Sinonimi: Cepa schoenoprasum Moench
Narodni nazivi: čebulček — dobrinjak — drobnak — luk drobnjak — sitni luk — šnitlah — šnitling — tičji luk — vlasac — vlasac
Drobnjak je vrsta luka srodna češnjaku, crvenom luku i ostalima, te također sadrži u sebi male količine onih ljekovitih i djelotvornih tvari koje su već spomenute kod ostalih opisanih vrsta luka. Drobnjak je sredstvo koje pobuđuje apetit, djeluje na pospješenje probave, sprečava nadimanje, a bez sumnje djeluje i na čišćenje krvi, te sprečava slabokrvnost jer sadrži željezo i arsen. Drobnjak je djelotvoran lijek protiv svih skorbutnih pojava, pa su kod početnih pojava skorbuta dovoljne i male količine drobnjaka za uspješnu obranu od tih pojava. Naročito u zimskim mjesecima, kada je i inače ishrana relativno siromašna vitaminom C, drobnjak ima izvanredno značenje. Drobnjak je u zimi i u rano proljeće, kada nema na raspolaganju mlade salate i povrća, nenadoknadiva pomoć kod pomanjkanja vitamina. Međutim, potpuno je biološki bezvrijedan inače obljubljeni umak od drobnjaka, ako se drobnjak s umakom jako ugrije. Prekomjerna upotreba drobnjaka uzrokuje slične nedostatke kao i prekomjerna upotreba bijelog luka.
Drobnjak treba uzimati uvijek samo u svježem stanju jer je osušen bezvrijedan. Drobnjak se najviše upotrebljava kada ima i inače na raspolaganju dovoljno zelenila i povrća, no upotreba drobnjaka nebi se smjela ograničiti samo na proljetne i ljetne mjesece, nego bi se kao kuhinjski začin morao upotrebljavati čitavu godinu. Mali se vrtić drobnjaka može uzgojiti i na prozoru time da se drobnjak u jesen posadi u cvjetne lonce, bilo da se presadi iz vrta, bilo da se sadnice nabave kod vrtlara.