Breza - BETULA

a) BETULA VERRUCOSA EHRH. — bijela breza

Sinonimi: Betula alba L. — Betula lobulata Kanitz — Betula major Gilib — Betula pendula Roth — Betula rhombifolia Tausch.

Narodni nazivi: bela breza — brez — breza — brezuša — briza — brizovina — jadika — metla — metlika — obična breza — žalosna breza.

Breza

b) BETULA PUBESCENS EHRH. — breza

Sinonimi: Betula alba L. — Betula odorata Bechst — Betula tomentosa Reith. Narodni nazivi: puhasta breza — severna breza.

Opis biljke: Listovi bijele breze su goli, a lisna se nervatura ne ističe jako preko lisne površine, dok su listovi druge breze fino dlakavi i s donje strane proviđeni jasno izraženom nervaturom. Breza je do 26 m visoko drvo, opće poznato po bijeloj kori koja se najčešće guli u vodoravnim trakama. U prirodnom liječništvu obje su vrste po ljekovitoj vrijednosti potpuno jednake. Listovi imaju fini, slabi miris, okus im je nagorak i smolast.

Breza

Vrijeme cvatnje: ožujak, travanj.

Stanište: breza ima najminimalnije zahtjeve što se tiče tla i klime, a vrlo je otporna na niske temperature ili suše. S izuzetkom sredozemnih zemalja, breza raste u Evropi gotovo svugdje, stvara također mjestimično čitave šume, a prije svega u sjevernim dijelovima kontinenta.

Ljekoviti dijelovi biljke: to su listovi (Fotia Betulae), lisni pupovi (Gemmae Betulae), brezov sok i brezova kora (Cortex Betulae). Od značenja je brezov ugljen i smola brezove kore (Pix Betulae).

Dok se cvjetni pupovi sabiru rano u proljeće, listovi se beru od svibnja do sredine srpnja. Najpovoljnije vrijeme za dobivanje brezovog soka je prva polovina mjeseca svibnja. Brezova kora sabire se također u svibnju, a i lipnju. Za dobivanje smole izabire se drvo kod uobičajene sječe.
 
 
Pupoljci i listovi mogu se odmah upotrijebiti i to svježi ili sušeni. Sušenje se provodi u sjeni. Svježi sok breze dobiva se od onih stabala koja imaju najmanji promjer od 20 cm računajući taj promjer 1 metar visine iznad zemlje. Oko 20 do 30 cm iznad zemlje stablo se nabuši 2 do 3 cm duboko, u nastalu rupu ugura se staklena cjevčica ili žlijeb i odmah se zahvaća sok koji istječe u staklenu (nikako ne limenu) posudu. Nakon vađenja željene količine soka rupa se zatvori voćarskim voskom. Prije namjeravanog vađenja soka potrebno je osigurati dozvolu vlasnika šume ili šumarije, jer se vađenje soka bez dozvole može tumačiti šumskom štetom. Kod velike vitalnosti breze vađenje soka ne izaziva nikakve nedostatke pa se vađenje čak i na jednom te istom drvetu može vršiti svake druge godine. Kod toga se ne odabiru puno vrijedna stabla uspravnog rasta, nego zdrava ali krivo rastuća koja će prije ili kasnije biti odstranjena i upotrijebljena kao gorivo drvo.

Ljekovite i djelotvorne tvari: listovi breze imaju visok sadržaj tanina, uz to ne manje saponina, gorke tvari, betulabina, betuloretinske kiseline, smole, vitamina C, malo eteričnog ulja, dikarbonske kiseline, mineralnih tvari kao što su kalijeva sol i kalcij. Pupoljci breze sadrže, doduše, visokovrijedno eterično ulje, ali ne sadrže vitamin C. Pupoljci breze smatrani su u pučkoj medicini mnogo djelotvornijima nego razvijeni listovi, ali je utvrđeno da se vitamin C stvara tek nakon razvijanja listova iz pupoljaka.

Kora breze sadrži ulje, betulinsku kiselinu i betularezinsku kiselinu. Iz drveta breza dobiva se ulje brezove smole (Oleum Rusci).

Ljekovito djelovanje: čajni oparak listova breze - čaj se ne smije nikada kuhati - prije svega jako pospješuje mokrenje, pa su utvrđene 5 do 6 puta veće količine mokraće nego prosječne količine. Ovo izlučivanje tekućine ima osobito značenje gdje sakupljanje vode u organizmu nepovoljno djeluje, kao kod upale bubrega, kod smetnja u optoku krvi i kod oboljenja jetre. Izlučivanjem vode izlučuju se i količine mokraćne kiseline u krvi i tkivu, što ima za posljedicu da ubrzo nestaju reumatične tegobe i tegobe gihta s bolovima u zglobovima. Uz to se otklanjaju i bolesti mjehura prije svega kronični katar mjehura i teškoće kod mokrenja. Ove čajne kure nemaju nepovoljnih posljedica. Ne treba, međutim, izabrati čaj od brezovog lista kao stalni čaj za potrošnju, jer ima dovoljno vrsta za promjenu iz tako bogatog izbora ljekovitog bilja i prema tome ne treba piti uvijek jedan te isti čaj. Ukoliko se kroz stanovito vrijeme dnevno piju 2 do 3 šalice nezaslađenog čaja od brezovog lišća, mogu se sami rastvoriti bubrežni kamenci i kao bubrežni pijesak bezbolno izlučiti (Hugo Schulz).

Čaj od brezovog lišća može se najtoplije preporučiti i bolesnicima od šećerne bolesti u početnom stadiju. Treba ga piti bez šećera i u gutljajima 2 do 3 šalice i to pripremljenog u obliku oparka. Kod gihta (arthritis urica), skvrčenja bubrega (nephrosclerosis), kroničnog katara mjehura i žučnih kamenaca (cholelithiasis), preporučuju se dodatno uz čajnu kuru i potpune ili djelomične kupelji od brezovog lišća. Kožna oboljenja, kao lišaji, svrab i ostale kožne nečistoće, uspješno se liječe, uz temeljitu kuru čišćenja krvi, češćim pranjem, odnosno kupkama s oparcima od brezovog lišća. Još djelotvornija bit će kura kupki uz istovremenu kuru čišćenja krvi.

Kod teških i kroničnih kožnih bolesti treba izvršiti kupke ili pranja s uvarkom od brezove kore. Osim ovih čajnih kura, odnosno kupki, jako se preporuča višetjedna zdravstvena dijeta, ali pod liječničkom kontrolom. Svježem soku od breze oduvijek se pripisivala osobita ljekovitost. Uziman više puta na dan, svježi brezin sok je vrlo dobar prirodni lijek protiv žutice, bolesti mokraćnih kanala, poteškoća uzrokovanih skorbutom i ostalih bolesti uslijed pomanjkanja za organizam neophodnih supstanci, nadalje zbog pomanjkanja vitamina C, protiv svraba, lišajeva, nečistoća kože i protiv oteklina izazvanih vodenom bolešću. Svježi sok - ne onaj koji vrije! - djeluje na čišćenje krvi i kao sredstvo za jačanje jer sadrži 2 % grožđanog šećera. Izvana primijenjen, svježi sok pomaže iscjeljenju rana, liječi gnojne upale usta i otklanja sunčane pjege na koži. Vrlo je poznata upotreba soka od breze kao vode za kosu, koja jača korijen i pospješuje rast kose. Sok od breze ozdravljuje kožu na glavi i zaustavlja stvaranje prhuti i ispadanje kose. Kod kroničnog ispadanja kose ili kod izostajanja ljekovitog djelovanja soka od breze treba tražiti dublje uzroke koje će liječnik utvrditi i liječiti.

Specijalni recepti:

Čaj kod vodene bolesti: dobro izmiješati po 10 g lista breze, ružmarina (br. 128), šipka (br. 126), lista koprive (br. 150), te po 20 g poljske preslice (br. 55) i borovice (br. 75); od te čajne mješavine uzeti 1 čajnu žlicu za i šalicu čajnog oparka. Tog čaja, zaslađenog medom, treba dnevno piti u gutljajima 1 do 2 šalice.

Čajna mješavina kod gihta i reumatizma: u istim dijelovima izmiješati listove breze, koru krkavine (br. 122) i listove koprive (br. 150). Doza i primjena kao kod prethodnog recepta.

Čajna mješavina kod pojave kamenaca i pijeska: u istim dijelovima izmiješati listove breze, puzave pirike (br. 5), čestoslavice (br. 155) i vodopije (br. 46). Od te mješavine uzeti 1 čajnu žlicu za 1 šalicu oparka i piti u gutljajima 2 do 3 šalice dnevno.

Primjena u pučkoj medicini: breza važi u pučkoj medicini kao osobito vrijedno ljekovito drvo. Pučka medicina preporuča protiv grčeva u želucu i crijevima mješavinu 2 do 3 jedaće žlice svježeg brezinog soka sa 1/8 litre dobrog bijelog vina. Pije se u gutljajima dobro ugrijano ali ne kuhano.

Polovina čajne žlice u prah smrvljenog ugljena od breze, namočenog s malo vinske žeste ili jake rakije, vrlo je pouzdano sredstvo kod oboljenja s jakim proljevom. Čajni oparak od 1 jedaće žlice svježih brezovih pupoljaka na 2 šalice vode, dobro zaslađen medom, hvaljen je ljekoviti napitak za ublažavanje kašlja.

Na rane koje loše zacjeljuju, na apscese i čireve polaže se svježe brezino lišće i učvrsti povojem. Svaka 2-3 sata potrebno je lišće obnavljati. Kao "proljetnu kuru" pučka medicina preporuča čajnu mješavinu od jednakih dijelova listova breze, crnog ribiza (br. 125 b), maline (br. 130) i šumske jagode (br. 58). Od te se mješavine pravi čaj i pije u gutljajima 2 do 3 šalice dnevno, zaslađen medom, a priprema se u obliku oparka - za 1 šalicu čaja 2 čajne žlice mješavine.

Suhom destilacijom brezove kore dobiva se brezov katran koji se upotrebljava izvana za liječenje kožnih bolesti.

Primjena u liječenju životinja: čaj od brezove kore, pripremljen kao uvarak, mnogostruko se primjenjuje za čišćenje rana ozlijeđenih domaćih životinja. Rane koje teško zacjeljuju liječe se ili oblogom od svježeg soka breze ili brezovim katranom. Na isti se način, oblozima od brezovog katrana, liječi i konjska šuga.

Aktinomikoza, bolest koju kod goveda uzrokuju gljivice, liječi se također brezovim katranom. Listovi breze i pupoljci breze stavljaju se na močenje u rakiju i ta rakija služi za masažu kod otečenih zglobova domaćih životinja.

Napomena: Betula nana L. - patuljasta breza, raste kao mali grm s malim okruglim i grubo nazubljenim listovima, a nalazimo je na visokim močvarama Alpa i u planinama Sjevera. U pučkoj medicini listovi ove breze važe kao osobito ljekoviti kod šećerne bolesti.