Sinonimi: Apium decumbens EckI. et Zey — Apium lobatum Gilib. — Apium rapaceum Mili. — Apium vulgare Bubani — Selinum graveolens E. H. L. Krause — Seseli graveolens Scop. — Sium apium Roth — Sium graveolens Vest.
Narodni nazivi: ak — ač — čereviz — opih — pitomi celer — celen — selen — selin — zelena.
Opis biljke: celer je zeljasta dvogodišnja biljka s mesnatim i vretenastim, a katkada i gomoljasto odebljanim korijenom, te razgranjenom stabljikom visokom 40 do 80 cm. Tamnozeleni i sjajni listovi su veliki i perasto razdijeljeni dok su listići klinastog oblika gore urezani i nazubljeni. Cvjetni štit je s kratkom peteljkom nejednako zrakast s bijelim i sivo-bijelim cvjetovima. Kuglasti plod je rebrast.
Vrijeme cvatnje: srpanj do rujna.
Stanište: kao divlja biljka celer raste na obalnom području te na vlažnim livadama i močvarnom području gotovo čitave Evrope a nalazi ga se i na ostalim dijelovima drugih kontinenata. Kao kulturna biljka celer se uzgaja gotovo u svim povrtnjacima.
Ljekoviti dijelovi biljke: dok je divlje rastući celer čak i u pučkoj medicini bez ikakvog značenja, pa se čak sumnja da je otrovan, dotle je, naprotiv, vrtni celer ne samo oslobođen sumnje da sadrži otrovne tvari, nego uživa i glas vrlo vrijedne ljekovite biljke. Gomolji vrtnog celera (Radix Apii) iskapaju se od sredine rujna pa do sredine studenog dok se svježa biljka (Herba Apii) sabire od svibnja do konca kolovoza.
Miris i okus: korijen ima svojstven i aromatičan miris koji nije svakom čovjeku ugodan. Okus vrtnog celera je oštar i začinski, ali je kuhan blag i ugodan.
Ljekovite i djelotvorne tvari: u ljekovitim i djelotvornim tvarima sadržani su i u korijenu i u stabljici i listovima, alkaloid apiin, eterično ulje (Oleum Apii) asparagin, holin te obilno elemenata: kalij, natrij i klor i, konačno, vitamini A, B, C i E.
Ljekovito djelovanje: ljekovite su tvari najviše sadržane u sirovom, svježe istiještenom soku iz korijena, listova i stabljike no kod izrade soka treba biti što manje listova, jer listovi čine svježi sok gorkim. Taj se svježi sok može sam uživati i to 3 puta dnevno, najmanje 1 sat prije doručka, ručka ili večere, ili se može miješati s drugim sokovima. Tako uziman sok odličan je lijek protiv vodene bolesti, kod naginjanja reumatizmu, gihtu te kod sklonosti debljanju. Sok vrlo dobro pomaže kod kroničnog katara pluća, grčeva u prsnom košu povezanih sa osjećajem straha, nadutosti, slabosti želuca, pomanjkanja apetita, a otklanja i bolesti uvjetovane pomanjkanjem osnovnih tvari potrebnih organizmu. Sok od celera snažno pospješuje menstruaciju, no prekomjerno uzimanje soka za vrijeme trudnoće može dovesti do neželjenih smetnji. Djelovanje celera na izlučivanje mokraće toliko je jako, da ga treba izbjegavati kod početnih oboljenja bubrega. Kod kroničnih oboljenja bubrega može se celer ipak samo umjereno uživati. Ljekovitost celera da poboljšava krv, da izlučuje vodu i da pobuđuje optok krvi, čini ga prikladnim i za šećerne bolesnike, dok se s druge strane preporučuje oprez jer sadrži ugljikohidrate. Celerov korijen se može uvrstiti u hranu i za teže slučajeve šećerne bolesti i to u obliku juha i umaka, pa u tom obliku pospješuje probavu. Iz korijena dobiveno žućkasto ulje uzimano 2 puta dnevno po 6 do 8 kapi, pomiješano s vodom, jača živce i pobuđuje spolnu moć izgubljenu uslijed bolesti.
Primjena u pučkoj medicini: ako bolesnik ne može mokriti, treba narezati listove i korijen celera i kuhanjem u vinu ili vodi pripremiti gustu kašu kojom se napuni platnena vrećica i stavi kao topli oblog.
Zdrobljen svježi korijen, položen kao oblog, liječi mliječne čvorove na prsima majki koje doje.
Biljka i korijen celera su vrlo traženi kuhinjski začin, pa juhe od celera i jela sa celerom pobuđuju apetit i jačaju.
Od gusto ukuhanog soka od korijena pripremaju se uz dodatak nepročišćenog šećera bomboni koji smiruju nadražaj na kašalj.
Korijen celera, stavljen u šećer i dodan bijelom vinu može zamijeniti piće bowlu od ananasa, koje, umjereno uživano, jača organizam i otklanja proljetni umor.
Sirovi celer je vrlo djelotvorna dijeta kod kožnih oboljenja. Sitno se nastružu jednaki dijelovi korijena celera i jabuke (br. 107), dobro se izmiješa i po volji doda naribanih oraha i šećera.
Iz mitologije i povijesti: u povijesti su se celeru pridavala razna značenja. Već se u Homerovoj Odiseji, priča da su livade na otoku Kalipsu bile prekrivene ljubicama i celerom. To je bilo toliko lijepo i tako je divno mirisalo da se svidjelo bogovima. Celer je bio u doba Homera simbol ljepote i veselja. Nedugo iza toga postao je celer starim Grcima najobljubljenije cvijeće za grob, te su ga za vrijeme karmina voljeli jesti. Celer je značio samo suze i žalost. I kod starih Rimljana vrijedio je celer kao simbol smrti pa, ako je netko bio na umoru, tada se reklo: "Apio indiget!" - za njega još ima samo celera!
Dva stoljeća kasnije celer je uzdignut kao simbol pobjede i pobjedničkog slavlja te su se zelenilom celera ovjenčavale glave pobjednika. Kod današnjih Grka celer je simbol sreće i veselja te se prigodom obiteljskih svečanosti u znak veselja i sreće objesi korijen celera uz crveni i bijeli luk. Francuzi se nisu brinuli o simboličnim tumačenjima celera, nego su povrće kao sladokusci uživali i ujedno ga hvalili uzrečicom: Ne treba se plašiti mukotrpnog puta do Rima radi ljubavi i - celera.