Poreč - BORAGO OFFICINALIS L.

Narodni nazivi: boraga — boražina — borač — boraša — buražina — kozmelj — kvaska — krastava — krastavac — krastavica — lisičina — poraga — volovski jezik — zajičac — zdravilna boraga.

Poreč

Opis biljke: poreč je jednogodišnja biljka, visoka 30-50 cm sa sočnom i okruglom stabljikom i širokim eliptičnim listovima, koji su kao i stabljika obrasli grubim dlakama. U otvoru plavog cvjetnog vjenčiča nalazi se 5 Ijuskica. Pet prašnika prirasli su uz vjenčić i proviđeni duljim privjeskom, nagibaju se prema sredini i stvaraju crnkasti stožac.

Poreč

Miris i okus: miris čitave biljke je aromatičan i ponešto sličan mirisu crvenog luka, okusa je začinskoga i ugodan, te podsjeća na okus krastavaca.

Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza.

Stanište: domovina je poreča vjerojatno Mala Azija ili područje zapadnog dijela Sredozemlja iz kojih je krajeva još u starom vijeku došao u Južnu Evropu, gdje je uskoro postao cijenjen ne samo kao paša za pčele nego i kao ljekovita biljka. Već su Rimljani dali prednost poreču kao dodatku salati. Monasi su ga donijeli u vrtove srednjoevropskih samostana, a uskoro se odatle proširio i u seljačke kućne vrtove. Poreč se susreće, iako rijetko, na našem obalnom području u poludivljem stanju. Kao vrlo obljubljena kuhinjska biljka mnogo se uzgaja u povrtnjacima i u kućnim vrtovima i to posebno u područjima gdje je uživanje poreča uobičajeno ili kao povrće ili kao dodatak salati.

Ljekoviti dijelovi biljke: to su listovi (Folia Boraginis), cvjetovi (Flores Boraginis), a najvećim dijelom čitava biljka u cvatu (Herba Boraginis) koja se sabire u lipnju i srpnju i suši u hladu na prozračnom mjestu. Ljekovite i djelotvorne tvari: ako se i nakon nekih farmakoloških istraživanja smatralo da se ne može utvrditi ništa osim visokog sadržaja biljne sluzi i samo male količine eteričnog ulja, asparagina, tanina i najmanje količine nitrata i kalcijeva malata, to ni u kojem slučaju ne daje pravo da se u cijelosti ne prizna ljekovitost te biljke ili da je se omalovažava. U čitavom nizu evropskih zemalja, kao u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Rumunjskoj, poreč je službeno priznata, tj. oficijalna ljekovita biljka. I u samom imenu poreča naznačeno je vrlo važno ljekovito djelovanje te biljke: poreč (boreč, borač, boraga) dolazi od latinskog naziva borago, a izvedeno je od staro-arapskog abo-rag; što znači "otac znoja".

Ljekovito djelovanje: već od starih vremena poreč je pripadao u pučkoj medicini među četiri ljekovite biljke koje jačaju srce i to: lazarkinja mirisna (br. 26), ljubica mirisna (br. 156), ruža (br. 127) i poreč. Poreč je vrlo prikladan kao lijek kod nervoznih teškoća srca i kod nervoznog lupanja srca. Poreču, nazvanom još i krastavac, pripisuje se također djelovanje protiv otrova. Ako su otrovne tvari sakupljene u tijelu, one se iz tijela odvode putem znojenja. Poreč djeluje antifibrozno, osvježujuće i oživljujuće pa su to, dakle, uvjeti da se bolesnik osjeća zdravijim te se oslobodi teških melankoličnih i hipohondričnih misli. To je ponukalo slavnog Hieronymusa Bocka (1554) da objavi u svojoj bilinarskoj knjizi da se "nježni cvjetovi poreča mogu koristiti u hrani i piću, jer oni jačaju srce i mozak, potiču prestrašene, žalosne i melankolične ljude na veselje i čiste krv."

Biljni čaj za čišćenje krvi, protiv začepljenja i prekomjerne sluzi: pomiješaju se 2 šake cvjetova i listova poreča te po 1 šaka lista maslačka (br. 142), turice (br. 4) i puzave pirike (br. 5). Od te mješavine uzme se 1 jedaća žlica za 3 šalice vode, pripremi se čajni oparak i pije u gutljajima nezaslađeno.

Primjena u pučkoj medicini: po mišljenju pučke medicine poreč utječe, uživan kao čaj, vrlo povoljno na otvrdnuta jetra.

Vlažni i topli oblozi, stavljeni na upaljene oči, ublažavaju bolove i liječe upalu očiju.

Napomena: cvjetove poreča, koji kao divlji raste na neobrađenim poljima i pustim mjestima, može se zamijeniti s biljkom Echium vulgare L., vučji rep, lisičina, lisičji rep, koja se u mnoštvu pojavljuje na istim staništima. Razlika između tih biljaka je u obliku biljke i veličini listova kao i u tome, da cvjetovi poreča imaju prašnike s izduženim privjescima, a kod cvjetova lisičine nema tih privjesaka i prašnici strše daleko izvan cvjetne krune. Osim toga, lisičina nema onaj karakterističan okus koji ima poreč.