Sinonimi: Allium latifolium Gilib. — Allium nemorale Salisb. — Ophioscorodon ursinum Wallr.
Narodni nazivi: čremuš — divji luk — medvjeđi luk — medveđi česen — divlji luk — luk crimoš — medveđi luk — pasji luk — pasji češanj — sremuš.
Opis biljke: divlji luk je trajna biljka, visoka 20 do 25 cm s duguljastom podzemnom stabljikom, obavijenom bijelom i prozirnom kožicom, iz koje izbijaju duguljasti i plosnati listovi. Stabljika je uspravna, nešto uglasta i bez listova i na njoj se razvijaju u glavičastim cvatovima mnogobrojni bijeli cvjetovi zvjezdasta oblika. Kako se kod divljeg luka nikada ne razvijaju mlade lučice, to se njegovo razmnožavanje vrši samo putem sjemena koje je crne boje i kojeg najvećim dijelom raznose mravi.
Miris i okus: divlji se luk može utvrditi po jakom mirisu na češnjak još prije nego se zapazi u šumi. Okus je sličan češnjaku samo je jači i više grize.
Vrijeme cvatnje: svibanj, lipanj.
Stanište: nalazi se često u velikom mnoštvu na humusom bogatom, dubokom i vlažnom zemljištu u sjenovitim bjelogoričnim šumama, te kraj rijeka i potoka i u dubokim vlažnim jarcima.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se podzemna stabljika - lukovica (Bulbus Allii ursini), a i čitava biljka. Za sabiranje svježe biljke najbolje je vrijeme travanj i svibanj, a lukovica se sabire u ljetu i jeseni. Biljka se ne smije sušiti jer sušenjem postaje nedjelotvorna. I lukovice se brzo sasuše, naročito u suhim podrumima i postaju neugledne.
Ljekovite i djelotvorne tvari: divlji luk sadrži obilno eteričnog ulja u kojem je glavni sastavni dio vinilsulfid, osim toga vinilpolisulfid i tragovi merkaptana.
Od ostalih ljekovitih i djelotvornih tvari sadrži i vrijedne mineralne soli, sluz, šećer.
Ljekovito djelovanje: divlji luk je bio poznat već i starim Rimljanima koji su mu, kao i danas neki narodni liječnici, dali prednost pred češnjakom. Divlji se luk ocjenjuje kao djelotvorniji ali i kao nedovoljno iskorišten prirodni produkt.
Divlji luk je vrlo dobar lijek kod ovapnjenja žila (arterioskleroza), naročito ako je ovapnjenje već napredovalo. Divlji luk se dosta preporučuje kod povišenog krvnog tlaka, kod crijevnog nametnika Oxyuris vermicularis kao i u bolestima jetre, a i odlično je sredstvo za čišćenje želuca i crijeva. Poznati bilinar Kunzle pisao je slijedeće o divljem luku: "Ni jedna biljka na Zemlji nije tako djelotvorna za čišćenje želuca, crijeva i krvi kao divlji luk. Vječno boležljivi ljudi s lišajima, gnojnim čirevima, osipima, nadalje skrofulozni i bljedunjavi, trebalo bi da divlji luk cijene kao zlato. Mladi ljudi cvjetali bi kao ruže i razvijali se kao jele na suncu."
Primjena divljeg luka jednaka je kao i kod češnjaka.
Primjena u pučkoj medicini: svi navedeni načini liječenja potječu iz pučke medicine, jer u pučkoj medicini divlji luk uživa najviši ugled. Uz to se još divlji luk preporučuje za ispiranje kod bijelog cvijeta, za čišćenje rana, pri čemu treba svježi sok kapati na teško zacjeljive rane i, konačno, kao lijek za pluća. Kod prekomjerne sluzi u plućima starijih ljudi, gdje već ni jedan lijek ne djeluje, tvrda se sluz putem soka divljeg luka rastvara i dovodi do iskašljavanja.
Osobe osjetljive na želudac trebaju lukovicu divljeg luka razrezati i staviti močiti kroz 2-3 sata u toplo mlijeko i nakon toga mlijeko polako piti.