Sinonimi: Cerasus acida G. M. Sch. — Cerasus vulgaris Mill. — Druparia cerasus Clairv. — Prunus caproniana Gaudin — Prunus chamaecerasus Wallr.


Opis biljke: za višnju su značajne tanke viseće grane i sjajni glatki listovi koji su manji i tamniji nego kod trešnje. Cvjetovi su bijeli, a plodovi zagasitocrveni i kisela okusa.


Vrijeme cvatnje: travanj, svibanj, a vrijeme sazrijevanja plodova - lipanj i srpanj.

Stanište: višnja potječe iz Male Azije te je kod nas u vrtovima i voćnjacima potpuno udomaćena.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se plodovi (Fructus Cerasi), koštice i peteljke plodova (Pedunculi Cerasorum) ili (Stipites Cerasorum), a sabire se i smola s kore. Zreli plodovi imaju finu aromu i kiselkast okus.

Ljekovito djelovanje: u službenoj upotrebi je sirup od višnje (Sirupus Cerasorum). Sirup nije samo napitak koji hladi ljeti, nego prije svega djeluje na izlučivanje mokraće te se jako preporuča bolesnicima koji pate od vodene bolesti. Za pripremu sirupa istiješte se plodovi i koštice koje su prije toga izvađene i zdrobljene. Na jedan dio soka dolazi 2 kg šećera, a sok se sasvim lagano prokuha, napuni u boce i podvrgne sterilizaciji na način kako je to navedeno kod jabuke (br. 107).

Primjena u pučkoj medicini: osušene višnje umiruju proljev i grižu. Sjemenke iz koštica, 3 puta dnevno po 6 komada, sredstvo su protiv kamenaca, uništavaju gliste u tijelu, umiruju kašalj i izlučuju mokraću. Peteljke i smola od plodova višnje primjenjuju se na jednaki način kao i kod trešnje.