Crna gorušica, senf - BRASSICA NIGRA (L.) KOCH.

Sinonimi: Brassica sinapis Noul. — Brassica sinapoides Roth. — Erysimum glabrum Presi — Melanosinapis communis Spenn. — Raphanus sinapis Crantz — Sinapis erysimoides Roxb. — Sinapis nigra L.

Narodni nazivi: crna slačica — črna ogrščica — gorušica — goruštica — gorčica — muštarda — ognjica — senf — slačica.

Crna gorušica
 
Opis biljke: biljka je jednogodišnja sa preko 1 m visokom i razgranjenom stabljikom. Listovi su s peteljkom, cijeli ili različito izrezani, donji su listovi slabo čekinjasti dok su gornji, naprotiv, glatki. Žuti i sitni cvjetovi razvijaju se na vrhu stabljike i njezinih ogranaka u vidu grozda. Komuške su priljubljene uz stabljiku, duge su 2 do 2,5 cm i sadrže tamnocrvene do crne sjemenke.
 
Crna gorušica

Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza, a vrijeme sazrijevanja plodova od kolovoza do rujna.

Stanište: crna gorušica dolazi u slobodnoj prirodi u poludivljem stanju na obalama rijeka te na šljunčanim i pjeskovitim mjestima, no najviše se uzgaja te su za to prikladna glinasta i ilovasta tla bogata vapnom ili humozna pješčana tla.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se zrele komuške iz kojih se izlupa sjeme. Kod oraničnog uzgoja gorušice biljke se u kolovozu ili rujnu, već prema vremenu i zrelosti, prirežu, povežu u snopove i metnu na ponjave da bi se izbjegao gubitak sjemena jer gorušica vrlo nejednoliko dozrijeva. Nakon vršenja sjeme se mora razastrijeti u posve tanak sloj te ga treba stalno lopatati. Zdrobljeno sjeme ima oštar miris koji grize i oštar okus koji peče.

Ljekovito djelovanje: sitno tamnosmeđe do crveno-crno sjeme u službenoj je upotrebi (Semen Sinapis) i primjenjuje se iznutra i izvana.

Ljekovite i djelotvorne tvari: treba prije svega spomenuti gorušičino ulje kojeg ima u sjemenu do 25 % (Oleum Sinapis), nadalje eterično ulje, te glikozid sinigrin i alkaloid sinapin.

Gorušica uzimana iznutra bilo kao sjeme u prahu na vrhu noža bilo pripremljena kao slačica (senf), ali uvijek u malim količinama, pobuđuje apetit, povećava izlučivanje probavnih sokova i primanje hranjivih tvari. Unutarnja upotreba preporuča se naročito kod onih probavnih smetnji koje su uzrokovane manjkavom opskrbom krvi sluznice. Prevelike količine ili stalna upotreba gorušice može dovesti do nadražaja i upale želuca i crijeva, a kod žena još i smetnji kod menstruacije i upale jajnika. Gorušičino ulje izlučuje se putem bubrega i djeluje na izlučivanje mokraće, pa veće količine mogu uzrokovati nadražaje bubrega, upalu bubrežne nakapnice i smetnje kod izlučivanja mokraće.

Najčešća je upotreba gorušice izvana u obliku tzv. gorušičinog tijesta ili paste. Ta pasta, kao sredstvo za nadražaj kože, prije svega intenzivno djeluje na protok krvi. Gorušičina pasta je izvanredno ljekovita jer njeno djelovanje prodire u dublje dijelove kože pa se izmjena tvari potiče i u dubljim dijelovima tijela.

U tom smislu se gorušičina pasta ne upotrebljava samo kod akutnih upala zglobova i živaca (išijas, neuritis) nego je izvanredno dobra i kod upale pluća, naročito kod djece, kod jakog bronhitisa i kod upale porebrice. Nadalje se primjenjuje kod hripavca ako nastupe smetnje u disanju i stanje iscrpljenosti, pri smetnjama u optoku krvi, upale žučnog mjehura, bubrežnih grčeva, angine pectoris, kod nadimanja u želucu i crijevima te kod kronične začepljenosti. Gorušičina pasta djeluje brzo na umirenje bolova i grčeva pa je značajno da bolovi većinom prestaju gotovo trenutno. Ispravnim ponavljanjem primjene gorušičine paste postižu se većinom bolji uspjesi, bez nepovoljnih posljedica, nego zračenjem, kemijskim lijekovima ili čak i injekcijama.

Priprema i upotreba gorušičinog tijesta (paste): gorušičinu pastu treba uvijek pripremati iz svježe mljevenog gorušićinog brašna (Farina Seminis Sinapis) jer staro mljeveno brašno jako gubi na vrijednosti. Gorušičino brašno pomiješa se s mlakom vodom, voda ne smije biti toplija od 40° C, jer se inače rastvara ljekoviti ferment te gorušičino brašno postaje nedjelotvorno. Kod vrlo osjetljivih osoba može se gorušičinom brašnu prema potrebi dodati raženo brašno, da bi se oslabilo djelovanje. Dobro izmiješana gorušičina pasta nanese se u debelom sloju na lanenu krpu, veličine primjerne veličini onog dijela tijela koje se liječi. Kod bolova kičme ili kod upale porebrice dovoljan je oblog s gorušičinom pastom veličine raširenog dlana; u tu svrhu se izmiješa oko 5 jedaćih žlica gorušičinog brašna s približno jednakom količinom vode. Oboljeli zglobovi mogu se u cijelosti pokriti pastom.

Kod išijasa se položi kao dlan široka traka duljine oko 40 cm od stražnjice prema dolje na stražnju stranu stegna.

Prije nego se gorušičina pasta nanese na kožu, navlaži se komad gaze, nešto veći nego oblog, mlačnom vodom i položi na mjesto koje se liječi. Na tu gazu dolazi oblog od gorušičine paste, koji mora ostati na oboljelu dijelu tijela tako dugo dok ne počne osjetljivo peći. Taj jaki osjećaj pečenja treba izdržati još 1 minutu i tada ukloniti oblog zajedno s gazom. Gaza sprečava da se gorušičina pasta ne prilijepi na kožu. Vrijeme trajanja gorušičine paste kao obloga ne može se točno propisati, jer ne samo da je vrlo različito djelovanje gorušičinog brašna, nego i svaki čovjek na to reagira drugačije. Dobro, svježe gorušičino brašno osjeća se prema prilikama već nakon nekoliko minuta, dok staro gorušičino brašno ili razrijeđeno raženim brašnom, počinje djelovati tek za oko 15-30 minuta. Nakon uklanjanja obloga koža je intenzivno crvena, lagano otečena, a i više ili manje vrlo osjetljiva. To se mjesto na koži lagano pospe rižinim brašnom (dobije se u svakoj ljekarni) i preko toga se lagano stavi suhi zavoj. Nakon nekoliko dana nestane crvenilo, a osjetljiva se mjesta na koži, ne uvijek, ljušte. Naročito osjetljiva mjesta na koži, lice, prsa ili predjeli oko spolnih organa, ne smiju se tretirati oblogom od gorušičine paste.

Kod glavobolje, uzrokovane visokim krvnim tlakom, stavlja se oblog na zatiljak ili na listove nogu da bi se snizio krvni tlak i time otklonila glavobolja. Neposredno nakon udara kapi stavlja se oblog na listove nogu. Kod oskudne menstruacije ili, ako je sasvim izostala, stavlja se oblog u predjelu križa, kod angine pectoris na leđa u predjelu lijeve nadlaktice ili čak na područje srca. Kod upale žučnog mjehura oblog se stavlja na desnu stranu trbuha prema gore ili na desnu stranu leđa.

Grčeviti bolovi bubrega brzo nestaju ako se oblog položi na područje bubrega. Kronična začepljenost uklanja se često za nekoliko mjeseci unaprijed ako se na području pupka položi samo jedan oblog. Kod stavljanja obloga potrebna je uvijek najveća opreznost!

Gorušičin papir (Charta sinapisata) navlaži se mlačnom vodom i položi na kožu te nakon i 5 minuta skine. Svježe pripremljena gorušičina pasta više je cijenjena nego taj gotov preparat.

Kod navale krvi u glavu, kod hladnih nogu ili početne groznice, topla kupelj nogu izvanredno će dobro djelovati ako se u nju stavi na močenje kroz najmanje 5 minuta platnena vrećica sa oko 100 g gorušičinog brašna. Pritisak u glavi popusti, odnosno kroz tijelo prođe ugodna toplina, a prolazi i groznica.

Kupelji cijelog tijela povisuju protok krvi kroz čitavo tijelo i djeluju neobično osvježavajuće jer gorušičino brašno vrlo jako podražuje kožu. Za pripremu kupke uzme se 200 do 250 g gorušičinog brašna te se brašno ostavi stajati u 2 litre hladne vode, nakon čega se procijedi i ta se gorušičina voda ulije u vruću kupelj. Ako se 1 dio gorušičinog ulja pomiješa sa 40 dijelova alkohola, dobije se dobro sredstvo za masažu protiv bolova kičme, reumatizma i bolova uzrokovanih gihtom.

Primjena u pučkoj medicini: opisana gorušičina pasta proistekla je iz pučke medicine te dugo nije bila priznata od znanstvene medicine, no konačno je ipak postignuto potpuno priznanje. Moderna medicinska kemija uklonila je dobrim dijelom gorušičinu pastu iz upotrebe u gradovima, no seljačko stanovništvo, koje je više ostalo vezano s prirodom, služi se često gorušičinom pastom te vrećica gorušičinog brašna ostaje i dalje sastavni dio kućne apoteke, naročito u udaljenim seoskim gospodarstvima.

Gorušičino brašno, pomiješano s malo meda i guščjom masti, naneseno kao mast rastvara zgrušanu krv, a priređeno s octom liječi lišaje, čireve, kožne osipe i svrab.

Gorušica pomiješana s octom odstranjuje kamence.

Zdrobljeno sjeme gorušice, pomiješano s octom i stavljeno kao oblog, izvlači otrov iz rana od ugriza, a na selu se upotrebljava kao prva pomoć kod ugriza zmija.

Gorušičino brašno pomiješano s mednom vodom daje vrlo djelotvornu vodu za grgljanje.

Ugrijani oblog od stucanog gorušičinog sjemena i smokava odstranjuje zujanje u ušima i poboljšava sluh.

Gorušica namočena u despikov špirit (br. 79) dobro je sredstvo za masiranje udova uzetih od kapi.

Primjena u kuhinji: ukusu jela pridonosi i gorušica, pa je gorušica našla primjenu i u kuhinji. Sjeme gorušice dodaje se cikli, a upotrebljava se i pri konzerviranju krastavaca.

Iz brašna gorušice, iz kojeg je odstranjeno ulje, pripremaju se razne vrste slačice (senf). Jednu vrst takve slačice, koja ne djeluje štetno, a koja pospješuje probavu, možete sami lako pripremiti za kućnu upotrebu. Recept za to je slijedeći:

500 g brašna od crne gorušice
500 g brašna od bijele gorušice
100 g pšeničnog brašna
2 g pimenta (klinčićev papar — Fructus Amomi)
2 g klinčića u prahu (Flores Caryophylli)
5 g mljevenog crnog papra
5 g ingvera (đumbir — Rhizoma Zingiberis)
100 g soli
100 g šećera u prahu

Sve to pomiješa se uz dodatak najboljeg vinskog octa dok ne nastane kaša. Po želji se može jedna ili druga mirodija izbaciti ili zamijeniti drugom.

Napomena: po sastavu ljekovitih tvari i po ljekovitosti vrlo je slična crnoj gorušici, samo nešto slabija:

SINAPIS ALBA L. — bijela gorušica

Sinonimi: Brassica alba L. — Brassica dissecta Smaljg — Leucosinapis alba Spach — Napus leucosinapis Spen.

Narodni nazivi: bela gorušica — bela slačica — gorušnica — gorčica — muštarda — senf — slačica — sladčica.
 
Bijela gorušica

Upotrebljavaju se žućkaste sjemenke (Semen Sinapis albae ili Semen Erucae) kao začin, za pripremu slačice, za dobivanje masnog ulja i u liječenju.
 
Bijela gorušica

Primjena u pučkoj medicini: kod vodene bolesti uzme se pola kg sjemenaka bijele gorušice koje se stucaju i na to nalije 1 litra dobrog bijelog vina. Nakon stajanja od 24 sata procijedi se 2 do 3 puta kroz tanku lanenu krpu i od tako procijeđenog vina uzima se dnevno 3 puta po 1 puna jedaća žlica. Često se na oranicama, među usjevima, pojavljuje u velikom mnoštvu kao vrlo dosadan korov poljska gorušica (Sinapis arvensis L.) čije sjemenke imaju sličan sastav kao i opisane crna i bijela gorušica, samo su u djelovanju znatno slabije.