Brđanka - ARNICA MONTANA L.
Sinonimi: Doronicum montanum Lam. — Doronicum arnica Desf.
Narodni nazivi: arnika — brdnja žuta — kukovičnik — moravka — veprina — veprovac — volčji zob — vučji zub — zlatenica.
Opis biljke: tamnosmeđi trajni podanak gotovo je horizontalan i proviđen s nešto postranog korijenja. Podanak brđanke može se zamijeniti radi izvjesne sličnosti s korijenom piskavice (Succisa pratensis Moench). Razlika je sasvim jasna jer korijen navedene piskavice izgleda kao odgrižen. Kako piskavica dolazi u prirodi u velikom broju, sabirači korijena rado prodaju taj korijen kao podanak brđanke, pri tom glatkim rezom otklanjaju dio koji izgleda kao odgrižen, pa ne treba kupovati podanak brđanke koji je odrezan. Brđanka je trajna biljka; visoka 20-60 cm, stabljika je proviđena žljezdastim dlakama i s jednom ili, rjeđe, s više cvjetnih glavica. Donji su listovi gusto poredani u obliku rozete, s kratkom su drškom, jezičastog oblika sa oko 5 jasnih provodnih žila. Listovi na stabljici su rjeđi, manji, smješteni po dva nasuprot i daju dojam jake zakržljalosti u usporedbi s donjim listovima. Cvjetovi, odnosno cvjetne glavice, jasno su narančasto-žute boje. Dok su unutarnji cvjetovi cjevasti, kratki i peterozubi, vanjski ili rubni cvjetovi dostižu dužinu od 25-27 mm i na gornjem su rubu trozubi, 5 do 12 jasno vidljivih nerava prolazi po cijeloj dužini vanjskog jezičastog cvijeta. Budući da se cvijet brđanke može zamijeniti s mnogo sličnih cvjetova, boja cvjetova, fini aromatični miris, a prije svega 5 do 12 nerava koji idu po cijeloj dužini vanjskog cvijeta, najsigurniji su znak razlikovanja.
Miris cvjetova je aromatičan, smolast, začinski, miris čitave biljke je slabiji. Osušena biljka miriše jače, gotovo odvratno. Okus je gorak, oštar i grebe po jeziku.
Vrijeme cvatnje: od početka lipnja do kolovoza, što ovisi o visini na kojoj biljka raste.
Stanište: brđanka raste na negnojenim, svijetlim, šumskim livadama i brdskim pašnjacima alpskog i predalpskog područja. Često se nalazi na pjeskovitim ili tresetnim nizinama no i tu biljka stvara jednako vrijedne ljekovite tvari. Na našim područjima ne dolazi u nizinama nego gotovo uvijek na planinskim pašnjacima i livadama, na tlu siromašnom vapnom, često u velikoj množini. U Hrvatskoj su najčešća nalazišta na području Gorskog kotara.
Ljekoviti dijelovi biljke: najviše se upotrebljavaju cvjetovi (Flores Arnicae), tu i tamo čitava biljka u cvatu (Herba Arnicae). Često se kopa korijen (Rhizoma Arnicae, pogrešno Radix Arnicae) ali iskapanje korijena mora uslijediti ili pred cvatnjom ili u kasnoj jeseni. Sabrani cvjetovi očiste se od zelene časke i od dijela cvjetišta te se moraju brzo na suncu posušiti. Osušene biljne dijelove treba čuvati u tamnim posudama.
Ljekovite i djelotvorne tvari: brđanka sadrži arnicin, jednu gorku tvar, eterično ulje, smolu i jedan nestalan alkaloid. Korijen sadrži najvećim dijelom arnicin i tanin. Cvjetovi nadalje sadrže masne kiseline, parafin, inulin, galnu kiselinu, mravlju kiselinu i vosak.
Listovi prije cvatnje također sadrže te ljekovite tvari, ali manje arnicina i eteričnog ulja.
Ljekovito djelovanje: brđanka je u prvom redu biljka za liječenje rana pa ju je i stari majstor Sebastian Kneipp vrlo hvalio: "Tinkturu brđanke (Tinctura Arnicae) smatram najboljim lijekom kod ozljeda i radi toga je ne mogu dovoljno preporučiti". Brđanka djeluje na smirivanje bolova i vrlo pospješuje zacjeljivanje rana. Brđanku treba najtoplije preporučiti kod svih ozljeda koje nastaju ubodom ili udarcem. Isto se tako uspješno primjenjuje tinktura kod zgnječenja tkiva (contusio), prijeloma kostiju i uganuća. Kod ovih vrsti ozljeda brđanka se upotrebljava u obliku obloga. Budući da brđanka sadrži eterična ulja, može oblog natopljen tinkturom prouzročiti upalu kože, pa se tinklura kao oblog mora upotrebljavati oprezno i ne s češćim ponavljanjem. Tinktura se razredu je s dva dijela prokuhane hladne vode.
Kod umora grlenih i vratnih mišića uzima se kao vrlo korisno jednom do dva puta na dan nekoliko kapi tinkture (10-15 kapi razrijeđeno s nešto vode). Vrlo uspješno djeluju oblozi s razrijeđenom tinkturom ili laganim čajem brđanke pripremljenim u obliku preljeva, kod ognojaka (abscessus), čireva na koži (furunculus), gnojne upale prstiju (panaritium - kukac), upale limfnih čvorova nakon inficiranih rana, odnosno ozljeda, upale staničnog tkiva te kod upala vena. Dobar uspjeh liječenja svodi se na stežuće i antiseptičko djelovanje već spomenutog eteričnog ulja kao i na sadržaj tanina u cvijetu. Za čišćenje rana miješaju se, već prema veličini rane, 2-4 jedaće žlice tinkture brđanke sa pola do 1 litre prokuhane hladne vode. Za brzo upijanje kod krvarenja mozga ili krvarenja kože upotrebljava se 20 g tinkture pomiješane sa 20 g destilirane vode. Da bi se kod dulje upotrebe obloga (kod oteklina, nategnuća mišića, iščašenja i tome slično) izbjegla oštećenja kože, treba više puta dnevno te dijelove kože Iako natrljati masnim uljem.
Unutarnja upotreba brđanke kao čajnog preljeva ili kao tinkture (10 do 15 kapi u nešto vode) preporuča se kao lijek za podražaj kod smetnji u optoku krvi uslijed slabosti srčanih mišića kao i kod napada nesvjestice. U malim količinama brđanka djeluje na proširenje krvnih žila, smirujući grčeve i regulirajući optok krvi. Preporučuje se uzimanje brđanke peroralno, tj. kroz usta kod arterioskleroze koronarnih žila, kod grčenja žila, kod lošeg protoka krvi u srcu, ali ova unutarnja davanja smije propisati samo liječnik. Odredaba liječnika treba se najtočnije pridržavati. Prekoračenje propisanih doza može prouzrokovati želučane grčeve, teškoće pri gutanju, pritisak stolice, proljev, glavobolju, štoviše, čak i kolaps.
Primjena u pučkoj medicini: u pučkoj medicini stoji brđanka kao ljekovita biljka na prvom mjestu. Brđanka se upotrebljava gotovo samo kao sredstvo za rane kod otvorenih rana, kod izljeva krvi, kao i kod ozljeda svih vrsta. Ona je pravi kućni lijek i u najudaljenijim brdskim seljačkim kućama te se primjenjuje ne samo za ljude nego i za domaće životinje.
U narodnoj medicini tzv. "arnikašpirit" je izvanredno sredstvo za trljanje kod reumatičnih poteškoća, a naročito kod kostobolje. Unutarnjom primjenom brđanka sprečava gripu (influenca).
U prah stučeni korijen (4 do 8 g u jednoj čaši vina) umiruje trbobolju i grižu. Brđanka djeluje protuotrovno i preporuča se kod trovanja gljivama. I narodna medicina upozorava na štetnost prekomjerne upotrebe brđanke pa je ne treba upotrebljavati kod uzbudljivih stanja ili velike razdražljivosti.
Primjena u liječenju životinja: osušena i razmrvljena u prah zelen brđanke daje se stoci kad ne uzima hranu ili ako naginje kolici, tj. grčevitim napadima u trbušnim organima. Razrijeđena tinktura upotrebljava se za liječenje i čišćenje rana kod životinja.