Bijeli luk ili češnjak - ALLIUM SATIVUM L.

Sinonimi: Allium controversum Schrad. — Allium ophioscorodon G. Don. i Porrum ophioscorodon Rchb.

Narodni nazivi: beli luk — česan — česan luk — česen — česni luk — ćesnoviti luk — češnjak — češanj — češenj — češnjak — luk — luk česan — luk češ­njak.

Češnjak

Opis biljke: do 1 m visoka stabljika, okrugla je, kao i čitava biljka potpuno gola, dolje ovijena cjevastim listom koji dijelom obuhvaća stabljiku, a iznad toga je većinom 5 dugih, zašiljenih i zelenih listova. Glavičasti cvat ovijen je dugim, zašiljenim bijelim cvjetnim omotačem. Cvat se sastoji od 25 do 30 jajolikih lukovičastih pupoljaka, između kojih se nalazi samo mali broj bjel­kastih cvjetova, koji su gotovo uvijek jalovi.
 

Češnjak


Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz, a vrijeme berbe — rujan.

Stanište: bijeli luk ili češnjak uspijeva u svim vrtovima, a radi velike potrebe uzgaja se i na oraničnim površinama.

Ljekoviti dijelovi biljke: za vrijeme berbe vade se lukovice, posebna mirisa, a okusa slatkasta, aromatič­na i ljuta.

Ljekovite i djelotvorne tvari: dušične supstance, bi­ljna mast, polioze poput inulina, mineralne tvari, ete­rično ulje s dialildisulfidom, alicin, alin, organski ve­zana kremična kiselina i spoj vezan na jod.

Ljekovito djelovanje: u službenoj je upotrebi lukovica bijelog luka (Bulbus Allii sativi). Velika ljekovitost bijelog luka počiva uglavnom na tri organske sadr­žajne tvari koje se nalaze u soku lukovice. To su eterično ulje koje sadrži sum­por, poznata mirisa, velike nepostojanosti i osjetljivosti, nadalje u većim koli­činama u biljci vezan spoj s jodom i konačno male količine organski vezane kremične kiseline. Te tri tvari sadržane su u lukovici u tako koncentriranom obliku, da ma koliko djeluju ljekovito u razrijeđenom stanju, mogu isto tako uzrokovati neprilike ako se uzmu odjednom u većim i nerazrijeđenim količi­nama. Navedene tvari djeluju na sluznice i na kožu te izazivaju nadražaje i upale. U malim i razrijeđenim količinama djeluju na povišeni optok krvi u sluznici, čime se pobuđuje povećana aktivnost probavnih organa. To će dobro djelovati kod nedovoljne djelatnosti probavnih žlijezdi što uzrokuje pojave vrenja, začepljenost, proljev, grčeve i mučnine. Osim toga, sok od bi­jelog luka ponovo normalizira nedovoljnu djelatnost jetre i žuči, što treba pripisati povećanom dovodu krvi.

U početku navedene djelotvorne tvari imaju i izrazitu snagu dezinfekcije i sposobnost da spriječe, odnosno, suzbiju razvoj bakterija koje uvjetuju truljenje u crijevima. Sok od bijelog luka nije samo preventivno sredstvo, nego je u stanju i postojeća infekciozna crijevna obo­ljenja: grižu, koleru, tifus i paratifus najprije dovesti do izlječenja. Budući da je stanje krvnog pritiska od velikog utjecaja na rad srca, to se jedinstveno djelovanje bijelog luka proširuje i na taj organ. Poboljšani protok krvi, odstranjivanje otrovnih tvari u želucu, crijevima i krvi, mora imati kao posljedicu i normalizaciju rada srca, bilo postaje usporeno, a izdašniji protok krvi u srčanim mišićima čini ga jačim i zdravijim. Prestanak svih, izravno ili neizravno time vezanih bolesti i teškoća postaje razumljiviji, nestaje nesanica, živci ponovo postaju jači, a gubi se i premorenost, razdražIjivost, glavobolja, neraspoloženje i duševna potištenost.

Wagner-Jauregg, au­strijski neuropsihijatar i dobitnik Nobelove nagrade, pokušao je djelomično objasniti shizofrenične pojave, tj. jedan oblik mladenačkog ludila, prisustvom toksina u crijevima. Ako sada sok od bijelog luka te otrove u crijevima čini neškodljivima i, ako ih odvodi, neće se mnogo pogriješiti ako se potvrdi staro pučko saznanje da bijeli luk pomaže čak i u liječenju duševnih bolesti. Na­brajanje bogatog ljekovitog djelovanja bijelog luka nebi bilo potpuno, ako se nebi podsjetilo još na jednu daljnju skupinu organa u tijelu, na koje se isto tako putem bijelog luka vrlo povoljno utječe — preventivno i u liječenju. Već spomenute ljekovite tvari bijelog luka, ukoliko se odmah ne razlože u cri­jevima, izlučuju se, brzo primljene, dijelom kroz pluća, a dijelom kroz kožu. Tako sok od bijelog luka djeluje kod svih oboljenja organa za disanje; upo­trebljava se kod bronhitisa sa žilavom sluzi, pa su se mogli čak utvrditi i jasni uspjesi, ako je već bronhalni sekret (ispljuvak) poprimio gnojni oblik. Noviji rezultati istraživanja bez sumnje su dokazali da je sok od bijelog luka jedan od najdjelotvornijih lijekova kod suzbijanja tuberkuloze. Prema tome, sasvim je prirodno da se bijeli luk ubraja u najstarije ljekovite biljke te je i u najve­ćim literarnim djelima uvijek spominjan, bilo to u sanskritu starih Indijaca bilo u Bibliji, kod Homera, Plinija, Vergila ili u Eddi kod Nordijaca i dr.

Primjena u pučkoj medicini: ljekovitost bijelog luka ima golemu primjenu u pučkoj medicini od koje ćemo ovdje nabrojiti samo najvažnije.

Na početku izlaganja bit će opisana tinktura od bijelog luka, jer se ona kao crvena nit provlači kod gotovo svih nabrojenih bolesti. Tinktura se priprema na način da se oguli 250 g lukovica bijelog luka, nareže ih se i stavi kroz 14 dana u 1 litru vinske žeste ili jake rakije na oko 30° C topline. Dobro začepljena i pomoću voska, za zrak nepropusna boca stavi se po danu na sunce ili u blizini štednjaka. Sadržaj boce treba tokom dana više puta promuć­kati. Nakon 14 dana sadržaj boce se procijedi, a tinktura može stajati i preko godinu dana. U vrijeme pošasti ili epidemije - bila to gripa, griža, tifus i dr. uzima se dnevno 1 sat prije ručka 10-15 kapi. Ako je netko već obolio od jedne od tih bolesti, uzima se dodatno još po 20 kapi prije podne i poslije podne. Ta tinktura dezinficira i čisti krv. Kod žutice se prokuha u mlijeku nekoliko režnjeva bijelog luka, pije se to mlijeko i dobro se sažvače u mlijeku kuhani bijeli luk. Ista se kura primjenjuje kod vodene bolesti i kod malarije.

Kod upale vrata i hripavca, izriba se bijeli luk s lojem tako da postane kao mast, pa se sa tom mašću češće dnevno natrlja vrat i prsa ili se upotrijebi raz­rijeđena tinktura bijelog luka.

Kod bronhitisa, kašlja ili inače kod prehlade zdrobi se bijeli luk što je moguće sitnije i pomiješa se razrijeđenim medom. Od toga se svaki sat uzima po 1 čajna žlica, a može se upotrijebiti i tinktura bijelog luka i to 5-10 kapi 3 puta dnevno.

Kod nesvjestice za vrijeme trudnoće trlja se čelo i bilo tinkturom bijelog luka.

Kod epileptičnih napadaja, odnosno ako simptomi pokazuju da će napadaji uslijediti, bolesnome pomaže udisanje para od tekućine u kojoj se kuhao bijeli luk.

Kod bolnih uboda insekata, kod ugriza psa ili zmije, kao prva pomoć kaplje se na ranu sok ili tinktura od bijelog luka.

Kod podlijevanja krvi pomažu oblozi od kaše dobivene sitno stučenim bijelim lukom, pomiješanim s medom ili svitak vate namočen u tinkturu bijelog luka. Uspješno liječenje teško zacjeljivih rana, gnojnih i zloćudnih čireva, vrši se oblozima koji se više puta na dan ponavljaju i to svitkom vate natopljenim u tinkturu bijelog luka ili u čisti sok ili u mješavinu meda sa sokom od bijelog luka. Svitak vate ne smije se upotrijebiti drugi puta, nego ga treba odmah spaliti.

Kod kronične kožne bolesti (Lupus erythematodes) kapa se na oboljela mjesta kože tinktura bijelog luka ili čisti sok od bijelog luka, a uz to treba uzimati i sredstva za čišćenje krvi.

Kod prehlade želuca, nadutosti, grčevitih bolova u utrobi, trlja se trbuh raz­rijeđenom i ugrijanom tinkturom. Kod prekomjerne sluzi u prsima ili u želucu kuha se narezani bijeli luk s vodom i nešto šećera dok ne nastane gusti sok koji se onda uzima žlicom.

Nečistoće na licu, prištići i bubuljice, nestaju ako se lice trlja razrijeđenom tinkturom bijelog luka.

Hrapav glas bit će jasan i čist ako se pije topla juha od bijelog luka pomije­šana s razrijeđenim medom.

Bolovi u uhu, uzrokovani prehladom, nestaju ako se nekoliko kapi soka bije­log luka pomiješa u toplo maslinovo ulje pa se ta mješavina kaplje u uho. Kod kamenaca i bolnog mokrenja narežu se tri režnja bijelog luka te se uzima - stavljen u jedan gutljaj toplog vina.

Kod nesanice pije se uveče 1 čaša mlake vode u kojoj je rastvoreno 25 kapi tinkture bijelog luka i 1 do 2 čajne žlice meda.

Djeci koja imaju gliste daje se sok bijelog luka u mlijeku, a odrasli najbolje da uzimlju tinkturu bijelog luka i to 15-20 kapi, tri puta dnevno, s nešto vode.

Otklanjanje mirisa i okusa po bijelom luku: da bi se smanjio često neugodan i odbojan miris po bijelom luku, treba tinkturi bijelog luka dodati oko 10 % kapi od paprene metvice (br. 92 — Spiritus Menthae piperitae) a pri tom bijeli luk ne gubi svoju ljekovitost.

Svježem soku od bijelog luka treba dati prednost pred svim preporučenim preparatima bijelog luka, bilo da su u čvrstom ili tekućem obliku.

Nešto iz povijesti bijelog luka: bijeli luk potječe iz centralne Azije, te je bio poznat kod Indijaca, Židova, Grka i Rimljana još daleko prije naše ere. U sta­rom Egiptu bijeli je luk igrao važnu ulogu, pa su se u grobovima piramida na­lazili slikoviti prikazi o bijelom luku. Otac povijesti Herodot izvještava da su kod gradnje Keopsove piramide potrošene upravo goleme količine hrane od rotkve te crvenog i bijelog luka, da bi se radnici održali zdravima. Još bi se našlo mnogo zanimljivosti iz povijesti bijelog luka, no treba se na kraju zadovoljiti s tvrdnjom da je bijeli luk "najinternacionalnija" lje­kovita biljka, jer gotovo svaki narod na Zemlji ima svoje recepte za bijeli luk. Koliko je npr. bijeli luk zdrav i koristan za oči, neka posvjedoči slijedeća poslovica: "Tko je bolestan i slab na očima, neka kroz 40 dana jede dnevno po jedan češanj bijelog luka, pa će mu oči tako ojačati da će sve zvijezde na nebu moći brojiti."