Kičica - CENTAURIUM UMBELLATUM GILIB.

Sinonimi: Centaurium erythraea Raf. — Centaurium minus Moench. — Centaurium vulgare Raf. — Chironia centaurium Curt. — Erythraea centaurium Pers. — Erythraea vulgaris S. F. Gray — Gentiana centaurium L.

Narodni nazivi: bor cvitaš — ger — gorka kitica — gorčica — gorko zelje — griževnjak — grozničava trava — grozničavka — jezernica — kantarion — kitica — mali stozlatnik — tavžentroža — trava od groznice — zlati grmek — zlatna žuč — zlatna kitica.

Kičica

Opis biljke: jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka, četvorouglaste i razgranjene stabljike i visine 20 do 50 cm. Prizemni listovi su obično smješteni u rozeti, a listovi na stabljici su naspramni i sjedeći, jajolikog do duguljastog oblika. Cvjetovi su složeni u paštitac, ljevkastog su oblika i ružičasto-crvene boje. Prašnici se nakon cvatnje karakteristično savijaju u spiralu. Cvjetovi se otvaraju po toplom vremenu tek kod najmanje 20° C.

Kičica

Miris i okus: biljka miriše slabo aromatično, a okusa je oštra i gorka. Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza.

Stanište: kičica rado uspijeva na šumskim livadama i šumskim čistinama te voli vapnenasto, ilovasto i toplo tlo, ali se prilagođuje i drugim uvjetima staništa, a uspijeva čak i na močvarnom tlu.

Ljekoviti dijelovi biljke: u početku cvatnje sabire se čitava biljka (Herba Centaurii) pa se tako sabrana razastre zbog sušenja u hladu na zračnom mjestu. Uobičajeno je da se sabrana biljka veže u snopiće koji se objese u hladu radi sušenja. Sabrana biljka neka ne bude dulja od 20-25 cm, jer prevelika stabljika smanjuje vrijednost. Sušenje na suncu, kao i sabiranje kada je biljka već ocvala, daje drogu čiji cvjetovi nisu više ružičasto-crveni, nego blijedo smeđi, a i čitav je izgled biljke smeđ, zbog čega takva droga nije kvalitetna. Sabirači te biljke često griješe što biljku prilikom sabiranja ne režu, nego je čupaju zajedno s korijenjem koje se nalazi plitko pod zemljom. Na taj se način biljka u prirodi prorjeđuje, a poznata su i uništenja čitavih staništa prouzrokovana ovakvim nerazboritim načinom sabiranja.

Ljekovite i djelotvorne tvari: najvažnija ljekovita tvar je gorki glikozid eritrocentaurin, nadalje eterično ulje u manjim količinama, palmitinska kiselina, stearin, sluz, šećer, eritarin, bezbojni ali kristaličan vrlo gorak glikozid vjerojatno je najljekovitija supstanca.

Nadalje su utvrđeni još cerilni alkohol, fitosterin, guma, vosak, viši alkoholi, lagano hlapivo ulje, masne kiseline, kalij, škrob i magnezij. Eritrocentaurin je sastavni dio gorkih kapi za želudac (Tinctura amara) i ekstrakta (Extractum Centaurii).

Ljekovito djelovanje: kičica je izrazita ljekovita biljka za bolesni želudac. Ona djeluje u prvom redu na sprečavanje vrenja i pobuđuje rad želučanih, crijevnih i pljuvačnih žlijezda. Otklanjanjem pojava vrenja, jačanjem preslabog ili tromog želuca kao i pospješenjem rada želučanih žlijezdi, naročito kod nedovoljnog izlučivanja solne kiseline, postiže se temeljita promjena cjelokupnog rada želuca i crijeva. Prije svega pospješuje se stolica, otklanja začepljenje, a odstranjuje se, odnosno smanjuje zastoj u radu i želučani plinovi. Kičica uspostavlja u želucu i crijevima ponovo prirodni rad i funkcije, a time djeluje i na funkcije jetre i žuči, otklanja i ovdje nedovoljan rad tih organa, odnosno, među ostalim liječi smetnje u jetri, žučne grčeve i žuticu. Da ovo ljekovito djelovanje, koje se odnosi na jačanje i čišćenje ima kao posljedicu i poboljšanje krvi kod slabokrvnosti, da se normaliziraju poremećeni odnosi kolanja i da na kraju nestaje tjelesna i duševna umornost i iscrpljenost, samo su dokazi u kojoj mjeri bolesne pojave želuca i crijeva nepovoljno utječu na čitav organizam. Kičica je najbolja i najpouzdanija ljekovita biljka koju pruža priroda i koja s pravom zaslužuje svoje ime. (Kičica se u njemačkom jeziku naziva "Tausendguldenkraut", tj. biljka tisuću guldena, što bi odgovaralo i nekim našim narodnim nazivima, kao npr. tavžentroža ili zlatna kitica.)

Za pripremu čaja dovoljno je pola čajne žlice kičice staviti na močenje u 1 šalicu hladne vode kroz 8 sati. Nakon što je hladni pripravak ocijeđen, zagrije se da bude topao, a piju se tokom dana 2 šalice uvijek prije jela, nikada neposredno nakon jela. Mnoga primjena kičice u pučkoj medici kao i zapisi u starim bilinarskim knjigama, našla je u cijelosti potvrdu i u nauci.

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: kod bljedoće, slabokrvnosti, rahitisa i skrofuloze pije se čajna mješavina od jednakih dijelova kičice i gospine trave (br. 70). Za pripremu uzme se 1 čajna žlica te mješavine za 1 šalicu čaja i na kraju se doda 1 čajna žlica meda, a piju se dnevno 2 do 3 šalice u gutljajima, tj. polagano.

Kod tvrdokorne začepljenosti i bolesti jetre priprema se klistir od jednakih dijelova kičice, maslačka (br. 142) i puzave pirike (br. 5). Ta se mješavina jednom prokuha, uvarak se ostavi da odstoji dok ne bude kao mlačan upotrebljiv, procijedi se, a klistir se uzima uveče.

Čisti čaj od kičice, uziman kroz dulje vrijeme, djeluje na mršavljenje kod ugojenih osoba.

Kod želučane slabosti, pritiska u želucu i katara želuca, priprema se čajna mješavina od kičice, korijena srčanika (br. 63), podanka iđirota (br. 2) i kamilice (br. 89). Za 1 šalicu čajnog oparka uzima se 1 čajna žlica te mješavine, a čaj se pije tokom dana 2-3 šalice. Kičica je također prava ljekovita biljka za žene, jer otklanja smetnje kod menstruacije.

Kod očnih bolesti na skrofuloznoj podlozi piju se dnevno 2 šalice čaja pripremljenog kao čajni oparak od mješavine jednakih dijelova kičice i listova oraha (br. 74). Za 1 šalicu uzima se 1 čajna žlica navedene mješavine.

Kućni recept za želučani gorki napitak:

150 g kičice
100 g korijena od rabarbare (br. 123)
100 g ploda borovice (br. 75)
50 g stolisnika (br. 1)
30 g podanka iđirota (br 2) i
20 g biljke pelina (br. 23).

Dijelovi se korijena dobro usitne, a plodovi borovice se zgnječe. Ta se biljna mješavina stavi u bocu od 5 litara, a na nju se nalije 2,5 litre 90% -tne vinske žeste ili alkohola i ostavi stajati kroz 2 dana. Sada se pripremi šećerna otopina od 1,5 litre prokuhane i dobro rashlađene vode i 1 kg šećera. Čim je otopina nakon jednog prokuhavanja i ohlađenja postala potpuno bistra, nalije se u biljni pripravak s alkoholom i dobro protrese. Dobro zatvorena boca stavi se kroz 4 tjedna u blizinu peći ili štednjaka, tj. na toplo mjesto i dnevno se 2 do 3 puta dobro protrese. Nakon 4 tjedna sadržaj se boce procijedi, ostatak se dobro istiješti i tako dobiveni želučani gorki napitak napuni se u boce. Od toga napitka uzima se po 1 rakijska čašica prije ručka i večere kod slabosti želuca, probavnih smetnji, pečenja u želucu, žgaravice, pritiska u želucu, pomanjkanja apetita, nadutosti, začepljenja, otečene slezene, početne žutice, kod prekomjernog sekreta u želucu, i kod smetnji sa žuči.

Pelin pomiješan s jednakim dijelovima kičice ljekoviti je napitak za šećerne bolesnike.

Kućni recept za vino od kičice:

60 g kičice
40 g kamilice (br. 89) i
40 g sitno izrezane kore naranče.

Sok od 2 naranče stavi se u 1,5 litre dobrog bijelog vina i ostavi na suncu tri tjedna, nakon toga se ocijedi i napuni u boce. Upotreba je ista kao i kod želučanog gorkog napitka.

Primjena u liječenju životinja: kičicu treba staviti konjima ili govedu u zelenu krmu ili sijeno kod krvomokrenja životinja. Čajni uvarak kičice upotrebljava se za čišćenje rana, a nakon toga se od istoga na rane stavlja vlažni oblog. Čajna mješavina od kičice, pelina (br. 23) i srčanika (br. 63) daje se konjima, kravama i ovcama kad nemaju volje za uzimanje hrane te kod mršavosti i tjelesnog propadanja. Životinje će napadno brzo postati zdrave. Kičica se daje životinjama kod začepljenosti ili kod proljeva.

Iz mitologije i povijesti: kičica je još u starom vijeku bila vrlo cijenjena ljekovita biljka, a zvala se "centaurium" po Kentauru Hironu, koji je njome liječio jako zagnojene rane. Hipokrat, Aristotel i svi veliki liječnici i prirodoslovci hvalili su tu biljku koja se kod Rimljana zvala "fel terrae", tj. žuč zemlje, radi svog gorkog okusa. Prema jednom drugom tumačenju, trebalo bi ime nastati od latinskih riječi centum - sto i aurum - zlato, složeno u centaurum. U povijesti, pričama i vjerovanju mnogih naroda, kičica je kao ljekovita biljka, uvijek prisutna.