vidjeti kako je on bio oru?e u provedbi dobro?udnih želja s njene strane da pomogne svom šti?eniku da završi školovanje. Sve je izgledalo sasvim divno zbog Tedove nove svijesti o ljubavi spiritualnog svijeta. Vidio je kako su duhovi pripremili Mariju za njegov dolazak u Atlantu prije nego je on odlu?io da ode tamo i kako su mu dogovorili da radi sa Harriett da bi se on i Marija sastali. Za njega je to ipak još jedan dokaz da je on doista bio izabran za vidovnja?ki rad i njegov je život kroz sljede?ih nekoliko godina bio veseo i zadovoljavaju?i.

Ipak, ponekad je došlo do doga?aja koji se doista nisu uklapali u novu filozofiju. U njegovom metafizi?kom gradivu nije bilo ni?ega što bi moglo objasniti te neobi?ne epizode i ?udne kontakte sa silma druga?ijima nego što je prije iskusio. Prvi neobi?an doga?aj došao je usred no?i, nekoliko godina nakon što su on i Marija zapo?eli zajednicu u Atlanti. Nazvao ju je sljede?e jutro, zabrinut i depresivan, da bi joj dao potpuni opis, nadaju?i se da ?e mu pomo?i shvatiti što se dogodilo. “Ovo nije bilo kao ni jedno iskustvo koje sam imao do sad,” zapo?eo je. “Spavao sam i tada sam se odjednom probudio ne znaju?i zašto. Pokušao sam podignuti glavu i pogledati uokolo ali se nisam mogao micati. Bio sam apsolutno, totalno paraliziran. I kada sam shvatio da se ne mogu micati, moje srce je po?elo jako tu?i i znao sam da nešto nije u redu. “Borio sam se, Marija, jako sam se borio,” rekao joj je, “i napokon, mogao sam se pomaknuti toliko da pogledam po prostoriji. Sve je bilo puno magle, sli?ne onoj što se ponekad valjala u zaljevu San Francisca. Jednostavno se valjala oko mene sve dok nije progutala cijelu sobu i nisam mogao vidjeti više ništa. Bio sam jako preplašen, mislio sam da je možda negdje požar.” “Što se nakon toga dogodilo?” zapitala je Marija zabrinuto. “Borio sam se da se oslobodim od toga što me je držalo,” odgovori on. “Želio sam ustati i vidjeti što se to do vraga doga?a. Tada je ve? moje srce toliko brzo kucalo, da sam pomislio da ?e mi isko?iti iz grudi. Bilo je bolno! Želio sam vrištati, pokušao sam vrištati ali ništa nije izašlo iz mojih usana. Magla je bila svugdje. ”I tada sam vidio sitnu svjetlost u daljini. Približavala se sve više kroz maglu, sve dok se nije pojavila ispred mog lica. Izgledala je kao olovka a svijetlila je na onom dijelu gdje je gumica, kao mala žarulja. Ne sje?am se koje je boje bila, bijela, mislim, ili žuta. I kako se to svjetlo približavalo mom licu, vidio sam ruku koja drži tu stvar. Pokušavao sam i pokušavao sjetiti se kako je ruka u stvari izgledala, ali nisam mogao. Tada je ruka pomaknula taj svjetlosni štapi? još bliže meni,” nastavio je, “i prije nego je dotaknula moje ?elo, vidio sam lice.” “?ije je bilo lice?” prekinula ga je Marija. “Ne znam,” odgovori on, “Ne mogu se ni to sjetiti. Ali bio sam prestrašen, Marija, preplašen na smrt. I tada je svjetlost dotakla moje ?elo, u podru?ju tre?eg oka i kada se to dogodilo, odjednom sam postao potpuno opušten. Nisam se više bojao. U stvari, sve je bilo predivno, kao da je val elektri?ne struje, ili nebeskog blaženstva i ljubavi prošao kroz moje tijelo. Ne mogu se sjetiti da sam ikad osjetio tako nešto prije. Bilo je zaista prekrasno.” Zastao je, prisje?aju?i se živopisnog osje?aja. ‘Hvala Bogu za to,” odgovori Marija. “ Pa onda što je duh u?inio, nakon što si se umirio? Da li si dobio neku poruku ili objašnjenje?” “Ništa,” odgovorio je Ted. “Sve je ostalo prazno nakon toga. Ovog jutra, ipak se još uvijek sje?am osje?aja straha. Samo razmišljanjem kako je sve po?elo, mogu osjetiti taj užas. I tada sve prelazi u taj blaženi osje?aj. Zbunjen sam, ne znam što misliti o tome. Što je to za ime svijeta bilo, Marija? Što mi se dogodilo?” “Željela bi da znam,” odgovori ona. “Ali to nemože biti ništa negativno, pa se nemoj brinuti oko toga. Možda su duhovi pokušavali probuditi neke nove snage u tebi, ne znam. Možda si bio doveden do nekog novog stupnja svjesnosti. To bi moglo objasniti elektri?ni udar.” “Pa, to me je toliko nokautiralo da sam skoro napravio kolut unatrag,” odgovori Ted. “Osje?am se užasno.” Marija mu je rekla da ima vjeru u dejstvovanje duhovnog svijeta. Ted joj je htio vjerovati ali njegovo psihi?ko stanje ga je ostavilo depresivnog i bolesnog, bez imalo energije. I to mu se nije ?inilo ispravnim. U svima od njegovih ostalih kontakata sa duhovnim vodi?ima, nikad nije bio fizi?ki manipuliran. Ono što ga je još više zasmetalo je da nije bilo nikakve komunikacije i nije bilo prepoznatljivog duhovnog vodi?a, samo jedno lice kojeg se nije mogao sjetiti i ruka koja mu je sa svjetlosnim štapi?em dotakla glavu.

Danima poslije toga, Ted je bio opsjednut pokušavaju?i razumjeti to iskustvo. On i Marija su o tome raspravljali više puta ali njezina objašnjenja ga nisu zadovoljila. Duboko unutar sebe, Ted je imao ozbiljne dvojbe o onome što mu se dogodilo i po prvi puta je osjetio bijes i ljutnju što nije osjetio godinama. U nekoliko navrata je pokušao pitati njegove poznate duhovne vodi?e Raphaela i Sharon, ali mu nisu dali nikakve odgovore o tom doga?aju. Jedini na?in da Ted prevlada svoju depresiju i tjeskobu zbog tog doga?aja, bio je da ubijedi samog sebe da je cijela stvar bila samo jedan zastrašuju?i san. I to je jedino palilo sve dok nije po?eo razmišljati o ruci, licu i potresnom šoku koji ga je bacio u nesvijest. Me?utim, u no?i je strah bio još gori. Ted nije mogao spavati više u mraku, pa je imao upaljenu no?nu svjetiljku ali je i dalje bio nervozan i nije se mogao dobro odmoriti. On je imao ?este napade tjeskobe i kada je napokon mogao zaspati, ?esto bi se opet budio, posebno izme?u tri i ?etiri ujutro. U potrebi za pomo?, Ted je otišao doktoru i dobio recept za tablete za spavanje. To je veoma malo pomoglo ali je tako?er utjecalo i na njegovo raspoloženje, pa je postao nervozan i depresivan.

Nedugo nakon epizode s maglom u sobi, Ted je imao još jedno novo iskustvo za koje ga njegova metafizi?ka obuka nije pripremila. Prikazao mu se jedan novi duh ili je barem tako mislio da to mora da bude duh. Ali, ovaj je bio daleko ?udniji od bilo kojeg vodi?a kojeg je do tada ?uo ili vidio. I opet je zapo?elo sredinom no?i. Prvo je pomislio da su ti susreti isto snovi, zbog njihove krajnje neobi?nosti. Dok je spavao, entitet bi se pojavio i odveo Teda na nepoznatu lokaciju, gdje je bio upu?en u ono za šta mu je entitet govorio da su “duhovne istine.” To bi?e je zvalo sebe “Volmo,” i kako je Volmo dostavljao svoje instrukcije, Ted se osje?ao kao da je u vrlo izmijenjenom stanju. Svakog jutra nakon posjete Volma, Ted se budio sa znatiželjom i pokušavao se sjetiti duhovnih lekcija. No mogao se sjetiti samo jednog malog djela Volmovog u?enja, kao da je bio blokiran ili su mu sje?anja izblijedila. Nedostatak tih sje?anja ga je zbunjivao. U prošlosti, duhovne poruke su uvijek dolazile Tedu dok je bio potpuno budan i nije imao problema da ih ?uje i zapamti. Ali sa Volmom je bilo druga?ije.

‘To je stvarno ?udno,” rekao je Mariji ubrzo nakon nekoliko prvih susreta sa Volmom. “Taj duh ili što god da je, Volmo, jednostavno nije ?ovjek. Mislim, tako je izgledao, oblik glave i sve na njemu nije ljudsko.” “Ne razumijem,” odgovorila mu je Marija. “Kako je onda izgledao?” “Visok je, uistinu visok,” objasni Ted. “Kada stojim pokraj njega, visok je za stopu (30 cm) ili više iznad moje glave, tako da mislim da je visok izme?u šest i pola stopa (200 cm), možda sedam (215 cm). I krupan. Ima jako i snažno tijelo i tamne je boje, mutno sive ili maslinasto-sme?e.” “Nikad nisam ?ula za nekog takvog,” zbunjeno odgovori Marija.

“Doima se stvarno prijateljski i prijatno,” nastavi Ted, “ali da ti velim istinu, njegov me izgled plaši. Nema kose, i tu su koštane izbo?ine na vrhu. Njegove o?i ne izgledaju ljudski, to je sigurno. Tamne su, nekako žuto-zlatne i nemaju kapke. Ali najgori dio su mu usta, Marija. Izgledaju kao velika riblja usta, sa oštrim zubima.” ‘A što je sa rukama?” zapita Marija. “ Vidio sam ih prili?no jasno. Postoje samo tri ili ?etiri prsta na svakoj ruci i mislim da su lagano spojeni kožom. Ruke izgledaju poput pan?a, jer ima te duge, zašiljene nokte na svakom prstu. Pa što misliš da je to stvorenje?” “Za mene je to misterija,” prizna Marija. “Kažeš da te pou?ava stvarima. Kojim to stvarima?” “Pa, nemoj se smijati,” odgovori Ted, “ali sino?, kad je došao i odveo me iz kreveta, nau?io me da se kre?em kroz zidove. Odveo me do zida spava?e sobe i rekao mi da je lako pro?i kroz ?vrste tvari. Rekao je da da sve ovisi o tome kako vidim stvari. Kao, ako mislim o materiji da je ?vrsta, biti ?e ?vrsta ali ako shvatim da je druga?ije gusto?e od mene, tada je mogu kontrolirati i kretati se kroz nju kao kroz vodu. “Volmo mi je pokazao što je htio re?i,” nastavio je Ted. “Pružio je svoju ruku kroz zid. Tada je rekao da i ja pokušam i uspio sam.” “Da li je stvarno uspjelo?” zapita Marija. “Ne, ne od prvi puta. Ali sam kasnije pokušao opet i kunem se da je moja ruka prošla kroz zid, kao da ga uop?e tamo nije bilo! I sada, pošto je on radio sa mnom nekoliko puta, to je lako. Zajedno smo stajali ispred zida i tada je uzeo moju ruku i kretali smo se kroz zidove!” “Gdje ste išli kad ste prošli kroz zid?” “Volio bih znati,” nasmije se Ted. “Pokušao sam zapamtiti što se dogodilo poslije toga ali jednostavno ne znam. Kao da sam se ispraznio.” “Osje?aš li da je sve u redu kad je s tobom, rade?i sve te stvari?” “Da, zabavno je,” odgovori Ted. “Svi?a mi se i zadivljen sam stvarima koje mi je pokazao. Ali bi želio znati što je u stvari Volmo. Nau?ila si me sve u vezi filozofije spiritualizma, ali ne sje?am se ni?eg što bi objasnilo ovog lika.” Ni Marija nije mogla objasniti Volma.

No kasnije kada su zajedno razgovarali o ovim no?nim posjetama, Marija je po?ela dobivati sliku tog bi?a. Upitala je svoje duhovne vodi?e da joj daju objašnjenje i na kraju je i došlo. “Mogu vidjeti sliku Volma,” uzbu?eno je rekla Tedu. “On je upravo ovdje u duhovnom obliku.” Dala je fizi?ki opis koji se poklapao sa tim bi?em kojeg je Ted intimno poznavao. “Moji vodi?i su mi rekli da Volmo nije sa Zemlje,” nastavi ona. “ On je me?uplanetarni duh ali se izgubio u našoj zemaljskoj ravnini i sad ne može pobje?i. Zato i izgleda tako ?udno, jer nije nikad bio ro?en u našem svijetu. Ali su mi vodi?i rekli da ga se ne trebaš bojati. Potpuno je bezopasan za tebe. U stvari, kažu da je Volmo veoma razvijen duh na svojoj ravni postojanja i da ?e ti biti od velike pomo?i.” Ove informacije su dale Tedu jedno dobrodošlo olakšanje i pokušao je prihvatiti objašnjenje vodi?a. Ne?e se opirati ako mu neki me?uplanetarni duh želi pomo?i. Mada mu je smetala ?injenica da se ne može mnogo sjetiti u vezi doga?aja kada je sa Volmom, vjerovao je da ?e mu se jednog dana sve razbistriti.
 

Stranica 15 od 24 Sve stranice