Vrtna ruža - ROSA CENTIFOLIA L.

Sinonimi: Rosa gallica ssp. Crepin

Narodni nazivi: crljena rosa — duovska roža — gartroža — majska ruža — mirišljavka — remontanka — roža — rožica — ruža — ruža stolistica — stoperka — šipak.

Vrtna ruža

Opis biljke: dok pasja ruža (šipak) ima samo jednu vrstu bodljika, vrtna ruža sa svojih nekoliko stotina vrsta ima dvije različite vrste bodljika; uz veće grublje bodljike posjeduje i izričito male, igličaste i čekinjaste bodljike. Ružin grm visok je i do 2 metra, neke su vrste drvolikog rasta, s velikim listovima, kojima su perasti listići s donje strane svjetliji, trepavičasti i jednostruko nazubljeni. Cvjetovi su različite veličine i boje, dok je prvobitna boja ruža bila ružičasta. Cvjetovi imaju velik broj cvjetnih latica i prašnika.

Vrtna ruža

Vrijeme cvatnje: lipanj do srpnja, a neke odlike i do kraja kolovoza.

Stanište: ruža potječe iz Perzije, odakle su je Rimljani u starom vijeku donijeli u Evropu. Ona se uzgaja u vrtovima, u nekoliko tisuća vrsta pa se broj vrsta ruža cijeni na otprilike sedam tisuća.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se cvjetne latice (Flores Rosae) u punom cvatu po suhom vremenu. Miris ruže imao je udjela kod izbora ruže za kraljicu cvijeća. Okus je blag i lagano steže.

Ljekovite i djelotvorne tvari: to je prije svega eterično ulje, s mnogobrojnim mirisnim tvarima, cvjetne latice ruže koje sadrže mast, tanin, kvercitrin, galusnu kiselinu, šećer, limunsku, jabučnu, vinsku i jantarnu kiselinu, pentozane i još čitav niz pobliže neimenovanih mirisnih i djelotvornih tvari.

Ljekovito djelovanje: ruža je kao ljekovita biljka u srednjem vijeku uživala veliki ugled i najznačajniji autori jako su se zalagali za ružu kao ljekovitu biljku. Međutim, primjena ruže u ljekovite svrhe ipak je pala u zaborav, a nije je priznala ni moderna medicina. U kozmetici, međutim, ružino ulje igra veliku ulogu te je proizvodnja ulja u nekim zemljama, kao npr. u Turskoj, Bugarskoj, Francuskoj i Njemačkoj dosta proširena. Za proizvodnju 1 kg ružina ulja potrebno je 2300 do 3000 kg latica ruže kao sirovine. Vrlo je obljubljena upotreba ružinih cvjetova u pučkoj medicini.

Primjena u pučkoj medicini: iz osušenih cvjetnih latica priprema se djelotvoran čajni oparak (1 puna čajna žlica na 1 šalicu) koji se preporuča za čišćenje krvi, a djelovanje mu se povisuje dodatkom meda. Čaj od cvjetnih latica lagano otvara pa se pije kod žutice, prekomjerne menstruacije, nesvjestice, vrtoglavice i glavobolje.

Ljekovitost ruže nije manja kao sredstvo za jačanje srca i živaca, pa se i ovdje preporuča čaj od latica ruže uz dodatak meda.

Uvarak ružinih cvjetova u vinu, procijeđen i uziman u gutljajima, osvježuje umorno tijelo, a ublažuje i bolove čmara i maternice. To tzv. "ružino vino" kao sredstvo za ispiranje usta liječi zubobolju, kao hladan oblog stavljen na glavu liječi glavobolju, a položen na oči liječi titranje pred očima. Za bolove u uhu kaplje se topli pripravak u oboljelo uho.

Ako se ružino ulje pomiješa sa sirovim kravljim mlijekom i s pola žumanjca, pa stavi na oči u obliku obloga, pomaže u liječenju upaljenih očiju ili kod bolova u oku nastalih udarcem u oko.

Ružino ulje ili ružina voda obljubljeni su dodatak kupeljima. Oblozi od ružine vode, koja se dobiva tako da se nekoliko kapi ružina ulja pomiješa s malo vinske žeste i to spremi u malu bočicu, umirujuće su sredstvo za živce i srce.

Kod vrbanca stavljaju se suhi oblozi od ružinih latica. Kod oboljenja usne šupljine preporuča se ispiranje usta uvarkom ružinih latica.

Ružin sirup: u posudu se stave latice od najmanje 50 do 60 ruža i na to se nalije prokuhana i ohlađena voda u koju se prije toga stavi 2 puta na vrh noža vinske kiseline. Nakon što je navedeni pripravak stajao 48 do 60 sati, procijedi se kroz lanenu krpu. Tako dobivena tekućina se vagne te joj se lagano primiješa ista količina šećera, odnosno, još bolje meda. Dobiveni sirup napuni se u boce i sterilizira, te služi kao napitak za jačanje srca.