Turica - AGRIMONIA EUPATORIA L.

Narodni nazivi: divja slavulja — drobni čičak — dubačac — gladišnik — kilavec — mali čičak — meka turica — oskorušica — ranjenik — sitni čičak — trava celog sveta — turika — velika oskorica — vsega sveta zdravje.

Turica

Opis biljke: iz trajnog podanka izraste uspravna dlakava stabljika koja je gotovo okrugla. Listovi su perasti, a listići jajolikog do duguljasto lancetastog oblika. Listovi su na donjoj strani, gusto i grubo dlakavi do pustenasto sivi i na rubu često zavinuti. Grozdasti cvat ima oblik šibe, čaška je grubo dlakava, cvjetovi su mali i žute boje, a mali plodovi imaju kukaste čekinje zbog čega se i turica često zove mali čičak.

Turica


Miris i okus: biljka je gotovo bez mirisa, nešto poput trave, dok je pomalo gorka okusa, nešto aromatična i trpka.

Vrijeme cvatnje: lipanj do rujna.

Stanište: turica se pojavljuje u čitavoj Evropi, a nalazi se uz rubove putova, po poljskim međama, uz rubove šuma i u živicama.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se listovi (Folia Agrimoiuae) ili čitava biljka (Herba Agrimoniae). Osušeni listovi upotrebljavaju se za čaj usitnjeni ili zdrob­ljeni u sitan prah.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u listovima se uglavnom nalazi tanin, gorka tvar i malo eteričnog ulja, a dokazana je i znatna količina kremične kiseline.

Nešto iz povijesti turice: turica je još u starom vijeku važila kao jedna od najslavnijih ljekovitih biljaka i bila je posvećena božici Ateni Paladi. "Eupatorios", tj. turicu, hvalio je Dioskurid kao prvotno sredstvo za rane, a i kao sredstvo protiv srdobolje i ujeda zmija. Kao daljnja vrsta liječenja pridodata je biljci primjena u liječenju jetre. Po Pliniju svodi se ime "Eupatorios" na pontskog kralja Eupatora (Mitridat VI), koji je umro 63. god. pr. n. e., i koji je kao prvi sastavio glasovitu smjesu otrova "Mitridatik" iz 54 ljekovite tvari, koja se upotrebljavala za postepeno navikavanje na otrove. Ime biljke moglo bi se izvesti i iz "hepatorios" po biljci za liječenje jetre, iz kojeg je kasnije nastao eupatorios. Bilo kako bilo, biljka je imala najveći ugled te ju je Walafrid Strabo, poznati poznavalac bilja i opat samostana Reichenau na Bodenskom jezeru, opjevao u svojoj poznatoj pjesmi "Horlulus" god. 827. U srednjovje­kovnim bilinarskim knjigama nailazi se ponovo na turicu pa tako npr. Mattioli u svojem djelu spominje recepte od turice. Turica se još danas u narodu dosta sakuplja i upotrebljava za liječenje.

Ljekovito djelovanje: biljka je u službenoj upotrebi i odlična je za rane. Na­dalje se ubraja u najbolje ljekovite biljke za bubrege, jetru i slezenu i kod žučnih kamenaca, žutice i naklonosti k taloženju mokraćne kiseline u tijelu. Ta ljekovita djelovanja svode se na djelotvorne tvari i to uglavnom tanin, na jednu još ne pobliže poznatu gorku tvar i na eterično ulje.

Za pripremu čaja uzimaju se 2 žlice osušenih listova turice za 2 šalice čajnog oparka koji se pije kao dnevna količina u gutljajima i nezaslađen. Može se uzeti i u prah smrvljeno lišće pa se dnevna količina od 6 g razdijeli na 3 ob­roka.

U zadnjim desetljećima turica je podvrgnuta mnogobrojnim istraživanjima te su stare mogućnosti primjene u cijelosti potvrđene.

Upotreba turice naročito se preporuča u bolestima jetre, kod nervne preosjet­ljivosti, kod kroničnih bolesti žučnog mjehura i kod smetnji u sekreciji probavnog kanala (Mattausch).

Primjena u pučkoj medicini: čajni oparak turice rado se uzima kao sredstvo za grgljanje kod osipa u ustima, angine i upale sluznice ždrijela. Kod kroničnog reumatizma, krstobolje, bolova u udovima kao i kod sklonosti za stvaranje bubrežnog pijeska ili kamenaca, piju se dnevno 2 do 3 šalice čaja od turice.

Čaj u bolestima jetre:

100 g turice,
100 g ivanjskog cvijeća (br. 62)
100 g lazarkinje mirisne (br. 26)

Od te mješavine priprema se čajni oparak od 3 šalice kao dnevna količina, a za svaku šalicu potrebna je 1 čajna žlica te mješavine.

Čajna mješavina kod bubrežnog pijeska, bubrežnih kamenaca i upale bub­rega:

200 g turice,
100 g korijena gladiša (br. 97)
10 g korijena rabarbare (br. 123)

Za jednu šalicu čajnog oparka uzima se 1,5 čajna žlica te mješavine te se 1 šalica čaja popije ujutro na tašte, a daljnje dvije šalice tokom dana u gutljajima. Hufeland hvali taj čaj kod krvavog mokrenja i preporuča ga čak protiv plućnih bolesti, tuberkuloze i kroničnih bolesti crijeva i mjehura. Skrofuloznu djecu treba dnevno kupati u kupeljima pripremljenim od turice. Katkada se u pučkoj medicini upotrebljava i korijen od turice. Piće od kuha­nog korijena izgleda kao lijepo žuto vino i vrlo je tečno. To piće jača bolesna jetra i otvara začepljenja.

Suhi listovi turice zdrobe se u prah i dobro pomiješaju sa svinjskom mašću. Time se premazuju rane koje teško zacjeljuju.

Kod iščašenih udova priprema se slijedeći oblog: uzmu se svježi ili osušeni listovi turice te se s posijama zakuhaju u vinu u gustu kašu. Ta gusta kaša polaže se što je moguće toplija na iščašene udove.