Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Ljubi?ica mirisna - VIOLA ODORATA L.

Sinonimi: Viola martia Gilib

Narodni nazivi: diše?a vijolica — fijola — fijolica — hroma ljubica — ljubi?ica — miomirisna ljubica — modra ljubica — pitoma ljubi?ica — poljska ljubica — viola — vijolica.

Ljubi?ica mirisna

Opis biljke: ljubi?ica je mirisna trajna biljka s odebljalim i kratkim korijenom iz kojeg tjeraju nadzemne puzave vriježe. Biljka se, osim vriježama, razmnožava i sjemenom. Listovi su s peteljkom i srcolika su oblika. Pojedina?ni cvjetovi razvijaju se na dugoj peteljci, koja je provi?ena malim postranim listi?em. Od pet tamnoljubi?astih, ponekad bijelih ili crvenkastih latica, jedna je latica protegnuta u ostrugu. Zreli sjemeni tobolac otvara se sa tri zaklopca iz kojih ispada malo i tamno sjeme. Sjemenke imaju mesnate hranjive privjeske, koje sakupljaju mravi te na taj na?in šire sjemenke, a pri tom ne trpi klijavost sjemena.

Ljubi?ica mirisna

Miris i okus: ljubi?ica ima prijatan, vrlo poznat i svojstven miris, koji se kod sušenja cvijeta gotovo sasvim izgubi.

Okus je sluzav, poput trave, pomalo oštar, dok okus korijena pobu?uje na povra?anje.

Vrijeme cvatnje: ožujak i travanj, a katkada drugi puta cvate i u jesen.

Stanište: raste na ?istinama, me?u grmljem, po sjenovitim mjestima uz rubove šuma. Mnogo se uzgaja i u vrtovima, gdje se vrlo brzo širi. Od ukrasnih ljubi?ica poznato je mnogo varijanti, no one nemaju nikakvu vrijednost kao ljekovite biljke.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se cvjetovi (Flores Violae odoratae ili Flores Violarum), listovi, odnosno, ?itava biljka (Folia Violae odoratae) i korijen (Radix Violae odoratae). Biljni dijelovi: cvjetovi, listovi ili ?itava biljka sabiru se u prolje?e (ožujak, travanj), a korijen se iskapa u jesen (listopad do polovine studenog). Svi biljni dijelovi suše se u hladu na prozra?nom mjestu, a korijen se nakon ?iš?enja može i nanizati i tako obješen sušiti ako se radi o ljekovitim potrebama korijena za upotrebu u ku?anstvu.

Ljekovite i djelotvorne tvari: cvjetovi sadrže salicilni spoj, jedan još neimenovani alkaloid, cianin, bjelan?evinu, gumu, še?er, sluz, eteri?no ulje i plavu boju. U korijenu je sadržan poznati violin (emetik ljubi?ice), koji pobu?uje na povra?anje.

Ljekovito djelovanje: kod starih je Grka ljubi?ica bila u mitologiji posve?ena kao posmrtno cvije?e božici vegetacije Perzefoni, k?eri Zeusa i Demetre. Osim toga je bila cijenjena i kao ljekovita biljka. Hipokratici i Dioskurid izvještavaju na temelju svojih iskustava o mnogim oblicima lije?enja biljem, me?u kojim je i ljubi?ica upotrebljavana protiv alkoholizma. Glasovita medicinska škola u Salernu (XI stolje?e) tako?er je cijenila ljubi?icu kao vrlo dobro sredstvo protiv posljedica alkoholizma. Za?u?uje da se o upotrebi ljubi?ice u lije?enju alkoholizma ?ak i u pu?koj medicini ništa više ne ?uje, tako da postoji osnovana sumnja da ljubi?ica Dioskurida nije bila mirisna ljubi?ica. Nakon najviših priznanja u srednjem vijeku, ljubi?ica je pala u zaborav te je tek u Kneippu našla velikog zagovornika.

On je hvalio i ?aj i sirup od ljubi?ice kao odli?no sredstvo protiv kašlja, naro?ilo kod tuberkuloznog kašlja odraslih i hripavca kod djece. Umiruju?e djelovanje ljubi?ice ?ini je prikladnom za lije?enje histerije, hipohondrije, nervoznog lupanja srca, vezanog s osje?ajem straha i teškim disanjem, kod gr?eva i nervozne prenadraženosti djece, kod nesanice, glavobolje i dr. Ljubi?ica se primjenjuje i izvana. Protiv nesanice treba piti ?aj od ljubi?ice, a da bi se djelovanje povisilo, primjenjuje se kupelj za noge od uvarka korijena ljubi?ice. Kod upale sluznice usta ispiru se usta ?ajem od ljubi?ice. Kod oboljenja o?nih kapaka ili upale o?iju treba ?eš?e provesti kupelji ?ajem od ljubi?ice.

Ljekovito djelovanje prouzrokuju saponin, eteri?no ulje, alkaloid violin i spojevi salicilne kiseline. ?aj od ljubi?ice priprema se od listova, cvjetova i korijena, i to za šalicu ?aja ?ajna žlica mješavine. Listovi ljubi?ice mogu se upotrijebiti i izvana. O tome obavještava Kneipp slijede?e: "Zdrobljeni listovi ljubi?ice, stavljeni kao oblog, hlade i smanjuju upaljene otekline, a listovi prokuhani u octu, upotrijebljeni kao uvarak za obloge, lije?e podagru." (Taloženje mokra?ne kiseline u nožnom palcu - vrsta uloga - gihta).

Primjena u pu?koj medicini: ulje ljubi?ice (Oleum violarum) ili ocat od ljubi?ice upotrijebljen kao oblog i primijenjen za trljanje sljepoo?ica, umiruje glavobolje s osje?ajem vru?ine. Ocat od ljubi?ice dobije se tako da se šaka cvjetova ljubi?ice stavi u ocat, jednom prokuha i ostavi 1-2 sata da odstoji. Trebalo bi preispitati shva?anje pu?ke medicine da je ?aj od ljubi?ice, a tako?er i sirup ljubi?ice, dobar prirodni lijek za padavicu kod djece. Lijepi plavi sirup od ljubi?ice ranije se pripremao u velikim koli?inama, jer su ga djeca rado uzimala kao sredstvo protiv kašlja.

Recept za izradu sirupa od ljubi?ice: na litru dobro istiještenih cvjetova ljubi?ice nalije se litra prokuhane vru?e vode i ostavi se 10 sati stajati. Nakon toga se dobiveni sok procijedi, ugrije do klju?anja i nalije na svježe nabrane cvjetove ljubi?ice, ponovo se ostavi 10 sati stajati te se taj postupak ponovi 2 do 3 puta; što ?eš?e to bolje. Nakon zadnjeg tiještenja, sok se još jednom dobro ugrije i, kad se ohladi, doda se toliko meda da nastane gusta masa poput sirupa. Ovaj sirup, uziman ?ajnom žlicom, lije?i nesanicu, rastvara nakupljenu sluz u dišnim organima i ja?a srce. Sirup se može razblažiti je?menom vodom pri ?emu se ne smanjuje ljekovito djelovanje.


VAŽNA NAPOMENA: Opisi bolesti i mogu?i na?ini lije?enja namijenjeni su isklju?ivo informiranju i zdravstvenom prosvje?ivanju op?e populacije, te nipošto ne zamjenjuju lije?ni?ku dijagnozu ili lije?enje. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem lije?niku. Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stru?nih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave lije?enjem. Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg lije?enja - Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!