Slatka paprat - POLYPODIUM VULGARE L.

Narodni nazivi: korenčec — mali praprot — medna praprut — metlovna praprot — oslad — paprac — sladić — sladka bujad — sladka koreninica — sladka preprut — sladi korijen — slatka paprat — šentjaževna korenina.

Slatka paprat

Opis biljke: takozvani korijen slatke paprati je zapravo puzavi čvorasti podanak. Podanak raste gotovo po površini zemlje, čini često gusto isprepleteni sklop, proviđen je smeđe-žutim ljuskama, a na njemu se opažaju dva reda brazgotina koje označuju mjesta odakle su nikli listovi. Kožnati listovi prezimljuju, a naizmjenično poredani i jednostavni listići koji su sastavni dio lista prema podnici su zaokruženi, a prema vrhu sitno nazubljeni. Biljka spada u porodicu paprati pa su okrugle smeđe tvorevine u kojima se nalaze spore na donjoj strani listova jasno vidljive i poredane u dva reda.

Slatka paprat

Miris i ukus: miris podanka je užegnut, a okus u početku sladak, a kasnije gorak i gotovo odvratan.

Zrelost spora: spore sazrijevaju od lipnja do kraja kolovoza.

Stanište: slatka paprat raste gotovo u svim šumama Evrope, no daje prednost staništima s dobrom šumskom zemljom i velikom količinom vapna. Rado uspijeva i na polutrulim panjevima.

Ljekoviti dio biljke je podanak (Rhizoma Polypodii) koji se sabire od mjeseca rujna ili u rano proljeće. Poslije branja podanak se očisti od stabljike, korjenčića, Ijuskastih listova te od dijelova podanka koji su stari i pocrnjeli. Podanak se može upotrijebiti ili odmah svjež ili sitno izrezan i osušen u tamnom prostoru. Isto tako dobro osušen podanak mora se čuvati u tamnim staklenim posudama. Limene posude nisu prikladne za čuvanje droge, nego samo tamne staklene posude koje se mogu vrlo dobro zatvoriti.

Ljekovite i djelotvorne tvari: podanak sadrži tanin, glicirhin, velike količine sluzi, zatim šećer, mast, smolu i malo eteričnog ulja. Biljka zaslužuje da je se još pobliže istraži.

Ljekovito djelovanje: ranije je podanak slatke paprati bio službeno propisan (Radix Polypodii) i vrijedio je kao sredstvo za pospješenje izlučivanja žuči, i za pospješenje stolice, no danas je podanak slatke paprati uobičajen još gotovo samo u pučkoj medicini. U alpskim područjima uživa ta ljekovita biljka visoki ugled.

Primjena u pučkoj medicini: slatka paprat, s obzirom da djeluje na rastvaranje sluzi, uzima se rado kao prsni čaj kod promuklosti, oboljenja dišnih putova i hunjavice, a također se kao vrlo djelotvorno sredstvo primjenjuje protiv gihta, žutice i podagre.

Ekstrakt podanka je jedno od najboljih sredstava protiv povratne groznice (malarija), a njime se suzbijaju i crijevni nametnici. Kao sredstvo za čišćenje pije se čaj. Čaj se priprema tako da se 3 pune čajne žlice podanka stave na močenje kroz 8 sati u 1 šalicu hladne vode nakon čega se procijedi. Procijeđeni ostatak popari se vrućom vodom, ostavi jedan sat, procijedi i izmiješa s prvotno dobivenom tekućinom u kojoj se podanak močio 8 sati. Ta se čajna mješavina pije tokom dana polagano i u gutljajima.

Na žalost, vrlo je proširena zabluda da se čaj mora kuhati. Kuhanjem čaja potpuno se razara glicirhin i čaj postaje bezvrijedan.

Protiv promuklosti, kašlja, hripavca i nosnih polipa priprema se čajni oparak od kojeg se tokom dana piju u gutljajima 2 do 3 šalice. Kod nosnih polipa se topli čaj više puta tokom dana ušmrka u nos. Izvana se čaj primjenjuje za čišćenje rana.

Pučka medicina preporučuje mokre obloge kod uganuća i kožnih napuklina. Za liječenje početne duševne bolesti stavlja se slatki korijen u rakiju, ostavi da odstoji na suncu 8 do 10 dana. Od toga se pripravka daje bolesnicima u razmacima dnevno 3 puta 20 do 30 kapi.

Za liječenje melankolije stavlja se korijen u vino i od toga se daje bolesnicima 2 do 3 puta na dan po jedna mala čašica.

Primjena u liječenju životinja: u zemljama alpskog područja upotrebljava se slatki korijen kao sredstvo koje istjeruje gliste kod životinja. Seosko stanovništvo još danas mnogo drži do slatkog korijena. Kod zaraznih bolesti svinja sitno izrezani korijen dodaje se stočnoj hrani. On čisti i prazni crijeva te tjera iz životinjskog tijela uzročnike bolesti. Kad se jave zarazne bolesti, treba i zdravim životinjama dodati slatkog korijena u stočnu hranu kako bi bile otpornije.