Sinonimi: Apium carvi Crantz. — Bunium carvi M. B. — Carum aromaticum Salisb. — Carum decussatum Gilib. — Ligusticum carvi Roth.
Narodni nazivi: divji kumin — karun — kimelj — kimin — kmin — kom — komin — krop — kumen — kumin pitomi — kuminak — pitomi kim — poljski kim.
Opis biljke: kim je dvogodišnja biljka s bijelim korijenom, oblika poput mrkve. Stabljika je uglasta i razgranjena. Listovi su dvostruko perasti, a mnogi vrlo sitni listići pršljenastog su oblika.
Oblik cvata je štitac bez ovojnih listića, a cvjetovi su bijele boje. Plod je duguljast i rebrast, te ima po pet uzdužnih rebara u čijim su dubinama smješteni uljni kanali.
Od ljekovitih biljaka iz porodice štitarki (aniš, kopar, komorač, mrkva, kim, peršun, trbulja, celer) i otrovnih ljekovitih biljaka (kukuta i divlji peršun), kim je jedina biljka koja ima postrane listiće na dnu lisne peteljke! Vidi usporedni pregled kod trbulje (br. 96).
Vrijeme cvatnje: svibanj, lipanj.
Miris i okus: miris sjemena je ugodan i jako aromatičan. Okus je isto tako ugodan, jako aromatičan i ugrijava. Ista svojstva mirisa i okusa ima i korijen, samo je nešto blaži.
Vrijeme sazrijevanja sjemena: srpanj, kolovoz.
Stanište: kim raste gotovo na svim livadama kao samonikla biljka, no danas se radi velike potrebe za tom ljekovitom i začinskom biljkom sve više pribjegava njezinu uzgoju na oraničnim i vrtnim površinama.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se zrelo sjeme (Fructus Carvi) u vrijeme njegovog sazrijevanja, a pojedinačno se u travnju sabire i korijen.
Ljekovite i djelotvorne tvari: kim sadrži u različitim količinama eterično ulje (Oleum Carvi) nadalje šećer, škrob, dušične i bezdušične tvari, masno ulje i mineralne tvari.
Ljekovito djelovanje: kim je prastara ljekovita biljka koja se uzgajala pa je sjeme kima nađeno već u prethistorijskim sojenicama. Pod nazivom "cuminum" kod Rimljana i "kyminon" kod Grka nije označen kim o kojem je riječ, nego je pod tim nazivima označena srodna biljka kimu koji uspijeva na sredozemnom području. Plinije je najprije opisao livadni kim kao "careum" jer bi trebao potjecati iz Kareja u Maloj Aziji. Pod staronjemačkim nazivom "veltkymmel" nije bio označen kim nego majčina dušica (Thymus serpvllum). Tek je Mattioli opširno opisao kim.
Kim ima svojstva da lagano podražuje, ugrijava, jača želudac, pospješuje izlučivanje mokraće i pospješuje probavu.
Sjeme kima se izravnava u svojem djelovanju sa sjemenom aniša i komorača, pa ga je Kneipp preporučivao kao sredstvo protiv nadimanja.
Sjeme kima naročito se preporučuje ženama jer na trostruki način djeluje pospješujući:
1) pospješuje menstruaciju i smiruje grčeve maternice.
2) djeluje na umekšavanje, čime se olakšavaju porođajni bolovi i sam porod,
3) kim pospješuje izlučivanje mlijeka za vrijeme dojenja.
Smanjenje sekrecije mlijeka i s time u vezi izbjegavanje nakupljanja mlijeka vidi pod ljekovitim biljkama kaduljom (br. 132) i peršinom (br. 101). Kimove kupelji su vrlo dobre za slabunjavu djecu.
Za pripremu čaja uzima se 1 čajna žlica sjemena kima, malo se prokuha, ostavi 10 minuta pokrito, nakon čega se ocijedi. Piju se dvije do tri šalice dnevno u gutljajima. Kimovo ulje uzima se samo jednom dnevno i to najbolje 3-4 kapi na nešto šećera u prahu.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: kuhani korijen kima vrlo je zdrav. On zagrijava želudac i bezbolno pospješuje izlučivanje mokraće. Češka i moravska pučka medicina tvrdi da se sprečava udar kapi ako se jede mnogo kima. Sjeme kima, napunjeno u platnenu vrećicu, dobro ugrijano i stavljeno na trbuh, otklanja trbobolju i smanjuje nadutost.
Zdrobljeno sjeme kima, poprskano vinom, stavljeno u platnenu vrećicu i toplo položeno ublažuje bolove glave, uha i zuba.
Topli čaj od kima bez šećera vrijedi u pučkoj medicini kao jedan od najboljih i najpouzdanijih lijekova kada peče želudac, u bolovima i grčevima želuca, kod nadutosti i nadražaja na povraćanje. Ako se kim dodaje jelu, stvara se apetit, dobra probava, smanjuje se nadutost, omogućuju se vjetrovi i otklanja zadah iz usta.
Gram kimovog ulja rastvoren u 50 g vinske žeste i od toga dodana klistiru 1 jedaća žlica, djelovat će blago i rastvarajuće.
Kim stavljen u vinsku žestu ili rakiju daje napitak koji jača želudac, djeluje na umirenje i na smanjenje grčeva. Liker od kima često se patvori kemijskim nadomjescima te kao takav nema nikakve ljekovite vrijednosti. Kim je prema shvaćanju ruske pučke medicine vrlo dobar lijek protiv pijanstva. U tu svrhu prelije se 50 g kima jednim litrom kipuće vode te se pijancu daje da nezaslađeno pije na slijedeći način: prvi dan 4-5 šalica, drugi dan 4 šalice, treći dan 3 šalice, čatvrti dan 2 šalice i slijedeće dane po 1 šalicu i to tokom 3 tjedna, već prema stupnju pijanstva. Najprije nastupa povraćanje i nakon toga slijedi većinom proljev i povišeno izlučivanje mokraće i znoja. Kura se kod ponovne pojave pijanstva ponavlja, a uspjeh ne izostaje.
Primjena u liječenju životinja: i kod životinja djeluje kim na smanjenje nadutosti te kao sredstvo za umirenje grčeva, a sprečava vrenja kod kolika. Kim pomiješan u hranu konjima i svinjama, pospješuje apetit. Lagani uvarak od kima, dodan piću, otklanja nedostatak mlijeka kod krava. Sjeme iz kojeg je destilacijom izvađeno eterično ulje vrlo je dobro krmivo radi bogatog sadržaja bjelančevina i masti, te dodavano u malim količinama ostaloj krmi, daje životinjama veći radni kapacitet.