Narodni nazivi: crveni papar — crljeni papar — paparata — paprica — paprka — pasji đumbir — peverun —- peca — piper — piperka — turski popr.


Opis biljke: paprika je jednogodišnja biljka, visoka oko 50 cm s uspravnom, golom i slabo razgranjenom stabljikom. Listovi su lancetastog, a često i jajolikog oblika, s peteljkom, po rubu cijeli ili lagano zaobljeni. Cvjetovi su nagnuti prema dolje, pojedinačni ili po dva do tri zajedno. Čaška je polukružnog zvonastog oblika, dok je krunica kratko cjevasta, bijele do žućkaste, a rijetko grimizno do ljubičaste boje. Plod je mnogosjemena boba, s grubom, kožastom i mesnatom plodnom stijenkom, skerletno-crvene, svijetlo do tamnocrvene, žute, a i ljubičaste boje.


Miris i okus: plodovi su bez mirisa, a okus im je oštar, peče poput papra, no postoje i sorte kojima okus nije oštar i ne peče.

Vrijeme cvatnje: ovisno o staništu između lipnja i rujna, a vrijeme sazrijevanja plodova od sredine srpnja do u kasnu jesen.

Stanište: prvotna domovina paprike je tropska Amerika odakle je nakon otkrića Amerike prenesena preko Španjolske i u ostale dijelove Evrope.

Ljekoviti dio biljke: mesnati plodni dio sa svojim vrijednim biljnim sadržanim tvarima.

Ljekovite i djelotvorne tvari: osim bogatog sadržaja vitamina C, u paprici se nalazi i provitamin A (karotin) o kojem se više govori u poglavlju o mrkvi. Osim toga, postoje još daljnje vrijedne tvari, kao što su citrin, ksantofil, kapsorubrin, kriptoksantin, kapsantin, aromatične tvari i alkaloid kapsicin, koji nanesen na kožu izaziva mjehure.

Ljekovito djelovanje: ubraja li se paprika u ljekovito bilje? Gotovo se uvijek postavlja to pitanje kada je riječ o ovom kuhinjskom začinu i kada se paprika označava kao ljekovita biljka. Prigovor najvećim dijelom glasi: paprika je preoštra i zbog toga škodljiva. Kao "španjolski papar" došla je paprika u 15. st. u Evropu i preko Afrike se udomaćila u Turskoj. Oko 1700. god. paprika je došla u Mađarsku gdje je nazvana "turski papar". Tek kasnije dobila je mađarsko i internacionalno ime - paprika. Vremenom je paprika postala u Mađarskoj neka vrsta monopola, a postigla je upravo svjetsku slavu kada je mađarskom učenjaku Szent-Gyorgyju direktoru Medicinsko-kemijskog instituta Sveučilišta u Szegedu, uspjelo da u mesnatom dijelu ploda paprike dokaže postojanje vitamina C. Prije tog otkrića kao vrhunske C-vitaminske biljke slavile su se limun i naranča. U paprici se, međutim, pojavljuju 4 do 6 puta veće količine vitamina C. Tako vrijedna količina vitamina i biljnih tvari ne smije vas zavesti na krivi put pa da papriku obilno miješate u jela, a treba otkloniti dodatno začinjanje jela paprikom kod stola. Taj oštar začin, koji jako pobuđuje apetit, treba upotrebljavati vrlo skromno i povremeno.

Prekomjerna upotreba paprike, kao što je često zapaženo, prouzrokuje katkada s vrlo lošim posljedicama dugotrajno i teško lječivo stvaranje prekomjerne kiseline u želucu, a i začepljenost. Prekomjerno uživanje paprike može imati kao posljedicu nadražaj bubrega, odnosno, upalu bubrega.

Naprotiv, izvanredna je ljekovita snaga paprike kod ispravnog uzimanja. Paprika se u pravilu primjenjuje za liječenje samo u homeopatskom obliku.

Zanimljiva je medicinska tvrdnja da je tzv. kura s paprikom liječnički vrlo točno kontrolirana, odlično sredstvo za liječenje alkoholizma i narkomanije.

Mesnati dijelovi paprike i to sorti koje nisu ljute, bilo u zelenom ili zrelom stanju, uživane kao salata u umjerenim količinama, nadopunjuju tijelu nedostatak vitamina C.

Primjena u pučkoj medicini: paprika močena u rakiji pospješuje apetit ako se povremeno uzmu dnevno 1 do 2 male rakijske čašice. U pučkoj medicini paprika se upotrebljava protiv začepljenosti, ludila uzrokovanog alkoholom, kao i protiv bolnog pritiska na mokrenje.

Patvorine paprike: sitno mljevenoj paprici u svrhu patvorenja dodaju se razne tvari, kao npr. uljane pogače, hrastova kora, santalovo drvo pa čak i u prah stučena cigla, pri čemu se uvijek potvrđuje da je mađarska paprika besprijekorna i da do patvorina dolazi izvan Mađarske. Do sada je najveći skandal izbio 1933. god. u Bugarskoj, kada je teško oboljelo oko 100 ljudi od otrovanja olovom, jer je mljevenoj paprici dodan minij, tj. crveni olovni oksid. Poznata je tzv. horgoška paprika iz Vojvodine, također odlične kvalitete.