Tratinčica - BELLIS PERENNIS L.

Sinonimi: Bellis perennis v. pratensis Vis.

Narodni nazivi: bela rada — bijelka — carica — drnica — gospodična — gusja ružica — iskrica — jaglikovina — katarinčica — kraj — krasulja — krasuljak — krstnica — latinka — margeta — margetica — ovčica — tratnica.

Tratinčica

Opis biljke: tratinčica je trajna biljka koja neposredno iznad zemlje razvija lisnu rozetu s obrnuto jajastim i nazubljenim listovima. Cvjetna je peteljka visoka 3 do 15 cm, što je ovisno o godišnjem dobu i staništu na kojem se biljka pojavljuje. Cvjetne glavice se nalaze pojedinačno na cvjetnim peteljkama i imaju bijele crveno nahukane jezičaste i žute cjevaste cvjetiće.

Tratinčica

Miris i okus: tratinčica miriše slabo ali ugodno, okus je kiselkast, gorak i lagano trpak.

Vrijeme cvatnje: od ranog proljeća do prvih jesenskih mrazova.

Stanište: vrlo rasprostranjena biljka na pašnjacima, livadama i tratinama.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se cvjetovi (Flores Bellidis) i listovi (Folia Bel-lidis) i to naročito u proljeće, a mogu se sabirati i do konca kolovoza. Ta neugledna biljčica sakriva čitav niz ljekovitih i djelotvornih tvari kao saponin, tanin, smolu, eterično ulje, šećer, sluz, bjelančevinu, gorku tvar, jabučnu, vinsku, octenu i oksalnu kiselinu i konačno masno ulje.

Ljekovito djelovanje: tratinčica se, doduše, ne pojavljuje u popisu lijekova, no ona je ipak odavno iskušana ljekovita biljka. Kako po starom, tako i po novijem shvaćanjem nauke o prirodnom liječenju, tratinčica djeluje kao lijek koji rastvara, hladi, lagano otvara, smiruje bolove i grčeve, jača, i konačno, pobuđuje izmjenu tvari. Tratinčica je izvrsno sredstvo za čišćenje krvi i može se najtoplije preporučiti u tzv. proljetnim kurama. Ta u srednjem vijeku tako visoko cijenjena ljekovita biljka zaslužila bi da joj se i danas posveti više pažnje. Najdjelotvornije za proljetnu kuru je upotreba mladih izdanaka u proljeće kao salata i iz čitave biljke, ali bez korijena, pripremljen svježi sok koji se dobije tiještenjem. Taj sok treba uvijek svježe pripremiti, a uzima se dnevno 1 do 3 pune jedaće žlice soka s pola količine vode. Izvana se upotrebljava svježe istisnuti sok za masažu ili za obloge kod ozljeda i gnojnih rana. Kod upalnih oteklina kao i kod upaljenih rana, djeluju svježe ubrani listovi na smirenje bolova i liječe bolna mjesta.

Čaj od tratinčice (1 do 2 čajne žlice biljke u cvatu prelije se šalicom prokuhane vode) uspješno pomaže kod prehlade, oboljenja želuca i crijeva ukoliko su procesi vrenja razlozi tih bolesti, nadalje kod katara sluznice, crijevnih grčeva, smetnji u radu jetre, i konačno, u bolestima bubrega i mjehura.

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: u bilinarskim knjigama srednjega vijeka čita se da je tratinčica bila stara germanska ljekovita biljka. U nordijskoj mitologiji tratinčica je posvećena Osteri, božici proljeća, a pripisana joj je ljekovitost za sve bolesti do kraja iduće zime. U kršćanskoj mitologiji primljeni su cvjetovi te biljke s obrazloženjem da su nikli iz suza Marijinih, koje je prolila na bijegu prema Egiptu. Tratinčici je u 1793. godini prijetilo iskorjenjivanje po nalogu vlasti, jer je smatrana štetnom, no na sreću službeni je nalog ostao samo na papiru.

Tratinčica je prava biljka za rane i to posebno za rane na glavi. Djelotvorna mast protiv bolova u zglobovima: listovi tratinčice se zgnječe i doda polovina količine listova crnog sljeza (br. 87) te se dobro preprži na neslanom maslacu. Još vruća mast procijedi se kroz krpu izravno u posudu koja je određena za čuvanje ove masti. Njome se trljaju bolni zglobovi 2 do 3 puta dnevno.

Svježi sok tratinčice u cvatu, pomiješan s medom, kućni je lijek kod oboljenja organa za disanje.

Svježi sok biljke pomiješan s nešto vinske žeste upotrebljava se za masiranje mišića koji su otvrdnuli uslijed tjelesnih napora - mišićni umor brzo prolazi. Kod unutarnjih krvarenja priprema se čajni oparak od jednakih dijelova listova i cvjetova tratinčice i listova oraha (br. 74), dnevno se piju 2 do 3 šalice.