Porjak ili poriluk - ALLIUM PORRUM L.


Sinonimi: Porrum comune Rchb.

Narodni nazivi: poriluk — glavati purić — lok — luk — luk-por — luk purić — naljutka — perati luk — por — porluk — porik — pras — prasji luk — praz — praziluk — purić — purjak.

Porjak

Porjak je kao ljekovita biljka bio poznat već kod starih Egipćana, Grka, Rim­ljana te se do njega mnogo držalo. Porjak, blizi srodnik bijelom luku, drobnjaku i crvenom luku, blaži je od njih jer ne peče u ustima i ne izaziva suze. Porjak je postao poznat i u povijesti kao najmilije jelo zloglasnog cara Nerona, koji je više puta dnevno jeo sirovi porjak da bi dobio lijep glas. Čitav Rim slijedio je taj primjer pa se nikada više nije pojelo toliko porjaka kao u tim danima.

Porjak

Danas se zna o porjaku da je njegova naj­djelotvornija tvar eterično ulje u kojem je sadržan sumpor. To ulje putem vrlo la­ganog podražaja uzrokuje izlučivanje že­lučanih i crijevnih žlijezdi te jetre i žuč­nog mjehura, te znatno sprečava uzroč­nike gnjiljenja i vrenja u crijevima. To djelovanje čišćenja poboljšava opće zdrav­stveno stanje te pojačava apetit. Znatne količine biljne sluzi pospješuju, kao i kod svih ljekovitih biljaka koje sadrže sluz, iz­lučivanje sluzi iz organa za disanje. Tvrdi se, konačno, da porjak pospješuje izlučivanje mokraće bez nadražaja. Visoki sadržaj vitamina A, B i C čini porjak vrlo važnim zimskim povrćem. Na žalost se porjak najčešće upotrebljava za garnira­nje jela i za poboljšanje okusa. Naročito pod kraj zime treba porjak obil­no uživati kao salatu, svježe povrće ili sasvim lagano pirjano, no prvi je uvjet da porjak bude ispravno spremljen preko zime.

Krajem zime i početkom proljeća obično nastaje tzv. proljetni umor što nije ništa drugo nego bolest uslijed pomanjkanja najosnovnijih tvari, kao npr. po­manjkanje vitamina, a možda naročito pomanjkanje najvažnijeg vitamina C. A upravo porjak sadrži potrebne količine vitamina.

U starim zapisima Edde piše na jednom mjestu: "Sudbina neka te čuva od opasnosti, neka te štiti i u piće stavi porjak!"

Glasoviti liječnik i biolog Leclerc ponovo je uveo stari francuski pučki lijek i to porjak s mlijekom i krumpirom te je to izvrsno i tečno dijetno jelo prepo­ručio kod upale bubrega i ostalih oboljenja bubrega. Dakako da ovo dijetno jelo ne treba soliti ili se soli sasvim malo.

Ako nekoga ubode npr. osa ili pčela i ima odmah pri ruci porjak, neka zgnječi nekoliko listova i položi na ubodeno mjesto pa će bolovi brzo prestati. Kod gihta i krstobolje zdrobi se čitav porjak, tj. podzemni i nadzemni dio te se češće stavlja na oboljela mjesta. I na čireve se stavljaju oblozi od sitno izreza­nog podzemnog dijela porjaka, namočenog u malo mlijeka. Jedan daljnji recept protiv kašlja iz područja pučke medicine: porjak se sitno izreže, sasvim malo prekuha u mlijeku, ohladi i doda meda, nakon čega se sve dobro stuca i izmiješa te uzima jedaćom žlicom.

Kao i kod svakog pretjerivanja i velike količine porjaka djeluju vrlo štetno, pa mogu dovesti čak i do smrti. Kada je car Tiberije pozvao na odgovornost namjesnika Mellu radi loše uprave provincijom koja mu je povjerena, Mella je popio litru čistog soka od porjaka te brzo i bezbolno umro.