Nesporazumi i sukobi kroz svijest grupe - stranica
7. Psihopatizacija narodnih masa
Kažeš za lidere psihopate da ,,gaze,, i svoje pripadnike grupe. Imaš li argumente?
Objašnjenje počinje od činjenice da psihopate nemaju emocija. Međutim kada se obraćaju svojim sljedbenicima, oni koriste pojmove kao što su patriotska, nacionalna, vjerska itd osjećanja iz čega se može zaključiti da oni koriste pojmove čiji smisao ne znaju. Kao posljedicu toga, ta društvena osjećanja tumače tako da ona predstavljaju prikriveno ispoljavanje instinkta čopora kojeg žrtve te manipulacije nisu svjesni. Oni koriste besmislene pojmove kao sredstvo da neprimjetno nametnu i održavaju sindrom UMRI. Tom prilikom, osobinama čopora daju logična i razložna intelektualna značenja koja potpuno isključuju individualizaciju razmišljanja, samoposmatranje i samokritičnost, i time ih organizovano i planski održavaju u takvom kolektivnom ,,čoporativnom,, psihološkom stanju. Osnovni pojam iz kojeg se gradi to ludilo je pojam
grupne slobode, kroz još nefunkcionaniji pojam
,,borbe za svoja nacinalna prava,,. Prvi pojam je u praktičnom smislu neostvariv, a drugi predstavlja
princip koji isključuje praktičnu upotrebljivost. Jednostavnije rečeno, tumačenje tih pojmova je prilagođeno mentalnim specifičnostima određenog naroda, i tako usvojeno predstavlja prezentaciju čopora u civilizacijskoj intelektualnoj interpretaciji. Ne trebam ti konkretno davati te primjere. Dovoljno je da sa strane pratiš ponašanje i razgovor o temi stoljetne nepravde, ugroženosti, borbe za svoja nacionalna prava, ponosu za ostvarenu nezavisnu i slobodnu svoju državu itd, i u svakom komentaru možeš prepoznati civilazicijsku intelektulnu interpretaciju tog instinkta. Takođe ti nisam kazala za dvije vrlo značajne karakteristike čopora, a koje se ispoljavaju kroz
osvajanje tuđe teritorije i njeno čuvanje, i nedozvoljavanje ,,strancima,, ulazak na tu teritoriju jer ih članovi tog ,,čopora,, doživljavaju kao uljeze. Ta se osobina ispoljava potrebom etničke čistoće, koja se intelektualno prikriva kroz stav ,,mi smo naj...,,. U takvom ispoljavanju se mora istaći moralna odgovornost i osuda za masovne zločine i etničko čišćenje, koja je za UMRI-ovce potpuno neprimjetna. Sama činjenica da psihopate vode svoje sljedbenjike do takve ,,slobode,, kroz sukob i nasilje je dovoljan argument za stvaranje zaključka da su pripadnici tih grupa žrtve psihopata i zbog toga ih treba kroz opštu civilizacijsku humanost sažaljevati. U takvim okolnostima nastaje pojava obožavanja svojih lidera kao idola i kroz to se gube bilo kakve civilizacijske veze sa stvarnošću. Kada pratiš komentare UMRI-ovaca o suđenju njihovim bivšim vođama možeš primjetiti njihovu odsutnost od civilizacijskih normi što direktno ukazuje na dominaciju svijesti koju su nametnuli ti lideri. Ustvari, oni se uopšte ne obaziru na zločine koje su te vođe organizovali, već ih prikazuju kao heroje koji su se borili za slobodu svog naroda. Intelektualna, moralna, kulturna i duhovna degradacija koja se ispoljava kroz borbu za takvu,,slobodu,, svog naroda neprekidno je prožeta jednom narodnom poslovicom koju istorijska iskustva iz Dubrivačke Republike ovako interpretiraju: ,,Samo šuplja vreća mora tražiti zakrpu,,.
Da li si ikad sebi postavila pitanje, jesi li jednostrana kada je u pitanju tvoj odnos prema određenim nacionalnim ispoljavanjima?
Često postavljam jedno drugo pitanje: Da li sam dovoljno antipapanski orjentisana? Ako neko papanluk poistovjećuje sa svojom nacionalnošću onda je to njegova lična stvar, a ne moja.
Kako ne shvataš da to što ti nazivaš papanlukom i UMRI ispoljavanjem je način ispoljavanja nacionalnog identiteta, kod moglo bi se reći, cijelog nekog naroda koji živi na bosanskohercegovačkim prostorima. Stiče se utisak da ti narodi nikada nisu bili jedinstveniji.
Ovaj komentar me podsjetio na jedan događaj kojeg je opisao pokojni čika Milan kada je u vrijeme sveopšteg nacionalnog divljanja pred rat, bio u posjeti kod brata u Njemačkoj.
Iritiran kolektivnim nacionalnim ludilom na našim prostorima, upitao je jednog Njemca, inače bivšeg psihologa u penziji za uzroke nastanka psihološkog stanja kojim se masovno ispoljio nacizam u njegovom narodu u smislu ,,nikada nisu bili jedinstveniji,, sa svim njegovim negativnim ispoljavanjima.
On se malo zamislio, i onda odgovorio:,,U tom psihološkom stanju ja nisam bio Njemac,,. Zatim je poslije nekoliko laganih udisaja i izdisaja sa pogledom u prazno dodao: ,,Bio sam luđak,,. U intelektualnom smislu je taj odgovor konkretan i jasan. Međutim, u psihološkom smislu on ima daleko dublje značenje kroz višeznačnost. Pogled i izraz lica tog čovjeka u toj kraćoj pauzi između ta dva odgovora su ukazivali na unutarnje intimno preživljavanje tog doba. Kada se uđe u analizu tog psihološkog stanja kroz suosjećanje s tim sagovornikom, onda se otkriva strah i otpor prema unutrašnjim uzročnicima tog ,,ludila,,. Obzirom da se pitanje odnosilo na množinu, a odgovor stigao u prvom licu, može se osjetiti svjesno izbjegavanje zamjenice ,,mi,,. Kada se čovjek uspije izvući iz tog ,,ludila,,, on postaje svjestan sredstava kojima se ispoljava ta majmunska retardiranost. Ta zamjenica ,,mi,, (Mi Srbi...; Mi Hrvati...; Mi Muslimani... itd), ima komunikacijski smisao. Međutim, njen smisao nije u tom ispoljavanju, već u njenom preživljavanju kroz identifikaciju sa grupom. Taj je Njemac poslije oslobađanja od tog UMRI sindroma postao svjestan tog sredstva i načina identifikacije, i poslije odbacivanja iz upotrebe te zamjenice, osjeća nevjerovatan strah kada ju treba upotrijebiti i zbog toga ju i izbjegava. Zamisli kada bi se nekim slučajem, recimo, posthipnotičkom sugestijom jednom UMRI-ovcu izbrisala iz pamćenja ta zamjenica, njegova svijest bi istog trenutka eksplodirala, jer ne bilo tog veznog materijala koji tu majmunsku retardaciju drži u funkciji. Ili ovaj primjer, kada bi se uključio program na neki od nacionalističkih foruma sa naredbom da izbriše svaku rečenicu koja ima smisao množine usmjerene prema toj zamjenici ,,mi,,, forum jednostavno ne bi imao tekst. Kao što vidiš, postoje načini i mjere da se definiše i mjeri to ,,ludilo,,.
Koje su to konkretne mjere?
Opšta civilizacijska humanost upotrebljava tu zamjenicu ,,mi,, kroz identifikaciju sa ljudskom populacijom. U tom slučaju se čovjek osjeća ljudskim bićem, jer kroz odnos ,,mi ljudi,, ili ,,mi ljudska bića,, on sebe postavlja jednako prema svakom ljudskom biću, što nije slučaj kod zavlačenja u čopore kroz odnos ,,mi Srbi; mi Hrvati; mi Muslimani itd,,.
Da li to znači odbacivanje svoje nacionalne pripadnosti?
Odgovor na ovo tvoje pitanje određuje drugu mjeru kojom se čovjek može odbraniti od nametanja tog ludila. Ne radi se o odbacivanju svoje nacionalne pripadnosti, već o prioritetu odnosa prema grupama kroz princip humanosti. Ako je čovjek (kroz obrazovanje, vaspitanje, preko sredstva informisanja,...) upoznat sa dvije mogućnosti identifikacije, od kojih je jedna usmjerena prema svim ljudima, a druga samo prema svojoj grupi ili čoporu, onda on treba svjesno da se opredjeli kojoj identifikaciji će dati
trajni prioritet kroz koji će se ispoljiti karakter njegove ličnosti. Ako se trajno opredjeli za identifikaciju sa svim ljudima, ne postoji opasnost da ga neko uvuče u majmunsku retardaciju.
Kroz takav odnos, on osjeća sve kulturne, moralne i intelektualne specifičnosti svog naroda, ali svaki zaključak kojeg donese obavezno prolazi kroz filter opšte civilizacijske humanosti. Na taj način je nacionalni identitet pod kontrolom savjesti te ličnosti što je sasvim suprotno kod UMRI-ovaca kod kojih taj sindrom isključuje tu savjest. Kada se mladom čovjeku u razvoju predoče ove dvije mogućnosti onda on mora biti svjestan poslijedica ako se izloži manipulaciji psihopata, a to znači da mora snositi odgovarajuću moralnu odgovornost za neprimjereno ponašanje kroz taj sindrom.
Da li ti upoređivanjem njemačkog nacizma sa ponašanjem nekog naroda vrijeđaš taj grupni nacionalni identitet naroda koji traži ravnopravno mjesto u toj civilizacijskoj stvarnosti.
Najbolje je započeti odgovor od one ekstremno negativne forme ispoljavanja kroz sukob.
Mora ti biti jasno da sukobi bilo koje vrste u kojima učestvuju pojedinci, grupe, dijelovi naroda ili cijeli narodi nemaju uzroke u parolama i šablonima razmišljanja kojima se izaziva strah i osjećaj ugroženosti, već u prihvaćenim psihopatskim osobinama razmišljanja koji riješenje takvog problema vide jedino kroz nasilje i druga necivilizovana ispoljavanja. Drugačije rečeno, jednom narodu se može kroz propagandu, montirane i režirane događaje nabaciti osjećaj kolektivnog straha i osjećaj ugroženosti, ali reakcije na takvo kolektivno psihološko stanje se ne moraju ispoljiti kroz oružani otpor, negativan revanšizam, mržnju i gađenje prema drugima itd. Psihopatizacija predstavlja nabacivanje kolektivne svijesti u kojoj pripadnici nekog naroda ne vide druge mogućnosti sem takve negativne vrste ispoljavanja. Upravo ta negativna ispoljavanja su zajednička sa nacizmom. Iz ovoga se da zaključiti da svakom pojedincu ili narodu stoje na raspolaganju različite mogućnosti reagovanja na neki problem, ali od njegove mentalne konstrukcije zavisi kakav će izbor napraviti. I u tom segmentu odnosa pojedinca ili naroda prema stvarnosti se može razgovarati o manipulaciji kojom psihopate u ulozi nacionalnih, vjerskih i drugih heroja uvlače svoje sljedbenike u ta UMRI ispoljavanja kroz nesvjesnost instinkta čopora. Sam osjećaj
neravnopravnosti svog naroda kroz osjećaj ugroženosti i potreba borbe za ravnopravne odnose u okviru te civilizacijske stvarnosti,
upućuje na nesposobnost tih UMRI-ovaca da kroz napredne i pozitivne procese razmišljanja dovedu sebe i svoj narod u ravnopravan položaj u tim trenutnim uslovima. Tu se već govori o mudrosti tog naroda i to u pozitivnom moralnom smislu, a ne kroz nasilje i mržnju koji upravo stvaraju suprotan efekat, izolaciju od tih naprednih civilizacijskih procesa.
Imam osjećaj da je tvoja ekstremna humanost zanemarila mogućnost da se čovjek ili neki narod nađe u bezizlaznoj situaciji u odnosu na tu tvoju mudrost i da je prisiljen jedino kroz nužnu odbranu u fizičkom smislu suprotstaviti se nekoj budali koja mu je stavila nož pod grlo.
Da bih započela komentar na tu tvoju primjedbu bilo bi veoma korisno odrediti prosječno pozitivno moralno, kulturno i intelektualno ispoljavanje sredine u kojoj živimo.
Ne razumijem, zašto to?
Zato što tvoja primjedba o nužnoj samoodbrani nije primjerena vremenu u kojem živimo. Jednostavnije rečeno, ona je proizašla iz moralnih, kulturnih i intelektualnih shvatanja plemenskog doba.
Još uvijek te ne razumijem.
Kroz sve ove godine razgovora s tobom sam ti pokušavala oslikati ovu našu bosanskohercegovačku dramu kroz kriterije građanske svijesti koja je zasnovana na opštim pozitivnim civilizacijskim i humanim vrijednostima. Obzirom da na ovim našim prostorima ne postoji ta građanska svijest, jasno je da ne mogu postojati ni te opšte pozitivne civilizacijske norme i njihove vrijednosti.
Oprosti što te prekidam, ali ako ne postoje te opšte pozitivne vrijednosti koje ti navodiš, valjda postoje i neke druge koje su takođe pozitivne?
Nažalost, postoje samo papanske vrijednosti iz kojih je i proistekla primjedba o potrebi nužne samoodbrane. Pozitivne moralne, kulturne i intelektualne vrijednosti su relativni pojmovi čija se pozitivnost u određenoj grupi može ispoljiti na krajnje negativan način, recimo, kroz nasilje. To značenje je dato kroz aforizam: ,,I đavo u paklu je pozitivna ličnost,,. Upravo iz tog razloga, da bi se izbjeglo ispoljavanje tih negativnih vrijednosti kroz tumačenje njihove pozitivnosti, postoji građanska svijest kao zajednički kodeks razmišljanja i ponašanja.
Ovo je nemoguće razumjeti, jer je nekoliko generacija odgajano u toj papanskoj svijesti, tako da je nemoguće stvoriti konkretnu predstavu te građanske svijesti zbog nedostatka takvog iskustva.
Može se teoretski na nekom alegoričkom primjeru objasniti smisao percepcije stvarnosti izvan te papanske svijesti. Na primjer, zamisliti neki oblik životne stvarnosti koji bi se mogao nazvati normalnim. Najjednostavnije je zamisliti jednu porodicu u nekoj razvijenoj evropskoj državi, u kojoj jedno dijete ide u školu, a drugo u dječiji vrtić. Oba roditelja rade. Pri povratku s posla, jedan roditelj pokupi dijte iz obdaništa, a drugi ,,doleti,, kući i podgrije ručak kojeg su predhodno veče skuhali. Drugo dijete se vrati samo sa produženog boravka. Takvi roditelji zbog organizovanog i štedljivog odnosa prema svojim prihodima imaju mogućnost da koriste vikend za odmor, kojeg redovno koriste kupovinom za narednu sedmicu, izlaskom u prirodu i zajedničkim ručkom izvan kuće. Jedina nelagodnost u takvom životu je velika iscrpljenost kroz rad na poslu. To je cijena koja se plaća za visoki životni standard u takvoj državi.
Prozori stana te porodice su okrenuti prema birtiji koja je preko ulice.
Šta je to birtija?
Isto što i kafić, samo što se u njoj piju pretežno alkoholna pića. Sadrži veoma skroman enterijer. U njoj se okupljaju ljudi određene intelektualne i kulturne kategoreije. To su skoro uvijek isti ljudi podjednakog intelekta i inteligencije i imaju zajedničku osobinu da su skoro svi u manjoj ili većoj mjeri pod uticajem alkohola. Oni su tu od otvaranja do zatvaranja tog objekta. Osobina im je da se gestikulacijama i glasnim govorom nadmeću u iznošenju svojih stavova. Teme su im politika ili fudbal, ponekad tračevi protkani humorom, ili dnevne teme koje odgovaraju njihovom mentalitetu. Rasprave se vode u manjim grupama. Među njima vrlo često izbijaju svađe i tuče zbog uticaja alkohola ili trajnih oštećenja psihe zbog njegovog dugotrajnog i prekomjernog konzumiranja. Međusobno su stvorili određena pravila ponašanja koja su zasnovana na pravu jačeg u fizičkom smislu i ponosu na vlastite vrijednosti koje oni smatraju pozitivnim.
Kada ponašanja takvih birtijskih grupa posmatraju članovi porodice sa tog njihovog prozora, onda nastaju određeni negativni zaključci o tim grupama kroz opšte društvene kriterije po kojima ta porodica živi. To je stav da su ljudi u tim grupama alkoholičari, neodgovorni prema sebi i društvu u kojem žive, i životni gubitnici kojima vrijeme izmiče bez konstruktivnog odnosa prema situacijama u kojima egzistiraju. Tim načinom života predstavljaju društvene parazite, jer sredstva za pijenje ostvaruju na različite načine i ni jedan od tih načina nije u okviru pozitivnih civilizacijskih normi.
Ti zaboravljaš da takva okupljanja postoje na selima za vrijeme zimskog perioda kada je obrađivanje zemlje nemoguće.
Drago mi je da si shvatio moju priču. Ne postoje idealni primjeri kao što je ovaj sa birtijom. Ova uporedba se ne odnosi na zemljoradnike koji nakon neprospavanih sezonskih noći zbog rada koriste boravak u birtiji kao relaksaciju. U mom primjeru se oslikava stanje bezperspektivnih ljudi u gradu koji svoj destruktivan mentalitet ispoljavaju kroz grupu u gradskoj birtiji.
Ako čovjek zauzme stav da je prostor u kojem mi živimo dio građanske Evrope, onda se može izvesti zaključak da žitelji Zapadne Evrope gledaju to naše društveno stanje na isti način kao što gleda ta porodica na birtiju preko ulice. Prizor je potpuno identičan s razlikom što takvo ponašanje nije prouzrokovano uticajem alkohola, već kroz UMRI sindrom i druge negativne moralne i kulturne ,,vrijednosti,, grupa. Jedini stav koji može zauzeti ta Evropa je: ,,Daleko im kuća od moje,,. Razlog je nemogućnost bilo kakvog pozitivnog uticaja koji nije u okviru te ,,birtijske,, svijesti.
Pa zašto se ta Evropa zauzima da nam pomogne kada je situacija takva da ih ta naša birtijska svijest ne može razumjeti?
Zato što se ,,komšije,, žale da nemaju svoj mir od galame, psovki i tuča. Pogledaj izvještaje koliko se droge, bijelog roblja, stranih državljana iz nerazvijenih zemalja ilegalno prebacuje preko naše teritorije u zemlje Zapadne Evrope.
Drugu, još veću opasnost za tu Evropu predstavlja tvoja generacija koja postavlja to pitanje podmetanja noža pod vrat i potrebe samoodbrane. Dovoljno je da toj generaciji neko od psihopata upre prstom u neku evropsku ličnost ili državu, i da se ta novokomponovana birtijska svijest pretvori u terorizam.
To opet ne razumijem. Kako može moja generacija postati teroristička?
Evo kako. Vratimo se ponovo birtiji. Vlasnik birtije ima sina koji je završio samo šest razreda osnovne škole i od petnaest ocjena za znanje -tri kategorije A, B, i C sa po pet ocjena u svakoj kategoriji- imao je iz svih predmeta tu četrnaestu dvojku koja pripada toj posljednjoj kategoriji. Nije ga interesovala škola. Ali zato su ga privlačile junačke i ribarske priče tih alkoholičara u birtiji, koje je gutao bez daha. Sada kada je odrastao on nije alkoholičar, ali ima tu alkoholičarsku svijest koju je primio kroz obrazovanje u birtiji. On u svađi izvadi nož ili pištolj i ubije učesnika u svađi pravdajući to nužnom samoodbranom, jer mu je navodno taj ubijeni podmetnuo nož pod vrat, a on je na osnovu iskustva iz tih birtijskih priča ,,mudro,, i ,,pametno,, reagovao. Pogledaj koliko se nasilja provodi iz tvoje generacije. To birtijsko dijete si ti i svi iz vaše generacije.
I tu leži odgovor na tvoje pitanje, šta ako neka budala postavi nekom narodu nož pod vrat? Odgovor je:,,Našla vreća zakrpu,,. Kulturnije rečeno, sukobi su birtijski mentalitet, a dogovor i razumjevanje građanski nivo i mentalitet. Svako biće ili narod se nalazi u situaciji koja odgovara njegovom kulturnom i psihološkom nivou. Iz tog razloga takvo ponašanje i razmišljanje svrstavam u kategoriju grupe, a ne naroda, jer svaki narod ima svoju pozitivnu istoriju, tradiciju i mudrost, koju ja sa poštovanjem cijenim.
Izgleda da je nesporazum između mog viđenja napada i tvog viđenja odbrane. Da li je po tebi moguće da neko bude iznenada fizički napadnut bez nekog razloga? Ako postoji takva mogućnost, onda tvoja priča o vreći i zakrpi ima ograničeni smisao.
Ako si ti meni postavio provokativno pitanje, mogu i ja tebi. Ako neko ljudsko biće iznenada udari grom, da li se ti upitaš, da li je taj nesrećnik hodao po tom nevremenu poljem djeteline bez okolnog visokog drveća sa otvorenim kišobranom? Kada se govori o napadu, onda mudrost zahtjeva da se ispitaju okolnosti pod kojima se dogodio taj napad. Skoro svi iznenadni napadi na ljude u fizičkom smislu su se dogodili u uslovima koji pogoduju tim napadima. Upravo ta mudrost omogućava čovjeku korekciju u ponašanju koja mu ne dozvoljava da ulazi u te rizične situacije, a to drugim riječima znači da djeluje kroz razum. Te negativne okolnosti u kojima se naše društvo nalazi su stvorili gazdini sinovi psihopatskom manipulacijom, u kojoj pojedinci kao žrtve te manipulacije nisu toga bili svjesni, a nisu ni sada. Te okolnosti međusobnih sukoba, fizičkih ili verbalnih, ja nazivam birtijom, a sadržaje, birijskim životom u kojem egzistira ta izmanipulisana birijska svijest.
Gdje ti vidiš tu birtijsku svijest u društvu?
Kroz afere, prepucavanja, izmišljanja, laganja, hvalisanja, optuživanja, korupciju, mito, organizovani kriminal i svega onog što čini ovu našu političku, kulturnu i moralnu stvarnost.
Želiš da kažeš da ne postoje narodnooslobodilačke borbe u svijetu.
Postoje isto kao i ,,borba za svoja nacionalna prava,,.
Hitler nije mogao naoružati njemačku armiju u društvenoj i državnoj krizi koju je preuzeo dolaskom na vlast. U tom poslu mu je Gazda davao kredite iako je znao za šta je on ta sredstva trošio.
I na tako režiran svijetski rat pojavljuju se narodnooslobodilački pokreti. Nije sporno da li oni postoje, već koja im je stvarna svrha. U tom smislu ja govorim o lizanju plastične banane. Kada bi ljudska svijest uspjela da sagleda svoje huškaše na rat, ne bi postojao agresor, već psihopate u ludnicama.
Pokušala si mi objasniti da postoji građanska svijest, UMRI-ovska svijest, zatim psihopatska svijest. Sada govoroš o birtijskoj svijesti. Kakva je njena osobina u odnosu na ove koje si već ranije navela?
Za UMRI-ovce sam ti već kazala da osim psihofizičkog nasilja nad nepripadnicima njihove grupe, oni u intelektualonom smislu podržavaju, pravdaju, sakrivaju, minimiziraju to nasilje, a istovremeno kroz propagandu veličaju i ističu izmišljeno ili stvarno nasilje nad njihovim članovima predstavljajući sebe kao narod, a ne kao element ili dio naroda. Obzirom da je ta grupa, koja je pod kontrolom psihopata dio naroda, postoje drugi dijelovi naroda koji ne prihvataju takvo ispoljavanje, a prisiljeni su živjeti u takvim okolnostima. Oni se tom prilikom prema psihopatskoj vlasti ne odnose kroz instinkt čopora, već kroz pozitivne moralne vrijednosti koje u takvoj situaciji ne mogu da ispolje. Osim frustracija, oni nesvjesno učestvuju u psihopatskim manipulacijama kroz te pozitivne moralne kriterije. U poređenju sa mojim primjerom birtije, može se kao primjer uzeti osoba koja ne pripada tom birtijskom intelektualnom i moralnom mentalitetu, a prisiljena je iz određenih razloga da bude jedan period, od recimo, dva do tri mjeseca u toj birtiji. Na početku njenog boravka ona je krajnje rezervisana i neutralna prema ponašanjima tih ljudi, uz osjećaj nepripadanja toj grupi. Postepeno ona sve više intelektualno učestvuje u ,,radu,, te grupe, ne kroz njihov intelektualni i moralni nivo, već svoj. Počinje sa dijagnosticiranjem i opredjeljivanjem ko je od tih učesnika u raspravama više ili manje u pravu. To je momenat kada se kroz te svoje moralne kriterije nesvjesno identifikuje sa grupom u opozicionom smislu. Drugim riječima, komunicira sa grupom iz svojih pozitivnih moralnih opredjeljivanja. E, to dobronamjerno učestvovanje u ,,radu,, te grupe je ulazak u birtijsku svijest kroz opoziciono djelovanje i raskrinkavanje negativnog ponašanja određenih članava u određenim okolnostima. U našim stvarnim uslovima je to svaka negativna kritika upućena na rad i ponašanje subjekata ove trenutne stvarnosti. Tu negativnu, a ponekad i pozitivnu kritičku opredjeljenost prema političkim, kulturnim ili moralnim aferama ja nazivam birtijsko presuđivanje.
Zašto prema takvom ponašanju imaš negativan stav?
Ovo moje izlaganje prihvati kao opis našeg društvenog stanja, a ne kao negativan stav. U ovaj opis spada i podatak da takvo birtijsko opredjeljivanje, ko je u pravu, a ko ne, predstavlja psihopatama u manipulaciji veoma kvalitetno ,,tijesto za mjesiti,,. Jedna od tih manipulacija je i predizborna kampanja. Izbori su za psihopate poseban izazov u egzistencijalnom i psihopatskom smislu. U tom procesu, veoma značajnu ulogu za njih imaju moralno pozitivni glasači koji su kroz psihopatsku manipulaciju prihvatili birtijsko razmišljanje i presuđivanje. To njihovo presuđivanje nema neki globalan čvrst intelektualni temelj, već se ono gradi u samom procesu presuđivanja na osnovu predočenih psihopatskih vješto montiranih prezentacija. Te prezentacije, ili bolje rečeno igre izazivaju kod tih izdvojenih ljudi pozitivno moralno reagovanje koje čini prevagu u korist psihopata naročito u vrijeme izbora. U tom smislu se pred izbore vodi vrlo uspješna ,,borba protiv svih vrsta kriminala,,. Izbori nisu jedini cilj takve igre. Tim aktivnostima Gazda ispituje javno mišljenje i na osnovu njega određuje naredne pravce djelovanja.
Ne možeš izbjeći zaključak da o normalnom odnosu prema stvarnosti imaš negativan stav nazivajući ga birtijsko presuđivanje. Na koji se način ti izjašnjavaš kada je u pitanju posmatranje ove naše stvarnosti?
Zar do sada nisi primjetio da ja ne optužujem i ne presuđujem u okviru tih sadržaja o kojima raspravljamo? Ja analiziram formu i način ponašanja učesnika u tim društvenim ispoljavanjima. Drugim riječima, mene iteresuju ciljevi i posljedice tih društvenih ispoljavanja. To je ustvari upoređivanje društvenog ponašanja sa mjerom koja predstavlja opštu civilizacijsku humanost. Da bi se to moglo predočiti u konkretnom smislu, potrebno je ponekad opisati ponašanje nekog pojedinca ili grupe koje je prisutno i kod drugih pojedinaca i grupa. Kada bih se nekim slučajem o tim problemima izjašnjavala u društvu, ne bih imenovala ni pojedinca ni ni grupu, i time bih dozvolila da se svaki pojedinac ili grupa mogu sami prepoznati u tom prikazu. U tom slučaju bi takav uopšten prikaz kroz konkretno upoređivanje na osnovu te mjere humanosti dao potpunu slobodu posmatraču da se odredi u odnosu na svoje ponašanje. Ako bi takav čovjek u svojoj svijesti imao bar neke elemente te opšte civilizacijske humanosti, ta uporedba bi mogla kod njega pokrenuti korekciju ponašanja u pozitivnom civilizacijskom smislu. Kod UMRI-ovaca je suprotan proces. Oni te asocijacije koje se direktno ne odnose na njih, tumače kao napad na njih i uzvraćaju na grub i intelektualno neprimjeren način koji je suprotan principima humanosti.
Ljudi koji nisu pod uticajem UMRI sindroma, takve nepristrasne analize ne mogu ostvariti, zato što intelektualno, a naročito emocionalno, učestvuju u tim psihopatskim sadržajima kroz birtijsko presuđivanje o kojem sam maloprije govorilla. Iz ovoga možeš zaključiti da ja nastojim biti emocionalno i moralno izvan tih sadržaja, što me čini strancem u odnosu na ta negativna ispoljavanja.
Kažeš da ne vrijeđaš, a svoje neistomišljenike nazivaš mentalno retardiranim majmunima.
Čini mi se da namjerno izbjegavaš prihvatiti razliku između vrijeđanja i upoređivanja. Da li je to vrijeđanje ako ja kažem da je lopov onaj koji prisvoji stvar bez pristanka njenog vlasnika. Da li je vrijeđanje ako ja kažem da neko ko se prema drugima odnosi kroz mržnju, gađenje, nasilje bilo koje vrste, i druge nehumane postupke, i pravdanje takvog ponašanja da je mentalno retardirani majmun? Vrijeđati nekoga znači imenovati konkretno neku osobu ili grupu i upućivati joj takve negativne etikete. Ja to ne radim. Samo dajem definiciju mentalno retardiranog majmuna na osnovu opšte civilizacijske humanosti, i istovremeno kroz opis takvog ponašanja dozvoljavam svakome da se prepozna u tome. Onaj ko se prepozna u takvoj analizi, a ne želi da prihvati tu definiciju, krije se iza osjećaja i tumačenja napada na njegovu ličnost u smislu osjećaja vrijeđanja.
Moraš priznati da je emocionalno i moralno distanciranje teško ostvarivo u uslovima gdje nas psihopate neprekidno obasipaju novim aferama koje direktno ugrožavaju našu egzistenciju. Da li je moguće da moralno pozitivna osoba u takvim situacijama izbjegne birtijsko presuđivanje na jednostavniji način?
Postoji takav način, ali je on neuvjerljiv za napaćenu ličnost, jer se ne može uočiti direktna uslovljenot između tog načina razmišljanja i ponašanja, i efekata tog distanciranja. Razlog tome je usađen pojam o direktnom suprotstavljanju kroz recimo javna okupljanja i nasilje koji su već izverzirana varijanta gazdinih sinova u takvim situacijama. Tom prilikom pri masovnim pritiscima kroz javna okupljanja, te psihopate promjene sadržaj i ljude u spornom sadržaju, a cilj mučenja i dalje ostaje u upotrebi. Uslov za distanciranje je da takvo biće umjesto moralnih kriterija kojima učestvuje u analizi i presuđivanju tih sadržaja, uvede lični stav u formi poruke:
Papci, vaše je vrijeme isteklo. Vrijeme je da odete.
Koji su efekti takvog distanciranja?
Glavni efekat je psihičko oslobađanje od frustracija i izlazak iz depresivnog stanja koje potresa ove moralno pozitivne ljude. Taj stav prekida uticaj manipulacije na tu ličnost, a istovremeno otvara nove intelektualne načine percepcije i reagovanja, za koje psihopate i UMRI-ovci nemaju odgovarajući program djelovanja. Tom prilikom se otvara ljudska svijest za prihvatanje građanskih kriterija razmišljanja, koji se ne mogu ispoljiti kroz birtijsko presuđivanje ili kroz nasilje u bilo kojem smislu.
Možeš li to konkretnije objasniti?
Osnovno je pitanje, da li negativno emocionalno preživljavanje kao posljedica nehumanog ponašanja vlastodržaca psihopata, može pozitivno uticati na promjenu takve situacije? Drugačije rečeno, da li ljutnja, nezadovoljstvo, bijes, i slična preživljavanja u čovjeku mogu uticati na promjenu društvenog stanja u kojem se on nalazi? Zaključak je da ne može. Znači, to negativno emocionlno preživljavanje koje osjeća napaćena ličnost ne utiče na poboljšanje situacije, psihički muči tu ličnost, i zbog toga ta patnja predstavlja hranu kojom se hrani Gazda. Time ta ličnost nesvjesno učestvuje u hranjenju i održavanje u životu Gazde i njegovog sistema mučenja. Uzrok tom negativnom emocionalnom preživljavanju nisu psihopate i njihovi sljedbenici, već negativne misli koje proizvodi ta napaćena ličnost kroz birtijsko presuđivanje. Ako se ta presuđivanja zamjene zaključkom da je vrijeme papanluku isteklo, umjesto negativnih misli kroz birtijsko presuđivanje pojavljuje se potreba akcije koja je usmjerena protiv papanluka i primitivizma u opštem smislu. U tom slučaju nastaju spontane pozitivne promjene. Frustracija koja je prisutna kroz osjećaj bespomoćnosti se zamjenjuje konkretnim efektivnim ponašanjem protiv primitivizma, ili bolje rečeno, protiv plemenskog ponašanja uz izostanak depresivnih simptoma. Glavna osobina takvog razmišljanja i ponašanja je da se ličnost ne upliće i ne sapliće u montirane psihopatske igre, već ih posmatra u opštoj formi uz shvatanje smisla i razloga njihovog postojanja. Generalni problem ovog bijednog stanja u kojem se naša društvena zajednica nalazi nije u fizičkom napadu neprijatelja, već u okupaciji pojedinačnih svijesti nametanjem ili zadržavanjem primitivnih i zaoslallih svijesti grupa čije ispoljavanje doživljavamo kao patnju. U takvim uslovima se pojedinac ne može suprotstaviti toj patnji kroz fizički obračun, već mentalnom izolacijom od šablona razmišljanja koje su nametnule psihopate kroz te igre koje provode. Ova mentalna izolacije ne samo da stvara konkretne ideje za prevazilaženje stvarnih ličnih i porodičnih problema stvorenih kroz to društveno stanje, već je taj proces propraćen i pozitivnom sudbinskom susretljivošću.
Stranica 7 od 10 Sve stranice